skripta pravosudni

Click here to load reader

Post on 01-Nov-2014

251 views

Category:

Documents

5 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

skripta za pravosudni ispit

TRANSCRIPT

KRIVINO MATERIJALNO PRAVO PREDSTAVLJA sistem pravnih propisa kojim drava, radi svoje krivino pravne zatite odreuje krivina djela i njihove uinioce i propisuje sankcije prema tim uiniocima. Krivino materijalno pravo, u odnosu na krivino procesno pravo, omoguava da se jedan krivini dogaaj formira u krivinu stvar kao predmet krivinog postupka, te je krivino materijalno pravo pretpostavka krivinom procesnom pravu. TA INI KRIVINO ZAKONODAVSTVO U BIH Krivino zakonodovastvo u naoj zemlji sainjavaju: 1. Krivini zakon BiH, FBiH, RS i BD; 2. Drugi zakoni BiH, Entiteta i Brko distrikta, kojima su eventualno propisana krivina djela - u svim ovim zakonima koji ine dopunsko krivino zakonodavstvo, kazne i druge mjere mogu se propisivati u skladu sa odredbama sistemskog krivinog zakonodavstva. 3. U irem smislu, ovdje se ubrajaju Krivini procesni zakoni (ZKP BiH, FBiH, RS i BD) i Zakon o izvrenju krivinih sankcija; 4. Posebno krivino zakonodavstvo (npr.Zakon o ravnopravnosti spolova i sl.) koje mora biti u skladu sa krivinim zakonima u pogledu uslova odgovornosti i kanjivosti. NAELO LEGITIMITETA (osnov zakonitosti) Osnova i granice krivinopravne prinude Krivina djela i krivinopravne sankcije propisuju se samo za ona ponaanja kojima se ugroavaju ili povrjeuju osobne slobode i prava ovjeka, te druga prava i drutvene vrijednosti zajamene i zatiene Ustavom i meunarodnim pravom - da se njihova zatita ne bi mogla osmaterijaiti bez krivinopravne prinude. Propisivanje krivinih djela i vrste i mjere krivinopravnih sankcija zasniva se na nunosti primjene krivinopravne prinude i njenoj razmjernosti jaini opasnosti za osobne slobode i prava ovjeka, te druge osnovne vrijednosti. NAELO ZAKONITOSTI Ovo naelo postoji u materijalnom i procesnom smislu. - U materijalnom smislu ovo naelo ima 2 aspekta znaenja: 1. da se krivina djela i krivine sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom, a ne propisima nie pravne snage. 2. da se nikome na moe izrei sankcija za djelo, ako ono prije nego to je uinjeno, u zakonu nije propisano kao krivino djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. U procesnom smislu ovo naelo je propisano ZKP FBiH - Princip zakonitosti: Pravila utvrena ovim zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osuen, a da se uinitelju izrekne krivinopravna sankcija pod uslovima koje predvia KZFBiH, drugi zakoni Federacije, zakoni kantona i zakoni BiH u kojima su propisana krivina djela i na osnovu zakonom propisanog postupka. Prije donoenja pravomone presude osumnjieni, odn. optueni moe biti ogranien u svojoj slobodi i dr. pravima, samo pod uslovima koje propisnim zakonom. Krivinopravnu sankciju moe uinitelju krivinog djela izrei samo nadlean sud, odnosno sud kome je Sud BiH prenio voenje postupka, u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu.1

VREMENSKO VAENJE KRIV. ZAKONA (obavezna primjena blaeg zakona) Prema uinitelju krivinog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme uinjenja krivinog djela. Dakle, vrijedi princip da nema retroaktivne primjene propisa. Ako se poslije uinjenja krivinog djela zakon jednom ili vie puta izmijeni, primijenit e se zakon koji je blai za uinitelja. U toj situaciji, mogue je da bude primjenjen novi ili stari zakon, u zavisnosti od toga koji je od njih blai. U zakonu nisu izriito propisani kriteriji po kojima se ocjenjuje koji je zakon blai za uinioca u svakom konkretnom sluaju, meutim sudska praksa i teorija su utvrdili odreene kriterije na osnovu kojih se utvruje koji je zakon blai, a to su: 1. osnovni kriterij je onaj koji predvia da je blai onaj krivini zakon koji konkretno ponaanje uopte ne propisuje kao krivino djelo (npr. u ranijem kriv. zakonodavstvu postojalo je kriv. djelo kockanje, uvreda, vei broj kriv. djela protiv oruanih snaga. Meutim, ta djela i jo neka u vaeem KZ su dekriminisana sl.); Ovo je kljuni kriterij za utvrivanje koji je zakon blai i ukoliko se primjeni na konkretnom sluaj, nema potrebe za utvrivanje ostalih kriterija. 2. blai je onaj krivini zakon koji propisuje odreeno djelo kao krivino djelo, ali iskljuuje krivinu odgovornost i krivino gonjenje; (npr. osl. provali u tui stan radi hvatanja uinioca kriv. djela - nee krivinoodgovarati jer je to uinio u vrenju slubene radnje); 3. blai je onaj zakon koji predvia mogunost oslobaanja od kazne ili izricanja blae vrste kazne ili manje mjere kazne (npr. kod krivinog djela krae blai je vaei zakon jer postoji mogunost izricanja blae kazne); 4. blai je onaj krivini zakon koji ne predvia izricanje sporedne kazne ili mjere bezbjednosti; 5. blai je onaj krivini zakon koji predvia ire mogunosti za izricanje uslovne osude ili blae

kanjavanje za pokuaj odreenog krivinog djela. Kako se primjenjuje blai zakon? Blai zakon se primjenjuje u odnosu na konkretno djelo i konkret. uinoca, a ne apstraktno . Dakle, analizom prethodnih kriterija se utvruje kako se ti zakoni odnose na konkret. uinioca Blai zakon mora se primjeniti u cjelosti, a ne parcijalno ili kombinovano sa drugim zakonima. Blai zakon mora se primjeniti do pravosnanosti presude. Izuzetno, ako je povodom pravnih lijekova (alba ili ponavljanje postupka) presuda ukinuta i odreeno novo suenje, blai zakon se mora primjeniti i u toj situaciji. Ovo iz razloga to vie ne postoji pravosnana presuda i suenje poinje ispoetka. Ako nije ispotovan ovaj princip tj, ako je sud primjenio stroiji zakon, postojae povreda krivinog zakona. KRIVINE SANKCIJE Vrste krivinopravnih sankcija su: 1. kazne a) zatvor i dugotrajni zatvor b) maloljetniki zatvor c) novana kazna 2. mjere upozorenja a) sudska opomena b) uslovna osuda 3. mjere bezbjednosti a) obavezno psihijatrijsko lijeenje (na slobodi)2

obavezno lijeenje od ovisnosti zabrana vrenja poziva, djelatnosti ili funkcije d) zabrana upravljanja motornim vozilom e) oduzimanje predmeta 4. odgojne mjere primjenjuju se prema maloljetnicima uz odgojne preporuke a) disciplinske mjere b) mjere pojaanog nadzora c) zavodske mjere Svrha krivinopravnih sankcija: a) generalna prevencija - preventivni uticaj na druge da potuju pravni sistem i ne uine krivina djela; b) specijalna prevencija -spreavanje uinitelja da uini krivina djela i podsticanje njegovog preodgoja. Iskljuenje primjene krivinog zakonodavstva u Federaciji prema djeci Krivino zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme uinjenja krivinog djela nije navrilo 14 godina ivota. ZASTARJELOST Zastarjelost krivinog gonjenja Zastarjelost krivinog gonjenja je institut koji podrazumjeva prestanak ovlatenja dravnih organa za preduzimanje krivinog gonjenja usljed proteka odreenog vremena. Zastarjelost nije na dispoziciji stranaka, tj. nastupa bez obzira na volju uinioca i niko se ne moe odrei zastare! Rokovi zastarjelosti zavise od teine krivinog djela i propisane kazne, pa se krivino gonjenje ne moe poduzeti kad od uinjenja krivinog djela protekne: a) 35 god. - za krivino djelo s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora; b) 20 god. - za krivino djelo s propisanom kaznom zatvora preko 10 godina; c) 15 god. - za krivino djelo s propisanom kaznom zatvora preko 5 godina; d) 10 god. - za krivino djelo s propisanom kaznom zatvora preko 3 godine; e) 5 god. - za krivino djelo s propisanom kaznom zatvora preko 1 godine; f) 3 god. - za kriv. djelo s propisanom kaznom zatvora do 1 god. ili novanom kaznom. Ako je za kriv. djelo propisano vie kazni, rok zastarjelosti odreuje se po najteoj. Postoji relativna i apsolutna zastarjelost: relativna zastarjelost - nastupa kada proteknu gore navedeni zastarni rokovi utvreni prema propisanoj kazni. apsolutna zastarjelost - nastupa kada protekne duplo vrijeme predvieno za relativnu zastarjelost. Zastarijevanje krivinog gonjenja poinje - od dana kad je krivino djelo uinjeno. OBUSTAVA ZASTARJELOSTI - Obustava zastarjelosti nastupa zbog neke zakonske tj. pravne smetnje kao npr. poslaniki imunitet, duevno oboljenje uinioca, postupak ekstradicije i sl. - U toj situaciji kriv. gonjenje ne moe otpoeti, a ako je otpoelo ne moe se produiti. - Kada prestane zakonska smetnja tok zastarjevanja se nastavlja. Pri tome se u rok zastarjevanja uraunava vrijeme koje je proteklo do obustave zastarjevanja.3

b) c)

Zastarjelost se obustavlja samo u odnosu na ono lice na koje se odnose pravne smetnje, a ne utie na druge sauesnike.-

PREKID ZASTARJELOSTI Prekid zastarjelosti znai nastup takve okolnosti usljed koje je zaustavljen tok zastarjelosti tako da sa svakim prekidom zastarijevanje poinje ponovno tei. Kod prekida zastarjelosti vrijeme koje je proteklo ne uraunava se u vrijeme zastarjevanja, ve zastarjevanje poinje iznova i moe trajati sve do nastupanja apsolutne zastarjelosti. Prekid zastarjelosti nastupa (zastarijevanje se prekida) u 2 sluaja: 1. preduzimanjem svake procesne radnje od strane suda ili tuioca, koja se preduzima radi gonjenja uinioca zbog uinjenog krivinog djela. Radnje osl. prije pokretanja kriv. postupka nemaju karakter procesnih radnji i ne dovode do prekida zastarjelosti. 2. kada uinilac u vrijeme trajanja zastarjelosti uini isto tako teko ili tee kriv. djelo. Zastarjelost izvrenja kazne Zastarjelost izvrenja kazne je osnov za prestanak ovlatenja nadlenih organa na izricanje sankcija i izvrenje tih krivinih sankcija. Zastarjelost izvrenja kazne nastaje istekom odreenog vremena od izvrenja krivinog djela ili istekom odreenog vremena od donoenja pravomone presude. Na zastarjelost izvrenja kazne primjenjuju se isti rokovi kao i kod zastarjelosti krivinog gonjenja. Zastarjelost izvrenja sporedne kazne i sigurnosnih mjera: Zastarjelost izvrenja novane kazne kao sporedne kazne nastupa - kad proteknu 2 godine od dana pravosnanosti presude kojom je ta kazna izreena. Zastarjelost izvrenja sigurnosnih mjera obaveznog psihijatrijskog lijeenja, obaveznog lijeenja od ovisnosti i oduzimanja predmeta nastupa - kad protekne 5 godina od dana pravosnanosti odluke kojom su te mjere izreene. Zastarjelost izvrenja sigurnosnih mjera zabrane vrenja poziva, aktivnosti ili funkcija i zabrane upravljanja motornim vozilom - nastupa kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere. Krivino gonjenje i izvrenje kazne ne zastarijeva za krivina djela za koja po meunarodnom pravu zastarjelost ne moe nastupiti (krivina djela tarnih zloina). KRIVINO DJELO Krivino djelo (lan 21.) Krivino djelo je protivpravno djelo (koje kumulativno ima sve slijedee elemente): a) koje je zakonom propisano kao krivino djelo, b) ija su obiljeja propisana zakonom i c) za koje je zakonom propisana krivinopravna sankcija. a) Protivpravnost kao element krivinog djela Protivpravnost znai da je odreeno ponaanje u suprotnosti sa pozitivnim normama pravnog poretka. To su ona protivpravna ponaanja pojedinca koja znae napad ili ugroavanje najvanijih drutvenih odnosa. Meutim, pravni poredak dozvoljava u odreenim situacijama i pod odreenim uslovima postojanje nekog osnova koji iskljuuje protivpravnost. Ti osnovi mogu biti u krivinom materijalnom i krivinom procesnom pravu. U krivinom materijalnom zakonu protivpravnost iskljuuje:4

