skripta za pravosudni - krivicno pravo - konacna varijanta

of 310/310
SKRIPTA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA I dio KRIVIČNO PRAVO

Post on 05-Aug-2015

109 views

Category:

Documents

4 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

SKRIPTA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA I dio KRIVINO PRAVO

april, 2009. god.

Sadraj:

KRIVINO MATERIJALNO PRAVO ....... str.

3. str.

KRIVINO PROCESNO PRAVO ............... 102.

2

KRIVINO MATERIJALNO PRAVO PREDSTAVLJA sistem pravnih propisa kojim drava, radi svoje krivino pravne zatite, odreuje krivina djela i njihove uinioce, te propisuje sankcije prema tim uiniocima. Krivino materijalno pravo, u odnosu na krivino procesno pravo, omoguava da se jedan krivini dogaaj formira u krivinu stvar kao predmet krivinog postupka, pa se moe rei da je krivino materijalno pravo pretpostavka krivinom procesnom pravu.

ZNAENJE IZRAZATeritorija Federacije je kopnena teritorija, obalno more i vodene povrine unutar granica FBiH, te zrani prostor nad njima. Dijete je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navrila etrnaest godina ivota dijete nije krivino odgovorno, tj. ne podlijee krivino-pravnoj odgovornosti. Maloljetnik je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navrila 18 godina ivota. Udruenje je bilo koji oblik udruivanja tri ili vie osoba. Vie osoba je najmanje dvije osobe ili vie njih. Skupina ljudi je najmanje pet osoba ili vie njih. Grupa ljudi je udruenje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog, ponovljenog ili povremenog injenja krivinih djela, pri emu svaka od tih osoba uestvuje u uinjenju krivinog djela. Organizirana grupa ljudi je grupa ljudi koja je formirana (nije nastala spontano), radi izravno slijedeeg uinjenja krivinog djela, iji lanovi ne moraju imati formalno odreene uloge, koja ne mora imati slijed lanstva niti razvijenu organizaciju. Zloinaka organizacija je organizirana grupa ljudi od najmanje tri osobe, koja postoji neko vrijeme, djelujui u cilju uinjenja jednog ili vie krivinih djela za koja se po zakonu moe izrei kazna zatvora tri godine ili tea kazna. Tajna Federacije, kantona, grada i opine je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili opim aktom nadlenog tijela donesenim na osnovu zakona, odreena tajnom Federacije, kantona, grada ili opine, ijim bi otkrivanjem nastupile tetne posljedice za Federaciju, kanton, grad i opinu. Vojna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili aktom nadlenog organa Federacije, donesenim na osnovu zakona, proglaena vojnom tajnom. Slubena tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili opim aktom nadlene institucije u Federaciji, kantonu, gradu i opini donesenim na osnovu zakona proglaena slubenom tajnom. Poslovna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili opim aktom privrednog drutva, ustanove ili druge pravne osobe odreena poslovnom tajnom, a koja predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraivakog ili konstrukcijskog rada, te drugi podatak zbog ijeg bi priopavanja neovlatenoj3

osobi mogle nastupiti tetne posljedice za njezine privredne interese. Profesionalna tajna je podatak o osobnom ili obiteljskom ivotu stranaka koji saznaju odvjetnici, branitelji, notari, doktori medicine, doktori stomatologije, primalje /babice/ ili drugi zdravstveni djelatnici, psiholozi, djelatnici staranja, vjerski ispovjednici i druge osobe u obavljanju svog zvanja. Isprava je svaki predmet koji je podoban ili odreen da slui kao dokaz kakve injenice koja je od znaaja za pravne odnose. Pokretnina je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti, topline ili kretanja, te telefonski i drugi impulsi. Izraavanje u jednom gramatikom rodu, mukom ili enskom, ukljuuje oba roda fizikih osoba.

TA INI KRIVINO ZAKONODAVSTVO U BIHKrivino zakonodavstvo u naoj zemlji sainjavaju:1. Krivini zakon BiH, FBiH, RS i BD; 2. Drugi zakoni BiH, Entiteta i Brko distrikta, kojima su eventualno

propisana krivina djela (u svim ovim zakonima koji ine dopunsko krivino zakonodavstvo, kazne i druge mjere mogu se propisivati u skladu sa odredbama sistemskog krivinog zakonodavstva); 3. U irem smislu, ovdje se ubrajaju Krivini procesni zakoni (ZKP BiH, FBiH, RS i BD) i Zakon o izvrenju krivinih sankcija; 4. Posebno krivino zakonodavstvo (npr. Zakon o ravnopravnosti spolova i sl.), koje mora biti u skladu sa krivinim zakonima u pogledu uslova odgovornosti i kanjivosti.

NAELO LEGITIMITETA (osnov zakonitosti)Osnova i granice krivinopravne prinude Krivina djela i krivinopravne sankcije propisuju se samo za ona ponaanja kojima se tako ugroavaju ili povrjeuju line slobode i prava ovjeka, te druga prava i drutvene vrijednosti zajamene i zatiene Ustavom i meunarodnim pravom, da se njihova zatita ne bi mogla ostvariti bez krivino pravne prinude. Propisivanje krivinih djela i vrste i mjere krivinopravnih sankcija zasniva se na nunosti primjene krivinopravne prinude i njenoj razmjernosti jaini opasnosti za osobne slobode i prava ovjeka, te druge osnovne vrijednosti.

NAELO ZAKONITOSTIOvo naelo postoji u materijalnom i procesnom smislu. 1. U materijalnom smislu ovo naelo ima 2 aspekta znaenja:

4

da se krivina djela i krivino-pravne sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom, a ne propisima nie pravne snage. b) da se nikome ne moe izrei sankcija za djelo ako ono, prije nego to je uinjeno, u zakonu nije propisano kao krivino djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija.a)

2. U procesnom smislu ovo naelo je propisano ZKP FBiH Princip zakonitosti: Pravila utvrena ovim zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude osuen, a da se uinitelju izrekne krivinopravna sankcija pod uslovima koje predvia KZFBiH, drugi zakoni Federacije, zakoni kantona i zakoni BiH u kojima su propisana krivina djela i na osnovu zakonom propisanog postupka. Prije donoenja pravomone presude osumnjieni, odnosno optueni moe biti ogranien u svojoj slobodi i drugim pravima, samo pod uslovima propisnim zakonom. Krivinopravnu sankciju moe uinitelju krivinog djela izrei samo nadleni sud, odnosno sud kome je Sud BiH prenio voenje postupka, u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu.

VREMENSKO VAENJE KRIV. ZAKONA (obavezna primjena blaeg zakona)Prema uinitelju krivinog djela primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme uinjenja krivinog djela. Dakle, vrijedi princip da nema retroaktivne primjene propisa. Ako se poslije uinjenja krivinog djela zakon jednom ili vie puta izmjeni, primijenit e se zakon koji je blai za uinitelja. U toj situaciji, mogue je da bude primjenjen novi ili stari zakon, u zavisnosti od toga koji je od njih blai. U zakonu nisu izriito propisani kriteriji po kojima se ocjenjuje koji je zakon blai za uinioca u svakom konkretnom sluaju, meutim sudska praksa i teorija su utvrdili odreene kriterije na osnovu kojih se utvruje koji je zakon blai, a to su: osnovni kriterij je onaj koji predvia da je blai onaj krivini zakon koji konkretno ponaanje uopte ne propisuje kao krivino djelo (npr. u ranijem kriv. zakonodavstvu postojalo je kriv. djelo kockanje, uvreda, vei broj kriv. djela protiv oruanih snaga. Meutim, ta djela i jo neka u vaeem KZ su dekriminisana sl.); Ovo je kljuni kriterij za utvrivanje koji je zakon blai i ukoliko se primjeni na konkretnom sluaj, nema potrebe za utvrivanje ostalih kriterija. 2. blai je onaj krivini zakon koji propisuje odreeno djelo kao krivino djelo, ali iskljuuje krivinu odgovornost i krivino gonjenje; (npr. OSL provali u tui stan radi hvatanja uinioca krivinog djela nee krivino odgovarati jer je to uinio u vrenju slubene radnje); 3. blai je onaj zakon koji predvia mogunost oslobaanja od kazne ili izricanja blae vrste kazne ili manje mjere kazne1.5

(npr. kod krivinog djela krae blai je vaei zakon jer postoji mogunost izricanja blae kazne); 4. blai je onaj krivini zakon koji ne predvia izricanje sporedne kazne ili mjere bezbjednosti; 5. blai je onaj krivini zakon koji predvia ire mogunosti za izricanje uslovne osude ili blae kanjavanje za pokuaj odreenog krivinog djela. Kako se primjenjuje blai zakon? Blai zakon se primjenjuje u odnosu na konkretno djelo i konkret nog uinoca, a ne apstraktno. Dakle, analizom prethodnih kriterija se utvruje kako se ti zakoni odnose na konkretnog uinioca. Blai zakon mora se primjeniti u cjelosti, a ne parcijalno ili kombinovano sa drugim zakonima. Blai zakon mora se primjeniti do pravosnanosti presude. Izuzetno, ako je povodom pravnih lijekova (alba ili ponavljanje postupka) presuda ukinuta i odreeno novo suenje, blai zakon se mora primjeniti i u toj situaciji. Ovo iz razloga to vie ne postoji pravosnana presuda i suenje poinje ispoetka. Ako nije ispotovan ovaj princip tj, ako je sud primjenio stroiji zakon, postojae povreda krivinog zakona.

KRIVINE SANKCIJEVrste krivinopravnih sankcija su:1.

Kazne a) zatvor i dugotrajni zatvor b) maloljetniki zatvor c) novana kazna mjere upozorenja a) sudska opomena b) uslovna osuda

2.

3. mjere bezbjednosti a) obavezno psihijatrijsko lijeenje (na slobodi) b) obavezno lijeenje od ovisnosti c) zabrana vrenja poziva, aktivnosti ili funkcije d) zabrana upravljanja motornim vozilom e) oduzimanje predmeta4.

odgojne mjere (primjenjuju se prema maloljetn. uz odgojne preporuke) a) disciplinske mjere b) mjere pojaanog nadzora c) zavodske mjere6

Pored navedenih krivinopravnih sankcija, zakon poznaje jo dvije mjere koje ne spadaju u krivine sankcije, a to su: Rad za opte dobro na slobodi (spada u red novih, alternativnih sankcija, koja je sui-generis mjera, a nalazi se negdje izmeu kazne i uslovne osude, kao mjere upozorenja) i 2. Odgojne preporuke (izriu se maloljetnicima, bez voenja kriv. postupka)1.

Svrha krivinopravnih sankcija: 1. generalna prevencija - preventivni uticaj na druge da potuju pravni sistem i ne ine krivina djela, a postie se informisanjem javnosti o voenju krivinih postupaka i izricanju sankcija; 2. specijalna prevencija - sprjeavanje uinitelja da uini krivina djela i podsticanje njegovog preodgoja. Iskljuenje primjene krivinog zakonodavstva u Federaciji BiH prema djeci Krivino zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme uinjenja krivinog djela nije navrilo 14 godina ivota.

