graĐansko pravo skripta nasciturus

of 101/101
www.nasciturus.com GRAĐANSKO PRAVO SKRIPTA 1

Post on 25-Oct-2015

114 views

Category:

Documents

12 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

skripta

TRANSCRIPT

GRAANSKO PRAVO SKRIPTA

www.nasciturus.com

GRAANSKO PRAVO SKRIPTA

Autor: sijft, GP opi dio, 56 str, objava: rujan 2008

Pojam graansko pravo

Graansko pravo u objektivnom smislu je grana privatnog prava koja kao skup pravnih pravila ureuje odnose pravnih subjekata povodom inidaba, stvari, imovine i njihovih osobnih neimovinskih dobara.

Naziv graansko pravo

Naziv graansko pravo potjee iz rimskog prava kao prijevod latinskog IUS CIVILE. Ius civile je bio naziv za ukupni pravni poredak koji je vaio u rimskoj dravi i tim se pravom mogao sluiti iskljuivo rimski graanin. Strancima je to pravo bilo nedostupno, ali su se za potrebe saobraaja sa strancima stvorila u rimskom pravu nova pravila koja su rimski pravnici nazvali IUS GENTIUM! To je pravo bilo osloboeno strogog formalizma pa su se njime rimski graani sluili i u meusobnim odnosima.

Car Karakala je svojom poznatom konstitucijom Antoniana iz 212.g.n.e podijelio rimsko graanstvo svim slobodnim podanicima rimske drave pa su onda instituti ius gentium postali sastavnim dijelom ius civile. Nakon toga se ius gentium poeo sadrajno kretati prema prirodnom pravu.

Postoji i naziv privatno pravo koje je povezano s podjelom cjelokupnog prava na javno i privatno prema Ulpijanu, pa bi onda bilo javno pravo ono koje se odnosi na poloaj drave, a privatno ono koje se tie koristi pojedinaca.

Ima jo jedan naziv imovinsko pravo. Graansko pravo preteno ureuje odnose imovinskog pravnog sustava. No to je preiroko, jer i neke druge grane imaju karakteristike imovinskog (porezno, industrijskog vlasnitva), a preuzak je jer ne obuhvaa neimovinske aspekte.

Naela graanskog prava

NAELA GRAANSKOG PRAVA:

Naelo stranake dispozitivnosti

Naelo stranake ravnopravnosti

Imovinska sankcija

Naelo prometnosti

NAELO DISPOZITIVNOSTI:

Jo se naziva naelo slobodne inicijative ili naelo autonomije.

Naelo dispozitivnosti u graanskom pravu znai da graanskopravni odnos nastaje, mijenja se I prestaje ponajprije voljom pravnih subjekata.

Ljudi stupaju u odreene graanskopravne odnose u prvom redu da bi zadovoljili svoje materijalne potrebe.

Pri zasnivanju, promjeni ili prestanku graanskopravnog odnosa mora se uvaavati njihova volja.

Naelo izraava injenicu da osoba slobodno raspolae svojim osobnim neimovinskim dobrima.

Na podruju obveznog prava naelo dispozitivnosti izraava se kao SLOBODA ugovaranja koja podrazumijeva:

Slobodu svakog sudionika u prometu da se odlui hoe li ui u neki obvezni odnos ili ne

Slobodu izbora vrste ugovornog odnosa

Slobodu utvrivanja sadraja

Slobodu izbora oblika ugovornog odnosa

Sloboda utvrivanja obveznih odnosa NIJE NEOGRANIENA!!

l. 2 ZOO kae : Sudionici u prometu slobodno ureuju obvezne odnose, a ne mogu ih ureivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu drutva.

Kao primjer ogranienja slobode u zasnivanju obveznih odnosa mogu nam posluiti oni obvezni odnosi koji nastaju mimo volje pravnog subjekta. Za te se odnose kae da nastaju po sili zakona, odnosno na temelju nekih injenica za koje zakon vee postanak graanskopravnog odnosa I bez obzira na volju pravnog subjekta. Takav je sluaj primjer odgovornosti za tetu. (pr. razbijanjem tueg prozora nastaje odgovornost za tetu bez obzira na to je li poinitelj imao ili nije imao namjeru zasnovati graanskopravni odnos odgovornosti za tetu.

Ogranienja naela dispozitivnosti!NAELO STRANAKE RAVNOPRAVNOSTI:

Poloaj stranaka u odnosu je KOORDINIRAN, a to znai da nema podreivanja jedne strane drugoj ili drugim rijeima nema subordinacije. Ovo naelo je usko povezano s naelom dispozitivnosti. Budui da graanskopravni odnos nastaje u pravilu voljom njegovih sudionika, logino je da te volje budu meusobno ravnopravne. To naelo je utvreno u l. 3 ZOO.

l. 3 ZOO kae: Sudionici u obveznom odnosu ravnopravni su!IMOVINSKA SANKCIJA:

Sankcija je tetna posljedica koja treba pogoditi onoga koji se ne dri zapovijedi ili zabrane izraene u pravnoj normi. Ona znai tetnu posljedicu koja stie onoga koji ne ispuni obvezu to ju je na sebe preuzeo stupajui u graanskopravni odnos. U graanskom pravu dolazi do priznanja iskljuivo imovinske sankcije za neispunjenje dune obveze.

U poetku su sankcije najprije bile osobne pa je dunik koji nije platio dug postajao vjerovnikov rob! Kasnije je morao ii u duniki zatvor. Dok se danas recimo vjerovnik moe namiriti jedino iz dunikove imovine, a nema nikakve vlasti nad osobom dunika.

(pr. imovinske sankcije:

Naruimo taksi da nas u 12 h da nas odveze na kolodvor jer moramo otputovati ba vlakom koji odlazi u 12:30. Voza taksija ili jako zakasni ili uope ne doe I mi ne stignemo na vlak. Prema tome taksist nije ispunio preuzetu obvezu. Mi ga zbog toga ne moemo strpati u zatvor, ali moemo ga tuiti za naknadu tete ako smo pretrpjeli tetu njegovom krivnjom. On e biti osuen platiti odreeni iznos novca, a ako nema novca zaplijenit e mu se njegove stvari I one e se sudski prodati da bi se namirila naa trabina.

Iz ovoga vidimo da je graanskopravna sankcija imovinska, a ne osobna I u ovom primjeru ona nije pogodila taksista nego njegovu imovinu.

PROMETNOST PRAVA:

Pri prometnosti prava ima se na umu promet SUBJEKTIVNIH graanskih prava.

Subjektivno graansko pravo je ovlatenje koje za sudionika KONKRETNOG graanskog odnosa nastaje u okviru tog odnosa ureenog graanskim pravom u objektivnom smislu.

(pr. pravni odnos kupoprodaje ureen je pravnim pravilima objektivnog graanskog prava. u konkretnom kupoprodajnom odnosu kupac je ovlaten traiti od prodavatelja izruenje stvari. To njegovo ovlatenje naziva se SUBJEKTIVNO pravo.

Kupac moe dobrovoljnim sporazumom s nekom treom osobom prenijeti to svoje pravo na neku treu osobu. ( A je prodao aparat B-u, pa B moe svoje pravo da od A zatrai aparat prenijeti na C!

Takoer ima subjektivnih prava koja su neprometna, npr.pravo osobne slunosti, strogo osobna prava kao to su pravo na ivot, ast, ugled itd.

Prometnost subjektivnih prava posljedica je razmjene robe putem trita. Kolanje stvari u prometu se odraava kao prijenos prava. Stoga ako netko preuzme obvezu da na drugog prenese neko pravo, pa to ipak ne uini, moe pravnim sredstvima biti na to prisiljen.

SUSTAV GRAANSKOG PRAVA

Sustav graanskog prava je sinonim za cjelokupno privatno pravo.

Poznata su dva modela u izgradnji sustava graanskog prava:

Institucijski

Pandektni

Kod nas je prihvaen pandektni sustav pa se nae graansko pravo sastoji od:

1. Opeg dijela graanskog prava

2. Stvarnog prava

3. Obveznog prava

4. Nasljednog prava

Opi dio graanskog prava sadri skup pravila i naela koja su zajednika svim dijelovima graanskog prava.

Stvarno pravo je skup pravnih pravila kojima se ureuju odnosi meu pravnim subjektima s obzirom na stvari.

Obvezno pravo je skup pravnih pravila kojima se ureuju oni drutveni odnosi u kojima

je jedna strana (vjerovnik) ovlatena od druge strane (dunika) zahtijevati neku inidbu,

a ona je duna tu inidbu ispuniti.

Nasljedno pravo je skup pravnih pravila kojima se za sluaj smrti jedne osobe (ostavitelja)

ureuje prijelaz njezine imovine na druge osobe (njezine nasljednike).

Odnos graanskog prava prema drugim granama prava

GRAANSKO PRAVO TRGOVAKO PRAVO:

Graansko pravo I trgovako pravo ureuju istu vrstu odnosa I graansko pravo se prema trgovakom pravu odnosi kao ope prema posebnom.

Dvije su varijante odnosa graanskog prava I trgovakog prava.

Dualistika koja se sastoji u potpunom odvajanju trgovakog od graanskog prava kao to je to u Njemakoj, Francuskoj Itd.

Monistika prema kojoj se zadrava jedinstvenost graanskog prava za sve vrste subjekata I pravnih poslova s odreenim odstupanjima za trgovce I trgovake poslove kao to je to u Italiji I vicarskoj.

Zoo prihvaa monistiku varijantu!!

Prema ZOO na trgovake se ugovore primjenjuju odredbe koje se odnose na sve vrste ugovora, osim ako za trgovake ugovore nije izrijekom drukije odreeno! ( pr. kod ugovora o zajmu zajmoprimac se moe obvezati da uz glavnicu duguje I kamate, ali ako je to trgovaki ugovor onda zajmoprimac duguje kamate iako one nicu ugovorene.

Postoji nekoliko osobitosti trgovakog prava: Krai rokovi

Neformalnost poslova

Naglaena potreba povjerenja

Opi uvjeti poslovanja

Adhezijski I tipski ugovori

Vanost trgovakih obiaja

Tendencija ujednaavanja pravila na meunarodnom planu

GRAANSKO PRAVO OBITELJSKO PRAVO:

U nekim sustavima u graanskom pravu obuhvaeno je I obiteljsko pravo, dok je kod nas obiteljsko pravo izdvojeno kao samostalna grana prava.

Slinost glede odnosa postoji posebno u imovinskim odnosima u braku I obitelji (brana steevina, posebna imovina, uzdravanje).

Metodoloka slinost temelji se na naelu dispozitivnosti I na naelu ravnopravnosti.

Razliku ine neprometnost obiteljskih subjektivnih prava I odsutnost imovinske sankcije u obiteljskom pravu.

GRAANSKO PRAVO RADNO PRAVO:

Radno pravo bilo je sastavni dio graanskog prava.

U suvremenom radnom pravu prevladavaju norme imperativnog I zatitnog karaktera, ali ima I onih koje su imovinskopravne naravi, kao npr. propisi kojima se ureuje odgovornost za tetu koju uini radnik organizaciji u kojoj radi ili treima.

Takoer vano je to da zasnivanje radnog odnosa ima ugovorni karakter.

GRAANSKO PRAVO UPRAVNO PRAVO:

Postoje znatne razlike izmeu graanskog prava I upravnog prava.

Naela upravnog prava u suprotnosti su s naelima graanskog prava.

Umjesto ravnopravnosti I koordinacije meu stranama u upravnom pravu vrijedi naelo subordinacije, zatim umjesto naela prometnosti vrijedi naelo neprometnosti I delegacije nadlenosti, te umjesto imovinske vrijedi preteno osobna sankcija.

Takoer u upravnom pravu prevladavaju kogentne norme, dok u graanskom pravu dispozitivne.

Upravno pravo ureuje I neke imovinske odnose.

GRAANSKO PRAVO MEUNARODNO PRIVATNO PRAVO:

Meunarodno privatno pravo ureuje posebnu vrstu imovinskih odnosa, a to su imovinski odnosi s tzv.meunarodnim obiljejem.

Graansko pravo jedne drave ureuje samo unutarnje imovinske odnose, tj.one koji se po svojim elementima nalaze u granicama njegovog vaenja.

S meunarodnim su obiljejem oni imovinski odnosi kod kojih pojedini elementi upuuju na mogunost primjene nekog stranog prava. ( pr. ugovor o prodaji sklope domai I strani dravljanin na teritoriju neke tree drave. Budui da u tom sluaju dolaze u obzir graanska prava triju drava postavlja se pitanje koje od njih e biti primjenjeno, pa stoga taj zadatak rjeava meunarodno privatno pravo pomou tzv. Kolizijskih pravila.

Izvori graanskog prava

Pravni izvori su razliiti oblici u kojima se javljaju pravna pravila.