1) djelo malog znaaja, 2) nuna odbrana i 3) krajnja nuda. U krivinom procesnom pravu osnov iskljuenja protivpravnosti postoji u sluajevima: lienja slobode uinioca kriv. djela, odreivanja pritvora, vrenja pretresa i dr, Nareenje pretpostavljenog ne iskljuuje protivpravnost. b) Propisanost krivinog djela u zakonu kao element krivinog djela (princip zakonitosti) U materijalnom smislu ovo naelo znai da se krivina djela i krivine sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom, a ne propisima nie pravne snage. Drugi aspekt ovog naela znai da se nikome na moe izrei sankcija za djelo, ako ono prije nego to je uinjeno, u zakonu nije propisano kao krivino djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. Obiljeja krivinog djela (bie krivinog djela) To su okolnosti koje karakteriu odreeno ponaanje kao krivino djelo. Te okolnosti nazivaju se obiljejima odn. elementima bia krivinog djela. Obzirom na prirodu pojedinih djela, svako djelo ima odreene elemente koji ine bie tog krivinog djela. Bie krivinog djela je skup svih posebnih elemenata jednog krivinog djela. Da bi djelo bilo svreno moraju biti ostvarena sva njegova obiljeja. Ostala obiljeja slue za blie oznaavanje kanjivog ponaanja i po potrebi za razgranienje od drugih srodnih krivinih djela. Npr. kodkrivinog djela krae bitna obiljeja su: da se radi o tuoj pokretnoj stvari, da se ta stvar oduzima i da se to ini u namjeri u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Krivino djelo teke krae sadri sva ova obiljeja, ali i dodatno obiljeje u pogledu naina izvrenja krae npr. da se kraa vri obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora, da se kraa vri u vrijeme elementarnih nepogoda (poplave, zemljotresi itd). Prema tome, po ovim dodatnim obiljejima ovo djelo se razlikuje od krivinog djela krae. Krivino djelo ubistva sastoji se u tome da uinilac liava ivota drugo lice. Meutim, ako se to liavanje vri iz nacionalnih, vjerskih ili rasnih pobuda, na okrutan nain, iz bezobzirne osvete i sl. radie se o tekim sluajevima ubistva koji su zaprijeeni stroijom kaznom.

Radnja izvrenja krivinog djela (nain uinjenja krivinog djela) Radnja izvrenja krivinog djela je ona radnja kojom se izvrava krivino djelo i koja je u opisu krivinog djela oznaena kao radnja izvrenja. Npr. kod kriv. djela krae radnja se sastoji u oduzimanju tue pokretne stvari, a kodubistva radnja se sastoji u liavanju ivota drugog lica.

Kod nekih krivinih djela radnja izvrenja se sastoji od dvije ili vie radnji, koje mogu biti odreene kumulativno ili alternativno: a) kumulativno - gdje se radnja izvrenja sastoji se od dvije djelatnosti i gdje je za postojanje krivinog djela nuno je da su kumulativno ostvarene obje navedene radnje tzv. kumulativne dispozicije. Npr. kod krivinog djela razbojnitva, radnje su upotreba sile i oduzimanje tue pokretne stvari. Kod takvih krivinih djela obje te radnje ulaze u sastav izvrenja krivinog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje se krivino djelo. Kod ovih djela preduzimanjem samo jedne radnje nee se raditi o svrenom krivinom djelu, npr. upotreba sile, ve o pokuaju krivinog djela razbojnitva. b) alternativno - gdje se radnja izvrenja sastoji se od dvije ili vie djelatnosti tako da je krivino djelo izvreno preduzimanjem bilo koje od propisanih radnji tzv. alternativne dispozicije. Ukoliko su ostvarene sve radnje, radit e se o kumulaciji radnji, to se moe uzeti u obzir kao oteavajua okolnost kod odmjeravanja kazne. Npr. kod krivinog djela krivotvorenja isprave, radnja izvrenja je odreena alternativno, pa se djelo moe izvriti pravljenjem lane isprave ili nabavljanjnjem ili upotrebom lane isprave. Izvrenjem djela na bilo koji od ovih naina tj. ispunjavanjem bilo koje alternacije, djelo je izvreno. Blanketne dispozicije su nepotpune ili okvirne dispozicije u krivinom zakonu koje su same za sebe neprimjenjive bez uzimanja u obzir drugog propisa na koji upuuju. Da bi se u takvim sluajevima moglo utvrditi da li je u pitanju krivino djelo ili ne, nuno je konsultovati propise na koje se ta blanketna dispozicija odnosi i tek tada emo biti u mogunosti utvrditi da li u konkretnom ponaanju postoje elementi krivinog djela. Blanketne dispozicije u krivinom zakonu su najee kod krivinih djela protiv bezbjednosti saobraaja i protiv bezbjednosti ljudi i imovine. Npr. krivino djelo ugroavanja saobraaja govori o postupanju u saobraaju suprotnopropisima ZOBS-a ili kod krivinog djela protivpravni prekid trudnoe, u dispozitivu se navodi da se prekid trudnoe izvodi protivno 5

Kod optuenja i u izreci presude kod ovih kriv. djela nuno je ugraditi odreene lanove zakona ili drugog propisa na koji upuuje blanketna dispozicija.propisima o prekidu trudnoe.

Krivino djelo moe biti izvreno injenjem i neinjenjem: U praksi, krivino djelo se najee ini injenjem neke radnje. injenje postoji onda kada lice preduzima neku radnju koju ne bi smjelo preduzeti npr. oduzima tuu pokretnu stvar, falsifikuje ispravu, drugom nanosi povredu i sl. Dakle, kod injenja radi se o nekoj linoj aktivnosti uinioca koja dovodi od odre. promjena u vanjskom svijetu -povreda, ugroavanja. Krivino djelo je uinjeno neinjenjem (tzv. omisivni delikti) - kada uinilac ne preduzima radnju koju je duan preduzeti. npr. majka ne hrani djete i usljed toga nastupi zabranjena posljedica, ili skretniar propusti da pomjeriine u slobodan prolaz i nastupi udes. Dunost majke na hranjenje djeteta propisana je u porodinom zakonu. Dunost skretniara propisana je u odgovarajuim propisima u oblasti eljeznikog saobraaja. Dakle, kod ovih djela uvijek se

radi o tome da uinilac proputa tj. ne preduzima radnju koju mu nalae status ili dunost. Posljedica krivinog djela Kod najveih broja krivinih djela, posljedica je ugraena u dispoziciju krivinog djela i samim tim je vidljiva (npr. lienje ivota, teka tjelesna povreda, prenoenje zarazne bolesti i sl.) Meutim, ima kriv. djela kod kojih posljedica nije vidljiva, ali ona postoji (npr. kod krivinog djela davanje lanog iskaza, posljedica se sastoji u stvaranju pogrenogmiljenja kod suda i donoenju pogrene sudske odluke).

Posljedica kriv. djela moe se manifestovati u vidu: 1. povrede zatienog dobra to je unitenje ili oteenje nekog pravnog dobra. Ta povreda se uoava ulima i kod ovih djela posljedica se uvijek odreuje kao obiljeje bia kriv. djela (npr. tjelesna povreda, lienje ivota, kraa i sl.). 2. ugroavanja zatienog dobra to je stvaranje opasnosti od nastupanja povrede. Ta opasnost moe biti konkretna ili apstraktna: a) konkretna ovdje je ta opasnost odreena u biu krivinog djela i ona se mora dokazivati kao i ostali elementi krivinog djela. Najea su krivina djela protiv bezbjednosti javnog saobraaja i krivina djela protivopte bezbjednosti ljudi i imovine.

b) apstraktna postoji kada je posljedica mogla da nastupi usljed preduzete radnje ali u konkretnom sluaju nije nastupila. Takva krivina djela ne sadre opasnost kao obiljeje krivinog djela, kao u sluaju konkretne opasnosti, ve ta opasnost nuno proizilazi iz radnje izvrenja. To znai da je kod takvih krivinih djela nastupanje posljedice nuna i neoboriva pretpostavka. im je radnja izvrena, ovu opasnost ne treba dokazivati kao konkretnu opasnost, jer se njeno postojanje uvijek pretpostavlja(npr. u sluaju predaje u prevozno sredstvo lako zapaljivih, eksplozivnih ili radioaktivnih materijala, djelo se smatra svrenim samim inom predaje takvih materijala u prevozno sredstvo. Dakle, u ovom sluaju se uopte ne dokazuje postojanje posljedice, jer se ona pretpostavlja samim time to se radi o materijama koje su izuzetno opasne i iji je promet u javnom saobraaju izriito zabranjen.)

Objektivni uslov inkriminacije To su okolnosti koje zakon odreuje kao uslov koji treba da se stvori da bi jedno ponaenje ovjeka bilo protivpravno ili da bi dobilo opasni karakter. Ove okolnosti ulaze u sastav krivinog djela, ali se za postojanje krivnje ne zahtijeva svijest uinioca da te okolnosti postoje. Dovoljno je da one u konkretnom sluaju egzistiranju bez obzira na svijest uinioca (npr. kodkrivinog djela uestvovanja u tui nemamo svijest, ali smo uletili u tuu, i nastane teka tjelesna povreda ili je neko umro; Ili npr u privredi dovoljno je da je nastupila teta).

Znaaj ovih uslova je to od njih zavisi postojanje krivinog djela iako one ne odreuju krivino djelo. Subjekt izvrenja krivinog djela Subjekt izvrenja krivinog djela po vaeem zakonu moe biti fiziko i pravno lice. Kod pojedinih krivinih djela subjekt izvrenja djela oznaava se na razliite naine:

6

Kod najveeg broja djela subjekt se oznaava rjeju ko (npr. ko drugog lii ivota, ko oduzme tuu pokretnu stvar). U ovoj situaciji to praktino znai da takva krivina djela moe poiniti svako lice, odn. kod njih postoji najiri krug moguih izvrilaca. Kod nekih krivinih djela subjekt se oznaava prema svojstvu lica ili njegovom statusu npr. slubeno lice, odgovorno lice, vojno lice, voza motornog vozila, branilac, ljekar, svjedok, uesnik u saobraaju. Kod ovih krivinih djela suen je broj moguih uinilaca tako da ova djela moe uiniti samo lice koje ima odreeno svojstvo. Ova djela nazivaju se vlastoruna ili delicta propria. Utvrivanje svojstva uinioca kod ovakvih krivinih djela je veoma znaajno, jer ako uinilac nema odreeno svojstvo nee se raditi o tom krivinom djelu, (npr. kod kriv. djela edomorstva (ubistvo djeteta pri poroaju) uinilac, odnosno subjekt tog kriv. djela moe biti samo majka djeteta. To je privilegovano djelo ubistva koje moe uiniti samo majka u posebnom stanju do koga dolazi u vezi sa poroajem. Druga lica koja bi eventualno sa majkom uestvovala u izvrenju tog kriv. djela odgovarala bi za neki od oblika suesnitva u izvrenju kriv. djela ubistva kao pomaga, podstreka ili saizvrilac. Dakle, ta lica bi odgovarala stroije jer nemaju svojstvo koje ima majka).

Subjekt krivinog djela moe se pojaviti kao - izvrilac (saizvrilac), pomaga i podstreka. Od subjekta treba razlikovati pasivnog subjekta - ako se neko lice poslui drugim licem da uini kriv. djelo. Npr.lice A gurne lice B na lice C, pa lice C pretrpi povrede ili nastupi smrt. Lice A je subjekt izvrenja krivinog djela, a lice B samo sredstvo kojim se lice A posluilo.

Subjekt krivinog djela, odn. uinilac i krivac nisu sinonimi, jer je kriv samo onaj za koga se to utvrdi pravosnanom presudom. Vrijeme izvrenja (uinjenja) krivinog djela Krivino djelo je uinjeno u vrijeme kada je uinitelj radio ili bio duan raditi, bez obzira na to kad je posljedica injenja ili neinjenja nastupila. Vrijeme izvrenja krivinog djela znaajno je: 1) radi utvrivana uzrasta uinioca tj. da li je u pitanju maloljetnik ili punoljetno lice, a to je znaajno radi utvrivanja uraunljivosti uinioca; 2) radi primjene zakona na uinioca, kako odredbi materijalnopravnog, tako i procesnopravnog karaktera. 3) radi utvrivanja zastarjelosti krivinog gonjenja; 4) radi utvrivanja starosti oteenog, kod krivinih djela gdje je uzrast oteenog elemenat bia krivinog djela; npr. kod krivinog djela vanbrana zajednica sa maljoljetnim lice, zavoenje, obljuba nad maloljetnim licem,zlostavljanje ili naputanje maloljetnog lica. 5) -

kod nekih krivinih djela vrijeme je elemenat bia krivinog djela. npr. djelo izvreno za vrijeme ratnog stanjaili neposredne ratne opasnosti, za vrijeme epidemije i sl.

