građansko pravo - pomoćni materijal za pripremu ispita

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

GRAĐANSKO PRAVO SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

[email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

SUVLASNIŠTVO 1.UVOD

Suvlasništvo je složen pravni odnos izmeĎu više osoba na nepodijeljenoj stvari pri čemu vlasnička prava svakog suvlasnika moraju biti usuglašena sa vlasničkim pravima ostalih suvlasnika. Suvlasnički dio svakog suvlasnika odreĎuje obim njegovih pravnih ovlaštenja na nepodijeljenoj stvari. Pravna ovlaštenja suvlasnika su manjeg obima nego vlasnikova. Svaki suvlasnik uživa posjedovnu i petitornu zaštitu kako u meĎusobnom odnosu tako i prema trećoj osobi. Izvršeno punovažnom fizičkom diobom prestaje suvlasništvo i nastaje pojedinačno vlasništvo koje pravni promet čini jednostavnim.

Kada jedna osoba ima isključivu pravnu vlast na cijeloj stvari onda je riječ o pojedinačnom ili individualnom pravu vlasništva a takav nosilac prava vlasništva naziva se samostalni vlasnik. Pravo vlasništva može biti podijeljeno izmeĎu više nosilaca na jednoj nepodijeljenoj stvari i tada je riječ o suvlasništvu. Riječ «suvlasništvo» ukazuje da vlasništvo na stvari pripada većem broju osoba «suvlasništvo postoji kada nepodijeljena stvar pripada dvjema ili više osoba, tako da je dio svake od njih odreĎen srazmjerno cjelini (idealni dio)»- član 15 stav 1 ZOVPO.

Konstitutivni element suvlasništva su : nepodijeljena stvar, više vlasnika (suvlasnika) i odreĎeni idealni dijelovi suvlasnika srazmjerno cjelini.

Suvlasnik nije vlasnik cijele nepodijeljene stvari već su vlasnici svi suvlasnici zajedno. Svaki suvlasnik je vlasnik svog idealnog dijela na cijeloj nepodijeljenoj stvari. veličina suvlasničkog dijela odreĎena je srazmjerno cjelini i odnosi se na cijelu nepodijeljenu stvar. Idealni dio suvlasnika čini samostalno stvarno pravo, i ima pravnu prirodu vlasništva zbog čega se na suvlasništvo primjenjuju pravila koja važe za pravo vlasništva. Suvlasnički dijelovi mogu biti odreĎeni sporazumom suvlasnika a ako nema takvog sporazuma onda suvlasnički dio svakog suvlasnika odreĎuje sud srazmjerno njihovom doprinosu.

Predmet suvlasništva mogu biti kako pokretne tako i nepokretne stvari koje su u pravnom prometu. Kada se upisuje suvlasništvo na nepokretnosti u zemljišne knjige nije dovoljno navesti da se radi o suvlasništvu već se točno mora navesti sa kojim idealnim dijelom se upisuje suvlasnik. 2.OSNOVE STICANJA SUVLASNIŠTVA

Suvlasništvo je jedan od oblika prava vlasništva zbog čega su osnove sticanja prava vlasništva ujedno i osnove sticanja suvlasništva. Suvlasništvo može nastati na osnovu pravnog posla po samom zakonu, odlukom državnog organa, i sticanjem u zajednici. Kod nastanka suvlasništva pravnim poslom najčešće se radi o zajedničkoj kupovini od strane više osoba pri čemu se veličina suvlasničkih dijelova na toj zajedničkoj stvari računa prema iznosu uloženog novca od strane svakog kupca. To može biti i ugovor o ortakluku kod koga više osoba zajednički ulažu svoja sredstva tako da svaki od njih postaje suvlasnik odreĎenog dijela na cijeloj stvari srazmjerno uloženim sredstvima u radu, kao i ugovor o diobi zajedničke imovine. Suvlasništvo nastaje i pretvaranjem zajedničkog vlasništva u suvlasništvo.

Sticanje suvlasništva po samom zakonu postoji u slučaju zakonskog nasljeĎivanja od strane više nasljednika sa utvrĎenim dijelovima, kada više osoba zajednički pronaĎu tuĎu izgubljenu pokretnu stvar, kada doĎe do spajanja ili miješanja pokretnih stvari raznih samostalnih vlasnika, kad drvo izraste na meĎi nekretnina susjednih vlasnika itd.

« Suvlasnik može steći pravo vlasništva dosjelošću na suvlasnikovom dijelu drugog suvlasnika pod općim uvjetima».

Sticanje u porodičnoj zajednici je najčešći izvor sporova u sudskoj praksi. « Sva lica koja su sticala u porodičnoj zajednici smatraju se nužnim suparničarima (prema svima se po zakonu spor mora riješiti na isti način tj. ili će se prema svima zahtjev odbiti ili će se u odnosu na sve zahtjev usvojiti) i zbog toga svi sticaoci moraju biti obuhvaćeni tužbom. Ako svi sticaoci ne bi bili tuženi, takva tužba bi se smatrala neurednom i sud treba da je odbaci.»

WWW.BH-PRAVNICI.COM


« Ako meĎu članovima života i rada nije zaključen sporazum ( ni prešutno) za koga grade porodičnu stambenu zgradu, pretpostavlja se da je grade za sve a visina suvlasničkih dijelova se utvrĎuje srazmjerno doprinosu svakog od njih.»

« Ako su se stranke dogovorile da će zajednički izgraditi stambeni objekt time da će one na tom objektu biti suvlasnici na jednake dijelove, tada na veličini nj ihovih suvlasničkih udjela nema utjecaja okolnosti da doprinos svih suvlasnika kod izgradnje stambenog objekta nije bio jednak. Onaj od suvlasnika koji je pridonio izgradnji stambenog objekta više od ostalih ima meĎutim obveznopravni zahtjev da mu ostali suvlasnici vrate taj višak.»

« Kada se stranke prilikom gradnje kuće nisu sporazumjele o veličini suvlasničkog dijela na novosagraĎenoj zgradi tada se suvlasnički dio svakog odreĎuje prema njegovom doprinosu u gradnji.» 3.PRAVNA OVLAŠTENJA SUVLASNIKA

Pravna ovlaštenja suvlasnika načelno odgovaraju ovlaštenjima koja ima samostalni vlasnik na cijeloj stvari. Vlasnik ima pravo da svoju stvar posjeduje, da se njome koristi i raspolaže u granicama odreĎenim zakonom. Ista pravna ovlaštenja ima i suvlasnik ali u manjem obimu nego vlasnik. Svaki suvlasnik je suposjednik na cijeloj nepodijeljenoj stvari srazmjerno svom suvlasničkom dijelu. Nijedan suvlasnik nije isključivi posjednik cijele stvari. idealni suvlasnički dio odreĎuje i veličinu suposjeda (npr. ako suvlasnički dio iznosi 1/3 toliko iznosi i suposjed svakog suvlasnika).

Suvlasnik ima pravo korištenja zajedničke stvari tako da zajedničku stvar koristi sa ostalim suvlasnicima, svaki srazmjerno svom idealnom dijelu. Korištenje stvari od strane jednog suvlasnika ne smije štetiti korištenju te iste stvari od strane ostalih suvlasnika. «Sporazum izmeĎu suvlasnika postignut u vanparničnom postupku o načinu korištenja suvlasničke stvari vezuje i pravne sljednike- kasnije sticaoce suvlasničkih dijelova i ne može se jednostranom voljom mijenjati.»

Svaki suvlasnik ima pravo da raspolaže svojim suvlasničkim dijelom bez suglasnosti ostalih suvlasnika. Pravo raspolaganja podrazumijeva otuĎenje i opterećenje svog suvlasničkog dijela. U slučaju prodaje suvlasničkog dijela ostali suvlasnici imaju pravo preče kupovine samo ako je to odreĎeno zakonom. Opterećenje uključuje plodouživanje, realni teret, pravo preče kupovine i hipoteku, dok isključuje stvarnu služnost ( ne može se opteretiti suvlasnički dio nepokretnosti stvarnom služnošću koja obuhvata stvar u cjelini- nedjeljivost stvarne služnosti) i ličnu služnost upotrebe i stanovanja. U pravo raspolaganja ne spada zaključenje ugovora o zakupu zajedničke stvari. Ako suvlasnik raspolaže cijelom stvari ( prodaja ili opterećenje) a ne samo svojim dijelom tada se radi o neovlaštenom raspolaganju tuĎom stvari. Nitko ne može prenijeti na drugoga više prava nego što ima pa je zbog nepostojanja osnova ugovorne obaveze takav ugovor ništav (član 52 u vezi sa članom 103 stav 1 zakona o obligacionim odnosima). 4.UPRAVLJANJE ZAJEDNIČKOM STVARI

Upravljanje zajedničkom stvari pripada svim suvlasnicima zajedno ukoliko ugovorom ili odlukom većine suvlasnika ili sudskom presudom nije nešto drugo predviĎeno. ZOVPO pravi razliku izmeĎu poslova redovnog upravljanja i poslova koji prelaze okvire redovnog upravljanja.

Za preduzimanje poslova redovnog upravljanja (npr.: popravka zajedničke stvari, održavanje i sli) potrebna je suglasnost većine suvlasnika koja se računa prema veličini njihovih suvlasničkih dijelova. Ukoliko se ne postigne suglasnost suvlasnika za preduzimanje poslova redovnog upravljanja, a preduzimanje je neophodno za redovno održavanje stvari, suvlasnik može da obrati sudu da on o tome odluči.

Za preduzimanje poslova koji prelaze okvir redovnog upravljanja potrebna je suglasnost svih suvlasnika. U poslove koji prelaze okvir redovnog upravljanja spadaju po zakonu poslovi koji se odnose na otuĎenje cijele stvari, promjena namjene stvari, izdavanje cijele stvari u zakup, zasnivanje hipoteke na cijeloj stvari, stvarne služnosti, veće popravke i slično. «Valjan je ugovor o prodaji cijele nepokretnosti što ga je sklopio jedan od suvlasnika, uz znanje drugog suvlasnika , kad se može smatrati da zastupa i drugog suvlasnika koji je odobrio sklapanje ugovora». Ako nema suglasnosti svih suvlasnika za preduzimanje ovih

WWW.BH-PRAVNICI.COM


poslova nezadovoljni suvlasnici mogu zahtijevati diobu kako bi izašli iz suvlasničke zajednice kojom su nezadovoljni.

Suvlasnici mogu povjeriti upravljanje stvari jednom ili nekolicini suvlasnika ili trećoj osobi. Za upravnika može biti izabrana treća osoba ili jedna od suvlasnika. Troškove korištenja, upravljanja i održavanja stvari i ostale terete koji se odnose na cijelu stvar snose suvlasnici srazmjerno veličini svojih dijelova. 5.POSJEDOVNA I PETITORNA ZAŠTITA SUVLASNIKA

Isto što i za suposjednika. Suvlasnik ima prava na tužbu za zaštitu prava vlasništva na cijelu stvar kao i pravo

na tužbu za zaštitu svog prava na dijelu stvari. To mu pravo pripada kako u odnosu na treću osobu tako i prema suvlasniku koji stvar drži u posjedu. Ako jedan od suvlasnika ili više njih posjeduje cijelu stvar bez pravnog osnova, suvlasniku koji je potisnut iz suposjeda zajedničke stvari pripada pravo da zahtijeva povrat suposjeda srazmjerno veličini idealnog dijela. Suvlasnik koji traži suposjed zajedničke stvari tužbom treba da obuhvati samo one suvlasnike koji tu stvar drže u posjedu, a ne i ostale suvlasnike. Suvlasniku stoji na raspolaganju reivindikaciona i negatorna tužba, zavisno od toga da li se radi o oduzimanju posjeda stvari ili protivpravnog uznemiravanja. Vlasničku zaštitu može zahtijevati i samo jedan od suvlasnika. Prema trećim svi suvlasnici nastupaju kao jedan i svaki je od njih legitimiran na tužbu za zaštitu prava vlasništva na cijelu stvar. Prava ostalih suvlasnika nisu povreĎen time što je u parnici koju je pokrenuo jedan od suvlasnika radi zaštite prava na cijeloj stvari odlučeno da se stvar preda u posjed tom suvlasniku. Suvlasnik ne može zahtijevati naknadu cjelokupne štete zbog uništenja ili oštećenja zajedničke stvari. On ima samo pravo na tužbu za zaštitu prava vlasništva na cijelu stvar a ne i na obligaciono- pravni zahtjev na naknadu štete na cijelu stvar. 6.PRAVO NA DIOBU STVARI

Suvlasnik ima pravo na traži diobu stvari u svako vrijeme bez suglasnosti ostalih suvlasnika, osim u vrijeme u koje bi ta dioba bila na štetu drugih vlasnika.

«Obaveza na trajnu suvlasničku zajednicu ne postoji i to pravo na diobu suvlasničke zajednice ne podliježe zastarjelosti».

Koliki značaj zakon o vlasničko-pravnim odnosima pridaje pravu suvlasnika na diobu ukazuje i odredba po kojoj je ništav ugovor kojim se suvlasnik trajno odriče prava na diobu stvari. MeĎutim, dopušten je sporazum da suvlasnici za odreĎeno vrijeme neće tražiti diobu zajedničke stvari. Zakon ne odreĎuje dužinu trajanja tog roka ali je i za naše pravo prihvatljivo rješenje uporednog prava (francusko i poljsko) da taj rok iznosi najduže 5 godina.

Suvlasnici sporazumno odreĎuju način diobe, a u slučaju da se ne može postići sporazum odlučuje sud.

«Sporazum o diobi suvlasničkih stvari je dvostran ugovor. Tim sporazumom svaki od suvlasnika nešto dobiva (samovlasništvo stvari) koja mu je diobom pripala ( a nešto daje) svoj suvlasnički dio na stvari koja je pripala drugom suvlasniku, pa je zato moguće da neki od suvlasnika bude prikraćen preko polovine vrijednosti. «Sudska dioba se sprovodi prema pravilima o vanparničnom ili parničnom postupku zavisno od toga da li meĎu suvlasnicima ima spora o predmetu diobe, o pravu vlasništva ili o tome koliki su suvlasnički dijelovi. Ako meĎu suvlasnicima nema spora o ovim činjenicama i iako su zatražili sudsku diobu zbog toga što ne mogu da se suglase o načinu diobe, onda se sudska dioba sprovodi prema pravilima o vanparničnom postupku. Ako meĎu suvlasnicima postoji spor o predmetu diobe, o pravu vlasništva ili o tome koliki su suvlasnički udjeli, o diobi će se odlučiti u parničnom postupku». U sporovima za diobu suvlasničke zajednice tužbom moraju biti obuhvaćeni svi suvlasnici jer se radi o nužnom suparničarstvu i spor se po samom zakonu i prirodi spora mora riješiti na jednak način prema svim suvlasnicima. Suvlasnik ima pravo u svako doba tražiti diobu ne samo u pogledu svih stvari koje su u vlasništvu nego i u pogledu pojedinih stvari. «Nije stoga neuredna tužba kojom se zahtijeva dioba u pogledu samo neke stvari ili nekih nepodijeljenih stvari u suvlasništvu».

«Kad sud vrši diobu zajedničke stvari dužan je najprije da izvrši fizičku diobu stvari, a ako je ona nemoguća ili je moguća samo uz znatno smanjenje vrijednosti stvari, sud će

WWW.BH-PRAVNICI.COM


odlučiti da se dioba vrši prodajom stvari i dobiveni iznos će podijeliti izmeĎu suvlasnika, srazmjerno njihovim udjelima».