ZASTARJELOSTZastarjelost krivinog gonjenja Zastarjelost krivinog gonjenja je institut koji podrazumjeva prestanak ovlatenja dravnih organa za preduzimanje krivinog gonjenja iz razloga proteka odreenog vremenskog perioda. Zastarjelost nije na dispoziciji stranaka, tj. nastupa bez obzira na volju uinioca i niko se ne moe odrei zastare! Rokovi zastarjelosti zavise od teine krivinog djela i propisane kazne, pa se krivino gonjenje ne moe poduzeti kad od uinjenja krivinog djela protekne: 1. 35 god. - za KD s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora; 2. 20 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 10 god.; 3. 15 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 5 god.; 4. 10 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 3 god.; 5. 5 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 1 god.; 6. 3 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora do 1 god. ili novanom kaznom. Ako je za KD propisano vie kazni, rok zastarjelosti odreuje se po najteoj. Postoji relativna i apsolutna zastarjelost: a) relativna zastarjelost - nastupa kada proteknu gore navedeni zastarni rokovi utvreni prema propisanoj kazni. b) apsolutna zastarjelost - nastupa kada protekne duplo vrijeme predvieno za relativnu zastarjelost.7

Zastarijevanje krivinog gonjenja poinje od dana kad je krivino djelo uinjeno, bez obzira je li poznat izvrilac KD. OBUSTAVA ZASTARJELOSTI Obustava zastarjelosti nastupa zbog neke zakonske tj. pravne smetnje (npr. poslaniki imunitet, duevno oboljenje uinioca, postupak ekstradicije i sl.) U takvoj situaciji krivino gonjenje ne moe otpoeti, a ako je otpoelo ne moe se produiti. Kada prestane zakonska smetnja tok, zastarjevanja se nastavlja, pri emu se u rok zastarjevanja uraunava vrijeme koje je proteklo do obustave zastarjevanja. Zastarjelost se obustavlja samo u odnosu na ono lice na koje se odnose pravne smetnje, a ne utie na druge sauesnike. PREKID ZASTARJELOSTI Prekid zastarjelosti znai nastupanje takve okolnosti usljed koje je zaustavljen tok zastarjelosti, tako da sa svakim prekidom zastarijevanje poinje ponovno tei. Kod prekida zastarjelosti vrijeme koje je proteklo ne uraunava se u vrijeme zastarjevanja, ve zastarjevanje poinje iznova i moe trajati sve do nastupanja apsolutne zastarjelosti. Prekid zastarjelosti nastupa (zastarijevanje se prekida) u 2 sluaja: 1. preduzimanjem svake procesne radnje od strane suda ili tuioca, koja se preduzima radi gonjenja uinioca zbog uinjenog krivinog djela. Radnje ovlatenog slubenog lica prije pokretanja krivinog postupka nemaju karakter procesnih radnji i ne dovode do prekida zastarjelosti. 2. kada uinilac u vrijeme trajanja zastarjelosti uini isto tako teko ili tee krivino djelo. Zastarjelost izvrenja kazne/krivino-pravne sankcije Zastarjelost izvrenja kazne/krivino-pravne sankcije je institut koji podrazumjeva prestanak ovlatenja nadlenih organa za preduzimanje izvrenja pravosnano izreene kazne/krivino-pravne sankcije, iz razloga proteka odreenog vremenskog perioda. Zastarjelost izvrenja kazne/krivino-pravne sankcije nastaje istekom odreenog vremena od donoenja pravomone presude. Na zastarjelost izvrenja kazne primjenjuju se isti rokovi kao i kod zastarjelosti krivinog gonjenja. Zastarjelost izvrenja sporedne kazne i mjera bezbjednosti Zastarjelost izvrenja novane kazne kao sporedne kazne nastupa kad proteknu 2 god. od dana pravosnanosti presude kojom je ta kazna izreena. 8

Zastarjelost izvrenja mjera bezbjednosti: 1. obavezno psihijatrijsko lijeenje, 2. obavezno lijeenje od ovisnosti i 3. oduzimanje predmeta nastupa kad protekne 5 god. od dana pravosnanosti odluke kojom su te mjere izreene. Zastarjelost izvrenja mjera bezbjednosti: 1. zabrane vrenja poziva, aktivnosti ili funkcije i 2. zabrane upravljanja motornim vozilom nastupa kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere.

Krivino gonjenje i izvrenje kazne ne zastarijeva za krivina djela za koja po meunarodnom pravu zastarjelost ne moe nastupiti (ratni zloini). Generalno, pitanje zastare je materijalno-pravno pitanje, na koje sud pazi po slubenoj dunosti. Kada sud utvrdi da je nastupila zastara, donijee ODBIJAJUU PRESUDU!

KRIVINO DJELOKrivino djelo (lan 21.) Krivino djelo je ono djelo koje kumulativno ima sve slijedee elemente: a) da je protivpravno djelo b) da je zakonom propisano kao krivino djelo, c) za koje je zakonom propisana krivinopravna sankcija i d) ija su obiljeja propisana zakonom. a) Protivpravnost kao element krivinog djela Protivpravnost znai da je odreeno ponaanje u suprotnosti sa pozitivnim normama pravnog poretka. To su ona protivpravna ponaanja pojedinca koja znae napad ili ugroavanje najvanijih drutvenih odnosa. Meutim, pravni poredak dozvoljava u odreenim situacijama i pod odreenim uslovima postojanje nekog osnova koji iskljuuje protivpravnost. U krivinom materijalnom zakonu protivpravnost iskljuuje: 1) djelo malog znaaja, 2) nuna odbrana i 3) krajnja nuda. U krivinom procesnom pravu osnov iskljuenja protivpravnosti postoji u sluajevima: lienja slobode uinioca krivinog djela, odreivanja pritvora, vrenja pretresa i dr. Nareenje pretpostavljenog ne iskljuuje protivpravnost.b)

i c) Propisanost krivinog djela u zakonu kao elemenat krivinog djela (princip zakonitosti) i propisanost sankcije

9

U materijalnom smislu ovaj elemenat krivinog djela znai da se krivina djela i krivine sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom, a ne propisima nie pravne snage. Drugi aspekt ovog naela znai da se nikome ne moe izrei sankcija za djelo ako ono, prije nego to je uinjeno, u zakonu nije bilo propisano kao krivino djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija. d) Obiljeja krivinog djela (bie krivinog djela) Okolnosti koje odreeno ponaanje karakteriu kao krivino djelo nazivaju se obiljejima, odnosno elementima bia krivinog djela. S obzirom na prirodu pojedinih djela, svako djelo ima odreene elemente koji ine bie tog krivinog djela. Bie krivinog djela je skup svih bitnih, posebnih elemenata jednog krivinog djela! Da bi djelo bilo svreno moraju biti ostvarena sva njegova obiljeja. Ostala obiljeja slue za blie oznaavanje kanjivog ponaanja i po potrebi za razgranienje od drugih srodnih krivinih djela. (Npr. kod krivinog djela krae bitna obiljeja su: 1. da se radi o tuoj pokretnoj stvari, 2. da se ta stvar oduzima i 3. da se to ini u namjeri pribavljanja protivpravne imovinske koristi. Krivino djelo teke krae sadri sva ova obiljeja, ali i dodatno obiljeje u pogledu naina izvrenja krae npr. da se kraa vri obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora, da se kraa vri u vrijeme elementarnih nepogoda /poplave, zemljotresi itd/. Prema tome, po ovim dodatnim obiljejima ovo djelo se razlikuje od krivinog djela krae. Krivino djelo ubistva sastoji se u tome da uinilac liava ivota drugo lice. Meutim, ako se to liavanje vri iz nacionalnih, vjerskih ili rasnih pobuda, na okrutan nain, iz bezobzirne osvete i slino, radie se o tekim sluajevima ubistva koji su zaprijeeni stroijom kaznom. Radnja izvrenja krivinog djela (Nain uinjenja krivinog djela) Radnja izvrenja krivinog djela je ona radnja kojom se izvrava krivino djelo i koja je u opisu krivinog djela oznaena kao radnja izvrenja. Npr. kod kriv. djela krae radnja se sastoji u oduzimanju tue pokretne stvari, a kod ubistva radnja se sastoji u liavanju ivota drugog lica. Kod nekih krivinih djela radnja izvrenja se sastoji od dvije ili vie radnji, koje mogu biti odreene kumulativno ili alternativno: 1. kumulativno - gdje se radnja izvrenja sastoji se od dvije djelatnosti i gdje je za postojanje krivinog djela nuno da su kumulativno ostvarene obje navedene radnje tzv. kumulativne dispozicije. Npr. kod kriv. djela razbojnitvo, radnje su upotreba sile i oduzimanje tue pokretne stvari. Kod takvih krivinih djela obje te radnje ulaze u sastav izvrenja krivinog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje se krivino djelo. Kod ovih djela preduzimanjem samo jedne radnje nee se

10

raditi o svrenom krivinom djelu, npr. upotreba sile, ve o pokuaju krivi. djela razbojnitva. 2. alternativno - gdje se radnja izvrenja sastoji od dvije ili vie djelatnosti tako da je krivino djelo izvreno preduzimanjem bilo koje od propisanih radnji tzv. alternativne dispozicije. Ukoliko su ostvarene sve radnje, radit e se o kumulaciji radnji, to se moe uzeti u obzir kao oteavajua okolnost kod odmjeravanja kazne. Npr. kod kriv. djela krivotvorenje isprave, radnja izvrenja je odreena alternativno, pa se djelo moe izvriti pravljenjem lane isprave ili nabavljanjem ili upotrebom lane isprave. Izvrenjem djela na bilo koji od ovih naina tj. ispunjavanjem bilo koje alternacije, djelo je izvreno. Blanketne dispozicije To su nepotpune ili okvirne dispozicije u krivinom zakonu koje su same za sebe neprimjenjive bez uzimanja u obzir drugog propisa na koji one upuuju. Da bi se u takvim sluajevima moglo utvrditi da li je u pitanju krivino djelo ili ne, nuno je konsultovati propise na koje se ta blanketna dispozicija odnosi i tek tada emo biti u mogunosti utvrditi da li u konkretnom ponaanju postoje elementi krivinog djela. Blanketne dispozicije u krivinom zakonu su najee kod krivinih djela protiv bezbjednosti saobraaja i protiv bezbjednosti ljudi i imovine, ali mogu se pronai i u propisima i aktima nie pravne snage. (Npr. krivino djelo ugroavanja saobraaja govori o postupanju u saobraaju suprotno ZOBS-u ili kod krivinog djela protivpravni prekid trudnoe, u dispozitivu se navodi da se prekid trudnoe izvodi protivno propisima o prekidu trudnoe /Pravilnik......../. Kod optuenja i u izreci presude kod ovih krivinih djela nuno je ugraditi odreene lanove zakona ili drugog propisa na koji upuuje blanketna dispozicija. Krivino djelo moe biti izvreno injenjem i neinjenjem. injenjem: U praksi, krivino djelo se najee izvrava injenjem neke radnje. injenje postoji onda kada lice preduzima neku radnju koju ne bi smjelo preduzeti (npr. oduzima tuu pokretnu stvar, falsifikuje ispravu, drugom nanosi povredu i sl). Dakle, kod injenja radi se o nekoj linoj aktivnosti uinioca koja dovodi do odreenih promjena u vanjskom svijetu - povreda, ugroavanja. Neinjenjem: Krivino djelo je uinjeno neinjenjem kad je uinitelj, koji je pravno obavezan sprijeiti nastupanje zakonom opisane posljedice krivinog djela, to propustio uiniti, a takvo je proputanje po djelovanju i znaenju jednako izvrenju tog krivinog djela injenjem.

11

Krivina djela neinjenja mogu biti: 1. prava krivina djela neinjenja i 2. neprava krivina djela neinjenja.1. Prava krivina djela neinjenja (tzv. pravi, isti omisivni delikti) su

ona krivina djela kod kojih je radnja izvrenja u krivinom zakonu odreena kao proputanje odreene dunosti (npr. neprijavljivanje pripremanja kriv. djela) 2. Neprava krivina djela neinjenja (tzv. komisivno-omisivni delikti) su ona krivina djela koja su u krivinom zakonu odreena kao krivina injenja, odnosno gdje je radnja izvrenja tog djela odreena kao preduzimanje neke inidbe, ali se izuzetno to krivino djelo moe izvriti i proputanjem odreene dunosti. (npr. majka ne hrani dijete i usljed toga nastupi zabranjena posljedica, ili skretniar propusti da pomjeri ine u slobodan prolaz i nastupi udes - dunost majke na hranjenje djeteta propisana je u porodinom zakonu; dunost skretniara propisana je u odgovarajuim propisima u oblasti eljeznikog saobraaja). Dakle, kod ovih djela uvijek se radi o tome da uinilac proputa tj. ne preduzima radnju koju mu nalae njegov lini status ili dunost. Posljedica krivinog djela Kod najveeg broja krivinih djela, posljedica krivinog djela je ugraena u dispoziciju krivinog djela i samim tim je vidljiva (npr. lienje ivota, teka tjelesna povreda, prenoenje zarazne bolesti i sl.). Meutim, ima krivinih djela kod kojih posljedica nije vidljiva, ali ona postoji (npr. kod krivinog djela davanje lanog iskaza, posljedica se sastoji u stvaranju pogrenog miljenja kod suda i donoenju pogrene sudske odluke). Posljedica krivinog djela moe se manifestovati u vidu:1. povrede zatienog dobra to je unitenje ili oteenje nekog pravno

zatienog dobra. Ta povreda se uoava ulima i kod ovih djela posljedica se uvijek odreuje kao obiljeje bia krivinog djela (npr. tjelesna povreda, lienje ivota, kraa i sl.). 2. ugroavanja zatienog dobra to je stvaranje opasnosti od nastupanja povrede. Ta opasnost moe biti konkretna ili apstraktna: a) konkretna opasnost - ovdje je ta opasnost odreena u biu krivinog djela i ona se mora dokazivati kao i ostali elementi krivinog djela. Najea su krivina djela protiv bezbjednosti javnog saobraaja i krivina djela protiv opte bezbjednosti ljudi i imovine. b) apstraktna opasnost - postoji kada je posljedica mogla da nastupi usljed preduzete radnje, ali u konkretnom sluaju nije nastupila. Takva krivina djela ne sadre opasnost kao obiljeje krivinog djela, kao u sluaju konkretne opasnosti, ve ta opasnost nuno proizilazi iz radnje izvrenja. To znai da je kod takvih krivinih djela nastupanje posljedice

