pravosudni ispit - skripta - krivicno pravo

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

PRAVOSUDNI ISPIT SKRIPTA – KRIVIČNO PRAVO

WWW.BH-PRAVNICI.COM

[email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

SKRIPTA ZA POLAGANJE PRAVOSUDNOG ISPITA

I dio

KRIVIĈNO PRAVO

april, 2009. god.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sadrţaj:

KRIVIĈNO MATERIJALNO PRAVO ....... 3. str.

KRIVIĈNO PROCESNO PRAVO ............... 102. str.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


KRIVIĈNO MATERIJALNO PRAVO PREDSTAVLJA sistem pravnih

propisa kojim drţava, radi svoje kriviĉno pravne zaštite, odreĊuje kriviĉna djela i

njihove uĉinioce, te propisuje sankcije prema tim uĉiniocima. Kriviĉno materijalno pravo, u odnosu na kriviĉno procesno pravo,

omogućava da se jedan kriviĉni dogaĊaj formira u kriviĉnu stvar kao predmet kriviĉnog postupka, pa se moţe reći da je kriviĉno materijalno pravo pretpostavka kriviĉnom procesnom pravu.

ZNAĈENJE IZRAZA Teritorija Federacije je kopnena teritorija, obalno more i vodene površine unutar

granica FBiH, te zračni prostor nad njima. Dijete je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navrši la četrnaest godina ţivota

– dijete nije krivično odgovorno, tj. ne podlijeţe krivično-pravnoj odgovornosti. Maloljetnik je, u smislu ovog zakona, osoba koja nije navršila 18 godina ţivota. Udruţenje je bilo koji oblik udruţivanja tri ili više osoba.

Više osoba je najmanje dvije osobe ili više njih. Skupina ljudi je najmanje pet osoba ili više njih. Grupa ljudi je udruţenje od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog,

ponovljenog ili povremenog činjenja krivičnih djela, pri čemu svaka od tih osoba učestvuje u učinjenju krivičnog djela. Organizirana grupa ljudi je grupa ljudi koja je formirana (nije nastala spontano),

radi izravno slijedećeg učinjenja krivičnog djela, čiji članovi ne moraju imati formalno odreĎene uloge, koja ne mora imati slijed članstva niti razvijenu

organizaciju. Zloĉinaĉka organizacija je organizirana grupa ljudi od najmanje tri osobe, koja

postoji neko vrijeme, djelujući u cilju učinjenja jednog ili više krivičnih djela za koja se po zakonu moţe izreći kazna zatvora tri godine ili teţa kazna. Tajna Federacije, kantona, grada i općine je podatak ili isprava koja je zakonom,

drugim propisom ili općim aktom nadleţnog tijela donesenim na osnovu zakona, odreĎena tajnom Federacije, kantona, grada i li općine, čijim bi otkrivanjem nastupile štetne posljedice za Federaciju, kanton, grad i općinu. Vojna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom i li aktom

nadleţnog organa Federacije, donesenim na osnovu zakona, proglašena vojnom

tajnom. Sluţbena tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim

aktom nadleţne institucije u Federaciji, kantonu, gradu i općini donesenim na

osnovu zakona proglašena sluţbenom tajnom. Poslovna tajna je podatak ili isprava koja je zakonom, drugim propisom ili općim

aktom privrednog društva, ustanove ili druge pravne osobe odreĎena poslovnom tajnom, a koja predstavlja proizvodnu tajnu, rezultate istraţivačkog ili konstrukcijskog rada, te drugi podatak zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj

osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine privredne interese. Profesionalna tajna je podatak o osobnom ili obiteljskom ţivotu stranaka koji

saznaju odvjetnici, branitelji, notari, doktori medicine, doktori stomatologije, primalje /babice/ ili drugi zdravstveni djelatnici, psiholozi, djelatnici staranja,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


vjerski ispovjednici i druge osobe u obavljanju svog zvanja. Isprava je svaki predmet koji je podoban ili odreĎen da sluţi kao dokaz kakve

činjenice koja je od značaja za pravne odnose. Pokretnina je i svaka proizvedena ili skupljena energija za davanje svjetlosti,

topline ili kretanja, te telefonski i drugi impulsi. Izraţavanje u jednom gramatiĉkom rodu, muškom ili ţenskom, ukljuĉuje oba roda fiziĉkih osoba.

ŠTA ĈINI KRIVIĈNO ZAKONODAVSTVO U BIH Kriviĉno zakonodavstvo u našoj zemlji saĉinjavaju:

1. Krivični zakon BiH, FBiH, RS i BD; 2. Drugi zakoni BiH, Entiteta i Brčko distrikta, kojima su eventualno

propisana krivična djela (u svim ovim zakonima koji čine dopunsko krivično zakonodavstvo, kazne i druge mjere mogu se propisivati u skladu sa odredbama sistemskog krivičnog zakonodavstva);

3. U širem smislu, ovdje se ubrajaju Krivični procesni zakoni (ZKP BiH, FBiH, RS i BD) i Zakon o izvršenju krivičnih sankcija;

4. Posebno krivično zakonodavstvo (npr. Zakon o ravnopravnosti spolova i

sl.), koje mora biti u skladu sa krivičnim zakonima u pogledu uslova odgovornosti i kaţnjivosti.

NAĈELO LEGITIMITETA (osnov zakonitosti) Osnova i granice kriviĉnopravne prinude

Kriviĉna djela i kriviĉnopravne sankcije propisuju se samo za ona ponašanja kojima se tako ugroţavaju ili povrjeĊuju liĉne slobode i prava

ĉovjeka, te druga prava i društvene vrijednosti zajamĉene i zaštićene Ustavom i meĊunarodnim pravom, da se njihova zaštita ne bi mogla ostvariti bez kriviĉno pravne prinude.

Propisivanje kriviĉnih djela i vrste i mjere kriviĉnopravnih sankcija zasniva se na nuţnosti primjene kriviĉnopravne prinude i njenoj razmjernosti jaĉini

opasnosti za osobne slobode i prava ĉovjeka, te druge osnovne vrijednosti.

NAĈELO ZAKONITOSTI Ovo načelo postoji u materi jalnom i procesnom smislu.

1. U materijalnom smislu ovo naĉelo ima 2 aspekta znaĉenja:

a) da se kriviĉna djela i kriviĉno-pravne sankcije za ta djela mogu

propisivati samo zakonom, a ne propisima niţe pravne snage.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) da se nikome ne moţe izreći sankcija za djelo ako ono, prije nego što je uĉinjeno, u zakonu nije propisano kao kriviĉno djelo i za koje u

zakonu nije propisana sankcija.

2. U procesnom smislu ovo načelo je propisano ZKP FBiH – „Princip

zakonitosti“: „Pravila utvrĊena ovim zakonom trebaju osigurati da niko nevin ne bude

osuĊen, a da se uĉinitelju izrekne kriviĉnopravna sankcija pod uslovima koje predviĊa KZFBiH, drugi zakoni Federacije, zakoni kantona i zakoni BiH u kojima

su propisana kriviĉna djela i na osnovu zakonom propisanog postupka. Prije donošenja pravomoćne presude osumnjiĉeni, odnosno optuţeni

moţe biti ograniĉen u svojoj slobodi i drugim pravima, samo pod uslovima

propisnim zakonom. Kriviĉnopravnu sankciju moţe uĉinitelju kriviĉnog djela izreći samo

nadleţni sud, odnosno sud kome je Sud BiH prenio voĊenje postupka, u postupku koji je pokrenut i proveden po ovom zakonu“.

VREMENSKO VAŢENJE KRIV. ZAKONA (obavezna primjena blaţeg zakona)

Prema uĉinitelju kriviĉnog djela primjenjuje se zakon koji je bio na

snazi u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela. Dakle, vrijedi princip da nema

retroaktivne primjene propisa. Ako se poslije uĉinjenja kriviĉnog djela zakon jednom ili više puta

izmjeni, primijenit će se zakon koji je blaţi za uĉinitelja. U toj situaciji,

moguće je da bude primjenjen novi ili stari zakon, u zavisnosti od toga koji je od njih blaţi.

U zakonu nisu izriĉito propisani kriteriji po kojima se ocjenjuje koji je zakon blaţi za uĉinioca u svakom konkretnom sluĉaju, meĊutim sudska

praksa i teorija su utvrdili odreĊene kriterije na osnovu kojih se utvrĊuje koji je zakon blaţi, a to su:

1. osnovni kriterij je onaj koji predviĊa da je blaţi onaj kriviĉni zakon koji

konkretno ponašanje uopšte ne propisuje kao kriviĉno djelo

(npr. u ranijem kriv. zakonodavstvu postojalo je kriv. djelo kockanje, uvreda, veći broj kriv. djela protiv oruţanih snaga. MeĊutim, ta djela i još neka u vaţećem KZ su dekriminisana sl.); Ovo je kljuĉni kriterij za utvrĊivanje koji je

zakon blaţi i ukoliko se primjeni na konkretnom sluĉaj, nema potrebe za utvrĊivanje ostalih kriterija.

2. blaţi je onaj kriviĉni zakon koji propisuje odreĊeno djelo kao kriviĉno djelo, ali iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost i kriviĉno gonjenje;

(npr. OSL provali u tuĊi stan radi hvatanja uĉinioca kriviĉnog djela neće

kriviĉno odgovarati jer je to uĉinio u vršenju sluţbene radnje); 3. blaţi je onaj zakon koji predviĊa mogućnost oslobaĊanja od kazne ili

izricanja blaţe vrste kazne ili manje mjere kazne

WWW.BH-PRAVNICI.COM


(npr. kod kriviĉnog djela kraĊe blaţi je vaţeći zakon jer postoji mogućnost izricanja blaţe kazne);

4. blaţi je onaj kriviĉni zakon koji ne predviĊa izricanje sporedne kazne ili mjere bezbjednosti;

5. blaţi je onaj kriviĉni zakon koji predviĊa šire mogućnosti za izricanje uslovne osude ili blaţe kaţnjavanje za pokušaj odreĎenog krivičnog djela.

Kako se primjenjuje blaţi zakon?

Blaţi zakon se primjenjuje u odnosu na konkretno djelo i konkretnog uĉinoca, a ne apstraktno. Dakle, analizom prethodnih kriterija se utvrĎuje kako

se ti zakoni odnose na konkretnog učinioca. Blaţi zakon mora se primjeniti u cjelosti, a ne parcijalno ili

kombinovano sa drugim zakonima.

Blaţi zakon mora se primjeniti do pravosnaţnosti presude. Izuzetno, ako je povodom pravnih lijekova (ţalba ili ponavljanje postupka) presuda ukinuta i odreĊeno novo suĊenje, blaţi zakon se mora primjeniti i u toj

situaciji. Ovo iz razloga što više ne postoji pravosnaţna presuda i suĊenje

poĉinje ispoĉetka.

Ako nije ispoštovan ovaj princip tj, ako je sud primjenio stroţiji zakon, postojaće povreda krivičnog zakona.

KRIVIĈNE SANKCIJE

Vrste kriviĉnopravnih sankcija su:

1. Kazne

a) zatvor i dugotrajni zatvor b) maloljetniĉki zatvor

c) novĉana kazna

2. mjere upozorenja

a) sudska opomena b) uslovna osuda

3. mjere bezbjednosti

a) obavezno psihijatrijsko lijeĉenje (na slobodi)

b) obavezno lijeĉenje od ovisnosti c) zabrana vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije

d) zabrana upravljanja motornim vozilom e) oduzimanje predmeta

4. odgojne mjere (primjenjuju se prema maloljetn. uz odgojne preporuke)

a) disciplinske mjere

b) mjere pojaĉanog nadzora c) zavodske mjere

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pored navedenih kriviĉnopravnih sankcija, zakon poznaje još dvije mjere koje ne spadaju u kriviĉne sankcije, a to su:

1. Rad za opšte dobro na slobodi (spada u red novih, alternativnih

sankcija, koja je sui-generis mjera, a nalazi se negdje izmeĊu kazne i uslovne osude, kao mjere upozorenja) i

2. Odgojne preporuke (izriĉu se maloljetnicima, bez voĊenja kriv. postupka)

Svrha kriviĉnopravnih sankcija:

1. generalna prevencija - preventivni uticaj na druge da poštuju pravni

sistem i ne ĉine kriviĉna djela, a postiţe se informisanjem javnosti o voĊenju kriviĉnih postupaka i izricanju sankcija;

2. specijalna prevencija - sprjeĉavanje uĉinitelja da uĉini kriviĉna djela i

podsticanje njegovog preodgoja.

Iskljuĉenje primjene kriviĉnog zakonodavstva u Federaciji BiH prema djeci

Krivično zakonodavstvo ne primjenjuje se prema djetetu koje u vrijeme učinjenja krivičnog djela ni je navršilo 14 godina ţivota.

ZASTARJELOST

Zastarjelost kriviĉnog gonjenja

Zastarjelost kriviĉnog gonjenja je institut koji podrazumjeva prestanak ovlaštenja drţavnih organa za preduzimanje kriviĉnog gonjenja iz razloga proteka odreĊenog vremenskog perioda.

Zastarjelost nije na dispoziciji stranaka, tj. nastupa bez obzira na volju

uĉinioca i niko se ne moţe odreći zastare! Rokovi zastarjelosti zavise od teţine kriviĉnog djela i propisane

kazne, pa se kriviĉno gonjenje ne moţe poduzeti kad od uĉinjenja kriviĉnog djela

protekne: 1. 35 god. - za KD s propisanom kaznom dugotrajnog zatvora; 2. 20 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 10 god.;

3. 15 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 5 god.; 4. 10 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 3 god.; 5. 5 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora preko 1 god.;

6. 3 god. - za KD s propisanom kaznom zatvora do 1 god. ili novĉanom kaznom.

Ako je za KD propisano više kazni, rok zastarjelosti odreĊuje se po najteţoj. Postoji relativna i apsolutna zastarjelost:

a) relativna zastarjelost - nastupa kada proteknu gore navedeni

zastarni rokovi utvrĊeni prema propisanoj kazni.

b) apsolutna zastarjelost - nastupa kada protekne duplo vrijeme predviĊeno za relativnu zastarjelost.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zastarijevanje kriviĉnog gonjenja poĉinje od dana kad je kriviĉno

djelo uĉinjeno, bez obzira je li poznat izvršilac KD. OBUSTAVA ZASTARJELOSTI

Obustava zastarjelosti nastupa zbog neke zakonske tj. pravne

smetnje (npr. poslaniĉki imunitet, duševno oboljenje uĉinioca, postupak

ekstradicije i sl.) U takvoj situaciji kriviĉno gonjenje ne moţe otpoĉeti, a ako je

otpoĉelo ne moţe se produţiti. Kada prestane zakonska smetnja tok, zastarjevanja se nastavlja, pri

ĉemu se u rok zastarjevanja uraĉunava vrijeme koje je proteklo do

obustave zastarjevanja.

Zastarjelost se obustavlja samo u odnosu na ono lice na koje se odnose

pravne smetnje, a ne utiĉe na druge sauĉesnike. PREKID ZASTARJELOSTI

Prekid zastarjelosti znaĉi nastupanje takve okolnosti usljed koje je

zaustavljen tok zastarjelosti, tako da sa svakim prekidom zastarijevanje poĉinje ponovno teći. Kod prekida zastarjelosti vrijeme koje je proteklo ne uraĉunava se u vrijeme zastarjevanja, već zastarjevanje poĉinje iznova i

moţe trajati sve do nastupanja apsolutne zastarjelosti. Prekid zastarjelosti nastupa (zastarijevanje se prekida) u 2 sluĉaja:

1. preduzimanjem svake procesne radnje od strane suda ili tuţioca, koja se preduzima radi gonjenja uĉinioca zbog uĉinjenog kriviĉnog djela.

Radnje ovlaštenog sluţbenog lica prije pokretanja kriviĉnog postupka nemaju

karakter procesnih radnji i ne dovode do prekida zastarjelosti. 2. kada uĉinilac u vrijeme trajanja zastarjelosti uĉini isto tako teško ili teţe

kriviĉno djelo. Zastarjelost izvršenja kazne/kriviĉno-pravne sankcije

Zastarjelost izvršenja kazne/kriviĉno-pravne sankcije je institut koji

podrazumjeva prestanak ovlaštenja nadleţnih organa za preduzimanje izvršenja pravosnaţno izreĉene kazne/kriviĉno-pravne sankcije, iz razloga proteka odreĊenog vremenskog perioda.

Zastarjelost izvršenja kazne/kriviĉno-pravne sankcije nastaje istekom odreĊenog vremena od donošenja pravomoćne presude.

Na zastarjelost izvršenja kazne primjenjuju se isti rokovi kao i kod zastarjelosti kriviĉnog gonjenja.

Zastarjelost izvršenja sporedne kazne i mjera bezbjednosti

Zastarjelost izvršenja novĉane kazne kao sporedne kazne nastupa kad proteknu 2 god. od dana pravosnaţnosti presude kojom je ta kazna izreĉena.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. obavezno psihijatrijsko lijeĉenje, 2. obavezno lijeĉenje od ovisnosti i 3. oduzimanje predmeta nastupa kad

protekne 5 god. od dana pravosnaţnosti odluke kojom su te mjere izreĉene. Zastarjelost izvršenja mjera bezbjednosti: 1. zabrane vršenja poziva,

aktivnosti ili funkcije i 2. zabrane upravljanja motornim vozilom nastupa kad protekne onoliko vremena koliko je sud odredio za trajanje te mjere.

Kriviĉno gonjenje i izvršenje kazne ne zastarijeva za kriviĉna djela za koja po meĊunarodnom pravu zastarjelost ne moţe nastupiti (ratni zloĉini).

Generalno, pitanje zastare je materijalno-pravno pitanje, na koje sud pazi po sluţbenoj duţnosti. Kada sud utvrdi da je nastupila zastara, donijeće ODBIJAJUĆU PRESUDU!

KRIVIĈNO DJELO Kriviĉno djelo (Član 21.)

Kriviĉno djelo je ono djelo koje kumulativno ima sve slijedeće elemente:

a) da je protivpravno djelo b) da je zakonom propisano kao kriviĉno djelo, c) za koje je zakonom propisana kriviĉnopravna sankcija i

d) ĉija su obiljeţja propisana zakonom.

a) Protivpravnost kao element kriviĉnog djela

Protivpravnost znaĉi da je odreĊeno ponašanje u suprotnosti sa

pozitivnim normama pravnog poretka. To su ona protivpravna ponašanja pojedinca koja znaĉe napad ili ugroţavanje najvaţnijih društvenih odnosa.

MeĊutim, pravni poredak dozvoljava u odreĊenim situacijama i pod odreĊenim uslovima postojanje nekog osnova koji iskljuĉuje protivpravnost.

U kriviĉnom materijalnom zakonu protivpravnost iskljuĉuje:

1) djelo malog znaĉaja, 2) nuţna odbrana i

3) krajnja nuţda.

U kriviĉnom procesnom pravu osnov iskljuĉenja protivpravnosti postoji u

sluĉajevima: lišenja slobode uĉinioca kriviĉnog djela, odreĊivanja pritvora, vršenja pretresa i dr. NareĎenje pretpostavljenog ne isključuje protivpravnost.

b) i c) Propisanost kriviĉnog djela u zakonu kao elemenat kriviĉnog

djela (princip zakonitosti) i propisanost sankcije

U materijalnom smislu ovaj elemenat kriviĉnog djela znaĉi da se

kriviĉna djela i kriviĉne sankcije za ta djela mogu propisivati samo zakonom, a ne propisima niţe pravne snage.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Drugi aspekt ovog naĉela znaĉi da se nikome ne moţe izreći sankcija za djelo ako ono, prije nego što je uĉinjeno, u zakonu nije bilo propisano

kao kriviĉno djelo i za koje u zakonu nije propisana sankcija.

d) Obiljeţja kriviĉnog djela (biće kriviĉnog djela)

Okolnosti koje odreĊeno ponašanje karakterišu kao kriviĉno djelo

nazivaju se obiljeţjima, odnosno elementima bića kriviĉnog djela.

S obzirom na prirodu pojedinih djela, svako djelo ima odreĊene elemente

koji ĉine biće tog kriviĉnog djela. Biće kriviĉnog djela je skup svih bitnih, posebnih elemenata jednog

kriviĉnog djela! Da bi djelo bilo svršeno moraju biti ostvarena sva njegova obiljeţja.

Ostala obiljeţja sluţe za bliţe oznaĉavanje kaţnjivog ponašanja i po

potrebi za razgraniĉenje od drugih srodnih kriviĉnih djela. (Npr. kod kriviĉnog djela kraĊe bitna obiljeţja su: 1. da se radi o tuĊoj pokretnoj stvari, 2. da se ta stvar oduzima i 3. da se to ĉini u namjeri pribavljanja

protivpravne imovinske koristi. Kriviĉno djelo teške kraĊe sadrţi sva ova obiljeţja, ali i dodatno obiljeţje u

pogledu naĉina izvršenja kraĊe npr. da se kraĊa vrši obijanjem ili provaljivanjem zatvorenih prostora, da se kraĊa vrši u vrijeme elementarnih nepogoda /poplave, zemljotresi itd/. Prema tome, po ovim dodatnim obiljeţjima ovo djelo se razlikuje

od kriviĉnog djela kraĊe. Kriviĉno djelo ubistva sastoji se u tome da uĉinilac lišava ţivota drugo lice.

MeĊutim, ako se to lišavanje vrši iz nacionalnih, vjerskih ili rasnih pobuda, na okrutan naĉin, iz bezobzirne osvete i sliĉno, radiće se o teškim sluĉajevima ubistva koji su zaprijeĉeni stroţijom kaznom. Radnja izvršenja kriviĉnog djela (Naĉin uĉinjenja kriviĉnog djela)

Radnja izvršenja kriviĉnog djela je ona radnja kojom se izvršava

kriviĉno djelo i koja je u opisu kriviĉnog djela oznaĉena kao radnja

izvršenja. Npr. kod kriv. djela kraĊe radnja se sastoji u oduzimanju tuĊe

pokretne stvari, a kod ubistva radnja se sastoji u lišavanju ţivota drugog lica. Kod nekih kriviĉnih djela radnja izvršenja se sastoji od dvije ili više

radnji, koje mogu biti odreĊene kumulativno ili alternativno: 1. kumulativno - gdje se radnja izvršenja sastoji se od dvije djelatnosti i

gdje je za postojanje kriviĉnog djela nuţno da su kumulativno ostvarene obje navedene radnje tzv. kumulativne dispozicije.

Npr. kod kriv. djela „razbojništvo“, radnje su upotreba sile i oduzimanje tuĊe pokretne stvari. Kod takvih kriviĉnih djela obje te radnje ulaze u sastav izvršenja kriviĉnog djela i njihovim preduzimanjem ostvaruje se

kriviĉno djelo. Kod ovih djela preduzimanjem samo jedne radnje neće se raditi o svršenom kriviĉnom djelu, npr. upotreba sile, već o pokušaju krivi .

djela razbojništva. 2. alternativno - gdje se radnja izvršenja sastoji od dvije ili više

djelatnosti tako da je kriviĉno djelo izvršeno preduzimanjem bilo koje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


od propisanih radnji tzv. alternativne dispozicije. Ukoliko su ostvarene

sve radnje, radit će se o kumulaciji radnji, što se moţe uzeti u obzir kao

oteţavajuća okolnost kod odmjeravanja kazne. Npr. kod kriv. djela krivotvorenje isprave, radnja izvršenja je odreĊena

alternativno, pa se djelo moţe izvršiti pravljenjem laţne isprave ili nabavljanjem ili upotrebom laţne isprave. Izvršenjem djela na bilo koji od ovih naĉina tj. ispunjavanjem bilo koje alternacije, djelo je izvršeno.

Blanketne dispozicije

To su nepotpune ili okvirne dispozicije u kriviĉnom zakonu koje su

same za sebe neprimjenjive bez uzimanja u obzir drugog propisa na koji

one upućuju. Da bi se u takvim sluĉajevima moglo utvrditi da li je u pitanju

kriviĉno djelo ili ne, nuţno je konsultovati propise na koje se ta blanketna dispozicija odnosi i tek tada ćemo biti u mogućnosti utvrditi da li u konkretnom ponašanju postoje elementi kriviĉnog djela.

Blanketne dispozicije u kriviĉnom zakonu su najĉešće kod kriviĉnih djela protiv bezbjednosti saobraćaja i protiv bezbjednosti ljudi i imovine, ali mogu se

pronaći i u propisima i aktima niţe pravne snage. (Npr. kriviĉno djelo ugroţavanja saobraćaja govori o postupanju u saobraćaju suprotno ZOBS-u ili kod kriviĉnog djela protivpravni prekid trudnoće, u dispozitivu se navodi da se

prekid trudnoće izvodi protivno propisima o prekidu trudnoće /Pravilnik......../. Kod optuţenja i u izreci presude kod ovih krivičnih djela nuţno je ugraditi odreĎene

članove zakona ili drugog propisa na koji upućuje blanketna dispozicija. Kriviĉno djelo moţe biti izvršeno ĉinjenjem i neĉinjenjem .

Ĉinjenjem:

U praksi, kriviĉno djelo se najĉešće izvršava ĉinjenjem neke radnje.

Ĉinjenje postoji onda kada lice preduzima neku radnju koju ne bi smjelo preduzeti (npr. oduzima tuĎu pokretnu stvar, falsifikuje ispravu, drugom nanosi

povredu i sl). Dakle, kod ĉinjenja radi se o nekoj liĉnoj aktivnosti uĉinioca koja dovodi do odreĊenih promjena u vanjskom svijetu - povreda, ugroţavanja. Neĉinjenjem:

Kriviĉno djelo je uĉinjeno neĉinjenjem kad je uĉinitelj, koji je pravno obavezan sprijeĉiti nastupanje zakonom opisane posljedice kriviĉnog djela,

to propustio uĉiniti, a takvo je propuštanje po djelovanju i znaĉenju jednako izvršenju tog kriviĉnog djela ĉinjenjem.

Kriviĉna djela neĉinjenja mogu biti: 1. prava kriviĉna djela neĉinjenja i 2. neprava kriviĉna djela neĉinjenja.

1. Prava kriviĉna djela neĉinjenja (tzv. pravi, ĉisti omisivni delikti) su

ona kriviĉna djela kod kojih je radnja izvršenja u kriviĉnom zakonu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


odreĊena kao propuštanje odreĊene duţnosti (npr. neprijavljivanje

pripremanja kriv. djela) 2. Neprava kriviĉna djela neĉinjenja (tzv. komisivno-omisivni delikti) su

ona kriviĉna djela koja su u kriviĉnom zakonu odreĊena kao kriviĉna

ĉinjenja, odnosno gdje je radnja izvršenja tog djela odreĊena kao preduzimanje neke ĉinidbe, ali se izuzetno to kriviĉno djelo moţe izvršiti i propuštanjem odreĊene duţnosti. (npr. majka ne hrani dijete i

usljed toga nastupi zabranjena posljedica, ili skretničar propusti da pomjeri šine u slobodan prolaz i nastupi udes - duţnost majke na hranjenje djeteta

propisana je u porodičnom zakonu; duţnost skretničara propisana je u odgovarajućim propisima u oblasti ţeljezničkog saobraćaja). Dakle, kod ovih djela uvijek se radi o tome da uĉinilac propušta tj. ne

preduzima radnju koju mu nalaţe njegov liĉni status ili duţnost.