«Kombinaciju fizičke diobe i diobe isplatom moguće je dopustiti izuzetno i kada se takvim načinom diobe onemogućuje zloupotreba prava forsiranjem civilne diobe, te ako je to svrsishodno za konačno razrješenje odnosa meĎu suvlasnicima i bitno ne remete odnose meĎu suvlasnicima u veličini suvlasničkih dijelova».

Za ocjenu radi li se o neznatnom dijelu nije odlučno što znači taj dio u odnosu na vrijednost cijelog objekta, nego što znači u odnosu na površinu koja se dijeli i u odnosu na dio koji bi strankama pripao prema njihovim suvlasničkim dijelovima.

«Suvlasnik nije ovlašten umjesto diobe tražiti isplatu vrijednosti svog suvlasničkog dijela». «Izvršenom fizičkom diobom zajedničke stvari prestaje suvlasništvo i nastaje pojedinačno vlasništvo». U odluci o fizičkoj diobi suvlasničke zajednice mora biti odreĎeno navedeno koji će fizički dio pripasti pojedinom suvlasniku, odnosno sve ono što svaki od njih treba učiniti radi ostvarenja diobe. Sud će vještačenjem utvrditi mogućnost fizičke diobe- vertikalno, horizontalno ili po stambenim jedinicama ali uvijek tako da fizički dio koji pripadne pojedinom suvlasniku bude zaseban objekt prava vlasništva s obzirom na prava koja se diobom ostvaruju. Suvlasniku kome je diobom pripala cijela stvar ili dio stvari, ostali suvlasnici jamče za pravne i fizičke nedostatke stvari do visine vrijednosti svojih suvlasničkih dijelova. Ovo se pravo gasi protekom 3 godine od izvršene diobe stvari. Ovaj rok je prekluzivan.

STVARNE SLUŽNOSTI 1.POJAM

Stvarna služnost je pravo vlasnika povlasne nekretnine da za potrebe svoje nekretnine vrši odreĎene radnje na nekretnini vlasnika poslužne nekretnine ili da zahtijeva od vlasnika poslužne nekretnine da se uzdržava vršenja odreĎenih radnji koje bi inače vlasnik poslužne nekretnine imao pravo da vrši. Osobe koje se nalaze u stvarno-pravnom odnosu kod prava stvarne služnosti su: vlasnik povlasne nekretnine i vlasnik poslužne nekretnine. Pored ovih osoba to mogu biti i pretpostavljeni vlasnici povlasne i poslužne nekretnine ili samostalni kvalifikovani pojedinci.

U kategorizaciji stvarnih prava pravo vlasništva je najpotpunije stvarno pravo, dok je pravo stvarnih služnosti jedno od ograničenih stvarnih prava. Ova dva stvarna prava usko su povezana i uslovljena.

Pravo stvarne služnosti je ovlaštenje vlasnika povlasne nekretnine da na odreĎeni način i u odreĎenom obimu koristi nekretninu vlasnika poslužne nekretnine. U odreĎenim situacijama vlasnik povlasne nekretnine mora koristiti tuĎu nekretninu da bi mogao doći pješice, zapregom ili motornim vozilom do svoje nekretnine. Taj se problem rješava korištenjem tuĎe nekretnine na odgovarajući način.

Pravo stvarne služnosti je i ustanovljeno upravo iz razloga da bi vlasnik jedne nekretnine mogao koristiti svoju nekretninu uz odgovarajuće korištenje tuĎe nekretnine.

Stvarna prava imaju apsolutno djelovanje pa se i kod prava stvarne služnosti svaka treća osoba mora uzdržavati od povrede stvarnog prava. 2.VRSTE STVARNIH SLUŽNOSTI Stvarne služnosti dijele se na poljske i kućne.

MeĎu poljskim služnostima najznačajnije su pravo progona stoke preko poslužne nekretnine, pravo crpiti vodu iz bunara na poslužnoj nekretnini, pravo napajati stoku na poslužnoj nekretnini, pravo vršiti ispašu na poslužnoj nekretnini, sječa drva i sakupljati suhe grane, loviti ribe, ptice i divljač na poslužnoj nekretnini, vaditi kamen, pijeska i druge prirodne minerale iz poslužne nekretnine.

MeĎu najznačajnije kućne služnosti spadaju pravo nasloniti svoj zid na tuĎi zid, pravo uvući gredu u tuĎi zid, pravo otvoriti prozor na susjedovom zidu, provoditi dim kroz susjedov dimnjak, odvoditi kišnicu sa svog krova na susjedovo zemljište, pravo zahtijevati od susjeda da svoj stambeni objekt ne gradi iznad ili ispod odreĎene visine.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Značajna je podjela stvarnih služnosti na vidljive i nevidljive, isto tako značajna je podjela na trajne koje su zasnovane na neodreĎeno vrijeme, privremene koje su zasnovane na odreĎeno vrijeme i povremene koje su zasnovane za točno odreĎene poljoprivredne radove; npr.: prije ili poslije posijedbe, ili sezonske služnosti koje se zasnivaju za vrijeme trajanja vegetacionog perioda- proljeće i ubiranja usjeva- jesene, dok u drugom periodu godine vlasnik povlasne nekretnine nema pravo da koristi poslužnu nekretninu. Znači da je njegovo pravo vremenski ograničeno. 3.NAČELA STVARNIH SLUŽNOSTI

a) služnost je stvarno pravo na tuĎoj a ne na svojoj stvari. kada bi ista osoba bila nosilac prava i obaveza, onda i ne bi mogla doći do zasnivanja stvarnih služnosti.

b) načelo pasivnosti- na osnovu stečenog prava stvarnih služnosti vlasnik povlasne nekretnine ovlašten je da zahtijeva od vlasnika poslužne nekretnine neko trpljenje ili neko uzdržavanje, a ne i neko davanje ili neko činjenje.

c) Načelo nedjeljivosti- kada se podijeli povlasna nekretnina onda služnost ostaje u korist svih njenih dijelova. Ako se podijeli poslužna nekretnina onda služnost ostaje samo na onim dijelovima na kojima je vršena. Suvlasnik idealnog dijela nepodijeljene nekretnine ne može steći povlasnu služnost puta na toj nekretnini jer se takvo pravo može konstituirati samo na nekretnini drugog vlasnika. Sve do diobe svakom od suvlasnika pripada pravo da se zajednički koriste nepodijeljenom nekretninom i tek diobom mogu sporazumno ili na temelju odluke suda konstituirati služnost puta na fizički podijeljenim dijelovima.

d) Načelo neprenosivosti- za stvarne služnosti važi pravilo relativne neprenosivosti, što znači da su samo po sebi neprenosive. MeĎutim, prenosom prava vlasništva na povlasnoj ili poslužnoj nekretnini dolazi do aktivnog ili pasivnog prenosa na novog vlasnika povlasne ili poslužne nekretnine. To znači da služnost ostaje a vlasnici se mijenjaju.

e) Načelo restrikcije ili poštede poslužnog dobra- prema sadržaju ovog načela stvarna služnost se vrši na način kojim se najmanje opterećuje poslužna nekretnina. Pravo stvarne služnosti predstavlja graĎansko- pravno ograničenje kao prava vlasništva kao najpotpunijeg stvarnog prava. zbog toga se pravo stvarne služnosti mora vršiti na način na koji se najmanje ograničava pravo vlasništva. Ako je za vršenje stvarne služnosti potrebno korištenje nekog ureĎaja ili preduzimanje neke radnje troškovi održavanja tog ureĎaja i preduzimanje te radnje snosi vlasnik povlasne nekretnine. Ako ureĎaj ili radnja služi i interesima vlasnika poslužne nekretnine, troškove održavanja tog ureĎaja i troškove preduzimanja te radnje snose srazmjerno koristi koju imaju vlasnici povlasne i poslužne nekretnine.

Zahtjevi načela restrikcije mogu se u osnovi svesti na sljedeće:

- postojeću stvarnu služnost ne treba proširivati, već što više sužavati. Ako postoji više načina korištenja poslužne nekretnine, treba izabrati onaj način koji je najlakši. Zabranjeno je nanošenje štete vršenjem svog prava na poslužnoj nekretnini, a ukoliko to nije moguće izbjeći treba nastojati da se čini što je moguće manja šteta. Ako je ustanovljeni način vršenja prava stvarne služnosti štetan ili otežavajući za korištenje poslužne nekretnine, onda vlasnik te nekretnine, ako nije moguće sporazum meĎu strankama, može putem suda zahtijevati da se izvrši izmještaj putne trase sa jednog dijela na drugi ( sa jednog kraja na drugi kraj iste poslužne nekretnine), to će biti slučaj ako putna trasa prolazi u blizini stambenog objekta, ili kroz dvorište i time se podiže prašina u ljetnom periodu koja ima obilježje i štetne imisije jer prelazi uobičajenu mjeru tolerancije.

Primjeri iz sudske prakse:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


-pri ustanovljenju služnosti za izuzetne prilike nužno je utvrditi vrijeme i točan broj dana

potreban za obavljanje radova kada to najmanje škodi tuženom. Nepokretnosti stranaka se graniče i tužilac ne može raditi na svom zemljištu bez korištenja zemljišta tuženog radi postavljanja skela u gradnji objekta zbog načela restrikcije služnosti. Pravo služnosti stiče se dosjelošću u obimu u kojem se ta služnost obavljala. U postupku je pravilno utvrĎeno da je tuženi stekao pravo služnosti prolaza pješke i progona stoke, a ne i služnost prolaza poljoprivrednim traktorom. Vlasnik poslužne nekretnine ima pravo da na ulazu služnosti postavi kapiju koja se ne zaključava ako to ne predstavlja znatno otežavanje vlasniku povlasne nekretnine u vršenju njegovog prava.

Prestanak služnosti ovlašten je zahtijevati jedino vlasniku poslužne nekretnine, a ne i vlasniku povlasne nekretnine. Stoga tužiocu ne pripada pravo da postavlja zahtjev za prestanak služnosti samo u interesu većeg efekta u iskorištavanju svog zemljišta, jer bi to bilo u suprotnosti s načelom restrikcije da se služnost mora izvršavati na način kojim se najmanje opterećuje poslužna nekretnina. U skladu je s načelom restrikcije služnost prema kojem nosilac služnosti ostvarujući ovlaštenja koja za njega proizlaze iz te služnosti, to treba da čini na način na koji najviše pošteĎuje objekt služnosti da sud dozvoli premještaj trase puta na drugu stranu poslužne nekretnine. Time se ničim ne smanjuje upotrebna vrijednost dobra niti je od uticaja okolnost da je služnost ustanovljena ugovorom i da je njena promjena- mora biti sporazumna jer ako nema sporazuma, utvrĎuje je sud.

Ako postojeća služnost postane smetnja u procesu razvoja poslužne nekretnine ili prouzrokuje loše meĎuljudske odnose, treba dozvoliti premještanje dužnosti pod uslovom da se time njeno vršenje ne otežava i da se očuva odgovarajuća korisnost za povlasnu nekretninu. -ovlaštenik služnosti prava crpljenja vode iz bunara nema pravo da u bunar ugradi motorni

ureĎaj za crpljenje vode. -prevoz traktora s prikolicom umjesto prevoza zaprežnih kola nameće stupanj razvitka sredstava koji omogućavaju seljacima lakše obavljanje poljoprivrednih poslova a danas je opća pojava zamjena zaprežnih kola traktorima, pa se prevoz traktora s prikolicom umjesto prevoza zaprežnih kola ne može smatrati proširenjem služnosti. -asfaltiranje zemljanog puta znači proširenje prava služnosti, kvalitativnu i kvantitativnu

promjenu tog prava, posebno u pravcu daljeg ograničenja vlasničkog prava na poslužnom zemljištu pa vlasnik to nije dužan trpjeti niti nosiocu tog prava stvarne služnosti pripada pravo da asfaltira zemljani put. -dužnost staze daje hodati po stazi ne samo vlasniku gospodujućeg dobra već i drugim osobama koje njemu dolaze (pravna pravila paragrafa 492 bivšeg OGZ). U toj služnosti nije meĎutim sadržano pravo voziti se na motor-kotaču. -provoz automobilom prilaznim putem u dvorište ne smatra se proširenjem služnosti provoza

zaprežnim kolima i traktorom koja inače već preko tog puta postoji. Iz obrazloženja: u konkretnom slučaju radi se o prilaznom putu s javnog puta u

dvorište pa s obzirom da je danas osobni automobil postao uobičajeno sredstvo prevoza ne može se smatrati da provoz automobilom predstavlja proširenje već postojeće služnosti provoza zaprežnim kolima i traktorom. Stvar bi se mogla drugačije cijeniti kada bi se radilo o poljskim služnostima gdje se služnost koristi samo sezonski i povremeno. U tom slučaju ako bi vlasnik povlasnog dobra prolazio i osobnim automobilom i ako bi to značilo da će sada učestalije prolaziti moglo bi se uzeti da to znači proširenje služnosti i drugačije opterećenje poslužnog dobra od onog koje već postoji pa bi vlasnik tog dobra osnovano mogao zahtijevati zabranu takvog prevoza. -za ocjenu osnovanosti zahtjeva vlasnika povlasnog dobra za proširenje postojećeg opsega

prava služnosti puta radi racionalnijeg iskorištavanja poljoprivrednog zemljišta odlučujuće je da li je uvećanje ekonomske koristi koja bi se na taj način ostvarila za tužitelja u značajnoj mjeri premašuje štetu koju će u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva trpjeti tuženi kao vlasnik poslužnog dobra. -pogrešno je pravno stanovište da sud kada udovoljava tužbenom zahtjevu da je netko

dosjelošću stekao pravo služnosti prevoza i prolaza mora odrediti način i granice izvršavanja ove služnosti. Način izvršavanja prava služnosti ureĎuju vlasnici povlasnog i poslužnog

WWW.BH-PRAVNICI.COM


dobra dogovorom a ukoliko ne doĎe do dogovora tada to odreĎuje vlasnik povlasnog dobra s tim da služnost mora vršiti pažljivo na način da zadovolji svoja prava a da se istovremeno poslužnom dobru nanosi najmanja moguća šteta. Samo kod otvaranja nužnog prolaza sud odreĎuje granice istoga i eventualnu naknadu štete vlasniku opterećenog zemljišta dok će kod prava služnosti najčešće dosadašnji način izvršavanja ovog ovlaštenja odrediti granice istoga. -griješi prvostepeni sud kada smatra da je tužbeni zahtjev osnovan samim time što bi po

tužbenici (tužitelj) ponuĎeni novi pravac prolaza znatno manje opterećivao njenu nekretninu i što bi se činjenica da taj novi prolaz bio za tužiteljem nepovoljniji mogla prevladati «uz navedene manje i sasvim neznatne preinake». S tim u vezi u prvom redu valja navesti da nisu u pitanju ni manje ni sasvim neznatne preinake ali i nezavisno od toga treba imati na umu da se servitutnom ovlašteniku prilikom prolaska služnosti ne mogu nametnut i nikakve obaveze ( održavanje poslužnog dobra u vezi izvršavanja sadržaja prava date služnosti). On nije dužan a uostalom ni ovlašten da na poslužnoj danoj tuĎoj nekretnini poduzima bilo kakve preinake. Prema tome, u konkretnom slučaju tek kada se prolaz što ga tužiteljica nudi umjesto dosadašnjeg prolaza dovede u stanje da tuženici tim novim prolazom mogu postići istu gospodarsku svrhu a to je prolaženje pješke i natovarenom životinjom. Tužbeni zahtjev za prelazak sporne služnosti prolaza moći će se prihvatiti, a dovesti novi prolaz u takvo stanje dakako može samo tužiteljica ili po njoj ovlaštena osoba. -stvarna služnost odvoĎenja vode ne obuhvaća i pravo vlasnika povlasnog dobra da pristupa

na poslužnu nekretninu. Priznavanje i prava prolaza (puta) pored prava oticanja vode predstavljalo bi daljnji teret, daljnje ograničenje prava vlasničkog poslužnog dobra. Naprotiv, vlasnik poslužnog dobra opterećenog samo služnošću oticanja vode sa susjedne nekretnine nije dužan trpjeti da vlasnik povlasnog dobra pristupa na poslužno zemljište ali se u tom slučaju vlasnik poslužne nekretnine mora starati da poslužna nekretnina svakodobno bude u takvom stanju da se može nesmetano izvršavati sadržaj prava služnosti kojom je opterećena. -pravo stvarne služnosti prolaza pješice ili progona stoke ne sadržava i pravo provoza

traktorom, drugim motornim ili zaprežnim vozilom, iako se radi o istom smjeru prolaza. Prethodnik tuženika imao je pravo stvarne služnosti prolaza pješice i progona stoke- prema utvrĎenju prvostepenog suda i nije ni na koji drugi način pokazivala volju da sporno zemljište koristi drugačije. UtvrĎeno je da to zemljište nije služilo za prevoz traktorom ili zaprežnim vozilom sve dok tuženi nije kupio motokultivator. To je bilo prije 5-6 godina pa nije proteklo vrijeme potrebno za sticanje prava stvarne služnosti provoza dosjelošću, a na kojem pravnom institutu tuženik, zapravo, zasniva svoj prigovor da ovim zemljištem smije voziti. -služnost jest ograničenje prava vlasništva koji zbog toga treba restriktivno tumačiti.