IZVORE DJELIMO NA: Unutarnji ili materijalnopravni izvori ili vrela prava govori se o njima ako se kod pravnih

izvora postavlja teite na onu materijalnu drutvenu snagu koja daje

sadraj pravnom pravilu, koja stvara to pravilo i prema tome je ne samo

uzrok postanka nego i temelj opstanka same pravne norme.

Vanjski ili formalnopravni izvori ili vrela prava govorimo o njima ako se kod pravnih izvora postavlja teite na nain na koji se odreeni sadraj pravno izraava,

dakle ako se teite postavlja na oblik u kojem se pojavljuju pravna pravila.

U ZNANOSTIMA O IZVORIMA POZNATA JE PODJELA NA DRAVNE I DRUTVENE IZVORE PRAVA:

Za dravni izvor prava karakteristino je da je formalni tvorac prava ustavom odreeno zakonodavno tijelo.

Osnovni oblik u kojem se javlja pravno pravilo iz tog izvora je propis. Tu se naglaava da je zakonodavstvo

izvor prava i tu obvezujuu snagu norma crpi iz dravne vlasti. Stvaratelj norme nije istodobno i njezin adresat,

norma je heteronomna!

Za drutveni izvor prava ili za tzv.autonomno pravo karakteristini su samoureivanje meusobnih odnosa i

akcija lanova odreenih asocijacija. lanovima drutva i lanovima uih i irih asocijacija u vlastitom je

interesu ureivanje meusobnih odnosa. Sve te razliite odnose drave esto ne moe ureivati pa su zbog toga

kod autonomnog prava u naelu oni koji stvaraju normu istodobno i njezini adresati , stoga je norma autonomna.

Pravna praksa govori o izvorima u formalnopravnom smislu!!!

Izvori naeg graanskog prava su:USTAV

Propisi ZAKONI Pravni obiaji PROPISI STARE JUGOSLAVIJE Sudska praksa RETROAKTIVNOST PROPISA Pravna znanost

USTAV:

Odredbe Ustava za graansko pravo imaju prvorazredno znaenje.

Ustavom se kao temeljnim I najviim pravnim aktom jedne drave ureuju osnove pravnog, politikog I gospodarskog sustava jedne drutvene zajednice.

Neke od vanih odredaba Ustava za graansko pravo su da jami pravo vlasnitva I pravo nasljeivanja, zatim odreuje da pravo vlasnitva obvezuje njegove nositelje I korisnike na doprinoenje opem dobru.

Ustavom se jame poduzetnika I trina sloboda, a zabranjuje zlouporaba monopola.

Ustavne odredbe se razrauju u odgovarajuim zakonima I ine temelj pojedinih graanskopravnih instituta.

ZAKON: Zakon je akt donesen od strane zakonodavnog tijela na ustavom propisan nain, a sadri apstraktno ope pravno pravilo.

Zakon je najuobiajeniji pravni izvor.

Svaki zakon je propis, ali svaki propis ne mora biti zakon.

Nae graansko pravo nije u cjelini ureeno novim zakonom, ono jo nije kodificirano.

Pravila obveznog prava sadrana su u ZOO 2005., pravila stvarnog prava u Zakonu o vlasnitvu I drugim stvarnim pravima 1996., a pravila nasljednog prava u Zakonu o nasljeivanju 2003.

PROPISI STARE JUGOSLAVIJE:

Izmeu stare I nove Jugoslavije nije bilo unutarnjeg pravnog kontinuiteta.

Zakonom o nevanosti pravnih propisa donesenih prije 6.4.1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije uinjen je prekid pravnog kontinuiteta izmeu stare I nove Jugoslavije.

Stara pravna pravila dolazila su u obzir samo u ovim sluajevima:

1. Ako odreena materija nije bila odreena propisima SFRJ

2. Ako takva pravila nisu bila u suprotnosti s Ustavom SFRJ I ustavima socijalistikih republika

3. Ako takva pravna pravila nisu bila u suprotnosti s naelima socijalistikog pravnog poretka SFRJ

Zakonom o preuzimanju ZOO I Zakonom o osnovnim vlasnikopravnim odnosima iz 1991.g bila je doputena primjena odredaba OGZ-a I drugih propisa koji su bili na snazi do 1941., ali glede tono odreenih pravnih instituta I pod uvjetom da su u suglasnosti I s Ustavom I s Zakonima RH.

Svako pravno pravilo ima dva osnovna elementa:

1. SADRAJNI DIO ( sadraj niza konkretnih odnosa izraen pomou pojmova

2. NORMATIVNI DIO ( zapovijed ili zabrana koja se odnosi na taj sadraj

U staroj Jugoslaviji postojalo je est pravnih podruja:

1. Hrvatska I Slavonija ( austrijski OGZ 1811.

2. Slovenija I Dalmacija ( novelirani OGZ

3. Srbija I Makedonija ( Srpski graanski zakonik 1844.

4. Bosna I Hercegovina ( tursko (Mendek) I obiajno pravo

5. Crna Gora ( Opti imovinski zakonik za Crnu Goru 1888.-1898.

6. Vojvodina I Meimurje ( sustav sudskih presuda

RETROAKTIVNOST PROPISA:

U svim modernim pravnim porecima postoji zabrana retroaktivnog djelovanja propisa.

Za suce je zabrana retroaktivnosti APSOLUTNA, a za zakonodavca RELATIVNA.

U pravnoj znanosti su stvorene dvije teorije koje pokuavaju objasniti zabranu povratnog djelovanja propisa:

1. TEORIJA STEENIH PRAVA prema kojoj propisi ne mogu djelovati unatrag ako bi time vrijeali steena prava pravnih subjekata

2. TZV. MODERNA TEORIJA prema kojoj treba razlikovati neposredno djelovanje od retroaktivnog djelovanja pravnih propisa

( pr.ako je raniji propis odreivao da se poslovna sposobnost stjee s navrenom 18.god ivota, a kasniji s navrenom 21.god ivota, tada bi oni koji su u trenutku stupanja na snagu kasnijeg propisa imali 20 godina ostali prema teoriji steenih prava I dalje poslovno sposobni, a prema modernoj teoriji bi izgubili poslovnu sposobnost, ali bi pravni poslovi koje su sklopili po navrenju 18.god ivota bili valjani.

PRAVNI OBIAJI:

Pravni obiaji su pravila ponaanja koja su se kroz stanovito potrebno vrijeme oblikovala u drutvenoj zajednici na osnovi nekog ponavljanjem utvrenog shvaanja, a zakonski

im je propis svojom normom izravno ili neizravno dao pravni karakter.

U pravnom obiaju kao izvoru prava moraju biti utjelovljena dva elementa:

Materijalni koji pokazuje da drutvena praksa koja se izraava kao vrenje ili navrenje odreenih radnji ili

postupaka je dovoljno gusta, stalna i jednolina

Psiholoki koji se naziva opinio iuris sine necessitatis, tj. uvjerenje da se radi o opeobvezatnom pravnom

pravilu ponaanja

Dvije osnovne karakteristike pravnih obiaja:

1. Pravni obiaji su subordinirani zakonskom pravu jer vae samo onda ako ih zakon prizna

2. Karakteristika pravnih obiaja je da su supsidijaran pravni izvor, a to znai da dolaze u obzir samo onda ako odreeni odnos nije propisom u cijelosti pravno ureen, a pravilo koje sadri nije protivno naelima na kojima se temelji itav pravni poredak odreene zajednice.

Sud mora rijeiti svaki sluaj koji stranke pred njega iznesu; ako za neki konkretni sluaj ne postoji pravno pravilo u pozitivnim propisima, sud e se obavijestiti ne postoji li u narodu obiaj po kojem bi se mogao rijeiti konkretni sluaj ne smije se primijeniti ako je pravilo iz obiaja suprotno naelima pravnog poretka.

(pr. pravnog obiaja:

A je bio u inozemstvu I u automobilskoj nesrei bio je vrlo teko ozlijeen. Ba mu je u to vrijeme umrla majka. Njegov prijatelj B sahranio je majku na svoj troak. Kad se A vratio, B mu je podnio raun. Meu trokovima pogreba bio je I jedan vijenac na kojem je pisaolo;Svojoj majci sin A. meutim, A nije htio priznati taj izdatak. Dolo je do spora I sud je presudio da je A duan naknaditi B-u izdatak za vijenac. Istina, ni u jednom propisu ne stoji da se pokojniku mora kupiti vijenac, ali u naem narodu je to obiaj pijeteta koji nije suprotan ni pravu ni moralu. Zato je logino da je sud pozivajui se na obiaj donio presudu kojom je uvaio tubeni zahtjev.

U obveznim odnosima meu trgovcima primjenjuju se kao dopunski izvor obveznog prava tzv.trgovaki obiaji. Ako su kodificirani nazivaju se uzancama. Nastaju kao plod ponavljanja I ujednaavanja poslovne prakse sudionika u prometu pa na osnovu tako ustaljenog obiaja trgovci oekuju jedan od drugoga da e postupati u skladu s tim.

Imamo dvije vrste uzanaca:

A. Opi uzanci ako se primjenjuju na promet svih vrsta robe

B. Posebni uzanci - ako se primjenjuju na promet samo pojedine vrste robe ili usluga

U obveznim odnosima meu trgovcima primjenjuju se trgovaki obiaji;

iju su primjenu ugovorili i praksa koju su meusobno razvili

koje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, ako sudionici u njima nisu izrijekom ili preutno iskljuili njihovu primjenu

Trgovaki obiaji i praksa koju su trgovci meusobno razvili, za iju su primjenu ispunjene pretpostavke iz ZOO, primjenjuju se i ako su suprotni dispozitivnom propisu. U obveznim odnosima meu ostalim sudionicima primjenjuju se obiaji kad je njihova primjena ugovorena ili zakonom propisana.

Trgovaki obiaji ne smiju biti protivni Ustavu RH, kogentnim propisima i moralu drutva!

SUDSKA PRAKSA:

Sudskom praksom kao izvorom prava naziva se donoenje vie suglasnih presuda od strane istog suda o istom pravnom pitanju na temelju kojih se ustanovljuje opeobvezatna pravna norma.

Sudska praksa je NEIZRAVAN izvor prava!

Sudska praksa kod nas nema karakter presedana.

PRESEDAN kao pravni izvor znai takvu sudsku odluku koja je podignuta na rang opeg pravila I proglaena kao obrazac za rjeavanje slinih sluajeva.

Kod nas odluka vieg suda djeluje na nii sud samo snagom svoje uvjerljivosti. Razumije se da je sudac koji je uvjeren da je vii sud donio ispravnu presudu nee u konkretnom sluaju dosuditi drukiju presudu. Sudska odluka djeluje kao izvor prava za same stranke za koje je u konkretnom sluaju donesena.

PRAVNA ZNANOST:

Znanstvena djela u kojima se teorijski obrauju pravni problemi imaju veliko znaenje za razvoj pravne znanosti.

Izravno utjeu na struno I znanstveno uzdizanje pravnikog kadra, ali nemaju snagu izravnog pravnog izvora.

Pravna znanost je NEIZRAVAN izvor prava. Djeluje na sud samo snagom svoje uvjerljivosti.

Graanskopravni odnos

Graanskopravni odnos je onaj drutveni odnos koji je ureen pravnim pravilima graanskog prava.

FAKTINI MATERIJALNI DRUTVENI

Pravne injenice dijele se na:

Vrste pravnih injenica s obzirom na funkciju

Vrste pravnih injenica s obzirom na postanak

PRAVNE INJENICE su injenice za koje pravo vee postanak , promjenu ili prestanak pravnog

odnosa, a u vezi s tim postanak, prestanak ili promjenu subjektivnih prava.

PRIRODNI DOGAAJI ( postaju pravnim injenicama kad pravo za njih vee pravne uinke

(s obzirom na postanak) ( pr. roenje, smrt, protek vremena, pojava otoka u rijeci itd.

LJUDSKE RADNJE ( manifestacije ljudske volje z akoje su vezani pravni uinci

DOPUTENE(pravne radnje) NEDOPUTENE(delikti)

VRSTE PRAVNIH INJENICA S OBZIROM NA FUNKCIJU:

injenino stanje je skup svih injenica koje su potrebne za nastanak nekog graanskopravnog odnosa.

Vrste pravnih injenica s obzirom na funkciju:

Pretpostavka

Pravna osnova presumptio iuris Predmnijeva ili presumpcija

Fikcija presumptio iuris et de iurePretpostavka je pravna injenica koja je doista kao injenica realno nastala u stvarnosti, a potrebna je da bi nastao, promijenio se ili prestao graanskopravni odnos.

(U graanskopravnoj terminologiji pod pretpostavkom razumijevamo injenicu za koju smo sigurni da se dogodila i ije postojanje moemo uvijek dokazati.