Posljedica kriviĉnog djela

Kod najvećeg broja kriviĉnih djela, posljedica kriviĉnog djela je

ugraĊena u dispoziciju kriviĉnog djela i samim tim je vidljiva (npr. lišenje ţivota, teška tjelesna povreda, prenošenje zarazne bolesti i sl.) . MeĊutim, ima

kriviĉnih djela kod kojih posljedica nije vidljiva, ali ona postoji (npr. kod

kriviĉnog djela davanje laţnog iskaza, posljedica se sastoji u stvaranju pogrešnog mišljenja kod suda i donošenju pogrešne sudske odluke).

Posljedica kriviĉnog djela moţe se manifestovati u vidu:

1. povrede zaštićenog dobra – to je uništenje ili oštećenje nekog pravno

zaštićenog dobra. Ta povreda se uočava čulima i kod ovih djela posljedica se uvijek odreĎuje kao obiljeţje bića krivičnog djela (npr. tjelesna povreda,

lišenje ţivota, kraĊa i sl.). 2. ugroţavanja zaštićenog dobra – to je stvaranje opasnosti od nastupanja

povrede. Ta opasnost moţe biti konkretna ili apstraktna:

a) konkretna opasnost - ovdje je ta opasnost odreĊena u biću kriviĉnog

djela i ona se mora dokazivati kao i ostali elementi kriviĉnog djela.

Najčešća su krivična djela protiv bezbjednosti javnog saobraćaja i krivična djela protiv opšte bezbjednosti ljudi i imovine.

b) apstraktna opasnost - postoji kada je posljedica mogla da nastupi usljed

preduzete radnje, ali u konkretnom sluĉaju nije nastupila. Takva kriviĉna djela ne sadrţe opasnost kao obiljeţje kriviĉnog djela, kao u sluĉaju

konkretne opasnosti, već ta opasnost nuţno proizilazi iz radnje izvršenja. To znači da je kod takvih krivičnih djela nastupanje posljedice nuţna i neoboriva pretpostavka. Čim je radnja izvršena, ovu opasnost ne treba

dokazivati, jer se njeno postojanje uvijek pretpostavlja. (npr. u sluĉaju predaje u prevozno sredstvo lako zapaljivih, eksplozivnih ili

radioaktivnih materijala, djelo se smatra svršenim samim ĉinom predaje takvih materijala u prevozno sredstvo. Dakle, u ovom sluĉaju se uopšte ne dokazuje postojanje posljedice, jer se ona pretpostavlja samim time što se

WWW.BH-PRAVNICI.COM


radi o materijama koje su izuzetno opasne i ĉiji je promet u javnom saobraćaju izriĉito zabranjen.)

Objektivni uslov inkriminacije

To su okolnosti koje zakon odreĊuje kao uslov koji treba da se stvori

da bi jedno ponašanje ĉovjeka bilo protivpravno ili da bi dobilo opasni karakter.

Ove okolnosti ulaze u sastav kriviĉnog djela, ali se za postojanje krivnje uĉinioca ne zahtijeva njegova svijest da te okolnosti postoje.

Dovoljno je da one u konkretnom sluĉaju egzistiraju, bez obzira na svijest uĉinioca

(npr. kod kriviĉnog djela uĉestvovanja u tuĉi nemamo svijest, ali smo „uletili“ u

tuĉu, i nastane teška tjelesna povreda ili je neko umro; ili npr. u privredi – dovoljno je da je nastupila šteta).

Znaĉaj ovih uslova je što od njih zavisi postojanje kriviĉnog djela, iako one ne odreĊuju kriviĉno djelo.

Subjekt izvršenja kriviĉnog djela

Subjekt izvršenja kriviĉnog djela, po vaţećem kriviĉnom, zakonu moţe biti fiziĉko i pravno lice.

Kod pojedinih kriviĉnih djela subjekt izvršenja djela oznaĉava se na

razliĉite naĉine: 1. Kod najvećeg broja djela subjekt se oznaĉava rjeĉju «ko» (npr. ko

drugog liši ţivota, ko oduzme tuĊu pokretnu stvar). U ovoj situaciji to praktiĉno znaĉi da takva kriviĉna djela moţe poĉiniti svako lice, odnosno kod njih postoji najširi krug mogućih izvršilaca.

2. Kod nekih kriviĉnih djela subjekt se oznaĉava prema odreĊenom svojstvu lica ili njegovom statusu. (npr. sluţbeno lice, odgovorno lice,

vojno lice, vozaĉ motornog vozila, branilac, ljekar, svjedok, uĉesnik u saobraćaju). Kod ovih kriviĉnih djela, dakle, suţen je broj mogućih uĉinilaca tako da ova djela moţe uĉiniti samo lice koje ima odreĊeno

svojstvo. Ova djela nazivaju se VLASTORUĈNA ili DELICTA PROPRIA. UtvrĊivanje svojstva uĉinioca kod ovakvih kriviĉnih djela

je veoma znaĉajno, jer ako uĉinilac nema odreĊeno svojstvo, neće se raditi o tom kriviĉnom djelu.

(npr. kod kriviĉnog djela ĉedomorstva /ubistvo djeteta pri poroĊaju/ uĉinilac,

odnosno subjekt tog kriviĉnog djela moţe biti samo majka djeteta. To je privilegovano djelo ubistva koje moţe uĉiniti samo majka u posebnom stanju do

koga dolazi u vezi sa poroĊajem. Druga lica koja bi eventualno sa majkom uĉestvovala u izvršenju tog KD odgovarala bi za neki od oblika suĉesništva u izvršenju KD ubistva kao pomagaĉ, podstrekaĉ ili saizvršilac. Dakle, ta lica bi

odgovarala stroţije jer nemaju svojstvo koje ima majka). Subjekt kriviĉnog djela moţe se pojaviti kao izvršilac (saizvršilac),

pomagaĉ i podstrekaĉ. Od subjekta treba razlikovati pasivnog subjekta - ako se neko lice posluţi

drugim licem da učini krivično djelo. Npr., lice A gurne lice B na lice C, pa lice C

WWW.BH-PRAVNICI.COM


pretrpi povrede ili nastupi smrt. Lice A je subjekt izvršenja kriviĉnog djela, a lice B samo sredstvo kojim se lice A posluţilo.

Subjekt krivičnog djela, odnosno učini lac i krivac nisu sinonimi, jer je kriv samo onaj za koga se to utvrdi pravosnaţnom presudom. Vrijeme izvršenja (uĉinjenja) kriviĉnog djela

Kriviĉno djelo je uĉinjeno u vrijeme kada je uĉinitelj radio ili bio

duţan raditi, bez obzira na to kad je posljedica ĉinjenja ili neĉinjenja

nastupila. Vrijeme izvršenja kriviĉnog djela znaĉajno je:

1) radi utvrĊivanja uzrasta uĉinioca, tj. da li je u pitanju dijete, maloljetnik

ili punoljetno lice, a što je znaĉajno radi utvrĊivanja uraĉunljivosti uĉinioca; 2) radi primjene odgovarajućeg zakona na uĉinioca, kako odredbi

materijalnopravnog, tako i procesnopravnog karaktera. 3) radi utvrĊivanja zastarjelosti kriviĉnog gonjenja; 4) radi utvrĊivanja uzrasta, tj. starosti oštećenog, kod kriviĉnih djela

gdje je uzrast oštećenog elemenat bića kriviĉnog djela; npr. kod

kriviĉnog djela vanbraĉna zajednica sa maljoljetnim licem, zavoĊenje,

obljuba nad maloljetnim licem, zlostavljanje ili napuštanje maloljetnog lica. 5) kod nekih kriviĉnih djela vrijeme je elemenat bića kriviĉnog djela.

Npr. djelo izvršeno za vrijeme ratnog stanja ili neposredne ratne

opasnosti, za vrijeme epidemije i sl.

Kad se ne moţe precizno utvrditi vrijeme, uzima se ono koje je najpovoljnije za uĉinioca.

Ako se djelo sastoji od razliĉitih djelatnosti, a ĉine jednu radnju ,

uzima se ono vrijeme kada je uĉinjena posljednja radnja (kumulativne radnje).

Kod produţenog kriviĉnog djela uzima se vrijeme svake izvršene radnje u sastavu kriv iĉnog djela. Zastara teĉe od zadnje izvršene radnje.

Mjesto izvršenja kriviĉnog djela

Posljedica kriviĉnog djela se najĉešće dešava u mjestu radnje, ali

kod distancionih kriviĉnih djela, radnja se moţe desiti u jednom, a posljedica u drugom mjestu. Naš zakon je prihvatio tzv. „kriterij ubikviteta“.

Kriviĉno djelo je izvršeno u mjestu gdje je uĉinilac radio ili je bio duţan da radi, a kod kaţnjivog pokušaja i u mjestu gdje je posljedica

nastupila, odnosno u mjestu gdje je prema umišljaju uĉinioca trebala nastupiti. Znaĉaj mjesta izvršenja kriviĉnog djela ogleda se u slijedećem:

1. Prema mjestu izvršenja djela odreĊuje se koji će se zakon primjeniti

na uĉinioca, što je naročito značajno kod distancionih, kao i tzv. tranzitnih

krivi. djela sa elementom inostranosti (npr. paket sa eksplozivom utovaren je u našoj zemlji u avion ili voz koji saobraća prema inostranstvu).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. Mjesto izvršenja djela znaĉajno je i za odreĊivanje mjesno nadleţnog suda.

UZROĈNA (KAUZALNA) VEZA RADNJE I POSLJEDICE

UtvrĊivanje uzroĉne veze izmeĊu ljudske radnje i nastupjele posljedice u konkretnom sluĉaju je ĉinjeniĉno pitanje i rješava se na osnovu prirodnih zakona i iskustvenog saznanja.

U praksi, najĉešći su sluĉajevi da je ljudska radnja neposredni uzrok nastupanja zabranjene posljedice, tako da je uzroĉna veza nesumnjiva.

Npr. uĉinilac puca iz vatrenog oruţja u grudi ţrtve u predio srca, što dovede do smrti. Tu je očigledno da postoji uzročna veza izmeĎu radnje učinioca i nastale posljedice.

MeĊutim, mogući su sluĉajevi da se izmeĊu ljudske radnje i nastupjele posljedice interpolira jedan ili više dogaĊaja kao uslova

nastanka posljedice (npr. uĉinilac tjelesno povrijedi ţrtvu, a kasnije se ispostavi

da je ţrtva bolovala od hemofilije ili uĉinilac povrijedi ţrtvu, a lice B ţrtvi zavije ranu septiĉkim zavojem, pa se rana inficira i ţrtva umre). U tom sluĉaju

postavlja se pitanje da li je došlo do prekida uzroĉne veze izmeĊu prvobitne radnje izvršioca i nastupjele posljedice.

Kod spornih sluĉajeva naša pravna teorija i sudska praksa prihvaćaju teoriju ekvivalencije (jednake vrijednosti).

Po ovoj teoriji svi faktori koji su uslovili nastupjelu posljedicu imaju

jednaku vrijednost. To znaĉi da se uzrokom smatra svaki onaj uslov bez koga konkretna posljedica ne bi nastupila. Po ovoj teoriji, uzroĉnost će

postojati i u sluĉaju potpuno nepredvidivih i naknadnih pojava koje se nadovezuju na radnju uĉinioca. Ako je ljudska radnja ušla u uzroĉni lanac koji je doveo do posljedice mora se uzeti da je ona uzrok posljedice, bez obzira u kojem

stepenu je doprinijela proizvoĊenju posljedice. U slučaju prekida uzročnosti,

učinilac odgovara samo za posljedicu koja je nastupila prije prekida uzročne

veze. (Npr. uĉinilac je oštećenom nanio tjelesne povrede, nakon toga ga vozilom vozi u bolnicu, u toku voţnje doĊe do udesa krivicom drugog vozaĉa, usljed ĉega oštećeni pogine. Ovaj drugi udes prekinuo je tok uzroĉnosti pa će prvobitni

uĉinilac kriviĉno odgovarati za nanošenje tjelesnih povreda oštećenom, a drugi vozaĉ za kriviĉno djelo ugroţavanja bezbjednosti saobraćaja kvalifikovano

smrtnom posljedicom; ili Npr. provalnik je provalio u tuĊu kuću, zatiĉe oštećenog i nanese mu teške tjelesne povrede i dovede ga u stanje da ovaj više ne moţe da vlada sobom, oduzima stvar i odlazi. Nakon toga dolazi do poţara i ĉovjek

pogine. Uĉinilac će odgovarati za krajnju posljedicu, jer nije došlo do prekida uzroĉnosti, jer je ĉovjeka doveo u stanje da ne moţe da se spasi sam ).

INSTITUTI KOJI ISKLJUĈUJU POSTOJANJE KRIVIĈNOG DJELA (OPŠTI OSNOVI ZA ISKLJUĈENJE PROTIVPRAVNOSTI)

To su slijedeći pravni instituti: 1. beznaĉajno djelo, 2. nuţna odbrana i

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. krajnja nuţda.

(Kada sud utvrdi njihovo postojanje, DONOSI OSLOBAĐAJUĆU PRESUDU) OdreĊeno ponašanje koje ima sva obiljeţja odreĊenog kriviĉnog

djela neće biti inkriminisano, odnosno uĉinilac neće biti kriviĉno gonjen zbog takvog ponašanja, ukoliko postoji jedan od ova tri instituta.

1. Beznaĉajno djelo

Beznaĉajno djelo nije kriviĉno djelo. Ono postoji kada odreĊeno djelo sadrţi obiljeţja kriviĉnog djela odreĊena u zakonu, ali ipak se neće raditi o kriviĉnom djelu s obzirom na:

1. naĉin izvršenja kriviĉnog djela,

2. neznatnost ili nepostojanje štetne posljedice i 3. nizak stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca.

Ova 3 elementa trebaju biti kumulativno ispunjena da bi se odreĊeno ponašanje moglo ocijeniti kao beznaĉajno djelo.

Znaĉajan kriterij za ocjenu da li je u pitanju beznaĉajno djelo ili ne, jeste i zaprijećena kazna i priroda djela (npr. u sluĉaju razbojništva ili ubistva,

zbog prirode tih djela i zaprijećene kazne nikada se neće moći raditi o

beznaĉajnom djelu). Ovaj institut mogao bi imati primjenu kod imovinskih kriviĉnih djela. U

praksi su poznati sluĉajevi kraĊe pakla ili šteke cigareta, artikala za ishranu, protivpravnog zauzimanja male površine zemljišta u drţavnoj svojini i sl.

Pri tome svakako treba cijeniti i stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca

(npr. uĉinilac nije ranije osuĊivan, izvršio je kraĊu u gladnom stanju ili su ukradeni predmeti oduzeti).

U suštini radi se o tzv. bagatelnim djelima kojima nedostaje potrebni kvantitet ili kvalitet za postojane kriv. djela, tako da ne zasluţuju kriviĉni progon.

2. Nuţna odbrana

(2) Nuţna je ona odbrana koja je neophodno potrebna da uĉinitelj od sebe

ili od drugog odbije istovremeni ili direktno predstojeći protivpravni napad, a koja je srazmjerna napadu. (3) Uĉinitelj koji prekoraĉi granice nuţne odbrane moţe se blaţe kazniti, a ako je

prekoraĉenje uĉinio zbog jake razdraţenosti ili straha izazvanog napadom, moţe se i osloboditi kazne.

Nuţna odbrana predstavlja sukob prava i neprava. Nije kriviĉno djelo ono djelo koje je uĉinjeno u nuţnoj odbrani. Dakle,

nuţna odbrana predstavlja opšti osnov iskljuĉenja protivpravnosti - postojanja kriviĉnog djela.

Nuţna odbrana je ona odbrana koja je neophodno potrebna da uĉinilac od sebe ili drugog odbije istovremeni ili neposredno predstojeći protivpravni napad i koja je srazmjerna sa tim napadom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Dakle, napad (koji moţe dolaziti samo od ĉovjeka) treba da je: 1. protivpravan, 2. istovremen ili direktno predstojeći i 3. neskrivljen, a

odbrana treba da je srazmjerna napadu. Opšteprihvaćeno je da nuţna odbrana ima dvije komponente:

1. napad, s jedne strane i 2. odbranu, (odnosno, odbijanje napada) sa druge strane.

Pri tome treba imati u vidu da svaki napad ne opravdava odbranu, ali i da

svaka odbrana nije nuţna odbrana. Da bi odbijanje napada imalo kvalitet i karakter nuţne odbrane kao osnova koji iskljuĉuje protivpravnost, potrebno je da napad i odbrana ispunjavaju odreĊene uslove koji su etablirani u teoriji i praksi.

NAPAD (1. ljudska radnja, 2. protivpravan, 3. nema N.O. na N.O., izuzev kod

prekoračenja, 4. istovremen ili neposredno predstojeći, 5. Stvarno postojanje -putativna N.O.)

Napad predstavlja ljudsku radnju, što znaĉi da napad moţe dolaziti samo od ĉovjeka. Bez znaĉaja je njegov uzrast ili uraĉunljivost, da li je napad

preduzet umišljajno, ili nehatno i sl. Napadaĉ je ĉovjek i onda kada koristi ţivotinju kao sredstvo napada ili neka tehniĉka postrojenja ili naprave.

Radnja napada se redovno sastoji u ĉinjenju, ali nije iskljuĉeno da

izuzetno i neĉinjenje, odnosno propuštanje ima karakter napada protiv koga je dozvoljena odbrana (npr. odbijanje ljekara da pruţi pomoć licu kome je

ţivot u opasnosti ima karakter napada i sl.). Za postojanje nuţne odbrane nije neophodno da napad istovremeno predstavlja i krivično djelo.

Napad moţe biti upravljen protiv bilo kojeg pravnozaštićenog dobra

(ţivot, tijelo, imovina). Nuţna odbrana postoji ne samo onda kada se protivpravni napad odbija od sebe već i od nekog drugog (tzv. nuţna pomoć).

Napad mora biti protivpravan, jer samo protivpravan napad legitimira pravo na odbranu. Napad je protivpravan kada se preduzima bez ikakvog zakonskog ovlaštenja, odnosno kada se tim napadom povrjeĊuju pravni

propisi bilo koje grane prava. Ako se radi o radnjama koje se preduzimaju na

osnovu zakonskog ovlaštenja, iako sadrţajno uključuju i akte napada,

"napadnutom" se u takvim slučajevima ne priznaje pravo na odbranu (npr. lišenje slobode na osnovu naredbe o pritvoru, pretresanje stana od strane organa gonjenja, lišavanje slobode lica zateĉenog u izvršenju kriv.djela). Iz

zahtjeva da napad mora biti protivpravan, proizilazi da nije dozvoljena odbrana protiv onoga koji se brani u nuţnoj odbrani („nema nuţne odbrane

na nuţnu odbranu“), ali samo pod uslovom da lice koje se brani ne prijeĊe granice dozvoljene odbrane. Ako se to desi, tada "odbrana" dobija karakter protivpravnog napada i lice koje je bilo napadaĉ stiĉe pravo na nuţnu

odbranu. Napad je protivpravan i ako ga je napadnuti sam izazvao, odnosno skrivio. Pri tome ne smije da se radi o tzv. insceniranoj nuţnoj odbrani

koja postoji onda kada je napad namjerno isprovociran da bi se pod vidom nuţne odbrane izvršilo kriviĉno djelo, odnosno povrijedilo neko napadaĉevo dobro.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Napad i odbrana moraju biti istovremeni, jer su ove dvije komponente u korelaciji. Istovremenost postoji kako onda kada je napad

aktuelan (kada traje i sve dok ne prestane), tako i onda kada neposredno predstoji (npr. jedno lice sa noţem trči prema drugom licu u namjeri da ga

udari). Nuţna odbrana neće postojati ukoliko su odbrambene radnje preduzete nakon završetka napada, jer bi to znaĉilo legalizovanje osvete. Praktiĉno, ima se uzeti da istovremenost postoji i u situaciji kada napad još nije poduzet,

ali se prema poduzetoj prethodnoj radnji napadaĉa realno moţe ocijeniti i oĉekivati da će radnja napada neposredno uslijediti .

Npr. ako napadaĉ prilazi stolu nekog gosta i poĉne ga napadati to je istovremeni napad i odbrana bez sumnje; ili npr. napadaĉ prilazi ţrtvi i hvata se za dţep kaputa, a radi se o ĉovjeku koji je poznat kao siledţija i lako se hvata

oruţja, a napadaĉ i ţrtva imaju nesuglasice od ranije. Druga osoba, ţrtva, realno moţe zakljuĉiti da napad predstoji i moţe se braniti.

Danas je dosta sporno pitanje odbrane protiv prijetećih napada, a koja se sastoje u preduzimanju tzv. zaštitnih mjera (npr. električne ograde i sl.). Ova, pro future nuţna odbrana nije dozvoljena, jer se ovdje radi samo o prijetnjama od

(eventualnog) budućeg napada, za koje se ne moţe unaprijed predvidjeti koje vrste i intenziteta će biti, pa je teško tvrditi da je ovakva odbrana neophodna.

Napad mora stvarno postojati, odnosno mora biti stvaran, a ne uobraţen, kada postoji tzv. putativna (uobraţena) nuţna odbrana. Putativna nuţna odbrana je pogrešna procjena situacije od strane napadnutog. Ovdje

se napadnuti nalazi u stvarnoj zabludi, jer prema okolnostima sluĉaja smatra da se na njega vrši napad, iako to nije sluĉaj.

Npr. jedno lice u noći saĉeka drugo lice i u mraku usmjeri u njega djeĉiji pištolj. Napadnuti, u uvjerenju da je napadnut, upotrijebi noţ ili vatreno oruţje te povrijedi ili liši ţivota napadaĉa. Ovdje je oĉigledno da napadnuti nije bio u

mogućnosti pouzdano zakljuĉiti da se prema njemu ne vrši napad i da se ne radi o pravom pištolju. Napadnuti je iz opravdanih razloga bio u zabludi da je

napadnut, te bi se radilo o iskljuĉenju kriviĉne odgovornosti zbog postojanja stvarne zablude u kojoj je preduzeta odbrana.

U sluĉaju putativne nuţne odbrane nema nuţne odbrane i

odbrambene radnje tada će biti protivpravne, a pitanje eventualne krivice rješava se na nivou kriviĉne odgovornosti, konkretno kroz stvarnu zabludu.

Izvršilac, u ovom slučaju, odgovara za nehatno izvršenje krivičnog djela ako je u zabludi iz nehata i ako zakon predviĎa kaţnjavanje za to djelo u slučaju da je izvršeno iz nehata.

Kriviĉno djelo ubistvo namah se ĉini u sliĉnom stanju, kao u sluĉaju putativne nuţne odbrane.1 Kada doĊemo u situaciju da procjenjujemo da li se

radi o nuţnoj odbrani ili ubistvu na mah, sud će uvijek iskoristiti pravilo "In dubio pro reo", te će odluĉiti da se radi o prekoraĉenju nuţne odbrane jer tada postoji mogućnost od oslobaĊanja od kazne.

1 Ubistvo namah - Ko drugoga usmrti namah, doveden bez svoje krivnje u jaku razdraţenost ili prepast njegovim

napadom, zlostavljanjem ili teškim vrijeĎanjem, kaznit će se kaznom zatvora od 1 do 10 godina.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ODBRANA (1. def.-ofanz., 2. da se njome ostvaruju obilj. KD, 3. usmjerena

protiv napadača ili njegovog dobra, 4. neophodno potrebna - srazmjernost) Odbrana ili odbijanje napada je druga strana instituta nuţne odbrane,

koja se sastoji u odbijanju napada kojim se povreĊuje neko napadaĉevo

dobro. Ona moţe biti defanzivna, ali napadnuti ima pravo i na ofanzivnu odbranu, ako se drugaĉije ne moţe odbiti napad.

Neophodno je da se odbrana odvija u odreĊenim granicama, jer

svaka odbrana nije nuţna odbrana i da bi ona imala takav karakter, potrebno je:

1. da su radnjama odbrane ostvarena obiljeţja nekog kriviĉnog djela (tzv. djelo nuţne odbrane), jer ako bi napad bio otklonjen radnjama kojima nije ostvareno kriviĉno djelo, onda takva situacija nije ni

relevantna sa kriviĉno-pravnog stanovišta. 2. odbrana treba biti usmjerena protiv napadaĉa ili nekog njegovog

dobra, ako je to potrebno radi odbijanja napada. Ukoliko je odbrana

otklonjena povredom nekog drugog lica ili njegovih dobara, nema nuţne odbrane, ali moţe da postoji eventualno krajnja nuţda. MeĊutim,

postojaće nuţna odbrana ukoliko je izvršilac djela nuţne odbrane uništio ili oštetio tuĊu stvar koju je napadaĉ koristio kao sredstvo napada.

3. najznaĉajniji uslov odbrane se sastoji u njenoj nuţnosti, neophodnosti da bi se odbio napad. U tom pogledu je znaĉajno što je zakon eksplicitno naglasio potrebu postojanja "srazmjere" izmeĊu

napada i odbrane. Da li je odbrana bila neophodno potrebna, a time i

srazmjerna napadu faktičko je pitanje i zavisi od načina, sredstva i

mogućnosti sa kojima je napadnuti raspolagao u vrijeme napada. Srazmjernost napada i odbrane ne moţe se cijeniti iskljuĉivo imajući u vidu upotrijebljena sredstva u napadu i odbrani, već treba cijeniti intenzitet

napada, snagu i spretnost napadaĉa u odnosu na napadnutog, sredstva koja su bila na raspolaganju napadnutom za odbranu od napada. Mora se

imati u vidu da se od uĉinioca djela nuţne odbrane ne moţe zahtijevati posve trezveno prosuĊivanje i matematiĉko odmjeravanje i procjenjivanje preduzete akcije. Navedeni proporcionalitet izmeĎu napada i odbrane ne

treba shvatiti kao potpunu ekvivalenciju izmeĎu kolidirajućih dobara. Radiće se o nuţnoj odbrani i onda kada se povreĊuje napadaĉevo dobro

veće vrijednosti od onog koje je zaštićeno. Nuţna odbrana je kolizija prava i neprava iz čega proizilazi i pravo na nuţnu odbranu i stoga stav da napadnuti nije obavezan da se ukloni napadu, bjeţanjem ili na drugi način.

Prekoraĉenje granice nuţne odbrane (eksces nuţne odbrane)

Ono postoji u sluĉaju kada napadnuti prekoraĉi granice koje su

neophodno potrebne za odbijanje napada. Eksces nuţne odbrane moţe

biti: a) intenzivni - postoji kada preduzeta odbrana nije bila neophodno

potrebna, odnosno bila je nesrazmjerna, i b) ekstenzivni - postoji kada je napad već bio prestao.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Naša sudska praksa opravdano prihvata samo intenzivni eksces, jer prestankom napada prestaje i stanje nuţne odbrane, te povreĊivanje

dobara napadaĉa nakon toga ne predstavlja nuţnu odbranu.

Imajući u vidu da izvršilac ĉesto nije u mogućnosti da pravilno ocijeni

potrebne granice odbrane, zakon je prekoraĉenje nuţne odbrane predvidio kao fakultativni osnov za ublaţavanje ili osloboĊenje od kazne, u zavisnosti od toga pod kakvim okolnostima je prekoraĉenje izvršeno.