12

nuna i neoboriva pretpostavka. im je radnja izvrena, ovu opasnost ne treba dokazivati, jer se njeno postojanje uvijek pretpostavlja. (npr. u sluaju predaje u prevozno sredstvo lako zapaljivih, eksplozivnih ili radioaktivnih materijala, djelo se smatra svrenim samim inom predaje takvih materijala u prevozno sredstvo. Dakle, u ovom sluaju se uopte ne dokazuje postojanje posljedice, jer se ona pretpostavlja samim time to se radi o materijama koje su izuzetno opasne i iji je promet u javnom saobraaju izriito zabranjen.) Objektivni uslov inkriminacije To su okolnosti koje zakon odreuje kao uslov koji treba da se stvori da bi jedno ponaanje ovjeka bilo protivpravno ili da bi dobilo opasni karakter. Ove okolnosti ulaze u sastav krivinog djela, ali se za postojanje krivnje uinioca ne zahtijeva njegova svijest da te okolnosti postoje. Dovoljno je da one u konkretnom sluaju egzistiraju, bez obzira na svijest uinioca (npr. kod krivinog djela uestvovanja u tui nemamo svijest, ali smo uletili u tuu, i nastane teka tjelesna povreda ili je neko umro; ili npr. u privredi dovoljno je da je nastupila teta). Znaaj ovih uslova je to od njih zavisi postojanje krivinog djela, iako one ne odreuju krivino djelo. Subjekt izvrenja krivinog djela Subjekt izvrenja krivinog djela, po vaeem krivinom, zakonu moe biti fiziko i pravno lice. Kod pojedinih krivinih djela subjekt izvrenja djela oznaava se na razliite naine: 1. Kod najveeg broja djela subjekt se oznaava rjeju ko (npr. ko drugog lii ivota, ko oduzme tuu pokretnu stvar). U ovoj situaciji to praktino znai da takva krivina djela moe poiniti svako lice, odnosno kod njih postoji najiri krug moguih izvrilaca. 2. Kod nekih krivinih djela subjekt se oznaava prema odreenom svojstvu lica ili njegovom statusu. (npr. slubeno lice, odgovorno lice, vojno lice, voza motornog vozila, branilac, ljekar, svjedok, uesnik u saobraaju). Kod ovih krivinih djela, dakle, suen je broj moguih uinilaca tako da ova djela moe uiniti samo lice koje ima odreeno svojstvo. Ova djela nazivaju se VLASTORUNA ili DELICTA PROPRIA. Utvrivanje svojstva uinioca kod ovakvih krivinih djela je veoma znaajno, jer ako uinilac nema odreeno svojstvo, nee se raditi o tom krivinom djelu. (npr. kod krivinog djela edomorstva /ubistvo djeteta pri poroaju/ uinilac, odnosno subjekt tog krivinog djela moe biti samo majka djeteta. To je privilegovano djelo ubistva koje moe uiniti samo majka u posebnom stanju do koga dolazi u vezi sa poroajem. Druga lica koja bi eventualno sa majkom uestvovala u izvrenju tog KD odgovarala bi za neki od oblika suesnitva u13

izvrenju KD ubistva kao pomaga, podstreka ili saizvrilac. Dakle, ta lica bi odgovarala stroije jer nemaju svojstvo koje ima majka). Subjekt krivinog djela moe se pojaviti kao izvrilac (saizvrilac), pomaga i podstreka. Od subjekta treba razlikovati pasivnog subjekta - ako se neko lice poslui drugim licem da uini krivino djelo. Npr., lice A gurne lice B na lice C, pa lice C pretrpi povrede ili nastupi smrt. Lice A je subjekt izvrenja krivinog djela, a lice B samo sredstvo kojim se lice A posluilo. Subjekt krivinog djela, odnosno uinilac i krivac nisu sinonimi, jer je kriv samo onaj za koga se to utvrdi pravosnanom presudom. Vrijeme izvrenja (uinjenja) krivinog djela Krivino djelo je uinjeno u vrijeme kada je uinitelj radio ili bio duan raditi, bez obzira na to kad je posljedica injenja ili neinjenja nastupila. Vrijeme izvrenja krivinog djela znaajno je: 1) radi utvrivanja uzrasta uinioca, tj. da li je u pitanju dijete, maloljetnik ili punoljetno lice, a to je znaajno radi utvrivanja uraunljivosti uinioca; 2) radi primjene odgovarajueg zakona na uinioca, kako odredbi materijalnopravnog, tako i procesnopravnog karaktera. 3) radi utvrivanja zastarjelosti krivinog gonjenja; 4) radi utvrivanja uzrasta, tj. starosti oteenog, kod krivinih djela gdje je uzrast oteenog elemenat bia krivinog djela; npr. kod krivinog djela vanbrana zajednica sa maljoljetnim licem, zavoenje, obljuba nad maloljetnim licem, zlostavljanje ili naputanje maloljetnog lica. 5) kod nekih krivinih djela vrijeme je elemenat bia krivinog djela. Npr. djelo izvreno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne opasnosti, za vrijeme epidemije i sl. Kad se ne moe precizno utvrditi vrijeme, uzima se ono koje je najpovoljnije za uinioca. Ako se djelo sastoji od razliitih djelatnosti, a ine jednu radnju, uzima se ono vrijeme kada je uinjena posljednja radnja (kumulativne radnje). Kod produenog krivinog djela uzima se vrijeme svake izvrene radnje u sastavu krivinog djela. Zastara tee od zadnje izvrene radnje. Mjesto izvrenja krivinog djela Posljedica krivinog djela se najee deava u mjestu radnje, ali kod distancionih krivinih djela, radnja se moe desiti u jednom, a posljedica u drugom mjestu. Na zakon je prihvatio tzv. kriterij ubikviteta. Krivino djelo je izvreno u mjestu gdje je uinilac radio ili je bio duan da radi, a kod kanjivog pokuaja i u mjestu gdje je posljedica nastupila, odnosno u mjestu gdje je prema umiljaju uinioca trebala nastupiti.14

Znaaj mjesta izvrenja krivinog djela ogleda se u slijedeem: Prema mjestu izvrenja djela odreuje se koji e se zakon primjeniti na uinioca, to je naroito znaajno kod distancionih, kao i tzv. tranzitnih krivi. djela sa elementom inostranosti (npr. paket sa eksplozivom utovaren je u naoj zemlji u avion ili voz koji saobraa prema inostranstvu). 2. Mjesto izvrenja djela znaajno je i za odreivanje mjesno nadlenog suda.1.

UZRONA (KAUZALNA) VEZA RADNJE I POSLJEDICEUtvrivanje uzrone veze izmeu ljudske radnje i nastupjele posljedice u konkretnom sluaju je injenino pitanje i rjeava se na osnovu prirodnih zakona i iskustvenog saznanja. U praksi, najei su sluajevi da je ljudska radnja neposredni uzrok nastupanja zabranjene posljedice, tako da je uzrona veza nesumnjiva. Npr. uinilac puca iz vatrenog oruja u grudi rtve u predio srca, to dovede do smrti. Tu je oigledno da postoji uzrona veza izmeu radnje uinioca i nastale posljedice. Meutim, mogui su sluajevi da se izmeu ljudske radnje i nastupjele posljedice interpolira jedan ili vie dogaaja kao uslova nastanka posljedice (npr. uinilac tjelesno povrijedi rtvu, a kasnije se ispostavi da je rtva bolovala od hemofilije ili uinilac povrijedi rtvu, a lice B rtvi zavije ranu septikim zavojem, pa se rana inficira i rtva umre). U tom sluaju postavlja se pitanje da li je dolo do prekida uzrone veze izmeu prvobitne radnje izvrioca i nastupjele posljedice. Kod spornih sluajeva naa pravna teorija i sudska praksa prihvaaju teoriju ekvivalencije (jednake vrijednosti). Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu posljedicu imaju jednaku vrijednost. To znai da se uzrokom smatra svaki onaj uslov bez koga konkretna posljedica ne bi nastupila. Po ovoj teoriji, uzronost e postojati i u sluaju potpuno nepredvidivih i naknadnih pojava koje se nadovezuju na radnju uinioca. Ako je ljudska radnja ula u uzroni lanac koji je doveo do posljedice mora se uzeti da je ona uzrok posljedice, bez obzira u kojem stepenu je doprinijela proizvoenju posljedice. U sluaju prekida uzronosti, uinilac odgovara samo za posljedicu koja je nastupila prije prekida uzrone veze. (Npr. uinilac je oteenom nanio tjelesne povrede, nakon toga ga vozilom vozi u bolnicu, u toku vonje doe do udesa krivicom drugog vozaa, usljed ega oteeni pogine. Ovaj drugi udes prekinuo je tok uzronosti pa e prvobitni uinilac krivino odgovarati za nanoenje tjelesnih povreda oteenom, a drugi voza za krivino djelo ugroavanja bezbjednosti saobraaja kvalifikovano smrtnom posljedicom; ili Npr. provalnik je provalio u tuu kuu, zatie oteenog i nanese mu teke tjelesne povrede i dovede ga u stanje da ovaj vie ne moe da vlada sobom, oduzima stvar i odlazi. Nakon toga dolazi do poara i ovjek pogine. Uinilac e odgovarati za krajnju posljedicu, jer nije dolo do prekida uzronosti, jer je ovjeka doveo u stanje da ne moe da se spasi sam).15

INSTITUTI KOJI ISKLJUUJU POSTOJANJE KRIVINOG DJELA(OPTI OSNOVI ZA ISKLJUENJE PROTIVPRAVNOSTI) To su slijedei pravni instituti: 1. beznaajno djelo, 2. nuna odbrana i 3. krajnja nuda. (Kada sud utvrdi njihovo postojanje, DONOSI OSLOBAAJUU PRESUDU) Odreeno ponaanje koje ima sva obiljeja odreenog krivinog djela nee biti inkriminisano, odnosno uinilac nee biti krivino gonjen zbog takvog ponaanja, ukoliko postoji jedan od ova tri instituta. 1. Beznaajno djelo Beznaajno djelo nije krivino djelo. Ono postoji kada odreeno djelo sadri obiljeja krivinog djela odreena u zakonu, ali ipak se nee raditi o krivinom djelu s obzirom na: 1. 2. 3. nain izvrenja krivinog djela, neznatnost ili nepostojanje tetne posljedice i nizak stepen krivine odgovornosti uinioca.

Ova 3 elementa trebaju biti kumulativno ispunjena da bi se odreeno ponaanje moglo ocijeniti kao beznaajno djelo. Znaajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznaajno djelo ili ne, jeste i zaprijeena kazna i priroda djela (npr. u sluaju razbojnitva ili ubistva, zbog prirode tih djela i zaprijeene kazne nikada se nee moi raditi o beznaajnom djelu). Ovaj institut mogao bi imati primjenu kod imovinskih krivinih djela. U praksi su poznati sluajevi krae pakla ili teke cigareta, artikala za ishranu, protivpravnog zauzimanja male povrine zemljita u dravnoj svojini i sl. Pri tome svakako treba cijeniti i stepen krivine odgovornosti uinioca (npr. uinilac nije ranije osuivan, izvrio je krau u gladnom stanju ili su ukradeni predmeti oduzeti). U sutini radi se o tzv. bagatelnim djelima kojima nedostaje potrebni kvantitet ili kvalitet za postojane kriv. djela, tako da ne zasluuju krivini progon. 2. Nuna odbrana (2) Nuna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da uinitelj od sebe ili od drugog odbije istovremeni ili direktno predstojei protivpravni napad, a koja je srazmjerna napadu. (3) Uinitelj koji prekorai granice nune odbrane moe se blae kazniti, a ako je prekoraenje uinio zbog jake razdraenosti ili straha izazvanog napadom, moe se i osloboditi kazne.

16

Nuna odbrana predstavlja sukob prava i neprava. Nije krivino djelo ono djelo koje je uinjeno u nunoj odbrani. Dakle, nuna odbrana predstavlja opti osnov iskljuenja protivpravnosti - postojanja krivinog djela. Nuna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da uinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojei protivpravni napad i koja je srazmjerna sa tim napadom. Dakle, napad (koji moe dolaziti samo od ovjeka) treba da je: 1. protivpravan, 2. istovremen ili direktno predstojei i 3. neskrivljen, a odbrana treba da je srazmjerna napadu. Opteprihvaeno je da nuna odbrana ima dvije komponente:1. napad, s jedne strane i 2. odbranu, (odnosno, odbijanje napada) sa druge strane.