Korištenje modernih prometnih sredstava (automobil) ne bi značilo proširenje služnosti samo onda ako bi se ta sredstva koristila u istu svrhu kao prijašnja vozila npr. za potrebe vlasnika gospodujuće nekretnine, ako nije bilo potrebno uporeĎenje puta te ako i vrsta vozila, učestalost vožnje i njihov uticaj na poslužno dobro ne znači veće opterećenje za obveznika. Drugostepeni sud pogrešno smatra da se stiče posjed prava na služnost, a ne i način vršenja, da prava tuženih nije moguće ograničavati odreĎenim načinom vršenja inače već stečenog posjeda prava služnosti prelaza pješke i vožnji gdje vrsta vozila ne bi bila odlučujuća i da korištenje auta znači samo modernizaciju prevoza a ne širenje služnosti. Služnost se mora vršiti u skladu s ciljem njenog osnivanja. Zbog toga je sadržaj prava služnosti upravo u načinu vršenja to je način vršenja odlučujući za pravo, tj. vrstu služnosti. Korištenje modernih prometnih sredstava samo onda ne bi značilo proširenje služnosti, ako bi se moderno prometno sredstvo koristilo u istu svrhu kao prijašnja vozila, ako nije bilo ili ne bi bilo potrebno posebno ureĎenje puta, te ako i vrsta vozila, učestalost vožnje i njihov uticaj na služeće zemljište ne znači teži teret za obveznika. Služnost jeste ograničenje prava vlasništva pa je zbog toga treba restriktivno tumačiti. Drugostepeni sud je zbog pogrešnog tumačenja po pravnog pravila o služnosti potvrdio presudu prvostepenog suda, iako je bilo utvrĎeno da tužena stranka kao korisnik služnosti ne koristi put preko zemljiš ta tužitelja u opsegu i okviru sadržaja služnosti čiji posjed je stekla. Da je drugostepeni sud uzeo u obzir utvrĎenje prvostepenog suda: da je zbog svakodnevnih vožnji tužene i njenog muža

WWW.BH-PRAVNICI.COM


služnosno korištenje puta preko zemljišta tužitelja prošireno, da za takve vožnje nemaju pravnog naslova i da su to vožnje za njihove osobne potrebe, a ne za potrebe zemljišta morao bi po žalbi tužitelja presudu prvostepenog suda izmjeriti i udovoljiti zahtjevu tužitelja. Kako to nije učinio, da je pogrešnom primjenom pravnog pravila o služnosti potvrdio pravno pogrešnu presudu prvostepenog suda , to je učinio vrhovni sud. -pravo služnosti pješačkog prijelaza ne uključuje i pravo na prijelaz stoke. -pravom realne služnosti kojom je opterećena sporna nekretnina u korist nekretnine

vlasnika-tužitelja , ne mogu se ograničavati pravo vlasništva opterećenog dobra izvan granica izvršavanja služnosti koja je neosporno osnovana u korist zemljišta tužitelja. -sudskom nagodbom izmeĎu ovlaštenika prava služnosti i posjednika poslužnog dobra o

načinu vršenja služnosti ne dira se u prava vlasnika poslužnog dobra koja mu pripadaju prema ovlašteniku prava služnosti za slučaj da se time postojeća služnost proširuje. -služnost prolaza i progona stoke ne uključuje pravo provoza traktorom kad to znači

proširenje postojeće služnosti i u tu bi svrhu trebalo posjeći mjestimično šumu i minirati kamenje na poslužnom dobru. -pravo služnosti prolaza pješke i progona natovarenih živina s kolicima ne sadrži u sebi i

pravo prolaza motokultivatorom (freza). -iz obrazloženja pravilno je drugostepeni sud primijenio materijalno pravo kada je zauzeo

pravni stav da služnost prolaza pješke i natovarenom živinom ne sadrži u sebi i pravo provoza motokultivatorom- freze. Pravo provoza pa i motokultivatorom sadržaj je prava služnosti kolnika koja je različita od prava služnosti prolaza pješke i natovarenom živinom, pa se ne može kako se to pravilno ističe u pobijanoj (žalbena) presudi uzeti jedna za drugu niti se može govoriti o modifikaciji postojećeg prava služnosti prolaza pješke osnovano revident ( osoba koja je uložila reviziju kao vanredan pravni lijek) ističe da je s pravom služnost progona živine skopčano i pravo služiti se kolicima koja se pred sobom guraju jer to proizlazi iz pravnog pravila paragrafa 492 b ivšeg OGZ-a, meĎutim, iz istog pravnog pravila proizlazi da pravo služiti se kolicima predstavlja sadržaj prava služnosti progona živine a ne i sadržaj prava služnosti kolnika tj.. da je pravo služnosti kolnika po svom sadržaju drugačije od prava služnosti progona živine koje u sebi uključuje pravo služiti se kolicima. -prava stvarne služnosti prelaza pješke i progona stoke ne sadrži u sebi i pravo provoza

traktorom, drugim motornim vozilom ili zaprežnim vozilom. STICANJE PRAVA STVARNE SLUŽNOSTI

Prema ranijem i sadašnjem zakonskom rješenju pravo stvarne služnosti stiče se

pravnim poslom dosjelošću i odlukom nadležnog organa. Sticanje prava stvarne služnosti na osnovu pravnog posla

Na osnovu pravnog posla stvarna služnost stiče se upisom u zemljišne knjige. Najčešći pravni posao je ugovor i predstavlja pravni osnov. Zakoniti način sticanja prava stvarne služnosti ili modus aquirendi je upis u zemljišne knjige. U obzir dolazi samo jedna vrsta upisa i to uknjižba u glavnu zemljišnu knjigu ( vrste upisa su: uknjižba , predbilježba i zabilježba). Uknjižba u glavnu zemljišnu knjigu ima konstitutivno dejstvo to znači da se tek tada stiče pravo stvarne služnosti. Ukoliko sticaoc iz bilo kog razloga propusti da izvrši uknjižbu u glavnu zemljišnu knjigu, zaključeni ugovor ostaje u području obligacija čak i kada je sticaoc stupio u posjed poslužne nekretnine i otpočeo nesmetanim vršenjem sadržaja prava stvarne služnosti. Takav sticaoc može samo dosjelošću steći pravo stvarne služnosti. Sudska praksa: -i za punovažnost ugovora po kupoprodaji služnosti vidite da se može i pored ugovaranja i kupiti. Služnosti puta potrebna je pismena forma ( član 9 zakona o prometu nepokretnosti). Takav ugovor može biti sklopljen i preko punomoćnika koji ima specijalnu punomoć za to ( pismena punomoć dijelu sudbinu pismenog ugovora). -kupca zemljišta opterećenog služnošću na osnovu ugovora kojim je njegov prodavalac to

zemljište kupio od ranijeg vlasnika ne vezuje odredba iz tog ugovora o konstitusanju

WWW.BH-PRAVNICI.COM


služnosti ako služnost nije bila upisana u zemljišne knjige, ako on za postojanje te služnosti nije znao i nekretnine je kupio bez tereta.

Do stupanja na snagu ZOVPO ( 1.9.1980.) upis u zemljišne knjige nije bio isključiv način sticanja prava stvarne služnosti pravnim poslom, već je to mogla biti i predaja, stupanje u posjed sticaoca služnosti. -kad tuženi tvrdi da je stekao negativnu gradsku služnost oduzimanjem vidika, onda je i

dužan dokazati da je takvu služnost stekao na jedan od zakonom propisanih načina stjecanja. -radi dovoĎenja i odvoĎenja vode na zemljištu se mogu ustanovljavati služnosti. -okolnosti da su trajni graĎevinski objekti sagraĎeni bez graĎevinske dozvole i bez izdanih

urbanističkih uvjeta nije zapreka da vlasnici tih objekata ugovorom osnuju služnost vidika i naslona na zid zgrade. -odobrenjem za gradnju ili sličnijim aktom upravnog organa ne mogu se konstituirati stvarne

služnosti. Iz obrazloženja prvostepeni sud zaključuje da je u vrijeme dogradnje stana tuženika ustanovljeno pravo služnosti korištenja terase na teret nekretnine tuženih, a da bi se moglo reći da je ta služnost ustanovljena i aktom nadležnog organa koji je dao suglasnost za izgradnju stana. MeĎutim, valja reći da se odobrenje za gradnju ili sličnim aktom upravnog organa ne mogu konstituirati stvarne služnosti. Sticanje prava stvarne služnosti dosjelošću

Stvarna služnost stiče se dosjelošću kada je vlasnik povlasne nekretnine faktički ostvarivao služnost za vrijeme od 20 godina a vlasnik poslužne nekretnine se tome nije protivio. Na osnovu ovakve zakonske definicije može se zaključiti da se za ovaj način sticanje prava služnosti moraju kumulativno ispuniti tri pravno-relevantne činjenice:

- prvo, odgovarajući posjed - drugo, protek vremena odgovarajućeg roka dosjelosti - treće, neprotivljenje ili da se vlasnik poslužne nekretnine nije protivio

faktičnom vršenju prava stvarne služnosti u okviru zakonskog roka od 20 godina.

Za sticanje prava stvarne služnosti dosjelošću traže se manji zahtjevi u odnosu na

sticanje prava vlasništva osnovom dosjelosti. Za sticanje prava stvarne služnosti dosjelošću ne traži se ni zakonit ni savjestan

posjed ali je nužna istinitost sticanja tj. da nije stečeno silom, prevarom ili zloupotrebom povjerenja. ZOVPO ne sadrži odredbe o prekidu, zastoju i uračunavanju roka prethodnika sadašnjeg posjednika. MeĎutim, moguća je i nužna zakonska analogija u odnosu na pravo vlasništva što znači da sve što ranije rečeno važi i za ovu materiju. Isto tako zakon o zemljišnim knjigama nema izričitu odredbu kao o sticanju prava vlasništva dosjelošću kada je to stvarno pravo – pravo vlasništva stečeno prije 27.11.2002. kada je stupio na snagu zakon o zemljišnim knjigama FBIH. I ovdje je moguća i nužna analogna primjena člana 89 zakona o zemljišnim knjigama u odnosu na sticanje prava vlasništva dosjelošću. Konkretno ako je pravo stvarne služnosti stečeno dosjelošću prije 27.11.2002., onda stečeno pravo ostaje na snazi. Dokaz sticanja prava stvarne služnosti vrši se sudskim utvrĎenjem povodom podnijete tužbe da je služnost stečena dosjelošću. Ako je pravo stvarne služnosti stečeno dosjelošću poslije 27.11.2002., stvarna služnost se stiče tek uknjižbom. Na takav zaključak upućuje i odredba člana 5 stav 1 zakona o zemljišnim knjigama prema kome se vlasništvo i druga prava na nekretninama stiču tek upisom u zemljišne knjige. Sudska praksa:

Kada u toku posjedovnog roka potrebnog za dosjelost prava služnost prolaza, isto lice postane vlasnikom povlasne i poslužne nekretnine ( konsolidacija) pa kasnije na tim dobrima postanu vlasnici različita lica (dekonsolidacija) vrijeme za dosjelost se ne nastavlja nego počinje iznova. Ovo stoga što je služnost stvarno pravo na tuĎoj stvari. Na savjetovanju svih najviših sudova 28 i 29 maja 1986.godine usvojeni su ključni stavovi o sticanju prava stvarne služnosti dosjelošću koje prihvata i sadašnja sudska praksa jer je isto

WWW.BH-PRAVNICI.COM


zakonske rješenje kao i ranije. Posjed prava stvarne služnosti stiče se faktičkim vršenjem ovlaštenja koja čine sadržinu tog prava nezavisno od volje vlasnika poslužne nekretnine. Za sticanje prava stvarne služnosti dosjelošću potrebno je da se posjed ostvaruje za vrijeme od 20 godina neprekidno. Titular ili nosilac stvarne služnosti stečene dosjelošću koja nije upisana u zemljišne knjige može svoje pravo sa uspjehom isticati prema savjesnom sticaocu prava vlasništva na poslužnom dobru. -dosjelošću tuženi nije mogao steći spornu služnost jer se tužiteljev otac tome protivio a

poslije njegove smrti se protivio i tužitelj. Tuženi nije u pravu kada tvrdi da je nedovoljno samo verbalno protivljenje vlasnika poslužne nekretnine obavljanj uslužnosti da bi se onemogućilo sticanje dosjelošću, nego da je potrebno da on podnese odgovarajuću tužbu. Protivljenje po stanovištu suda može biti izraženo u bilo kojem obliku kojim vlasnik nekretnine opterećene služnošću izražava svoj stav da nije suglasan s faktičkim obavljanjem služnosti. -da bi se dosjelošću stekla služnost zabrane podizanja zida ispred prozora nije dovoljna

činjenica da je pasivna strana propuštala graĎenje zida. Potrebno je naprotiv bilo da je aktivna strana zabranila pasivnoj strani podizanje zida i da je pasivna strana usljed te zabrane propuštala graĎenje kroz razdoblje od 20 godina. Tada bi se naime taj propust pasivne strane ukazivao kao posljedica vršenja prava aktivne strane. -za postojanje prava služnosti prolaza potrebnog za sticanje dosjelošću tog prava treba da se služnost vrši kao pravo a vlasnik poslužne nekretnine da prelaženje prihvata kao vršenje prava. Prelaženje preko zemljišta samo na osnovu dozvole njegovog vlasnika predstavlja prekarium ( vršenje prava do opoziva) koji ne vodi dosjelosti. -rok za sticanje dosjelošću negativne služnosti svjetla, zraka i vidika na teret susjednog

zemljišta ne teče od gradnje kuće već da bi uopće počeo teći rok za dosjelost te služnosti, potrebno bi bilo da je vlasnik kuće prethodno zabranio susjedu da gradi na svojoj zemlji i susjed se toj zabrani pokorio. -za stjecanje prava služnosti dosjelošću potreban je neprekidni posjed od 20 godina. -titular stvarne služnosti stečene dosjelošću koja nije upisana u zemljišne knjige može svoje

pravo sa uspjehom isticati i prema savjesnom sticaocu prava vlasništva na poslužnoj nekretnini. -odobrenje odnosno pristanak vlasnika poslužne nekretnine nije pretpostavka za stjecanje

stvarne služnosti dosjelošću. -pravo služnosti vidika ne stječe se samom činjenicom postojanja vidika već na način da

usljed zabrane vlasnika povlasne nekretnine, vlasnik poslužne nekretnine propusti učiniti nešto na što bi inače imao pravo. -protivljenje vršenju služnosti može biti izraženo u bilo kojem obliku kojem mu vlasnik

nekretnine opterećene služnošću izražava stav da nije suglasan s vršenjem služnosti. Sticanje prava stvarne služnosti odlukom suda ili drugoga državnog organa

Odlukom suda ili drugog državnog organa stvarna služnost ustanovljava se kada vlasnik povlasne nekretnine u cjelosti ili djelimično ne može koristiti to dobro bez odgovarajućeg korištenja poslužne nekretnine, a i u drugim slučajevima odreĎenim zakonom. Služnost na ovaj način stiče se na dan pravosnažnosti odluke, ako zakonom nije drugačije odreĎeno. Na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine, nadležni državni organ utvrĎuje i odgovarajuću naknadu koju je vlasnik povlasne nekretnine dužan platiti vlasniku poslužne nekretnine.