Krivično djelo „ubistvo na mah“ se čini u sličnom stanju. Kada doĎemo u situaciju da procjenjujemo da li se radi o nuţnoj odbrani ili ubistvu na mah, sud

će uvijek koristiti načelo «In dubio pro reo» i uzeti da se radi o nuţnoj odbrani. 3. Krajnja nuţda

(1) Nije kriviĉno djelo ono djelo koje je uĉinjeno u krajnjoj nuţdi.

(2) Krajnja nuţda postoji kad je djelo uĉinjeno da uĉinitelj od sebe ili od drugog otkloni istovremenu ili direktno predstojeću neskrivljenu opasnost koja se na drugi naĉin nije mogla otkloniti, a pritom uĉinjeno zlo nije veće

od zla koje je prijetilo. (3) Uĉinitelj koji sam izazove opasnost, ali iz nehata, ili prekoraĉi granice krajnje

nuţde, moţe se blaţe kazniti, a ako je prekoraĉenje uĉinjeno pod naroĉito olakšavajućim okolnostima, moţe se i osloboditi kazne. (4) Nema krajnje nuţde ako je uĉinitelj bio duţan izloţiti se opasnosti.

Zakon krajnjoj nuţdi, kao i nuţnoj odbrani, priznaje karakter opšteg

osnova iskljuĉenja kriviĉnog djela, iako se ova ustanova po svojoj prirodi bitno

razlikuje od nuţne odbrane. Za razliku od nuţne odbrane kod koje je u pitanju sukob prava i

neprava, krajnja nuţda predstavlja sukob dva prava ili koliziju dva interesa zasnovana na pravu. Dakle, ovdje su u konfliktu pravo sa pravom, odn. dva

podjednako pravno zaštićena dobra. Ustanova krajnje nuţde obuhvata one ţivotne situacije u kojima se jedno dobro koje je u opasnosti štiti ţrtvovanjem tuĊeg dobra, pri ĉemu se radnjom otklanjanja opasnosti

ostvaruju obiljeţja odreĊenog kriv. djela. Ako su u takvoj situaciji ispunjeni svi

zakonski uslovi za postojanje krajnje nuţde, onda takvo djelo nije protivpravno,

odn. nije krivično djelo („što nije po zakonu dozvoljeno, nuţda ĉini dozvoljenim“). Krajnja nuţda postoji kada uĉinilac preduzima neku radnju da bi od

sebe ili drugoga otklonio opasnost koja je istovremena ili neposredno

predstojeća, neskrivljena i koja se na drugi se naĉin nije mogla otkloniti, pri ĉemu uĉinjeno zlo ne smije biti veće od zla koje je prijetilo.

Npr. neko lice nasilno prodre u tuĊi stan da bi od poţara spasilo neko lice; ili vozaĉ kojem u toku voţnje ispred automobila „iskoĉi“ pješak, postupiće u krajnjoj nuţdi kada, radi izbjegavanja sudara sa pješakom i ugroţavanja

njegovog ţivota, skrene sa kolovoza i pri tome npr. udari u ogradu nekog lica i ošteti je, ĉime nanese štetu vlasniku ograde.

Uslovi za procjenu postojanja krajnje nuţde su rigorozniji nego u sluĉaju nuţne odbrane, jer se radi o sukobu dva interesa zasnovana na

WWW.BH-PRAVNICI.COM


pravu, pri ĉemu oštećeni ni na koji naĉin nije doprinio nastupanju posljedice.

Krajnja nuţda obuhvata 2 (dvije) osnovne komponente:

1. opasnost za odreĊeno dobro, 2. neophodnost otklanjanja te opasnosti na štetu tuĊeg, odnosno drugog

dobra. OPASNOST ZA ODREĐENO DOBRO

Opasnost je stanje ugroţenosti odreĊenog dobra u kojem je, prema

objektivnim okolnostima date situacije i opštim naĉelima iskustva,

nastupanje povrede dobra vjerovatno. Po prirodi stvari nuţno je da se radi o

znaĉajnijim opasnostima od kojih prijeti nastupanje ozbiljnije štete, jer neznatna

ugroţavanja, svakodnevne neugodnosti, ne mogu zasnovati krajnju nuţdu. Da bi opasnost zasnovala stanje krajnje nuţde, moraju se ispuniti

odreĊeni uslovi:

1. Opasnost treba da prijeti nekom pravnozaštićenom dobru. Opasnost

koja ne prijeti nikome i niĉemu ne moţe zasnovati stanje krajnje nuţde. U

praksi, ovaj institut najviše dolazi do izraţaja u otklanjanju opasnosti za ţivot, tjelesni integritet, zdravlje i imovinu. Naravno i ovdje se mogu štiti kako svoja tako i tuĎa dobra.

2. Opasnost mora biti stvarna. Ako opasnost objektivno ne postoji moţe se

raditi o putativnoj krajnjoj nuţdi, za što vaţi sve što je reĉeno za putativnu

nuţnu odbranu. Moţe se raditi i o tome da uĉinilac pokušava opravdati izvršeno kriviĉno djelo pozivanjem na krajnju nuţdu. Za razliku od nuţne odbrane, gdje napad moţe dolaziti iskljuĉivo od ĉovjeka, opasnost kod

krajnje nuţde moţe dolaziti iz razliĉitih izvora (od radnji čovjeka, prirodnih nepogoda, ţivotinja, kvara tehničkih ureĎaja i sl.).

3. Opasnost ne smije biti skrivljena tj. izazvana od uĉinioca koji otklanja opasnost. To znaĉi da se neće moći pozivati na krajnju nuţdu

onaj uĉinilac koji je bio umišljajan ili nehatan u odnosu na ĉinjenicu da

njegovo ponašanje moţe prouzrokovati opasno stanje iz koga moţe proizaći povreda odreĊenih dobara. (npr. kada planinar nedovoljno

odjeven provali u tuĊu planinsku kuću da bi se spasio;)

OTKLANJANJE OPASNOSTI NA ŠTETU TUĐEG/DRUGOG DOBRA (1. da se

njome ostvaruju obiljeţja KD, 2., da se opasnost na drugi način nije mogla otkloniti 3. srazmjernost, 4. istovremenost i 5. subjektivni elemenat -svijest i volja

da se radnjama otklanja opasnost) Otklanjanje opasnosti je djelatnost kojom se mijenja odvijanje

nastale situacije, jer uĉinilac prijeteću opasnost sa jednog pravnog dobra prebacuje na drugo pravno dobro. Time se ugroţenom dobru pruţa zaštita ,

a povreĊuje se dobro nekog drugog lica.

Samo izuzetno, moţe se raditi i o dobru istog lica kome prijeti opasnost, kada se radi o tzv. nuţnoj pomoći (npr. pristanak pacijenta na riziĉnu operaciju

WWW.BH-PRAVNICI.COM


da bi mu se spasio ţivot, ĉime se stavlja u drugu opasnost, i da bi bio spašen povreĊuje se njegov tjelesni integritet, ili trudnica iz medicinskih indikacija

prihvata uništavanje ploda da bi spasila svoj ţivot i sl.). Radnja otklanjanja opasnosti redovno znaĉi ostvarenje odreĊenog

kriviĉnog djela, ali u uslovima krajnje nuţde, protivpravnost takvog djela je iskljuĉena. Otklanjanje opasnosti, ili djelo krajnje nuţde, se redovno vrši

činjenjem, ali izuzetno to moţe biti i propuštanjem duţnog činjenja (npr.

neprijavljivanje kriviĉnog djela i uĉinioca da bi se spasio ţivot). S obzirom da u krajnjoj nuţdi kolidiraju dobra jednakopravno

zaštićena i da se opasnost prebacuje na nesudjelujuće i nevino lice, za otklanjanje opasnosti kod krajnje nuţde postavljeni su dosta strogi uslovi bez kojih pri tome uĉinjeno djelo ostaje protupravno.

To su slijedeći uslovi:

1. Prvi i najstroţiji uslov sastoji se u neophodnosti povrede tuĊeg dobra

(opasnost se na drugi naĉin nije mogla otkloniti). Za razliku od nuţne odbrane, krajnja nuţda se priznaje samo ako se opasnost nije mogla otkloniti

na drugi naĉin. Ukoliko je postojao drugi, ili manje štetan izlaz iz te situacije (npr. sklanjanje od opasnosti, bijeg, dozivanje u pomoć, organizovanje

zaštite, povreda nekog svog manjeg dobra, i sl.), ne moţe se odobriti krajnja nuţda. Ovaj uslov predstavlja jedan od najbitnijih elemenata ovog instituta.

2. Posebnog znaĉaja je i uslov srazmjernosti kolidirajućih dobara, tj. da

uĉinjeno zlo nije veće od zla koje je prijetilo. Dakle, potrebno je da

povrijeĊeno dobro nije veće vrijednosti od zaštićenog dobra, da bi djelo

krajnje nuţde uopšte moglo biti opravdano, neprotivpravno, jer u suprotnom, kada je uĉinjeno zlo veće od zla koje je prijetilo, radi se o prekoraĉenju granica krajnje nuţde (eksces krajnje nuţde).

3. Radnja otklanjanja treba da je istovremena sa opasnošću ili neposredno prijeteća. Istovremenost postoji kada je radnja otklanjanja preduzeta kada je

opasnost nastala i dok traje kao i kad neposredno predstoji. Opasnost neposredno predstoji kada je postala toliko ozbiljna da je njeno nastupanje gotovo sigurno ili krajnje vjerovatno ukoliko se mjere zaštite ne preduzmu

odmah. To znaĉi da minula i buduća opasnost ne mogu biti osnova ovog instituta.

4. Pored navedenih, opšteprihvaćen je stav da je za valjanost djela krajnje nuţde potreban i subjektivni elemenat koji se sastoji u svijesti i volji da se navedenim radnjama otklanja opasnost. Postupak u ovakvim

situacijama moţe se opravdati samo onda kada su, pored objektivnih, postojali i subjektivni uslovi opravdanja, samo onda kada je učinilac djela

krajnje nuţde svjestan toga stanja i nastoji otkloniti opasnost, sli jedi cilj spašavanja, zaštite.

Prekoraĉenje granica krajnje nuţde (eksces krajnje nuţde)

Postoji u 2 (dva) oblika: 1. intenzivni eksces - postoji kada je uĉinjeno zlo veće od zla koje je

prijetilo,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. ekstenzivni eksces - postoji kada se otklanja opasnost koja po

objektivnoj ocjeni još nije nastupila, niti je neposredno predstavljala

opasnost. Kod ovog, ekstenzivnog, ekscesa ne radi se o krajnjoj nuţdi, niti o

prekoračenju krajnje nuţde, jer nedostaje element istovremenosti, tj. radi se o „pro future“ opasnosti za koju se pretpostavlja da tek treba da se desi (npr. dvije susjedne kuće, u jednoj ogromno drvo, pa vlasnik druge kuće

misli da mu drvo predstavlja opasnost i obori ga). U sluĉajevima kada je uĉinilac djelo izvršio u prekoraĉenju granica

krajnje nuţde, ili ako sud utvrdi da uopšte nema krajnje nuţde, izvršeno djelo ostaje protivpravno, tj. ostaje kriviĉno djelo. MeĊutim, zakon polazi od

toga da uĉinilac djela krajnje nuţde nije uvijek u mogućnosti da pravilno ocijeni

njene granice, pa izvršenje djela u prekoraĉenju granica krajnje nuţde tretira kao fakultativni osnov za ublaţavanje kazne, pa ĉak i za osloboĊenje, ako je

prekoraĉenje uĉinjeno pod naroĉito olakšavajućim okolnostima. Privilegija krajnje nuţde ne vrijedi za one sluĉajeve kada su

odreĊena lica zbog vršenja odreĊenih profesija duţna da se izlaţu

opasnosti. Ako je neko duţan da se izlaţe opasnosti u obavljanju svoje

sluţbene duţnosti ili po nekom drugom pravnom osnovu, ne moţe se pozivati na

institut krajnje nuţde ukoliko ne postupi u skladu sa svojim obavezama. (Npr., ljekar se ne moţe pozivati na strah od zaraze i odbiti pruţiti pomoć oboljelom; vatrogasac ne moţe iz straha odbiti intervenciju. U ovim sluĉajevima, navedena

lica ĉine odreĊeno kriviĉno djelo i tu nema mogućnosti za primjenu krajnje nuţde) MeĊutim, ovo ograniĉenje nije apsolutno, jer obaveza izlaganja opasnosti

prestaje kada je sasvim izvjesno da prijeti opasnost njihovom ţivotu.

POKUŠAJ (2) Uĉinitelj će se za pokušaj kriviĉnog djela kazniti u granicama kazne

propisane za to kriviĉno djelo, a moţe se i blaţe kazniti.

Pokušaj je sa umišljajem zapoĉeto, ali nedovršeno kriviĉno djelo. To

znaĉi da je za postojanje pokušaja potrebno da budu ostvarena 3 elementa , koji se sastoje u tome:

1) da kod uĉinioca postoji umišljaj, odnosno volja da izvrši kriviĉno djelo, 2) da je izvršenje kriviĉnog djela zapoĉeto i 3) da je, u pravilu, izostala posljedica.

1) Osnovni konstitutivni elemenat pokušaja sastoji se u tome da je uĉinilac

preduzeo radnje kojima je zapoĉeto izvršenje kriviĉnog djela. Moţe se reći da je izvršilac zapoĉeo izvršenje kriviĉnog djela kada je svojom radnjom ostvario neko od obiljeţja kriviĉnog djela. (npr. izvjesno je da postoji pokušaj

u sluĉaju kada je uĉinilac pucao u drugoga u namjeri lišenja ţivota i promašio; ili kada je zapoĉeo daviti ţrtvu u namjeri da je ubije; ali ko je nabavio samo

sredstva za pravljenje falsifikovanog novca, pa je uhvaćen već prilikom nabavljanja i pripreme tih sredstava, tek je u fazi pripremanja).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nekada će biti dovoljno da je uĉinilac primijenio neko od sredstava ili naĉina izvršenja datog djela, (npr. kod razbojništva ili silovanja, kod kojih

pokušaj postoji već samom primjenom sile od strane uĉinioca).

2) Slijedeće obiljeţje pokušaja sastoji se u tome da kriviĉno djelo nije dovršeno - da je izostala posljedica. Nedovršenost kriviĉnog djela je negativni

elemenat, negativna pretpostavka pokušaja. Nastupanje posljedice predstavlja

po pravilu jasan dokaz da se radi o dovršenom kriviĉnom djelu, a ne o pokušaju. Pri tome se mogu razlikovati dvije situacije odnosno dvije vrste

pokušaja: 1. nesvršeni ili nedovršeni pokušaj - postoji kada je uĉinilac zapoĉeo

radnju izvršenja, ali je nije dovršio. (npr. zamahne noţem na drugo lice, ali

radnju ne dovrši, bilo svojom voljom ili postupanjem trećeg); 2. svršeni ili dovršeni pokušaj - postoji kada je uĉinilac preduzeo radnju

izvršenja i istu dovršio, ali posljedica nije nastupila. (npr. lice A puca na lice B, ali doĊe do promašaja). Stoga kod svršenog pokušaja učinilac više ne moţe obustaviti svoje djelovanje, pa se dobrovoljni odustanak od ovog

pokušaja moţe sastojati samo u aktivnoj radnji usmjerenoj na sprečavanje posljedice. U praksi se za nesvršeni pokušaj blaţe kaţnjava, nego za

svršeni. 3) Najzad, jedno od obiljeţja pokušaja je i njegov subjektivni elemenat koji

se sastoji u umišljaju ili volji uĉinioca da izvrši kriviĉno djelo. Za postojanje

pokušaja nuţno je da je odluka o izvršenju djela definitivna, konačna. (stoga

nema pokušaja npr. kod onog ko je samo posegnuo, ko se samo mašio za pištolj, ali se nije još odluĉio da puca, već eventualno samo da zaprijeti). Budući da je umišljaj konstitutivno obiljeţje pokušaja, u teoriji je vladajuće shvatanje da

je nehatni pokušaj nemoguć. U vezi sa kaţnjavanjem, treba razlikovati 2 pitanja:

1) KADA SE kaţnjava za pokušaj? - pokušaj je kaţnjiv kod svih djela sa propisanom kaznom zatvora od 3 godine i teţom, a za pokušaj drugih kriv. djela samo kad zakon izriĉito odreĊuje kaţnjavanje za pokušaj.

2) KAKO SE kaţnjava za pokušaj? - uĉinilac će se za pokušaj kazniti u granicama kazne propisane za to kriviĉno djelo, ali se moţe i blaţe

kazniti.

Pokušaj je na taj naĉin predviĊen kao fakultativna okolnost za ublaţavanje kazne (pravi pokušaj), dok je zakon kod nepodobnog pokušaja dao još šire

mogućnosti za ublaţavanje, jer je predvidio ĉak i mogućnost osloboĊenja od kazne, što podrazumijeva i neograniĉeno ublaţavanje. Da li će sud odmjeriti

kaznu u granicama kazne propisane za dovršeno krivično djelo, kako se prvenstveno u zakonu sugeriše, ili će iskoristiti mogućnost ublaţavanja kazne, zavisiće od niza okolnosti svakog konkretnog slučaja. Pri tome će

svakako sud uzimati u obzir da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju, koji je stepen učiniočeve volje za izvršenjem djela (njegove krivice ili krivnje),

da li je nastojao ili ţelio spriječiti nastupanje posljedice, iako je ona izostala iz drugih razloga, da li je u pitanju nepodobni pokušaj itd. U praksi sudovi za

WWW.BH-PRAVNICI.COM


pokušaj redovno ublaţavaju kaznu, iako to ne proističe iz zakonske ekspresije, gdje se forsira kazna u granicama propisanim za dovršeno djelo.

Pokušaj kao vid realizacije izvršenja nekog kriviĉnog djela nije

moguć kod svih kriviĉnih djela. Postoje kriviĉna djela kod kojih pokušaj nije moguć: a) zato što takva djela zbog svoje prirode ne mogu biti izvršena u vidu

pokušaja, (npr. kod kriv. djela uĉestvovanja u tuĉi, zatim kod ĉistih omisivnih

delikata koji se izvršavaju neĉinjenjem, kakva su kriviĉna djela nepruţanje

pomoći i napuštanje nemoćne osobe - jer se kod ovih djela pravog neĉinjenja, momenat dovršenja djela i momenat kada ono postaje kaţnjivo posve podudaraju, nastupaju istovremeno; dok naprotiv pokušaj je moguć kod djela

nepravog neĉinjenja - npr. majka koja u namjeri da ubije svoje dijete odbije da ga hrani, ali to uĉini neko drugi, izvršila je pokušaj ubistva neĉinjenjem), ili

b) iz razloga što je sam pokušaj obuhvaćen dispozicijom djela kao njegov bitni elemenat, pa usljed toga, sam pokušaj predstavlja izvršenje kriviĉnog djela (npr. napad na ustavni poredak ili ugroţavanje teritorijalne

cjeline Federacije). Kvalifikovani pokušaj

Kvalifikovani pokušaj predstavlja posebnu vrstu pokušaja kod kojeg

se nisu ostvarila obiljeţja onog kriviĉnog djela koje je uĉinilac namjeravao izvršiti, već nekog drugog djela koje je predviĊeno kao posebno kriv. djelo.

Ovo je jedan od slučajeva kada postoji pokušaj, iako je došlo do izvjesne posljedice (otuda kvalifikovani pokušaj), ali ne one koju je učinilac imao u vidu.

(Npr. Uĉinilac puca na ţrtvu sa bliske udaljenosti u predjelu grudi ili glave,

ali mu nanese samo tjelesnu povredu. Kod ovog sluĉaja radiće se o pokušaju kriviĉnog djela ubistva, a ne o dovršenom kriviĉnom djelu tjelesene povrede. Ovo

iz razloga što je umišljaj uĉinoca i sve okolnosti dogaĊaja govorile da je on htio lišenje ţivota drugog lica).

U ovakvim slučajevima djelo se ipak kvalifikuje kao pokušaj krivičnog djela

na koje je bio upravljen umišljaj, a ne kao dovršeno krivično djelo koje je ostvareno pokušajem toga djela. Ovo drugo djelo je u prividnom sticaju sa

pokušanim djelom pa se stoga učinilac za njega neće kaţnjavati, ali će se to redovno uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne za pokušano krivično djelo.

Nepodoban (nemoguć) pokušaj

Nepodoban (nemoguć) pokušaj postoji kada neko pokuša uĉiniti

kriviĉno djelo:

a) neprikladnim sredstvom (npr. pokušaj lišenja ţivota drugog lica potpuno

neispravnim pištoljem ili pokušaj ubistva trovanjem hemijskom supstancom koja je izgubila svojstva) ili

b) prema neprikladnom predmetu (npr. postoji kod pokušaja ubistva leša,

pokušaja abortusa ţene koja nije trudna).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Razlikuju se i apsolutno nepodoban pokušaj i relativno nepodoban

pokušaj:

Apsolutno nepodoban pokušaj postoji kada sredstva ili objekt radnje

izvršenja uopšte nisu podobni za izvršenja kriviĉnog djela. (npr. u

odnosu na objekat radnje izvršenja postoji u sluĉaju pokušaja ubistva na

lešu, a u pogledu sredstva radnje izvršenja u sluĉaju pucanja iz prazne puške)

Relativno nepodoban pokušaj postoji kada su sredstva ili objekt radnje izvršenja podobni, ali u konkretnom sluĉaju nisu mogli dovesti do ţeljenog rezultata samo zbog naroĉitih okolnosti, koje su

postojale u konkretnom sluĉaju. (npr. lopov zavuĉe ruku u tuĊi prazan

dţep, ili uĉinilac puca kroz prozor kuće u namjeri da ţrtvu liši ţivota, ali je

ona prije toga napustila kuću) Kod svih nepodobnih pokušaja vaţno je da uĉinilac nije svjestan

navedenih nepodobnosti. U protivnom, ako je uĉinilac toga svjestan, onda

nema ni volje da se izvrši kriviĉno djelo, pa ni samog pokušaja. Inaĉe, nepodobni pokušaj je kaţnjiv uvijek kada je kaţnjiv i obiĉni

pokušaj. Razlika je jedino u tome što je kod ovog pokušaja zakon predvidio mogućnost osloboĊenja od kazne (nepodobni pokušaj kao fakultativni osnov

osloboĊenja od kazne).

DOBROVOLJNI ODUSTANAK

Dobrovoljni odustanak je situacija kada uĉinilac pokuša uĉiniti

kriviĉno djelo, ali od izvršenja kriviĉnog djela dobrovoljno odustane, odnosno izvršenje kriviĉnog djela sprijeĉi. Dakle, uĉinilac je ušao u kaţnjivu

zonu, ali se potom predomislio i sam odustao od izvršenja kriviĉnog djela. Za razliku od većine kriviĉnih zakonodavstava, koji u ovom sluĉaju

predviĊaju obavezno osloboĊenje od kazne, prema našem zakonu, dobrovoljni

odustanak je fakultativni osnov za osloboĊenje od kazne („moţe se odloboditi od kazne“).

Odustanak od izvršenja kriviĉnog djela u osnovi ima 2 oblika, u zavisnosti od toga da li se radi o svršenom ili nesvršenom pokušaju:

a) Kod nesvršenog pokušaja, za dobrovoljni odustanak je dovoljno da je

uĉinilac prekinuo dalje djelovanje, da je obustavio preduzimanje radnje

(npr. uĉinilac koji je oborio ţrtvu sa zamahnutim noţem u ruci odustao je od ubistva i sl.).

b) Za razliku od nesvršenog pokušaja, kod koga je dovoljna obiĉna

pasivnost, kod svršenog pokušaja se zahtijeva djelovanje u vidu aktivnog ponašanja usmjerenog na sprjeĉavanje posljedice (npr. uĉinilac

ţrtvi zada teške tjelesne povrede u namjeri da je ubije, ali je onda odveze ljekaru koji je spasi i sl.).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Da bi odustajanje od izvršenja djela moglo biti osnov za osloboĊenje od kazne, ono mora biti dobrovoljno. Dobrovoljnost postoji uvijek kada je

uĉinilac, i pored toga što je bio svjestan da kriviĉno djelo moţe dovršiti, odustao od njegovog izvršenja.

Ono je dobrovoljno kada se zasniva na autonomnoj odluci uĉinioca, tj. kada je ona rezultat slobodnog i vlastitog opredjeljenja samog uĉinioca, koje nije nastalo pod preteţnim uticajem vanjskih okolnosti. Stoga neće biti odustanka:

ako je to neko drugi, mimo njega, uĉinio, (npr. kada je smrt sprijeĉena

hitnom ljekarskom intervencijom koja je uslijedila mimo uĉinioca). ako je uĉinilac sluĉajno sprijeĉio nastupanje posljedice, ako je posljedica nastupila, iako je uĉinilac preduzeo mjere da

sprijeĉi njeno nastupanje. Ta okolnost se moţe uzeti samo kao

olakšavajuća kod odmjeravanja kazne. (npr. uĉinilac ţrtvi da otrov u namjeri da je liši ţivota, ako ţrtva umre raditi će se o ubistvu, bez obzira

što je uĉinilac naknadno pozvao ljekare radi spašavanja ţrtve. Ako u ovoj situaciji uĉinilac nakon davanja otrova angaţuje ljekare, koji spase ţrtvu moţe se raditi o dobrovoljnom odustanku jer posljedica nije nastupila).

kada je uĉinilac odustao od npr. kriviĉnog djela kraĊe zbog dolaska ĉuvara, otpora ţrtve, ili zbog toga što je uvidio da je nepodobno

sredstvo izvršenja djela. Stoga nema dobrovoljnog odustanka kada je

uĉinilac odustao, jer nije mogao odnijeti ukradenu kasu radi njene teţine, ili nije izvršio razbojništvo radi otpora vlasnika automobila koji se

suprotstavio naoruţanom napadaĉu. kada je uĉinilac odustao od kriviĉnog djela zbog nemogućnosti

njegovog izvršenja (npr. obijaĉ kase utvrdi da nije u stanju da obije

kasu). kada je uĉinilac odustao usljed nekih spoljnih uticaja, (npr. kradljivac

ĉuje glasove ukućana, prolaznika i sl.) kada uĉinilac pogrešno drţi da postoji neka spoljna okolnost koja u

stvarnosti ne postoji, (npr. pogrešno je mislio da je naišao policajac) ukoliko je odustanak uslijedio radi toga što bi izvršenje djela bilo

skopĉano sa neugodnostima po izvršioca, a sa kojima on nije

raĉunao, (npr. ne bi bio priznat dobrovoljni odustanak uĉiniocu koji je

odustao od pokušaja silovanja zato što ga je djevojka prepoznala i

zaprijetila mu da će ga prijaviti policiji ili da će mu se njen mladić osvetiti), kada je uĉinilac odustao zato što mu djelo ne donosi što je planirao,

(npr. kada je umjesto vrijedne umjetnine naišao samo na bezvrijednu

kopiju, ili je u kasi bilo malo novca).