Funkcija pretpostavke je da povezuje graanskopravni odnos sa stvarnim drutveno gospodarskim odnosom u nerazluivo dijelektino jedinstvo. Kad nebi postojale pretpostavke graanskopravni odnos bi lebdio u zraku.

Pravna osnova je ona bitna pretpostavka za koju se vee postanak, promjena ili prestanak subjektivnih graanskih prava ILI pravno pravilo ili pravna norma koja sadri ovlatenje, dunost, odgovornost ili zabranu odreenog ponaanja.

to se tie pravne osnove mi imamo tu dva shvaanja:

Sve pretpostavke nemaju podjednako znaenje I potpuno istu funkciju kod nastanka graanskopravnog odnosa. Analiza pokazuje da istodobno sa samim graanskopravnim odnosom nastaju u tom odnosu I odreena prava za subjekte izmeu kojih je odnos nastao. Ta prava koja dobivaju subjekti unutar graanskopravnog odnosa nazivaju se subjektivna graanska prava. u svakom graanskopravnom odnosu barem je jedan subjekt nositelj subjektivnih graanskih prava. Subjektivna graanska prava proizlaze iz jedne pretpostavke. Da bi se ta pretpostavka za koju je povezano I iz koje nastaje subjektivno graansko pravo razlikovala od ostalih pretpostavki koje su potrebne za postanak odnosa, ona se naziva pravnom osnovom. Nema graanskopravnog odnosa bez pravne osnove jer se za nju vee postanak subjektivnih prava. to je bitna pretpostavka, dok su sve ostale samo potrebne. Dakle, pravna osnova je bitna pretpostavka za koju se vee postanak, promjena ili prestanak subjektivnih graanskih prava. To je sredinja pravna injenica oko koje se grupiraju sve ostale potrebne pravne injenice. Njezino se postojanje mora dokazati. Ona daje I odreuje karakter samog graanskopravnog odnosa. Graanskopravni odnos bitno je ovisan o pravnoj osnovi. Pravna osnova uvijek prethodi samom graanskopravnom odnosu.

( pr. pravne osnove kod nasljeivanja bi bila injenica iz koje odreeni nasljednik izvodi svoje pravo da naslijedi konkretnog ostavitelja. Sigurno je da svoje pravo ne izvodi ni iz injenice da je netko umro ni iz injenice d aje iza pokojnika ostala imovina. On svoje pravo izvodi iz injenice da je postojala oporuka u njegovu korist, ako nema oporuke tada on svoje pravo izvodi iz injenice da je ostaviteljev brani drug, srodnikI. Prema drugom gleditu pravna osnova je pravno pravilo ili pravna norma koja sadri ovlatenje, dunost, odgovornost ili zabranu odreenog ponaanja. ( pr. pravna osnova oporunog nasljeivanja bila bi zakonska odredba na temelju koje se priznaje I doputa oporuno nasljeivanje, zatim pravna osnova obveze odgovornosti za tetu bila bi odredba zakona kojom se nalae dunost naknade tete onome tko je drugom nanese.Prema tom gleditu ukupnost pretpostavaka potrebnih za nastanak graanskopravnog odnosa te subjektivnih prava I obveza ne iscrpljuje se injeninim stanjem. Osim injenica obuhvaenih injeninim stanjem potrebna je kao pravna pretpostavka I pravna norma kojom se odreuje odreeni graanskopravni odnos. U odnosu prema ostalim pretpostavkama pravna norma je vremenski I logiki prius. Prije I bez pravne norme nemogu biti poznate injenice koje se trae kao pretpostavke za nastanak nekog graanskopravnog odnosa, niti mogu imati pravno relevantno znaenje. Da bi nastao konkretni graanskopravni odnos sa pravima I obvezama za odreene subjekte nije dovoljna pravna osnova nego je potrebno da se ostvare I sve injenice koje se pravnom normom trae kao pretpostavke. Osim pravne osnove potrebna je I injenina osnova koja se nalazi u uzronom kompleksu s pravnom osnovom. Utvrivanje postojanja konkretnog subjektivnog graanskog prava I pravne obveze podrazumijeva I obvezno dokazivanje njihove pravne I injenine osnove. Ono po emu se razlikuje ovo shvaanje od prethodnog shvaanja je to da pravna osnova nije dio injeninog stanja niti vrsta pravne injenice. Ona se nemoe poistovjetiti ni s pravnim izvorom, ustavom ili nekim drugim izvorom jer je ona uvijek odreena konkretna pojedinana pravna norma.

Predmnjeva ili presumpcija je takva pravna injenica koja se smatra dokazanom dok se ne dokae protivno. Nikad se ne dokazuje ono to se predmnijeva, ve ono to je predmnjevi protivno. U propisima se oznaava rijeima SMATRA SE.Budui da sam pravni odnos odreuje da se neka injenica smatra tako dugo dokazanom dok se ne dokae protivno, takva se pravna injenica zove pravna predmnjeva - PRESUMPTIO IURIS. Prema tome ne moe se svaka od potrebnih pravnih injenica tretirati kao presumpcija nego samo ona za koju propis to odredi. Time se sprjeava samovoljno stvaranje presumpcija. Izraz pravna presumpcija postavljao se u pandektnom pravu kao suprotnost faktinoj presumpciji gdje je sudac slobodnim logikim zakljuivanjem iz jedne opepoznate ili dokazane injenice izvodio zakljuak da je istinita i neka druga injenica.

( pr.meu pravnim injenicama koje dovod edo oporunog nasljednog prava potrebna je I smrt ostavitelja. Dogaa se da esto ovjek napravi oporuku pa mu se izgubi svaki trag. On je moda iv, a moda ve I mrtav. Njegov sin eli upravljati imovinom budui da je nasljednik po oporuci pa tu pravo uskae sa presumcijom prema kojoj se otac smatra mrtvim I sin dobiva oevu imovinu.

Kad bi se dokazalo protivno onda bi otac ponovno dobio nazad imovinu svoju jer se nemoe otvoriti nasljeivanje ako je ostavitelj doista iv.Osim pravne predmnjeve koja se uvijek moe oboriti protudokazom, u pravu je poznata i tzv.neoboriva predmnjeva. Nazivamo je pravna predmnjeva i o pravu (presumptio iuris et de iure)

Neoboriva predmnjeva znai da se po propisu smatra neka injenica dokazanom, a protudokaz NIJE UOPE DOPUTEN!

Kod presumptio iuris et de iure ne radi se samo o tome da se neka injenica uzima kao dokazana, nego se uzima i dokazano i samo pravo koje se iz te injenice izvodi. Zbog toga u takvim tono odreenim sluajevima pravo ne doputa izvoenje protudokaza. ( pr. poznavanje stanja u zemljinim knjigama

FIKCIJA je pravna injenica za koju se zna da se uope nije dogodila ili da se nikad nee ni dogoditi, ali se uzima kao da se dogodila da bi mogao nastati, promijeniti se ili prestati neki graanskopravni odnos. Oznaava se u propisu rijeima UZIMA SE.

I za fikciju vrijedi naelo da se ne moe fingirati svaka pravna injenica nego samo ona za koju propis to dopusti.

( pr.dijete zaeto a jo neroeno nebi moglo biti nasljednik svog oca koji je umro prije nego to mu se dijete rodilo. Tu pravo uskae pomou fikcije koja kae;onaj koji e se roditi dri se da je ve roen nasciturus pro iam nato habetur. Prema ZOO uzima se da je zaeto dijete roeno kad god se radi o njegovim probicima, pod uvjetom da se rodi ivo!!!

Subjekti graanskopravnog odnosa

Pravni subjekt je nositelj prava i obveza.

Pravni subjekt moe biti:

Fizika ili naravna osoba

Pravna osoba

Da bi se pravni subjekt mogao ukljuiti u graanskopravne odnose mora imati dva osnovna svojstva:

1. Pravnu sposobnost

2. Poslovnu sposobnost

+ deliktna sposobnost

PRAVNA SPOSOBNOST je svojstvo biti noositeljem prava i obveza. Svaka fizika i pravna osoba sposobna je biti nositeljem

prava i obveza. Pravna sposobnost je

osnovno svojstvo pravnog subjekta i pravni subjekt ne moe postojati bez pravne sposobnosti.

POSLOVNA SPOSOBNOST je

sposobnost da se svojim vlastitim

oitovanjem volje stjeu prava i obveze.

Poslovno sposobna osoba moe svojim

vlastitim oitovanjem volje stvarati pravne

uinke. Svaki pravni subjekt mora imati

pravnu sposobnost, ali nemora imati i

poslovnu sposobnost.

DELIKTNA SPOSOBNOST je

Svojstvo pravnog subjekta da bude

odgovoran za svoja protupravna djelanja.

za deliktnu sposobnost se trai odreen

stupanj svijesti. Ponekad i poslobno

nesposobne osobe mogu biti deliktno

sposobne, ( npr. alkoholiar moe biti

svijestan kad je trijezan da ne smije razbijati

Fizika ili naravna osoba je iv ovjek kao subjekt prava.

POSTANAK FIZIKE OSOBE:

FIZIKA OSOBA POSTAJE ROENJEM. To znai da dijete im se rodi dobiva pravnu sposobnost i ak je dovoljno da pokazuje znakove ivota i ne mora biti sposobno za ivot. Porod mora biti zavren. Po naem pravu predmnjeva se da je dijete roeno ivo.

Pravilo je da dijete koje je roeno ivo postaje pravnim subjektom. Ponekad se ukazuje potreba da se i zaetom, ali jo neroenom djetetu sauvaju neka prava te se tada u pravu sluimo fikcijom: nasciturus pro iam nato habetur quotiens de commodis eius agitur ( Uzima se da je zaeto dijete roeno kadgod se radi o njegovim probicima pod uvjetom da se rodi ivo!!!

Time fingiramo postojanje pravnog subjekta makar je oigledno da subjekt jo ne postoji i pritom moramo paziti na:

1. Da fikcija mora ii u korist nasciturusa

2. Da se dijete doista mora roditi ivo.

PRESTANAK FIZIKE OSOBE:

Fizika osoba prestaje smru i gubi pravnu sposobnost. Za svrhe presaivanja dijelova tijela doneseni su propisi prema kojima se smatra da je nastupila smrt osobe od koje se uzimaju dijelovi tijela radi presaivanja ako je u osnovi medicinskih kriterija i na propisan nain sa sigurnou utvren prestanak rada mozga i srca.

PROGLAENJE UMRLIM:

U sluaju kad se ne zna da li je neka osoba iva ili mrtva tad se pravo slui presumcijom smrti. Presumciju smrti pozna nae pravo u vidu ustanove proglaenja nestale osobe umrlom. Od proglaenja nestale osobe umrlom valja razlikovati postupak za dokazivanje smrti. U tom se sluaju sigurno zna da je neka osoba mrtva samo se ne zna tono kad je umrla. Ustanovljenje dana smrti vano je za nasljedno pravo i da bi se u matinim knjigama mogla ubiljeiti smrt. Ponekad e biti teko utvrditi tono vrijeme smrti, kad je recimo vie osoba umrlo u istoj prometnoj nesrei pa treba utvrditi jesu li sve umrle u istom trenutku ili u razliitim trenutcima. Prema ZOO ako je umrlo vie osoba smatra se da su umrle istodobno ne utvrdi li se da je jedna umrla prije druge.

POSLOVNA SPOSOBNOST FIZIKE OSOBE:

Poslovna sposobnost ima osnovnu funkciju u zatiti pravnih subjekata. Pravo mora voditi rauna o razlici meu ljudima koja postoji s obzirom na dob itd. Institutom stupnjevanja poslovne sposobnosti pravo zatiuje svoje subjekte.