Pri tome treba imati u vidu da svaki napad ne opravdava odbranu, ali i da svaka odbrana nije nuna odbrana. Da bi odbijanje napada imalo kvalitet i karakter nune odbrane kao osnova koji iskljuuje protivpravnost, potrebno je da napad i odbrana ispunjavaju odreene uslove koji su etablirani u teoriji i praksi. NAPAD (1. ljudska radnja, 2. protivpravan, 3. nema N.O. na N.O., izuzev kod prekoraenja, 4. istovremen ili neposredno predstojei, 5. Stvarno postojanje -putativna N.O.) Napad predstavlja ljudsku radnju, to znai da napad moe dolaziti samo od ovjeka. Bez znaaja je njegov uzrast ili uraunljivost, da li je napad preduzet umiljajno, ili nehatno i sl. Napada je ovjek i onda kada koristi ivotinju kao sredstvo napada ili neka tehnika postrojenja ili naprave. Radnja napada se redovno sastoji u injenju, ali nije iskljueno da izuzetno i neinjenje, odnosno proputanje ima karakter napada protiv koga je dozvoljena odbrana (npr. odbijanje ljekara da prui pomo licu kome je ivot u opasnosti ima karakter napada i sl.). Za postojanje nune odbrane nije neophodno da napad istovremeno predstavlja i krivino djelo. Napad moe biti upravljen protiv bilo kojeg pravnozatienog dobra (ivot, tijelo, imovina). Nuna odbrana postoji ne samo onda kada se protivpravni napad odbija od sebe ve i od nekog drugog (tzv. nuna pomo). Napad mora biti protivpravan, jer samo protivpravan napad legitimira pravo na odbranu. Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog zakonskog ovlatenja, odnosno kada se tim napadom povrjeuju pravni propisi bilo koje grane prava. Ako se radi o radnjama koje se preduzimaju na osnovu zakonskog ovlatenja, iako sadrajno ukljuuju i akte napada, "napadnutom" se u takvim sluajevima ne priznaje pravo na odbranu (npr. lienje slobode na osnovu naredbe o pritvoru, pretresanje stana od strane organa gonjenja, liavanje slobode lica zateenog u izvrenju kriv.djela). Iz zahtjeva da napad mora biti protivpravan, proizilazi da nije dozvoljena odbrana protiv onoga koji se brani u nunoj odbrani (nema nune odbrane na nunu odbranu), ali samo pod uslovom da lice koje se brani ne prijee17

granice dozvoljene odbrane. Ako se to desi, tada "odbrana" dobija karakter protivpravnog napada i lice koje je bilo napada stie pravo na nunu odbranu. Napad je protivpravan i ako ga je napadnuti sam izazvao, odnosno skrivio. Pri tome ne smije da se radi o tzv. insceniranoj nunoj odbrani koja postoji onda kada je napad namjerno isprovociran da bi se pod vidom nune odbrane izvrilo krivino djelo, odnosno povrijedilo neko napadaevo dobro. Napad i odbrana moraju biti istovremeni, jer su ove dvije komponente u korelaciji. Istovremenost postoji kako onda kada je napad aktuelan (kada traje i sve dok ne prestane), tako i onda kada neposredno predstoji (npr. jedno lice sa noem tri prema drugom licu u namjeri da ga udari). Nuna odbrana nee postojati ukoliko su odbrambene radnje preduzete nakon zavretka napada, jer bi to znailo legalizovanje osvete. Praktino, ima se uzeti da istovremenost postoji i u situaciji kada napad jo nije poduzet, ali se prema poduzetoj prethodnoj radnji napadaa realno moe ocijeniti i oekivati da e radnja napada neposredno uslijediti. Npr. ako napada prilazi stolu nekog gosta i pone ga napadati to je istovremeni napad i odbrana bez sumnje; ili npr. napada prilazi rtvi i hvata se za dep kaputa, a radi se o ovjeku koji je poznat kao siledija i lako se hvata oruja, a napada i rtva imaju nesuglasice od ranije. Druga osoba, rtva, realno moe zakljuiti da napad predstoji i moe se braniti. Danas je dosta sporno pitanje odbrane protiv prijeteih napada, a koja se sastoje u preduzimanju tzv. zatitnih mjera (npr. elektrine ograde i sl.). Ova, pro future nuna odbrana nije dozvoljena, jer se ovdje radi samo o prijetnjama od (eventualnog) budueg napada, za koje se ne moe unaprijed predvidjeti koje vrste i intenziteta e biti, pa je teko tvrditi da je ovakva odbrana neophodna. Napad mora stvarno postojati, odnosno mora biti stvaran, a ne uobraen, kada postoji tzv. putativna (uobraena) nuna odbrana. Putativna nuna odbrana je pogrena procjena situacije od strane napadnutog. Ovdje se napadnuti nalazi u stvarnoj zabludi, jer prema okolnostima sluaja smatra da se na njega vri napad, iako to nije sluaj. Npr. jedno lice u noi saeka drugo lice i u mraku usmjeri u njega djeiji pitolj. Napadnuti, u uvjerenju da je napadnut, upotrijebi no ili vatreno oruje te povrijedi ili lii ivota napadaa. Ovdje je oigledno da napadnuti nije bio u mogunosti pouzdano zakljuiti da se prema njemu ne vri napad i da se ne radi o pravom pitolju. Napadnuti je iz opravdanih razloga bio u zabludi da je napadnut, te bi se radilo o iskljuenju krivine odgovornosti zbog postojanja stvarne zablude u kojoj je preduzeta odbrana. U sluaju putativne nune odbrane nema nune odbrane i odbrambene radnje tada e biti protivpravne, a pitanje eventualne krivice rjeava se na nivou krivine odgovornosti, konkretno kroz stvarnu zabludu. Izvrilac, u ovom sluaju, odgovara za nehatno izvrenje krivinog djela ako je u zabludi iz nehata i ako zakon predvia kanjavanje za to djelo u sluaju da je izvreno iz nehata. Krivino djelo ubistvo namah se ini u slinom stanju, kao u sluaju putativne nune odbrane.1 Kada doemo u situaciju da procjenjujemo da li se1

Ubistvo namah - Ko drugoga usmrti namah, doveden bez svoje krivnje u jaku razdraenost ili prepast njegovim napadom, zlostavljanjem ili tekim vrijeanjem, kaznit e se kaznom zatvora od 1 do 10 godina.

18

radi o nunoj odbrani ili ubistvu na mah, sud e uvijek iskoristiti pravilo " In dubio pro reo", te e odluiti da se radi o prekoraenju nune odbrane jer tada postoji mogunost od oslobaanja od kazne. ODBRANA (1. def.-ofanz., 2. da se njome ostvaruju obilj. KD, 3. usmjerena protiv napadaa ili njegovog dobra, 4. neophodno potrebna - srazmjernost) Odbrana ili odbijanje napada je druga strana instituta nune odbrane, koja se sastoji u odbijanju napada kojim se povreuje neko napadaevo dobro. Ona moe biti defanzivna, ali napadnuti ima pravo i na ofanzivnu odbranu, ako se drugaije ne moe odbiti napad. Neophodno je da se odbrana odvija u odreenim granicama , jer svaka odbrana nije nuna odbrana i da bi ona imala takav karakter, potrebno je: 1. da su radnjama odbrane ostvarena obiljeja nekog krivinog djela (tzv. djelo nune odbrane), jer ako bi napad bio otklonjen radnjama kojima nije ostvareno krivino djelo, onda takva situacija nije ni relevantna sa krivino-pravnog stanovita. 2. odbrana treba biti usmjerena protiv napadaa ili nekog njegovog dobra, ako je to potrebno radi odbijanja napada. Ukoliko je odbrana otklonjena povredom nekog drugog lica ili njegovih dobara, nema nune odbrane, ali moe da postoji eventualno krajnja nuda. Meutim, postojae nuna odbrana ukoliko je izvrilac djela nune odbrane unitio ili otetio tuu stvar koju je napada koristio kao sredstvo napada. 3. najznaajniji uslov odbrane se sastoji u njenoj nunosti, neophodnosti da bi se odbio napad. U tom pogledu je znaajno to je zakon eksplicitno naglasio potrebu postojanja "srazmjere" izmeu napada i odbrane. Da li je odbrana bila neophodno potrebna, a time i srazmjerna napadu faktiko je pitanje i zavisi od naina, sredstva i mogunosti sa kojima je napadnuti raspolagao u vrijeme napada. Srazmjernost napada i odbrane ne moe se cijeniti iskljuivo imajui u vidu upotrijebljena sredstva u napadu i odbrani, ve treba cijeniti intenzitet napada, snagu i spretnost napadaa u odnosu na napadnutog, sredstva koja su bila na raspolaganju napadnutom za odbranu od napada. Mora se imati u vidu da se od uinioca djela nune odbrane ne moe zahtijevati posve trezveno prosuivanje i matematiko odmjeravanje i procjenjivanje preduzete akcije. Navedeni proporcionalitet izmeu napada i odbrane ne treba shvatiti kao potpunu ekvivalenciju izmeu kolidirajuih dobara. Radie se o nunoj odbrani i onda kada se povreuje napadaevo dobro vee vrijednosti od onog koje je zatieno. Nuna odbrana je kolizija prava i neprava iz ega proizilazi i pravo na nunu odbranu i stoga stav da napadnuti nije obavezan da se ukloni napadu, bjeanjem ili na drugi nain. Prekoraenje granice nune odbrane (eksces nune odbrane) Ono postoji u sluaju kada napadnuti prekorai granice koje su neophodno potrebne za odbijanje napada. Eksces nune odbrane moe biti:19

a) intenzivni - postoji kada preduzeta odbrana nije bila neophodno

potrebna, odnosno bila je nesrazmjerna, ib) ekstenzivni - postoji kada je napad ve bio prestao.

Naa sudska praksa opravdano prihvata samo intenzivni eksces, jer prestankom napada prestaje i stanje nune odbrane , te povreivanje dobara napadaa nakon toga ne predstavlja nunu odbranu. Imajui u vidu da izvrilac esto nije u mogunosti da pravilno ocijeni potrebne granice odbrane, zakon je prekoraenje nune odbrane predvi dio kao fakultativni osnov za ublaavanje ili osloboenje od kazne, u zavisnosti od toga pod kakvim okolnostima je prekoraenje izvreno. Krivino djelo ubistvo na mah se ini u slinom stanju. Kada doemo u situaciju da procjenjujemo da li se radi o nunoj odbrani ili ubistvu na mah, sud e uvijek koristiti naelo In dubio pro reo i uzeti da se radi o nunoj odbrani. 3. Krajnja nuda (1) Nije krivino djelo ono djelo koje je uinjeno u krajnjoj nudi. (2) Krajnja nuda postoji kad je djelo uinjeno da uinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeu neskrivljenu opasnost koja se na drugi nain nije mogla otkloniti, a pritom uinjeno zlo nije vee od zla koje je prijetilo. (3) Uinitelj koji sam izazove opasnost, ali iz nehata, ili prekorai granice krajnje nude, moe se blae kazniti, a ako je prekoraenje uinjeno pod naroito olakavajuim okolnostima, moe se i osloboditi kazne. (4) Nema krajnje nude ako je uinitelj bio duan izloiti se opasnosti. Zakon krajnjoj nudi, kao i nunoj odbrani, priznaje karakter opteg osnova iskljuenja krivinog djela, iako se ova ustanova po svojoj prirodi bitno razlikuje od nune odbrane. Za razliku od nune odbrane kod koje je u pitanju sukob prava i neprava, krajnja nuda predstavlja sukob dva prava ili koliziju dva interesa zasnovana na pravu. Dakle, ovdje su u konfliktu pravo sa pravom, odn. dva podjednako pravno zatiena dobra. Ustanova krajnje nude obuhvata one ivotne situacije u kojima se jedno dobro koje je u opasnosti titi rtvovanjem tueg dobra, pri emu se radnjom otklanjanja opasnosti ostvaruju obiljeja odreenog kriv. djela. Ako su u takvoj situaciji ispunjeni svi zakonski uslovi za postojanje krajnje nude, onda takvo djelo nije protivpravno, odn. nije krivino djelo (to nije po zakonu dozvoljeno, nuda ini dozvoljenim). Krajnja nuda postoji kada uinilac preduzima neku radnju da bi od sebe ili drugoga otklonio opasnost koja je istovremena ili neposredno predstojea, neskrivljena i koja se na drugi se nain nije mogla otkloniti, pri emu uinjeno zlo ne smije biti vee od zla koje je prijetilo. Npr. neko lice nasilno prodre u tui stan da bi od poara spasilo neko lice; ili voza kojem u toku vonje ispred automobila iskoi pjeak, postupie u krajnjoj nudi kada, radi izbjegavanja sudara sa pjeakom i ugroavanja njegovog ivota, skrene sa kolovoza i pri tome npr. udari u ogradu nekog lica i oteti je, ime nanese tetu vlasniku ograde.20