Etiĉka vrijednost motiva je irelevantna, jer dobrovoljni odustanak nije etiĉki, već psihološki pojam. Stoga odustanak moţe biti moralne prirode (npr.

saţaljenje, stid, probuĊena savjest i sl.), ali i ne mora, (pa će dobrovoljni

odustanak npr. od razbojništva ili silovanja postojati i onda kada se uĉinilac prilikom susreta sa ţrtvom uplašio i pobjegao). Eventualno vrednovanje motiva

odustanka je moguće kod odmjeravanja kazne, pogotovo kada se sud odlučuje hoće li učinioca osloboditi od kazne.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kod nepodobnog pokušaja, nema mjesta dobrovoljnom odustanku, jer se tu nema šta sprijeĉiti ili ukloniti, ali sud moţe vrednovati novi izmijenjeni

stav učinioca pri odmjeravanju kazne. Dobrovoljni odustanak podrazumijeva da je djelo ostalo u pokušaju,

pa je stoga on iskljuĉen u svim sluĉajevima kad je kriv. djelo dovršeno.

Zato nema dobrovoljnog odustanka ako je uĉinilac odustao od izvršenja djela, ali ono ipak bude dovršeno, kada uĉinilac nakon formalnog dovršenja

kriviĉnog djela pokuša sprijeĉiti nastupanje posljedice, ili kada nakon izvršenog djela uklanja štetne posljedice djela.

U sluĉaju dobrovoljnog odustanka uĉinilac će se kazniti za one radnje koje ĉine neko drugo samostalno kriv. djelo.

(npr. u sluĉaju falsifikovanja isprave kojom je uĉinilac pokušao izvršiti

prevaru ili pronevjeru, od kojih je dobrovoljno odustao, pitanje je njegove odgovornosti za falsifikovanje isprave; ili da li će uĉinilac koji je dobrovoljno

odustao od npr. silovanja, odgovarati za prinudu, što je sastavni dio tog djela;)

SAUĈESNIŠTVO

Sauĉesništvo, u općem, širem, smislu, je uĉešće dva ili više lica u

izvršenju kriviĉnog djela, uz istovremeno postojanje svijesti o zajedniĉkom djelovanju. Sauĉesništvo se manifestuje kao:

1. saizvršilaštvo, 2. podstrekavanje i

3. pomaganje. Sauĉesništvo, u kriviĉnopravnom, tj. u uţem smislu , podrazumijeva

samo podstrekavanje i pomaganje, jer ono predstavlja radnje kojima se uĉestvuje u kriviĉnom djelu koje preduzima neko drugo lice.

S druge strane, saizvršilac uĉestvuje u svom, a ne u tuĊem djelu, pa je stoga saizvršilaštvo samo jedna posebna vrsta izvršilaštva, jer saizvršilac je već izvršilac i njegovo djelo ne moţe zavisiti od neĉije radnje

izvršenja. Takvu poziciju u ostvarenju kriviĉnog djela sauĉesnici, odn. pomagaĉi

i podstrekaĉi nemaju, oni samo preduzimaju radnje koje predstavljaju

(sa)uĉestvovanje u tuĊem djelu, djelu koje ostvaruje neko drugi. Iako pojam izvršioca zakon izriĉito ne reguliše, meĊu izvršiocima

odnosno saizvršiocima razlikuju se: 1. neposredni izvršilac, 2. saizvršilac i 3.

posredni izvršilac, a meĊu sauĉesnicima: 1. podstrekaĉ i 2. pomagaĉ. Najzad, sauĉesnici odgovaraju samo za umišljajno uĉešće u

ostvarenju kriviĉnog djela, dok saizvršioci odgovaraju i za nehatno uĉešće. Saizvršilaštvo

SAIZVRŠILAŠTVO POSTOJI kada više lice zajedniĉki izvrše kriviĉno

djelo uĉestvovanjem u njegovom izvršenju ili preduzimajući nešto drugo ĉime se na odluĉujući naĉin doprinosi izvršenju kriviĉnog djela.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Saizvršilaštvo je dakle oblik izvršilaštva koji postoji kada više lica, koja ispunjavaju sve uslove koji se zahtijevaju za izvršioca, na osnovu zajedniĉke

odluke, svjesno i voljno, uĉine odreĊeno kriviĉno djelo. O pravnoj prirodi saizvršilaštva postoji više teorija. Kako vidimo, naša

pravna teorija i sudska praksa prihvataju „teoriju podjele uloga“ u izvršenju djela. Dakle, saizvršilac je onaj uĉesnik koji zajedno sa drugim/a na bazi „podjele rada“ djeluje na ostvarenju djela kao njihovom zajedniĉkom cilju.

Za razliku od sauĉesnika u uţem smislu (podstrekaĉa i pomagaĉa), saizvršioci ne uĉestvuju u djelu koje ostvaruje neko drugo lice (tuĊem

djelu), već svi zajedniĉki ostvaruju svoje, zajedniĉko, djelo, pri ĉemu svaki od njih u tome daje svoj prilog koji je bitan i bez kojeg kriviĉno djelo ne bi bilo ostvareno ili ne bi bilo ostvareno na zamišljeni naĉin. To znaĉi da svaki

od saizvršilaca u ostvarenju datog djela ima ulogu koja je od bitnog znaĉaja u procesu izvršenja djela, jer ako bi neko od saizvršilaca propustio da izvrši svoj

dio zadatka, djelo ne bi moglo biti realizovano, odn. ne bi moglo biti realizovano onako kako je planirano. (npr. ulogu saizvršioca imaće i lice koje je, u skladu sa

prethodnim dogovorom da se izvrši razbojništvo ili kraĎa, imalo zadatak da čeka

u automobilu i ostale članove grupe, nakon oduzetog novca ili stvari, odveze sa mjesta razbojništva i li kraĎe, nakon čega su svi meĎusobno podijeli li „pli jen“.)

Saizvršilaštvo se ostvaruje na 2 naĉina: 1. kada saizvršioci direktno uĉestvuju u izvršenju djela (npr. više lica

se dogovore da zajedniĉki napadnu treće lice i zajedniĉki ga ubiju.

Radi se o saizvršilaštvu, bez obzira ko je od njih nanio povrede, iz razloga što su se oni prethodno dogovorili da zajedniĉki izvrše djelo i u

tome su istrajali). 2. kada saizvršilac ne uĉestvuje direktno u izvršenju djela, ali

preduzima druge radnje kojima na odluĉujući naĉin doprinosi

izvršenju djela. (npr. saizvšioci se dogovore da obiju prodavnicu

skupocjenih aparata. Prilikom dogovora podijele uloge u procesu

izvršenja djela tako da neki ĉuvaju straţu, drugi provaljuju u objeakt, a treći odnose stvari. Ĉuvari u ovom sluĉaju ne uĉestvuju direktno u radnji izvršenja, jer niti vrše obijanje niti uzimaju stvari, ali se tretira ju

kao saizvršioci, jer su kod podjele uloga u izvršenju ovog djela dobili ulogu da ĉuvaju straţu i tako obezbjeĊuju ostale u toku provaljivanja.

Bez te njihove radnje, ostali ne bi pristupili tom djelu, tako da uloga ĉuvanja straţe na odluĉujući naĉin doprinosi izvršenju djela).

Sporazum saizvršilaca moţe biti izriĉit, a moţe biti prećutan, odnosno

slijediti iz konkludentnih radnji. Za postojanje saizvršilaštva je potrebno da budu ispunjene

subjektivne i objektivne pretpostavke: 1. Zajedniĉka odluka o djelu je subjektivna komponenta i ogleda se u

tome da svaki saizvršilac ima odluku i volju da zajedniĉki sa drugima

izvrši kriviĉno djelo. Stoga saizvršilaštvo neće postojati u sluĉajevima

"zajedniĉkog" izvršenja djela od strane više lica koja nisu znala jedno za

drugo, odn. koja su djelovala bez zajedniĉke odluke, nezavisno jedno od drugog. Tada se zapravo radi o sluĉajnom (nehatnom) saizvršilaštvu ili paralelnom izvršilaštvu, (npr. npr. dva lica provale u objekat radi kraĊe

WWW.BH-PRAVNICI.COM


stvari, nailazi treće lice koje koristi pogodnost, te iz provaljenog objekta uzima neke stvari za sebe). Svijest o zajedniĉkom djelovanju ne znaĉi

istovremeno i postojanje zajedniĉkog umišljaja o djelu, jer je rijeĉ samo o svijesti o saizvršilaĉkoj radnji, dok svijest o posljedici djela

koja je bitna za umišljaj, ne mora biti ista kod svih saizvršilaca, jer je

moguće da na strani nekih od njih postoji samo nehat u odnosu na posljedicu.

2. Zajedniĉko izvršenje kriviĉnog djela je objektivna komponenta koja

znaĉi da je saizvršilac onaj koji je preduzeo radnju izvršenja konkretnog

djela ili nešto drugo što na odluĉujući naĉin doprinosi izvršenju kriviĉnog djela. (npr., ako više lica zajedniĉki do smrti tuku motkama, ili je jedni tuku a drugi je za to vrijeme drţe, saizvršioci su u ubistvu )

Nuţno, prividno i sluĉajno saizvršilaštvo

NUŢNO saizvršilaštvo postoji prilikom izvršenja onih kriviĉnih djela gdje je po prirodi stvari, kao uslov za njihovo izvršenje, potrebno sudjelovanje više lica. Ono se pojavljuje u nekoliko modaliteta:

1) kriviĉna djela susretanja - kad se radnje saizvršilaca nalaze jedna

nasuprot druge (npr. krivično djelo rodoskrvljenja). 2) konvergentna kriviĉna djela - kada su radnje saizvršilaca usmjerene ka

istom cilju (npr. oruţana pobuna lica lišenih slobode). 3) divergentna kriviĉna djela - kad su radnje saizvršilaca tj. njihovi interesi

u sukobu (npr. krivično djelo učestvovanja u tuči). PRIVIDNO saizvršilaštvo postoji kada u izvršenju kriviĉnog djela nuţno

uĉestvuju dva lica, a zakon kaţnjava samo jedno. (npr. vanbračna zajednica sa maloljetnim licem).

SLUĈAJNO (nehatno) saizvršilaštvo ili paralelno izvršilaštvo, postoji kada više lica sudjeluju u izvršenju istog djela, ali nezavisno jedni od

drugih i bez ikakve svijesti i odluke o zajedniĉkom djelu. Svako od tih lica

jeste izvršilac, ali oni nisu saizvršioci. (npr. dva lica neovisno jedan od drugog daju otrov trećem licu i ono umre. Ova lica su izvršioci kriviĉnog djela ubistva, ali

nisu saizvršioci; ili npr. treće lice naiĊe na provaljenu prodavnicu iz koje druga lica iznose stvari, a prethodno su je obili. Treće lice uĊe i ono uzme stvari za

sebe, to lice je izvršilac kriv. djela kraĊe, ali nije saizvršilac u kriv. djelu teške kraĊe, jer su njegove radnje samostalne i usljedile su bez prethodnog dogovora) Podstrekavanje

Podstrekavanje je umišljajno navoĊenje ili nagovaranje drugog lica

koje nema odluku o izvršenju djela, da izvrši odreĊeno kriviĉno djelo , odnosno kada se kod drugog lica navoĊenjem ili nagovaranjem uĉvršćuje

odluka da izvrši kriviĉno djelo. U prvom sluĉaju, uĉinilac uopšte nema odluku

o izvršenju djela, ali podstrekaĉ utiĉe na njegovu psihu i pod tim uticajem

podstiĉe to lice da uĉini djelo. U drugom sluĉaju, uĉinilac je u fazi razmišljanja da li da izvrši kriviĉno djelo ili ne. On se koleba oko toga, ali još nije donio odluku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Podstrekaĉ utiĉe na njega i pod tim uticajem izvršilac uĉvršćuje odluku o izvršenju kriviĉnog djela.

Ako je kod izvršioca takva odluka već postojala, podstrekavanje ne postoji, već se radi o tzv., neuspjelom podstrekavanju ili „nepodobnom pokušaju".

Podstrekavanje moţe biti svako sredstvo i djelatnost kojima se moţe uticati na volju drugoga i donošenje odluke o izvršenju kriviĉnog djela.

Npr. upućivanje molbe, ubjeĊivanje ili nagovaranje, prikazivanje koristi od

izvršenja djela, davanje ili obećanje poklona, prijetnja, kompulzivna sila (ne i apsolutna sila), zloupoteba odnosa podreĊenosti ili zavisnosti, dovoĊenje ili

odrţavanje u zabludi odnosno prevara, davanje savjeta, opklada, i sl. Ipak, ni jednom od tih radnji podstrekaĉ ne uĉestvuje u radnji

izvršenja i u tom smislu se razlikuje od saizvršioca. Za razliku od

pomaganja, postrekavanje je moguće samo ĉinjenjem. Ako je odluka o izvršenju kriviĉnog djela rezultat sporazumnog

podstrekavanja više lica, radi se o tzv. „sapodstrekavanju“, a ako u podstrekavanju uĉestvuje više lica, pri ĉemu ne postoji svijest o zajedniĉkom podstrekavanju, radi se o tzv. „paralelnom ili prividnom“

podstrekavanju. U ovom drugom sluĉaju svaki od njih je samostalni podstrekaĉ

i svaki će odgovarati pod uslovom da je njegovo podstrekavanje doprinijelo

stvaranju odluke za izvršenje djela. Ako se podstrekava preko trećeg lica ili više lica, radi se o

„posrednom ili sukcesivnom (tzv. lanĉanom)“ podstrekavanju. Pri tome je

dovoljno da podstrekač koji je uključen u podstekački lanac zna lice koje on podstrekava, ali ne mora znati lično ostale posrednike niti njihov broj, kao ni

glavnog izvršioca. Ako je podstrekaĉ u više navrata i na razliĉite naĉine uticao na

izazivanje odluke o izvršenju djela, radiće se o „podstrekavanju u

produţenju“, tj. samo o jednom podstrekavanju.

Ako se jednim podstrekavanjem jedno ili više lica navede na izvršenje više

kriviĉnih djela, postoji idealni sticaj na strani podstrekaĉa, a ako se sa više podstrekavanja jedno ili više lica navede na više kriviĉnih djela, postojaće realni sticaj na strani podstrekaĉa.

Ko podstrekne nekoga da pomogne nekom licu u izvršenju kriviĉnog djela odgovaraće za pomaganje, jer podstrekavanje na pomaganje je

svojevrsni vid posrednog pomaganja. Isto tako, i pomaganje u podstrekavanju

je pomaganje. Ako je jedno lice u istom djelu bilo i podstrekač i pomagač, pomaganje je konzumirano podstrekavanjem.

Za podstrekavanje je potrebno da se navodi na izvršenje kriviĉnog djela koje je usljed toga i izvršeno ili makar pokušano.

Podstrekavanje mora biti upravljeno na odreĊeno kriviĉno djelo i odreĊenog uĉinioca, ali to ne znaĉi da uĉinilac mora biti i individua lno odreĊen, a još manje da treba biti liĉno poznat podstrekaĉu. Dovoljno je da

je podstrekač svjestan kruga lica, koja su na neki način odrediva ili povezana (prostorno, idejno, sportski, poslovno...) i da je neko od njih potencijalni izvršilac.

S druge strane, ne zahtijeva se da podstreknuti zna podstrekaĉa, niti mora biti "svjestan da je njegova odluka da izvrši kriviĉno delo nastala pod uticajem podstrekaĉa", jer se podstrekavanje nekada moţe izvesti tako

WWW.BH-PRAVNICI.COM


sofisticirano da podstreknuti i nema osjećaj da je njegova odluka nastala pod uticajem nekoga drugoga.

Za podstrekavanje nije neophodno da je sam izvršilac krivično odgovoran, niti da uopšte moţe biti krivično odgovoran (dijete ili duševno bolesno lice).

Za podstrekavanje se zahtijeva postojanje umišljaja. Nehatno podstrekavanje, iako je moguće, nije kaţnjivo, jer bi to znaĉilo nedopustivo proširivanje kriviĉne odgovornosti. Podstrekaĉ mora biti svjestan da svojim

radnjama drugog navodi na izvršenje kriviĉnog djela, tj. da je njegovo ponašanje upravljeno na izvršenje kriviĉnog djela. Dovoljan je i eventualni umišljaj. Voljna

komponenta umišljaja se sastoji u htjenju izvršenja kriviĉnog djela ili makar pristajanje na njegovo izvršenje.

Dakle, umišljaj podstrekača je dvostruk: mora obuhvatiti kako stvaranje

odluke kod drugog, tako i krivično djelo odnosno njegovo izvršenje. Podstrekaĉ je u kriviĉnopravnom smislu posve izjednaĉen sa samim

izvršiocem, što znaĉi da je podstrekavanje kaţnjivo kod svakog kriviĉnog djela, bez obzira na njegovu teţinu, kao i da se podstrekaĉ kaţnjava kao da je sam uĉinio kriviĉno djelo. To, meĊutim, ne znaĉi da se prilikom

odmjeravanja kazne podstrekaĉu ne moţe izreći blaţa, a ponekad i stroţija kazna nego izvršiocu, što je u skladu sa naĉelom individualizacije. Teţe

kaţnjavanje podstrekaĉa u izuzetnim sluĉajevima, opravdano je radi toga što on u izvjesnim situacijama ima odluĉujuću ulogu u samom procesu nastajanja kriminalnog ĉina, tj. što je ĉesto on sam, koristeći odnos podreĊenosti ili

autoriteta, "glavni krivac" za izvršenje kriviĉnog djela.

Pokušaj podstrekavanja ili neuspjelo podstrekavanje

Ono postoji kada se drugi sa umišljajem podstrekava na izvršenje

kriviĉnog djela za koje se po zakonu moţe izreći kazna zatvora od tri godine ili teţa kazna, a kriviĉno djelo ne bude ni pokušano.

Zakon je predvidio da će se ovo lice kazniti kao za pokušaj.

Neki autori smatraju da neuspjelo podstrekavanje nije ni saučesništvo ni podstrekavanje, jer nije došlo do protivpravnog ostvarenja krivičnog djela, već se

zapravo radi o posebnom krivičnom djelu postavljenom u opštem dijelu. Pokušaj podstrekavanja (neuspjelo podstrek.) javlja se u nekoliko oblika:

1. nesvršeni pokušaj podstrekavanja - postoji kada podstrekaĉ nije uspio

formirati odluku kod podstreknutog; 2. svršeni pokušaj podstrekavanja - postoji kada je podstrekaĉ uspio formirati

odluku kod podstreknutog, ali ovaj iz nekog razloga (predomislio se, sprijeĉen i sl.) nije izvršio ni pokušao kriviĉno djelo;

3. nepodobni pokušaj podstrekavanja - postoji kada podstreknuti uopšte nije

shvatio ili razumio podstrekaĉa ili je kod njega već bila donesena odluka o izvršenju djela;

4. promašeno podstrekavanje - postoji kada je podstreknuti izvršio sasvim

drugo kriviĉno djelo, a ne ono na koje ga je podstrekaĉ navodio.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Navedeni slučajevi neuspjelog podstrekavanja, po svom sadrţaju i značaju, se meĎusobno razlikuju, što sudovi prilikom odmjeravanja kazne trebaju

imati u vidu. MeĎutim, zajedničko im je da nije došlo do izvršenja krivičnog djela. Za postojanje pokušaja podstrekavanja, pored umišljaja, zahtijeva se

da postoji i radnja podstrekavanja, tj. da je vršen uticaj na volju podstrekavanog. Tako, nema ni neuspjelog podstrekavanja ako npr. pismena

poruka nije ni stigla "podstrekavanom". Pokušaj podstrekavanja je kaţnjiv samo ako je u pitanju kriviĉno

djelo za koje je predviĊena kazna zatvora od tri godine ili teţa kazna, ili

drugim rijeĉima kod svih djela kod kojih je kaţnjiv i pokušaj toga djela. Stoga je neophodno da sud utvrdi na koje djelo je umišljaj

podstrekaĉa bio upravljen i da to djelo taĉno navede u izreci svoje presude.

Isto tako, predviĊeno je da će se u tom sluĉaju kazniti kao za pokušaj kriviĉnog djela, što znaĉi da se kazna odmjerava u granicama kazne propisane

za dato kriviĉno djelo, ali sud moţe izreći i blaţu kaznu. Pomaganje

Ĉlan 33. KZ FBiH – Pomaganje: (1) Ko drugom s umišljajem pomogne u uĉinjenju kriviĉnog djela, kaznit će se

kao da ga je sam uĉinio, a moţe se i blaţe kazniti. (2) Kao pomaganje u uĉinjenju kriviĉnog djela smatra se naroĉito: davanje savjeta ili uputa kako da se uĉini kriviĉno djelo, stavljanje na rapolaganje

uĉinitelju sredstava za uĉinjenje kriviĉnog djela, uklanjanje prepreka za uĉinjenje kriviĉnog djela, te unaprijed obećano prikrivanje kriviĉnog djela, uĉinitelja,

sredstava kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno, tragova kriviĉnog djela ili predmeta pribavljenih kriviĉnim djelom.

Pomaganje je takav oblik sauĉesništva pri kojem pomagaĉ preduzima radnje kojima se tuĊe kriviĉno djelo potpomaţe, unaprjeĊuje ili

olakšava. Pomagaĉ ni djelimiĉno ne uĉestvuje u izvršenju kriviĉnog djela, on je samo (sa)uĉesnik u tuĊem kriviĉnom djelu, koje ostvaruje neko drugi.

Jednom rijeĉju, pomaganje se sastoji u omogućavanju drugom licu

(nekom radnjom ili savjetom) izvršenja kriviĉnog djela. Dakle, pomaganje obuhvata one radnje koje su usmjerene na

omogućavanje izvršenja krivičnog djela koje čini drugo lice, koje su na liniji unapreĎenja ili olakšavanja izvršenja tuĎeg krivičnog djela, radnje koje podupiru drugo lice u izvršenju krivičnog djela.

Pomaganje se moţe vršiti:

a) u pripremi kriviĉnog djela ili prije njegovog izvršenja (nabavka sredstava

za izvršenje djela; uklanjanje prepreka; snimanje i ispitivanje mjesta izvršenja djela u cilju olakšanja izvršenja djela),

b) u toku izvršenja kriviĉnog djela, i c) nakon izvršenja kriviĉnog djela.

Pomaganje je moguće samo ako je prethodno bilo obećano, u

suprotnom radi se o sasvim drugom kriviĉnom djelu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Da bi predstavljale pomaganje, pomagaĉke radnje moraju doprinositi ostvarenju kriviĉnog djela, imati odreĊeni znaĉaj u njegovu izvršenju,

moraju potpomagati, unapreĊivati njegovo izvršenje. Ako te radnje nisu

imale nikakav doprinos u izvršenju krivičnog djela ili ih izvršilac uopšte nije

koristio, radi se samo o pokušaju pomaganja ili neuspjelom pomaganju koje nije kaţnjivo. S druge strane, ne zahtijeva se da pomagaĉke radnje imaju odluĉujuću ulogu u izvršenju kriviĉnog djela u smislu formule conditio sine

qua non, odnosno da bez tih radnji djelo ne bi ni bilo izvršeno.

Prema zakonu, kaţnjivo je samo umišljajno pomaganje, dok nehatno

pomaganje, iako je moguće i nerijetko se dešava, po zakonu nije kaţnjivo. Redovan oblik pomaganja je neposredno pomaganje, kada izmeĊu

pomagaĉa i izvršioca ne postoji neko drugo lice, kada mu dakle pomoć

pruţa neposredno. MeĊutim, ako se to ĉini preko nekog drugog radi se o posrednom pomaganju, što je zapravo pomaganje pomagaĉu, tj.

pomaganje u pomaganju. Posredni pomagač ovdje pruţa pomoć neposrednom

pomagaču, ali on postoji i kada podstrekava pomagača na pruţanje pomoći, kao i onda kada pruţa pomoć podstrekaču. Rijeĉ je o tzv. lanĉanom pomaganju, a

ono postoji kada se više lica nalazi u lancu pomaganja. Kada više lica istovremeno pomaţe izvršiocu radi se o tzv. pomagaĉkom saizvršilaštvu.

Za razliku od podstrekavanja, pomaganje moţe biti izvršeno i neĉinjenjem koje se sastoji u propuštanju preduzimanja duţne radnje, u cilju pomoganja drugome u izvršenju kriviĉnog djela (npr. noćni ĉuvar

ostavi otvoren prozor ili otkljuĉana vrata, da bi olakšao izvršenje kraĊe). Pomaganje je moguće i kod kriviĉnih djela neĉinjenja i kod kriviĉnih

djela koja mogu izvršiti samo odreĊena lica (delicta propria), uglavnom kao psihiĉko pomaganje.

Pomaganje pretpostavlja da je u vrijeme preduzimanja pomagaĉkih

radnji kod lica kojem se pomaţe već bila stvorena odluka o izvršenju djela.

Ako je pomagačka radnja preduzeta prije nego se to lice odluči lo da izvrši djelo,

nema pomaganja, ali se moţe raditi o podstrekavanju. Npr. podstrekavanje predstavlja savjetovanje ili obećanje pomoći nakon

izvršenja kriviĉnog djela, ako je uĉinjeno prije nego je lice donijelo odluku o

izvršenju, ako se na taj naĉin izaziva ili uĉvršćuje odluka za izvršenje djela. Za razliku od podstrekavanja, zakon je naveo neke od radnji koje

mogu biti pomagaĉke radnje, koje, s obzirom na njihovu prirodu, mogu predstavljati psihiĉko (intelektualno) i fiziĉko pomaganje.

U skladu s tim, zakon, kao moguće oblike pomaganja, navodi:

1. davanje savjeta ili uputa kako uĉiniti kriviĉno djelo - psihiĉko pomaganje, 2. stavljanje uĉiniocu na raspolaganje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela -

fiziĉko pomaganje, 3. uklanjanje prepreka za izvršenje kriviĉnog djela - fiziĉko pomaganje, te 4. unaprijed obećano prikrivanje kriviĉnog djela, uĉinilaca, sredstava kojima je

kriviĉno djelo izvršeno, tragova kriviĉnog djela ili predmeta pribavljenih kriviĉnim djelom - psihiĉko pomaganje.

Psihiĉko pomaganje predstavlja jaĉanje volje uĉinioca koje se, moţe

sastojati u davanju savjeta ili uputstava kako da se izvrši kriviĉno djelo

WWW.BH-PRAVNICI.COM


(npr. kako da izvrši krijumĉarenje, djelo prevare itd.) ili unaprijed obećanim prikrivanjem kriviĉnog djela (kao što je njegovo prikrivanje, prikrivanje

sredstava izvršenja djela, predmeta pribavljenih djelom ili tragova kriviĉnog djela). Jedan od ĉešćih vidova ovog oblika pomaganja je obećanje da će se

realizovati prodaja robe pribavljene kriviĉnim djelom kraĊe (npr. obećanje

trgovca automobilima da će ukradene automobile plasirati na trţištu kao oblik pomaganja u teškoj kraĎi). Psihiĉko pomaganje, osim prije navedenih, moţe

obuhvatati i neke druge radnje (npr. kada pomagač savjetima, isticanjem dodatnih motiva odrţava i stabilizuje već stvorenu izvršilačku volju, uklanja

skrupule u odnosu prema djelu, itd). Fiziĉko pomaganje je pruţanje materijalne, fiziĉke podrške u

njegovom ĉinjenju. U praksi su najĉešći oblici fiziĉkog pomaganja

stavljanje izvršiocu na raspolaganje sredstava za izvršenje kriviĉnog djela,

(npr. dodavanjem noţa izvršiocu za vrijeme tuče ili dodavanje alata za

provaljivanje, stavljanje na raspolaganje prevoznog sredstva radi kraĎe stvari u preduzeću, i sl), te uklanjanje prepreka za izvršenje djela (npr. čuvanje straţe

ili obezbjeĎenje izvršenja krivičnog djela, izviĎanje mjesta izvršenja krivičnog

djela, prebacivanje izvršioca na mjesto izvršenja djela, davanje odreĎenih obavještenja koja su od značaja za izvršenje krivičnog djela iznošenje keramičkih

pločica iz zatvorene prostori je kako bi ih izvršilac kraĎe lakše iznio, puštanje glasne muzike kako bi se olakšalo si lovanje).