Kad se ne moe precizno utvrditi vrijeme, uzima se ono koje je najpovoljnije za uinioca. Ako se djelo sastoji od razliitih djelatnosti, a ine jednu radnju uzima se ono vrijeme kada je uinjena posljednja radnja (kumulativne radnje). Produeno djelo uzima se vrijeme svake izvrene radnje u sastavu kriv. djela. Zastara je od zadnjeg. Mjesto izvrenja krivinog djela Posljedica se najee deava u mjestu radnje, ali kod distancionih krivinih djela, radnja moe biti u jednom, a posljedica u drugom mjestu. Na zakon je prihvatio kriterij ubikviteta. Krivino djelo je izvreno u mjestu gdje je uinilac radio ili je bio duan da radi, tako i u mjestu gdje je posljedica nastupila. Znaaj mjesta izvrenja krivinog djela: Prema mjestu izvrenja djela odreuje se koji e se zakon primjeniti na uinioca . Ovo je naroito znaajno kod distancionih krivinih djela i tzv. tranzitnih krivinih djela sa elementom inostranosti, npr.paket sa eksplozivom utovaren je u naoj zemlji u avion ili voz koji saobraa prema inostranstvu. 7

-

Mjesto izvrenja djela znaajno je i za odreivanje mjesno nadlenog suda.

UZRONA (KAUZALNA) VEZA RADNJE I POSLJEDICE Utvrivanje uzrone veze u konkretnom sluaju je injenino pitanje i rjeava se na osnovu prirodnih zakona i iskustvenog saznanja. U praksi, najei sluajevi su da je ljudska radnja neposredni uzrok nastupanja zabranjene posljedice, tako da je uzrona veza nesumnjiva. Npr. uinilac puca iz vatrenog oruja u grudi rtve u predio srca, to dovede do smrti. Tu jeoigledno da postoji uzrona veza izmeu radnje uinioca i nastale posljedice.

Meutim, mogui su sluajevi da se izmeu ljudske radnje i nastupjele posljedice interpolira jedan ili vie dogaaja kod uslova nastanka posljedice. npr. uinilac tjelesno povrijedi rtvu, a kasnije se ispostavi da je rtva bolovala od hemofilije ili uinilac povrijedi rtvu, a B lice rtvi zavije ranu septikim zavojem, pa se rana inficira i rtva umre . U tom sluaju postavlja se pitanje da li dolo do prekida uzrone veze izmeu prvobitne radnje izvrioca i nastupjele posljedice. Kod spornih sluajeva naa pravna teorija i sudska praksa prihvaaju teoriju ekvivalencije (jednake vrijednosti). Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu posljedicu imaju jednaku vrijednost. To znai da se uzrokom smatra svaki onaj uslov bez koga konkretna posljedica ne bi nastupila. Po ovoj teoriji, uzronost e postojati i u sluaju potpuno nepredvidivih i naknadnih pojava koje se nadovezuju na radnju uinioca, Ako je ljudska radnja ula u uzroni lanac koji je doveo do posljedice mora se uzeti da je ona uzrok posljedice, bez obzira u kojem stepenu je doprinjela proizvioenju posljedice. U sluaju prekida uzronosti, uinilac odgovara samo za posljedicu koja je nastupila prije prekida uzrone veze. npr. uinilac jeoteenom nanio tjelesne povrede, nakon toga ga vozilom vozi u bolnicu, u toku vonje doe do udesa krivicom drugog vozaa, usljed ega oteeni pogine. Ovaj drugi udes prekinuo je tok uzronosti pa e prvobitni uinilac krivino odgovararati za nanoenje tjelesnih povreda oteenom, a drugi voza za krivino djelo ugroavanja bezbjednosti saobraaja kvalikfikovano smrtnom posljedicom. Drugi primjer: provalnik je provalio u tuu kuu, zatie oteenog i nanese mu teke tjelesne povrede i dovede ga u stanje da ovaj vie ne moe da vlada sobom, oduzima stvar i odlazi. Nakon toga dolazi do poara i ovjek pogine. Uinilac e odgovarati za krajnju posljedicu, jer nije dolo do prekida uzronosti, jer je ovjeka doveo u stanje da ne moe da se spasi sam.

INSTITUTI KOJI ISKLJUUJU POSTOJANJE KRIVINOG DJELA To su slijedei pravni instituti: beznaajno djelo, nuna odbrana i krajnja nuda. Odreeno ponaanje koje ima sva obiljeja odreenog krivinog djela nee biti inkriminisano odn. uinilac nee biti krivino gonjen zbog takvog ponaanja ukoliko postoji jedan od ova tri instituta. 1. Beznaajno djelo Beznaajno djelo nije krivino djelo. Beznaajno djelo postoji kada odreeno djelo sadri obiljeja krivinog djela odreena u zakonu, ali ipak se nee raditi o krivinom djelu s obzirom na: 1. nain izvrenja krivinog djela, 2. neznatnost ili nepostojanje tetne posljedice i 3. nizak stepen krivine odgovornosti uinioca. Ova 3 elementa trebaju biti kumulativno ispunjena da bi se odreeno ponaanje moglo ocijeniti kao beznaajno djelo. Znaajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznaajno djelo ili ne, jeste i zaprijeena kazna i priroda djela npr.u sluaju razbojnitva ili ubistva, zbog prirode tih djela i zaprijeene kazne nikada se nee moi raditi o beznaajnom djelu. Ovaj institut mogao bi imati primjenu kod imovinskih krivinih djela. U praksi su poznati sluajevi krae pakla ili teke cigareta, artikala za ishranu, protivpravnog zauzimanja male povrine zemljita u dravnoj svojini i sl. Pri tome svakako treba cijeniti i stepen krivine odgovornosti uinioca npr. uinilac nije ranije osuivan, izvrio je krau u gladnom stanju ili su ukradeni predmeti oduzeti. 8

U sutini radi se o tzv. bagatelnim djelima kojima nedostaje potrebni kvantitet ili kvalitet za postojane krivinog djela, tako da ne zasluuju krivini progon. 2. Nuna odbrana (1) Nije krivino djelo ono djelo koje je uinjeno u nunoj odbrani. (2) Nuna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da uinitelj od sebe ili od drugog odbije istovremeni ili direktno predstojei protivpravni napad, a koja je srazmjerna napadu. (3) Uinitelj koji prekorai granice nune odbrane moe se blae kazniti, a ako je prekoraenje uinio zbog jake razdraenosti ili straha izazvanog napadom, moe se i osloboditi kazne. Nuna odbrana predstavlja sukob prava i neprava. Nije krivino djelo ono djelo koje je uinjeno u nunoj odbrani. Dakle, nuna odbrana predstavlja opti osnov iskljuenja protupravnosti - postojanja krivinog djela. Nuna odbrana je - ona odbrana koja je neophodno potrebna da uinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojei protivpravni napad i koja je srazmjerna sa tim napadom. Dakle, napad (koji moe dolaziti samo od ovjeka) treba da je 1. protivpravan, 2. istovremen ili direktno predstojei i 3. neskrivljen. a odbrana treba da je srazmjerna napadu. Opteprihvaeno je da nuna odbrana ima dvije komponente, napad s jedne i odbijanje napada sa druge strane. Pri tome treba imati u vidu da svaki napad ne opravdava odbranu, ali i da svaka odbrana nije nuna odbrana. Da bi odbijanje napada imalo kvalitet i karakter (nune) odbrane kao osnova koji iskljuuje protivpravnost, potrebno je da napad i odbrana ispunjavaju odreene uslove koji su etablirani u teoriji i praksi. NAPAD Napad predstavlja ljudsku radnju to znai da napad moe dolaziti samo od ovjeka. Bez znaaja je njegov uzrast ili uraunljivost, da li je napad preduzet umiljajno, ili nehatno i sl. Napada je ovjek i onda kada koristi ivotinju kao sredstvo napada ili neka tehnika postrojenja ili naprave. Radnja napada se redovno sastoji u injenju, ali nije iskljueno da izuzetno i neinjenje, odn. proputanje ima karakter napada protiv koga je dozvoljena odbrana (npr. odbijanje ljekara da prui pomo licu kome je ivot u opasnosti ima karakter napada i sl.). Za postojanje nune odbrane nije neophodno da napad istovremeno predstavlja i krivino djelo. Napad moe biti upravljen protiv bilo kojeg pravnozatienog dobra (ivot, tijelo, imovina). Nuna odbrana postoji ne samo onda kada se protivpravni napad odbija od sebe ve i od nekog drugog (tzv. nuna pomo). Napad mora biti protivpravan, jer samo protivpravan napad legitimira pravo na odbranu. Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog zakonskog ovlatenja, odn. kada se tim napadom povreuju pravni propisi bilo koje grane prava. Ako se radi o radnjama koje se preduzimaju na osnovu zakonskog ovlatenja, iako sadrajno ukljuuju i akte napada, "napadnutom" se u takvim sluajevima ne priznaje pravo na odbranu.(npr. lienje slobode na osnovu naredbe o pritvoru, pretresanje stana od strane organa gonjenja, liavanje slobode lica zateenog u izvrenju kriv.djela) Iz zahtjeva da napad mora biti protivpravan proizilazi da nije dozvoljena odbrana protiv onoga

koji se brani u nunoj odbrani - nema nune odbrane na nunu odbranu, ali samo pod uslovom lice koje se brani ne prijee granice dozvoljene odbrane. Ako se to desi tada "odbrana" dobija karakter protivpravnog napada i lice koje je bilo napada stie pravo na nunu odbranu. Napad je protivpravan i ako ga je napadnuti sam izazvao, odn. skrivio. Pri tome ne smije da se radi o tzv. insceniranoj nunoj odbrani koja postoji onda kada je napad namjerno isprovociran da bi se pod vidom nune odbrane izvrilo krivino djelo, odnosno povrijedilo neko napadaevo dobro Radi se o zloupotrebi prava na nunu odbranu, to se ne moe odobriti. Napad i odbrana moraju biti istovremeni, jer su ove dvije komponente u korelaciji. Istovremenost postoji kako onda kada je napad aktuelan (kada traje i sve dok ne prestane), tako i onda kada neposredno9

predstoji (npr. jedno lice sa noem tri prema drugom licu u namjeri da ga udari). Nuna odbrana nee postojati ukoliko su odbrambene radnje preduzete nakon zavretka napada, jer bi to znailo legalizovanje osvete. Praktino, ima se uzeti da istovremenost postoji u situaciji kada napad jo nije poduzet, ali se prema poduzetoj prethodnoj radnji napadaa realno moe ocijeniti i oekivati da e radnja napada neposredno uslijediti npr. ako napada prilazi stolunekog gosta i pone ga napadati to je istovremen inapad i odbrana bez sumnje; ili npr. napada prilazi rtvi i hvata se za dep kaputa, a radi se o ovjeku koji je poznat kao siledija i lako se hvata oruja. Imaju nesuglasice od ranije. Druga osoba realno moe zakljuiti da napad predstoji i moe se braniti. Danas je dosta sporno pitanje odbrane protiv prijeteih napada, a koja se sastoje u preduzimanju tzv. zatitnih mjera (npr. elektrine ograde, postavljene eksplozivne naprave koje se aktiviraju ulaenjem i sl.. Ovaj segment ustanove nune odbrane kod nas je postao aktuelan posebno u zadnje vrijeme, jer sve vie ima sluajeva smrtnog stradanja u sluajevima provala u vikendice u kojima su bile postavljene eksplozivne naprave). Ova, pro future nuna

odbrana nije dozvoljena, jer se ovdje radi samo o prijetnjama od (eventualnog) budueg napada, za koje se ne moe unaprijed predvidjeti koje vrste i intenziteta e biti, pa je teko tvrditi da je ovakva odbrana neophodno potrebna. Napad mora stvarno postojati odn. biti stvaran, a ne uobraen, kada postoji tzv. putativna (uobraena) nuna odbrana. Putativna nuna odbrana je pogrena procjena situacije od strane napadnutog. Ovdje se napadnuti nalazi u stvarnoj zabludi, jer prema okolnostima sluaja smatra da se na njega vri napad, iako to nije sluaj. Npr. jedno lice u noi saeka drugo lice i u mraku usmjeri u njega djeiji pitolj. Napadnuti u uvjerenju da jenapadnut, upotrijebi no ili vatreno oruje te povrijedi ili lii ivota napadaa. Ovdje je oigledno da napadnuti nije bio u mogunosti pouzdano zakljuiti da se prema njemu ne vri napad i da se ne radi o pravom pitolju. Napadnuti je iz opravdanih razloga bio u zabludi da je napadnut, te bi se radilo o iskljuenju krivine odgovornosti zbog postojanja stvarne zablude u kojoj je preduzeta odbrana. U sluaju putativne nune odbrane nema nune odbrane i odbrambene radnje tada e biti protivpravne ,