Pravna sposobnost fizike osobe:

NE MOE se oduzeti

NEMA stupnjevanja (opa pravna sposobnost)

Unutar poslovne sposobnosti fizike osobe postoje tri stupnja:

Puna poslovna sposobnost

Ograniena poslovna sposobnost

Poslovna nesposobnost

Puna ili potpuna poslovna sposobnost stjee se po naem pravu s navrenih 18. godina. Osobe koje su navrile 18. God postaju punoljetne osobe to znai da same mogu sklapati pravne poslove. I maloljetna osoba s navrenih 16 godina moe stei potpunu poslovnu sposobnost kad postane roditelj i kad je mentalno zrela o emu odluuje sud u izvanparninom postupku. Ograniena ili djelomina poslovna sposobnost ( Osobe s ogranienom poslovnom sposobnou u pravilu mogu same sklapati pravne poslove ali samo kad ih odobri zakonski zastupnik. Takav pravni posao naziva se EPAVI PRAVNI POSAO. Prema Obiteljskom zakonu maloljetnik koji se zaposli, a to moe s navrenih 15 god i uz suglasnost roditelja, ima djelominu poslovnu sposobnost. Dunost mu je jedino pridonositi za svoje uzdravanje. Potpuna poslovna nesposobnost ( Osobe koje su potpuno poslovno nesposobne ne mogu uope same sklapati pravne poslove i za njih pravne poslove sklapaju njihovi zakonski zastupnici. Prema Obiteljskom zakonu potpuno su poslovno nesposobni maloljetnici do 18.god. (osim onih koji sklope brak ili postanu roditelji) i punoljetne osobe koje su odlukom suda potpuno lieni poslovne sposobnosti.DELIKTNA SPOSOBNOST FIZIKIH OSOBA:

Deliktna sposobnost fizike osobe moe biti:

Potpuna

Oboriva nesposobnost

Nesposobnost

Deliktna sposobnost nastupa s 14 godina ivota i maloljetnik koji je navrio 14 godina potpuno je deliktno sposoban ako je drutveno zdrav. Duevno zdravlje se predmnjeva. Maloljetnik od navrene 7 god do navrene 14 god nije deliktno sposoban ali e iznimno biti ako se dokae da je pri poinjenju graanskog delikta bio sposoban za rasuivanje. To je mogue zato to je njegova deliktna nesposobnost samo oboriva predmneva pa je doputeno dokazivati protivno.

Pravna osoba je drutvena tvorevina kojoj je pravni poredak priznao pravnu sposobnost.

SKICA OSNOVNIH PRAVNIH TEORIJA O PRAVNOJ OSOBI:

1. Teorija fikcije

2. Potvrdne teorije

3. Odrine teorije

4. Teorija realne egzistencije

Naglaava dva osnovna naela:

1.da treba priznati postojanje pravne osobe

2.da treba priznati sva prava pravnoj osobi

Prema teoriji fikcije odreene drutvene tvorevine nisu personae jer nisu bia obdarena vlastitom voljom. Onako kako ju je postavio Savigny, ona znai ne samo uspostavljanje rimskog koncepta jedinstvenog subjekta bez obzira na supstrat nego i pobjedu nad uenjem prirodnopravne kole o pravnoj osobi koja ju je svela na skup pojedinaca. Ta teorija nije uspjela odrediti pretpostavke potrebne da bi neka tvorevina uope mogla biti proglaena pravnim subjektom. Danas se teorija fikcije naziva klasinom teorijom.

P o t v r d n e t e o r i j e:

Organska teorija korijeni joj poniru u staro germansko pravo, zato se i zove organskom ali i germanskom teorijom. Osnovna joj je zasluga to je upozorila na realnu egzistenciju pravnih osoba i to je skrenula pozornost na vanost i znaenje organa. Nedostatak joj je to je poistovjetila organizam i organizaciju.

Teorija pravne realnosti razradila ju je franc.civilistika doktrina naglaava 2 osn.naela:

a) da treba priznati postojanje pravne osobe, ak i u sluaju zakonske utnje

b) da treba priznati prava pravnoj osobi, ak i preko zak.teksta, ako su takva prava potrebna za realizaciju kolektivnog interesa. U fond uenja o pravnoj osobi ova teorija je unijela ove elemente: organizaciju, realno djelovanje organa, interes i cilj.

Teorija ustanove naglaava realnost organizacije ali time to cilj kao jedan od esencijalnih elemenata pretvara putem ideje o cilju zapravo u nov supstrat pravne osobnosti to je neprihvatljivo.

O d r i n e t e o r i j e:

Teorija namjenske imovine predstavnik Brinz, koji je bio uvjeren da mogu postojati subj.prava bez subjekata.

Teorija destinatara Jheringova teorija nedostajalo mu je precizno razlikovanje izmeu vlasnitva u gospodarskom i pravnom smislu.

Teorija kolektivnog vlasnitva. Teorija realne egzistencije u znanosti sporno pitanje u kojem trenutku drutv.tvorevina stjee pravni subjektivitet. Smatra se da su potrebne najmanje 3 pretpostavke da bi se neka drutv.tvorevina mogla pojaviti kao subjekt u pravnim odnosima:

1. je da drutvena tvorevina mora imati vrstu i trajnu organizaciju

2. je zasebna imovina, odvojena od imovine svojih lanova

3. je stjecanje pravnog subjektiviteta; prema sustavu slobodnog udruivanja, pravna osoba nastaje organiziranjem, to se vidi iz statuta, nadlenom tijelu se podnosi prijava koja nema konstitutivni karakter; prema sustavu normativnog akta drutv.tvorevina dobiva pravnu sposobnosti ili neposredno propisom ili se spec.propisima odreuju pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi neka org.postala pravna osoba; prema sustavu koncesije, org.dobiva pravnu sposobnost posebnim aktom upravnog tijela odobrenjem.

Pravne osobe imaju i poslovnu i deliktnu sposobnost.

Ova teorija zasluna za sljedee elemente: pojam, svojstvo, pretpostavke i poetak pravne osobnosti.

U RH prevladava normativni sustav.

POSTANAK PRAVNE OSOBE:

Da bi neka drutvena tvorevina postala pravna osoba potrebno je da se kumulativno ispune sljedee pretpostavke:

1. Drutvena tvorevina mora imati vrstu i stalnu organizaciju, tj. mora predstavljati organizacijsko jedinstvo

2. Mora imati svoju zasebnu imovinu, razliitu i odvojenu od imovine njezinih lanova

3. Mora joj biti priznata pravna sposobnost

Danas postoje 3 sustava glede pretpostavki potrebnih da neka tvorevina dobije pravnu sposobnost:

1. Po sustavu SLOBODNOG UDRUIVANJA pravna osoba nastaje organiziranjem. Nadlenom se dravnom tijelu mora podnijeti prijava, ali ona nema konstitutivni karakter. Ako cilj pravne osobe nije u skladu s postojeim poretkom mora se donijeti rjeenje kojim se zabranjuje rad toj pravnoj osobi.

2. Po sustavu NORMATIVNOG AKTA drutvena tvorevina dobiva pravnu sposobnost na dva naina:

a) U prvom je redu mogue da se izravno propisom, singularnom zakonskom odredbom osnuje neka tono odreena pravna osoba

b) U drugoj se varijanti u posebnim propisima odreuju pretpostavke koje se moraju ispuniti da bi neka tvorevina postala pravna osoba. Pravna se osobnost stjee tek registracijom, a nadleno tijelo ispituje samo jesu li ispunjene po zakonu odreene pretpostavke i ako jesu onda mora izvriti registraciju

3. Po sustavu KONCESIJE drutvena tvorevina dobiva pravnu sposobnost posebnim aktom upravnog tijela ODOBRENJEM koje se daje po diskrecijskoj ocjeni.

Nae zakonodavstvo i praksa se priklanjaju normativnom sustavu u njegovim razliitim varijantama. Kao iznimka pojavljuje se i mogunost sustava koncesije, pr. za udruenje stranaca i zadubine.

Jedinice lokalne samouprave stjeu pravnu osobnost izravno propisom. Jedino je drava ve samim svojim postojanjem pravna osoba. Sustav normativnog akta kod nas se primjenjuje za stjecanje pravne sposobnosti gospodarskih subjekata (trgovakih drutava, politikih stranaka i raznih udruga graana). Za sve spomenute vrste pravnih osoba postoje posebni propisi (pr. Zakon o trgovakim drutvima, Zakon o udrugama itd.) kojima se propisuju da ti subjekti stjeu pravnu i poslovnu sposobost upisom u sudski registar, odn nadleni registar koji se vodi kod nadlenog tijela dravne uprave.

PRAVNA SPOSOBNOST PRAVNE OSOBE:

Pravna sposobnost pravne osobe:

MOE se oduzeti ograniena je (posebna pravna sposobnost), fizika osoba djeluje u krugu onoga to joj nije zabranjeno a pravna u krugu onoga to joj je odreena

POSLOVNA SPOSOBNOST PRAVNE OSOBE:

Poslovna sposobnost pravne osobe:

NEMA stupnjevanja

im nastane, ima poslovnu sposobnost, za razliku od fizike osobe

volju izraava putem tijela/organa (DINAMIKA VOLJU) ili statuta/pravila (STATIKA VOLJA)

Tijelo ili organ pravne osobe je fizika osoba ili skup fizikih osoba preko kojih pravna osoba izraava svoju volju.

DELIKTNA SPOSOBNOST PRAVNE OSOSBE:

Priznanje poslovne sposobnosti pravne osobe bilo je polazana toka I za priznanje deliktne sposobnosti pravne osobe.

Pravna osoba moe:

povrijediti ugovornu I zakonsku obvezu

poiniti tzv. Graanski delikt

Sposobnost pravne osobe i pravna osoba ima one 3 sposobnosti: pravnu, poslovnu i deliktnu. Fizika osoba moe poduzimati sve to nije zabranjeno, no pravna osoba moe raditi samo to je potrebno za ostvarenje njene djelatnosti, cilja, zato kaemo da fizika osoba ima opu pravnu sposobnost, a pravna osoba specijalnu ili posebnu pravnu sposobnost. Znai, razlika je u obujmu, no danas se zagovara opa sposobnost za pravne osobe.

Pravna osoba im nastane ima punu poslovnu sposobnost, za razliku od fizikih (on se moe stupnjevati). Pravna osoba izraava svoju volju putem svojih tijela ili organa,to je tzv. dinamika volja, no ona izraava svoju volju i statutom i pravilima tzv. statika volja. Statutom se utvruje svrha i cilj pravne osobe, tijela i njihove ovlasti, imovina.

Imaju i deliktnu sposobnost koja se sastoji u tome da pravna osoba odgovara za tetu koju uini drugome. Pitanje je samo kad se odgovara po kriteriju krivnje kako e se odrediti krivnja pravne osobe. Ona se utvruje prema odgovornom tijelu te pravne osobe.

VRSTE PRAVNIH OSOBA:

Vrste pravnih osoba:

Pravne osobe javnog prava po cilju i

Pravne osobe privatnog prava zadai Korporacije po supstratu Zaklade pravne osobnosti

U pravne osobe javnog prava ubrajaju se:

Drava

Jedinice lokalne samouprave I uprave

Razliite ustanove koje dobivaju sredstva iz dravnog prorauna

Javna poduzea sl.

KORPORACIJA je organizirana zajednica osoba koja je samostalan pravni subjekt razliit od pojedinih lanova korporacije.

Korporacija ima svoju imovinu, ali u supstratu pravne osobnosti nije teite na imovinskoj masi nego na skupu osoba.Korporacija nuno mora imati svoje lanstvo.

Odnos lanova prema korporaciji i obrnuto ureen je statutom i ugovorom.

Imovina korporacije razliita je od imovine lanova, a slui lanovima korporacije i svrsi korporacije.

Za korporaciju je karakteristino da se njezin identitet ne mjenja promjenom lanova

U tipine korporacije ubrajaju se npr. dionika drutva.

ZAKLADA ja za odreenu svrhu namijenjena imovinska masa kojoj je pravnim poretkom priznata pravna sposobnost. Dominantan element njezine pravne sposobnosti je upravo IMOVINSKA MASA.

Zakon o zakladama i fundacijama!Osniva se:

Aktom dravne vlasti

Pravnim poslom fizike ili pravne osobe

Moe biti:

Samostalna zaklada

Nesamostalna zaklada

FUNDACIJA se razlikuje od zaklade po tome to se osniva na razdoblje ne dulje od 5 godina. Zaklada moe biti osnovana i u razliite, opekorisne i dobrotvorne svrhe. Svrha se odreuje aktom zakladnika. Prihodi koje ostvaruje zaklada mogu biti namijenjeni odreenom krugu fizikih osoba. ( pr. iz prihoda raznih stipendijalnih zaklada daju se stipendije studentima.Vrste pravnih osoba prema naem pravu:

Drutvena pravna osoba

Graanske pravna osoba

Na osnovu ovoga moemo definirati drutvenu pravnu osobu kao onu drutvenu tvorevinu koja svoje ciljeve moe ostvariti samo angairanjem sredstava u drutvenom vlasnitvu.

Poduzee je pravna osoba koja obavlja privrednu djelatnost radi stjecanja dohotka, odn. dobiti.