Pomagaĉke radnje su moguće sve do definitivnog okonĉanja

kriviĉnog djela, odnosno do njegovog dovršenja u materijalnom smislu. One mogu prethoditi samom izvršenju kriviĉnog djela („prethodno

pomaganje“), (npr. kada je vlasnik ugostiteljskog objekta izvršioca i djevojku

koja je kasnije silovana, automobilom dovezao u taj objekat, otvorio im vrata i tamo ih ostavio). Mogu se preduzimati i istovremeno sa odvijanjem radnje

izvršenja, ali i nakon njenog preduzimanja, a prije nego što je posljedica nastupila (tzv. meĊupomoć), odnosno i poslije dovršenja djela u formalnom

pa sve do njegovog dovršenja u materijalnom smislu (npr. neko na zahtjev

ucjenjivača prenosi novac koji je ţrtva ucjene ostavila; ili pomaţe izvršiocu na taj način što sprječava pomoć koju treće lice ţeli pruţiti povrijeĎenom; i sl.). Kod

trajnih kriviĉnih djela (npr. protivpravnog lišenja slobode) pomaganje je moguće sve do njihovog dovršenja u materijalnom smislu, tj. cijelo vrijeme

trajanja protivpravnog stanja, sve do njegovog prestanka (a ne samo do lišenosti slobode, dovršenje u formalnom smislu).

Pomaganje je umišljajno podupiranje tuĊeg kriviĉnog djela.

Nehatno pomaganje, iako je moguće, nije pomaganje u kriviĉnopravnom smislu, odnosno nije kaţnjivo, ali moţe biti kaţnjivo kao

nehatno saizvršilaštvo. Umišljaj se sastoji u svijesti da se pruţa pomoć odreĊenom uĉiniocu u izvršenju odreĊenog kriviĉnog djela, pa mu je stoga i sadrţaj dvostruk: 1. on prvenstveno mora biti svjestan da svojim

radnjama pomaţe u izvršenju nedopuštenog djela drugog lica, te 2. svjestan bitnih obiljeţja kriviĉnog djela. Ne mora biti svjestan pojedinosti,

kao što je konkretan tok zbivanja, mjesto i vrijeme izvršenja djela, itd. Iako su pomagaĉ i izvršilac djela redovno meĊusobno povezani, nije

neophodno da se oni meĊusobno i poznaju, niti je nuţno da je pomagaĉu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


izvršilac individualno poznat, dovoljno je da mu je poznat krug lica iz kojih će proizaći izvršilac.

Tako, za postojanje pomaganja nije uslov da izvršilac zna za pomagaĉa, niti da je svjestan da mu je neko pomogao (tzv. potajno pomaganje).

Konaĉno, za postojanje pomaganja nije potrebno ni da je sam izvršilac kriviĉno odgovoran, kao ni da je kaţnjen (limitirana akcesornost).

Kao i kod podstrekavanja, za postojanje i kaţnjavanje pomaganja

potrebno je da je izvršilac izvršio kriviĉno djelo, odnosno da ga je pokušao ili da je preduzeo kaţnjive pripremne radnje. Ono je kaţnjivo kod svih

kriviĉnih djela, bez obzira na propisanu kaznu. Ukoliko je djelo ostalo u

pokušaju, pomaganje je kaţnjivo ako je kaţnjiv pokušaj , a to su sva djela sa propisanom kaznom od tri godine ili teţom kaznom.

U pogledu granica kaţnjavanja pomagaĉa, zakon predviĊa da se pomagaĉ kaţnjava kao da je sam izvršio kriviĉno djelo, ali omogućava i

ublaţavanja kazne. To znaĉi da već sam zakon polazi od stava da je

pomaganje najlakši oblik sauĉesništva, pa stoga gotovo redovno sudovi pomagaĉu izriĉu blaţu kaznu, mada nisu iskljuĉeni ni sluĉajevi da se pomagaĉ

kazni stroţije od izvršioca. Konačno, u slučajevima kada je djelo ostalo u pokušaju, potrebno je imati u vidu da tada postoje dva osnova za ublaţavanje

kazne: sam pokušaj kod kojeg se kazna i inače moţe ublaţavati, kao i pomaganje, što sudovi moraju cijeniti i uvaţavati prilikom kaţnjavanja pomagača.

Kao i podstrekavanje, i pomaganje je u izvjesnim sluĉajevima

predviĊeno kao posebno kriviĉno djelo. Razlozi su gotovo isti kao i kod podstrekavanja, a to je da se u nekim sluĉajevima pomaganje posebno

inkriminiše (npr. djelo pomaganja neprijatelju za vrijeme rata od strane graĊanina BiH) ili se ţeli predvidjeti stroţ ije kaţnjavanje od onoga koje bi ono imalo kada bi se tretiralo kao sauĉesništvo (npr. djelo pomaganja

drugome u samoubistvu, ili pomaganja trudnoj ţeni da ona sama izvrši prekid trudnoće), ili kada se ţeli inkriminisati pomaganje i onda kada se ono ne bi

moglo kazniti kao sauĉesništvo, s obzirom da djelo u kojem se pomaţe samo po sebi nije kaţnjivo, ili se ţeli izbjeći mogućnost blaţeg kaţnjavanja.

Neuspjelo pomaganje bi postojalo ako pomognuti nije izvršio ni

pokušao izvršenje kriviĉnog djela ili je to uĉinio nezavisno od radnje pomaganja. Naravno, ono će postojati i ako je uĉinilac odbio pomaganje,

kao i kada je izvršilac izvršio sasvim drugo kriviĉno djelo. Neuspjelo

pomaganje, iako je dakle moguće, po pravilu nije kriviĉnopravno relevantno, odnosno kaţnjivo. Zakon ipak ponekad odstupa od ovog pravila i predviĊa

kaţnjavanje i za neuspjelo pomaganje, kada ga predviĊa kao samostalno kriviĉno djelo (npr. izraĎivanje i nabavljanje oruţja i sredstava namijenjenih za

izvršenje krivičnog djela iz entitetskih krivičnih zakona). Granice kriviĉne odgovornosti i kaţnjivost sauĉesnika

Ĉlan 34. KZ FBiH - Granice kriviĉne odgovornosti i kaţnjivost sauĉesnika

(1) Sauĉinitelj je kriviĉno odgovoran u granicama svojeg umišljaja ili nehata, a podstrekaĉ i pomagaĉ u granicama svog umišljaja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


(2) Sauĉinitelja, podstrekaĉa ili pomagaĉa koji dobrovoljno sprijeĉi uĉinjenje kriviĉnog djela sud će osloboditi kazne.

(3) Osobni odnosi, svojstva i okolnosti zbog kojih zakon iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost ili dopušta osloboĊenje od kazne ili ublaţavanje kazne mogu se

uzeti u obzir samo onom uĉinitelju, sauĉinitelju, podstrekaĉu ili pomagaĉu kod kojega takvi odnosi, svojstva i okolnosti postoje.

Kod sauĉesništva vrijedi pravilo individualne kriviĉne odgovornosti, jer svaki sauĉesnik bez obzira na oblik njegovog uĉešća u izvršenju

kriviĉnog djela, odgovara prema stepenu svog doprinosa u djelu, stepenu svoje krivice, nezavisno od toga u kojoj mjeri odgovaraju drugi uĉesnici i da li oni uopšte odgovaraju (naĉelo samostalne odgovornosti sauĉesnika).

Zahtijeva se samo to da je izvršilac izvršio djelo, odnosno da je preduzeo kaţnjive radnje, što podrazumijeva i kaţnjive pripremne radnje.

To proizilazi iz principa subjektivne krivične odgovornosti koja je potpuno autonomna i ne zavisi od krivice drugih.

MeĊutim, kako je sauĉesništvo ipak specifiĉan i poseban oblik tzv.

kolektivnog vršenja jednog kriviĉnog djela, neophodno je da se, pored opštih pravila koja se inaĉe odnose na kriviĉnu odgovornost i jednako vrijede i za

sauĉesnike, u zakonu postave i neka posebna pravila kojima se reguliše kriviĉna odgovornost u takvim situacijama. Na bazi ovih odrednica formirana su osnovna pravila o odgovornosti

sauĉesnika, koja glase:

Sauĉesnici odgovaraju u granicama svog umišljaja, a saizvršioci kako u

granicama svog umišljaja, tako i nehata; Sauĉesnici odgovaraju u granicama postignutog stepena realizacije

kriviĉnog djela, odnosno izvor odgovornosti sauĉesnika je vezan za

izvršenje djela; Subjektivne okolnosti ili svojstva koje utiĉu na odgovornost i kaţnjivost

odnose se samo na sauĉesnika kod kojeg te okolnosti/svojstva postoje.

Osnovno pravilo odgovornosti sauĉesnika se sastoji u tome da oni

odgovaraju u granicama svog umišljaja, nezavisno od odgovornosti glavnog uĉinioca, dok saizvršioci odgovaraju, kako u granicama svog

umišljaja, tako i nehata. Iako se umišljaj sauĉesnika i izvršioca, kao uĉesnika u zajedniĉkom

djelu, u osnovi podudaraju, nisu rijetki sluĉajevi postojanja i tzv. ekscesa

na strani izvršioca, pri ĉemu postoje bitna odstupanja izmeĊu njihovih umišljaja, koja mogu da se svedu u 2 osnovne kategorije neslaganja:

1. neslaganja ili ekscesi u kvalitativnom smislu i 2. neslaganja ili ekscesi u

kvantitativnom smislu (koji moţe biti a)pozitivan i b)negativan kvantitativni eksces).

1) KVALITATIVNI EKSCES postoji u onim situacijama kada je izvršilac

uĉinio sasvim drugo kriviĉno djelo od onoga što je sauĉesnik (podstrekaĉ ili pomagaĉ) imao u vidu. U takvoj situaciji, sauĉesništvo je iskljuĉeno i kriviĉna odgovornost na strani sauĉesnika ne postoji, jer

WWW.BH-PRAVNICI.COM


djelo koje su sauĉesnici imali u vidu nije ni pokušano, odnosno uĉinilac nije ni ušao u kaţnjivu zonu. (npr. ako je podstrekaĉ podstrekavao na

silovanje, a podstreknuti je izvršio tešku tjelesnu povredu ili razbojništvo, tu nema zajedniĉkog djelovanja više lica, pa dakle ni samog sauĉesništva i sl.) Svakako da će u tom sluĉaju postojati odgovornost za neuspjelo podstrekavanje na dato djelo, ali pod uslovom da je podstrekavanje bilo upravljeno na djelo za koje je propisana kazna zatvora od tri godine ili

teţa kazna (kod svih djela kod kojih je kaţnjiv i pokušaj toga djela - kazna preko tri godine), jer u suprotnom nema kriviĉne odgovornosti

podstrekaĉa i tada neuspjelo podstrekavanje nije kaţnjivo. I ovdje je posve irelevantno da li je i li ni je drugo djelo izvršeno.

2) KVANTITATIVNI EKSCESI postoje u sluĉajevima kada izvršilac ostaje na

istovrsnom (jednorodnom) kriviĉnom djelu, ali je pri izvršenju djela

došlo do odreĊenog odstupanja, odnosno izvršilac je uĉinio više ili manje od onoga na što se sauĉesništvo odnosilo.

Kvantitativni eksces moţe biti pozitivan i negativan:

a) pozitivni kvantitativni eksces - postoji kada je izvršilac uĉinio više od

onoga na što se sauĉesništvo odnosilo i to tako što je ostvario teţi oblik djela, što vodi u drugu (teţu) kvalifikaciju djela. U ovom sluĉaju, sauĉesnik će odgovarati samo u granicama svog umišljaja. (npr. ako

se umišljaj sauĉesnika striktno odnosi na osnovni oblik djela - npr. kraĊe, a uĉinilac izvrši teţe kriv. djelo - npr. provalnu kraĊu ili razbojništvo, onda

će sauĉesnik odgovarati samo u granicama svog umišljaja, tj. za obiĉnu kraĊu, a izvršilac će odgovarati za provalnu kraĊu ili razbojništvo koje je izvršio samostalno.) Ovakva odstupanja dovode do drugaĉije

kvalifikacije djela, ali je moguće i odstupanje koje uopšte ne dovodi u pitanju kvalifikaciju kriv iĉnog djela, ali o tome ipak sudovi moraju

voditi raĉuna prilikom odmjeravanja kazne, naravno ako je moguće utvrditi taĉno umišljaj sauĉesnika. (npr. ako je podstrekaĉ od

podstreknutog traţio da ukrade samo taĉno odreĊenu stvar, a ovaj je

prilikom kraĊe uzeo i neke druge stvari /pod uslovom da to ne dovodi do promjene kvalifikacije kraĊe/, onda će i jedan i drugi odgovarati za obiĉnu

kraĊu, ali će sud pri odmjeravanju kazne morati voditi raĉuna o sadrţaju umišljaja podstrekaĉa.

b) negativni kvantitativni eksces - postoji kada je izvršilac uĉinio lakši

oblik istorodnog kriviĉnog djela, odn. manje od onoga na što se sauĉesništvo odnosilo. (Npr. lice koje je podstreknuto na razbojništvo

izabralo je ipak samo obiĉnu kraĊu, ili umjesto ubistva ono se ograniĉilo samo na otmicu i sl.) U takvim sluĉajevima ipak je odluĉujuće ono što je izvršilac uĉinio, pa se stoga ovdje izuzetno napušta princip

granica umišljaja , i odgovornost sauĉesnika se ograniĉava samo na ono što je izvršeno, ali će sud prilikom odmjeravanja kazne svakako

imati na umu sadrţaj i usmjerenost sauĉesnikovog umišljaja. Drugim

rijeĉima, kada je izvršilac ostvario manje od onog na što je bio podstrekavan, podstrekaĉ i izvršilac će odgovarati za ono što je ostvareno,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


odn. blaţe djelo, jer prema navedenom pravilu o odgovornosti sauĉesnika, izvor odgovornosti svih sauĉesnika je djelo koje je stvarno izvršeno. Ovdje

se zapravo radi o tzv. limitiranoj akcesornosti tj. odgovornosti uslovljenoj postojanjem kriviĉnog djela, a ne odgovornosti pojedinih

sauĉesnika.

3) Izuzetno, moţe postojati i treća situacija u kojoj podstrekaĉ izvršiocu na

neki naĉin daje punu slobodu, odvezane ruke, kada npr. izvršenje djela traţi po svaku cijenu. U takvom sluĉaju, granice njegovog umišljaja

dijele sudbinu izbora samog izvršioca, naĉina koji je on izabrao za postizanje datog kriminalnog cilja. (npr. da li je traţena stvar oduzeta

obiĉnom, teškom ili razbojniĉkom kraĊom; da li se do droge došlo prevarom,

ucjenom ili ĉak uz izvršenje i nekog drugog kriviĉnom djela, npr. podmićivanjem, itd.)

Pitanje dobrovoljnog odustanka ili preciznije dobrovoljnog sprjeĉavanja

izvršenja djela od strane sauĉesnika, što ovdje podrazumijeva sauĉesništvo u

širem smislu, odnosno kako podstrekaĉa i pomagaĉa, tako i saizvršioca shvata se na slijedeći naĉin: Nije dovoljno odustajanje sauĉesnika od daljeg

preduzimanja radnje sauĉesništva, već je neophodno da je sauĉesnik sprijeĉio izvršenje djela.

Za primjenu ove odredbe sasvim je irelevantno na koji naĉin je sauĉesnik

sprijeĉio izvršenje kriviĉnog djela - bitno je samo da je samo odustajanje od izvršenja kriviĉnog djela bilo dobrovoljno.

Za razliku od dobrovoljnog odustanka uĉinioca od izvršenja kriviĉnog djela, zakon je dobrovoljno sprjeĉavanje izvršenja djela od strane sauĉesnika, predvidio kao osnov za obavezno osloboĊenje od kazne.

Liĉni odnosi, svojstva i okolnosti zbog kojih zakon iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost ili dopušta osloboĊenje od kazne ili ublaţavanje

kazne, mogu da se uzmu u obzir samo onom izvršiocu, saizvršiocu, podstrekaĉu ili pomagaĉu kod koga takvi odnosi, svojstva i okolnosti postoje.

Radi se o okolnostima ĉisto personalnog karaktera koje su toliko vezane za liĉnost sauĉesnika, njegove osobine i stanja, da ih je nedopustivo protezati i

prenositi i na druge uĉesnike u djelu, pa su stoga redovno u zakonima ograniĉene samo na onog sauĉesnika kod koga postoje i utiĉu na njegovu kriviĉnopravnu poziciju (tzv. neprenosive personalne okolnosti).

Liĉne okolnosti zbog kojih zakon iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost su npr. neuraĉunljivost i zablude koje iskljuĉuju kriviĉnu odgovornost i koje

su toliko vezane za liĉnost da su neprenosive na druge sauĉesnike. Okolnosti na osnovu kojih zakon dopušta osloboĊenje od kazne ili

ublaţavanje kazne su npr. pravna zabluda, bitno smanjena uraĉunljivost,

dobrovoljni odustanak, prekoračenje granica nuţne odbrane i krajnje nuţde, i dr. Rijeĉ je takoĊe o okolnostima individualnog karaktera koje se mogu uzeti

samo onim sauĉesnicima kod kojih se naĊu, a ne i onima koji nisu bili u zabludi, koji se nisu nalazili u stanju jake prepasti izazvane napadom ili opasnošću, kao i neke okolnosti koje se nalaze u opisima pojedinih kriviĉnih djela kao ĉisto liĉne

WWW.BH-PRAVNICI.COM


okolnosti koje zakon tretira kao privilegirajuće ili kvalifikatorne okolnosti, zbog kojih sam zakon predviĊa blaţu ili stroţiju kaznu (npr. svojstvo majke-rodilje kod

kriviĉnog djela ĉedomorstva je kao strogo personalna okolnost neprenosiva i na sauĉesnike, tj. ne moţe uticati na njihovu kriviĉnu odgovornost i kaţnjavanje).

KRIVIĈNA ODGOVORNOST Ĉlan 35. ZKP FBiH – Sadrţaj (elementi) kriviĉne odgovornosti: (1) Kriviĉno je odgovoran uĉinitelj koji je uraĉunljiv i kriv za uĉinjeno kriviĉno

djelo. (2) Uĉinitelj je kriv ako je kriviĉno djelo uĉinio s umišljajem.

(3) Uĉinitelj je kriv i ako je kriviĉno djelo uĉinio iz nehata, ako to zakon izriĉito propisuje.

U savremenom kriviĉnom pravu opšteprihvaćen je princip da je za

kaţnjavanje uĉinioca, osim protivpravnog djela, potrebno da postoji i kriviĉna odgovornost.

Kriviĉna odgovornost je skup subjektivnih pretpostavki koje trebaju biti ispunjene da bi se jedno nedopušteno i protivpravno djelo moglo pripisati uĉiniocu, odnosno staviti mu se na teret.

Konstitutivne komponente kriviĉne odgovornosti ĉine 2 subjektivna elementa koji tempore criminis karakterišu uĉinioca, a to su:

1. uraĉunljivost – tj, njegovo psihiĉko stanje i 2. krivica ili vinost – tj. psihiĉki odnos prema kriviĉnom djelu.

Dakle, da bi neko bio kriviĉno odgovoran mora kumulativno ispunjavati ova dva uslova, tj. da je uraĉunljiv i da je kriv za uĉinjeno kriviĉno djelo.

Uraĉunljivost je svojstvo normalnog i duševno zdravog ĉovjeka da

ispravno rasuĊuje, odnosno da shvati znaĉenje odreĊenog djela i da se u skladu sa tim ponaša, što ga ĉini podobnim da bude kriviĉno odgovoran za

izvršeno kriviĉno djelo. Vinost ili krivica podrazumijeva psihiĉki odnos uĉinioca prema

izvršenom djelu koji potvrĊuje njegovu krivicu za to djelo i predstavlja

osnov njegove odgovornosti. Ona moţe biti razliĉitog intenziteta odnosno moţe se izraţavati u razliĉitim stepenima teţine, koji se uglavnom svode na

dva osnovna oblika: umišljaj i nehat. Pri tome, umišljaj predstavlja teţi oblik

krivice za koji se redovno predviĊa kaţnjavanje, dok je nehat lakši oblik. Za nehatno izvršenje kriviĉnih djela odgovora se samo kada je to izriĉito predviĊeno.

Kriviĉna odgovornost je u osnovi individualna kategorija, ona je neprenosiva i svaki uĉinilac odgovora samo za ono što je on uĉinio ili je

propustio uĉiniti. Uraĉunljivost (Ĉlan 36. KZ FBiH)

(1) Nije uraĉunljiva osoba koja u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela nije mogla

shvatiti znaĉaj svog djela ili nije mogla upravljati svojim postupcima zbog trajne ili

WWW.BH-PRAVNICI.COM


privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog psihiĉkog razvoja (neuraĉunljivost).

(2) Uĉinitelj kriviĉnog djela ĉija je sposobnost da shvati znaĉaj svog djela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog

stanja iz stava 1. ovog ĉlana, moţe se blaţe kazniti (bitno smanjena uraĉunljivost). (3) Kriviĉno je odgovoran uĉinitelj kriviĉnog djela koji se upotrebom alkohola,

droga ili na drugi naĉin doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili upravljati svojim postupcima, ako je u vrijeme dovoĊenja u to stanje

kriviĉno djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu kriviĉnog djela kod njega postojao nehat a zakon za takvo kriviĉno djelo propisuje kriviĉnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuraĉunljivost).

(4) Bitno smanjena uraĉunljivost u koju se uĉinitelj doveo na naĉin iz stava 3. ovog ĉlana ne moţe biti osnov za ublaţavanje kazne.

Uraĉunljivost je svojstvo normalnog i duševno razvijenog ĉovjeka da

ispravno rasuĊuje, odnosno da shvati znaĉenje odreĊenog djela i da se u

skladu s tim ponaša. Zakon uraĉunljivost odreĊuje negativno, tj. odreĊuje ko se smatra

neuraĉunljivim, jer je opšta pretpostavka da su ljudi uraĉunljivi, a neuraĉunljivi su samo izuzetno. Ako pitanje uračunljivosti uopšte nije

problematično i ako na to okolnosti datog slučaja ukazuju, što postoji u najvećem broju slučajeva, sud se i ne upušta u ispitivanje postojanja uračunljivosti. Dakle, sud će utvrĊivanju neuraĉunljivosti pristupiti samo onda kada postoje

okolnosti koje u konkretnom sluĉaju izazivaju sumnju u odnosu na uraĉunljivost uĉinioca.

Prema zakonskom odreĊenju neuraĉunljiva je ona osoba, koja u

vrijeme izvršenja kriviĉnog djela nije mogla shvatiti znaĉaj svog djela, ili koja u to vrijeme nije mogla upravljati svojim postupcima.

Svijest o znaĉaju djela je intelektualna komponenta, a mogućnost upravljanja svojim postupcima je voljna komponenta. Za postojanje neuraĉunljivosti, a time i iskljuĉenje kriviĉne odgovornosti, dovoljno je da

je ispunjen jedan od dva navedena uslova. To praktično znači da je

neuračunljiva osoba, koja u vrijeme izvršenja kr Ivičnog djela, nije mogla shvatiti

značaj svoga djela, kao i osoba koja nije mogla upravljati svojim postupcima. U praksi se najčešće dešava da su oba ova uslova kumulativno ispunjena. Razlozi koji dovode do neuraĉunljivosti su:

1. trajna duševna bolest - najĉešće se manifestuje u vidu šizofrenije,

progresivne paralize i nekih sluĉajeva poligofrenije. Kad je rijeĉ o ovom

osnovu, u praksi uglavnom nema problema oko utvrĊivanja neuraĉunljivosti, jer se radi o duševnim bolestima, koje redovito veoma dugo ili vjeĉno traju i koje su skoro uvjek neizljeĉive.

2. privremena duševna bolest - to su oboljenja koja se javljaju povremeno ili

se razvijaju u odreĊenim intervalima, tako da se smjenjuju periodi oboljenja i

periodi duševnog zdravlja. Najĉešće se javlja kod maniĉno-depresivne psihoze. Kod ove bolesti smjenjuju se depresivno stanje i slobodni intervali. U slobodnim intervalima postoji duševno zdravlje i osoba je odgovorna za djelo

WWW.BH-PRAVNICI.COM


uĉinjeno u tom stanju. Ova oboljenja poznata su i pod nazivom lucida intervala, tj. svjetli momenti.

3. privremena duševna poremećenost - to su nenormalna psihiĉka stanja.

Ova stanja nemaju karakter duševnog oboljenja, njihovo trajanje je

privremeno. Uzrok ovih stanja mogu biti: alkohol, droga, i dr. omamljujuća sredstva, otrovi, stanje bunila usljed trovanja, visoke temperature ili groznice, stanje hipnotisanosti, mjeseĉarstvo i sl. Ova stanja su prolazna, tako da lice

koje je uĉinilo djelo u takvom stanju, kasnije dolazi u sasvim normalno stanje. 4. zaostali duševni razvoj - to je nenormalno psihološko stanje nastalo usljed

nedovoljne psihiĉke razvijenosti liĉnosti. Stepen duševne zaostalosti moţe biti razliĉit, pa se duševno zaostala lica svrstavaju u debile, imbecile i idiote. Uzroci koji dovode do zaostalog duševnog razvoja su razliĉiti i mogu biti:

povrede CNS ili povrede mehaniĉkim sredstvima ili preleţane bolesti. Te povrede ili promjene mogu nastati i u periodu embrionalnog razvoja.

Dakle, neuraĉunljivost bi se mogla definisati kao nesposobnost uĉinioca da u vrijeme izvršenja djela shvati znaĉaj toga djela ili da upravlja svojim postupcima usljed trajne ili privremene duševne bolesti, privremene

duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja. Postojanje ne/uraĉunljivosti relevantno je samo u odnosu na

psihiĉko stanje uĉinioca u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela (tempus commissi delicti), sa izuzetkom koji se odnosi na samoskrivljenu neuraĉunljivost tj. ustanovu “actiones liberae in causa”.

Neuraĉunljivost se uvijek utvrĊuje u odnosu na konkretno kriviĉno djelo, jer kod odreĊenog lica moţe postojati uraĉunljivost u odnosu na

jedno djelo, ali ne mora i u odnosu na druga. Tako npr. jedno lice nedovoljne

duševne razvijenosti moţe biti svjesno znaĉaja kriviĉnog djela ubistva , a istovremeno da ne bude svjesno znaĉaja neprijavljivanja kriviĉnog djela ili

nepruţanja pomoći. Zakon je u odnosu prema neuračunljivim licima napustio klasičnu

koncepciju, prema kojoj su ovakvi učinioci, iako neuračunljivi i bez krivice, ostajali u krivi. pravu i prema njima su primjenjivane prinudne mjere medicinskog karaktera. Po ugledu na neka zakonodavstva, KZFBiH je prihvatio drugo rješenje

prema kojem su ova (apsolutno) neuraĉunljiva lica iskljuĉena iz domena kriv. prava, što znaĉi da za ova lica nisu predviĊene nikakve kriviĉnopr. mjere. Time

se napušta i tzv. „dvojni kolosijek kazne i mjere bezbjednosti“: kazna za uraĉunljivog i krivog uĉinioca, a mjera bezbjednosti za neuraĉunljivog uĉinioca.