a pitanje eventualne krivice rjeava se na nivou krivine odgovornosti, konkretno kroz stvarnu zabludu. Izvrilac, u ovom sluaju, odgovara za nehatno izvrenje krivinog djela ako je u zabludi, iz nehata i ako zakon predvia kanjavanje za to djelo u sluaju da je izvreno iz nehata. Krivino djelo ubistvo namah se ini u slinom stanju, kao u sluaju putativne nune odbrane.1 Kada doemo u situaciju da procjenjujemo da li se radi o nunoj odbrani ili ubistvu na mah, sud e uvijek iskoristiti pravilo "In dubio pro reo" te e odluiti da se radi o prekoraenju nune odbrane jer tada postoji mogunost od oslobaanja od kazne. ODBRANA Odbrana ili odbijanje napada je druga strana ovog instituta koja se sastoji u odbijanju napada kojim se povreuje neko napadaevo dobro. Ona moe biti defanzivna, ali napadnuti ima pravo i na ofanzivnu odbranu ako se drugaije ne moe odbiti napad. Neophodno je da se odbrana odvija u odreenim granicama, jer svaka odbrana nije nuna odbrana i da bi ona imalo takav karakter, pa je potrebno: - Prvo, potrebno je da su radnjama odbrane ostvarena obiljeja nekog krivinog djela (tzv. djelo nune odbrane), jer ako bi napad bio otklonjen radnjama kojima nije ostvareno krivino djelo, onda takva situacija nije ni relevantna sa krivino-pravnog stanovita. - Odbrana treba biti usmjerena protiv napadaa ili nekog njegovog dobra, ako je to potrebno radi odbijanja napada. Ukoliko je odbrana otklonjena povredom nekog drugog lica ili njegovih dobara, nema nune odbrane, ali moe da postoji eventualno krajnja nuda. Meutim, postojae nuna odbrana ukoliko je izvrilac djela nune odbrane unitio ili otetio tuu stvar koju je napada koristio kao sredstvo napada. - Najznaajniji uslov odbrane se sastoji u njenoj nunosti, neophodnosti da bi se odbio napad. U tom pogledu je znaajno to je zakon eksplicitno naglasio potrebu postojanja "srazmjere" izmeu napada i odbrane. Da li je odbrana bila neophodno potrebna, a time i srazmjerna napadu faktiko je pitanje i zavisi od naina, sredstva i mogunosti sa kojima je napadnuti raspolagao u vrijeme napada. Srazmjernost napada i odbrane ne moe se cijeniti iskljuivo imajui u vidu upotrebljena sredstva u napadu i odbrani ve treba cijeniti intenzitet napada, snagu i spretnost napadaa u odnosu na napadnutog, sredstva koja su bila na raspolaganju napadnutom za odbranu od napada. Mora se imati u vidu da se od uinioca djela nune odbrane ne moe zahtijevati posve trezveno prosuivanje i matematiko odmjeravanje i procjenjivanje1

Ubistvo namah - Ko drugoga usmrti namah, doveden bez svoje krivnje u jaku razdraenost ili prepast njegovim napadom, zlostavljanjem ili tekim vrijeanjem, kaznit e se kaznom zatvora od 1 do 10 godina.

10

preduzete akcije. Navedeni proporcionalitet izmeu napada i odbrane ne treba shvatiti kao potpunu ekvivalenciju izmeu kolidirajuih dobara. Radie se o nunoj odbrani i onda kada se povreuje napadaevo dobro vee vrijednosti od onog koje je zatieno. Nuna odbrana je kolizija prava i neprava iz ega proizilazi i pravo na nunu odbranu i stoga stav da napadnuti nije obavezan da se ukloni napadu, bjeanjem ili na drugi nain. - Prekoraenje granice nune odbrane ili tzv. eksces nune odbrane postoji - u sluaju kada napadnuti prekorai granice koje su neophodno potrebne za odbijanje napada. Eksces nune odbrane - moe biti: a) intenzivni - postoji kada preduzeta odbrana nije bila neophodno potrebna, b) ekstenzivni - postoji kada je napad ve bio prestao. Naa sudska praksa opravdano prihvata samo intenzivni eksces, jer prestankom napada prestaje i stanje nune odbrane i povreivanje dobara napadaa nakon stoga ne predstavlja nunu odbranu. Imajui u vidu da izvrilac esto nije u mogunosti da pravilno ocijeni potrebne granice odbrane, zakon je prekoraenje nune odbrane predvidio kao fakultativni osnov za ublaavanje ili osloboenje od kazne, u zavisnosti od toga pod kakvim okolnostima je prekoraenje izvreno. Krivino djelo ubistvo namah se ini u slinom stanju. Kada doemo u situaciju da procjenjujemo da li se radi o nunoj odbrani ili ubistvu na mah, sud e uvijek koristiti pravilo In dubio pro reo i uzeti da se radi o nunoj odbrani.

3. Krajnja nuda (1) Nije krivino djelo ono djelo koje je uinjeno u krajnjoj nudi. (2) Krajnja nuda postoji kad je djelo uinjeno da uinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeu neskrivljenu opasnost koja se na drugi nain nije mogla otkloniti, a pritom uinjeno zlo nije vee od zla koje je prijetilo. (3) Uinitelj koji sam izazove opasnost, ali iz nehata, ili prekorai granice krajnje nude, moe se blae kazniti, a ako je prekoraenje uinjeno pod naroito olakav. okolnostima, moe se i osloboditi kazne. (4) Nema krajnje nude ako je uinitelj bio duan izloiti se opasnosti. Zakon krajnjoj nudi, kao i nunoj odbrani, priznaje karakter opteg osnova iskljuenja krivinog djela, iako se ova ustanova po svojoj prirodi bitno razlikuje od nune odbrane. Za razliku od nune odbrane kod koje je u pitanju sukob prava i neprava, krajnja nuda predstavlja sukob dva prava ili koliziju dva interesa zasnovana na pravu. Dakle, ovdje su u konfliktu pravo sa pravom, odn. podjednako pravno zatiena dobra. Ustanova krajnje nude obuhvata one ivotne situacije u kojima se jedno dobro koje je u opasnosti titi rtvovanjem tueg dobra, pri emu se radnjom otklanjanja opasnosti ostvaruju obiljeja odreenog kriv. djela. Ako su u takvoj situaciji ispunjeni svi zakonski uslovi za postojanje krajnje nude, onda takvo djelo nije protivpravno, odn. nije krivino djelo (to nije po zakonu dozvoljeno, nuda ini dozvoljenim). Krajnja nuda postoji - kada uinilac preduzima radnju da bi od sebe ili drugoga otklonio opasnost koja je istovremena, neskrivljena i na drugi se nain nije mogla otkloniti. Pri tome uinjeno zlo ne smije biti vee od zla koje je prijetilo. npr. neko lice nasilno prodre u tui stan da bi od poara spasilo drugo lice; prilikom masovnogokupljanja ljudi nastupi poar ili dojava da je podmetnuta eksplozivna naprava, te u meteu koji nastane ljudi nekontrolisano bjee i pri tome jedno lice pregazi drugo lice i nanese mu povredu; voza prevozi u bolnicu povrijeeno lice i usljed neprilagoene brzine sleti s puta, udari u pjeaka i nanese mu tjelesne povrijede; vatrogasci priine tetu na imovini nekog lica tokom gaenja poara.

Uslovi za procjenu postojanja krajnje nude su rigorozniji nego u sluaju nune odbrane, jer se radi o sukobu dva interesa zasnovana na pravu, pri emu oteeni ni na koji nain nije doprinio nastupanju posljedice. Krajnja nuda obuhvata 2 osnovne komponente:11

1. opasnost za odreeno dobro, 2. neophodnost otklanjanja te opasnosti na tetu tueg, odn. drugog dobra. OPASNOST ZA ODREENO DOBRO Opasnost je stanje ugroenosti odreenog dobra u kojem je prema objektivnim okolnostima date situacije i optim naelima iskustva nastupanje povrede vjerovatno. Po prirodi stvari nuno je da se radi o znaajnijim opasnostima od kojih prijeti nastupanje ozbiljnije tete. Neznatna ugroavanja, neugodnosti svakodnevnog ivota, ne mogu zasnovati pravo na krajnju nudu.

Da bi opasnost zasnovala stanje krajnje nude, moraju se ispuniti odreeni uslovi: 1. Opasnost treba da prijeti nekom pravnozatienom dobru. Opasnost koja ne prijeti nikome i niemu ne moe zasnovati stanje krajnje nude. U praksi, ovaj institut najvie dolazi do izraaja u otklanjanju opasnosti za ivot, tjelesni integritet, zdravlje i imovinu. Naravno i ovdje se mogu titi kako svoja tako i tua dobra. 2. Opasnost mora biti stvarna. Ako opasnost objektivno ne postoji moe se raditi o putativnoj krajnjoj nudi, za to vai sve to je reeno za putativnu nunu odbranu. Moe se raditi i o tome da uinilac pokuava opravdati izvreno kriv. djelo pozivanjem na krajnju nudu. Za razliku od nune odbrane, gdje napad moe dolaziti iskljuivo od ovjeka, opasnost kod krajnje nude moe dolaziti iz razliitih izvora (od radnji ovjeka, prirodnih nepogoda, ivotinja, kvara tehnikih ureaja i sl.). 3. Opasnost ne smije biti skrivljena tj. izazvana od uinioca (koji otklanja opasnost). Znai, da se nee moi pozivati na krajnju nudu onaj uinilac koji je bio umiljajan ili nehatan u odnosu na injenicu da njegovo ponaanje moe prouzrokovati opasno stanje iz koga moe proizai povreda odreenih dobara. npr.kada planinar nedovoljno odjeven provali u tuu planinsku kuu da bi se spasio; prekid trudnoe iz razloga medicinskih indikacija iako se ena u vrijeme trudnoe nije pridravala ljekarskih uputa, radi ega je intervencija postala nuna; lice A nakratko liava slobode lice B da bi sprijeilo njegovo samoubistvo koje je i ono djelimino skrivilo svojim ponaanjem, ostavljanje bez pomoi lica koje je uinilac povrijedio u saobraaju, da bi spasio svoj ivot, itd.

OTKLANJANJE OPASNOSTI NA TETU TUEG ODN. DRUGOG DOBRA Otklanjanje opasnosti je djelatnost kojom se mijenja odvijanje nastale situacije, jer uinilac prijeteu opasnost sa jednog prebacuje na drugo pravno dobro. Time se ugroenom dobru prua zatita a povreuje se dobro nekog drugog lica. Samo izuzetno, moe se raditi i dobru istog lica kome prijeti opasnost, kada se radi o tzv. nunoj pomoi (npr. pristanak pacijenta na rizinu operaciju da bi mu se spasio ivot, ime se stavlja u drugu opasnost, i da bi bio spaen povreuje se njegov tjelesni integritet, ili trudnica iz medicinskih indikacija prihvata unitavanje ploda da bi spasila svoj ivot i sl.).

Radnja otklanjanja opasnosti redovno znai ostvarenje odreenog krivinog djela (djelo krajnje nude), ali u uslovima krajnje nude, protivpravnost takvog djela je anulirana. Otklanjanje opasnosti, ili djelo krajnje nude, se redovno vri injenjem, ali izuzetno to moe biti i proputanjem dunog injenja (npr. neprijavljivanje krivinog djela i uinioca da bi se spasio ivot). S obzirom da u krajnjoj nudi kolidiraju dobra jednakopravno zatiena i da se opasnost prebacuje na nesudjelujue i nevino lice, za otklanjanje opasnosti kod krajnje nude postavljeni su dosta strogi uslovi bez kojih djelo pri tome uinjeno ostaje protivpravno djelo. 1. Prvi i najstroi uslov sastoji se u neophodnosti povrede tueg dobra. Za razliku od nune odbrane, krajnja nuda se priznaje samo ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi nain. Ukoliko je postojao drugi, ili manje tetan izlaz iz te situacije (npr. sklanjanje od opasnosti, bijeg, dozivanje u pomo, organizovanje zatite, povreda nekog svog manje vanog dobra, i sl.), ne moe se odobriti krajnja nuda. Ovaj uslov predstavlja jedan od najbitnijih elemenata ovog instituta. 2. Posebnog znaaja je i uslov srazmjernosti kolidirajuih dobara, tj. da uinjeno zlo nije vee od zla koje je prijetilo. Dakle, potrebno je da povrijeeno dobro nije vee vrijednosti od zatienog dobra, da bi djelo krajnje nude uopte moglo biti opravdano, neprotivpravno, jer u suprotnom, kada je uinjeno zlo vee od zla koje je prijetilo, radi se o prekoraenju granica krajnje nude (eksces krajnje nude).12

Radnja otklanjanja treba da je istovremena sa opasnou. Istovremenost postoji kada je radnja otklanjanja preduzeta kada je opasnost nastala, dok traje kao i kad neposredno predstoji. To znai da, minula i budua opasnost ne mogu biti osnova ovog instituta. Opasnost neposredno predstoji kada - je postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje gotovo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zatite ne preduzmu odmah. 4. Pored navedenih, opteprihvaen je stav da je za valjanost djela krajnje nude potreban i subjektivni elemenat koji se sastoji u svijesti i volji da se navedenim radnjama otklanja opasnost. Postupak u ovakvim situacijama moe se opravdati samo onda kada su, pored objektivnih, postojali i subjektivni uslovi opravdanja, samo onda kada je uinilac djela krajnje nude svjestan toga stanja i nastoji otkloniti opasnost, slijedi cilj spaavanja, zatite. Dakle, samo prisustvo takve subjektivne komponente moe opravdati povredu pravnozatienih dobara.3.