Uslovi za procjenu postojanja krajnje nude su rigorozniji nego u sluaju nune odbrane, jer se radi o sukobu dva interesa zasnovana na pravu, pri emu oteeni ni na koji nain nije doprinio nastupanju posljedice. Krajnja nuda obuhvata 2 (dvije) osnovne komponente:1. opasnost za odreeno dobro, 2. neophodnost otklanjanja te opasnosti na tetu tueg, odnosno drugog

dobra. OPASNOST ZA ODREENO DOBRO Opasnost je stanje ugroenosti odreenog dobra u kojem je, prema objektivnim okolnostima date situacije i optim naelima iskustva, nastupanje povrede dobra vjerovatno. Po prirodi stvari nuno je da se radi o znaajnijim opasnostima od kojih prijeti nastupanje ozbiljnije tete, jer neznatna ugroavanja, svakodnevne neugodnosti, ne mogu zasnovati krajnju nudu. Da bi opasnost zasnovala stanje krajnje nude, moraju se ispuniti odreeni uslovi: 1. Opasnost treba da prijeti nekom pravnozatienom dobru. Opasnost koja ne prijeti nikome i niemu ne moe zasnovati stanje krajnje nude. U praksi, ovaj institut najvie dolazi do izraaja u otklanjanju opasnosti za ivot, tjelesni integritet, zdravlje i imovinu. Naravno i ovdje se mogu titi kako svoja tako i tua dobra. 2. Opasnost mora biti stvarna. Ako opasnost objektivno ne postoji moe se raditi o putativnoj krajnjoj nudi, za to vai sve to je reeno za putativnu nunu odbranu. Moe se raditi i o tome da uinilac pokuava opravdati izvreno krivino djelo pozivanjem na krajnju nudu. Za razliku od nune odbrane, gdje napad moe dolaziti iskljuivo od ovjeka, opasnost kod krajnje nude moe dolaziti iz razliitih izvora (od radnji ovjeka, prirodnih nepogoda, ivotinja, kvara tehnikih ureaja i sl.). 3. Opasnost ne smije biti skrivljena tj. izazvana od uinioca koji otklanja opasnost. To znai da se nee moi pozivati na krajnju nudu onaj uinilac koji je bio umiljajan ili nehatan u odnosu na injenicu da njegovo ponaanje moe prouzrokovati opasno stanje iz koga moe proizai povreda odreenih dobara. (npr. kada planinar nedovoljno odjeven provali u tuu planinsku kuu da bi se spasio;) OTKLANJANJE OPASNOSTI NA TETU TUEG/DRUGOG DOBRA (1. da se njome ostvaruju obiljeja KD, 2., da se opasnost na drugi nain nije mogla otkloniti 3. srazmjernost, 4. istovremenost i 5. subjektivni elemenat -svijest i volja da se radnjama otklanja opasnost) Otklanjanje opasnosti je djelatnost kojom se mijenja odvijanje nastale situacije, jer uinilac prijeteu opasnost sa jednog pravnog dobra prebacuje na drugo pravno dobro. Time se ugroenom dobru prua zatita, a povreuje se dobro nekog drugog lica.21

Samo izuzetno, moe se raditi i o dobru istog lica kome prijeti opasnost, kada se radi o tzv. nunoj pomoi (npr. pristanak pacijenta na rizinu operaciju da bi mu se spasio ivot, ime se stavlja u drugu opasnost, i da bi bio spaen povreuje se njegov tjelesni integritet, ili trudnica iz medicinskih indikacija prihvata unitavanje ploda da bi spasila svoj ivot i sl.). Radnja otklanjanja opasnosti redovno znai ostvarenje odreenog krivinog djela, ali u uslovima krajnje nude, protivpravnost takvog djela je iskljuena. Otklanjanje opasnosti, ili djelo krajnje nude, se redovno vri injenjem, ali izuzetno to moe biti i proputanjem dunog injenja (npr. neprijavljivanje krivinog djela i uinioca da bi se spasio ivot). S obzirom da u krajnjoj nudi kolidiraju dobra jednakopravno zatiena i da se opasnost prebacuje na nesudjelujue i nevino lice, za otklanjanje opasnosti kod krajnje nude postavljeni su dosta strogi uslovi bez kojih pri tome uinjeno djelo ostaje protupravno. To su slijedei uslovi: Prvi i najstroiji uslov sastoji se u neophodnosti povrede tueg dobra (opasnost se na drugi nain nije mogla otkloniti). Za razliku od nune odbrane, krajnja nuda se priznaje samo ako se opasnost nije mogla otkloniti na drugi nain. Ukoliko je postojao drugi, ili manje tetan izlaz iz te situacije (npr. sklanjanje od opasnosti, bijeg, dozivanje u pomo, organizovanje zatite, povreda nekog svog manjeg dobra, i sl.), ne moe se odobriti krajnja nuda. Ovaj uslov predstavlja jedan od najbitnijih elemenata ovog instituta. 2. Posebnog znaaja je i uslov srazmjernosti kolidirajuih dobara, tj. da uinjeno zlo nije vee od zla koje je prijetilo. Dakle, potrebno je da povrijeeno dobro nije vee vrijednosti od zatienog dobra, da bi djelo krajnje nude uopte moglo biti opravdano, neprotivpravno, jer u suprotnom, kada je uinjeno zlo vee od zla koje je prijetilo, radi se o prekoraenju granica krajnje nude (eksces krajnje nude). 3. Radnja otklanjanja treba da je istovremena sa opasnou ili neposredno prijetea. Istovremenost postoji kada je radnja otklanjanja preduzeta kada je opasnost nastala i dok traje kao i kad neposredno predstoji. Opasnost neposredno predstoji kada je postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje gotovo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zatite ne preduzmu odmah. To znai da minula i budua opasnost ne mogu biti osnova ovog instituta. 4. Pored navedenih, opteprihvaen je stav da je za valjanost djela krajnje nude potreban i subjektivni elemenat koji se sastoji u svijesti i volji da se navedenim radnjama otklanja opasnost. Postupak u ovakvim situacijama moe se opravdati samo onda kada su, pored objektivnih, postojali i subjektivni uslovi opravdanja, samo onda kada je uinilac djela krajnje nude svjestan toga stanja i nastoji otkloniti opasnost, slijedi cilj spaavanja, zatite.1.

Prekoraenje granica krajnje nude (eksces krajnje nude)

22

Postoji u 2 (dva) oblika: 1. intenzivni eksces - postoji kada je uinjeno zlo vee od zla koje je prijetilo, 2. ekstenzivni eksces - postoji kada se otklanja opasnost koja po objektivnoj ocjeni jo nije nastupila, niti je neposredno predstavljala opasnost. Kod ovog, ekstenzivnog, ekscesa ne radi se o krajnjoj nudi, niti o prekoraenju krajnje nude, jer nedostaje element istovremenosti, tj. radi se o pro future opasnosti za koju se pretpostavlja da tek treba da se desi (npr. dvije susjedne kue, u jednoj ogromno drvo, pa vlasnik druge kue misli da mu drvo predstavlja opasnost i obori ga). U sluajevima kada je uinilac djelo izvrio u prekoraenju granica krajnje nude, ili ako sud utvrdi da uopte nema krajnje nude, izvreno djelo ostaje protivpravno, tj. ostaje krivino djelo. Meutim, zakon polazi od toga da uinilac djela krajnje nude nije uvijek u mogunosti da pravilno ocijeni njene granice, pa izvrenje djela u prekoraenju granica krajnje nude tretira kao fakultativni osnov za ublaavanje kazne, pa ak i za osloboenje, ako je prekoraenje uinjeno pod naroito olakavajuim okolnostima. Privilegija krajnje nude ne vrijedi za one sluajeve kada su odreena lica zbog vrenja odreenih profesija duna da se izlau opasnosti. Ako je neko duan da se izlae opasnosti u obavljanju svoje slubene dunosti ili po nekom drugom pravnom osnovu, ne moe se pozivati na institut krajnje nude ukoliko ne postupi u skladu sa svojim obavezama. (Npr., ljekar se ne moe pozivati na strah od zaraze i odbiti pruiti pomo oboljelom; vatrogasac ne moe iz straha odbiti intervenciju. U ovim sluajevima, navedena lica ine odreeno krivino djelo i tu nema mogunosti za primjenu krajnje nude) Meutim, ovo ogranienje nije apsolutno, jer obaveza izlaganja opasnosti prestaje kada je sasvim izvjesno da prijeti opasnost njihovom ivotu.

POKUAJ(2) Uinitelj e se za pokuaj krivinog djela kazniti u granicama kazne propisane za to krivino djelo, a moe se i blae kazniti. Pokuaj je sa umiljajem zapoeto, ali nedovreno krivino djelo. To znai da je za postojanje pokuaja potrebno da budu ostvarena 3 elementa , koji se sastoje u tome: 1) da kod uinioca postoji umiljaj, odnosno volja da izvri krivino djelo, 2) da je izvrenje krivinog djela zapoeto i 3) da je, u pravilu, izostala posljedica. 1) Osnovni konstitutivni elemenat pokuaja sastoji se u tome da je uinilac preduzeo radnje kojima je zapoeto izvrenje krivinog djela. Moe se rei da je izvrilac zapoeo izvrenje krivinog djela kada je svojom radnjom ostvario neko od obiljeja krivinog djela. (npr. izvjesno je da postoji pokuaj u sluaju kada je uinilac pucao u drugoga u namjeri lienja ivota i promaio; ili23

kada je zapoeo daviti rtvu u namjeri da je ubije; ali ko je nabavio samo sredstva za pravljenje falsifikovanog novca, pa je uhvaen ve prilikom nabavljanja i pripreme tih sredstava, tek je u fazi pripremanja). Nekada e biti dovoljno da je uinilac primijenio neko od sredstava ili naina izvrenja datog djela, (npr. kod razbojnitva ili silovanja, kod kojih pokuaj postoji ve samom primjenom sile od strane uinioca). 2) Slijedee obiljeje pokuaja sastoji se u tome da krivino djelo nije dovreno - da je izostala posljedica. Nedovrenost krivinog djela je negativni elemenat, negativna pretpostavka pokuaja. Nastupanje posljedice predstavlja po pravilu jasan dokaz da se radi o dovrenom krivinom djelu, a ne o pokuaju. Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvij e vrste pokuaja: 1. nesvreni ili nedovreni pokuaj - postoji kada je uinilac zapoeo radnju izvrenja, ali je nije dovrio. (npr. zamahne noem na drugo lice, ali radnju ne dovri, bilo svojom voljom ili postupanjem treeg); 2. svreni ili dovreni pokuaj - postoji kada je uinilac preduzeo radnju izvrenja i istu dovrio, ali posljedica nije nastupila. (npr. lice A puca na lice B, ali doe do promaaja). Stoga kod svrenog pokuaja uinilac vie ne moe obustaviti svoje djelovanje, pa se dobrovoljni odustanak od ovog pokuaja moe sastojati samo u aktivnoj radnji usmjerenoj na spreavanje posljedice. U praksi se za nesvreni pokuaj blae kanjava, nego za svreni. 3) Najzad, jedno od obiljeja pokuaja je i njegov subjektivni elemenat koji se sastoji u umiljaju ili volji uinioca da izvri krivino djelo. Za postojanje pokuaja nuno je da je odluka o izvrenju djela definitivna, konana. (stoga nema pokuaja npr. kod onog ko je samo posegnuo, ko se samo maio za pitolj, ali se nije jo odluio da puca, ve eventualno samo da zaprijeti). Budui da je umiljaj konstitutivno obiljeje pokuaja, u teoriji je vladajue shvatanje da je nehatni pokuaj nemogu. U vezi sa kanjavanjem, treba razlikovati 2 pitanja: 1) KADA SE kanjava za pokuaj? - pokuaj je kanjiv kod svih djela sa propisanom kaznom zatvora od 3 godine i teom, a za pokuaj drugih kriv. djela samo kad zakon izriito odreuje kanjavanje za pokuaj. 2) KAKO SE kanjava za pokuaj? - uinilac e se za pokuaj kazniti u granicama kazne propisane za to krivino djelo, ali se moe i blae kazniti. Pokuaj je na taj nain predvien kao fakultativna okolnost za ublaavanje kazne (pravi pokuaj), dok je zakon kod nepodobnog pokuaj a dao jo ire mogunosti za ublaavanje, jer je predvidio ak i mogunost osloboenja od kazne, to podrazumijeva i neogranieno ublaavanje. Da li e sud odmjeriti kaznu u granicama kazne propisane za dovreno krivino djelo, kako se prvenstveno u zakonu sugerie, ili e iskoristiti mogunost ublaavanja kazne, zavisie od niza okolnosti svakog konkretnog sluaja. Pri tome e svakako sud uzimati u obzir da li se radi o svrenom ili nesvrenom pokuaju, koji je stepen uinioeve volje za izvrenjem djela (njegove krivice ili krivnje),24