ZOP razlikuje etiri tipa poduzea:

1. Drutveno poduzee koje posluje sredstvima u drutvenom vlasnitvu

2. Zadruno poduzee koje posluje sredstvima u zadrunom vlasnitvu

3. Mjeovito poduzee koje posluje sredstvima u drutvenom, zadrunom i vlasnitvu domaih fizikih i graanskih pravnih

osoba te vlasnitvu stranih osoba

4. Privatno poduzee koje posluje sredstvima u privatnom vlasnitvu, tj.vlasnitvu domaih fizikih i graanskih pravnih

osoba i stranih osoba

Prema ZOP kao temeljni oblici pravnih osoba u gospodarstvu normirani su:

Javno trgovako drutvo

Komanditno drutvo

Dioniko drutvo

Drutvo s ogranienom odgovornou

Gospodarsko interesno udruenje

Udruge su oblici dobrovoljnog udruivanja fizikih i pravnih osoba radi zatite i promicanja zajednikih ekolokih, gospodarskih, humanitarnih, informacijskih, kulturnih, etikih i nacionalnih, prosvjednih, socijalnih, strukovnih, portskih, tehnikih, zdravstvenih, znanstvenih i drugih interesa, ciljeva i uvjerenja, ALI BEZ NAMJERE STJECANJA DOBITI.

PRAVNA OSOBA PRESTAJE:

propisom, aktom dravne vlasti (zabranom)

ispunjenjem cilja

padom broja lanova ispod odreenog broja

nestankom imovine

steajem (insolventnost i prezaduenost)

Likvidacija je postupak u kojem se rjeavaju imovinsko pravni odnosi pravne osobe koja treba da prestane postojati kao samostalni pravni subjekt.

Graansko pravo u subjektivnom smislu

Pokuaji definiranja subjektivnog prava:

1. TEORIJA VOLJE (subjektivno pravo je pravnim poretkom zajamena mo volje, pravnim poretkom priznata vlast ili gospodstvo (Windscheid)

2. TEORIJA INTERESA ( u subjektivnom pravu treba vidjeti pravno zatien interes koji je uvijek neka korist ili neko dobro (Ihering)

3. VOLJNO-INTERESNA TEORIJA ( subjektivno pravo se definira kao pravnim poretkom pojedincu podijeljena mo volje u svrhu zadovoljavanja njegovih interesa.

Subjektivno graansko pravo je skup ovlatenja koja pravnom subjektu u odreenom graanskopravnom odnosu priznaju norme objektivnog graanskog prava.

Pod graanskim pravom u objektivnom smislu razumijevamo skup pravnih pravila kojima se ureuju drutveni odnosi.

To znai da graansko pravo u prvom redu odabire koje e od drutvenih odnosa pretvoriti u graanskopravne odnose. Zatim odreuje injenice koje su kao pretpostavke potrebne za nastanak odreenog graanskopravnog odnosa. Iza toga utvruje koja ovlatenja imaju subjekti u odreenom odnosu, te koje obveze ili dunosti preuzimaju na sebe u takvom odnosu. Norma objektivnog prava zahvaa sve sastavne elemente odreenog pravnog odnosa.

Nasuprot tome objektivno pravo kao skup apstraktnih pravnih pravila nema nekog pravnog subjekta koji bi bio njegov nositelj.

Izlazi li subjektivno pravo iz objektivnog prava?

Subjektivno pravo ne ukazuje se kao sastavni elementu objektivnog prava, nego kao sastavni element graanskopravnog odnosa. Prema tom gleditu svaki se sastavni element graanskopravnog odnosa svodi na neku realnost u ivotu. Tako se sam graanskopravni odnos svodi na drutveni odnos, pravne injenice na stvarne injenice u ivotu, pravni subjekt na ovjeka ili njegovu organizaciju itd. Prema tome se i subjektivno pravo kao sastavni element nekog pravnog odnosa mora vezati za neku realnost. Ta realnost je PRAVNA OSNOVA. Norma objektivnog prava ne stvara ovlatenja, nego ta ovlatenja na odreeni nain izviru iz pravne osnove, a norma ih samo priznaje ili ne priznaje.

( pr.Zakon o nasljeivanju odreuje da se naslijediti moe po oporuci. Postavlja se pitanje izvodi li Jurica u nekom konkretnom sluaju da nasljedi Josipa iz apstraktne norme ZN ili iz injenice da je Josip nainio oporuku u korist Jurice. Prema izloenom shvaanju ovlatenje izlazi iz oporuke, a oporuku je kao pravnu osnovu priznala norma objektivnog prava zajedno s ovlatenjem koje iz te osnove izlazi.

Funkcije subjektivnih graanskih prava:

njima izraavamo meusobni odnos pravnih subjekata u odreenom graanskopravnom odnosu

njima izraavamo i faktini odnos koji postoji izmeu subjekta i objekta u pravnom odnosu

bez njih nema pojma imovine

SADRAJ SUBJEKTIVNOG GRAANSKOG PRAVA

Sadraj subjektivnog prava: pripadanje

ovlatenje

interes

pripadanje i ovlatenje

Subjektivnim pravom pravno se izraava odreeni drutveni odnos izmeu subjekata prava, ali istodobno i faktini odnos izmeu subjekata i objekata graanskopravnog odnosa.

Gledajui sa stajalita objekta ta se veza izraava pripadanjem objekta subjektu. Za objekt pravnog odnosa se mora znati iji je.

Ako elimo promatrati odnos izmeu objekta i subjekta sa stajalita subjekta tada tu vezu izraavamo putem ovlatenja. Uzmemo li npr. da se u konkretnom sluaju radi o odnosu ovjeka prema stvari moramo paziti na to da je svaka stvar cjelina mnogih svojstava i ovjek prisvaja ta pojedina svojstva radi zadovoljavanja odreenih potreba. Ekonomsko prisvajane pojedinih svojstava stvari ako se obavlja unutar graanskopravnog odnosa se izraava kao ovlatenje. U subjektivnom pravu postoji jedno ili vie ovlatenja. Ukupnost odreenih ovlatenja ini odreeno subjektivno pravo. To znai da subjektivnom pravu jednog subjekta odgovara obveza drugog subjekta, a ne da bi moda pojedinom ovlatenju koje ulazi u sadraj subjektivnog prava odgovarala obveza drugog subjekta u odreenom graanskopravnom odnosu.

Tako je npr. pravo vlasnitva u subjektivnom smislu maksimalni skup ovlatenja koja pripadaju jednom subjektu u pogledu neke stvari. Vlasnik moe raditi sa svojom stvari to ga je volja, osim onoga to mu je propisima zabranjeno. To znai da vlasnik moe prisvajati sva mogua svojstva svoje stvari.

Tipina vlasnika ovlatenja su:

posjedovanje Sva ta ovlatenja ostvaruju samo

uporaba jedno subjektivno pravo, a to je

koritenje PRAVO VLASNITVA!!!

raspolaganje sa stvari

( pr. ako si netko svojata slunost puta preko tueg zemljita, vlasnik nee tuiti zbog smetanja uporabe negoe podii tubu zbog smetanja prava vlasnitva.

Postoje I takvi pravni odnosi u kojima subjekt ima samo jedno ovlatenje koje sainjava subjektivno graansko pravo.

( pr.posudimo li od nekog sat, moemo ga upotrebljavati, ali ga ne smijemo prodati, unititi itd, jer smo ovlateni na prisvajanje samo jednog svojstva stvari.

Ovlatenje koje pripada subjektu pokazuje da on neto moe ili smije initi, no on moe neto uiniti ne zato to ima volju nego to mu to objektivno pravo doputa I jami. To istodobno znai da pravni subjekt ne mora izvravati sam ta ovlatenja. Za njega to moe uiniti netko drugi. Dijete koje ima pravno relevantnu volju moe imati subjektivna prava.

Interes

Smisao ovlatenja treba potraiti u njegovu cilju. Kad s gledita cilja promatramo ovlatenje tada u njima otkrivamo interese, i to u prvom redu materijalne interese subjekata.

( pr.ako od svog prijatelja posudim automobil, tada na temelju ugovora o posudbi dobivam ovlatenje da se u automobilu vozim.

Smisao ovlatenja najbolje se pokazuje kada ga ostvarujem. A ostvarujem ga ne zato to mi iz konkretnog odnosa pripada nego zato da time zadovoljim jedan svoj gospodarski interes.

zahtjevZahtjev je objektivnim pravom zajamena mogunost da se od drugoga zahtjeva in ili propust koji istodobno znai ostvarenje subjektivnog prava.

Subjektivnom pravu jednog subjekta nuno unutar pravnog odnosa odgovara obveza drugog subjekta. Postavlja se pitanje treba li subjektivno pravo razmotriti i s gledita onog subjekta koji je nositelj obveze.

( pr.subjektivnom pravu osobe A odgovara obveza osobe B. Ako sad subjektivno pravo osobe A promatramo s gledita nositelja obveze B-a, otkrit emo da subjektivno pravo A prati zahtjev za ostvarenje.

NPR. Pravo vlasnitva u subjektivnom smislu prati zahtjev uperen protiv svih da vlasnika nitko samovlasno I protupravno ne smeta u obavljanju njegovih vlasnikih ovlatenja.

Pravo vlasnitav u subjektivnom smislu bilo bi potpuno bespredmetno kad bi svatko mogao vlasnika samovlasno smetati i kad bi mu svatko po volji mogao osporiti obavljanje vlasnikih ovlatenja i time onemoguiti ostvarenje opravdanih interesa.

Zato mogu u predavaonici pred svim sluateljima mirno pisati svojom olovkom?

Zato to svi sluatelji znaju da ja na toj olovci imam pravo vlasnitva koje prati pravnom osnovom zajameni zahtjev uperen prema svima da me ne smetaju u uporabi moje olovke. Imam mogunost da od svih sluatelja traim da svaki od njih mora propustiti ono ponaanje ili djelovanje koje bi onemoguilo moju mirnu uporabu olovke.

Zahtjev koji prati subjektivno pravo odreuje ponaanje obveznika. Ako ponaanje obveznika ne odgovara zahtjevu ovlatenika, zahtjev daje mogunost da se subjektivno pravo prisilno ostvari, pa u tom sluaju zahtjev dobiva oblik tube ili prigovora.

( pr.zajmodavac ima subjektivno pravo prema zajmoprimcu da mu vrati pozajmljenu svotu. Meutim, samo to subjektivno pravo bilo bi bespredmetno kada ga nebi pratio zahtjev za ostvarenje. To znai da u sluaju kad zajmoprimac ne vrati dug moe zajmodavac svoj zahtjev ostvariti u obliku tube kojom trai povrat pozajmljene svote. U tom sluaju zahtjev dobiva oblik tube.

Ako odreeno vrijeme posjedujemo neku pokretnu stvar pa nas netko tui vlasnikom tubom tvrdei da je stvar koju posjedujemo njegova, moemo ako je posjed bio kvalificiran (zakonit) I ako je proteklo zakonom propisano vrijeme na tubeni zahtjev uputiti prigovor dovrene dosjelosti. Mi smo na temelju kvalificiranog posjeda kroz 3 godine postali vlasnici stvari I u tom sluaju svoj zahtjev koji prati nae subjektivno pravo vlasnitva ostvarujemo putem prigovora.

Zahtjev nije identian sa subjektivnim pravom nego on prati subjektivno pravo!

Zahtjev nije identian niti s tubom, jer se moe postaviti I u obliku prigovora.

Zahtjev moe zastarjeti, a da subjektivno pravo ostaje i dalje.

( pr. zastarjeli dug moe se dobrovoljno platiti, ali se dunik ne moe tubom prisiliti da takav dug plati.

Vrste prava u subjektivnom smislu

Vrste prava u subjektivnom smislu:

Apsolutna i relativna

Prenosiva i neprenosiva

Glavna i sporedna prava

Preobraajna prava

Objekti graanskopravnog odnosa

Objekti graanskopravnog odnosa su stvari, inidbe, imovina i osobna neimovinska dobra povodom kojih pravni subjekti stupaju u te odnose.

Stvari u graanskopravnom smislu su materijalni dijelovi prirode koji se mogu osjetilima primijetiti, koji su prostorno ogranieni i koji postoje u sadanjosti, ili za njih postoje pretpostavke da e doista nastati u budunosti.

Prema ZV stvari su tjelesni dijelovi prirode, razliiti od ljudi, koji slue ljudima za uporabu.

ZV je prihvatio diobu stvari na tjelesne (res corporales) i netjelesne (res incorporales). U netjelesne stvari se ubrajaju sva imovinska prava osim prava vlasnitva, dakle stvarna prava na tuoj stvari (zalono pravo, pravo slunosti i dr.) i obvezna prava (trabine).

Potrebno je napomenuti da su prirodne sile kao to je npr. suneva toplina, elektricitet itd. stvari u smislu ZV samo ako su podlone ljudskoj vlasti!

Dioba stvari

Dioba stvari:

Dioba po kriteriju prometnosti

Dioba po kriteriju prirodnih svojstava

Odnos izmeu pojedinih stvari

Dioba stvari po kriteriju prometnosti:

Stvari u prometu (res in commercio)

Stvari ograniene u prometu

Stvari izvan prometa (res extra commercium) ((pr. javni putovi, parkovi, voda u rijekama, jezerima, zrak itd.