Bitno smanjena uraĉunljivost

„(2) Uĉinitelj kriviĉnog djela ĉija je sposobnost da shvati znaĉaj svog djela ili

sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog nekog stanja iz stava 1. ovog ĉlana, moţe se blaţe kazniti (bitno smanjena uraĉunljivost)“

Bitno smanjena uraĉunljivost je takvo stanje uĉinioca u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela u kojem je njegova sposobnost da shvati znaĉaj

svoga djela ili mogućnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena zbog trajne ili privremene duševne bolesti, privremene duševne poremećenosti ili zaostalog duševnog razvoja

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Dakle, za razliku od neuračunljivosti koja moţe samo da postoji ili ne postoji, uračunljivost se moţe stepenovati, manifestovati u različitoj mjeri. Zapravo, osnovna razlika izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene uraĉunljivosti sastoji se u intenzitetu poremećenosti psihiĉkih funkcija -

kod neuraĉunljivosti one su posve iskljuĉene, a ovdje one postoje, ali su usljed postojećih abnormalnih stanja bitno smanjene.

To znaĉi da je za primjenu ove ustanove potrebno da je smanjenje ovih

mogućnosti većeg intenziteta, izraţeno u znatnijoj mjeri i da je opredjeljujuće uticalo na uĉinioca u odnosu na izvršenje djela. Umanjenja ovih psihičkih

mogućnosti koja su manjeg intenziteta ne isključuju uračunljivost, ali se mogu uzeti u obzir pri odmjeravanju kazne u okviru stepena krivične odgovornosti.

Razgraniĉenje izmeĊu neuraĉunljivosti i bitno smanjene

uraĉunljivosti u praksi je veoma sloţeno i ovo pitanje u praksi se razrješava iskljuĉivo vještaĉenjem od strane specijalizovanih zdravstvenih ustanova

ili, u lakšim sluĉajevima, vještaĉenjem od strane ljekara neuropsihijatara kao pojedinaca.

Ako se pojavi sumnja da je uračunljivost smanjena, ona se mora u

svakom konkretnom slučaju da utvrĎuje, kao što se to čini kada je u pitanju i neuračunljivost.

Zakon bitno smanjenu uraĉunljivost tretira kao fakultativni osnov za ublaţavanje kazne, iz ĉega se zakljuĉuje da takvo stanje uĉinioca ne iskljuĉuje njegovu kriviĉnu odgovornost, odnosno da ovakav uĉinilac moţe

da postupa kako umišljajno tako i nehatno, pa zbog toga se ovim licima uz kaznu mogu izricati i mjere bezbjednosti.

Samoskrivljena neuraĉunljivost („actiones libera in cause“)

„(3) Kriviĉno je odgovoran uĉinitelj kriviĉnog djela koji se upotrebom alkohola,

droga ili na drugi naĉin doveo u stanje u kome nije mogao shvatiti znaĉaj svog djela ili upravljati svojim postupcima, ako je u vrijeme dovoĊenja u to stanje kriv.

djelo bilo obuhvaćeno njegovim umišljajem ili je u pogledu kriviĉnog djela kod njega postojao nehat, a zakon za takvo kriviĉno djelo propisuje kriviĉnu odgovornost i za nehat (samoskrivljena neuraĉunljivost).“

Pravilo je da se neuraĉunljivost kao i bitno smanjena uraĉunljivost procjenjuju u vrijeme izvršenja krviĉnog djela.

Izuzetak od ovog pravila postoji u sluĉaju tzv. samoskrivljene neuraĉunljivosti, kada se uraĉunljivost uĉinioca kriviĉnog djela procjenjuje prema vremenu kada se uĉinilac stavljao, dovodio u neuraĉunljivo stanje .

npr. lice koje je sklono upotrebi alkohola i pravljenju izgreda, u alkoholiziranom stanju napadne drugo lice i nanese mu tjelesnu povredu. U vrijeme nanošenja

povrede uĉinilac je neuraĉunljiv, ali je kriviĉno odgovoran jer je bio uraĉunljiv u vrijeme kada se dovodio u alkoholizirano stanje, a pri tome je znao da u takvom stanju moţe uĉiniti kriviĉno djelo

Suština ovog instituta je u tome da se uĉinilac doveo u stanje neuraĉunljivosti upotrebom alkohola ili drugih omamljujućih sredstava

uslijed ĉega nije mogao shvatiti znaĉaj djela ili upravljati svojim postupcima. Uraĉunljivost ovakvih osoba ne procjenjuje se u vrijeme izvršenja djela, nego u vrijeme kada se uĉinilac dovodio u takvo stanje. On

WWW.BH-PRAVNICI.COM


je kriviĉno odgovoran, ako je u vrijeme dovoĊenja u neuraĉunljivo stanje kriviĉno djelo bilo obuhvaćeno umišljajem ili je u odnosu na kriviĉno djelo kod njega

postojao nehat, a zakon za takvo djelo propisuje kaţnjavanje za nehata.

Ovaj institut poznat je i pod nazivom „actiones libera in cause“ –

„radnje slobodne u uzroku, a nisu slobodne u izvoĊenju“.

(Npr. pijanac ima vlastito iskustvo u pijanstvu - zna da je agresivan kad je pijan, pa u pijanom stanju uĉini kriviĉno djelo, tu se ne moţe primjeniti institut

neuraĉunljivosti. Dok recimo kod nekog ko nikad ne pije i iz nekih razloga se napije, pa uĉini kriviĉno djelo, tada se moţe isti pozvati na institut

neuraĉunljivosti. Ili npr. vozaĉi teretnjaka po nepisanom pravilu svraćaju u „birtije“ gdje se opijaju. Npr. vozaĉ ide iz Skoplja u Ljubljanu i svjestan je, odnosno mora biti svjestan, da je saobraćaj opasna djelatnost i da alkohol

smanjuje mogućnost upravljanja vozilom, da mora stići na odredište i šta ga sve ĉeka na putu. On ipak nakon toga sjedne u auto i nastavi voţnju i doĊe do

saobraćajne nesreće. U vrijeme poĉinjenja bio je neuraĉunljiv, ali sudija treba da ima u vidu ovaj institut, pa ga osuĊuje zbog toga što je, kada je sjeo da pije, bio svjestan jer je vozaĉ profesionalac. Radit će se o event. umišljaju, koji ne

iskljuĉuje kriv. odgovornost, ev. moţe biti cijenjen samo kod odmjeravanja kazne)

Krivnja (vinost) (Ĉlan 37. i 38. KZ FBiH)

Pod vinošću (krivicom, krivnjom) se podrazumijeva psihiĉki odnos

uĉinioca prema izvršenom kriviĉnom djelu, na osnovu kojeg mu se ovo djelo moţe pripisati u krivicu, odnosno na osnovu kojeg mu se moţe

uputiti prijekor za izvršenje djela koje mu se stavlja na teret. Psihiĉki odnosi uĉinioca prema kriviĉnom djelu po svojoj sadrţini i

intenzitetu mogu biti razliĉiti, ali se svi oni u teoriji i zakonodavstvu,

uglavnom, svode na svoja dva osnovna oblika:

1. umišljaj i 2. nehat.

Umišljaj je osnovni oblik vinosti za koji se uvijek odgovara, s obzirom da se on zahtijeva kod svih kriviĉnih djela, dok se za nehatno izvršenje djela

odgovara samo izuzetno, onda kada je to u zakonu izriĉito odreĊeno. Umišljaj je istovremeno i teţi oblik i stepen vinosti , radi čega je kod

umišljajnih krivičnih djela propisana teţa kazna.

UMIŠLJAJ (DOLUS) (Ĉlan 37. KZ F BiH)

(1) Kriviĉno se djelo moţe uĉiniti s direktnim ili eventualnim umišljajem. (2) Uĉinitelj postupa s direktnim umišljajem kada je bio svjestan svog djela i htio njegovo uĉinjenje.

(3) Uĉinitelj postupa s eventualnim umišljajem kada je bio svjestan da zbog njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe nastupiti zabranjena posljedica, ali je

pristao na njeno nastupanje. Umišljaj je psihiĉki odnos uĉinioca prema izvršenom kriviĉnom djelu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Postoje dva oblika umišljaja :

1. direktni umišljaj (dolus directus) - postoji kad je uĉinilac bio svjestan svog

djela i htio njegovo izvršenje; 2. eventualni umišljaj (dolus eventualis) - postoji kad je kod uĉinioca

postojala svjest da zbog njegovog ĉinjenja ili ne ĉinjenja moţe nastupiti zabranjena posljedica, pa je pristao na njeno nastupanje.

Kod oba oblika umišljaja svjesna komponenta je podudarna. To znaĉi

da je kod obje vrste umišljaja djelo obuhvaćeno svješću uĉinioca. Razlika izmeĊu ovih vrsta umišljaja javlja se u s feri volje. Tako se kod

direktnog umišljaja volja uĉinioca manifestuje u htijenju, tj. on hoće da

uĉini djelo. Nasuprot tome, kod eventualnog umišljaja volja se manifestuje u vidu pristajanja na nastupanje posljedice. Obiĉno se kaţe da se kod

eventualnog umišljaja uĉinilac ponaša u skladu sa tzv. frankovom formulom tj. uĉinilac se ponaša u pravcu „ako nešto bude neka bude“ tj. „ako do djela doĊe neka doĊe“. Praktički značaj razlikovanja direktnog i

eventualnog umišljaja dolazi do izraţaja kod odmjeravanja kazne . U praksi, direktni i eventualni umišljaj se cijene prema okolnostima sluĉaja

– u obzir se uzimaju sve okolnosti i na osnovu toga cijeni da li je uĉinjeno djelo u direktnom umišljaju (npr. ĉovjek puca iz vatrenog oruţja sa 4-5 m i poĉini ubistvo i to sa diretknim umišljajem jer je svjesno ciljao u vitalne organe ĉovjeka. U istoj

situaciji ako bi on promašio, onda ćemo to cijeniti kao pokušaj kriviĉnog djela ubistva, ako posljedica nije nastupila jer je neispravno oruţje, i sl. Ako je u istim

okolnostima uĉinilac gaĊao u noge i došlo je do povreĊivanje onda ne moţemo reći da je sa umišljajem išao na lišenje ţivota) Predumišljaj predstavlja dugotrajno stvaranje odluke za izvršenje

kriviĉnog djela i postoji u sluĉajevima kada je uĉinilac u duţem vremenskom periodu pripremao izvršenje djela, dakle djelo se javlja kao rezultat dugotrajnog i zrelog razmišljanja. Naš zakon ne poznaje predumišljaj. Unatoĉ tome,

postojanje predumišljaja odraziće se na odmjeravanje kazne, jer je stepen kriviĉne odgovornosti takvog uĉinioca veći, budući da je imao mogućnost i

vrijeme da uvidi štetnost vlastitog budućeg ponašanja, te odustane od izvršenja kriviĉnog djela. NEHAT (CULPA) (Ĉlan 38. KZ FBiH)

(1) Kriviĉno djelo moţe se uĉiniti iz svjesnog ili nesvjesnog nehata.

(2) Uĉinitelj postupa iz svjesnog nehata kada je bio svjestan da zbog njegovog ĉinjenja ili neĉinjenja moţe nastupiti zabranjena posljedica, ali je olahko drţao da

ona neće nastupiti ili da će je moći sprijeĉiti. (3) Uĉinitelj postupa iz nesvjesnog nehata kada nije bio svjestan mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice, iako je prema okolnostima i prema svojim

osobnim svojstvima bio duţan i mogao biti svjestan te mogućnosti.

Nehat je korektivni oblik krivnje i u odnosu na umišljaj je blaţi oblik krivnje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Naši zakoni polaze od toga da je prirodi kriviĉnog djela imanentan umišljaj, tj. da uĉinilac ima i svijest i volju za uĉinjenje. Nasuprot tome, kod

nehata, bez obzira na oblik, ne postoji voljni odnos prema kriviĉnom djelu, pa bi mogli reći da je nehat neprirodni oblik krivnje. Zato se ĉesto za nehatne

delikte naglašava da se radi o tzv. nevoljnim kriviĉnim djelima. Upravo zbog toga u zakonu je predviĊeno da se za nehatno izvršenje djela odgovara samo izuzetno, tj. samo onda kada je to u zakonu izriĉito odreĊeno.

Nehat se pojavljuje u dva oblika:

1. Svjesni nehat (luxuria, samopouzdanje, lakomislenost) postoji kada je

uĉinilac bio svjestan svog djela, odn. svjestan da zbog njegove radnje

(ĉinjenja ili neĉinjenja) moţe nastupiti zabranjena posljedica, ali je olako drţao da će je moći sprijeĉiti ili da ona ipak neće nastupiti, (npr. ako

neko lice kod izgradnje objekta ne pokrije kreĉanu, pa dijete prilikom igre upadne u kreĉanu i uguši se; lovac u šumi ne ugasi vatru, te doĊe do poţara i nastupanja štete). Dakle, kod uĉinioca postoji svijest o djelu, ali ne

postoji volja, jer uĉinilac neće posljedicu, niti pristaje na njeno nastupanje. Njegov voljni odnos prema nastupanju posljedice je

negativan. Drugim ri ječima kod ovog učinioca prisutno je samopouzdanje u

svoje sposobnosti i mogućnost da spriječi nastupanje posljedice, ili pouzdanje u spoljne okolnosti usljed kojih posljedica neće nastupiti iako za to postoji mogućnost. Prema tome kod eventualnog umišljaja i svjesnog nehata elemenat svjesti je isti, ali je razlika u voljnom elementu. Naime kod

eventualnog umišljaja uĉinilac pristaje na posljedicu, a kod svjesnog nehata on ne pristaje na posljedicu, već drţi da do toga neće doći.

2. Nesvjesni nehat (negligentia, nemar, nepaţnja) postoji kad uĉinilac nije

bio svjestan mogućnosti nastupanja posljedice, iako je prema okolnostima sluĉaja i svojim liĉnim svojstvima, morao i mogao biti

svjestan te mogućnosti. Dakle kod nesvjesnog nehata postoji odsustvo svjesti o mogućnosti nastupanja posljedice i odsustvu volje. Krivnja ovog uĉinioca je u tome što je bio duţan i mogao da ima takvu svjest, ali je

nije imao. Znaĉi nesvjesni nehat predstavlja nepaţljivo ponašanje.

(npr. lovac u šumi puca na divljaĉ i ubije ĉovjeka koji je sluĉajno naišao

stazom kroz šumu; prilikom pravljenja kuće vlasnik ne pokrije kreĉanu te doĊe do pada djeteta u kreĉ i njegovog ugušenja; ĉovjek ne ugasi vatru koju je zapalio na otvorenom, te usljed vjetra doĊe do poţara;). Nedostatak paţnje

koju je uĉinilac u datoj situaciji mogao i bio duţan da ima, zbog ĉega nije predvidio inaĉe predvidivu posljedicu, predstavlja suštinu

nesvjesnog nehata, onu njegovu komponentu koja ga ĉini oblikom vinosti. Za ocjenu uĉinioĉeve duţnosti i mogućnosti predviĊanja posljedice odluĉujuća su subjektivna svojstva uĉinioca i objektivne

okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. Kada je u pitanju uĉinilac, mjerodavne su individualne okolnosti, liĉne i subjektivne mogućnosti i

svojstva uĉinioca. To podrazumijeva razliĉite okolnosti koje su relevantne za

tu ocjenu, kao što su njegov uzrast, intelektualne mogućnosti, stanje njegovog vida i sluha, njegovo iskustvo, psihofiziĉko stanje, odnosno

WWW.BH-PRAVNICI.COM


eventualno stanje premorenosti, straha i sl. Kada su u pitanju objektivne okolnosti, treba uzeti u obzir, u zavisnosti od toga kako se odvijalo izvršenje

djela, razliĉite okolnosti kao što su mjesto izvršenja radnje, vremenske prilike, da li je bila noć ili dan, stepen vidljivosti, postojanje buke, prisustvo dr. lica,

sloţenost situacije itd.

Praktiĉni znaĉaj razlikovanja ova dva oblika nehata dolazi do izraţaja

kod odmjeravanja kazne. Kao poseban oblik nehata, u teoriji se pominje i tzv. profesionalni ili

pozivni nehat koga karakteriše to što uĉinilac u preduzimanju radnje nije imao onaj stepen paţnje u predviĊanju posljedice koji se zahtijeva u obavljanju profesije kojom se on bavi. Rijeĉ je dakle o nehatu lica koja su po

svom pozivu ili zanimanju (npr. ljekari, profesionalni vozaĉi, finansijski eksperti, struĉnjaci za eksplozivne i lakozapaljive materije i dr.) bila duţna da budu

paţljivija u vršenju svoje profesije, nego što se to inaĉe u drugim prilikama zahtijeva od drugih lica. Okolnost da je u pitanju vršenje profesionalne duţnosti, moţe da se cijeni kako kod nesvjesnog tako i svjesnog nehata. Naravno, pri

takvoj situaciji duţnost i mogućnost predviĊanja posljedice je veća, jer je riječ o profesiji učinioca kod koga postoji mnogo veći stepen poznavanja i razumijevanja

odreĎenih procesa i situacija a time i svijesti o mogućnosti nastupanja štetnih posljedica u vezi sa radnjama koje se pri tome preduzimaju. Radi toga su i kod svjesnog nehata manje mogućnosti olakog drţanja da do posljedice neće doći ili

da će je moći spriječiti, jer je kod takvih učinilaca stepen svijesti o mogućnosti nastupanja zabranjene posljedice veći. Takvu okolnost kao oteţavajuću treba

cijeniti i pri odmjeravanju kazne. ZABLUDA (Ĉl. 39. i 40. KZ FBiH)

Zabluda (lat. error), u pravu uopšte, predstavlja nepostojanje svijesti ili

postojanje pogrešne svijesti o nekim pravno relevantnim okolnostima ili sadrţajima.

U kriviĉnom pravu, zabluda predstavlja nepostojanje svijesti ili

postojanje pogrešne svijesti uĉinioca o relevantnim okolnostima kriviĉnog djela koje ĉini.

U zavisnosti od toga na koje se elemente kriviĉnog djela odnosno okolnosti zabluda odnosi, u kriviĉnom pravu se razlikuju dvije osnovne vrste zabluda:

1. stvarna zabluda - zabluda o ĉinjenicama (lat. error facti) - postoji kada

učinilac u vrijeme izvršenja krivičnog djela nije bio svjestan nekog

njegovog zakonom propisanog obiljeţja (stvarna zabluda u uţem smislu), ili je pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, ako bi one stvarno postojale, to djelo bilo dopušteno, odnosno ne bi bilo

protivpravno djelo (stvarna zabluda u širem smislu). 2. pravna zabluda - zabluda o pravu (lat. error iuris), - postoji kada učinilac

u vrijeme izvršenja djela iz opravdanih razloga ni je znao da je to djelo zabranjeno.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Stvarna zabluda (Ĉlan39. KZ FBiH)

(1) Nije kriviĉno odgovorna osoba koja u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela nije bila

svjesna nekog njegovog zakonom propisanog obiljeţja, ili koja je pogrešno smatrala da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to

djelo bilo dopušteno (2) Ako je osoba bila u zabludi iz nehata, kriviĉno je odgovorna za kriviĉno djelo uĉinjeno iz nehata ako zakon za to kriviĉno djelo propisuje kaţnjavanje i za

nehat. Stvarna zabluda je institut koji iskljuĉuje kriviĉnu odgovornost

uĉinioca i pojavljuje se u 2 oblika, u uţem i širem smislu. Stvarna zabluda u uţem smislu

To je zabluda o zakonskim obiljeţjima (biću) kriviĉnog djela. Postoji kada u vrijeme izvršenja uĉinilac nije bio svjestan nekog

zakonom odreĊenog obiljeţja djela. Zabluda o biću kriviĉnog djela se moţe odnositi na sve okolnosti koje se javljaju kao obiljeţja kriviĉnog djela, kao što su radnja, posljedica, objekat radnje, uzroĉnost ili kauzalitet. Ona se

moţe odnositi i na svaku drugu okolnost koja ulazi u strukturu elemenata datog krivičnog djela u njegovom osnovnom, privilegovanom ili kvalifikovanom obliku,

bez obzira da li se radi o okolnostima stvarnog ili pravnog karaktera. (npr. u ovoj zabludi nalazi se lice koje plaća laţnim novĉanicama ne znajući da su laţne /kriv. djelo falsifikovanja novca/; ili kada brat i sestra vrše obljubu ne znajući da su brat

i sestra /kriv. djelo rodoskrnjavljenja/; ili neko uzme tuĊu stvar pogrešno misleći da je njegova;)

Ova zabluda se moţe odnositi i na mjesto, vrijeme, sredstvo ili naĉin izvršenja, liĉno svojstvo uĉinioca ili svojstvo pasivnog subjekta, ukoliko se i te okolnosti javljaju kao obiljeţje nekih kriv. djela. (npr. da se radi o ţrtvi sa

odreĊenim svojstvima, licu koje nije navršilo odreĊene godine starosti kod nekih djela; ili licu pod meĊunarodnopravnom zaštitom, itd.).

Zablude o biću kriviĉnog djela nema ukoliko se radi o zabludi o pogledu nekih okolnosti koje nisu zakonska obiljeţja kriviĉnog djela. (npr.

ako je uĉinilac lišio ţivota jedno lice, pogrešno misleći da se radi o drugom, ili

ako je prenosio supstance za spravljanje jedne vrste droge, pogrešno misleći da se radi o drugoj vrsti) Stvarna zabluda u širem smislu

To je zabluda o okolnostima koje iskljuĉuju protivpravnost djela, tj. okolnostima koje bi, ako bi uistinu postojale, to djelo ĉinile dopuštenim.

Postoji kada je u vrijeme izvršenja djela uĉinilac pogrešno smatrao da postoje okolnosti prema kojima bi, da su one stvarno postojale, to djelo bilo dozvoljeno. Dakle, ovdje se ne radi o zabludi o biću kriviĉnog djela, već o

zabludi o okolnostima koje se nalaze van bića kriviĉnog djela i koje imaju karakter osnova iskljuĉenja opasnosti i/ili protivpravnosti djela, pa samim tim i

postojanja kriviĉnog djela u cjelini. Iako je ovdje učinilac svjestan bića krivičnog djela, ipak se radi o zabludi koja je po svom efektu i učincima jednaka zabludi o biću krivičnog djela, jer se radi o zabludi o činjenicama koje su materijalni osnov

WWW.BH-PRAVNICI.COM


razloga isključenja protivpravnosti. Uĉinilac ovdje pogrešno smatra da postoji neka okolnost koja opravdava njegovo djelo, ĉinjeniĉna situacija koja daje

legitimitet njegovom ponašanju, što znaĉi da njegov postupak nije upravljen na ostvarenje protivpravnog djela, pa stoga ni nema razloga da se

tako ne ponaša. (npr. policajac hapsi jedno lice u pogrešnom uvjerenju da je to uĉinilac razbojništva za kojim je raspisana potjernica, ili vojnik u ratu ubija svog vojnika misleći da je neprijateljski i sl.)

Sliĉnog su karaktera i neki drugi sluĉajevi koji spadaju u ovaj oblik zablude, kao npr. putativna nuţna odbrana ili krajnja nuţda. (npr. tokom

svaĊe jedan od uĉesnika poteţe za pištolj, a poznat je kao brz na pištolju, a drugi naspram njega poteţe pištolj i ubija prvog, ali na naĉin da bi sud utvrdio da je djelo uĉinjeno u putativnoj /uobraţenoj/ nuţnoj odbrani u uslovima stvarne

zablude) Bez obzira što se u prvom sluĉaju radi o okolnostima koje se nalaze u

zakonskom opisu bića kriviĉnog djela, a u drugom o okolnostima van bića kriviĉnog djela, i jedna i druga prema zakonskom tekstu imaju iste kriviĉnopravne efekte. To je stoga što su i jedne i druge okolnosti , iako različite, od podjednakog

značaja, pa će i zabluda o njima pod istim okolnostima u principu imati isti značaj i dejstvo. Stoga i navedena podjela na stvarnu zabludu u uţem i širem smislu,

koja je uobičajena u našoj literaturi, ni je od posebnog praktičnog značaja. Već je navedeno da stvarna zabluda uvijek iskljuĉuje umišljaj, jer

uĉiniocu nedostaje svijest neophodna za postojanje umišljaja. MeĊutim, to

ne znaĉi da ona u svakom sluĉaju negira svaki oblik kriviĉne odgovornosti. Da bi se znalo kakvo dejstvo na krivicu, odnosno kriviĉnu odgovornost, uĉinioca

ima ova zabluda, potrebno je utvrditi da li je uĉinilac za tu zabludu kriv ili nije, tj. da li je zabluda u kojoj se našao rezultat njegove nepaţnje koju je, da je bio obazriviji, trebao i mogao izbjeći. Drugim rijeĉima, treba utvrditi da li

se navedena zabluda uĉiniocu moţe staviti na teret ili ne moţe, odnosno da li je ona bila skrivljena ili neizvinjavajuća, ili je bila neskrivljena ili izvinjavajuća.

U našoj kriviĉnopravnoj literaturi u tom smislu se uglavnom govori o tzv. otklonjivoj ili neotklonjivoj stvarnoj zabludi:

1. Otklonjiva stvarna zabluda postoji kada se uĉinilac nalazi u zabludi

usljed nehata. Dakle, to je nehatno skrivljena stvarna zabluda, što znaĉi da je on bio duţan i mogao imati pravilnu predstavu o djelu

koje je uĉinio. Kod otklonjive stvarne zablude ne iskljuĉuje se kriviĉna

odgovornost uĉinioca, te će uĉinilac biti odgovoran za nehatno izvršenje djela, ako je za to djelo predviĊeno kaţnjavanje za nehat.

2. Neotklonjiva stvarna zabluda postoji kada uĉinilac nije bio duţan da ima, niti je mogao imati pravilnu predstavu o djelu koje je uĉinio.

Uĉinilac koji se nalazio u neotklonjivoj stvarnoj zabludi nije kriviĉno odgovoran, jer takva zabluda isključuje njegovu krivnju.

Praktiĉno, to znaĉi da ukoliko se utvrdi da postoji stvarna zabluda, a

radi se o kriv. djelu za koje zakon ne propisuje kaţnjavanje za nehatno

izvršenje takvog djela, onda se neće pristupati ispitivanju da li je rijeĉ o otklonjivoj ili neotklonjivoj zabludi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ukoliko je uĉinilac bio u zabludi u odnosu na neku kvalifikatornu okolnost, postojaće njegova odgovornost samo za osnovni oblik djela, dok će u sluĉaju

postojanja zablude u odnosu na neku privilegujuću okolnosti, ipak odgovarati samo za privilegovani oblik djela. Posebni sluĉajevi stvarne zablude: 1. Zabluda o objektu (error in objecto): postoji kada uĉinilac vrši kriv iĉno

djelo na jednom objektu, pogrešno misleći da se radi o drugom objektu.