da li je nastojao ili elio sprijeiti nastupanje posljedice, iako je ona izostala iz drugih razloga, da li je u pitanju nepodobni pokuaj itd. U praksi sudovi za pokuaj redovno ublaavaju kaznu, iako to ne proistie iz zakonske ekspresije, gdje se forsira kazna u granicama propisanim za dovreno djelo. Pokuaj kao vid realizacije izvrenja nekog krivinog djela nije mogu kod svih krivinih djela. Postoje krivina djela kod kojih pokuaj nije mogu: a) zato to takva djela zbog svoje prirode ne mogu biti izvrena u vidu pokuaja, (npr. kod kriv. djela uestvovanja u tui, zatim kod istih omisivnih delikata koji se izvravaju neinjenjem, kakva su krivina djela nepruanje pomoi i naputanje nemone osobe - jer se kod ovih djela pravog neinjenja, momenat dovrenja djela i momenat kada ono postaje kanjivo posve podudaraju, nastupaju istovremeno; dok naprotiv pokuaj je mogu kod djela nepravog neinjenja - npr. majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da ga hrani, ali to uini neko drugi, izvrila je pokuaj ubistva neinjenjem), ili b) iz razloga to je sam pokuaj obuhvaen dispozicijom djela kao njegov bitni elemenat, pa usljed toga, sam pokuaj predstavlja izvrenje krivinog djela (npr. napad na ustavni poredak ili ugroavanje teritorijalne cjeline Federacije). Kvalifikovani pokuaj Kvalifikovani pokuaj predstavlja posebnu vrstu pokuaja kod kojeg se nisu ostvarila obiljeja onog krivinog djela koje je uinilac namjeravao izvriti, ve nekog drugog djela koje je predvieno kao posebno kriv. djelo. Ovo je jedan od sluajeva kada postoji pokuaj, iako je dolo do izvjesne posljedice (otuda kvalifikovani pokuaj), ali ne one koju je uinilac imao u vidu. (Npr. Uinilac puca na rtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave, ali mu nanese samo tjelesnu povredu. Kod ovog sluaja radie se o pokuaju krivinog djela ubistva, a ne o dovrenom krivinom djelu tjelesene povrede. Ovo iz razloga to je umiljaj uinoca i sve okolnosti dogaaja govorile da je on htio lienje ivota drugog lica). U ovakvim sluajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokuaj krivinog djela na koje je bio upravljen umiljaj, a ne kao dovreno krivino djelo koje je ostvareno pokuajem toga djela. Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa pokuanim djelom pa se stoga uinilac za njega nee kanjavati, ali e se to redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne za pokuano krivino djelo. Nepodoban (nemogu) pokuaj Nepodoban (nemogu) pokuaj postoji kada neko pokua uiniti krivino djelo:

25

neprikladnim sredstvom (npr. pokuaj lienja ivota drugog lica potpuno neispravnim pitoljem ili pokuaj ubistva trovanjem hemijskom supstancom koja je izgubila svojstva) ili b) prema neprikladnom predmetu (npr. postoji kod pokuaja ubistva lea, pokuaja abortusa ene koja nije trudna).a)

Razlikuju se i apsolutno nepodoban pokuaj i relativno nepodoban pokuaj: Apsolutno nepodoban pokuaj postoji kada sredstva ili objekt radnje izvrenja uopte nisu podobni za izvrenja krivinog djela. (npr. u odnosu na objekat radnje izvrenja postoji u sluaju pokuaja ubistva na leu, a u pogledu sredstva radnje izvrenja u sluaju pucanja iz prazne puke) Relativno nepodoban pokuaj postoji kada su sredstva ili objekt radnje izvrenja podobni, ali u konkretnom sluaju nisu mogli dovesti do eljenog rezultata samo zbog naroitih okolnosti, koje su postojale u konkretnom sluaju. (npr. lopov zavue ruku u tui prazan dep, ili uinilac puca kroz prozor kue u namjeri da rtvu lii ivota, ali je ona prije toga napustila kuu)

Kod svih nepodobnih pokuaja vano je da uinilac nije svjestan navedenih nepodobnosti. U protivnom, ako je uinilac toga svjestan, onda nema ni volje da se izvri krivino djelo, pa ni samog pokuaja. Inae, nepodobni pokuaj je kanjiv uvijek kada je kanjiv i obini pokuaj. Razlika je jedino u tome to je kod ovog pokuaja zakon predvidio mogunost osloboenja od kazne (nepodobni pokuaj kao fakultativni osnov osloboenja od kazne).

DOBROVOLJNI ODUSTANAKDobrovoljni odustanak je situacija kada uinilac pokua uiniti krivino djelo, ali od izvrenja krivinog djela dobrovoljno odustane, odnosno izvrenje krivinog djela sprijei. Dakle, uinilac je uao u kanjivu zonu, ali se potom predomislio i sam odustao od izvrenja krivinog djela. Za razliku od veine krivinih zakonodavstava, koji u ovom sluaju predviaju obavezno osloboenje od kazne, prema naem zakonu, dobrovoljni odustanak je fakultativni osnov za osloboenje od kazne (moe se odloboditi od kazne). Odustanak od izvrenja krivinog djela u osnovi ima 2 oblika, u zavisnosti od toga da li se radi o svrenom ili nesvrenom pokuaju: Kod nesvrenog pokuaja, za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je uinilac prekinuo dalje djelovanje, da je obustavio preduzimanje radnje (npr. uinilac koji je oborio rtvu sa zamahnutim noem u ruci odustao je od ubistva i sl.).a)

26

Za razliku od nesvrenog pokuaja, kod koga je dovoljna obina pasivnost, kod svrenog pokuaja se zahtijeva djelovanje u vidu aktivnog ponaanja usmjerenog na sprjeavanje posljedice (npr. uinilac rtvi zada teke tjelesne povrede u namjeri da je ubije, ali je onda odveze ljekaru koji je spasi i sl.). Da bi odustajanje od izvrenja djela moglo biti osnov za osloboenje od kazne, ono mora biti dobrovoljno. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je uinilac, i pored toga to je bio svjestan da krivino djelo moe dovriti, odustao od njegovog izvrenja. Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci uinioca, tj. kada je ona rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog uinioca, koje nije nastalo pod pretenim uticajem vanjskih okolnosti. Stoga nee biti odustanka: ako je to neko drugi, mimo njega, uinio, (npr. kada je smrt sprijeena hitnom ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo uinioca). ako je uinilac sluajno sprijeio nastupanje posljedice, ako je posljedica nastupila, iako je uinilac preduzeo mjere da sprijei njeno nastupanje. Ta okolnost se moe uzeti samo kao olakavajua kod odmjeravanja kazne. (npr. uinilac rtvi da otrov u namjeri da je lii ivota, ako rtva umre raditi e se o ubistvu, bez obzira to je uinilac naknadno pozvao ljekare radi spaavanja rtve. Ako u ovoj situaciji uinilac nakon davanja otrova angauje ljekare, koji spase rtvu moe se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila). kada je uinilac odustao od npr. krivinog djela krae zbog dolaska uvara, otpora rtve, ili zbog toga to je uvidio da je nepodobno sredstvo izvrenja djela. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada je uinilac odustao, jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene teine, ili nije izvrio razbojnitvo radi otpora vlasnika automobila koji se suprotstavio naoruanom napadau. kada je uinilac odustao od krivinog djela zbog nemogunosti njegovog izvrenja (npr. obija kase utvrdi da nije u stanju da obije kasu). kada je uinilac odustao usljed nekih spoljnih uticaja, (npr. kradljivac uje glasove ukuana, prolaznika i sl.) kada uinilac pogreno dri da postoji neka spoljna okolnost koja u stvarnosti ne postoji, (npr. pogreno je mislio da je naiao policajac) ukoliko je odustanak uslijedio radi toga to bi izvrenje djela bilo skopano sa neugodnostima po izvrioca, a sa kojima on nije raunao, (npr. ne bi bio priznat dobrovoljni odustanak uiniocu koji je odustao od pokuaja silovanja zato to ga je djevojka prepoznala i zaprijetila mu da e ga prijaviti policiji ili da e mu se njen mladi osvetiti), kada je uinilac odustao zato to mu djelo ne donosi to je planirao, (npr. kada je umjesto vrijedne umjetnine naiao samo na bezvrijednu kopiju, ili je u kasi bilo malo novca).b)

Etika vrijednost motiva je irelevantna, jer dobrovoljni odustanak nije etiki, ve psiholoki pojam. Stoga odustanak moe biti moralne prirode (npr. saaljenje, stid, probuena savjest i sl.), ali i ne mora, (pa e dobrovoljni27

odustanak npr. od razbojnitva ili silovanja postojati i onda kada se uinilac prilikom susreta sa rtvom uplaio i pobjegao). Eventualno vrednovanje motiva odustanka je mogue kod odmjeravanja kazne, pogotovo kada se sud odluuje hoe li uinioca osloboditi od kazne. Kod nepodobnog pokuaja, nema mjesta dobrovoljnom odustanku, jer se tu nema ta sprijeiti ili ukloniti, ali sud moe vrednovati novi izmijenjeni stav uinioca pri odmjeravanju kazne. Dobrovoljni odustanak podrazumijeva da je djelo ostalo u pokuaju, pa je stoga on iskljuen u svim sluajevima kad je kriv. djelo dovreno. Zato nema dobrovoljnog odustanka ako je uinilac odustao od izvrenja djela, ali ono ipak bude dovreno, kada uinilac nakon formalnog dovrenja krivinog djela pokua sprijeiti nastupanje posljedice, ili kada nakon izvrenog djela uklanja tetne posljedice djela. U sluaju dobrovoljnog odustanka uinilac e se kazniti za one radnje koje ine neko drugo samostalno kriv. djelo. (npr. u sluaju falsifikovanja isprave kojom je uinilac pokuao izvriti prevaru ili pronevjeru, od kojih je dobrovoljno odustao, pitanje je njegove odgovornosti za falsifikovanje isprave; ili da li e uinilac koji je dobrovoljno odustao od npr. silovanja, odgovarati za prinudu, to je sastavni dio tog djela;)

SAUESNITVOSauesnitvo, u opem, irem, smislu, je uee dva ili vie lica u izvrenju krivinog djela, uz istovremeno postojanje svijesti o zajednikom djelovanju. Sauesnitvo se manifestuje kao: 1. saizvrilatvo, 2. podstrekavanje i 3. pomaganje. Sauesnitvo, u krivinopravnom, tj. u uem smislu, podrazumijeva samo podstrekavanje i pomaganje, jer ono predstavlja radnje kojima se uestvuje u krivinom djelu koje preduzima neko drugo lice. S druge strane, saizvrilac uestvuje u svom, a ne u tuem djelu, pa je stoga saizvrilatvo samo jedna posebna vrsta izvrilatva, jer saizvrilac je ve izvrilac i njegovo djelo ne moe zavisiti od neije radnje izvrenja. Takvu poziciju u ostvarenju krivinog djela sauesnici, odn. pomagai i podstrekai nemaju, oni samo preduzimaju radnje koje predstavljaju (sa)uestvovanje u tuem djelu, djelu koje ostvaruje neko drugi. Iako pojam izvrioca zakon izriito ne regulie, meu izvriocima odnosno saizvriocima razlikuju se: 1. neposredni izvrilac, 2. saizvrilac i 3. posredni izvrilac, a meu sauesnicima: 1. podstreka i 2. pomaga. Najzad, sauesnici odgovaraju samo za umiljajno uee u ostvarenju krivinog djela, dok saizvrioci odgovaraju i za nehatno uee. Saizvrilatvo

28

SAIZVRILATVO POSTOJI kada vie lice zajedniki izvre krivino djelo uestvovanjem u njegovom izvrenju ili preduzimajui neto drugo ime se na odluujui nain doprinosi izvrenju krivinog djela. Saizvrilatvo je dakle oblik izvrilatva koji postoji kada vie lica, koja ispunjavaju sve uslove koji se zahtijevaju za izvrioca, na osnovu zajednike odluke, svjesno i voljno, uine odreeno krivino djelo. O pravnoj prirodi saizvrilatva postoji vie teorija. Kako vidimo, naa pravna teorija i sudska praksa prihvataju teoriju podjele uloga u izvrenju djela. Dakle, saizvrilac je onaj uesnik koji zajedno sa drugim/a na bazi podjele rada djeluje na ostvarenju djela kao njihovom zajednikom cilju. Za razliku od sauesnika u uem smislu (podstrekaa i pomagaa), saizvrioci ne uestvuju u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuem djelu), ve svi zajedniki ostvaruju svoje, zajedniko, djelo, pri emu svaki od njih u tome daje svoj prilog koji je bitan i bez kojeg krivino djelo ne bi bilo ostvareno ili ne bi bilo ostvareno na zamiljeni nain. To znai da svaki od saizvrilaca u ostvarenju datog djela ima ulogu koja je od bitnog znaaja u procesu izvrenja djela, jer ako bi neko od saizvrilaca propustio da izvri svoj dio zadatka, djelo ne bi moglo biti realizovano, odn. ne bi moglo biti realizovano onako kako je planirano. (npr. ulogu saizvrioca imae i lice koje je, u skladu sa prethodnim dogovorom da se izvri razbojnitvo ili kraa, imalo zadatak da eka u automobilu i ostale lanove grupe, nakon oduzetog novca ili stvari, odveze sa mjesta razbojnitva ili krae, nakon ega su svi meusobno podijelili plijen.) Saizvrilatvo se ostvaruje na 2 naina: 1. kada saizvrioci direktno uestvuju u izvrenju djela (npr. vie lica se dogovore da zajedniki napadnu tree lice i zajedniki ga ubiju. Radi se o saizvrilatvu, bez obzira ko je od njih nanio povrede, iz razloga to su se oni prethodno dogovorili da zajedniki izvre djelo i u tome su istrajali). 2. kada saizvrilac ne uestvuje direktno u izvrenju djela, ali preduzima druge radnje kojima na odluujui nain doprinosi izvrenju djela. (npr. saizvioci se dogovore da obiju prodavnicu skupocjenih aparata. Prilikom dogovora podijele uloge u procesu izvrenja djela tako da neki uvaju strau, drugi provaljuju u objeakt, a trei odnose stvari. uvari u ovom sluaju ne uestvuju direktno u radnji izvrenja, jer niti vre obijanje niti uzimaju stvari, ali se tretiraju kao saizvrioci, jer su kod podjele uloga u izvrenju ovog djela dobili ulogu da uvaju strau i tako obezbjeuju ostale u toku provaljivanja. Bez te njihove radnje, ostali ne bi pristupili tom djelu, tako da uloga uvanja strae na odluujui nain doprinosi izvrenju djela). Sporazum saizvrilaca moe biti izriit, a moe biti preutan, odnosno slijediti iz konkludentnih radnji. Za postojanje saizvrilatva je potrebno da budu ispunjene subjektivne i objektivne pretpostavke: 1. Zajednika odluka o djelu je subjektivna komponenta i ogleda se u tome da svaki saizvrilac ima odluku i volju da zajedniki sa drugima izvri krivino djelo. Stoga saizvrilatvo nee postojati u sluajevima "zajednikog" izvrenja djela od strane vie lica koja nisu znala jedno za29