Dioba stvari po kriteriju prirodnih svojstava:

Pokretne i nepokretne stvari (res mobiles i res immobiles)

Zamjenjive i nezamjenjive stvari

Potrone i nepotrone stvari

Djeljive i nedjeljive stvari

Dioba stvari po kriteriju prometnosti:

Prometna sposobnost

Prometna sposobnost stvari je sposobnost stvari da se pojave kao objekti subjektivnih prava i kao objekti pravnih poslova.

Prometna sposobnost stvari nije iskljuivo prirodno svojstvo stvari nego je zapravo kombinacija prirodnih i pravnih kvaliteta stvari. Prometna sposobnost se ne smije mijeati s prometnom vrijednou. Jedno je pravna, a drugo ekonomska kategorija.

a) Stvari u prometu (res in commercio) stvari koje su u slobodnom prometu mogu u njemu nesmetano cirkulirati. One mogu biti objektom svih prava i pravnih poslova. Pojam stvari u prometu znai neogranienu mogunost stjecanja prava vlasnitva na takvim stvarima i svih onih imovinskih prava koja uope moe imati pravni subjekt. Pojam stvari u prometu nije identian s pojmom robe. ( pr.roba je pokretna stvar koja ima upotrebnu vrijednost, dok stvar u prometu moe biti I nekretnina, a kao to znamo zemlja se nikad ne prosuuje kao roba.b) Stvari ograniene u prometu to su stvari koje bi mogle biti objekti prava i pravnih poslova kao i stvari u neogranienom prometu, ali se iz odreenih gospodarskih, socijalnih, politikih, zdravstvenih i dr. razloga njihov promet ograniuje. ( pr. lijekovi, opojne droge, eksplozivi, otrovi I sl. Za takve se stvari obino propisuje poseban reim prometa koji karakteriziraju razliite restrikcije, odobrenja I evidencije.c) Stvari izvan prometa (res extra commercium) to su stvari koje uope ne mogu biti objekt imovinskih prava ili nemogu biti objekt pravnih poslova (pr. javni putovi, parkovi itd.). Objekt prava vlasnitva I drugih stvarnih prava ne mogu biti oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti nikoje fizike ili pravne osobe. ( pr.to su stvari na uporabu za sve kao to je voda u rijekama, jezerima I moru, atmosferski zrak, morska obala. Zbog toga to su na uporabi svih nazivaju se opa dobra I o njima vodi brigu I njima upravlja te snosi odgovornost Republika Hrvatska. Ako bi na temelju koncesije bile izgraene zgrade I druge graevine na opem dobru, one se ne smatraju dijelovima opeg dobra nego zasebnom stvari, odn zasebnom nekretninom dok traje koncesija.Dioba stvari po kriteriju prirodnih svojstava:

Pokretne i nepokretne stvari (res mobiles res immobiles)

Pokretne su one stvari koje mogu mijenjati poloaj u prostoru a da se pritom ne poniti nihova bit, odn.da se time ne promijeni njihova struktura. ( pr. ivotinja

Nepokretne stvari su one stvari koje ne mogu mijenjati poloaj u prostoru, a da im se kod toga ne uniti bit ili ne promijeni struktura. To je ( npr.estica zemljine povrine zajedno sa svime to je sa zemljitem razmjerno trajno spojeno ( sve to je sagraeno, ugraeno, nadograeno, dograeno, trajno spojeno!

Kriteriji za odreivanje pojma nekretnine:

Kriterij prirodne kakvoe (zemljina estica, zgrade, sve to je na nekretnini sagraeno, nadograeno itd)

Kriterij pertinencije (pertitnencijom nekretnine smatraju se strojevi, stoka, sjeme, gnojivo, gorivo itd.)

Kriterij posebnih ciljeva ( prema ovom kriteriju neka pokretna stvar se smatra nekretninom, pr.brod, avion)

Prema KRITERIJU PRIRODNE KAKVOE nekretnine su ponajprije zemljita, odn. estice zemljine povrine i sve ono to je sa zemljitem trajno povezano bilo mehaniki, organski, na povrini zemlje ili ispod nje.

Nekretninama se smatraju, prema tome:

1. ZEMLJINA ESTICA i sve to je s njom trajno spojeno, na povrini ili ispod nje. Ako je vie zemljinih estica upisano u isti zemljoknjini uloak one pravno ine jedno zemljino tijelo koje se smatra nekretninom. Dijelom zemljine estice su trava, drvee, plodovi i sve upotrebljive stvari koje zemlja raa na svojoj povrini sve dok se od zemljita ne odvoje.

2. ZGRADE I DRUGE GRAEVINE izgraene na povrini zemlje, iznad ili ispod nje, a namjenjene da tamo trajno ostanu. Osim stambenih i poslovnih zgrada, i raznih drugih graevina tu spadaju i bunari, podrumi, bazeni itd. Nisu djelovi zemljita one zgrade i drugo to je s njima spojeno samo radi neke prolazne namjene, kao pr. barake, kiosci itd. Prema ZV ne smatraju se dijelovima zemljita ni one zgrade i druge graevine koje su trajno fiziki spojene sa zemljitem, ali su od njega pravno odvojene nekim stvarnim pravom koje ovlauje svog nositelja da na tuem zemljitu ima zgradu ili drugu graevinu u svom vlasnitvu. Takvo stvarno pravo moe biti pravo graenja, ali isti uinak ima na zakonu osnovana koncesija na opem dobru.

3. SVE TO JE U NEKRETNINU UGRAENO, NJOJ DOGRAENO, NA NJOJ NADOGRAENO ili je na neki nain s njom trajno spojeno, sve dok se od nje ne odvoji (pr. inatalacije, ureaji, strojevi, antene...).

Iznimno, strojevi se nee smatrati dijelom nekretnine nego samostalnom stvari, ako su vlasnitvo druge osobe i ako se to s pristankom vlasnika nekretnine zabiljei u zemljinoj knjizi. Uinak zabiljebe prestaje brisanjem, ali i bez brisanja protekom 5 godina od upisa. Taj rok zastaje za vrijeme steajnog i ovrnog postupka.

Prema KRITERIJU PERTINENCIJE nekretninom se smatra i ona stvar koja je po svojim prirodnim fizikim svojstvima pokretna. Pertinencija je pripadak neke druge stvari. Ako je pertinencija pokretna stvar ona se po namjeni smatra nekretninom ako slui gospodatskim svrhama nekretnine.

( npr. smatraju se nekretninom stoka, strojevi, sjeme, gnojivo, gorivo i slino namjenjeni poljoprivrednoj proizvodnji na jednom poljoprivrednom dobru. Takoer se smatraju pripatkom poslovne zgrade, strojevi i slini ureaji koji trajno slue svrsi zgrade namjenjene proizvodnoj ili obrtnoj djelatnosti.

Prema KRITERIJU POSEBNIH CILJEVA smatra se neka pokretna stvar nekretninom zato to je zakonom tako odreeno. Tako su se jedno vrijeme u nas pomorski brodovi smatrali nekretninama. Danas su pomorski brodovi pokretne stvari. Iako su pokretnine brodovi i zrakoplovi, pravni reim za njih (upisivanje u registre nalik zemljinim knjigama i stvarnih prava na njima) vrlo je slian onome za nepokretne stvari.

( npr. pomorski brodovi, zrakoplovi i sl.

Ako bi usprkos primjeni ovih kriterija ostala sumnja je li neka stvar pokretnina ili nekretnina, smatra se prema predmnjevi iz ZV pokretninom!!!

Zamjenjive i nezamjenjive stvari (res fungibiles i res non fungibiles)

Zamjenjive stvari su one stvari koje se u prometu odreuju po vrsti, rodu, broju, mjeri itd. Pr.ito, vino, eer... (to su GENERINE STVARI. ( npr. ako sam pozajmio 100 kg penice, tada ne moram vratiti istu tu penicu, vano je da vratim 100kg

Nezamjenjive su one stvari koje u prometu dolaze kao strogo odreena pojedinost, individualnost. Pr.umjetnika slika (SPECIES

Kod pitanja radi li se u nekom konkretnom sluaju o zamjenjivim i nezamjenjivim stvarima nije uvijek odluan objektivni kriterij prirodne kakvoe, nego se uzima u obzir i volja subjekata.

Potrone i nepotrone stvari (res consumptibiles res non consumptibiles)

Potrone stvari su one stvari koje se jednokratnom upotrebom unitavaju ili im se vidljivo smanji supstancija. (pr. ito, vino, novacNepotrone su one stvari koje se prvom uobiajenom uporabom ne unitavaju niti im se vidljivo smanjuje supstancija. (pr. zgradaKod pitanja potronosti vana je prva jednokratna upotreba. S objektivnog i realnog gledita sve su stvari potrone. Svaka se stvar uporabom troi i umanjuje. ( npr.zgrada s pravnog gledita je nepotrona stvar, a s gospodarskog potrona jer se uporabom postupno troi i oteuje.

Treba naglasiti da potronost nije identina sa zamjenjivou. Potrone stvari su obino zamjenjive, ali ne mora uvijek biti tako. ( npr.ako za neku izlobu posudimo birano voe, moramo nakon svretka vratiti ba to isto voe, ili npr.roendanska torta je potrona ali nezamjenjiva stvar.

Zamjenjive stvari mogu istodobno biti i nepotrone (pr. igla).

Kod pitanja da li je neka stvar potrona il nepotrona ne odluuje uvijek samo objektivni, prirodni kriterij nego je esto u konkretnom sluaju presudna i volja subjekata pa oni mogu potronu stvar tretirati kao nepotronu.

Djeljive i nedjeljive stvari (res divisibiles res indivisibiles)

Djeljive su one stvari koje se mogu rastaviti na vie istovrsnih dijelova tako da im se ne uniti prvobitna bit ili im se nerazmjerno ne smanji vrijednost. Pr.ploa okolade

Nedjeljive su one stvari kod kojih bi se diobom unitila njihova bit ili bi im se srazmjerno umanjila vrijednost.

Pr.iva ivotinja, dijamant....

Stvari se mogu podijeliti na nekoliko naina;

Naini diobe stvari:

Fizika dioba (POKRETNINE)

Geometrijska dioba (NEKRETNINE)

Civilna dioba (DIOBA PO VRIJEDNOSTI)

Idealna dioba (DIOBA NA IDEALNE DIJELOVE)

Fizika dioba znai da se stvar moe mehanikim putem podijeliti na dijelove i takva je dioba ugl. Primjenjiva kod pokretnih stvari. (pr. kolut sira razreemo, plou okolade razlomimoGeometrijska dioba se primjenjuje kod zemljita. Zemljita se mogu ravnim crtama po njihovoj povrini podijeliti na vie parcela. Zgrade se mogu podijeliti okomito i vodoravno. Oba pravca diobe nisu u svim pravima doputena.

Oni pravni sustavi koji stoje na naelu superficies cedit solo ne doputaju horizontalnu diobu. Ta prava ne doputaju da vlasnik zemljita bude jedna osoba, a vlasnik zgrade na tom zemljitu druga osoba.

Na ZV prihvaa naelo superficies cedit solo i sukladno njemu uspostavlja naelo jedinstvenosti nekretnine. Zemljite zajedno sa zgradom i svim drugim to je s njim trajno spojeno ini jednu cjelinu, jednu nekretninu, pa stvarna prava glede zemljita postoje i na svemu to je s njim trajno povezano. Pravno odvajanje zemljita od zgrade je mogue pod uvjetom da je provedeno po naelima stvarnopravnog ureenja i na odgovarajui nain upisano u zemljinu knjigu.

Civilna dioba je dioba po vrijednosti. Ako je potrebno podijeliti nedjeljivu stvar, npr. maku, automobil, TV, mogue je tu stvar prodati pa onda podijeliti cijenu. Ustanovom civilne diobe pravo pomae u onim situacijama kad ivot trai diobu stvari, a ona nije fiziki ni geometrijski djeljiva.

Idealna dioba svaka stvar neovisno o tome je li fiziki djeljiva ili nije, moe se pravno podijeliti na sadrajno jednake idealne dijelove. Njihova se veliina odreuje raunski u razmjeru prema cijeloj stvari. Najee je to u obliku razlomaka, pr. 1/3, 1/5. To je zemljina ili idealna dioba stvari. Idealni dio stvari je u smislu ZV odvojiv dio stvari i prema tome moe biti samostalan objekt imovinskih prava, pr. prava vlasnitva.

Jednostavne stvari

JEDNOSTAVNE ILI JEDINSTVENE stvari su one koje po shvaanju u obinom ivotu i prometu ine jedinstvo.