U parnicama radi ustanovljenja prava služnosti sud će obavezati tužitelja da tuženiku nadoknadi parnične troškove i kad usvoji tužbeni zahtjev.

Kad zainteresirane osobe ne postignu sporazum o ustanovljenju prava služnosti dovoĎenja odnosno odvoĎenja vode s jednog zemljišta na drugo i o naknadi štete zbog njezina ustanovljenja, o tim pitanjima nadležan je da odlučuje organ koji je nadležan za izdavanje vodoprivredne dozvole.

Tužilac koji je odbijen sa zahtjevom za konstituisanje stalne služnosti ima pravo na tužbu za konstituisanje sezonske služnosti.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Za otvaranje nužnog prolaza u korist šumskog zemljišta nadležan je sud a ne organ uprave.

Po pitanju naknade koju je vlasnik povlasne nekretnine dužan platiti vlasniku poslužne nekretnine odlučuje redovni sud, budući da se radi o naknadi poljske štete. Ako nema drugačijeg sporazuma stranaka, naknada za otvaranje nužnog prolaza odreĎuje se u jednokratnoj novčanoj svoti.

Otvaranje nužnog prolaza u nadležnosti je općinskog kao vanparničnog suda. ZAŠTITA PRAVA STVARNE SLUŽNOSTI

Stvarne služnosti uživaju posjedovnu i petitornu zaštitu. Ovo iz razloga što se radi o

stvarnom pravu i kao takvo pravo treba da uživa odgovarajuću zaštitu kao i ostala stvarna prava. Posjedovna zaštita je moguća zbog postojanja posjeda prava stvarne služnosti i ostvaruje se pod istim uslovima kao kod protivpravnog uznemiravanja i oduzimanja posjeda stvari.

Mnogo je značajnija petitorna zaštita koja se ostvaruje podnošenjem konfesorne tužbe. Ovu tužbu podnosi vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik povlasne nekretnine da se utvrdi postojanje prava stvarne služnosti prema vlasniku poslužne nekretnine. Ovu će tužbu podnijeti kada tvrdi da je stekao pravo stvarne služnosti po odgovarajućem osnovu ( najčešće dosjelost), zatim dok vlasnik poslužne nekretnine osporava postojanje tog prava. tužba je utvrĎujuća ili deklatorna i kao takva ne zastarijeva. U pogledu tereta dokazivanja na ovu tužbu primjenjuju se odredbe reivindikacione tužbe. Drugi oblik konfesorne tužbe postoji onda kada se vlasnik ili pretpostavljeni vlasnik povlasne nekretnine neosnovano sprečava ili ometa u vršenju stvarne služnosti. Kod takvog stanja stvari tužbom može zahtijevati da to sprečavanje ili ometanje prestane. Na ovu tužbu primjenjuju se odgovarajuće odredbe negatorne tužbe. Sudska praksa:

U sporovima o postojanju služnosti na nekretninama i o obimu služnosti, ako na povlasno ili poslužno zemljište ima i više suvlasnika, tada su oni bilo kao tužitelji bilo kao tuženi po prirodi pravnog odnosa jedinstveni suparničari ( suparničarstvo postoji kada je na tužilačkoj ili tuženikovoj strani više fizičkih osoba), ali su ujedno i nužni suparničari pa su tek svi suvlasnici zajedno ovlašteni da zahtijevaju utvrĎenje postojanja služnosti u korist njihovog povlasnog zemljišta, i obrnuto, postojanje služnosti na njihovim nekretninama kao poslužnom dobru može se utvrditi samo protiv svih suvlasnika. PRESTANAK STVARNIH SLUŽNOSTI

Stvarna služnost prestaje ako se vlasnik poslužne nekretnine protivi njenom vršenju

a vlasnik povlasne nekretnine tri uzastopne godine nije vršio svoje pravo. Ovakav način prestanka prava stvarnih služnosti naziva se liberatorna uzukapija. Da bi na ovaj način po samom zakonu prestalo pravo stvarne služnosti moraju se kumulativno ispuniti navedeni uslovi:

- da se vlasnik poslužne nekretnine protivi vršenju stvarne služnosti i da sprečava vlasnika povlasne nekretnine da na odgovarajući način i u odgovarajućem obimu vrši svoje pravo te tri uzastopne godine a da vlasnik povlasne nekretnine te tri uzastopne godine nije vršio svoje pravo niti je tražio sudsku zaštitu.

Drugi je način prestanka stvarnih služnosti je da vlasnik poslužne nekretnine zahtijeva da prestane pravo stvarne služnosti kada ona postane nepotrebna za korištenje poslužne nekretnine ili kad prestane drugi razlog zbog koga je zasnovana. U ovom slučaju traži se ukidanje a razlog toga je njezina nepotrebnost ( nekorisnost) ili prestanak razloga zbog kojeg je osnovana. U pravnom životu to će najčešće biti slučaj kada je nakon sticanja

WWW.BH-PRAVNICI.COM


stvarne služnosti formiran odgovarajući javni put do povlasne nekretnine tako da ne postoji stvarna potreba da i dalje se koristi poslužna nekretnina što je u skladu i sa načelom restrikcije i od poštede poslužne nekretnine.

Stvarna služnost ako se ne vrši za vrijeme koje je potrebno za njeno sticanje dosjelošću. Po osnovu dosjelosti stvarna služnost se stiče protekom zakonskog roka od 20 godina. Ako se stečeno pravo stvarne služnosti po osnovu dosjelosti nije vršilo neprekidno 20 godina, onda prestaje nevršenjem. Stvarna služnost prestaje i kada ista osoba postane vlasnik i povlasne i poslužne nekretnine ( konsolidacija) jer zakon ne priznaje mogućnost postojanja prava stvarne služnosti na vlastitoj stvari, već samo na tuĎoj stvari. Stvarna služnost prestaje i propašću povlasne ili poslužne nekretnine ( npr. da tok rijeke otkine ili odnese dio parcele ili cijelu parcelu) jer tada prestaje i pravo vlasništva, a pravo stvarne služnosti je stvarno pravo na tuĎoj stvari. Zakon ne sadrži odgovarajuću odredbu o prestanku prava stvarne služnosti na osnovu pravnog posla. MeĎutim, to je pravno moguće zaključenjem odgovarajućeg ugovora izmeĎu vlasnikove povlasne i poslužne nekretnine te da se istovremeno izvrši brisanje uknjižbe prava stvarne služnosti ( stiče se tek uknjižbom) iz glavne zemljišne knjige. Sudska praksa: -za odlučivanje o prestanku prava služnosti na nepokretnosti od značaja je okolnost da li sa manjim materijalnim ulaganjima vlasnik povlaštenog dobra može izvršiti poslove na svom dobru bez postojanja služnosti na poslužnom dobru trećeg lica. Nesporno je da je sa manjim ulaganjima tuženi mogao izaći na seoski put bez opterećivanja parcele tužioca, da je imao prebivalište u gradu i da je rijetko dolazio u selo gdje se nepokretnost nalazi. -ocijenjeno je da javni put slabije kvalitete i znatno duži od služnog puta pa nema osnova za

ukidanje postojeće stvarne služnosti. -oslobaĎajući rok od 3 uzastopne godine nevršenja prava služnosti ne prekida se samo fizičkim vršenjem prava služnosti već i zahtijevanjem pravne zaštite služnosti pred nadležnim sudom. Ovaj način prestanka prava stvarne služnosti oslobaĎa vlasnika poslužnog dobra tereta služnosti pošto svojim pasivnim držanjem vlasnik povlasnog dobra pokazuje da mu takvo pravo služnosti nije potrebno, te je ona graĎansko-pravna sankcija za pasivnog vlasnika povlasnog dobra. (primjer za liberatornu uzukapiju). -nevršenjem može prestati pravo stvarne služnosti i transformirati se u pravo stvarne

služnosti druge vrste i manjeg obima. Vlasnik poslužnog dobra kao nepotrebne ako do javnog puta postoji takav put ( ili druga mogućnost prilaza) koji vlasnik povlasnog dobra može lako i uz neznatne troškove osposobiti. -tužbeni zahtjev radi prestanke prava stvarne služnosti treba sadržavati i zahtjev za zabranu

daljeg prolaza, prevoza i progona preko poslužnog dobra. -za prestanak služnosti usljed nevršenja, potrebno je ili da vlasnik povlasnog dobra 3 godine

nije vršio to svoje pravo zato što se vlasnik poslužnog dobra protivio tom vršenju, ili da odnosno služnost nije vršena za vrijeme potrebno za njeno sticanje dosjelošću tj.za 20 godina. -pravo služnosti puta prestaje ako je otpala njegova namjena. -služnost prolaza može se ukinuti ili prolaz premjestiti ako predstavlja nepotrebno

opterećenje poslužnog dobra. -ako izmeĎu javne prometne površine i gospodujućeg zemljišta postoji prikladna veza za

prolaz i prevoz makar manje udoban od veze služećeg zemljišta, ima se na ovaj slučaj primijeniti tzv. načelo restrikcije služnosti i ukinuti postojeća služnost prolaza i prevoza. -zahtjev za ukidanje služnosti puta kao suvišne rješava se u parničnom postupku. -da se može tražiti ukidanje služnosti prolaza, osnovno je da u času donošenja odluke

moraju postojati uvjeti da gospodujuće nekretnine imaju prikladniji prolaz, drugi prolaz iste vrijednosti kojim se čini manja šteta i ako postoji javni put iste vrijednosti. -i suvlasnik poslužnog dobra, u čijem se posjedu to dobro nalazi ima samostalno pravo u

parnici tražiti ukidanje prava služnosti prolaza preko tog poslužnog dobra.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


-kod činjenice da je tuženi ovlaštenik prava služnosti prolaza pješice ili životinjom preko

nekretnine vlasništvo tužiteljice, prvostepeni sud je takvo pravo morao ukinuti samo na osnovi utvrĎenja da tuženi ima drugu odgovarajuću putnu vezu, kojom može progoniti natovarenu životinju. -vlasnik poslužnog dobra ima pravo tražiti da se služnost prolaza bez obzira na način njenog

sticanja ukine ako nije više potrebna ili da se premjesti kada postojeći prolaz predstavlja nepotrebno opterećenje poslužne nekretnine a ista se ekonomska svrha može postići drugim isto tako pogodnim ili pogodnijim prolazom preko zemljišta vlasnika poslužne nekretnine. -vlasnik poslužnog dobra može tražiti ukidanje služnosti puta kao nepotrebne ako do javnog

puta postoji odgovarajući put koga vlasnik povlasne nekretnine može uz neznatne troškove osposobiti. -zahtjev za ukidanje prava služnosti puta osnovan je pod pretpostavkom da su se nakon

njegovog konstituisanja izmijenile odlučne okolnosti i da je naknadno izgraĎeni novi put uspostavljen u skladu sa zakonom jer postojanje faktičkog puta ne garantira neometan pristup vlasniku povlasnog dobra. -u sporovima o prestanku prava stvarne služnosti u izreci presude nekretnine moraju biti

označene i zemljišno-knjižnim podacima. LIČNE SLUŽNOSTI

ZOVPO ne reguliše lične služnosti već upućuje na opći graĎanski zakonik kao pravila imovinskog prava. Lične služnosti nastale su u rimskom pravu i u istom obliku preuzele su ih svi graĎanski zakonici. Tri su lične služnosti i to :

- pravo plodouživanja - pravo upotrebe - pravo stanovanja

Lične su služnosti neposredno namijenjene za zadovoljavanje potreba tačno odreĎene osobe. Nosioci ličnih služnosti imaju neposredan posjed pa stoga uživaju i posjedovnu zaštitu. Bitne osobine ličnih služnosti su izmeĎu ostalog vremenska ograničenost , pa traju najduže do smrti ovlaštenika. MeĎutim, plodouživalac stana ima se smatrati korisnikom stana a njegovom smrću ne prestaje svojstvo korisnika stana osobama koje su sa plodouživaocem stana živjele u jednom domaćinstvu do njegove smrti, ako je služnost bila osnovana i u korist tih osoba. Ako, meĎutim, ima više ovlaštenika prava stanovanja na jednom stanu, ovlašteniku tog prava koji je nakon smrti drugog ovlaštenika ostao u stanu, ostaje pravo na cijeli stan kako ga je imao i prije smrti tog ovlaštenika skupa s njim. Druga karakteristika je neotuđivost . Na aktivnoj strani ne mogu se prenositi s jedne osobe na drugu. Ipak, ovlaštenik prava lične služnosti doživotnog uživanja, iako se ne može prenijeti pravo služnosti, može pravo vršenja te služnosti prenijeti na drugu osobu. Nenasljedivost : lične služnosti na aktivnoj strani nisu nasljedive, osim ako su izričito odreĎene i u korist nasljednika, ali tada vrijede samo za prvu generaciju i onda se gase. Pravo plodouživanja obuhvata pravo na potpunu upotrebu i sve plodove stvari bilo pokretnih ( u pravilu nepotrošne) ili nepokretne. Plodouživaocu pripadaju i civilni i naturalni plodovi. Suština stvari mora se sačuvati. Plodouživalac je dužan snositi terete u granicama koristi koje prima, snositi troškove korištenja stvari, i redovnih popravki, da upravlja sa tuĎom stvari kao dobar domaćin i da stvar vrati vlasniku nakon prestanka plodouživanja. Pravo upotrebe je stvarno pravo koristiti se tuĎom stvari za svoju potrebu, ne dirajući njenu suštinu. Predmet prava upotrebe može biti isti kao i kod prava plodouživanja. Za nastanak i prestanak prava upotrebe važe propisi koji važe i za pravo plodouživanja. Pravo stanovanja je pravo služiti se tuĎom zgradom ili njezinim dijelom za stanovanje. Ova služnost vremenski je ograničena, neprenosiva i u pravilu nenasljediva na aktivnoj strani. Ukoliko se pojavljuje kao plodouživanje, ona obuhvata pravo na potpunu upotrebu pa i na sve eventualne plodove. Suština stvari mora biti sačuvana a odgovara se po principu krivnje za oštećenje ili propast stvari. ako do toga doĎe, služnost prestaje. Uživalac prava stanovanja dužan je u granicama koristi koju ima snositi terete i troškove korištenja stvari, redovnih popravaka i obnavljanja, a dužan je sa stvari upravljati kao dobar domaćin. Vlasnik