Prekoraenje granica krajnje nude (eksces krajnje nude) postoji kada je uinjeno zlo vee od zla koje je prijetilo - to je tzv. intenzivni eksces. Osim intenzivnog, postoji i ekstenzivni eksces (postoji kada se otklanja opasnost koja po objektivnoj ocjeni jo nije nastupila niti je neposredno predstavljala opasnost). Kod ovog, ekstenzivnog ekscesa se ne radi o krajnjoj nudi, niti o prekoraenju krajnje nude, jer nedostaje element istovremenosti, tj. radi se o pro future opasnosti za koju se pretpostavlja da tek treba da se desi (npr. dvije susjedne kue, u jednoj ogromno drvo, pa vlasnik druge kue misli da mu drvo predstavlja opasnost i obori ga). U sluajevima kada je uinilac djelo izvrio u prekoraenju granica krajnje nude, ili ako sud utvrdi da uopte nema krajnje nude, izvreno djelo ostaje protivpravno, tj. ostaje krivino djelo. Meutim, zakon polazi od toga da uinilac djela krajnje nude nije uvijek u mogunosti da pravilno ocijeni njene granice, pa izvrenje djela u prekoraenju granica krajnje nude tretira kao fakultativni osnov za ublaavanje kazne, pa ak i osloboenje. Privilegija krajnje nude ne vrijedi za one sluajeve kada su odreena lica zbog vrenja odreenih profesija duna da se izlau opasnosti. Ako je neko duan da se izlae opasnosti u obavljanju svoje slubene dunosti ili po nekom drugom pravnom osnovu, ne moe se pozivati na institut krajnje nude ukoliko ne postupi u skladu sa svojim obavezama. Npr. ljekar se na moe pozivati na strah od zaraze i odbiti pruiti pomo oboljelom; vatrogasac ne moe iz straha odbiti intervenciju. U ovim sluajevima, navedena lica ine odreeno krivino djelo i tu nema mogunosti za primjenu krajnje nude. Meutim, ovo ogranienje nije apsolutno, jer obaveza izlaganja opasnosti prestaje kada je sasvim izvjesno da prijeti opasnost njihovom ivotu. POKUAJ (2) Uinitelj e se za pokuaj krivinog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivino djelo, a moe se i blae kazniti. Pokuaj je sa umiljajem zapoeto ali nedovreno krivino djelo. To znai da je za postojanje pokuaja potrebno da budu ostvarena 3 elementa, koji se sastoje u tome da je: 1) zapoeto izvrenje krivinog djela, 2) da je u pravilu izostala posljedica i 3) da kod uinioca postoji umiljaj odnosno volja da izvri krivino djelo. 1) Osnovni konstitutivni elemenat pokuaja sastoji se u tome da je uinilac preduzeo radnje kojima je zapoeto izvrenje krivinog djela. Moe se rei da je izvrilac zapoeo izvrenje kriv. djela kada je svojom radnjom ostvario neko od obiljeja kriv. djela (npr. izvjesno je da postoji pokuaj u sluaju kada je uinilac pucao u drugogau namjeri lienja ivota i promaio; ili kada zapoeo je daviti rtvu u namjeri da je ubije; ali ko je nabavio samo sredstva za pravljenje falsifikovanog novca, pa je uhvaen ve prilikom nabavljanja i pripreme tih sredstava, tek je u fazi pripremanja) . Nekada e biti dovoljno da je uinilac primijenio neko od sredstava ili naina izvrenja datog djela, (npr. kod razbojnitva ili silovanja, kod kojih pokuaj postoji ve samom primjenom sile od strane uinioca).

2) Sljedee obiljeje pokuaja sastoji se u tome da krivino djelo nije dovreno. Nedovrenost krivinog djela je negativni elemenat, negativna pretpostavka pokuaja.13

Nastupanje posljedice predstavlja po pravilu jasan dokaz da se radi o dovrenom krivinom djelu, a ne o pokuaju. Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvije vrste pokuaja: a) nesvreni ili nedovreni pokuaj - postoji kada je uinilac zapoeo radnju izvrenja, ali je nije dovrio.(npr. zamahne noem na drugo lice, ali radnju ne dovri, bilo svojom voljom ili postupanjem treeg)

b) svreni ili dovreni pokuaj - postoji kada je uinilac preduzeo radnju izvrenja i istu dovrio, ali posljedica nije nastupila. (npr. lice A puca na lice B, ali doe do promaaja) Stoga kod svrenog pokuaja uinilac vie ne moe obustaviti svoje djelovanje, pa se dobrovoljni odustanak od ovog pokuaja moe sastojati samo u aktivnoj radnji usmjerenoj na spreavanje posljedice. U praksi se za nesvreni pokuaj blae kanjava, nego za svreni. 3) Najzad, jedno od obiljeja pokuaja je i njegov subjektivni elemenat koji se sastoji u umiljaju ili volji uinioca da izvri krivino djelo. Za postojanje pokuaja nuno je da je odluka o izvrenju djela definitivna, konana. (stoga nema pokuaja npr. kod onog ko je samo posegnuo, ko se samo maio za pitoljem, ali se nije jo odluio da puca, ve eventualno samo da zaprijeti) Budui da je umiljaj konstitutivno obiljeje pokuaja, u teoriji je vladajue shvatanje da je nehatni pokuaj nemogu. U vezi sa kanjavanjem, treba razlikovati 2 pitanja: 1) kada se kanjava za pokuaj - pokuaj je kanjiv kod svih djela sa propisanom kaznom od 3 godine i teom, a za pokuaj drugog kriv. djela kad zakon izriito odreuje kanjavanje za pokuaj. 2) kako se kanjava za pokuaj - uinilac e se za pokuaj kazniti u granicama kazne propisane za to krivino djelo, ali se moe i blae kazniti. Pokuaj je na taj nain predvien kao fakultativna okolnost za ublaavanje kazne (pravi pokuaj), dok je zakon kod nepodobnog pokuaj dao jo ire mogunosti za ublaavanje, jer je predvidio ak i mogunost osloboenja od kazne, to podrazumijeva i neogranieno ublaavanje. Da li e sud odmjeriti kaznu u granicama kazne propisane za dovreno krivino djelo, kako se prvenstveno u zakonu sugerie, ili e (i u kojoj mjeri) iskoristiti mogunost ublaavanja kazne, zavisie od niza okolnosti svakog konkretnog sluaja. Pri tome e svakako sud uzimati u obzir mjeru ostvarenja radnje izvrenja, odn. da li se radi o svrenom ili nesvrenom pokuaju, koji je stepen uinioeve volje za izvrenjem djela (njegove krivice ili krivnje), da li je nastojao ili elio sprijeiti nastupanje posljedice, iako je ona izostala iz drugih razloga, da li je u pitanju nepodobni pokuaj itd. U dosadanjoj praksi sudovi su za pokuaj djela redovno ublaili kaznu, iako to ne proistie iz zakonske ekspresije, gdje se forsira kazna u granicama propisane za dovreno djelo. Pokuaj kao vid realizacije izvrenja nekog krivinog djela nije mogu kod svih krivinih djela. Postoje krivina djela koja kod kojih pokuaj nije mogu: a) zato to takva djela zbog svoje prirode ne mogu biti izvrena u vidu pokuaja, (npr. kod kriv. djelauestvovanja u tui ili verbalnih delikata, zatim kod istih omisivnih delikata koji se izvravaju neinjenjem, kakva su krivina djela nepruanje pomo i naputanje nemone osobe, jer se kod ovih djela pravog neinjenja, momenat dovrenja djela i momenat kada ono postaje kanjivo posve podudaraju, nastupaju istovremeno; dok naprotiv pokuaj je mogu kod djela nepravog neinjenja - npr. majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da ga hrani, ali to uini neko drugi, izvrila je pokuaj ubistva neinjenjem), ili b) iz razloga to je sam pokuaj obuhvaen dispozicijom djela kao njegov bitni elemenat, pa usljed

toga, sam pokuaj predstavlja izvrenje kriv. djela (npr. napad na ustavni poredak ili ugroavanje teritorijalne cjeline Federacije). Kvalifikovani pokuaj predstavlja posebnu vrstu pokuaja kod kojeg se nisu ostvarila obiljeja onog kriv. djela koje je uinilac namjeravao izvriti, ve nekog drugog djela koje je predvieno kao posebno kriv. djelo. Ovo je jedan od sluajeva kada pokuaj postoji iako je dolo do izvjesne posljedice (otuda kvalifikovani pokuaj), ali ne one koju je uinilac imao u vidu, (npr. Uinilac puca na rtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave, ali mu nanesesamo tjelesnu povredu. Kod ovog sluaja radie se o pokuaju krivinog djela ubistva, a ne dovrenom krivinom djelu tjelesene povrede. Ovo iz razloga to je umiljaj uinoca i sve okolnosti dogaaja govorile da je on htio lienje ivota drugog lica. Ili uinilac obija trgovinu da bi izvrio krau nekih predmeta, ali je zateen prije dovrenja djela i ovdje e se raditi o pokuaju krivinog djela teke krae, a ne o svrenom djelu oteenja tue stvari.). U ovakvim sluajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokuaj

krivinog djela na koje je bio upravljen umiljaj, a ne kao dovreno krivino djelo koje je ostvareno pokuajem14

toga djela. Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa pokuanim djelom pa se stoga uinilac za njega nee kanjavati, ali e se to redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne za pokuano krivino djelo. Nepodoban pokuaj Nepodoban (nemogu) pokuaj postoji - kada neko pokua uiniti krivino djelo a) neprikladnim sredstvom (npr. pokuaj lienja ivota drugog lica potpuno neispravnim pitoljem ili pokuaj ubistva trovanjem hemijskom supstancom koja je izgubila svojstva) ili b) prema neprikladnom predmetu (npr. postoji kod pokuaja ubistva lea, pokuaja abortusa ene koja nije trudna). Razlikuju se i apsolutno nepodoban pokuaj i relativno nepodoban pokuaj. - Apsolutno nepodoban pokuaj postoji kada sredstva ili objekt radnje izvrenja uopte nisu podobni za izvrenja krivinog djela, npr. u odnosu na objekat radnje izvrenja postoji u sluaju pokuaja ubistva na leu, a u pogledusredstva radnje izvrenja u sluaju pucanja iz prazne puke. - Relativno nepodoban pokuaj postoji kada

su sredstva ili objekt radnje izvrenja podobni, ali u konkretnom sluaju nisu mogli dovesti do eljenog rezultata samo zbog naroitih okolnosti, koje su postojale u konkretnom sluaju. npr. lopov zavue ruku u tui prazan ep, ili uinilac puca kroz prozor u namjeri da rtvulii ivota, ali je ona prije napustila kuu.

Kod svih nepodobnih pokuaja vano je da uinilac nije svjestan navedenih nepodobnosti. U protivnom, ako je uinilac toga svjestan, onda nema ni volje da se izvri krivino djelo, pa ni samog pokuaja. Inae, nepodobni pokuaj je kanjiv uvijek kada je kanjiv i obini pokuaj. Razlika je jedino u tome to kod ovog pokuaja zakon je predvidio mogunost osloboenja od kazne - nepodobni pokuaj kao fakultativni osnov osloboenja od kazne. DOBROVOLJNI ODUSTANAK Dobrovoljni odustanak je - situacija kada uinilac pokua uiniti krivino djelo, ali od izvrenja dobrovoljno odustane, odn. izvrenje krivinog djela sprijei. Dakle, uinilac je uao u kanjivu zonu, ali se potom predomislio i sam odustao od izvrenja krivinog djela. Za razliku od veine krivinih zakonodavstava koji u ovom sluaju predviaju obavezno osloboenje od kazne, prema naem zakonu, dobrovoljni odustanak je fakultativni osnov za osloboenje od kazne - moe se odloboditi od kazne. Odustanak od izvrenja krivinog djela u osnovi ima 2 oblika, u zavisnosti od toga da li se radi o svrenom ili nesvrenom pokuaju: a) Kod nesvrenog pokuaja, za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je uinilac prekinuo dalje djelovanje, da je obustavio preduzimanje radnje (npr. uinilac koji je oborio rtvu sa zamahnutim noem u ruci odustao je od ubistva i sl.). b) Za razliku od nesvrenog pokuaja kod koga je dovoljna obina pasivnost, kod svrenog pokuaja se zahtijeva djelovanje u vidu aktivnog ponaanja usmjerenog na spreavanje posljedice (npr. uinilac rtvi zada teke tjelesne povrede u namjeri da je ubije, ali je onda odveze ljekaru koji je spasi i sl.). Da bi odustajanje od izvrenja djela moglo biti osnov za osloboenje od kazne, ono mora biti dobrovoljno. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je uinilac i pored toga to je bio svjestan da kriv. djelo moe dovriti, odustao od njegovog izvrenja. Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci uinioca, tj. kada je ona u rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog uinioca, koje nije nastalo pod pretenim uticajem vanjskih okolnosti. Stoga nee biti odustanka: - ako je to neko drugi, mimo njega uinio, (npr. kada je smrt sprijeena hitnom ljekarskom intervencijom koja jeuslijedila mimo uinioca). 15

ako je uinilac sluajno sprijeio nastupanje posljedice, ako je posljedica nastupila, iako je uinilac preduzeo mjere da sprijei njeno nastupanje. Ta okolnost se moe uzeti samo kao olakavajua kod odmjeravanja kazne. npr. Uinilac rtvi da otrov u namjeri da je lii ivota,ako rtva umre raditi e se o ubistvu, bez obzira to je uinilac naknadno pozvao ljekare radi spaavanja rtve. Ako u ovoj situaciji uinilac nakon davanja otrova angauje ljekare, koji spase rtvu moe se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila.