Jednostavne stvari pojavljuju se u prvom redu kao prirodna ili organska cjelina.(pr. kamen, biljka, ivotinja, greda.,ali se moe pojaviti i kao rezultat ljudskog rada, pa moe biti sainjena od razliitih materijala koji su prije toga bili samostalne stvari ali su sada zbog spoja potpuno izgubile svoju raniju fiziku opstojnost. (pr. tkaninaDjeljive jednostavne stvari zbog toga jer su izgubile svoju samostalnost i raniju fiziku opstojnost nemaju svoju zasebnu pravnu sudbinu razliitu od pravne sudbine itave stvari. (pr.ne moe kod trkaeg konja jedan biti vlasnik nogu, a drugi vlasnik tijela, ili kod istrganog arka papira jedan biti vlasnik linija, a drugi vlasnik papira.

Sastavljene stvari

SASTAVLJENE stvari su one koje nastaju spajanjem jednostavnih odnosno samostalnih stvari u jednu novu cjelinu, ali tako da upotrijebljeni dijelovi NE gube svoju dosadanju fiziku opstojnost. ( pr. kua, zgrada, brod, ormar

Imamo dvije kategorije sastavljenih stvari: Sastavljena stvar s nesamostalnim dijelovima, ( pr. eljezne ipke u betonskom stupu sastavni dijelovi gube svoju raniju samostalnost, ali ipak zadravaju raniju fiziku opstojnost

sastavni dio NE MOE se odvojiti a da se time cijela stvar ili on sam ne uniti, ( pr. eljezne ipke u betonskom stupu, one nisu izgubile svoju raniju fiziku opstojnost iako su izgubile karakter samostalnih stvari NISU mogua zasebna imovinska prava na pojedinim sastavnim dijelovima. Sastavni dio koji se ne moe fiziki odvojiti od stvari ne moe biti samostalnim objektom imovinskog prava, osim ako bi to bilo posebnim zakonima doputeno.

Razlika izmeu jednostavne stvari I sastavljene stvari s nesamostalnim dijelovima osobito udara u oi kod mehanike diobe stvari. Ako mehaniki rastavimo jednostavnu stvar dobivamo dijelove iste vrste kojoj pripada I sama stvar. ( pr. ako razreemo tkaninu dobivamo dijelove iste tkanine.

Ako mehaniki rastavimo sastavljenu stvar dobit emo dijelove razliitih vrsta. ( pr.kod zgrade emo dobiti eljezne ipke, cigle, drvene grede itd.

Sastavljena stvar sa samostalnim dijelovima, ( pr.briljant u zlatnom prstenu, kota u automobilu sastavni dijelovi ne zadravaju samo fiziku opstojnost, nego i stanovitu samostalnost. Prema ZV to su dijelovi koji nisu bitni ili odvojivi dijelovi. ( pr. briljant u zlatnom prstenu, kota u automobilu na odvojivim dijelovima takve sastavljene stvari mogua su zasebna prava koja nisu identina sa pravom na cijeloj stvari, ( pr.ako vlasniku kola posudim svoj kota nisam izgubio vlasnitvo kotaa ako na samostalnom ili odvojenom dijelu stvari postoji neko pravo u korist treega u sluaju npr. prodaje prema ZV to e pravo prestati ako je stjecatelj bio u dobroj vjeri, tj. Ako nije znao niti je morao znati da na odvojenom dijelu postoji neije pravo razliito od prava na cijeloj stvari. Prema tome stjecatelj e stei cijelu stvar zajedno sa tim odvojenim dijelom.

Pripadak ili pertinencija

PERTINENCIJA ILI PRIPADAK je sporedna stvar koja je odreena da trajno slui gospodarskim svrhama neke glavne stvari (pokretnine ili nekretnine), a da pri tom NE postaje njezin sastavni dio ALI slijedi pravnu sudbinu glavne stvari (accesorium sequitur principale) ILI

Prema ZV to je pokretna stvar koju je NJEZIN vlasnik namijenio (subjektivni element) da kao sporedna trajno slui svrsi glavne (subordinacija), a stoji u takvom prostornom odnosu prema glavnoj stvari da odgovara toj namjeni.

Pripadak je fiziki samostalna stvar koja se nalazi u odnosu podreenosti prema glavnoj stvari. Podreenost pripatka oituje se u tome to u gospodarskom pogledu gospodarsku svrhu cjeline odreuje glavna stvar. U pravnom pogledupodreenost se oituje u tome to pripadak slijedi pravnu sudbinu glavne stvari. Pravni posao o glavnoj stvari zahvaa I pripadak.

U emu je razlika izmeu pripatka I samostalnog sastavnog dijela?

Pripadak:

Sporedna stvar koja pretpostavlja postojanje gotove glavne stvari, ( pr. Koni tok pripadak je nalivpera. Nalivpero je gotova stvar I bez konog toka. Tok slui samo tome da se nalivpero ouva I lake nosi Fizika veza sa glavnom stvari niti je potrebna niti je dovoljna da neku stvar uini pripatkom, ( pr.gudalo I violina, ljetni prozoriSamostalni sastavni dio:

Neophodan je za itavu stvar jer bez tog dijela stvar nije potpuno gotova stvar, ( pr.kola bez kotaa, kota nije pripadak nego samostalni dio kola Redovito se nalazi u fizikoj vezi sa itavom stvari

Karakteristike pripatka:

Fiziki samostalna stvar

Pokretna stvar

Ima odnos podreenosti prema glavnoj stvari

Slijedi pravnu sudbinu glavne stvari

Element trajnosti

U vezi je sa postankom I opstankom stvari

Kod pretvaranja samostalne stvari u pertinenciju odluna je volja vlasnika glavne stvari. On odreuje neku od drugih svojih stvari da postanu pripatkom prve. To znai da vlasnik glavne stvari I vlasnik pripatka mora biti ista osoba. ( pr. vlasnik glavne stvari ne moe indirektno postati vlasnikom tue stvari time to bi tuu stvar uinio pripatkom svoje stvari.

Kod postanka pripatka dolazi do izraaja subjektivni element.

Vlasnik ne moe bilo koju stvar uiniti pripatkom.NIJE pripadak ona stvar koja se prema shvaanju u prometu ne smatra pripatkom (objektivni element). Dakle, kod pretvaranja neke stvari u pertinenciju ne dolazi do izraaja samo subjektivni element volje vlasnika nego je jednako vaan i objektivni element. Taj objektivni element s jedne strane ograniuje vlasnikovu volju prometnim shvaanjem, a s druge strane zahtjeva da se vlasnikova volja oituje u faktinoj uporabi neke stvari kao pripatka.

Ograniavanje volje vlasnika prometnim shvaanjem onemoguuje tzv. Samovoljne pripatke, odn pertinencije. Oni bi se sastojali u tome da netko proglasi pripatkom onu stvar koja se u prometu ne smatra pripatkom.

( pr.ne moe se bicikli proglasiti pripatkom limuzine, ili kiobran pripatkom ormara.

Pripadak je pokretna stvar, ali pripadak mogu imati i pokretnine i nekretnine. ( pr. vedrica I bunar

Prema ZV smatraju se pripatkom poslovne zgrade strojevi I struni ureaji koji trajno slue toj zgradi u kojoj se obavlja neka proizvodna ili obrtna djelatnost. Pripatkom poljoprivrednog dobra smatraju se strojevi, stoka, sjeme, poljoprivredni proizvodi, gnojivo, gorivo koji slue tom dobru.

ZV poznaje pored pojma pripatka I pripadnost stvari.

Pripadnost stvari je iri pojam od pripatka I obuhvaa svaki njezin dio, zatim sve to se s njome razmjerno trajno spoji (prirast), njezine plodove dok se od nje ne odvoje, njezin pripadak te prava koja postoje u korist nekretnine.

Plodovi (fructus)

PLODOVI su proizvodi i prinosi koji neposredno ili posredno nastaju od neke stvari ili prava.

Vrste plodova:

Prirodni plodovi ( pr. divlje voe je plod drveta, trava koju ovjek nije posijao je plod zemljita Industrijski plodovi ( pr. plod plemenite voke Civilni plodovi ( pr. najamnina, zakupnina, kamateVRSTE PRIRODNIH I INDUSTRIJSKIH PLODOVA

Visei plodovi (fructus pendentes)

Odvojeni plodovi (fructus separati)

Ubrani plodovi (fructus percepti)

Potroeni plodovi (fructus consumpti)

Nepotroeni plodovi (fructus non consumpti)

Zanemareni plodovi (fructus percipiendi)

VRSTE CIVILNIH POLODOVA

Dospjeli

Nedospjeli

Prema ZV plodovi stvari su proizvodi koje ona daje prirodno ili posredovanjem neijeg rada, a i sve drugo to ona daje s obzirom na svoju namjenu, a plodovi prava su prinosi koje to pravo daje s obzirom na svoju prirodu. ( pr. pravo plodouivanja S obzirom na nain postanka plodovi se dijele u tri kategorije:

a) Prirodni plodovi (fructus naturales) organiski proizvodi neke stvari koje ona daje bez umanjenja svoje supstancije i bez sudjelovanja ljudskog rada. ( pr. divlje voe je plod drveta, a trava koju ovjek nije posijao je plod zemljita. S pravnog gledita ovdje spadaju I proizvodi za koje sama stvar prua samo mogunost njihova dobivanja I iskoritavanja. ( pr. pijesak, kamenje, ljunak, vapno. Ti neorganiski proizvodi smatraju se plodom makar se njihovim koritenjem umanjuje supstancija stvari.b) Industrijski plodovi plodovi koje stvar daje uz sudjelovanje ljudskog rada i prirode. ( pr. plod plemenite voke.c) Civilni plodovi (fructus civiles) plodovi odnosno prinosi koje ne daje sama stvar, ve koje dobivamo od stvari posredstvom nekog pravnog odnosa. ( pr. najamnina, zakupnina, kamatePrirodni i industrijski plodovi mogu se podijeliti u sljedee kategorije:

a) Visei plodovi (fructus pendentes) to su jo neodvojeni plodovi. ( pr.jabuka na stablu. Visei plodovi su sastavni dio stvari I oni bi spadali pod pojam pripadnosti. Oni slijede pravnu sudbinu matice.b) Odvojeni plodovi (fructus separati) plodovi koji su se odvojili od svoje matice i time su postali samostalnim stvarima.

c) Ubrani plodovi (fructus percepti) plodovi koji su ne samo odvojeni od matice nego su ve i pobrani. U pravu je vano razlikovati odvojene i ubrane plodove. ( pr.postavlja se npr pitanje ije su jabuke koje su zbog vjetra popadale sa stabla. Razumije se da e jabuke redovito biti vlasnitvo onoga tko je vlasnik stabla. Iako su jabuke zbog separacije postale samostalnim stvarima, ipak su samim odvajanjem postale vlasnitvo vlasnika matice. Zato kaemo da vlasnik stjee vlasnitvo plodova separacijom. Separacijom jo stee vlasnitvo uzufruktuar, poteni posjednik I zakupac. ( pr. moe se dogoditi da otac ostavi jednom sinu koji je poljodjelac vonjak, a drugom sinu koji ivi u gradu da pravo da svake jeseni uzme 200 kg jabuka. Taj drugi sin ima tzv. Usus. Da bi postao vlasnikom 200 kg jabuka nije dovoljno da jabuke budu samo odvojene od matice nego ih on mora I doista ubrati. Prema tome ima ovlatenika koji vlasnitvo plodova stjeu ubiranjem (percepcijom).

d) Potroeni (fructus consumpti), nepotroeni (fructus non consumpti) i zanemareni plodovi (fructus percipiendi) to su oni plodovi koje je trebalo ubrati. To razlikovanje dolazi posebno do izraaja kad onaj koji posjeduje plodonosnu stvar mora tu stvar vratiti vlasniku. Opseg vraanja ovisi o tome da li je bio poten ili nepoten posjednik.

Vlasnitvo prirodnih i industrijskih plodova stjee se separacijom i ponekad percepcijom!!!

Vrste civilnih plodova:

Meu civilnim plodovima razlikujemo dospjele i nedospjele. Pravilo je da ovlatenik moe od dunika zahtjevati izruenje civilnih plodova istom nakon dospjelosti. ( pr. ne moemo traiti da nam banka za uloenu glavnicu plati kamate 10 godina unaprijed.Vlasnitvo civilnih plodova stjee se dosjelou i percepcijom.

Uz pojam plodova ZV uvodi i iri pojam koristi.Koristi obuhvaaju plodove neke stvari ili prava, ali i druge mogue prednosti koje donosi uporaba, odn koritenje stvari i prava. Koristi pripadaju onome kome pripadaju stvari odn pravo, osim ako na posebnom pravnom temelju ne pripadaju nekoj drugoj osobi, pr. plodouivatelju ili zakupcu. Postojanje posebnog pravnog temelja dokazuje onaj koji se na njega poziva.

Ukupnost stvari:

UKUPNOST STVARI (universitas rerum) razumijeva zbroj fiziki samostalnih I meusobno kooridiranih stvari koje su ujedinjene zajednikom gospodarskom svrhom i u prometu se javljaju pod zajednikim nazivom.