Ako se u oba slučaja radi o krivičnom djelu i zaštićenim objektima iste vrijednosti, postojanje zablude je pravno irelevantno. npr. uĉinilac ukrade ovcu vlasništvo lica A, misleći da je ona vlasništvo lica B. MeĊutim ukoliko je uĉinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine objekta, koje ujedno predstavljaju i obiljeţja kriviĉnog djela, takva zabluda će biti relevantna .

npr. ako neko oduzme tuĊu stvar ne znajući da se radi o stvari od posebnog istorijskog znaĉaja, neće odgovarati za tešku kraĊu, već za obiĉnu kraĊu.

2. Zabluda o licu (error in persona): To je poseban oblik zablude o objektu, kada se ĉovjek pojavljuje kao objekt krivĉnog djela, npr. uĉinilac u mraku

saĉeka neko lice i napadne ga misleći da je to lice sa kojim ima sukob,

meĊutim utvrdi se da je to sasvim drugo lice. Ovdje se neće raditi o stvarnoj zabludi, jer sva lica uţivaju jednaku krivično-pravnu zaštitu, pa nije bitno prema kome je usmjeren napad. MeĊutim ukoliko je uĉinilac bio u zabludi u odnosu na neke osobine lica, koje ujedno predstavljaju i obiljeţja kriviĉnog djela, takva zabluda će biti relevantna. npr. ako sluţbeno lice u

institucijama BiH ograniĉi slobodu kretanja licu pod meĊunarodnopravnom zaštitom, pogrešno misleći da se radi o nekom drugom licu, neće odgovarati

za kriv. djelo Ugroţavanje lica pod meĊunarodnopravnom zaštitom iz ĉl. 192. KZ BiH, već za kriv. djelo Protivpravno lišenje slobode iz ĉl. 147. KZ BiH.

3. Promašeni udarac (aberatio ictus sive impetus): Postoji kada uĉinilac

preduzima radnju radi izvršenja djela prema jednom objektu, a posljedica nastupi na drugom objektu. Ovdje se ustvari ne radi o stvarnoj

zabludi, nego o skretanju kauzalnog ili uzroĉnog toka prema drugom objektu. npr. lice A puca na lice B ali ga promaši i pogodi lice C, ili prilikom pucanja na lice A doĊe do rikošeta (odbijanja zrna od tvrdi predmet) i povreĊivanja nekog

lica prema kome nije usmjeren napad. U ovom sluĉaju naša sudska praksa i pravna teorija zauzimaju stanovište prema kome će se raditi o pokušaju

ubistva lica prema kome je pucano i ubistva iz nehata lica koje je metak pogodio. Ta dva djela tretiraju se kao djela u sticaju. Aberacije su veoma sliĉne zabludama o kauzalitetu i postoje kada uĉinilac nije prouzrokovao

posljedicu na ţeljenom nego na nekom drugom objektu. Ovdje se ne radi u pravom smislu o stvarnoj zabludi, već je u pitanju devijacija u

izvoĊenju radnje, skretanju udarca, pogrešnom smjeru radnje radi toga što je loše izvedena pa je stoga promašila ţeljeni cilj. (npr. uĉinilac je

pucao je na jedno lice a pogodio drugo; ili supruga je htjela otrovati muţa, ali

je otrovano vino koje je stavila na sto popilo drugo lice; (aberacije s objektom iste vrijednosti); ili, uĉinilac je pucao na zvijer a pogodio je prolaznika (aberacije s objektom razliĉite vrijednosti). Prema preteţnom shvatanju u ovakvim sluĉajevima postoji idealni sticaj pokušaja ţeljenog kriviĉnog djela i nehatnog kriviĉnog djela stvarno izvršenog prema drugom

WWW.BH-PRAVNICI.COM


objektu. Valja ipak upozoriti da se, u zavisnosti od sluĉaja, treba ispitati da li

je uĉinilac dopuštao mogućnost da pogodi drugo lice, što se raspravlja po

pravilima alternativnog umišljaja (dolus alternativus). Ako je on s tim raĉunao, tada se neće raditi o aberatio ictus-u.

4. Zabluda o kauzalitetu: Postoji kod uĉinioca koji je odvijanje radnje, odnosno kauzalnog toka, zamislio na jedan naĉin, a to se dogodilo na drugi naĉin, tj. posljedica je prouzrokovana na drukĉiji naĉin nego što je

uĉinilac zamislio - predstavljeni i stvarni odnosno realizovani kauzalni tok se ne poklapaju. Za ocjenu kriviĉnopravnog znaĉaja ove zablude

mjerodavan je sam karakter i stepen odstupanja. S obzirom da nije

moguće uvijek sagledati kauzalni tok u svim detaljima i pojedinostima, zabluda će biti irelevantna ako su u pitanju nebitna odstupanja stvarnog od

zamišljenog kauzalnog toka. npr. uĉinilac je radi ubistva bacio ţrtvu s mosta u vodu da se utopi, ali je ţrtva umrla prije radi srĉanog udara i sl. Ovdje su

odstupanja nebitna i stoga su irelevantna pa umišljajna odgovornost ostaje. Tek ako se radi o bitnim odstupanjima radi će se o zabludi koja je od značaja i koja isključuje umišljaj u odnosu na posljedicu.

Pravna zabluda (Ĉlan 40. KZ FBiH)

Uĉinilac kriviĉnog djela koji iz opravdanih razloga nije znao da je to djelo zabranjeno, moţe se blaţe kazniti ili osloboditi kazne.

Pravna zabluda (error iuris) predstavlja pogrešnu predstavu uĉinoca o zabranjenosti kriviĉnog djela, odnosno njegovoj protivpravnosti. Radi se

o situacijama kada uĉinilac pogrešno drţi da ono što ĉini nije pravno zabranjeno, on je u zabludi u pogledu zabrane koju je u datom sluĉaju morao da poštuje, tj. nedostaje mu svijest o nedopuštenosti djela.

Za razliku od stvarne zablude kod koje uĉinilac nije svjestan onoga što ĉini, kod pravne zablude on je toga svjestan, ali ne zna da je to što radi pravno

nedopušteno odn. propisano kao kriviĉno djelo. Dakle, uĉinilac kod stvarne zablude ne zna što radi, a kod pravne zablude ne zna da ono što radi ne smije raditi. (npr. ako uĉinilac djela rodoskrvnjenja nije svjestan srodniĉkog odnosa,

postoji stvarna zabluda, a ako takva svijest postoji, ali uĉinilac smatra da to nije zabranjeno, rijeĉ je o pravnoj zabludi; ili uĉinilac vrši obljubu sa djetetom znajući

da ono nije navršilo 14 godina starosti, ali ne zna da je to pravno zabranjeno. Pravna zabluda (kao i stvarna) se moţe javiti u 2 oblika:

a) direktna pravna zabluda - zasniva se na pogrešnom uvjerenju uĉinioca o

dopuštenosti njegovog djela i postoji kad uĉinilac nije svjestan norme koja se

odnosi na dato djelo ili je pogrešno razumije. Uĉinilac dakle nije svjestan da je njegovo ponašanje predviĊeno kao kriviĉno djelo.

b) indirektna pravna zabluda - sastoji se u pogrešnoj predstavi o nekom od

razloga iskljuĉenja protivpravnosti i postoji kad je uĉinilac svjestan zabranjenosti njegovog djela, ali on pogrešno procjenjuje da u datom sluĉaju

postoji posebna norma koja njegovo ponašanje ĉini dopuštenim, ili pogrešno drţi da postoji neki osnov iskljuĉenja protivpravnosti, ali kojeg pravni poredak ne priznaje, a što on ne zna, odn. pogrešno shvata granice jednog inaĉe

WWW.BH-PRAVNICI.COM


pravno priznatog razloga za iskljuĉenja protivpravnosti. Npr. uĉinilac smatra da je vršenje ratnog zloĉina protiv civilnog stanovništva dopušteno ukoliko ga

vrši po nareĊenju pretpostavljenog; ili sluţbeno lice pogrešno smatra da je svako njegovo djelo dozvoljeno ukoliko ga ĉini po nareĊenju pretpostavljenog;

Prema našem zakonu, pravna zabluda ne iskljuĉuje postojanje

kriviĉne odgovornosti.

Pravna zabluda proizvodi kriviĉnopravne uĉinke ili dejstvo samo u segmentu kaţnjavanja, jer se predviĊa mogućnost ublaţavanja ili

osloboĊenja od kazne. MeĊutim, takvu mogućnost sud moţe koristiti samo pod uslovom da je uĉinilac u pravnoj zabludi bio iz opravdanih razloga, što procjenjuje sud u svakom konkretnom sluĉaju. Sud će pri tome procjenjivati

sve objektivne i subjektivne okolnosti, kako na strani samog krivičnog djela, tako i na strani učinioca, odnosno njegove pozicije i odnosa prema djelu.

U tom smislu je, kao i kod stvarne zablude, potrebno razlikovati:

a) otklonjivu pravnu zabludu – postoji kad je uĉinilac prema okolnostima

tempore criminis mogao da zna da je djelo koje ĉini zabranjeno, b) neotklonjivu pravnu zabludu – postoji kad uĉinilac nije mogao da izbjegne

zabludu u kojoj se nalazio, dakle, kada uĉinilac pod datim okolnostima nije mogao da zna da je to djelo nedopušteno.

Pri procjeni da li se radi o jednoj ili drugoj zabludi, osnovno polazište

je karakter kriviĉnog djela koje je u pitanju:

Ako je rijeĉ o kriviĉnim djelima koja ulaze u kategoriju djela ĉija je neprihvatljivost oĉigledna, odnosno za koja je oĉigledno i opšte poznato da imaju protivdruštveni karakter, onda kriteriji ocjene opravdanosti razloga,

odnosno otklonjivosti ili neotklonjivosti zablude, svakako moraju biti veoma strogi. Teško da se učinilac moţe pozivati da nije znao da je takvo djelo

zabranjeno pa da ga je zbog toga učinio. Kod nekih od njih kao što je npr. ubistvo, silovanje, razbojništvo i sliĉna djela praktiĉno je iskljuĉena mogućnost postojanja pravne zablude.

S druge strane, ako se radi o djelima ĉija neprihvatljivost nije tako oĉigledna i kod kojih kriminalnost nije tako izrazita, u obzir će se uzeti niz

okolnosti date situacije, ukljuĉujući posebno svojstva samog uĉinioca, njegovo zvanje i zanimanje, odnos uĉinioca prema djelu i sl.

Pravna zabluda bi mogla postojati u sluĉaju kada stranac ili naš graĊanin

koji duţe boravi van zemlje, na teritoriju BiH vrše prodaju deviza i sliĉne radnje koje su u drugim drţavama dozvoljene. Pravna zabluda mogla bi postojati i u

situacijama velikih elementarnih nepogoda, kada uĉinilac boravi na odreĊenom podruĉju koje je odsjeĉeno i nema nikakve komunikacije, tako da iz opravdanih razloga ne zna za eventualno nove propise koji su se donosili u takvoj situaciji.

Pravna zabluda je u praksi veoma rijetka.

KAZNE

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Vrste kazni (Ĉlan 41. KZ FBiH)

(1) Kriviĉno odgovornim uĉiniteljima kriviĉnih djela mogu se izreći ove kazne:

a) kazna zatvora; b) novĉana kazna.

(2) Kazna zatvora moţe se izreći samo kao glavna kazna. (3) Novĉana kazna moţe se izreći i kao glavna i kao sporedna kazna. (4) Ako je za jedno kriviĉno djelo propisano više kazni, samo se jedna moţe

izreći kao glavna. (5) Za kriviĉna djela uĉinjena iz koristoljublja novĉana kazna kao sporedna moţe

se izreći i kad nije propisana zakonom, ili kad je zakonom propisano da će se uĉinitelj kazniti kaznom zatvora ili novĉanom kaznom, a sud kao glavnu kaznu izrekne kaznu zatvora. Glavne kazne su one kazne koje su takvog karaktera da se samo

njihovom primjenom u cijelosti moţe ostvariti svrha kaţnjavanja. Sporedne kazne su one kazne kojima se ne moţe u potpunosti postići svrha kaţnjavanja i koje se mogu izricati samo uz glavnu kaznu,

kako bi se pojaĉalo i dopunilo dejstvo glavne kazne.

Ako se novĉana kazna izriĉe kao glavna, onda se uvijek izriĉe kao jedina. Kazne su:

1. zatvor (i dugotrajni zatvor),

2. maloljetniĉki zatvor i 3. novĉana kazna.

Zatvor (i dugotrajni zatvor) i maloljetniĉki zatvor su uvijek glavne kazne.

Novĉana kazna moţe biti i glavna i sporedna. Kada je za kriviĉno djelo propisano više kazni, samo jedna se moţe

izreći kao glavna. Kod kriviĉnih djela iz koristoljublja novĉana kazna se moţe izreći uz

kaznu zatvora i kad nije izriĉito propisana za to kriviĉno djelo.

Svrha kaţnjavanja (Ĉlan 42. KZ FBiH)

“Svrha kaţnjavanja jeste: a) da se izrazi društvena osuda uĉinjenog kriviĉnog djela; b) da se utiĉe na uĉinitelja da ubuduće ne uĉini kriviĉna djela;

c) da se utiĉe na ostale da ne uĉine kriviĉna djela; d) i da se utiĉe na svijest graĊana o pogibeljnosti kriviĉnih djela i o pravednosti

kaţnjavanja uĉinitelja.”

KZ FBiH (odredbe ĉl. 7.) odreĊuje opštu svrhu svih kriviĉnih sankcija, a to

je preventivni uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne ĉine kriviĉna djela, te sprjeĉavanje uĉinioca da ĉini kriviĉna djela i podsticanje njegova prevaspitanja.

Polazeći od tako postavljenih opštih okvira svrhe kaţnjavanja, zakon je u ovoj odredbi (Ĉlan 42. KZ FBiH) propisao samo svrhu kazne, odnosno svrhu kaţnjavanja, koja se sastoji u slijedećem:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. da se izrazi društvena osuda uĉinjenog kriviĉnog djela; 2. sprjeĉavanje uĉinioca da ubuduće ĉini kriviĉna djela i njegovo popravljanje

(specijalna prevencija); 3. da se utiĉe na sve potencijalne uĉinioce kriviĉnih djela da se uzdrţe takve

djelatnosti (generalna prevencija); 4. da se utiĉe na svijest graĊana o neprihvatljivosti i štetnosti kriviĉnih djela i

o pravednosti kaţnjavanja uĉinioca.

Dakle, svrhu kaţnjavanja ĉine dva osnovna elementa koja treba

posmatrati u njihovom jedinstvu:

1. Prvi elemenat je suzbijanje opasnih djelatnosti kojima se povrjeĊuju ili ugroţavaju vrijednosti zaštićene kriviĉnim zakonodavstvom, drugim

rijeĉima, zaštita društva od kriminaliteta kao negativne društvene pojave. 2. Posebna svrha kaţnjavanja leţi u njenoj preventivnoj funkciji koja se

manifestuje u 2 oblika: a) Specijalna ili posebna prevencija - znaĉi uticaj na uĉinioca da

ponovo ne ĉini kriviĉna djela i njegovo prevaspitanje. b) Generalna ili opšta prevencija - znaĉi uticaj na druge da ne ĉine

kriviĉna djela.

U pravilu, dejstvo kazne nije usmjereno na odmazdu ili retribuciju, već na prevenciju. Kazna koju sud izrekne treba biti takva da se njenim

izvršenjem moţe ostvariti svrha kaţnjavanja. Kazna zatvora Ĉlan 43. KZ FBiH

(1) Kazna zatvora ne moţe biti kraća od trideset dana niti duţa od dvadeset godina.

(2) Za najteţe oblike teških kriviĉnih djela uĉinjenih s umišljajem moţe se propisati kazna zatvora u trajanju od dvadeset do ĉetrdeset pet godina

(dugotrajni zatvor). (3) Kazna dugotrajnog zatvora nikada se ne moţe propisati kao jedina glavna kazna za pojedino kriviĉno djelo.

(4) Kazna dugotrajnog zatvora ne moţe se izreći uĉinitelju koji u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela nije navršio dvadeset jednu godinu ţivota.

(5) Pod uslovima propisanim glavom X (Pravila o odgojnim preporukama, odgojnim mjerama i o kaţnjavanju maloljetnika) ovog zakona moţe se izreći kazna maloljetniĉkog zatvora. Kazna maloljetniĉkog zatvora je po svojoj svrsi,

prirodi, trajanju i naĉinu izvršenja posebna kazna lišenja slobode. (6) Kazna zatvora se izriĉe na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci i na

pune dane. Kazna dugotrajnog zatvora se izriĉe samo na pune godine. (7) Ako je izreĉena kazna dugotrajnog zatvora, amnestija i pomilovanje mogu se dati tek nakon izdrţane tri petine te kazne.

U našem kriviĉnom zakonodavstvu kazna zatvora je osnovna kriviĉna sankcija.

Ona je propisana za svako kriviĉno djelo, nekada kao jedina kazna, a nekada alternativno sa novĉanom kaznom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kazna zatvora je vremenska kazna koja se izriĉe u rasponu od 30 dana (opšti minimum) do 20 godina (opšti maksimum).

Proizilazi dakle da se naš zakon opredijelio za sistem relativno odreĊenih kazni, što znaĉi da zakon za svako kriviĉno djelo propisuje kaznu u odreĊenim

okvirima, odreĊujući njenu donju u gornju granicu. Nekada je odreĊena i jedna i druga granica, a nekada samo jedna od njih, odnosno samo posebni minimum ili posebni maksimum kazne zatvora. U sluĉajevima kada je odreĊena samo donja

granica, kao gornja granica kazne uzima se opšti maksimum, a u obrnutom sluĉaju, kada je odreĊena samo gornja granica, kao donja granica uzima se opšti

minimum od 30 dana. Kada se radi o granicama kazne za jedno kriviĉno djelo u okviru kojih sud

moţe odmjeriti kaznu, treba imati u vidu i alternativni naĉin propisivanja kazne. U

takvim sluĉajevima, izmeĊu dvije kazne zatvora od kojih svaka moţe biti glavna, sud bira jednu od njih i izriĉe je kao glavnu. Naš zakon ni u jednom sluĉaju

kaznu zatvora ne propisuje kumulativno sa novĉanom kaznom, osim u sluĉaju kriviĉnih djela uĉinjenih iz koristoljublja.

Za razliku od nekih kriviĉnih zakonodavstava, naš zakon ne predviĊa

mogućnost prekoraĉenja opšteg maksimuma kazne ni u sluĉaju sticaja kriviĉnih djela. Visina jedinstvene kazne zatvora u takvim sluĉajevima moţe

dostići opšti maksimum, ali u sluĉajevima sticaja djela sa propisanom kaznom

zatvora do 3 godine, jedinstvena kazna ne moţe ni dostići opšti maksimum kazne zatvora, odnosno ona ne moţe biti veća od 8 godina.

Kazna zatvora se izriĉe na pune godine i pune mjesece, a kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci i na pune dane.

Npr. nepravilno je izreći kaznu zatvora u trajanju od 45 dana ili 60 dana i sl. U prvom sluĉaju pravilno bi bilo kazna zatvora u trajanju od 1 mjeseca i 15 dana, a u drugom u trajanju od 2 mjeseca.

Kazna zatvora u trajanju do 6 mjeseci moţe se uz pristanak osuĊenog zamijeniti u novĉanu kaznu, a izuzetno radom za opšte dobro na

slobodi.

Kazna zatvora se izvršava u zatvorenim, poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrţavanje kazni (za razliku od kazne dugotrajnog zatvora koja

se iskljuĉivo izvršava u ustanovama zatvorenog tipa). Postoji i tzv. supletorna kazna zatvora koja nastaje zamjenom

novĉane kazne kaznom zatvora u sluĉaju neplaćanja novĉane kazne. Dugotrajni zatvor

Dugotrajni zatvor nije izriĉito propisan kao posebna vrsta kazne, ali on to

jeste po nizu obiljeţja. Dugotrajni zatvor je nova kazna lišenja slobode, a zamjena je za

smrtnu kaznu koja je ukinuta na temelju Protokola 6. Evropske konvencije

o ljudskim pravima.

Dugotrajni zatvor se propisuje za najteţe oblike kriviĉnih djela

uĉinjenih sa umišljajem. Nikada se ne propisuje kao jedina kazna za odreĊeno kriviĉno djelo,

već uvijek alternativno uz kaznu zatvora.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izriĉe se u rasponu od 20 do 45 godina i to samo na pune godine. Ne moţe se izreći mlaĊem punoljetnom licu tj. izvršiocu kriviĉnog

djela koji u vrijeme izvršenja kriviĉnog djela nije navršio 21 godinu ţivota. Kod ove vrste kazne pooštreni su uslovi tzv. „zakonskih pogodnosti“

u odnosu na kaznu zatvora, tako da se osuĊenik na dugotrajni zatvor moţe amnestirati, pomilovati ili uslovno otpustiti tek nakon izdrţanih 3/5 izreĉene kazne. Izvršava se samo u kazneno-popravnim ustanovama zatvorenog tipa.

Rad za opće dobro na slobodi (Ĉlan 44. KZ FBiH)

(1) Kad sud odmjeri i izrekne kaznu zatvora od najviše šest mjeseci moţe istovremeno odrediti da se izreĉena kazna, uz pristanak optuţenog, zamijeni radom za opće dobro na slobodi.

(2) Odluka da se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro na slobodi zasniva se na ocjeni da, uzimajući u obzir sve okolnosti koje odreĊuju vrstu i

mjeru kazne, izvršenje kazne zatvora ne bi bilo prijeko potrebno za ostvarenje svrhe kaţnjavanja, ali istovremeno uslovna kazna ne bi bila dovoljna za postizanje opće svrhe kriviĉnopravnih sankcija.

(3) Rad za opće dobro na slobodi odreĊuje se u trajanju srazmjernom izreĉenoj kazni zatvora od najmanje deset do najviše šezdeset radnih dana. Rok za

izvršenje rada za opće dobro na slobodi ne moţe biti kraći od jednog mjeseca niti duţi od jedne godine. (4) Pri ocjenjivanju trajanja rada za opće dobro na slobodi, kao i vremena

izvršenja tog rada, sud će uzeti u obzir izreĉenu kaznu zatvora koja se zamjenjuje i mogućnosti uĉinitelja, s obzirom na njegovu osobnu situaciju i

zaposlenje. (5) U sluĉaju kada osuĊenik po isteku odreĊenog roka nije izvršio ili je samo djelimiĉno izvršio rad za opće dobro na slobodi, sud će donijeti odluku o izvršenju

kazne zatvora u trajanju srazmjernom vremenu preostalog rada za opće dobro na slobodi.

(6) Zamjena kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi moţe se primijeniti i u sluĉajevima kada se novĉana kazna zamjenjuje kaznom zatvora prema odredbama ĉl.47. (Zamjena novĉane kazne) ovog zakona.

(7) RasporeĊivanje na rad za opće dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadleţno za poslove pravosuĊa prema

mjestu prebivališta odnosno boravišta osuĊenika, vodeći raĉuna o njegovim sposobnostima i znanjima.

Rad za opšte dobro na slobodi ili društveno koristan rad predstavlja posebnu kriviĉnopravnu sankciju-mjeru, i to jednu od mjera iz kategorije

novih, alternativnih kriviĉnih sankcija, koja se nalazi negdje izmeĊu kazne i uslovne osude, kao mjere upozorenja.

Rijeĉ je o sui generis mjeri, koja se bazira na dva konstitutivna

elementa: 1. prvi konstitutivni elemenat se sastoji u tome da je za njenu primjenu

neophodan pristanak osuĊenog i

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. drugi konstitutivni elemenat je rad osuĊenika na slobodi kao središnji i osnovni elemenat, koji ima posebnu socijalno-integrativnu

vrijednost, naroĉito u smislu resocijalizacije uĉinioca.

Ova mjera ne podrazumijeva samo rad u bolnicama ili ustanovama za

njegu, već i svaki drugi rad u drţavnim ustanovama, poĉev od kurirskih poslova do poslova odrţavanja ĉistoće, pomoći ţenama i ţrtvama nasilja, pomoći raznim oblicima graĊanskih udruţenja, humanitarnih organizacija, restauracije istorijskih

spomenika, baštovanskih poslova na javnim zelenim površinama i sl. poslova. Rad za opšte dobro na slobodi se pojavljuje kao zamjena za izreĉenu

kaznu zatvora do 6 mjeseci, što govori da je namjena ove mjere izbjegavanje primjene kratkotrajnih kazni zatvora.

Ovakvu svoju odluku sud zasniva na uvjerenju da izvršenje izreĉene

kazne zatvora nije neophodno za ostvarenje svrhe kaţnjavanja, ali da istovremeno ni uslovna osuda ne bi bila dovoljna za postizanje opšte svrhe

kriviĉnopravnih sankcija. Pri tome sud cijeni sve okolnosti, koje odreĎuju vrstu i

visinu kazne. Iz ovoga proizilazi da se mjera rada za opšte dobro nalazi negdje izmeĊu

kazne i uslovne osude. Ipak teţina kriviĉnog djela nije odluĉujuće mjerilo pri njenom izboru. Kako zakon nije dao jasna mjerila sudu za izbor navedene

mjere, sudu preostaje da cijeni opštu svrhu kriviĉnih sankcija, odn. generalnu prevenciju. Ukoliko, dakle, sud ocijeni da se ovakvom mjerom ne bi izvršio uticaj na druge da poštuju pravni sistem i ne ĉine takva kriviĉna

djela, onda zamjena kazne radom za opšte dobro na slobodi ne bi bila opravdana.

Kako se radi o kriteriju koji je dosta apstraktan, ĉini se ipak da bi kod odluke u ovakvim sluĉajevima osnovno mjerilo trebala biti liĉnost uĉinioca i njegova spremnost da prihvati ovakvu mjeru i radom ispuni svoj moralni

dug prema društvu i uĉini makar simboliĉku naknadu za uĉinjeno djelo. Zakonska pretpostavaka za izbor ove mjere je pristanak optuţenog.

Sud, ukoliko procijeni da ovoj mjeri u datom sluĉaju ima mjesta, poslije odmjerene, odnosno utvrĊene (izreĉene) kazne zatvora nakon vijećanja i glasanja, dakle prije nego je ona objavljena, pita uĉinioca da li pristaje na ovu

mjeru ili ne, naravno saopštavajući mu kazna koja je u pitanju. Iako je za očekivati da će pristanak uglavnom uslijediti, učinilac moţe izjaviti i da nije

spreman odmah dati odgovor, radi čega sud moţe donijeti odluku o odgodi ili prekidu glavne rasprave.