drugo, odn. koja su djelovala bez zajednike odluke, nezavisno jedno od drugog. Tada se zapravo radi o sluajnom (nehatnom) saizvrilatvu ili paralelnom izvrilatvu, (npr. npr. dva lica provale u objekat radi krae stvari, nailazi tree lice koje koristi pogodnost, te iz provaljenog objekta uzima neke stvari za sebe). Svijest o zajednikom djelovanju ne znai istovremeno i postojanje zajednikog umiljaja o djelu, jer je rije samo o svijesti o saizvrilakoj radnji, dok svijest o posljedici djela koja je bitna za umiljaj, ne mora biti ista kod svih saizvrilaca, jer je mogue da na strani nekih od njih postoji samo nehat u odnosu na posljedicu. 2. Zajedniko izvrenje krivinog djela je objektivna komponenta koja znai da je saizvrilac onaj koji je preduzeo radnju izvrenja konkretnog djela ili neto drugo to na odluujui nain doprinosi izvrenju krivinog djela. (npr., ako vie lica zajedniki do smrti tuku motkama, ili je jedni tuku a drugi je za to vrijeme dre, saizvrioci su u ubistvu) Nuno, prividno i sluajno saizvrilatvo NUNO saizvrilatvo postoji prilikom izvrenja onih krivinih djela gdje je po prirodi stvari, kao uslov za njihovo izvrenje, potrebno sudjelovanje vie lica. Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta: krivina djela susretanja - kad se radnje saizvrilaca nalaze jedna nasuprot druge (npr. krivino djelo rodoskrvljenja). 2) konvergentna krivina djela - kada su radnje saizvrilaca usmjerene ka istom cilju (npr. oruana pobuna lica lienih slobode). 3) divergentna krivina djela - kad su radnje saizvrilaca tj. njihovi interesi u sukobu (npr. krivino djelo uestvovanja u tui). PRIVIDNO saizvrilatvo postoji kada u izvrenju krivinog djela nuno uestvuju dva lica, a zakon kanjava samo jedno. (npr. vanbrana zajednica sa maloljetnim licem). SLUAJNO (nehatno) saizvrilatvo ili paralelno izvrilatvo, postoji kada vie lica sudjeluju u izvrenju istog djela, ali nezavisno jedni od drugih i bez ikakve svijesti i odluke o zajednikom djelu. Svako od tih lica jeste izvrilac, ali oni nisu saizvrioci. (npr. dva lica neovisno jedan od drugog daju otrov treem licu i ono umre. Ova lica su izvrioci krivinog djela ubistva, ali nisu saizvrioci; ili npr. tree lice naie na provaljenu prodavnicu iz koje druga lica iznose stvari, a prethodno su je obili. Tree lice ue i ono uzme stvari za sebe, to lice je izvrilac kriv. djela krae, ali nije saizvrilac u kriv. djelu teke krae, jer su njegove radnje samostalne i usljedile su bez prethodnog dogovora)1)

Podstrekavanje Podstrekavanje je umiljajno navoenje ili nagovaranje drugog lica koje nema odluku o izvrenju djela, da izvri odreeno krivino djelo , odnosno kada se kod drugog lica navoenjem ili nagovaranjem uvruje odluka da izvri krivino djelo. U prvom sluaju, uinilac uopte nema odluku o izvrenju djela, ali podstreka utie na njegovu psihu i pod tim uticajem30

podstie to lice da uini djelo. U drugom sluaju, uinilac je u fazi razmiljanja da li da izvri krivino djelo ili ne. On se koleba oko toga, ali jo nije donio odluku. Podstreka utie na njega i pod tim uticajem izvrilac uvruje odluku o izvrenju krivinog djela. Ako je kod izvrioca takva odluka ve postojala, podstrekavanje ne postoji, ve se radi o tzv., neuspjelom podstrekavanju ili nepodobnom pokuaju". Podstrekavanje moe biti svako sredstvo i djelatnost kojima se moe uticati na volju drugoga i donoenje odluke o izvrenju krivinog djela. Npr. upuivanje molbe, ubjeivanje ili nagovaranje, prikazivanje koristi od izvrenja djela, davanje ili obeanje poklona, prijetnja, kompulzivna sila (ne i apsolutna sila), zloupoteba odnosa podreenosti ili zavisnosti, dovoenje ili odravanje u zabludi odnosno prevara, davanje savjeta, opklada, i sl. Ipak, ni jednom od tih radnji podstreka ne uestvuje u radnji izvrenja i u tom smislu se razlikuje od saizvrioca. Za razliku od pomaganja, postrekavanje je mogue samo injenjem. Ako je odluka o izvrenju krivinog djela rezultat sporazumnog podstrekavanja vie lica, radi se o tzv. sapodstrekavanju, a ako u podstrekavanju uestvuje vie lica, pri emu ne postoji svijest o zajednikom podstrekavanju, radi se o tzv. paralelnom ili prividnom podstrekavanju. U ovom drugom sluaju svaki od njih je samostalni podstreka i svaki e odgovarati pod uslovom da je njegovo podstrekavanje doprinijelo stvaranju odluke za izvrenje djela. Ako se podstrekava preko treeg lica ili vie lica, radi se o posrednom ili sukcesivnom (tzv. lananom) podstrekavanju. Pri tome je dovoljno da podstreka koji je ukljuen u podstekaki lanac zna lice koje on podstrekava, ali ne mora znati lino ostale posrednike niti njihov broj, kao ni glavnog izvrioca. Ako je podstreka u vie navrata i na razliite naine uticao na izazivanje odluke o izvrenju djela, radie se o podstrekavanju u produenju, tj. samo o jednom podstrekavanju. Ako se jednim podstrekavanjem jedno ili vie lica navede na izvrenje vie krivinih djela, postoji idealni sticaj na strani podstrekaa, a ako se sa vie podstrekavanja jedno ili vie lica navede na vie krivinih djela, postojae realni sticaj na strani podstrekaa. Ko podstrekne nekoga da pomogne nekom licu u izvrenju krivinog djela odgovarae za pomaganje, jer podstrekavanje na pomaganje je svojevrsni vid posrednog pomaganja. Isto tako, i pomaganje u podstrekavanju je pomaganje. Ako je jedno lice u istom djelu bilo i podstreka i pomaga, pomaganje je konzumirano podstrekavanjem. Za podstrekavanje je potrebno da se navodi na izvrenje krivinog djela koje je usljed toga i izvreno ili makar pokuano. Podstrekavanje mora biti upravljeno na odreeno krivino djelo i odreenog uinioca, ali to ne znai da uinilac mora biti i individualno odreen, a jo manje da treba biti lino poznat podstrekau. Dovoljno je da je podstreka svjestan kruga lica, koja su na neki nain odrediva ili povezana (prostorno, idejno, sportski, poslovno...) i da je neko od njih potencijalni izvrilac.31

S druge strane, ne zahtijeva se da podstreknuti zna podstrekaa, niti mora biti "svjestan da je njegova odluka da izvri krivino delo nastala pod uticajem podstrekaa", jer se podstrekavanje nekada moe izvesti tako sofisticirano da podstreknuti i nema osjeaj da je njegova odluka nastala pod uticajem nekoga drugoga. Za podstrekavanje nije neophodno da je sam izvrilac krivino odgovoran, niti da uopte moe biti krivino odgovoran (dijete ili duevno bolesno lice). Za podstrekavanje se zahtijeva postojanje umiljaja. Nehatno podstrekavanje, iako je mogue, nije kanjivo, jer bi to znailo nedopustivo proirivanje krivine odgovornosti. Podstreka mora biti svjestan da svojim radnjama drugog navodi na izvrenje krivinog djela, tj. da je njegovo ponaanje upravljeno na izvrenje krivinog djela. Dovoljan je i eventualni umiljaj. Voljna komponenta umiljaja se sastoji u htjenju izvrenja krivinog djela ili makar pristajanje na njegovo izvrenje. Dakle, umiljaj podstrekaa je dvostruk: mora obuhvatiti kako stvaranje odluke kod drugog, tako i krivino djelo odnosno njegovo izvrenje. Podstreka je u krivinopravnom smislu posve izjednaen sa samim izvriocem, to znai da je podstrekavanje kanjivo kod svakog krivinog djela, bez obzira na njegovu teinu, kao i da se podstreka kanjava kao da je sam uinio krivino djelo. To, meutim, ne znai da se prilikom odmjeravanja kazne podstrekau ne moe izrei blaa, a ponekad i stroija kazna nego izvriocu, to je u skladu sa naelom individualizacije. Tee kanjavanje podstrekaa u izuzetnim sluajevima, opravdano je radi toga to on u izvjesnim situacijama ima odluujuu ulogu u samom procesu nastajanja kriminalnog ina, tj. to je esto on sam, koristei odnos podreenosti ili autoriteta, "glavni krivac" za izvrenje krivinog djela. Pokuaj podstrekavanja ili neuspjelo podstrekavanje Ono postoji kada se drugi sa umiljajem podstrekava na izvrenje krivinog djela za koje se po zakonu moe izrei kazna zatvora od tri godine ili tea kazna, a krivino djelo ne bude ni pokuano. Zakon je predvidio da e se ovo lice kazniti kao za pokuaj. Neki autori smatraju da neuspjelo podstrekavanje nije ni sauesnitvo ni podstrekavanje, jer nije dolo do protivpravnog ostvarenja krivinog djela, ve se zapravo radi o posebnom krivinom djelu postavljenom u optem dijelu. Pokuaj podstrekavanja (neuspjelo podstrek.) javlja se u nekoliko oblika: 1. nesvreni pokuaj podstrekavanja - postoji kada podstreka nije uspio formirati odluku kod podstreknutog; 2. svreni pokuaj podstrekavanja - postoji kada je podstreka uspio formirati odluku kod podstreknutog, ali ovaj iz nekog razloga (predomislio se, sprijeen i sl.) nije izvrio ni pokuao krivino djelo; 3. nepodobni pokuaj podstrekavanja - postoji kada podstreknuti uopte nije shvatio ili razumio podstrekaa ili je kod njega ve bila donesena odluka o izvrenju djela; 4. promaeno podstrekavanje - postoji kada je podstreknuti izvrio sasvim drugo krivino djelo, a ne ono na koje ga je podstreka navodio.32

Navedeni sluajevi neuspjelog podstrekavanja, po svom sadraju i znaaju, se meusobno razlikuju, to sudovi prilikom odmjeravanja kazne trebaju imati u vidu. Meutim, zajedniko im je da nije dolo do izvrenja krivinog djela. Za postojanje pokuaja podstrekavanja, pored umiljaja, zahtijeva se da postoji i radnja podstrekavanja, tj. da je vren uticaj na volju podstrekavanog. Tako, nema ni neuspjelog podstrekavanja ako npr. pismena poruka nije ni stigla "podstrekavanom". Pokuaj podstrekavanja je kanjiv samo ako je u pitanju krivino djelo za koje je predviena kazna zatvora od tri godine ili tea kazna, ili drugim rijeima kod svih djela kod kojih je kanjiv i pokuaj toga djela. Stoga je neophodno da sud utvrdi na koje djelo je umiljaj podstrekaa bio upravljen i da to djelo tano navede u izreci svoje presude. Isto tako, predvieno je da e se u tom sluaju kazniti kao za pokuaj krivinog djela, to znai da se kazna odmjerava u granicama kazne propisane za dato krivino djelo, ali sud moe izrei i blau kaznu. Pomaganje lan 33. KZ FBiH Pomaganje: (1) Ko drugom s umiljajem pomogne u uinjenju krivinog djela, kaznit e se kao da ga je sam uinio, a moe se i blae kazniti. (2) Kao pomaganje u uinjenju krivinog djela smatra se naroito: davanje savjeta ili uputa kako da se uini krivino djelo, stavljanje na rapolaganje uinitelju sredstava za uinjenje krivinog djela, uklanjanje prepreka za uinjenje krivinog djela, te unaprijed obeano prikrivanje krivinog djela, uinitelja, sredstava kojima je krivino djelo uinjeno, tragova krivinog djela ili predmeta pribavljenih krivinim djelom. Pomaganje je takav oblik sauesnitva pri kojem pomaga preduzima radnje kojima se tue krivino djelo potpomae, unaprjeuje ili olakava. Pomaga ni djelimino ne uestvuje u izvrenju krivinog djela, on je samo (sa)uesnik u tuem krivinom djelu, koje ostvaruje neko drugi. Jednom rijeju, pomaganje se sastoji u omoguavanju drugom licu (nekom radnjom ili savjetom) izvrenja krivinog djela. Dakle, pomaganje obuhvata one radnje koje su usmjerene na omoguavanje izvrenja krivinog djela koje ini drugo lice, koje su na liniji unapreenja ili olakavanja izvrenja tueg krivinog djela, radnje koje podupiru drugo lice u izvrenju krivinog djela. Pomaganje se moe vriti:a) u pripremi krivinog djela ili prije njegovog izvrenja (nabavka

sredstava za izvrenje djela; uklanjanje prepreka; snimanje i ispitivanje mjesta izvrenja djela u cilju olakanja izvrenja djela), b) u toku izvrenja krivinog djela, i c) nakon izvrenja krivinog djela.