WWW.BH-PRAVNICI.COM


je dužan snositi teret vanrednih i nužnih popravaka. Ako je to pravo stanovanja osnovano kao pravo upotrebe, onda se obim upotrebe, ako drugačije nije odreĎeno, cijeni prema potrebama ovlaštenika u vrijeme osnivanja služnosti. Pod potrebama ovlaštenika podrazumijevaju se i potrebe članova njegovog domaćinstva. Terete i troškove u ovom slučaju snosi vlasnik. Vlasnik snosi terete do visine ostatka koristi koja njemu kao vlasniku ostaje nakon uživanja. Predmet ili objekat stanovanja obuhvata stambene prostorije zgrade a ne i poslovne prostorije zgrade. Pravo udovičkog uživanja kao teret na imovini ostavitelja rasprostire se na cjelokupnu ostavinu jer se pretpostavlja da je za života muž izdržavao svoju ženu prihodima sa cjelokupne svoje imovine. Prestankom prava služnost doživotnog izdržavanja na nekretninama, koje je osnovano u korist odreĎene osobe, prestaje i izvršavanjem te služnosti bilo da je izvršavana naplatno ili besplatno. PRAVNI STAVOVI -upotreba pješačke staze preko tuĎeg zemljišta, koja nije vezana za neko zemljište

(povlasno zemljište), lice koje staze koristi , nema karakter zemljišnih služnosti, već to može biti lična služnost koja se gasi smrću. -vlasnik voćaka, koje je posjekla osoba koja na tim voćkama ima pravo plodouživanja, ima pravo na naknadu štete koja se sastoji od vrijednosti prosječne drvne mase, ali ne i na vrijednost izgubljenih plodova. -ovlašteniku prava stanovanja koji je nakon smrti drugog ovlaštenika ostao u stanu, ostaje

pravo na cijeli stan, kako ga je imao i prije smrti tog ovlaštenika skupa s njim. -pravo stanovanja u srušenoj kući može se prenijeti na novosagraĎenu kuću. -ovlaštenik prava lične služnosti doživotnog uživanja iako ne može prenijeti pravo služnosti može pravo vršenja te služnosti prenijeti na drugu osobu. -plodouživalac stana ima se smatrati korisnikom stana, a njegovom smrću ne prestaje svojstvo korisnika stana lica koja su sa plodouživaocem živjela u istom domaćinstvu do njegove smrti. -nosilac prava doživotnog uživanja na dijelu kuće ne može tražiti iseljenje suvlasnika ujedno i sukorisnika drugog neopterećenog dijela kuće niti diobu nekretnine, već samo ureĎenjem načina korištenja u vanparničnom postupku. -osobna služnost stanovanja može se zasnovati i na idealnom dijelu suvlasničkog stana. -osnivanje osobnih služnosti ne spada u poslove koji premašuju okvir redovnog upravljanja suvlasničkim stanom, pa zato nije potrebna suglasnost svih suvlasnika. -ako se ovlaštenik osobne služnosti stanovanja i suvlasnik stana ne mogu sporazumjeti o načinu korištenja stana, o tome treba odlučiti sud u vanparničnom postupku. -nosilac prava doživotnog uživanja može posjeći ili ovlastiti drugu osobu da posiječe šumu u granicama običajnog iskorištavanja šume. -pravo doživotnog uživanja prestaje nevršenjem kroz odreĎeno vremensko razdoblje od 20 godina. -pravo služnosti plodouživanja gubi se nevršenjem. -služnost stana nasljediva je samo ako je izričito ugovorena u korist nasljednika. -vlasnik zgrade (stana) ispunjava dvoju dužnost trpljenja vršenja prava služnosti stanovanja predajom zgrade u posjed ovlašteniku navedene su služnosti. -u okvirima prava na posjed stvari (kod osobne služnosti) nalazi se samo pravo na upotrebu stvari prema njezinoj ekonomskoj namjeni ili pravo na koristi , odnosno plodova, nego i pravo dati poslužno dobro nekoj trećoj osobi (zakup, najam i sli). -uknjiženo doživotno pravo uživanja na stanu u svojini graĎana ( u vlasništvu) kao lična služnost stanovanja da je njegovom imaocu – titularu prava da lično koristi stan do svoje smrti i u odnosu na njega isključuje odredbu zakona o stambenim odnosima prema kome vlasnik stana ima pravo da traži iseljenje nosioca stanarskog prava i useljenje u svoj stan. -pravo služnosti stanovanja ureĎeno je pravilima imovinskog prava. U konkretnom slučaju sporazumno tužiteljice i njenih sinova kao zajedničkih branitelja porodične stambene zgrade, u korist tužitelja je konstituisano pravo stanovanja a ne pravo vlasništva. Lične služnosti,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


prema važećim pravilima imovinskog prava, su stvarna prava na tuĎoj stvari, vezana za odreĎenu osobu, koja se sastoje od upotrebe odnosno korištenja tuĎe stvari i ne mogu se prenositi na drugog niti se mogu naslijediti. -pravo služnosti doživotnog plodouživanja obuhvata ovlaštenje titulara da se prenosi na drugoga vršenje tog prava (npr.: izdavanje stvari u zakup), a pravo stanovanja obuhvata pravo ličnog stanovanja sa članovima svoje porodice , ali ne i ovlaštenja prenošenja vršenja tog prava na drugoga. To znači ako je u pitanju pravo plodouživanja tužiteljice onda joj to pravo nije prestalo time što je porodičnu stambenu zgradu izdala u zakup, a ako je u pitanju pravo stanovanja u užem smislu, onda bi tuženoj pod odreĎenim uslovima moglo prestati to pravo izdavanjem zgrade u zakup drugome. Pravo plodouživanja se redovno odnosi na cijelu zgradu a pravo stanovanja na dio zgrade. -vlasnik stana može zahtijevati nakon smrti nosioca lične služnosti stanovanja iseljenje njegova bračna drugoga, osim ako služnost stanovanja nije bila ugovorena i u korist nasljednika nosioca služnosti koji su zajedno s njom stan koristili. -ako stvar na kojoj je ustanovljeno pravo udovičkog uživanja odnosno plodouživanja propadne ili se ošteti zbog dotrajalosti ili slučaja, pa kasnije bude obnovljena pravo plodouživanja se obnavlja- produžava pri čemu nema značaja na koji su način pribavljena sredstva za njezino obnavljanje. -boravak titulara lične služnosti prava stanovanja u inostranstvu u trajanju od 10 godina i više od tri godine poslije podnošenja tužbe je osnov za prestanak ovog prava. Zbog nevršenja i u slučaju ako je titular takvog prava godišnje 2-3 puta boravio u stanu. -da bi ovlaštenik prava služnosti mogao tuĎu zgradu koristiti za stanovanje, vlasnik zgrade je dužan predati mu zgradu u posjed i iseliti iz nje. Iz sadržaja pojma služnosti da je služnost stvarno pravo na tuĎoj stvari po kojem ovlaštena osoba ima pravo koristiti se, a vlasnik je dužan to trpjeti. -služnost stana nasljediva je samo ako je izričito ugovorena u korist nasljednika. -lična služnost stanovanja može se zasnovati i na idealnom dijelu suvlasničkog stana. -ugovor o poklonu plodouživanja na cijeloj ili dijelu zgrade može biti punovažno zaključen i u usmenom obliku. -obim prava doživotnog plodouživanja ne iscrpljuje se samo u ovlaštenju titulara ove lične služnosti da ubire stanarinu kao civilni plod, nego on ima pravo najšireg korišćenja stvari a da se pri tome ne promijeni njena suština. To znači da je njegovo pravo da sam odredi kako će stvar koristiti. Titular prava vlasništva nije ovlašten da odreĎuje titularu plodouživanja način i obim prava korištenja stvari. -plodouživalac ima pravo zahtijevati iseljenje ostalih korisnika stana, uključujući i tužena kao suvlasnike, te su tuženi dužni da predaju nekretninu u isključiv posjed.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ZALOŽNO PRAVO Založno pravo može postojati na pokretnim i nepokretnim stvarima i imovinskim pravima. Založno pravo na pokretnim stvarima naziva se ručni zalog a na nepokretnim hipoteka. Ako je stvar predmet založnog prava onda mora biti u pravnom prometu. Ukoliko založno pravo postoji na pravu on mora imati imovinsku vrijednost da bi se moglo unovčiti. Založno pravo je stvarno pravo na tuĎoj stvari na osnovu kojeg založni povjerilac može da namiri svoje potraživanje iste stvari ukoliko dužnik u roku dospjelosti ne ispuni svoju obavezu. Založni povjerilac ima dva prava:

- prvo ej pravo potraživanja koje je osnovno pravo i po svojoj prirodi je obligacionog karaktera.

- Drugo pravo je založno pravo i ono je sporedno ili akcesorno pravo koje služi kao sredstvo obezbjeĎenja glavnog prava ili prava potraživanja.

Glavno pravo mora punovažno nastati jer i založno pravo kao sporedno ravo dijeli sudbinu glavnog prava. ukoliko je zasnovano potraživanje na ništavom ili rušljivom pravnom poslu onda ni založno pravo nije punovažno nastalo. Pravo potraživanja kao obligaciono pravo karakteriše neizvjesnost u pogledu prinudnog ostvarivanja. Kada nastane obligacija izmeĎu povjerioca i dužnika, povjerilac može i putem suda zahtijevati prinudno ostvarivanje svog prava iz razloga što je obligacija pravno zaštićen odnos. MeĎutim, materijalna situacija dužnika u momentu prinudnog izvršavanja pravosnažne i izvršne odluke suda može biti takva da neće moći naplatiti svoje potraživanje ili ne u punom iznosu. Situacija je bitno drugačija ukoliko je potraživanje obezbjeĎeno sa dužnikovom pokretnom ili nepokretnom stvari jer će se povjerilac tada moći namiriti iz vrijednosti založene stvari ali ne na svoju ruku jer se prodaja može izvršiti samo putem suda. zbog toga povjerioci često insistiraju na odgovarajućem stvarno-pravnom sredstvu obezbjeĎenja kako bi bili sigurni da će se u krajnjem slučaju namiriti sa svojim dospjelim potraživanjem iz vrijednosti založene stvari. PRAVNA PRIRODA ZALOŽNOG PRAVA

Prema vladajućem shvatanju u pravnoj teoriji i sudskoj praksi založno pravo po svojoj

pravnoj prirodi je stvarno pravo. Dva su bitna obilježja svakog stvarnog prava a to je pravo prvenstva i pravo sledovanja. Na osnovu prava prvenstva založni povjerilac može da se namiri iz vrijednosti založene stvari prije svih ostalih običnih povjerilaca čije potraživanje nije obezbjeĎeno založnim pravom. Na osnovu prava sledovanja može to ostvariti bez obzira kod koga se nalazi založena stvar jer stvarna prava imaju apsolutno djelovanje i djeluju prema svim trećim osobama - erga omnes. Prema ovim karakteristikama založno pravo se približava kategoriji stvarnih prava a ne obligacionim koja imaju relativno djelovanje – inter partes. Razlika izmeĎu založnog prava i drugih stvarnih prava, konkretno prava vlasništva kao najpotpunijeg stvarnog prava, je u strukturi ovlaštenja. Pravo vlasništva je najpotpunija pravna vlast koju odreĎena osoba ima na jednoj stvari, tako da vlasnik ima pravo da svoju stvar posjeduje, da je koristi i da s njime raspolaže. Založni povjerilac ima samo pravo da se namiri iz vrijednosti založene stvari ali nema pravo da je koristi i iz nje izvlač i ekonomsku korist. To je potpuno isključeno u odnosu na založenu nekretninu koja ostaje u posjedu dužnika i na kojoj zadržava pravo vlasništva. Ako je predmet založnog prava pokretna stvar onda je dužnik predaje u posjed povjeriocu koji nema pravo koristiti je osim ako to dužnik izričito dopusti. Druga je razlika u tome što su stvarna prava samostalna dok ej založno pravo nesamostalno stvarno pravo jer zavisi od prava potraživanja kao glavnog prava. VRSTE ZALOŽNOG PRAVA

Založno pravo dijeli se na ručni zalog ili pignus i na hipoteku ili založno pravo na

nekretninama. Ova podjela je izvršena u odnosu na podjelu stvari na pokretne i nepokretne.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Mnogo je značajnija podjela založnog prava prema načinu nastanka. Prema kriteriju razlikuju se ugovorno založno pravo, sudsko založno pravo i založno zakonsko pravo.

Ugovorno založno pravo Ovo je osnovni i najčešći način nastanka založnog prava. za nastanak ovog založnog

prava mora postojati suglasnost ili pristanak dužnika da preda svoju pokretnu stvar u posjed povjerioca ili da se suglasi da se njegova nekretnina optereti hipotekom. Kod ugovornog založnog prava na pokretnim stvarima ugovor je pravni osnov, dok je predaja zakoniti način sticanja založnog prava ili modus aquirendi. Do momenta predaje pokretne stvari povjerilac ima samo pravo potraživanja a tek momentom predaje njegovo pravo potraživanja se obezbjeĎuje založnim pravom kao nesamostalnim stvarnim pravom. Kod sticanja ugovornog založnog prava na nekretnini, ugovor je takoĎer samo punovažan pravni osnov, dok je zakoniti način sticanja upis u zemljišne knjige i to teretni list. Do momenta upisa povjerilac ima samo pravo potraživanja a tek upisom hipoteke u zemljišne knjige njegovo pravo potraživanja je osigurano stvarno-pravnim sredstvom obezbjeĎenja. Sudsko založno pravo Za nastanak sudskog založnog prava nije potrebna suglasnost dužnika. Ono nastaje i kada se dužnik protivi zasnivanju iz razloga što dužnik ne vrši predaju stvari u posjed. ovo se pravo stiče popisom dužnikovih pokretnih stvari u izvršnom postupku od strane sudskog izvršitelja. Na popisanim pokretnim stvarima dužnik nema pravo raspolaganja u smislu otuĎenja. Zbog toga će ga sudski izvršitelj upozoriti da bi takva radnja raspolaganja predstavljala krivično djelo. Popisana pokretna stvar ostaje u posjedu dužnika. Na prijedlog povjerioca sud može odrediti da se popisana pokretna stvar preda trećoj osobi na čuvanje ili samom povjeriocu. Sudsko založno pravo na nepokretnoj stvari nastaje na osnovu odluke suda koja predstavlja samo pravni osnov. Za sticanje sudskog založnog prava na nekretnini mora se na osnovu sudski odluke izvršiti upis u zemljišne knjige i tek tada se stiče sudsko založno pravo na nekretnini. Zakonsko založno pravo Ono nastaje bez pristanka dužnika samim ispunjenjem odreĎenih pravno relevantnih činjenica koje su propisane zakonom. Ovo važi bez obzira da li se radi o pokretnim ili nepokretnim stvarima. Pokretne stvari se ne predaju u posjed dok se nepokretne stvari ne upisuje u zemljišne knjige. U tome je suštinski nedostatak ove vrste založnog prava u odnosu na ugovorno založno pravo. MeĎutim, i pored tog nedostatka zakonsko založno pravo ima prednost u odnosu na ugovorno založno pravo upravo iz razloga što se za njegov nastanak ne zahtijeva pristanak dužnika. U odnosu na pokretne stvari zakonsko založno pravo imaju specijalizirana privredna preduzeća koja obavljaju prevoz robe, skladištenje, komisione poslove, poslove špedicije i slično, tako da za svoje usluge mogu se namiriti samim time što su ih izvršili bez obzira što se pokretna stvar kod njih ranije nalazila a sada se ne nalazi. NAČELA ZALOŽNOG PRAVA

I pored značajne razlike izmeĎu založnog prava na pokretnim stvarima i založnog prava na nepokretnim stvarima te sadržaja prava i obaveza izmeĎu subjekata založnog prava, mogu se postaviti odreĎena opšta pravila koja važe za založno pravo. Osnovna načela založnog prava su :