kada je uinilac odustao od krivinog djela krae zbog dolaska uvara, zbog otpora rtve, zbog toga to je uvidio da je nepodobno sredstvo izvrenja djela. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kadaje uinilac odustao, jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene teine, ili nije izvrio razbojnitvo radi otpora vlasnika automobila koji se suprotstavio naoruanom napadau, ili nije mogao dovriti silovanje zbog upornog otpora rtve, ili zbog nedovoljne erekcije, ili zbog toga to nije znao da rtva ima mjesenicu

kada je uinilac odustao od krivinog djela zbog nemogunosti izvrenja krivinog djela. npr. obija kase utvrdi da nije u stanju da obije kasu. kada je uinilac odustao usljed nekih spoljnih uticaja, npr. kradljivac uje glasove ukuana, prolaznika i sl. ili kada uinilac pogreno dri da postoji neka spoljna okolnost koja ne postoji , (npr.pogreno je mislio da je naiao policajac, ili je odustao od razbojnitva jer je pogreno smatrao da rtva tom prilikom kod sebe nema novca)

ukoliko je odustanak uslijedio radi toga to bi izvrenje djela bilo skopano sa neugodnostima po izvrioca, a sa kojima on nije raunao, (npr. ne bi bio priznat dobrovoljni odustanak uiniocu kojije odustao od pokuaja silovanja zato to ga je djevojka prepoznala i zaprijetila mu da e ga prijaviti policiji i da e mu se njen mladi osvetiti), kada je uinilac odustao zato to uiniocu djelo ne donosi ono to je planirao, (kada je npr. umjesto vrijedne umjetnine naiao samo na bezvrijednu kopiju, ili je u kasi bilo malo novca).

Etika vrijednost motiva je irelevantna, jer dobrovoljni odustanak nije etiki, ve psiholoki pojam. Stoga odustanak moe biti moralne prirode (npr. saaljenje, stid, probuena savjest i sl.), ali i ne mora, (pa e dobrovoljni odustanak npr. od razbojnitva ili silovanja postojati i onda kada se uinilac prilikom susreta sa rtvom uplaio i pobjegao). Eventualno vrednovanje motiva odustanka je mogue kod odmjeravanja kazne, pogotovo kada se sud odluuje hoe li uinioca osloboditi od kazne. Kod nepodobnog pokuaja, nema mjesta dobrovoljnom odustanku, jer se tu nema ta sprijeiti ili ukloniti, ali sud moe vrednovati novi izmijenjeni stav uinioca pri odmjeravanju kazne. Dobrovoljni odustanak podrazumijeva da je djelo ostalo u pokuaju, pa je stoga on iskljuen u svim sluajevima kad je kriv. djelo dovreno. Zato nema dobrovoljnog odustanka ako je uinilac odustao od izvrenja djela, ali ono ipak bude dovreno, kada uinilac nakon formalnog dovrenja kriv. djela pokua sprijeiti nastupanje posljedice, ili kada nakon izvrenog djela uklanja tetne posljedice djela. U sluaju dobrovoljnog odustanka uinilac e se kazniti za one radnje koje ine neko drugo samostalno kriv. djelo. Tako npr. u sluaju falsifikovanja isprave kojom je uinilac pokuao izvriti prevaru ili pronevjeru, od kojih jedobrovoljno odustao, pitanje je njegove odgovornosti za falsifikovanje isprave; ili da li e uinilac koji je dobrovoljno odustao od razbojnitva ili silovanja, odgovarati za prinudu, to je sastavni dio tih djela; ili da li e uinilac koji je odustao od ubistva odgovarati za teku tjelesnu povredu, ili koji je odustao od teke krae da li e odgovarati za oteenje tue stvari, jer je razbio vrata, itd.

SAUESNITVO Sauesnitvo je uee dva ili vie lica u izvrenju krivinog djela uz istovremeno postojanje svijesti o zajednikom djelovanju. Sauesnitvo se manifestuje kao saizvrilatvo, podstrekavanje i pomaganje. Sauesnitvo u krivinopravnom smislu podrazumijeva samo podstrekavanje i pomaganje odn. sauesnitvo u uem smislu, jer ono predstavlja radnje kojima se uestvuje u krivinom djelu koje preduzima neko drugo lice. S druge strane, saizvrilac uestvuje u svom a ne u tuem djelu, pa je stoga saizvrilatvo samo jedna posebna vrsta izvrilatva, jer saizvrilac je ve izvrilac i njegovo djelo ne moe zavisiti od neije radnje16

izvrenja. Takvu poziciju u ostvarenju krivinog djela sauesnici, odn. pomagai i podstrekai nemaju; oni samo preduzimaju radnje koje predstavljaju (sa)uestvovanje u tuem djelu, djelu koje ostvaruje neko drugi. Iako pojam izvrioca zakon izriito ne regulie, meu izvriocima odn. saizvriocima razlikuju se neposredni izvrilac, saizvrilac i posredni izvrilac, a meu sauesnicima podstreka i pomaga. Najzad, sauesnici odgovaraju samo za umiljajno uee u ostvarenju krivinog djela, dok saizvrioci odgovaraju i za nehatno uee. Saizvrilatvo Ako vie osoba zajedniki uini krivino djelo, uestvovanjem u uinjenju krivinog djela ili preduzimajui to drugo ime se na odluujui nain doprinosi uinjenju krivinog djela, svaka e se od njih kazniti kaznom propisanom za to krivino djelo. SAIZVRILATVO POSTOJI - kada vie lice zajedniki izvre krivino djelo uestvovanjem u izvrenju krivinog djela ili preduzimajui to drugo, ime se na odluujui nain doprinosi izvrenju krivinog djela. Saizvrilatvo je dakle oblik izvrilatva koji postoji - kada vie lica, koja ispunjavaju sve uslove koji se zahtijevaju za izvrioca, na osnovu zajednike odluke, svjesno i voljno, uine odreeno krivino djelo. O pravnoj prirodi saizvrilatva postoji vie teorija. Kako vidimo, naa pravna teorija i sudska praksa prihvataju teoriju podjele uloga u izvrenju djela. Dakle, saizvrilac je onaj uesnik koji zajedno sa drugima na bazi podjele rada djeluje na ostavrenju djela kao njihovom zajednikom cilju. Za razliku od sauesnika u uem smislu (podstrekaa i pomagaa), saizvroci ne uestvuju u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuem djelu), ve svi zajedniki ostvaruju (svoje) zajedniko djelo, pri emu svaki od njih u tome daje svoj prilog koji je bitan i bez kojeg krivino djelo ne bi bilo ostvareno ili ne bi bilo ostvareno na zamiljeni nain. To znai da svaki od saizvilaca u ostvarenju datog djela ima takvu ulogu koja je od bitnog znaaja u procesu izvrenja djela, jer ako bi neko od saizvrilaca propustio da izvri svoj dio zadatka, djelo ne bi moglo biti realizovano odn. ne bi moglo biti realizovano onako kako je planirano. Stoga e ulogu saizvrioca imati i lice koje je, uskladu sa prethodnim dogovorom da e izvriti razbojnitvo ili krau, imalo zadatak da eka u automobilu i ostale lanove grupe nakon oduzetog novca i stvari, odveze ih sa mjesta razbojnitva ili krae, nakon ega su svi meusobno podijelili plijen.

Saizvrilatvo se ostvaruje na 2 naina: 1) kada saizvrioci direktno uestvuju u izvrenju djela npr. vie lica se dogovore da zajedniki napadnu tree lice izajedniki ga ubiju. Radi se o saizvrilatvu bez obzira ko je od njih nanio povrede - iz razloga to su se saizvrioci prethodno dogovorili da zajedniki izvre djelo i u tome su istrajali. 2) kada saizvrilac ne uestvuje direktno u izvrenju djela, ali preduzima druge radnje kojima na odluujui nain doprinosi izvrenju djela. npr. saizvioci se dogovore da obiju prodavnicu skupocjenih aparata. Prilikom dogovora podijele uloge u procesu izvrenja djela tako da neki od njih uvaju strau, drugi vre provaljivanje objekta, a trei odnose stvari. uvari u ovom sluaju ne uestvuju direktno u radnji izvrenja djela, jer niti vre obijanje niti uzimaju stvari, ali oni se imaju tretirati kao saizvrioci jer su kod podjele uloga u izvrenju ovog djela dobili ulogu da uvaju strau i tako obezbjeuju ostale u toku provaljivanja. Bez te njihove radnje, ostali ne bi pristupili tom djelu, tako da uloga uvanja strae na odluujui nain doprinosi izvrenju djela.

Sporazum saizvrilaca moe biti preutan, a moe slijediti iz konkludentnih radnji. Za postojanje saizvrilatva je potrebno da budu ispunjene subjektivne i objektivne pretpostavke: 1. Zajednika odluka o djelu - je subjektivna komponenta i ogleda se u tome da je svaki saizvrilac ima odluku i volju da zajedniki sa drugima izvri krivino djelo. Stoga saizvrilatvo nee postojati u sluajevima "zajednikog" izvrenja djela od strane vie lica koja nisu znala jedno za drugo, odn. koja su djelovala bez zajednike odluke, nezavisno jedno od drugog. Tada se zapravo radi o sluajnom (nehatnom) saizvrilatvu ili paralelnom izvrilatvu, (npr. dva lica ne znajui jedno za drugo daju otrov rtvi ili npr. dva lica provale u objekat radi krae stvari, nailazi tree lice koje koristi pogodnost, te iz provaljenog objekta uzima neke stvari za sebe). Svijest o zajednikom djelovanju ne znai istovremeno i postojanje zajednikog umiljaja o djelu, jer je rije samo17

o svijesti o saizvrilakoj radnji, dok svijest o posljedici djela koja je bitna za umiljaj, ne mora biti ista kod svih saizvrilaca, jer je mogue da na strani nekih od njih postoji samo nehat u odnosu na posljedicu. 2. Zajedniko izvrenje krivinog djela - je objektivna komponenta koja znai da je saizvrilac onaj koji je preduzeo radnju izvrenja konkretnog djela ili preduzimanje neeg drugog to na odluujui nain doprinosi izvrenju krivinog djela. Tako, ako vie lica zajedniki ukradene stvari stavljaju u vree i odnose u automobil,saizvrioci su u krai; ako zajedno daju otrov rtvi, ili je zajedniki do smrti tuku motkama, ili je jedni tuku a drugi je za to vrijeme dre, saizvrioci su u ubistvu.

Nuno i prividno saizvrilatvo: Nuno saizvrilatvo - postoji prilikom izvrenja onih djela gdje je po prirodi stvari, kao uslov za njihovo izvrenje, potrebno sudjelovanje vie lica. Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta: 1) krivina djela susretanja - kad se radnje saizvrilaca nalaze se jedna nasuprot druge (npr. krivino djelo rodoskrvljenja). 2) konvergentna krivina djela - kada su radnje saizvrilaca usmjerene ka istom cilju (npr. oruana pobuna lica lienih slobode). 3) divergentna krivina djela - kad su radnje saizvrilaca tj. njihovi interesi su u sukobu (npr. krivino djelo uestvovanja u tui). Prividno saizvrilatvo - od nunog saizvrilatva treba razlikovati sluajeve kada kod izvrenja djela nuno uestvuju dva lica a zakon kanjava samo jedno. (npr. vanbrana zajednica sa maloljetnim licem). Sluajno (nehatno) saizvrilatvo ili paralelno izvrilatvo - postoji kada vie lica sudjeluju u izvrenju istog djela, ali nezavisno jedni od drugih i bez ikakve svijesti i odluke o zajednikom djelu. Svako od tih lica jeste izvrilac, ali oni nisu saizvrioci. npr. dva lica neovisno jedan od drugog daju otrov treem licu i ono umre. Ova lica suizvrioci krivinog djela ubistva, ali nisu saizvrioci. npr. tree lice naie na provaljenu prodavnicu iz koje druga lica iznose stvari, a prethodno su je obili. Tree lice ue i ono uzme stvari za sebe, to lice je izvrilac krivinog djela krae, ali nije saizvrilac u krivinom djelu teke krae, jer su njegove radnje samostalne i usljedile su bez prethodnog dogovora sa ostalim licima.