33

Pomaganje je mogue samo ako je prethodno bilo obeano , u suprotnom radi se o sasvim drugom krivinom djelu. Da bi predstavljale pomaganje, pomagake radnje moraju doprinositi ostvarenju krivinog djela, imati odreeni znaaj u njegovu izvrenju, moraju potpomagati, unapreivati njegovo izvrenje. Ako te radnje nisu imale nikakav doprinos u izvrenju krivinog djela ili ih izvrilac uopte nije koristio, radi se samo o pokuaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije kanjivo. S druge strane, ne zahtijeva se da pomagake radnje imaju odluujuu ulogu u izvrenju krivinog djela u smislu formule conditio sine qua non, odnosno da bez tih radnji djelo ne bi ni bilo izvreno. Prema zakonu, kanjivo je samo umiljajno pomaganje, dok nehatno pomaganje, iako je mogue i nerijetko se deava, po zakonu nije kanjivo. Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje, kada izmeu pomagaa i izvrioca ne postoji neko drugo lice, kada mu dakle pomo prua neposredno. Meutim, ako se to ini preko nekog drugog radi se o posrednom pomaganju, to je zapravo pomaganje pomagau, tj. pomaganje u pomaganju. Posredni pomaga ovdje prua pomo neposrednom pomagau, ali on postoji i kada podstrekava pomagaa na pruanje pomoi, kao i onda kada prua pomo podstrekau. Rije je o tzv. lananom pomaganju, a ono postoji kada se vie lica nalazi u lancu pomaganja. Kada vie lica istovremeno pomae izvriocu radi se o tzv. pomagakom saizvrilatvu. Za razliku od podstrekavanja, pomaganje moe biti izvreno i neinjenjem koje se sastoji u proputanju preduzimanja dune radnje , u cilju pomoganja drugome u izvrenju krivinog djela (npr. noni uvar ostavi otvoren prozor ili otkljuana vrata, da bi olakao izvrenje krae). Pomaganje je mogue i kod krivinih djela neinjenja i kod krivinih djela koja mogu izvriti samo odreena lica (delicta propria), uglavnom kao psihiko pomaganje. Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagakih radnji kod lica kojem se pomae ve bila stvorena odluka o izvrenju djela. Ako je pomagaka radnja preduzeta prije nego se to lice odluilo da izvri djelo, nema pomaganja, ali se moe raditi o podstrekavanju. Npr. podstrekavanje predstavlja savjetovanje ili obeanje pomoi nakon izvrenja krivinog djela, ako je uinjeno prije nego je lice donijelo odluku o izvrenju, ako se na taj nain izaziva ili uvruje odluka za izvrenje djela. Za razliku od podstrekavanja, zakon je naveo neke od radnji koje mogu biti pomagake radnje, koje, s obzirom na njihovu prirodu, mogu predstavljati psihiko (intelektualno) i fiziko pomaganje. U skladu s tim, zakon, kao mogue oblike pomaganja, navodi: 1. davanje savjeta ili uputa kako uiniti krivino djelo - psihiko pomaganje, 2. stavljanje uiniocu na raspolaganje sredstava za izvrenje krivinog djela - fiziko pomaganje, 3. uklanjanje prepreka za izvrenje krivinog djela - fiziko pomaganje, te 4. unaprijed obeano prikrivanje krivinog djela, uinilaca, sredstava kojima je krivino djelo izvreno, tragova krivinog djela ili predmeta pribavljenih krivinim djelom - psihiko pomaganje.

34

Psihiko pomaganje predstavlja jaanje volje uinioca koje se, moe sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvri krivino djelo (npr. kako da izvri krijumarenje, djelo prevare itd.) ili unaprijed obeanim prikrivanjem krivinog djela (kao to je njegovo prikrivanje, prikrivanje sredstava izvrenja djela, predmeta pribavljenih djelom ili tragova krivinog djela). Jedan od eih vidova ovog oblika pomaganja je obeanje da e se realizovati prodaja robe pribavljene krivinim djelom krae (npr. obeanje trgovca automobilima da e ukradene automobile plasirati na tritu kao oblik pomaganja u tekoj krai). Psihiko pomaganje, osim prije navedenih, moe obuhvatati i neke druge radnje (npr. kada pomaga savjetima, isticanjem dodatnih motiva odrava i stabilizuje ve stvorenu izvrilaku volju, uklanja skrupule u odnosu prema djelu, itd). Fiziko pomaganje je pruanje materijalne, fizike podrke u njegovom injenju. U praksi su najei oblici fizikog pomaganja stavljanje izvriocu na raspolaganje sredstava za izvrenje krivinog djela, (npr. dodavanjem noa izvriocu za vrijeme tue ili dodavanje alata za provaljivanje, stavljanje na raspolaganje prevoznog sredstva radi krae stvari u preduzeu, i sl), te uklanjanje prepreka za izvrenje djela (npr. uvanje strae ili obezbjeenje izvrenja krivinog djela, izvianje mjesta izvrenja krivinog djela, prebacivanje izvrioca na mjesto izvrenja djela, davanje odreenih obavjetenja koja su od znaaja za izvrenje krivinog djela iznoenje keramikih ploica iz zatvorene prostorije kako bi ih izvrilac krae lake iznio, putanje glasne muzike kako bi se olakalo silovanje). Pomagake radnje su mogue sve do definitivnog okonanja krivinog djela, odnosno do njegovog dovrenja u materijalnom smislu. One mogu prethoditi samom izvrenju krivinog djela (prethodno pomaganje), (npr. kada je vlasnik ugostiteljskog objekta izvrioca i djevojku koja je kasnije silovana, automobilom dovezao u taj objekat, otvorio im vrata i tamo ih ostavio). Mogu se preduzimati i istovremeno sa odvijanjem radnje izvrenja, ali i nakon njenog preduzimanja, a prije nego to je posljedica nastupila (tzv. meupomo), odnosno i poslije dovrenja djela u formalnom pa sve do njegovog dovrenja u materijalnom smislu (npr. neko na zahtjev ucjenjivaa prenosi novac koji je rtva ucjene ostavila; ili pomae izvriocu na taj nain to sprjeava pomo koju tree lice eli pruiti povrijeenom; i sl.). Kod trajnih krivinih djela (npr. protivpravnog lienja slobode) pomaganje je mogue sve do njihovog dovrenja u materijalnom smislu, tj. cijelo vrijeme trajanja protivpravnog stanja, sve do njegovog prestanka (a ne samo do lienosti slobode, dovrenje u formalnom smislu). Pomaganje je umiljajno podupiranje tueg krivinog djela. Nehatno pomaganje, iako je mogue, nije pomaganje u krivinopravnom smislu, odnosno nije kanjivo, ali moe biti kanjivo kao nehatno saizvrilatvo. Umiljaj se sastoji u svijesti da se prua pomo odreenom uiniocu u izvrenju odreenog krivinog djela, pa mu je stoga i sadraj dvostruk: 1. on prvenstveno mora biti svjestan da svojim radnjama pomae u izvrenju nedoputenog djela drugog lica, te 2. svjestan bitnih obiljeja krivinog djela. Ne mora biti svjestan pojedinosti, kao to je konkretan tok zbivanja, mjesto i vrijeme izvrenja djela, itd.35

Iako su pomaga i izvrilac djela redovno meusobno povezani, nije neophodno da se oni meusobno i poznaju, niti je nuno da je pomagau izvrilac individualno poznat, dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih e proizai izvrilac. Tako, za postojanje pomaganja nije uslov da izvrilac zna za pomagaa, niti da je svjestan da mu je neko pomogao (tzv. potajno pomaganje). Konano, za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvrilac krivino odgovoran, kao ni da je kanjen (limitirana akcesornost). Kao i kod podstrekavanja, za postojanje i kanjavanje pomaganja potrebno je da je izvrilac izvrio krivino djelo, odnosno da ga je pokuao ili da je preduzeo kanjive pripremne radnje. Ono je kanjivo kod svih krivinih djela, bez obzira na propisanu kaznu. Ukoliko je djelo ostalo u pokuaju, pomaganje je kanjivo ako je kanjiv pokuaj, a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili teom kaznom. U pogledu granica kanjavanja pomagaa, zakon predvia da se pomaga kanjava kao da je sam izvrio krivino djelo, ali omoguava i ublaavanja kazne. To znai da ve sam zakon polazi od stava da je pomaganje najlaki oblik sauesnitva, pa stoga gotovo redovno sudovi pomagau izriu blau kaznu, mada nisu iskljueni ni sluajevi da se pomaga kazni stroije od izvrioca. Konano, u sluajevima kada je djelo ostalo u pokuaju, potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za ublaavanje kazne: sam pokuaj kod kojeg se kazna i inae moe ublaavati, kao i pomaganje, to sudovi moraju cijeniti i uvaavati prilikom kanjavanja pomagaa. Kao i podstrekavanje, i pomaganje je u izvjesnim sluajevima predvieno kao posebno krivino djelo. Razlozi su gotovo isti kao i kod podstrekavanja, a to je da se u nekim sluajevima pomaganje posebno inkriminie (npr. djelo pomaganja neprijatelju za vrijeme rata od strane graanina BiH) ili se eli predvidjeti stroije kanjavanje od onoga koje bi ono imalo kada bi se tretiralo kao sauesnitvo (npr. djelo pomaganja drugome u samoubistvu, ili pomaganja trudnoj eni da ona sama izvri prekid trudnoe), ili kada se eli inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi moglo kazniti kao sauesnitvo, s obzirom da djelo u kojem se pomae samo po sebi nije kanjivo, ili se eli izbjei mogunost blaeg kanjavanja. Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvrio ni pokuao izvrenje krivinog djela ili je to uinio nezavisno od radnje pomaganja. Naravno, ono e postojati i ako je uinilac odbio pomaganje, kao i kada je izvrilac izvrio sasvim drugo krivino djelo. Neuspjelo pomaganje, iako je dakle mogue, po pravilu nije krivinopravno relevantno, odnosno kanjivo. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog pravila i predvia kanjavanje i za neuspjelo pomaganje, kada ga predvia kao samostalno krivino djelo (npr. izraivanje i nabavljanje oruja i sredstava namijenjenih za izvrenje krivinog djela iz entitetskih krivinih zakona). Granice krivine odgovornosti i kanjivost sauesnika lan 34. KZ FBiH - Granice krivine odgovornosti i kanjivost sauesnika

36

(1) Sauinitelj je krivino odgovoran u granicama svojeg umiljaja ili nehata, a podstreka i pomaga u granicama svog umiljaja. (2) Sauinitelja, podstrekaa ili pomagaa koji dobrovoljno sprijei uinjenje krivinog djela sud e osloboditi kazne. (3) Osobni odnosi, svojstva i okolnosti zbog kojih zakon iskljuuje krivinu odgovornost ili doputa osloboenje od kazne ili ublaavanje kazne mogu se uzeti u obzir samo onom uinitelju, sauinitelju, podstrekau ili pomagau kod kojega takvi odnosi, svojstva i okolnosti postoje. Kod sauesnitva vrijedi pravilo individualne krivine odgovornosti , jer