- načelo akcesornosti

WWW.BH-PRAVNICI.COM


- načelo oficijelnosti - načelo specijalnosti - načelo nedjeljivosti

1.načelo akcesornosti: založno pravo gdje akcesorno ili sporedno pravo koje služi za obezbjeĎenje prava potraživanja kao glavnog prava. Glavno pravo odreĎuje sudbinu sporednog prava samo ukoliko je pravo potraživanja kao glavno pravo punovažno nastalo onda će nastati i založno pravo kao sporedno pravo. Ako se glavno pravo zasniva na ništavom ili rušljivom osnovu onda neće nastati ni sporedno pravo. Prestankom punovažnog glavnog prava prestaje i sporedno pravo. Postoje dva odstupanja (izuzetka) od načela akcesornosti. Prvi se slučaj odnosi na to da založno pravo može biti sredstvo obezbjeĎenja budućeg ili uslovnog potraživanja. Odstupanje se odnosi na to da se založnim pravom obezbjeĎuje potraživanje koje ne postoji ili je neizvjesno da li će nastati. Drugi se izuzetak odnosi na zastarjelost prava potraživanja kao glavnog prava. Na zastarjelost sud ne pazi po službenoj dužnosti iako je prigovor materijalno pravne prirode već samo ako dužnik na to ukaže sudu. Ukoliko sud prigovor zastarjelosti ocijeni kao osnovan odbit će zahtjev za isplatu putem suda. obaveza dužnika i dalje postoji ali samo kao naturalna ili prirodna obligacija. To znači da od isključivo njegove dobre volje zavisi da li će ispuniti zastarjelu obavezu. MeĎutim, kada nastupi zastarjelost potraživanja, povjerilac se može namiriti iz vrijednosti založene stvari ukoliko dužnikovu pokretnu stvar ima u svom posjedu ili ako je hipoteka upisana u zemljišne knjige. 2.načelo oficijelnosti: ukoliko dužnik u roku dospjelosti ne ispuni svoju obavezu povjerilac se može namiriti iz vrijednosti založene stvari. MeĎutim, ako ne može to učiniti samostalno već se mora obratiti sudu sa zahtjevom sa sud odobri javnu prodaju po tržišnoj cijeni i tek se onda može namiriti za dospjelo potraživanje iz vrijednosti založene stvari ukoliko povjerilac i dužnik ugovore da će založena stvar preći u vlasništvo povjerioca. Ukoliko dužnik u roku ne ispuni obavezu takva ugovorna odredba je ništava tj. zabranjena je klauzula lex commissoria. Ta ugovorna odredba je ništava dok su ostale ugovorne odredbe punovažne i ostaju na snazi. Sudska praksa: -tuženi je svoju pokretnu stvar –kamion dao za osiguranje potraživanja po ugovoru o zajmu s tim da ga prodaju ako u roku ne podmiri dug, što je u skladu sa važećim materijalnim pravom. -povjerilac- zalogoprimac ovlašten je tražiti prodaju založenih stvari istovremeno s podnošenjem tužbe za naplatu potraživanja osiguranog zalogom koje mu nije plaćeno u roku dospjelosti. -za nastanak založnog prava na pokretnini , a automobil je pokretnina, potrebna je i predaja založene stvari. -ništava je ugovorna odredba da će predmet založnog prava preći u vlasništvo povjerioca ako dužnik ne ispuni obavezu u roku. Iz te odredbe proizlazi da založni povjerilac svoje potraživanje iz založene stvari može podmiriti jedino sudskim putem tako što će od suda zatražiti javnu prodaju. -neosnovanost u zahtjevu se navodi da je spor trebalo raspraviti sa aspekta materijalnih propisa koji regulišu hipoteku. Sve i da je ugovor o zajmu zaključen sa klauzulom da se putem hipoteke stiče i pravo vlasništva na stanu takva klauzula bili bi ništava. -vlastoručno potpisana izjava dužnika kojom dopušta osnivanje hipoteke na teret svojih nekretnina, koju je ovjerio ovlašteni bilježnik 8notar) u Sr njemačkoj jest valjana izvršna isprava. -zalogodavac ne može svoje protivljenje uknjižbi ugovorenog prava zaloga na nekretninama temeljiti na činjenici da je vrijednost založenih stvari veća od vrijednosti zalogoprimčevog potraživanja osiguranog tim pravom zaloga. -s obzirom na narav i svrhu hipotekarne tužbe ( ishoĎenje sudske prodaje zaloga putem javne dražbe- prodaje), tražbina ( potraživanje) radi koje se traži prodaja založnog dobra mora biti dospjela i uknjižena, a njen zahtjev ima glasiti da je tuženi hipotekarni dužnik dužan

WWW.BH-PRAVNICI.COM


priznati da je tužitelj ovlašten tražiti namirenje svoje tražbine iz predmetnih nekretnina i dopustiti da se tražbina namiri. Pogrešno je stoga obavezivanje tuženih na plaćanje hipotekarne tražbine jer držalac zaloga ako nije dužnik ne prima nikakve obaveze, osim obaveze da mora dopustiti da se založni povjerilac, ako mu je tražbina dospjela i uknjižena, namiri iz zaloga. -ništava je ugovorna odredba da se dužnik obvezuje da će povjeriocu prenijeti u vlasništvo odreĎenu nepokretnost ako mu do ugovorenog roka ne vrati dug. i prema pravnim pravilima ovakva odredba «lex commissoria» nije dopuštena. -odredba ugovora o zalogu , po kojoj se zalogodavac obavezuje da će založenu stvar prenijeti u vlasništvo zalogoprimcu u slučaju da zalogodavac po dospjelosti ne vrati dug koji potiče iz ugovora o zajmu, pravno je ništava, jer takva obaveza krije u sebi mogućnost iskorištavanja teškog materijalnog stanja dužnika, a to nije u skladu s pravnim poretkom. Ugovaranje takve odredbe je izričito zabranjeno u članu 973 ZOO. MeĎutim, nema nikakvih smetnji da se poslije dospjelosti duga posebno ugovori da će postojeća novčana obaveza prestati, ako dužnik daje povjeriocu drugu stvar, umjesto da dug isplati u novcu. 3.načelo specijalnosti: ovo se načelo ispoljava u dva aspekta:

a) potraživanje mora biti odreĎeno, to znači ako povjerilac ima više potraživanja prema istom dužniku ona mora biti odreĎen koji je potraživanje obezbjeĎeno založnim pravom. Ovo načelo isto tako znači da je pravni posao iz koga je nastalo potraživanje mora biti naveden kao i visina glavnog potraživanja te kamate kao sporedno potraživanje.

b) Ovaj aspekt ispoljava se u tome što stvar kao predmet založnog prava mora biti individualno odreĎena kako pokretna tako i nepokretna. To znači da založno pravo ne može, postojati na svim stvarima već samo na tačno odreĎenoj individualnoj stvari.

Od načela specijalnosti postoje dva odstupanja: a) na uslovno i buduće potraživanje odnosi se sve ono što je rečeno uz načelo

akcesornosti važi i na ovom mjestu b) odnosi se na zasnivanje založnog prava na pokretnim stvarima. Ukoliko je nakon

nastanka ručnog zaloga nastalo još neko potraživanje onda se založno pravo odnosi na to kasnije nastalo potraživanje.

Sudska praksa: -ako je realizacija tražbine/potraživanja prodajom založene stvari postala nemoguća bez krivnje povjerioca kao zalogoprimca, a takav slučaj postoji kad založena stvar propadne, izgubi vrijednost ili više nema prometnu vrijednost, povjerilac je ovlašten da ostvaruje svoje dospjelo potraživanje protiv dužnika neposredno i nezavisno od zaloga. -samo vlastita stvar može biti dana u zalog. -pošto je hipotekarno založno pravo izvedeno iz prava lica koja se označava kao hipotekarni dužnik, nije stečeno založno pravo u slučaju kada je dužnik izgubio pravo vlasništva jer stvar nije mogao opteretiti hipotekom jer je tu stvar drugome prodao i u posjed predao. U interesu sigurnosti pravnog saobraćaja od ovoga se odstupa izuzetno i to s obzirom i u okviru načela povjerenja u zemljišnim knjigama kao javne knjige. -za sticanje prava zaloga na nekretnini koja je u zemljišnoj knjizi još upisana na dužnika iako ju je on otuĎio trećoj osobi, imalo bi biti mjerodavno da li je povjerilac postupao u dobroj vjeri tj. savjesno- nije li on znao ili mogao znati da je dužnik već otuĎio i predao u posjed trećoj osobi tu nekretninu. Uostalom izravno pravo zaloga ( naročito ako se radi o nekretninama može se steći samo na imovini dužnika), ako je ono stečeno na nekretnini koja ne spada u imovinu dužnika, sadašnji ( vanknjižni) vlasnik bi mogao osporavati valjanost tog stjecanja bez obzira na to da li je vjerovnik znao ili nije znao da li ta nekretnina spada još u imovinu njegovog dužnika. -sudsko založno pravo na nekretninama u vanknjižnom vlasništvu ( dosjedilac) stiče se u izvršnom postupku pljenidbenim popisom koji se vrši na licu mjesta.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


-vjerovnik ne može tražiti izvršnu uknjižbu prava zaloga na nekretnini dužnika za kamate na dospjelo potraživanje u novcu s naslova uzdržavanja oko u pogledu tog potraživanja nisu dosuĎene nikakve kamate presudom na osnovi koje je dozvoljeno izvršenje. 4.načelo nedjeljivosti Po svojoj pravnoj prirodi založno pravo je nedjeljivo. Ovo se pravilo izričito odnosi na nepokretnosti ali nema dileme da se može primijeniti i u odnosu na pokretne stvari. smisao nedjeljivosti je u tome da cijela založena stvar obezbjeĎuje potraživanje sve dok ono ne bude u cijelosti izmireno. To znači da je založno pravo nedjeljivo u pogledu potraživanja koje je obezbjeĎeno zalogom ( zaloga obezbjeĎuje cijelo potraživanje) kao i u pogledu založene stvari ( založena stvar obezbjeĎuje cijelo potraživanje). Slijedom ovog načela založeno potraživanje ne prestaje sve dotle dok se dug u cijelosti ne izmiri. Ako dužnik samo djelimično izmiri dug onda nema pravo da zahtijeva povrat cijele stvari. ukoliko se izvrši dioba založene stvari onda založno pravo opterećuje sve novonastale dijelove. Ako isključivo vlasništvo preraste u suvlasništvo onda založno pravo opterećuje svaki suvlasnički dio. ZALOŽNO PRAVO NA POKRETNIM STVARIMA ( RUČNA ZALOGA)

Sva načela založnog prava bez izuzetka važe i za ručnu zalogu. PRAVA ZALOGOPRIMCA ( ZALOŽNOG POVJERIOCA)

Njegovo je osnovno pravo da se namiri iz vrijednosti založene stvari ukoliko potraživanje ne bude izmireno u roku dospjelosti. Slijedom načela oficijelnosti založni povjerilac mora sudu podnijeti tužbu radi prinudne naplate svog dospjelog potraživanja. Pravosnažna presuda kojom sud usvaja zahtjev tužitelja za isplatu novčanog potraživanja je izvršna isplata na osnovu koje tražilac izvršenja pokreće izvršni postupak radi javne prodaje založene stvari. i sam povjerilac može se pojaviti kao kupac tako što će zadržati primljenu stvar prema utvrĎenoj prodajnoj cijeni. Drugo je pravo zalogoprimca u tome što ima prvenstvo u naplati svog potraživanja u odnosu na založne povjerioce čije založno pravo nastalo kasnije kao i u odnosu na obične povjerioce čije potraživanje nije obezbjeĎeno zalogom a nastalo je ranije. Pravo na posjed stvari: ručna zaloga ne može nastati sve dok dužnik svoju pokretnu stvar ne preda u posjed povjerioca. Ako se stvar nalazi u isključivoj faktičkoj vlasti dužnika onda založno pravo nije ni nastalo, jer je predaja stvari zakoniti način stjecanja založnog prava. Dopušteno je da postoji suposjed na istoj stvari izmeĎu založnog povjerioca i založnog dužnika. Zalogoprimac u pravilu nema pravo da koristi založenu stvar, da je daje na korištenje drugoj osobi, niti u podzalog drugoj osobi. Ukoliko postupi mimo ovih pravila dužan je naknaditi štetu. Pravilo o zabrani korištenja je dispozitivne prirode, što znači da povjerilac i dužnik mogu ugovoriti da povjerilac ima pravo koristiti primljenu stvar . Ukoliko se ugovori ovakvo pravo korištenja onda je riječ o antihrezi. U tom slučaju potraživanje se smanjuje sa vrijednosti koristi koju je imao zalogoprimac od upotrebe stvari. Pravo na dopunu zaloge: zalogoprimac ima pravo da zahtijeva izmjenu založene stvari ukoliko se utvrdi da ima odreĎeni pravni ili materijalni nedostatak tako da potraživanje zbog toga nije u dovoljnoj mjeri obezbjeĎeno. Pravo sledovanja: ukoliko treća osoba oduzme založenu stvar onda zalogoprimac ima pravo da se posluži posjedovnom tužbom za vraćanje stvari i pravo na samopomoć. Stoji mu na raspolaganju i petitorna tužba vindicatio pignoris. Sa ovom tužbom će uspjeti ako dokaže da tuženi posjeduje traženu stvar bez pravnog osnova ili po slabijem pravnom osnovu. OBAVEZE ZALOGOPRIMCA Zalogoprimac je dužan da primljenu stvar čuva sa pažnjom dobrog domaćina. To znači da tuĎu stvar, bilo da je upotrebljava ili ne, mora čuvati sa većim stepenom pažnje, u odnosu na svoje stvari. čak i ako doĎe do slučajne propasti založene stvari koju je čuvao sa svojim pokretnim stvarima, dužan je naknaditi štetu. Druga je obaveza zalogoprimca da vrati založenu stvar čim potraživanje bude u cijelosti izmireno. Prestankom potraživanja kao

WWW.BH-PRAVNICI.COM


glavnog prava prestaje i založno pravo kao sporedno pravo i od tog momenta ne može više posjedovati tuĎu stvar. ZALOŽNO PRAVO NA NEKRETNINAMA Predmet založnog prava mogu biti i nekretnine. Ova vrsta založnog prava se naziva hipoteka. Pored suštinske razlike izmeĎu hipoteke i ručne zaloge u pogledu načina zasnivanja velike je prednost dužnika što njegova nekretnina i dalje ostaje u njegovom posjedu. Ta velika pogodnost pruža mu mogućnost da ostvaruje prihode i na taj način obezbjeĎuje sredstvo za otplatu duga povjerioca. I odreĎen pokretne stvari mogu biti predmet hipoteke. To se odnosi samo na brodove i avione koji se upisuju u posebne javne registre s tim da ova saobraćajna sredstva ostaju i dalje u posjedu dužnika. Hipoteka se zasniva na osnovu punovažnog pravnog posla i upisom u teretni list zemljišne knjige. Pravni posao je pravni osnov, dok je zakoniti način sticanje upis. MeĎutim, ni samim upisom ne stiče se hipoteka ukoliko pravni posao nije punovažan. U tom se ogleda kauzalnost upisa. A bi došlo do konačnog sticanja hipoteke, mora biti ispunjen i uslov da je dužnik upisom kao zemljišno-knjižni vlasnik nekretnine koja je predmet hipoteke:

- da postoji njegova pismena izjava volje da pristaje - da se izvrši uknjižba hipoteke na njegovoj nekretnini ( clausula tabulandi) i - da postoji zemljišno-knjižna isprava , a to je punovažni ugovor o zajmu.