Odgovornost saizvrilaca Pravilo je da svaki saizvrilac odgovara u granicama svog umiljaja, odn. nehata. On ne odgovara za ekscese drugog saizvrioca. npr. ako se dvojica dogovore da nad treim izvre razbojnitvo, te doekaju to tree lice iupotrebom sile oduzmu mu novac, a nakon toga jedan od saizvrilaca ubije to lice. On e odgovarati za razbojnitvo i ubistvo, a drugi samo za razbojnitvo iz razloga to ubistvo nije obuhvaeno dogovorom.

Podstrekavanje Podstrekavanje je umiljajno navoenje ili nagovaranje drugog lica koje nema odluku o izvrenju djela, da izvri odreeno krivino djelo. Podstrekavanje postoji i u sluaju kada se navoenjem uvruje odluka kod drugog lica da izvri krivino djelo. U prvom sluaju, uinilac uopte nema odluku o izvrenju djela, ali podstreka utie na njegovu psihu i pod tim uticajem podstie to lice da uini djelo. U drugom sluaju, uinilac je u fazi razmiljanja da li da izvri krivino djelo ili ne. On se koleba oko toga, ali jo nije donio odluku. Podstreka utie na njega i pod tim uticajem izvrilac uvruje odluku o izvrenju krivinog djela. Ako je kod izvrioca takva odluka ve postojala, podstrekavanje ne postoji, ve se radi o tzv., neuspjelom podstrekavanju ili nepodobnom pokuaju". Podstrekavanje moe biti svako sredstvo i djelatnost kojima se moe uticati na volju drugoga i donoenje odluke o izvrenju krivinog djela. npr. upuivanje molbe, ubjeivanje ili nagovaranje, prikazivanje koristi odizvrenja djela, davanje ili obeanje poklona, prijetnja, kompulzivna sila (ne i apsolutna sila), zloupoteba odnosa podreenosti ili zavisnosti, dovoenje ili odravanje u zabludi odnosno prevara, davanje savjeta, opklada, uvjeravanje da djelo nee biti otkriveno, i sl. Ipak, ni jednom od tih radnji podstreka ne uestvuje u radnji izvrenja i u tom smislu se razlikuje od

saizvrioca. Za razliku od pomaganja, postrekavanje je mogue samo injenjem. Ako je odluka o izvrenju krivinog djela rezultat (sporazumnog) podstrekavanja vie lica, radi se o tzv. sapodstrekavanju. Ako ne postoji svijest o zajednikom podstrekavanju, radi se o tzv. paralelnom ili prividnom podstrekavanju. U tom sluaju svaki od njih je samostalni podstreka i svaki e odgovarati pod uslovom da je njegovo podstrekavanje doprinijelo stvaranju odluke za izvrenje djela. Ako se podstrekava preko treeg lica ili18

vie lica, radi se o posrednom ili sukcesivnom podstrekavanju ili tzv. lananom podstrekavanju. Pri tome je dovoljno da podstreka koji je ukljuen u podstekaki lanac zna lice koje on podstrekava, ali ne mora znati lino ostale posrednike niti njihov broj, kao ni glavnog izvrioca. Ako je podstreka u vie navrata i na razliite naine uticao na izazivanje odluke o izvrenju djela, radie se o podstrekavanju u produenju, tj. samo o jednom podstrekavanju. Ako se sa jednim podstrekavanjem jedno ili vie lica navede na izvrenje vie krivinih djela, postoji idealni sticaj na strani podstrekaa, a ako se sa vie podstrekavanja podstrekne na vie krivinih djela, postojae realni sticaj na strani podstrekaa. Ko podstrekne nekoga da pomogne nekom licu u izvrenju krivinog djela odgovarae za pomaganje, jer podstrekavanje na pomaganje je svojevrsni vid posrednog pomaganja. Isto tako, i pomaganje u podstrekavanju je pomaganje. Ako je jedno lice u istom djelu bilo i podstreka i pomaga, pomaganje je konsumirano podstrekavanjem. Za podstrekavanje je potrebno da se navodi na izvrenje krivinog djela koje je usljed toga i izvreno ili makar pokuano. Podstrekavanje mora biti upravljeno na odreeno krivino djelo i odreenog uinioca, ali to ne znai da uinilac mora biti i individualno odreen a jo manje da treba biti lino poznat podstrekau. Dovoljno je da je podstreka svjestan kruga lica, koja su na neki nain odrediva ili povezana (prostorno, idejno, sportski, poslovno i sl.) i da je neko od njih potencijalni izvrilac. S druge strane, ne zahtijeva se da podstreknuti zna podstrekaa, niti mora biti "svjestan da je njegova odluka da izvri krivino delo nastala pod uticajem podstrekaa", jer se podstrekavanje nekada moe izvesti tako sofisticirano da podstreknuti i nema osjeaj da je njegova odluka nastala pod uticajem nekoga drugoga. Za podstrekavanje nije neophodno da je sam izvrilac krivino odgovoran, niti da uopte moe biti krivino odgovoran (podstreknuti moe biti i dijete ili duevno bolesno lice). Npr. sud je u jednom sluaju uzeo da postoji podstrekavanje kada je podstreknuto dijete od 10 god. Za podstrekavanje se zahtijeva postojanje umiljaja. Nehatno podstrekavanje, iako je mogue nije kanjivo, jer bi to znailo nedopustivo proirivanje krivine odgovornosti. Podstreka mora biti svjestan da svojim radnjama drugog navodi na izvrenje krivinog djela, tj. da je njegovo ponaanje upravljeno na izvrenje krivinog djela. Dovoljan je i eventualni umiljaj. Voljna komponenta umiljaja se sastoji u htjenju izvrenja krivinog djela ili makar pristajanje na njegovo izvrenje. Dakle, umiljaj podstrekaa je dvostruk: mora obuhvatiti kako stvaranje odluke kod drugog, tako i krivino djelo odnosno njegovo izvrenje. Podstreka je u krivinopravnom smislu posve izjednaen sa samim izvriocem, to znai da je podstrekavanje kanjivo kod svakog krivinog djela bez obzira na njegovu teinu, kao i da se podstreka kanjava kao da je sam uinio krivino djelo. To, meutim, ne znai da se prilikom odmjeravanja kazne podstrekau ne moe izrei blaa ali ponekada i stroija kazna nego izvriocu, to je u skladu sa naelom individualizacije. Tee kanjavanje podstrekaa u izuzetnim sluajevima, opravdano je radi toga to on u izvjesnim situacijama ima odluujuu ulogu u samom procesu nastajanja kriminalnog ina, to je esto on sam, koristei odnos podreenosti ili autoriteta, "glavni krivac" za izvrenje krivinog djela. Dakle, kanjavanje podstrekaa zavisi od ocjene od strane suda svih konkretnih okolnosti datog sluaja.

Neuspjelo podstrekavanje ili pokuaj podstrekavanja Postoji - kada se drugi sa umiljajem podstrekava na izvrenje krivinog djela za koje se po zakonu moe izrei kazna zatvora od tri godine ili tea kazna, a kriv. djelo ne bude ni pokuano. Zakon je predvidio da e se ovo lice kazniti kao za pokuaj. Neki autori smatraju da neuspjelo podstrekavanje nije ni sauesnitvo ni podstrekavanje, jer nije dolo do protivpravnog ostvarenja kriv. djela, ve se zapravo radi o posebnom kriv. djelu postavljenom u optem dijelu, za koje je na poseban nain odreena kazna. Neuspjelo podstrekavanje moe da se manifestuje u nekoliko oblika: 1. nesvreni pokuaj podstrekavanja - postoji kada podstreka nije uspio formirati odluku kod podstreknutog;19

svreni pokuaj podstrekavanja - postoji kada je podstreka uspio formirati odluku kod podstreknutog, ali ovaj iz nekog razloga (predomislio se, sprijeen i sl.) nije izvrio ni pokuao krivino djelo; 3. nepodobni pokuaj podstrekavanja - postoji kada podstreknuti uopte nije shvatio ili razumio podstrekaa ili je kod njega ve bila donesena odluka o izvrenju djela; 4. promaeno podstrekavanje - postoji kada je podstreknuti izvrio neko sasvim drugo krivino djelo a ne ono na koje ga je podstreka navodio. Navedeni sluajevi neuspjelog podstrekavanja, po svom sadraju i znaaju, se meusobno razlikuju, to sudovi prilikom odmjeravanja kazne trebaju imati u vidu. Meutim, svima im je zajedniko da nije dolo do izvrenja krivinog djela. Za postojanje neuspjelog podstrekavanja, pored umiljaja, zahtijeva se da postoji i radnja podstrekavanja, tj. da je vren uticaj na volju podstrekavanog. Tako, nema ni neuspjelog podstrekavanja ako npr.2. pismena poruka nije ni stigla "podstrekavanom".

Neuspjelo podstrekavanje je kanjivo samo ako je u pitanju krivino djelo za koje je predviena kazna zatvora od tri godine ili tea kazna, ili drugim rijeima kod svih djela kod kojih je kanjiv i pokuaj toga djela. Stoga je neophodno da sud utvrdi na koje djelo je umiljaj podstrekaa bio upravljen i da to djelo tano navede u izreci svoje presude. Isto tako, predvieno je da e se u tom sluaju kazniti kao za pokuaj krivinog djela, to znai da se kazna odmjerava u granicama kazne propisane za dato krivino djelo, ali sud moe izrei i blau kaznu. Pomaganje lan 33. KZ FBiH Pomaganje: (1) Ko drugom s umiljajem pomogne u uinjenju krivinog djela, kaznit e se kao da ga je sam uinio, a moe se i blae kazniti. (2) Kao pomaganje u uinjenju krivinog djela smatra se naroito: davanje savjeta ili uputa kako da se uini krivino djelo, stavljanje na rapolaganje uinitelju sredstava za uinjenje krivinog djela, uklanjanje prepreka za uinjenje krivinog djela, te unaprijed obeano prikrivanje krivinog djela, uinitelja, sredstava kojima je krivino djelo uinjeno, tragova krivinog djela ili predmeta pribavljenih krivinim djelom. (1) Pomaganje je takav oblik sauesnitva pri kojem pomaga preduzima radnje kojima se tue djelo potpomae, unaprijeuje ili olakava. Pomaga ni djelimino ne uestvuje u izvrenju kriv. djela, on je samo (sa)uesnik u tuem djelu, djelu koje ostvaruje neko drugi. Dakle, pomaganje obuhvata one radnje koje su usmjerene na omoguavanje izvrenja krivinog djela koje ini drugo lice, koje su na liniji unapreenja ili olakavanja izvrenja tueg krivinog djela, radnje koje podupiru drugo lice u izvrenju kriv. djela. Pomaganje se moe vriti: a) u pripremi ili prije izvrenja djela (nabavka sredstava za izvrenje djela; uklanjanje prepreka; snimanje i ispitivanje mjesta izvrenja djela u cilju olakanja izvrenja djela), odnosno b) u toku izvrenja djela, kao i c) nakon izvrenja djela. Pomaganje je mogue samo ako je prethodno bilo obeano, u suprotnom radi se o sasvim drugom krivinom djelu. Da bi predstavljale pomaganje, pomagake radnje moraju doprinositi ostvarenju krivinog djela, imati odreeni znaaj u njegovu izvrenju, moraju potpomagati, unapreivati njegovo izvrenje. Ako te radnje nisu imale nikakav doprinos u izvrenju krivinog djela ili ih izvrilac uopte nije koristio, radi se samo o pokuaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije kanjivo. S druge strane, ne zahtijeva se da one imaju odluujuu ulogu u izvrenju krivinog djela u smislu formule conditio sine qua non, odnosno da bez tih radnji djelo ne bi bilo ni izvreno. Prema zakonu, kanjivo je samo umiljajno pomaganje, dok nehatno pomaganje, iako je mogue i nerijetko se deava, po zakonu nije kanjivo. Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje, kada izmeu pomagaa i izvrioca ne postoji neko drugo lice, kada mu dakle pomo prua neposredno. Meutim, ako se to ini preko nekog drugog radi se o posrednom pomaganju, to je zapravo pomaganje pomagau, tj. pomaganje u pomaganju. Posredni pomaga20