Objekt pravnog odnosa su pojedine stvari unutar skupine. ( pr. stado ovaca, biblioteka, skladite robe itd.Kod ukupnosti stvari nema odnosa glavne i sporedne stvari, stvari su meusobno u istom odnosu i samostalne su fiziki.

Mogu li objekt pravnih odnosa i objekt subjektivnih prava biti samo pojedine stvari ili se kao objekt pravnog odnosa moe pojaviti i skupna stvar?

Po OGZ-u kod skupine stvari nije objekt pravnog odnosa skupna stvar kao cjelina nego su objekti prava i pravnih odnosa samo pojedine stvari unutar skupine. ( pr. pravo vlasnitva ne stjee se na biblioteci kao cjelini nego na pojedinim knjigama.

KOMPLEMENTARNE STVARI su skup fiziki samostalnih stvari koje predstavljaju takvu cjelinu u kojoj pomanjkanje samo jedne stvari onemoguuje pravilnu i normalnu uporabu cjeline. ( pr. ah, par rukavica, par cipela, igrae karte itd.Vanost razlikovanja komplementarnih stvari unutar skupine stvari oituje se u sluaju obveza upravljenih na predaju stvari. ( pr. ako naruimo biblioteku od 200 knjiga, a prodavatelj nam isporui samo 100, on je tada manjkavo ispunio svoju obvezu. Meutim ako naruimo 5 pari cipela br.43, a dobijemo 10 lijevih cipela, prodavatelj tada uope nije ispunio svoju obvezu.

NOVAC I PROCJENJIVOST STVARI:

Novac slui kao mjerilo vrijednosti i kao mjerilo cijene.

Procjenjive (res aestimabiles) su one stvari ija se vrijednost moe izraziti novanim ekvivalentom, npr.naknada tete, dioba suvlasnike zajednice.

Neprocjenjive (res inaestimabiles) su one stvari koje se nemogu svesti na novani ekvivalent, ( npr.pramen kose, gruda zemlje

Procjenjivost stvari dolazi do izraaja u nizu pravnih situacija, ( pr.kod diobe suvlasnike zajednice, naknade tete itd.Posebno je vana kategorija procjenjivosti pri utvrivanju vrijednosti stvari u imovinskoj masi pravne osobe.

VRSTE CIJENA:

Redovita cijena (pretium orinarium)

Izavnredna cijena (pretium extraordinarium)

Afekcijska cijena (pretium affectionis)

Te tri vrste cijena dolaze do izraaja kod

odgovornosti za tetu, odn. kod naknade tete!

( pr.netko je vlasnik knjievnog djela koje se sastoji od 3 sveska. Recimo da je prometna vrijednost trilogije 300$. Svaki bi svezak imao redovitu cijenu 100$. Meutim, moe se dogoditi da vlasniku netko namjerno uniti prvi svezak. I onda odreujui izvanrednu cijenu nije dovoljno uzeti u obzir samo obinu prometnu vrijednost tog unitenog sveska, koja bi bila 100$. Treba uzeti u obzir I za koliko se smanjila ukupna vrijednost itave trilogije. Prema tome izvanredna cijena se moe ustanoviti po objektivnim kriterijima iako se procjenjuje u prvom redu s obzirom na osobu korisnika (subjektivni kriterij). Tako npr. nije svejedno je li oteeni vlasnik ovjek koji se bavi literaturom I koji svakodnevno u svom radu treba itati komplet ili je to nepismena osoba koja nema neki posebni interes u vezi s kompletom. No, ako je vlasnik trilogije dobio tu trilogiju od autora s posvetom, tada se ne moe ni po kakvim objektivnim kriterijima ustanoviti vrijednost sveska koji je uniten. Oteenik ovdje nee zahtjevati naknadu tete voen iskljuivo imovinskim interesima, nego e tu biti kljuno mjerilo njegova osjeajnost prema tom svesku, njegovo znaenje za vlasnika osobno. Pa stoga, iako se afekcijska cijena izraava u novcu ona ipak nije objektivna imovinska kategorija nego je izraz vlasnikova subjektivizma, pa se ta cijena ni ne odreuje po mjerilima koja vrijede u prometu.(inidba

inidba je svaka pozitivna ili negativna ljudska radnja koju je dunik na temelju obveznog odnosa duan izvriti vjerovniku.

inidba je objekt graanskopravnih odnosa, I to objekt obveznopravnih odnosa. Obvezno pravo kao I nadgradnja nad prometom pretpostavlja postojanje diobe rada, razmjenu dobara te stupanj razvitka drutveno-gospodarskih odnosa koji zahtjeva da se u dnevnom ivotu ne gleda samo na sadanjicu nego I na budunost. Obveznopravni odnos ne dovodi odmah do stvarnopravnog uinka nego je takav uinak odgoen u budunost. ( pr. kad kupim nekretninu nisam odmah postao I njezin vlasnik nego samo imam obveznopravni zahtjev prema prodavatelju da mi ispuni inidbu, tj. Da mi preda nekretninu u posjed, a to se u pravilu ne dogaa u trenutku sklapanja ugovora. To znai da izmeu vjerovnika I dunika postoji stanovit odnos povjerenja da e se odrati zadana rije.Karakteristike inidbe:

inidba mora biti ljudska radnja inidba mora imati imovinski karakter inidba mora biti mogua

inidba mora biti pravno doputena inidba mora biti odreena ili barem odredivaa) inidba mora biti ljudska radnja Obveznopravni odnos je drutveni odnos I inidba kao objekt tog odnosa mora biti manifestacija ovjekove djelatnosti ili proputanja. Zato djelovanje koje potjee od elementarne sile, ivotinje, automata nije inidba. Pokreti automata smatraju se radnjom njegova vlasnika, odn. radnjom osobe koja se slui automatom.

b) inidba mora imati imovinski karakter Izravni imovinski karakter inidbe pokazuje se u sluaju kad dunikova radnja neposredno izaziva promjenu u imovinskoj masi vjerovnika. ( pr. imamo obvezu da se preda stvar. Vjerovnik do ispunjenja inidbe nije tu stvar imao u svojoj masi. Kad dunik izvri duno davanje imovinska se masa vjerovnika poveava(mijenja).

Neizravno se imovinski karakter inidbe vidi u sluaju kad inidba slui za zadovoljenje neke kulturne potrebe. ( pr.ako je HNK preuzelo obvezu da tjedno daje 3 besplatne karte studentima PFZ, tada je to obveza koja se odnosi na imovinsku inidbu jer da nema te obveze onda bi morali studenti iz vlastitog depa platiti ulaznice., a time bi izazvali promjene u svojoj imovinskoj masi.Imovinski karakter imaju I one inidbe koje kao objekt obveznog odnosa ne izazivaju izravno promjene u imovini, ali se sama obveza zbog povrede pretvara u odgovornost za tetu. ( pr.susjed koji svira klavir obvee se svom susjedu da u odreeno vrijeme dana nee svirati klavir kako bi ovaj drugi mogao u miru obavljati nekakav posao. Ako bi klavirist usprkos preuzetoj obvezi ipak svirao, moe ga susjed tuiti za naknadu tete koju je pretrpio jer nije mogao u miru obavitisvoj posao. Plaanjem otete dolo je do promjene u imovinskim masama.Imovinski karakter inidbe znai da se njezino ispunjenje izravno ili neizravno oituje u promjeni imovinske mase jedne ili obiju strana. Veza izmeu inidbe I imovinske mase pokazuje nam da inidba nije samo pravni nego I gospodarski pojam.

c) inidba mora biti mogua Pod mogunou inidbe razumijeva se pozitivna ili negativna radnja koja mora biti objektivno mogua. Ono to je objektivno nemogue ne moe uope biti sadraj obveze jer to nitko ne moe izvriti. Obveza s objektivno nemoguom inidbom pravno je nevljana, zapravo obveza nije ni nastala. ( pr. sluaj kad se netko obvee da e za 2 dana izgraditi podzemnu eljeznicu u ZG.Obveza ne nastaje ako je inidba u trenutku sklapanja posla bila objektivno nemogua- to je tzv. Prvobitna nemogunost inidbe. to ako je prvobitna nemogunost naknadno otpala?

Ako je inidba naknadno postala mogua obveza se ne pretvara u valjanu, ne konvalidira!!! Iznimno e obveza nastati samo ako je pravni posao sklopljen pod odgodnim uvjetom ili rokom, a inidba koja je u poetku bila nemogua postane naknadno mogua prije ispunjenja uvjeta ili roka.

Obratno, ako je prvobitno mogua inidba bez krivnje dunika postala naknadno nemogua, obveza se ne gasi, a ako je postala nemogua njegovom krivnjom, obveza se pretvara u odnos odgovornosti za tetu.Subjektivna nemogunost znai da inidbu nije u stanju izvriti konkretni subjekt, dunik koji se obvezao izvriti ju. Subjektivna nemogunost ne utrnjuje obvezu nego je pod odreenim pretpostavkama pretvara u odgovornost za tetu.

d) inidba mora biti pravno doputena inidba je pravno doputena ako se njen sadraj ne protivi Ustavu RH, prisilnim propisima ili moralu drutva. Pravna nedopustivost nije jednaka fizikoj, objektivnoj nemogunosti. inidba moe biti objektivno mogua, a pravno nedoputena, ( pr.kupoprodaja stvari izvan prometae) inidba mora biti odreena ili bar odrediva inidba je odreena u onom sluaju kad je u svim pojedinostima tono oznaena, individualizirana. Kod odreene inidbe tono se zna obveza dunika I pravo vjerovnika. ( pr.dunik je obvezan 1.8.2008 predati vjerovniku osobni automobil tono odreenih karakteristika marke, jaine motora, godine proizvodnje itd. Naprotiv, inidba je odrediva kad nije ve u samom postanku obveze tono odreena, ali pravni posao sadri podatke s pomou kojih se moe odrediti ili su strane ostavile treoj osobi da ju odredi.

Meu neodreene, ali ipak odredive inidbe spadaju:

Alternativne inidbe

Fakultativne inidbe

Generine inidbe

Alternativne inidbe su inidbe kod kojih dunik duguje dvije ili vie inidaba, ali im jednu od njih ispuni oslobaa se obveze.

Fakultativne su inidbe takve kod kojih dunik duguje samo jednu inidbu, ali mu je doputeno ispuniti neku drugu inidbu da bi se oslobodio obveze. ( pr. ako je ugovorena odustatnina, dunik se moe osloboditi osnovne ugovorne obveze ako plati odustatninu drugoj ugovornoj strani.Generine inidbe su one inidbe kod kojih je sadraj, odn objekt inidbe odreen samo po vrsti, pa se dunik oslobaa obveze davanjem odreene stvari unutar vrste. ( pr. netko je obvezan prodati 100kg penice. Budui da tu pravilo izbora ima dunik, on je obvezan prodati 100kg penice srednje kakvoe bez obzira na tip penice.Sadraj inidbe:

Davanje (dare)

injenje (facere)

Proputanje (non facere)

Trpljenje (pati)

a) Davanje (dare) To je inidba davanja stvari. Kad se kae da je sadraj inidbe dare onda se pod tim podrazumjeva da je dunik duan vjerovniku pribaviti vlasnitvo ili neko drugo stvarno pravo na stvari. Kod inidbe davanja uvijek je objekt inidbe stvar. ( pr.prodavateljeva je obveza predati stvar kupcu. Meutim, svaka se predaja stvari ne moe podvesti pod inidbu davanja. Dati I predati nisu juridiki isti pojmovi. inidba iji sadraj nije prenoenje nekog stvarnog prava nije inidba na dare nego facere.

Pri sklapanju naplatnih pravnih poslova sudionici polaze od naela jednake vrijednosti uzajamnih inidaba. Ako je izmeu inidaba ugovornih strana u dvostrano obveznom ugovoru postojao u vrijeme sklapanja ugovora oiti nerazmjer, oteena strana moe zahtijevati ponitaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati.

Nekad se I novana inidba oznaavala kao inidba davanja stvari, ali se danas vie ne smatra inidbom davanja zamjenjivih stvari, nego inidbom vrijednosti.

b) injenje (facere) Pod inidbom iji je sadraj oznaen kao injenje danas se razumijeva inidba rada, a to je inidba koja se ispunjava troenjem radne snage uz pomo mehanikih sredstava ili bez njihove pomoi. Tu nema davanja u pravnotehnikom smislu. Objekt inidbe rada danas moe biti funkcija rada, ( pr.okopavanje vinograda, piljenje drva, knjienje dokunenata, obavljanje poslova upravljanja u nekom trgvakom drutvu itd. Objekt inidbe rada moe biti I rezultat rada, ( pr.nainiti portre