Predmet hipoteke mogu biti zemljišta u vlasništvu te stanovi i poslovne prostorije takoĎe u vlasništvu. Redovan je slučaj da se za jedno potraživanje zasniva hipoteka samo na jednoj nepokretnosti. MeĎutim, i više nepokretnosti može biti predmet hipoteke kao sredstvo obezbjeĎenja jednog potraživanja. Ako postoji takav slučaj , hipoteka se zasniva kao zajednička ili simultana hipoteka. Do ovog dolazi ako je nepokretnost po vrijednosti manja od potraživanja ili ako povjerilac zahtijeva da se njegovo potraživanje obezbjedi na više nepokretnosti da bi bio sigurniji da će naplatiti svoje potraživanje. PRAVA HIPOTEKARNOG POVJERIOCA

Osnovno je pravo hipotekarnog povjerioca da se namiri iz vrijednosti zadužene nekretnine ukoliko hipotekarni dužnik ne ispuni svoju obavezu u roku dospjelosti. Ovo je osnovno pravo hipotekarnog povjerioca i sva ostala prava podreĎena su ostvarivanju ovog prava. pravo namirenja ostvaruje se primjenom načela oficijelnosti. To praktično znači da hipotekarni povjerilac mora podnijeti tužbu radi primarne naplate dospjelog potraživanja. Ako sud usvoji njegov zahtjev i presuda stekne svojstvo formalne pravosnažnosti onda ima izvršnu ispravu na osnovu koje će podnijeti sudu prijedlog za javnu prodaju opterećene nekretnine. Drugo je pravo prvenstva u naplati potraživanja. Pravo prvenstva se odnosi na sve obične povjerioce bez obzira kada je nastalo njihovo potraživanje. Pravo prvenstva djeluje i u odnosu na založne povjerioce čije je hipoteka nastala kasnije po principu «prvi u vremenu jači u pravu». Treće pravo je pravo sledovanja. Na osnovu ovog prava hipotekarni povjerilac može zahtijevati prodaju opterećene nekretnine bez obzira da li se nalazi u posjedu dužnika ili u posjedu treće osobe kojoj je dužnik otuĎio tu nekretninu. Bez ovog prava hipotekarni povjerilac ne bi bio u potpunosti zaštićen u pogledu ostvarivanja svog prava jer hipotekarni dužnik može da vrši razna raspolaganja i nakon zasnivanja hipoteke. Četvrto je pravo hipotekarnog povjerioca da zahtijeva namirenje potraživanja i priej isteka roka dospjelosti. Ukoliko hipotekarni dužnik smanjuje vrijednost opterećene nekretnine ili na drugi način pogoršava njeno stanje, onda hipotekarni povjerilac može zahtijevati da sud naloži hipotekarnom dužniku da se uzdrži od ovih radnji. Ukoliko ne postupi po nalogu suda, hipotekarni povjerilac ima pravo da zahtijeva javnu prodaju i namirenje iz prodajne cijene i prije roka dospjelosti potraživanja. To je graĎansko pravna sankcija za nesavjesnog dužnika.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRAVA HIPOTEKARNOG DUŽNIKA

Hipotekarni dužnik kao vlasnik opterećene nekretnine zadržava pravo na posjed nekretnine. Na taj način može da upotrebljava svoju nekretninu i iz nje izvlači ekonomske koristi što ej od značaja da ostvari prihode i na taj način otplaćuje svoj dug prema povjeriocu. Drugo je pravo da vrši raspolaganje sa opterećenom nekretninom. Tako je može prodati trećoj osobi ali to neće dovesti u pitanje ostvarivanje prava povjerioca jer ima pravo sledovanja. Isto tako dužnik može da dalje zalaže nekretninu tako što će pored prve hipoteke zasnovati drugu, treću ili još neku hipoteku u korist kasnijih zajmodavaca ukoliko oni pristanu na ovakav način obezbjeĎenja. PRIJENOS HIPOTEKE

Hipoteka je sama po sebi kao akcesorno pravo neprenosiva. Povjerilac potraživanja koje ima prema dužniku može iz odreĎenih razloga prenijeti na treću osobu. To će konkretno učiniti da bi prema trećoj osobi izmirio svoj dug prenosom svog potraživanja. Kada do toga doĎe onda se prenosom potraživanja kao glavnog prava na treću osobu prenosi i hipoteka kao sporedno pravo. Ugovor o prenosu hipoteke bez potraživanja je ništav. Za prijenos potraživanja na treću osobu povjerilac ne mora imati suglasnost svog dužnika jer raspolaže sa svojim pravom. Dovoljno je da u toj činjenici samo obavijesti svog dužnika. NADHIPOTEKA

Hipotekarni povjerilac može zasnovati hipoteku na postojećoj hipoteci u korist treće osobe ( nadhipotekarnog povjerioca) bez saglasnosti hipotekarnog dužnika. Hipoteka se može definisati kao pravo hipoteke na hipoteci. Iako na prvi pogled djeluje da je predmet nadhipoteke hipoteka kao stvarno pravo, pravilno je zaključiti da je predmet potraživanja nadhipoteke potraživanje koje je obezbjeĎeno hipotekom. Nadhipoteka se takoĎe zasniva upisom u zemljišne knjige. Za zasnivanje nadhipoteke nije potreban pristanak hipotekarnog dužnika jer njegov hipotekarni povjerilac raspolaže sa svojim pravom tako što zalaže svoje potraživanje u korist nadhipotekarnog povjerioca. Nadhipoteka može biti sredstvo obezbjeĎenja samo u visini potraživanja koje je obezbjeĎeno hipotekom. Ukoliko je potraživanje nadhipotekarnog povjerioca veće od onog koje je obezbjeĎeno hipotekom, onda se može namiriti samo iz imovine hipotekarnog povjerioca a ne i iz prodajne cijene od opterećene nekretnine. NAČINI PRESTANKA HIPOTEKE S obzirom da je hipoteka sredstvo obezbjeĎenja novčanog potraživanja , ispunjenjem tog potraživanja hipotekarni dužnik stiče pravo da zahtijeva brisanje hipoteke, to znači da samim ispunjenjem potraživanja hipoteka automatski ne prestaje. Ukoliko se ispuni potraživanje a ne zatraži brisanje hipoteke, hipoteka i dalje ostaje kao upisano zemljišno-knjižno pravo. Drugi način je odricanje od hipoteke: hipotekarni povjerilac se može pismenom izjavom volje odreći od hipoteke. Tu izjavu može dati kod nadležnog zemljišno-knjižnog suda, kod koga je upisana hipoteka na nekretnini. Odricanjem od hipoteke ne prestaje i samo potraživanje već ono i dalje postoji ali ne kao potraživanje obezbjeĎeno hipotekom već kao obično potraživanje. Za prestanak hipoteke odricanjem mora se izvršiti i brisanje upisa. Treći način je konsolidacija: do ovoga dolazi kada ista osoba postane nosilac prava vlasništva i nosilac hipoteke na istoj nekretnini. Četvrti je način propast opterećene nekretnine: ukoliko nije obnovljena. Npr.: usljed elementarne nepogode, zemljotres može da bude srušena zgrada u kojoj se nalazi stan opterećen hipotekom. Ukoliko se zgrada obnovi, ponovo dolazi do zasnivanja hipoteke na opterećenom stanu. Ako ne doĎe do obnavljanja porušene zgrade već vlasniku opterećenog stana bude isplaćena naknada štete onda hipotekarni povjerilac stiče založno pravo na tom novčanom iznosu. PRAVO RETENCIJE/ ZADRŽANJA

Pravo retencije / zadržanja je pravo retinenta ( povjerioca) da za svoje dospjelo potraživanje zadrži dužnikovu stvar i da se nakon što je o tome blagovremeno obavjestio dužnika namiri

WWW.BH-PRAVNICI.COM


iz vrijednosti zadržane stvari. na osnovu izloženog može se zaključiti da povjerilac ima dva prava ovlaštenja:

1. da zadrži dužnikovu stvar 2. da se namiri iz vrijednosti zadržane stvari

Po ovom sadržaju prava retencije ima dosta služnosti sa založnim pravom zbog čega se izučava uz založno pravo. Da bi došlo do zasnivanja prava retencije moraju se ispuniti odreĎene materijalne pretpostavke, a to su: 1.dospjelost potraživanja: ako potraživanje nije dospjelo onda povjerilac ne može zadržati dužnikovu stvar. Postoji samo jedan izuzetak da može nastati pravo retencije iako potraživanje nije dospjelo. Do toga će doći ako se utvrdi da je dužnik postao nesposoban za plaćanje. Potraživanje mora biti civilno a ne naturalno. Civilno potraživanje je ono koje je pravno zaštićeno, dok ispunjenje naturalnog koje nije pravno zaštićeno zavisi isključivo od dobre volje dužnika. 2.pravo zadržanja može se zasnovati samo na individualno odreĎenoj stvari. To je prvenstveno pokretna stvar ali i nepokretna stvar može biti predmet zadržanja, s tom razlikom da povjerilac ima pravo samo da je zadrži do ispunjenja obaveze ali nema pravo namirenja jer nepokretna stvar ne može biti predmet javne prodaje. 3.povjerilac treba imati u posjedu dužnikovu pokretnu stvar. Zadržati se može samo ono što ima u posjedu. Osnovno je pravilo da pokretna stvar mora izaći iz posjeda dužnika samo uz njegovu suglasnost. Pravo zadržanja se ne može zasnovati ako je pokretna stvar izašla iz posjeda dužnika protivno njegovoj volji, tj. ako je povjerilac nasilno oduzeo ili zadržao u posjedu zloupotrebu povjerenja. Postojat će dobrovoljna predaja ako je dužnik svoju pokretnu stvar predao povjeriocu na popravak ili u zakup, a ne će postojati ako je predao na posudbu, jer bi se tad radilo o zloupotrebi povjerenja. Sticanje je isključeno i onda ako se radi o ugovoru o ostavi ili čuvanju jer je to teretan ugovor, pa ostavoprimac ima pravo da putem suda zahtijeva isplatu novčane naknade. IzmeĎu prava retencije i založnog prava postoje odreĎene sličnosti i razlike. Sličnosti su u tome što retinent na isti način kao i založni povjerilac kod pokretne stvari ima pravo da putem suda zahtijeva javnu prodaju. Oba su prava po svojoj prirodi akcesorna i zavise od punovažnog nastanka glavnog prava. ako se potraživanje zasniva na ništavom pravnom poslu onda povjerilac nema pravo da zadrži dužnikovu stvar i morat će je na njegov zahtjev vratiti dobrovoljno ili putem suda. oba su prava nedjeljiva tako da dužnik mora u cjelosti ispuniti potraživanje da bi tek onda stekao pravo da traži predaju svoje stvari. Razlike se ogledaju u tome što založni povjerilac ima pravo sledovanja prema trećoj osobi kod koje se nalazi založena stvar , dok retinent to pravo nema kada pokretna stvar doĎe u posjed treće osobe, retinent nema pravo ni na petitornu zaštitu a založni povjerilac to pravo ima. U pogledu posjedovne zaštite ne postoji razlika tako da založni povjerilac i retinent imaju pravo na samopomoć i obje posjednovne tužbe. Založno pravo nastaje najčešće na osnovu ugovora, a pravo retinencije na osnovu zakona. Pravilo je da kod retinencije potraživanje mora biti dospjelo, dok se založno pravo može zasnovati i u odnosu na potraživanje koje nije dospjelo kao i za buduće i uslovno potraživanje. ZEMLJIŠNE KNJIGE POJAM I ZNAČAJ

Zemljišne knjige su javne knjige i javni registri u koje se upisuju nekretnine ( zemljišta, zgrade, stanovi i poslovne prostorije kao posebni dijelovi zgrade i drugi graĎevinski objekti), stvarna prava na nekretninama i odreĎena obligaciona prava koja se upisuju u zemljišne knjige. Zemljišne knjige imaju za cilj da pruže evidenciju o svim nekretninama tako da se uvidom u zemljišne knjige može sagledati vanknjižno stanje nekretnina. KNJIŽNO I VANKNJIŽNO STANJE NEKRETNINA

U pravilu se moraju podudarati jer je to svrha voĎenja zemljišnih knjiga. Mada može da postoji i to se u praksi dešava da upisano stanje u zemljišnim knjigama ne odgovara uvijek

WWW.BH-PRAVNICI.COM


vanknjižnom stanju. Nekretnine su vezane za odreĎeno mjesto pa je njihova evidencija moguća i nužna, za razliku od pokretnih stvari čija bi pojedinačna evidencija daleko premašivala troškove upisa u odnosu na njihovu vrijednost. Potencijalni kupac nekretnine na osnovu uvida u zemljišne knjige može da sazna koja je osoba upisana kao vlasnik odreĎene nekretnine, koja je površina te nekretnine i da li postoje opterećenja na upisanoj nekretnini. U uporednom pravu postoje tri sistema zemljišnih knjiga i to:

- torensov - francuski - austrijsko njemački koga je prihvatilo i naše pravo.

Ovaj sistem zemljišnih knjiga zasniva se na katastru zemljišta. SASTAV ZEMLJIŠNIH KNJIGA Zemljišna knjiga se sastoji od glavne zemljišne knjige, zbirke isprava i pomoćnih registara. Glavna zemljišna knjiga sastoji se od zemljišno knjižnih uložaka koji se vode za svako zemljišno knjižno tijelo, odnosno zemljišnu parcelu. Glavna zemljišna knjiga se vodi za jednu katastarsku opštinu. Zemljišno knjižni uložak sadrži opisni list, vlasnički list i terete. U opisni list ili prvi odjeljak (A) se unosi:

1. broj katastarske parcele 2. naziv (opis) i kultura katastarske parcele 3. veličina katastarske parcele 4. spajanje ili dioba zemljišno knjižnog tijela 5. stvarna prava koja su osnovana u korist zemljišno knjižnih dijelova

U drugi odjeljak (B), vlasnički list se unosi:

1. pravni osnov upisa 2. ime vlasnika zemljišno knjižnog tijela 3. ograničenja prava raspolaganja vlasnika zemljišno knjižnog tijela kao i zabilješke koje

se tiču vlasništva u treći odjeljak (C) tereti unose se tereti i ograničenja :

1. pravni osnov upisa 2. prava koja opterećuju zemljišno knjižno tijelo i zabilježbe koje se odnose na ta

opterećenja kao i podaci o nosiocu prava. Kod hipoteke i zemljišnih dugova se još dodatno unosi:

1. hipoteka odnosno zemljišni dug u novčanom iznosu 2. kamatna stopa 3. iznos ostalih sporednih potraživanja u novcu 4. zabilježbe koje se odnose na hipoteku odnosno zemljišni dug 5. podaci o pristajanju na neposredno izvršenje 6. izdavanje pisma zemljišnog duga ukoliko je ono izdato.