ovdje prua pomo neposrednom pomagau, ali on postoji i kada podstrekava pomagaa na pruanje pomoi, kao i onda kada prua pomo podstrekau. Rije je o tzv. lananom pomaganju, a ono postoji kada se vie lica nalazi u lancu pomaganja. Kada vie lica istovremeno pomae izvriocu radi se o tzv., pomagakom saizvrilatvu. Za razliku od podstrekavanja, pomaganje moe biti izvreno i neinjenjem koje se sastoji u proputanju preduzimanja dune radnje kako bi se pomoglo drugome u izvrenju krivinog djela (npr. noni uvar ostavi otvoren prozor ili otkljuana vrata, da bi olakao izvrenje krae). S druge strane, pomaganje je mogue i kod krivinih djela neinjenja i kod krivinih djela koja mogu izvriti samo odreena lica (delicta propra), uglavnom kao psihiko pomaganje. Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagakih radnji kod lica kojem se pomae ve bila stvorena odluka o izvrenju djela. Ako je pomagaka radnja preduzeta prije nego se to lice odluilo da izvri djelo, nema pomaganja, ali se moe raditi o podstrekavanju. npr. podstrekavanje predstavlja savjetovanje ili obeanje pomoi nakon izvrenja kriv. djela, ako je uinjeno prije nego je lice donijelo odluku o izvrenju, ako se na taj nain izaziva ili uvruje odluka za izvrenje djela. Za razliku od podstrekavanja, zakon je naveo neke od radnji koje mogu biti pomagake radnje. S obzirom na njihovu prirodu, one mogu predstavljati psihiko (intelektualno) i fiziko pomaganje. Jednom rijeju, pomaganje se sastoji u omoguavanju (radnjom ili savjetom) drugom licu izvrenja kriv. djela. U skladu s tim, zakon, kao mogue oblike pomaganja, navodi: 1. davanje savjeta ili uputa kako da se uini krivino djelo, 2. stavljanje uiniocu na raspolaganje sredstva za izvrenje krivinog djela, 3. uklanjanje prepreka za izvrenje krivinog djela, te 4. unaprijed obeano prikrivanje krivinog djela, uinilaca, sredstava kojima je krivino djelo izvreno, tragova krivinog djela ili predmeta pribavljenih krivinim djelom. Zakon je oblike pomaganja ovdje dao samo primjerice, pa se ono dakle moe javljati i u nekim drugim oblicima. Psihiko pomaganje predstavlja jaanje volje uinioca koje se, moe sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvri krivino djelo (npr. kako da izvri krijumarenje, djelo prevare itd.) ili unaprijed obeanim prikrivanjem krivinog djela (kao to je njegovo prikrivanje, prikrivanje sredstava izvrenja djela, predmeta pribavljenih djelom ili tragova krivinog djela). Jedan od eih vidova ovog oblika pomaganja je obeanje da e se realizovati prodaja robe pribavljene krivinim djelom krae (npr. obeanje trgovca automobilima da e ukradene automobile plasirati na tritu kao oblik pomaganja u tekoj krai). Psihiko pomaganje, osim prije navedenih, moe obuhvatati i neke druge radnje (npr. kada pomaga savjetima, isticanjem dodatnih motiva odrava i stabilizuje ve stvorenu izvrilaku volju, uklanja skrupule u odnosu prema djelu, kada uputama i savjetima utie na uinioca da due i jae zlostavlja rtvu djela, itd). Fiziko pomaganje je pruanje materijalne, fizike podrke u njegovom injenju. U praksi su najei oblici fizikog pomaganja stavljanje izvriocu na raspolaganje sredstava za izvrenje krivinog djela, (npr. dodavanjem noa izvriocu za vrijeme tue ili dodavanje alata za provaljivanje, stavljanje na raspolaganje prevoznog sredstva radi krae stvari u preduzeu, stavljanje na raspolaganje prostora uz mjesenu naknadu za bavljenje neovlaenom trgovinom i sl), zatim uklanjanje prepreka za izvrenje djela (npr. uvanje strae ili obezbjeenje izvrenja krivinog djela, izvianje mjesta izvrenja krivinog djela, prebacivanje izvrioca na mjesto izvrenja djela, davanje odreenih obavjetenja koja su od znaaja za izvrenje krivinog djela iznoenje keramikih ploica iz zatvorene prostorije kako bi ih izvrilac krae lake iznio, putanje glasne muzike kako bi se olakalo silovanje). Pomagake radnje su mogue sve do definitivnog okonanja krivinog djela, odnosno do njegovog dovrenja u materijalnom smislu. One mogu prethoditi samom izvrenju krivinog djela (prethodno pomaganje, npr. kada je vlasnik ugostiteljskog objekta izvrioca i djevojku koja je kasnije silovana, automobilom dovezao u taj objekat, otvorio im vrata i tamo ih ostavio), a mogu se preduzimati i istovremeno sa odvijanjem radnje izvrenja, ali i nakon njenog preduzimanja ali prije nego to je posljedica nastupila (tzv. meupomo), odnosno i poslije dovrenja djela u formalnom pa sve do njegovog dovrenja u materijalnom smislu (npr. neko na zahtjev21

ucjenjivaa prenosi novac koji je rtva ucjene ostavila; ili pomae izvriocu na taj nain to spreava pomo koju tree lice eli pruiti povrijeenom; nakon formalnog dovrenja krae pomae izvriocu da pobjegne sa ukradenim stvarima i sl.). Kod trajnih krivinih djela (npr. protivpravnog lienja slobode) pomaganje mogue sve do njihovog dovrenja u materijalnom smislu, tj. cijelo vrijeme trajanja protivpravnog stanja, sve do njegovog prestanka (a ne samo do lienosti slobode, dovrenje u formalnom smislu). Pomaganje je umiljajno podupiranje tueg krivinog djela. Nehatno pomaganje, iako je mogue, nije pomaganje u krivinopravnom smislu odnosno nije kanjivo, ali moe biti kanjivo kao nehatno saizvrilatvo. Umiljaj se sastoji u svijesti da se prua pomo odreenom uiniocu u izvrenju odreenog krivinog djela, pa mu je stoga i sadraj dvostruk: on prvenstveno mora biti svjestan da svojim radnjama pomae u izvrenju nedoputenog djela drugog lica, kao i bitnih obiljeja krivinog djela. Ne mora biti svjestan pojedinosti, kao to je konkretan tok zbivanja, mjesto i vrijeme izvrenja djela, itd. Iako su pomaga i izvrilac djela redovno meusobno povezani, nije neophodno da se oni meusobno i poznaju, niti je nuno da je pomagau izvrilac individualno poznat, dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih e proizai izvrilac. S druge strane, nije uslov za postojanje pomaganja ni da izvrilac zna za pomagaa niti da je svjestan da mu je neko pomogao (tzv. potajno pomaganje). Konano, za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvrilac krivino odgovoran, kao ni da je kanjen (limitirana akcesornost). Kao i kod podstrekavanja, za postojanje i kanjavanje pomaganja potrebno je da je izvrilac izvrio krivino djelo, odnosno da ga je pokuao ili da je preduzeo kanjive pripremne radnje. Ono je kanjivo kod svih krivinih djela, bez obzira na propisanu kaznu. Ukoliko je djelo ostalo u pokuaju, pomaganje je kanjivo ako je kanjiv pokuaj, a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili teom kaznom. U pogledu granica kanjavanja pomagaa, zakon predvia da se pomaga kanjava kao da je sam izvrio krivino djelo, ali omoguava i ublaavanja kazne. To znai da ve sam zakon polazi od stava da je pomaganje najlaki oblik sauesnitva, pa stoga gotovo redovno sudovi pomagau izriu blau kaznu, mada nisu iskljueni ni sluajevi da se pomaga kazni stroe od izvrioca. Konano, u sluajevima kada je djelo ostalo u pokuaju, potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za ublaavanje kazne: sam pokuaj kod kojeg se kazna i inae moe ublaavati, kao i pomaganje, to sudovi moraju cijeniti i uvaavati prilikom kanjavanja pomagaa. Kao i podstrekavanje i pomaganje je u izvjesnim sluajevima predvieno kao posebno krivino djelo. Razlozi su gotovo isti kao i kod podstrekavanja, da se u nekim sluajevima pomaganje posebno inkriminie (npr. djelo pomaganja neprijatelju za vrijeme rata od strane graanina BiH) ili se eli predvidjeti stroe kanjavanje od onoga koje bi ono imalo kada bi se tretiralo kao sauesnitvo (npr. djelo pomaganja drugome u samoubistvu, ili pomaganja bremenitoj eni da ona sama izvri prekid trudnoe), ili kada se eli inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi moglo kazniti kao sauesnitvo, s obzirom da djelo u kojem se pomae samo po sebi nije kanjivo. Kod pomaganja postoji i jedan dodatni razlog, koji postoji onda kada se eli za pomagaa izbjei mogunost blaeg kanjavanja. Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvrio ni pokuao izvrenje krivinog djela ili je to uinio nezavisno od radnje pomaganja. Naravno, ono e postojati i ako je uinilac odbio pomaganje, kao i kada je izvrilac izvrio sasvim drugo krivino djelo. Neuspjelo pomaganje, iako dakle mogue, po pravilu nije krivinopravno relevantno, odnosno kanjivo. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog pravila i predvia kanjavanje i za neuspjelo pomaganje, kada ga predvia kao samostalno krivino djelo (npr. izraivanje i nabavljanje oruja i sredstava namijenjenih za izvrenje krivinog djela iz entitetskih krivinih zakona). Granice krivine odgovornosti i kanjivost sauesnika lan 34. KZ FBiH - Granice krivine odgovornosti i kanjivost sauesnika (1) Sauinitelj je krivino odgovoran u granicama svojeg umiljaja ili nehata, a podstreka i pomaga u granicama svog umiljaja. (2) Sauinitelja, podstrekaa ili pomagaa koji dobrovoljno sprijei uinjenje krivinog djela sud e osloboditi kazne.22

(3) Osobni odnosi, svojstva i okolnosti zbog kojih zakon iskljuuje krivinu odgovornost ili doputa osloboenje od kazne ili ublaavanje kazne mogu se uzeti u obzir samo onom uinitelju, sauinitelju, podstrekau ili pomagau kod kojega takvi odnosi, svojstva i okolnosti postoje. Kod sauesnitva vrijedi pravilo individualne krivine odgovornosti, jer svaki sauesnik bez obzira na oblik njegovog uea u izvrenju krivinog djela, odgovara prema stepenu svog doprinosa u djelu, stepenu svoje krivice, nezavisno od toga u kojoj mjeri odgovaraju drugi uesnici i da li oni uopte odgovaraju (naelo samostalne odgovornosti sauesnika). Zahtijeva se, samo to da je izvrilac izvrio djelo, odn. da je preduzeo kanjive radnje, to podrazumijeva i kanjive pripremne radnje. To proizilazi iz principa subjektivne krivine odgovornosti koja je potpuno autonomna i ne zavisi od krivice drugih, bez obzira da li se radi o izvriocu ili nekom drugom uesniku u izvrenju krivinog djela. Meutim, kako je sauesnitvo ipak specifian i poseban oblik tzv. kolektivnog vrenja jednog krivinog djela, neophodno je da se, pored optih pravila koja se inae odnose na krivinu odgovornost i jednako vrijede i za sauesnike, u zakonu postave i neka posebna pravila kojima se regulie krivina odgovornost u takvim situacijama. Na bazi ovih odrednica formirana su osnovna pravila o odgovornosti sauesnika, koja glase: Sauesnici odgovaraju u granicama svog umiljaja odn. nehata - saizvrioci; Sauesnici odgovaraju u granicama postignutog stepena realizacije krivinog djela, odn. izvor odgovornosti sauesnika je vezan za izvrenje djela. Ako djelo nije izvreno, ne postoji ni odgovornost; Subjektivne okolnosti ili svojstva koje utiu na odgovornost i kanjivost odnose se samo na onog sauesnika kod kojeg takve okolnosti ili svojstva postoje. (1) Osnovno pravilo odgovornosti sauesnika se sastoji u tome da oni odgovaraju u granicama svog umiljaja, nezavisno od odgovornosti glavnog uinioca, dok saizvrioci odgovaraju, kako u granicama svog umiljaja, tako i nehata. Iako se umiljaj sauesnika i izvrioca kao uesnika u zajednikom djelu, u osnovi podudaraju, nisu rijetki sluajevi postojanja i tzv. ekscesa na strani izvrioca, pri emu postoje bitna odstupanja izmeu njihovih umiljaja, koja mogu da se svedu u 2 osnovne kategorije: u neslaganja ili ekscese u kvalitativnom i neslaganja ili ekscese u kvantitativnom smislu (koji moe biti pozitivan i negativan kvantitativni eksces). 1) KVALITATIVNI EKSCES postoje u onim situacijama kada je izvrilac uinio sasvim drugo krivino djelo od onoga to je sauesnik (podstreka ili pomaga) imao u vidu. U takvoj situaciji, sauesnitvo je iskljueno i kriv. odgovornost na strani sauesnika ne postoji, jer djelo koje su sauesnici imali u vidu nije ni pokuano, odn. uinilac nije ni uao u kanjivu zonu. npr. ako je podstreka podstrekavao na silovanje, a podstreknuti je izvrio teku tjelesnu povredu ili razbojnitvo, tu nema zajednikog djelovanja vie lica, pa dakle ni samog sauesnitva; ili ako je pomaga nabavio sredstva za izvrenje krae, a podstreknuti je izvrio ubistvo i sl. Svakako da e u tom sluaju postojati odgovornost za neuspjelo podstrekavanje na dato djelo, naravno, pod uslovom da je podstrekavanje bilo upravljeno na djelo za koje je propisana kazna zatvora od tri godine ili tea kazna (kod svih djela