Značaj glavne zemljišne knjige je u tome što se stvarna prava na nekretninama stiču i prestaju tek upisom u glavnu zemljišnu knjigu. Zbirka isprava je skup isprava na osnu kojih se vrši zemljišno knjižni upisi. To mogu biti razni ugovori kojima se prenose stvarna prava kao i drugi odgovarajući pravni poslovi na osnovu kojih se stiču stvarna prava. u slučaju raskoraka ili neslaganja zbirke isprava sa glavnom zemljišnom knjigom, prednost se daje glavnoj zemljišnoj knjizi. Pomoćni registri imaju za cilj da olakšaju snalaženje u glavnoj zemljišnoj knjizi. NAČELA ZEMLJIŠNO KNJIŽNIH PRAVA a)načelo upisa ili formalno načelo: ovo načelo znači da se stvarna prava na nekretninama stiču isključivo upisom u glavnu zemljišnu knjigu. Punovažan pravni posao je samo pravni osnov dok je uknjižba zakoniti način sticanja stvarnog prava. i kada se izvrši npr. prodaja nekretnine i predaja u samostalna posjed kupcu prodavalac je i dalje vlasnik. To znači da je uknjižba onaj odlučujući momenat za prijenos i sticanje stvarnih prava.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b)načelo javnosti: zemljišne knjige su javni registri pa svako ima pravo i mogućnost da izvrši uvid u zemljišne knjige i upozna se sa zemljišno knjižnim stanjem i zahtijeva izdavanje zemljišno knjižnog izvatka. Za ove radnje ne mora uopšte da ima opravdani pravni interes lica. Imajući u vidu ovakav sadržaj načela javnosti niko se ne može pozivati da mu stanje zemljišne knjige nije bilo poznato. Poznavanje zemljišno knjižnog stanja po zakonu se pretpostavlja. Pretpostavka je neoboriva i nije dopušteno u parnici dokazivati suprotno. Kupac koji propusti da izvrši uvid u stanje zemljišne knjige iz bilo kojih razloga je nesavjesna osoba i sud mu neće pružiti zaštitu u slučaju spora oko sticanja zemljišno knjižnog prava. c)načelo pouzdanja ili povjerenja : ovo načelo znači da je istinito ono što je upisano u zemljišnu knjigu pa makar i ne odgovaralo stvarnom stanju ( pozitivna strana pouzdanja). Ako su zemljišne knjige voĎene uredno i ažurno, onda ne samo da istinito odražavaju stvarno stanje već i potpuno. To znači da su upisana sva knjižna prava na odreĎenoj nekretnini. Načelo pouzdanja znači da je istinito ono što je upisano a da ono što nije upisano pravno ne postoji. Primjenom načela pouzdanja zemljišne knjige savjesni sticalac steći će odreĎeno zemljišno knjižno pravo iako upisano stanje nije istinito i ne odgovara stvarnom stanju. Primjenom ovog načela sudovi raspravljaju i rješavaju sporove višestrukog ugovaranja otuĎenja iste nekretnine. d)načelo legaliteta znači da zemljišno knjižni sud ispituje da li prijedlog za uknjižbu ispunjava sve formalne i materijalne uslove. Ako utvrdi da ne ispunjava, odbit će prijedlog za uknjižbu. e)načelo prvenstva ili prioriteta produbit će odnos kasnijeg i ranijeg upisa i ima takoĎe primjenu kod višestrukog ugovaranja otuĎenja iste nekretnine. Akcenat je na savjesnosti kasnijeg sticaoca koji je prvi zatražio uknjižbu tako da sticalac koji je prvi zaključio ugovor neće dobiti spor. PRAVA KOJA SE UPISUJU U ZEMLJIŠNU KNJIGU

Upisuju se sljedeća prava: 1. vlasništvo, suvlasništvo i zajedničko vlasništvo 2. hipoteka i zemljišni dug 3. sudsko založno pravo, nadzaložno pravo 4. pravo dugoročnog najma i zakupa, ugovoreno pravo preče kupovine i pravo otkupa 5. stvarne služnosti 6. plodouživanje 7. stvarni tereti 8. pravo korištenja

u zemljišne knjige ne upisuju se zakonsko pravo preče kupovine , pravo zakupa i pravo retencije. VRSTE UPISA U ZEMLJIŠNE KNJIGE a)uknjižba kojom se konačno stiču zemljišno knjižna prava ( intabulancija) ili konačno prestaje ( esktabulancia). Uknjižba je zakonski način sticanja stvarnih prava na nekretninama i zbog toga ima konstitutivno dejstvo. b)zabilježba je upis odreĎenih okolnosti i činjenica koje se pod uticajem na raspolaganje nekretninama. Zabilježba može se odnositi na lične odnose kao što su maloljetnost, stavljanje pod starateljstvo, produženje roditeljskog prava ali i na druge činjenice kao što su otvaranje stečaja, postojanje spora, postupak eksproprijacije, prvenstveni red, prinudna uprava itd. c)predbilježba je uvjetni, privremeni upis prava na nekretninama kojim se sticanje , prijenos, ograničenje ili prestanak prava postiže naknadnim opravdanjem. FIKCIJA APSOLUTNE TAČNOSTI

Tri godine od izvršenog upisa nastaje fikcija apsolutne tačnosti u korist treće savjesne osobe, koja se pouzdala u tačnost zemljišno knjižnog stanja iako ono uistinu nije tačno.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRAVO PREČE KUPNJE je ovlaštenje koje pripada nosiocu tog prava ili prekupcu da

zahtijeva od vlasnika stvar kada se ovaj odluči da je proda , da je prethodno ponudi na prodaju prekupcu a ako tako ne postupi već je proda trećoj osobi onda prekupac ima pravo da se njemu ista stvar ustupi po ugovorenoj cijeni i ugovorenim uslovima. Na osnovu izloženog može se zaključiti da se ovo pravo ispoljava u sva oblika i to kao pravo prvenstva i pravo prekupa. Pravo prvenstva obavezuje vlasnika stvari da je u slučaju namjeravane prodaje prethodno ponudi na prodaju kupcu u čijem je interesu ustanovljeno zakonsko ili ugovorno pravo preče kupnje. Kada prekupac primi ponudu vlasnika radi kupovine može je prihvatiti ili odbiti ili da se ne izjasni u roku od 30 dana od prijeme pismene obavijesti. Tek ako prekupac odbije ponudu ili u roku od 30 dana ne odgovori onda vlasnik stvari može slobodno izabrati kupca kome će prodati svoju stvar, ali to mora učiniti po istoj ponuĎenoj cijeni. Ako vlasnik stvari povrijedi pravo prvenstva prekupca onda pravo preče kupnje ima pravo prekupa. Prekupac čije pravo je povrijeĎeno može podnijeti tužbu za poništenje ugovora o prodaji koji je vlasnik stvari zaključio sa trećom osobom, i da se njemu ta stvar prenese pod istim ugovorenim uslovima. Tužbu za poništenje može podnijeti u subjektivnom prekluzivnom roku 30 dana od saznanja za prodaju i uslove prodaje a najkasnije u roku od jedne godine od zaključenja ugovora o prodaji. Uz podnošenje tužbe sudu dužan je na sudski depozit položit iznos ugovorene cijene. Iz ugovora o prodaji koji je zaključen izmeĎu vlasnika i treće osobe. Tužba za poništenje ugovora može se sa uspjehom podnijeti samo ako je raniji ugovor punovažan. Pravo preče kupnje može biti zakonsko i ugovorno. Zakonsko pravo preče kupnje regulisano je zakonom o prometu nepokretnosti i u sadašnjim uslovima znatno je suženo. Vlasnik poljoprivrednog zemljišta, šume i šumskog zemljišta koji ga namjerava prodati dužan je da ga prethodno ponudi na prodaju suvlasniku. Vlasnik zgrade ili stana kao dijela zgrade dužan je zgradu odnosno stan najprije ponuditi na prodaju suvlasniku a onda nosiocu stanarskog prava. vlasnik poslovne zgrade ili poslovne prostorije dužan je ponuditi prodaju suvlasniku a onda zakupcu koji neprekidno najmanje 5 godina koristi poslovnu zgradu ili poslovnu prostoriju. Ugovorno pravo preče kupnje ustanovljava se sporednom ugovornom odredbom kojom se kupac obavezuje da u slučaju prodaje tu stvar najprije ponudi na prodaju svom prodavcu. Razlika izmeĎu zakonskog i ugovornog prava preče kupnje je prije svega u pravu suprostavljanja trećoj osobi kao kupcu. Zakonsko pravo preče kupnje može se suprotstaviti trećoj osobi kao kupcu bez obzira na njegovu savjesnost, dok se ugovorno pravo može suprotstaviti kupcu samo ako je nesavjestan a to znači da je znao ili mogao znati za postojanje prava prvenstva prekupca. Druga je razlika u mogućnosti prenošenja. Zakonsko pravo ne može se prenijeti pravnim poslom niti nasljeĎivati, a isto rješenje važi i za ugovorno pravo na pokretnim stvarima. Ugovorno pravo na nepokretnim stvarima može se prenositi i nasljeĎivati. Treća je razlika u trajnosti prava. zakonsko pravo nije vremenski ograničeno dok je ugovorno pravo ograničeno najviše na pet godina i to zakonom. Ugovaranje dužeg roka od 5 godina ne proizvodi pravne posljedice i cijen i se da je ugovoreno na najduže pet godina. PRAVO GRAĐENJA je ograničeno stvarno pravo koje ovlašteniku tog prava daje

mogućnost da na vlasnikovom zemljištu izgradi trajnu zgradu što je vlasnik zemljišta dužan trpjeti. Pravo graĎenja pravno razdvaja vlasništvo na zgradi i vlasništvo na zemljištu. Trajna zgrada nije dio zemljišta već dio prava graĎenja. Bitna obilježja prava graĎenja su: neodvojivost što znači da se pravo graĎenja ne može odvojiti od zemljišta koje opterećuje, pa ko na bilo kojem pravnom osnovu stekne vlasništvo opterećenog zemljišta stekao je zemljište opterećeno pravom graĎenja. Drugo obilježje je prometnost što znači da je pravo graĎenja otuĎivo i nasljedivo kao i druge nekretnine. Pravo graĎenja može se opteretiti služnostima, stvarnim teretima i založnim pravom, zemljišnim dugom i na svaki drugi način koji je u skladu sa zakonom koji nije suprotan pravnoj naravi toga prava. zgrada i pravo graĎenja čine neraskidivo pravno jedinstvo pa se zajedno prenose, nasljeĎuju i opterećuju. Pravo graĎenja je trajno pravo i ujedno naplatni teret na zemljištu. Nosilac prava graĎenja

WWW.BH-PRAVNICI.COM


dužan je vlasniku zemljišta plaćati mjesečnu naknadu za zemljištu u iznosu prosječne zakupnine za takvo zemljište. Odredba je dispozitivne prirode pa se na drugačiji način može ugovoriti plaćanje naknade. Predmet prava graĎenja je zemljište. Osnivač prava graĎenja je vlasnik zemljišta a nosilac može biti fizička ili pravna osoba. STICANJE PRAVA GRAĐENJA

Pravo graĎenja osniva se na osnovu pravnog posla zaključenog u formi notarski obraĎene isprave ili odluke suda. Ako se zasniva pravnim poslom to je jednostrana izjava volje vlasnika zemljišta da pristaje da se njegovo zemljište optereti pravom graĎenja u korist nosioca tog prava i da se to upiše u zemljišnu knjigu. Pravni posao može biti i dvostran, i zaključuje je izmeĎu vlasnika zemljišta i nosioca prava graĎenja, i takoĎe se mora upisati u zemljišne knjige da bi došlo do osnivanja prava graĎenja. Pravo graĎenja može svojom odlukom osnovati sud u postupku diobe suvlasništva i u ostavinskom postupku. Na osnivanje prava graĎenja odlukom suda na odgovarajući način se primjenjuju pravila po osnivanju služnosti. Odlukom suda pravo graĎenja na nečijem zemljištu uživa zaštitu odgovarajućom primjenom pravila o stvarnim služnostima a kao nekretnina u pravnom pogledu odgovarajućom primjenom pravila o zaštita prava vlasništva. Prestanak prava građenja .propašću opterećenog zemljišta, sporazumom, ovlaštenikovom

odreknućem, istekom ugovorenog roka i ispunjenjem ugovorenog raskidnog uslova, rasterećenjem te ukidanjem. Pravo graĎenja upisano u zemljišne knjige prestaje kada bude izbrisano kao teret na zemljištu opterećenim tim pravom. Ako na pravu graĎenja ne bude izgraĎena zgrada u roku od 10 godina od osnivanja vlasnik opterećene nekretnine može zahtijevati da se ono ukine, o čemu ono odluku donosi sud na zahtjev vlasnika opterećene nekretnine bez obzira na pravni osnov nastanka. Pravo graĎenja na kojem je bila izgraĎena zgrada ali je srušena do te mjere da se ne može upotrebljavati, prestat će ukidanjem kao da zgrada i nije bila izgraĎena. Ako nije u roku od 6 godina ponovno sagraĎena barem u mjeri koliko je najnužnije da se služi svojoj prijašnoj glavnoj namjeni. REALNI ILI STVARNI TERETI Pojam i sadržaj

Realni teret daje svom korisniku ograničeno stvarno pravo na nekretnini koji opterećuje, ovlašćujući ga da mu se na teret njene vrijednosti periodično daje stvar ili čine radnje koje su sadržaj tog realnog tereta. sadržaj realnog tereta je činidba koju korisnik ima pravo ponavljano dobivati na teret vrijednosti opterećene nekretnine dakle činidba koju je vlasnik opterećene nekretnine obavezan ponavljano izvršavati korisnik tereta vrijednosti opterećene nekretnine. Predmet realnog tereta je jedino nekretnina koja je sposobna biti predmet i založnog prava a to znači da je sposobna na namirenje dospjelih a ne ispunjenih činidbo iz vrijednosti nekretnine. Predmet može biti i više nekretnina zajedno pa u pogledu namirenja iz njihove vrijednosti primjenjuju se pravila zajedničke hipoteke. Pokretne s tvari i subjektivna prava ne mogu biti predmet realnih tereta. predmet može biti i pravo graĎenja. Korisnik realnog tereta je osoba u čiju korist nekretnina opterećena. To može biti pojedinac čijom smrću teret prestaje i pravna osoba čijim prestankom prestaju realni tereti. To može biti pojedinac i njegovi nasljednici tako što nakon smrti pojedinca teret traje u korist nasljednika. Konačno, korisnik može biti i odreĎena porodica. Opterećenik realnog tereta je vlasnik opterećene nekretnine. VRSTE REALNIH TERETA

Prema osnovu nastanka dijele se na privatno pravne npr.:pravni posao vlasnika zemljišta i javno pravne npr.: komunalne usluge. Prema sadržaju dijele se na naturalne čiji sadržaj na ponavljana davanja stvari ili na ponavljana davanja odreĎenih činidbi. Novčani tereti odnose se na ponavljana davanja novca (novčane rente). Prema trajnosti tereti mogu biti ograničenog trajanja i trajni. Osnivanje se vrši na osnovu pravnog posla vlasnika nekretnine koju opterećuje mora se navesti i korisnik tereta pravni posao mora biti pismen i mora se upisati u zemljišne knjige da bi po ovom osnovu došlo do osnivanja. Realni teret se osniva odlukom suda. u postupku

WWW.BH-PRAVNICI.COM


diobe suvlasništva i ostavinskom postupku i u oba slučaja na odgovarajući način primjenjuju se pravila o osnivanju služnosti odlukom suda to znači da će realni teret nastati momentom pravosnažnosti odluke suda koja ima konstitutivno dejstvo i nije potreban upis u zemljišne knjige. Na osnovu zakona osnivaju se javnopravni tereti koji se ne upisuju u zemljišne knj ige. ZAŠTITA KORISNIKA TERETA

Korisnik realnog tereta ima pravo tužbom zahtijevati da se prema vlasniku opterećene nekretnine utvrdi postojanje realnog tereta. ako treće lice ometa ili sprečava korisnika u izvršavanju realnog tereta on ima pravo tužbom zahtijevati da to ometanje ili sprečavanje prestane. PRESTANAK REALNOG TERETA

Realni teret prestaje njegovim brisanjem u zemljišnoj knjizi. Brisanje realnog tereta se može zahtijevati zbog propasti opterećene ili povlasne nekretnine, odricanjem korisnika tereta, isteka vremena na koje je bio osnovan ili ispunjenjem raskidnog uslova pod kojim je bio osnovan, donošenja odluke o amortizaciji tereta, smrti lica u čiju korist bio osnovan, ako stvarni teret nije izričito osnovan i za njegove nasljednike.

građansko pravo - pomoćni materijal za pripremu ispita

Documents