Rad za opšte dobro na slobodi odreĊuje se u trajanju od 10 do

najviše 60 radnih dana, s tim da taj korisni rad mora biti izvršen u roku koji ne moţe biti kraći od 1 mjeseca ni duţi od 1 godine. Zakon odreĊuje da se

trajanje rada za opšte dobro odreĊuje srazmjerno s izreĉenom kaznom zatvora. U praksi će se najvjerovatnije polaziti upravo od toga da kazni zatvora od 6 mjeseci odgovara maksimalno trajanje te mjere od 60 radnih dana, pa će na

osnovu toga traţiti odnos izmeĊu visine izreĉene kazne zatvora i trajanja rada za opšte dobro i odmjeriće je upravo prema navedenom odnosu: jedan

mjesec zatvora jednak je ovoj mjeri u trajanju od deset dana, itd. Pri odluĉivanju o trajanju ove mjere sud treba, pored izreĉene kazne

zatvora, da uzima u obzir i mogućnosti uĉinioca u pogledu njegove liĉne

WWW.BH-PRAVNICI.COM


situacije i zaposlenja. Na taj naĉin je predviĊena obaveza za sud da prije

izricanja ove mjere utvrdi da li, s obzirom na liĉne i porodiĉne prilike uĉinioca,

postoje realne mogućnosti za primjenu ove mjere i njeno izvršenje. U tom smislu treba posmatrati i pristanak učinioca, jer on na odreĎeni način predstavlja

garanciju sudu da postoji spremnost učinioca da u postavljenom roku oba vi rad koji mu je odreĎen.

Ako osuĊeni po isteku odreĊenog roka ne izvrši, ili samo djelimiĉno

izvrši ovu mjeru, sud donosi odluku o izvršenju kazne zatvora srazmjerno vremenu preostalog rada za opšte dobro na slobodi.

Zakon je predvidio zamjenu kazne zatvora radom za opšte dobro na slobodi i u sluĉajevima tzv. supletornog zatvora, odn. kada se novĉana kazna zamjenjuje kaznom zatvora. Ovim se zapravo rad za opšte dobro na

slobodi javlja kao supstitut ne kazni zatvora, već novĉanoj kazni, odnosno on je „alternativa alternativi“.

RasporeĊivanje na rad za opšte dobro na slobodi u smislu vrste i radnog mjesta obavlja kantonalno ministarstvo nadleţno za poslove pravosuĊa prema mjestu prebivališta odnosno boravišta osuĊenika, vodeći

raĉuna o njegovim sposobnostima i znanjima.

Najzad, neophodno je reći da naša sudska praksa teško prihvata ovu

mjeru, jer u sudskoj praksi do danas nije poznat ni jedan sluĉaj njenog izricanja. Uslovni otpust (Ĉlan 45. KZ FBiH)

(1) OsuĊeni koji je izdrţao polovinu, te, izuzetno, osuĊeni koji je izdrţao jednu trećinu kazne zatvora moţe biti osloboĊen izdrţavanja kazne zatvora, pod

uslovom da ne uĉini novo kriviĉno djelo prije isteka trajanja kazne (uslovni otpust). (2) OsuĊeni koji je izdrţao polovinu kazne zatvora moţe biti osloboĊen

izdrţavanja kazne zatvora ako se za vrijeme izdrţavanja kazne zatvora njegovo ponašanje popravi do te mjere da se moţe opravdano oĉekivati da će se nakon

otpusta s izdrţavanja kazne zatvora ponašati primjereno, a naroĉito da neće uĉiniti kriviĉna djela. Prilikom odluĉivanja o uslovnom otpustu osuĊenog, uzet će se u obzir njegovo ponašanje tokom izdrţavanja kazne i druge okolnosti koje

ukazuju na to da je svrha kaţnavanja postignuta. (3) OsuĊeni koji je izdrţao jednu trećinu kazne zatvora moţe biti uslovno

otpušten ukoliko postoje uslovi iz stava 1. ovog ĉlana i ukoliko posebne okolnosti vezane za liĉnost osuĊenog jasno ukazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja. (4) OsuĊeni na kaznu dugotrajnog zatvora moţe biti uslovno otpušten nakon

izdrţane tri petine te kazne. Institucija uslovnog otpusta je nastala na ideji popravljanja kao svrsi

kaţnjavanja, što znaĉi da nije potrebno insistirati na izdrţavanju kazne zatvora u cijelosti ako se uĉinilac popravio, već mu, naprotiv, puštanjem na

slobodu uz odreĊene uslove i obaveze, treba pomoći u njegovoj socijalnoj readaptaciji.

Uslovni otpust se sastoji u prijevremenom otpuštanju osuĊenika sa izdrţavanja zatvorske kazne ukoliko su ispunjene odreĊene pretpostavke i ispoštovani postavljeni uslovi. Kada istekne vrijeme uslovnog otpusta,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


kazna se smatra izdrţanom, osim ako uslovno otpušteni ne prekrši postavljene

uslove, kada se otvara pitanje opoziva uslovnog otpusta. Uslovni otpust ima sliĉnosti sa uslovnom osudom, jer se i u jednom i

u drugom sluĉaju na odreĊeni naĉin suspenduje kazna lišenja slobode, s

tom razlikom što uslovnoj osudi ne prethodi ni djelimiĉno izdrţavanje kazne i što uslovnu osudu mogu da prate odreĊeni oblici nadzora, dok u našem sistemu uslovnog otpusta vršenje nadzora nad uslovno otpuštenim

ne postoji. Uslovni otpust je moguć ako je osuĊeni izdrţao 1/2, a izuzetno i 1/3

kazne zatvora, pod uslovom da osuĊenik ne uĉini novo kriviĉno djelo prije isteka trajanja kazne.

Pored navedenih formalnih pretpostavki, za korištenje privilegije uslovnog

otpuštanja, neophodno je ispunjenje i odreĊenih materijalnih uslova koji se odnose na samog osuĊenog. Tu se prvenstveno misli na to da se uĉinilac

svojim dobrim vladanjem tokom izdrţavanja zatvorske kazne, tako popravio da se moţe opravdano oĉekivati da će se na slobodi dobro vladati, a posebno da neće ĉiniti kriviĉna djela.

Kada je u pitanju uslovno otpuštanje nakon izdrţane 1/3 kazne zatvora, neophodno je da postoje i posebne okolnosti vezane za ličnost osuĎenog koje

očigledno ukazuju da je postignuta svrha kaţnjavanja. Posebno je regulisano pitanje uslovnog otpusta kod kazne

dugotrajnog zatvora koji moţe uslijediti tek nakon izdrţane 3/5 te kazne.

Opoziv uslovnog otpusta (Ĉlan 46. KZ FBiH)

(1) Sud će opozvati uslovni otpust ako osuĊeni za vrijeme uslovnog otpusta uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koja mu je izreĉena kazna zatvora od jedne godine ili teţa kazna.

(2) Sud moţe opozvati uslovni otpust ako osuĊeni na uslovnom otpustu uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koja je izreĉena kazna zatvora do jedne godine.

Prilikom odluĉivanja hoće li opozvati uslovni otpust sud naroĉito uzima u obzir sliĉnost uĉinjenih djela, njihov znaĉaj, motive iz kojih su uĉinjena, te druge okolnosti koje ukazuju na prikladnost opoziva uslovnog otpusta.

(3) Prilikom izricanja opoziva uslovnog otpusta sud izriĉe kaznu uzimajući ranije izreĉenu kaznu kao već utvrĊenu. Dio kazne koji je osuĊeni izdrţao prema ranijoj

presudi uraĉunava se u izdrţavanje naknadne kazne, ali se vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uraĉunava. (4) Odredbe st. od 1. do 3. ovog ĉlana primjenjuju se i kad se osuĊenom na

uslovnom otpustu sudi za kriviĉno djelo uĉinjeno prije njegovog uslovnog otpusta. (5) Ako je osuĊeni na uslovnom otpustu osuĊen na kaznu zatvora do jedne

godine i ako sud ne opozove uslovni otpust, vrijeme uslovnog otpusta se produţava za vrijeme koje je osuĊeni proveo na izdrţavanju kazne zatvora.

Iz samog pojma uslovnog otpusta proizilazi da se ne radi o

definitivnom odustanku od kazne, već tek ako je proteklo predviĊeno vrijeme i ako osuĊeni nije uĉinio novo kriviĉno djelo, odnosno ako nije

otkriveno kriviĉno djelo uĉinjeno prije odluĉivanja o uslovnom otpustu.

Neispunjenje tih uslova predstavlja osnov za opozivanje uslovnog otpusta. Opoziv uslovnog otpusta moţe biti obavezan i fakultativan:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. Opoziv uslovnog otpusta je obavezan ukoliko osuĊeni za vrijeme trajanja uslovnog otpusta uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koje

mu sud izrekne kaznu zatvora od 1 godine ili teţu kaznu. 2. Opoziv uslovnog otpusta je moguć (fakultativan) ako osuĊeni u

vrijeme trajanja uslovnog otpusta izvrši jedno ili više kriviĉnih djela za koje mu je sud izrekao kaznu zatvora do 1 godine. U ovom sluĉaju

sud cijeni da li će opozvati uslovni otpust i pri toj ocjeni posebno uzima u

obzir sliĉnost uĉinjenih kriviĉnih djela, njihov znaĉaj, motive iz kojih su djela uĉinjena, kao i svaku drugu okolnost koja ukazuje na opravdanost

opoziva uslovnog otpusta.

U sluĉaju opoziva uslovnog otpusta, sud izriĉe jedinstvenu kaznu

primjenom odredaba o izricanju kazne za sticaj kriviĉnih djela, s tim što se dio kazne koji je osuĊeni izdrţao prema ranijoj presudi uraĉunava u

jedinstvenu kaznu, (vrijeme provedeno na uslovnom otpustu ne uraĉunava se).

Sud izuzetno moţe odstupiti od ovih pravila i moţe izreći kaznu nezavisno od ranije izreĉene kazne, ako se primjenom odredaba o odmjeravanju kazne za

kriviĉna djela u sticaju ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja s obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne.

Opozivanje uslovnog otpusta moguće je i kada se licu koje se nalazi na uslovnom otpustu sudi za kriv. djelo ili djela uĉinjena prije njegovog upućivanja na uslovni otpust. U ovim slučajevima primjenjuju se pravi la iz

navedenih odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne. Ako je osuĊeni koji je na uslovnom otpustu osuĊen na kaznu zatvora

do 1 godine i ako u takvom sluĉaju uslovni otpust ne bude opozvan, vrijeme uslovnog otpusta se produţava za ono vrijeme koje je osuĊeni proveo na izdrţavanju nove kazne zatvora. Iz ovog proizilazi da opoziv

uslovnog otpusta nije moguć ako je za novo kriviĉno djelo izreĉena novĉana kazna. Novĉana kazna (Ĉlan 47. KZ FBiH)

(1) Novĉana kazna izriĉe se u dnevnim iznosima, a ako to nije moguće moţe se

izreći u odreĊenom iznosu. (2) Ako se novĉana kazna izriĉe u dnevnim iznosima moţe iznositi najmanje pet

a najviše tri stotine šezdeset dnevnih iznosa, a za kriviĉna djela uĉinjena iz koristoljublja najviše hiljadu pet stotina dnevnih iznosa, osim u sluĉajevima propisanim ovim zakonom.

(3) Ako se novĉana kazna izriĉe u odreĊenom iznosu najniţi iznos ne moţe biti manji od 150 KM, a najviši iznos ne moţe biti veći od 50.000 KM, a za kriviĉna

djela uĉinjena iz koristoljublja iznos ne moţe biti veći od 1.000.000 KM, osim u sluĉajevima propisanim ovim zakonom. (4) Prilikom izricanja novĉane kazne za kriv. djela uĉinjena iz koristoljublja sud

moţe izreći novĉanu kaznu u iznosu većem od najvišeg iznosa propisanog u st. 2. i 3. ovog ĉlana, ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je uĉinitelj

pribavio uĉinjenjem kriv. djela prelazi iznos od 1.000.000 KM. U tom se sluĉaju uĉinitelju moţe izreći novĉana kazna u iznosu koji ne moţe biti veći od

WWW.BH-PRAVNICI.COM


dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio uĉinjenjem kriv. djela zbog kojeg mu se izriĉe novĉana kazna.

(5) Broj dnevnih iznosa novĉane kazne odreĊuje sud primjenjujući opća pravila za odmjeravanje kazne. Visinu dnevnog iznosa sud odreĊuje tako što uzima u

obzir visinu dnevnog dohotka uĉinitelja prema iznosu njegove tromjeseĉne netoplaće i njegove druge dohotke, te porodiĉne obaveze. Prilikom odreĊivanja visine iznosa sud uzima u obzir podatke koji u trenutku izricanja kazne nisu stariji

od šest mjeseci. (6) Podatke iz st. od 1. do 5. ovog ĉlana koji sudu nisu poznati osigurava

optuţeni u roku koji odredi sud, a najkasnije do završetka glavnog pretresa u kriviĉnom postupku. Ako do završetka glavnog pretresa u kriviĉnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za odreĊivanje visine dnevnog iznosa novĉane

kazne, novĉana kazna se izriĉe u odreĊenom iznosu pri ĉemu se primjenjuju opća pravila za odmjeravanje kazne.

(7) Najniţi dnevni iznos novĉane kazne iznosi jednu 1/60 a najviši 1/3 posljednje zvaniĉno objavljene prosjeĉne mjeseĉne netoplaće zaposlenih u Federaciji, koju objavljuje Federalni zavod za statistiku.

(8) U presudi se odreĊuje rok plaćanja novĉane kazne koji ne moţe biti kraći od 15 dana niti duţi od 6 mjeseci, ali u opravdanim sluĉajevima sud moţe dopustiti

da osuĊeni isplati novĉanu kaznu i u otplatama, s tim da rok isplate ne moţe biti duţi od 2 godine. (9) Novĉane kazne izreĉene i naplaćene po ovom zakonu prihod su budţeta

Federacije.

Novĉana kazna spada u red kriviĉnopravnih sankcija koju, zajedno sa kaznom zatvora i kaznom dugotrajnog zatvora, te maloljetniĉkim zatvorom, svrstavamo u kazne. Moţe se izreći kao glavna kazna ili sporedna kazna, uz

kaznu zatvora kao glavnu kaznu. Novĉana kazna se izriĉe u tzv. dnevnim iznosima, u rasponu od 5 do

360 dnevnih iznosa, a za kriviĉna djela uĉinjena iz koristoljublja najviše 1500 dnevnih iznosa, pri ĉemu dnevni iznos novĉane kazne iznosi najniţe 1/60, a najviše 1/3 posljednje prosjeĉne neto plate u FBiH.

Ako nije moguće izricanje na ovaj naĉin, izriĉe se u taĉno odreĊenom novĉanom iznosu od 150 KM do 50.000 KM, a za kriviĉna djela izvršena iz

koristoljublja do 1.000.000 KM, pa i preko toga, ukoliko vrijednost protupravne imovinske koristi koju je uĉinitelj pribavio uĉinjenjem kriviĉnog djela prelazi iznos od 1.000.000 KM, kada mu se moţe izreći

novĉana kazna u iznosu koji ne moţe biti veći od dvostrukog iznosa vrijednosti protupravne imovinske koristi koju je pribavio uĉinjenjem kriviĉnog

djela zbog kojeg mu se izriĉe novĉana kazna. U presudi se odreĊuje rok plaćanja novĉane kazne. Taj rok je od 15

dana do 6 mjeseci. Sud moţe na molbu osuĊenog lica dozvoliti plaćanje

novĉane kazne u ratama. U tom sluĉaju rok plaćanja moţe biti do 2 godine. Ako se novĉana kazna ne plati nema prinudnog izvršenja, već se

donosi rješenje o zamjeni novĉane kazne za kaznu zatvora, pri ĉemu se svakih zapoĉetih 50 KM raĉuna kao jedan dan zatvora, s tim da zatvor ne

WWW.BH-PRAVNICI.COM


moţe preći jednu godinu. Ako osuĊeno lice plati jedan dio novĉane kazne,

ostatak se zamjenjuje kaznom zatvora, srazmjerno neisplaćenom dijelu.

Ako osuĊeno lice isplati ostatak novĉane kazne, izvršenje kazne zatvora se obustavlja. Nakon smrti osuĊenog, novĉana kazna se neće izvršiti.

Prilikom odmjeravanja novĉane kazne, uz ostale okolnosti, sud obavezno uzima u obzir imovno stanje izvršioca kriviĉnog djela, pri ĉemu su kljuĉni faktori visina plate, drugi prihodi, ostala imovina, te rashodovnu

stranu, pri ĉemu uzima u obzir njegove porodiĉne i druge obaveze. Nakon

što utvrdi ove okolnosti, sud ih je duţan u presudi konkretno navesti.

Ove podatke sudu osigurava optuţeni u roku koji odredi sud, a najkasnije do završetka glavnog pretresa u kriviĉnom postupku. Ako do završetka glavnog pretresa u kriviĉnom postupku sudu nisu poznate okolnosti bitne za odreĊivanje

visine dnevnog iznosa novĉane kazne, ova kazna se izriĉe u odreĊenom iznosu.

OPŠTA PRAVILA O ODMJERAVANJU KAZNE (Ĉlan 49 KZ FBiH)

(1) Sud će uĉinitelju kriviĉnog djela odmjeriti kaznu u granicama koje su zakonom propisane za to kriviĉno djelo imajući u vidu svrhu kaţnjavanja i

uzimajući u obzir sve okolnosti koje utiĉu da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti), a naroĉito: stepen kriviĉne odgovornosti,

pobude iz kojih je djelo uĉinjeno, jaĉinu ugroţavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno, raniji ţivot uĉinitelja, njegove osobne prilike i njegovo ponašanje nakon uĉinjenog kriviĉnog djela, te druge

okolnosti koje se odnose na osobu uĉinitelja. (2) Kad sud odmjerava kaznu uĉinitelju za kriviĉno djelo uĉinjeno u povratu, posebno će uzeti u obzir je li ranije djelo iste vrste kao i novo djelo, jesu li oba

djela uĉinjena iz istih pobuda i koliko je vremena proteklo od ranije osude ili od izdrţane ili oproštene kazne.

(3) Pri odmjeravanju novĉane kazne, sud će uzeti u obzir i imovno stanje uĉinitelja, vodeći raĉuna o visini njegove plaće, njegovim drugim prihodima, njegovoj imovini i o njegovim obiteljskim obavezama.

Odmjeravanje kazne podrazumijeva postupak u kome sud utvrĊuje

vrstu i mjeru kazne uĉiniocu za odreĊeno kriviĉno djelo. Odmjeravanje kazne je zapravo nuţna posljedica sistema relativno odreĊenih kazni, koji je prihvaćen u našem pravu i prema kojem je kazna za pojedino kriviĉno

djelo postavljena samo okvirno, nekada u veoma širokim rasponima. To znaĉi da odmjeravanje kazne spada u kompetencije suda koji u okviru datih

granica odlučuje o visini kazne. Naš zakon omogućava da se propisana kazna izuzetno moţe zamijeniti drugom krivičnom sankci jom, kao što je uslovna osuda, sudska opomena i rad za opšte dobro na slobodi, čime su sudovima data najšira

ovlašćenja u odmjeravanju kazne. Opšta pravila o odmjeravanju kazne se zasnivaju na naĉelu

srazmjernosti izmeĊu teţine kriviĉnog djela, stepena uĉinioĉeve odgovornosti i same kazne.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Opšta pravila zakon je dao u st. 1., dok pravila sadrţana u st. 2. i 3. predstavljaju posebna pravila dopunskog karaktera i odnose se na sluĉajeve

odmjeravanja kazne kada je kriviĉno djelo uĉinjeno u povratu i kada se za kriviĉno djelo odmjerava novĉana kazna.

Opšta su ona pravila kojih se sud mora pridrţavati prilikom odmjeravanja kazne u svim sluĉajevima.

Zakon navodi najznaĉajnije okolnosti, odnosno kriterije koje sud

mora uzeti u obzir prilikom odmjeravanja kazne, i to:

1) granice (raspon) propisane kazne za odreĊeno djelo (uz odstupanja predviĊena zakonom),

2) svrha kaţnjavanja,

3) okolnosti koje utiĉu da kazna bude manja ili veća (olakšavajuće i oteţavajuće okolnosti), a koje karakterišu uĉinjeno kriviĉno djelo i

uĉinioca. 1. GRANICE (RASPON) PROPISANE KAZNE ZA ODREĐENO DJELO

Kazneni okvir je osnovno polazište za sud pri odmjeravanju kazne.

Kazna koju sud izriĉe u redovnom odmjeravanju mora da se kreće izmeĊu posebnog minimuma i posebnog maksimuma. Ukoliko jedna od

ovih granica kod nekog kriviĉnog djela nije postavljena, onda se primjenjuju

opšte granice, odnosno opšti minimum i opšti maksimum. Novĉanu kaznu sud odmjerava u okvirima opšteg minimuma i maksimuma, s obzirom da prilikom

propisivanja za pojedina krivična djela zakon ni u jednoj slučaju nije odredio posebne granice ove kazne.

2. SVRHA KAŢNJAVANJA

Prilikom odmjeravanja kazne, kako je istaknuto, sud mora u svakom sluĉaju imati u vidu i svrhu kaţnjavanja koju treba postići primjenom kazne. MeĊutim, zahtjevi prevencije ne mogu opravdati stroţu mjeru kazne

od one koju limitira stepen krivice uĉinioca i teţina kriviĉnog djela.

3. OKOLNOSTI KOJE UTIĈU DA KAZNA BUDE MANJA ILI VEĆA (OLAKŠAVAJUĆE I OTEŢAVAJUĆE OKOLNOSTI) - a koje karakterišu uĉinjeno kriviĉno djelo i uĉinioca

Zakon nijednu okolnost posebno ne navodi kao olakšavajuću ili

oteţavajuću. Po svom karakteru one su ambivalentne, jer svaka od njih, u zavisnosti od toga kako je ostvarena u odreĊenom sluĉaju, moţe imati karakter olakšavajuće ili oteţavajuće okolnosti, npr. motiv izvršenja djela.

Ako je uĉinilac prisvojio novac radi ljeĉenja oboljelog djeteta motiv je olakšavajuća okolnost, a ako je novac upotrijebio na provod ili kockanje,

motiv je oteţavajuća okolnost.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zakon nije taksativno propisao oteţavajuće i olakšavajuće okolnosti, već je naveo one najtipiĉnije i koje se u praksi najĉešĉe ponavljaju, kao

što su:

1) stepen kriviĉne odgovornosti, 2) pobude iz kojih je djelo uĉinjeno (motiv), 3) okolnosti pod kojim je djelo uĉinjeno,

4) jaĉina ugroţavanja ili povrede zaštićenog dobra, 5) raniji ţivot uĉinioca,

6) liĉne prilike uĉinioca, 7) drţanje uĉinioca nakon uĉinjenog djela, te 8) druge okolnosti koje se odnose na liĉnost uĉinoca i sl.

1) Stepen kriviĉne odgovornosti

Kako se kriviĉna odgovornost sastoji od uraĉunljivosti i krivice

(vinosti) uĉinioca, stepen kriviĉne odgovornosti zavisi od stepena te dvije

njene komponente.

Uraĉunljivost kao psihiĉko stanje podrazumijeva razliĉite stepene

intelektualne i voluntaristiĉke moći i kreće se od potpune, preko bitno smanjene do smanjene uraĉunljivosti. Smanjena uraĉunljivost svakako umanjuje stepen kriviĉne odgovornosti, pa će je sud cijeniti kao olakšavajuću, naravno samo pod

uslovom da se uĉinilac sam nije doveo u takvo stanje. Isto je sa vinošću odn. kriviĉnom odgovornošću, jer svijest i volja mogu se javljati u razliĉitim oblicima,

ali i u okviru jednog te istog oblika vinosti ili krivice mogu biti razliĉitog intenziteta. Dakle, ne samo da je od znaĉaja u kojem obliku se krivica javlja, već i u kojem intenzitetu. Sud pri odmjeravanju kazne treba da cijeni da li je djelo izvršeno

npr. sa direktnim ili eventualnim umišljajem, ali isto tako i koji je stepen svijesti i volje, koji mogu biti veći ili manji, odnosno koji je intenzitet

htijenja posljedice, da li je uĉinilac pri tome iskazao npr. posebnu upornost, bezobzirnost i sl.

I posebni oblici umišljaja ili nehata, koje naš zakon posebno ne

reguliše, mogu se uzeti u obzir pri ocjeni stepena kriviĉne odgovornosti. Tako npr. predumišljaj, iako nije oblik krivice u našem kriviĉnom pravu niti

kvalifikatorna okolnost, je od znaĉaja u ocjeni stepena kriviĉne odgovornosti (sudovi ga kao oteţavajuću okolnost uzimaju u nekim

sluĉajevima, npr. kod uĉinioca koji je na osnovu ranije odluke ubio svoju suprugu

koja ga je napustila). Isto tako, sud moţe da uzme u obzir i okolnost da je djelo izvršeno

bez razmišljanja, na mah, kada postoji tzv. dolus repentinus. U tom smislu i nehat moţe da se stepenuje ne samo kao svjesni i nesvjesni, već i po intenzitetu odnosno stepenu nepaţnje i na obiĉan i grub nehat. npr., sud je

našao da postoji grubi oblik nehata sa elementima iţivljavanja kao oteţavajuća okolnost kod vojnika koji je pucao iz automatske puške drţeći je samo jednom

rukom i na taj naĉin ubio mladića koji je igrao bilijar. Iako ga zakon posebno ne odreĊuje, sud će pri tome cijeniti i

eventualno postojanje profesionalnog nehata. U toj ocjeni mogu biti od

WWW.BH-PRAVNICI.COM


znaĉaja i neke druge okolnosti kao što je npr. starosna dob uĉinioca, jer se mladost i starost obiĉno uzimaju kao olakšavajuće okolnosti koje smanjuju

stepen kriviĉne odgovornosti uĉinioca. Uloga ili doprinos ţrtve takoĎe

predstavljaju značajnu okolnost koja moţe da utiče na ocjenu stepena krivične

odgovornosti učinioca. Nekada uloga ţrtve moţe biti takva da je protivpravnost djela posve

iskljuĉena (npr. kod nuţne odbrane, ili nekih djela kod kojih pristanak moţe da

iskljuĉi njegovu protivpravnost) ili se javlja kao privilegujuća okolnost (ubistvo

na mah i teška tjelesna povreda na mah).

2) Pobude ili motivi iz kojih je djelo uĉinjeno

Iako ni jedna pobuda ili motiv u potpunosti ne opravdavaju izvršenje

kriviĉnog djela, one u biti objašnjavaju razloge izvršenja djela i stoga su od

posebnog značaja pri odmjeravanju kazne. Pobude su etiĉke kategorije i po svom karakteru mogu biti pozitivne i negativne, odnosno egoistiĉke i altruistiĉke i u tom smislu mogu se uzeti kao olakšavajuće ili oteţavajuće

okolnosti. Ako je jedno djelo uĉinjeno iz egoistiĉkih motiva, zavisti, mrţnje ili osvete, tada će motiv predstavljati oteţavajuću okolnost, a ako je djelo

uĉinjeno radi toga da bi se prehranila porodica, onda je on olakšavajuća okolnost. Naravno, ukoliko je motiv elemenat kriviĉnog djela, ne moţe se cijeniti pri odmjeravanju kazne (princip zabrane dvostrukog vrednovanja)!!!

3) Jaĉina ugroţavanja i povrede zaštićenog dobra

Kroz ovu okolnost je izraţena objektivna strana teţine konkretno

uĉinjenog kriviĉnog djela. Naime, propisivanje kazne za odreĎeno krivično

djelo zakonodavac zasniva na apstraktnoj procjeni mogućnosti povrede ili ugroţavanja zaštićene vrijednosti datim djelom, dok ovdje sud to mora konkretizovati i utvrditi u kojoj mjeri je to dobro povri jeĎeno ili ugroţeno. Jaĉina ugroţavanja se ocjenjuje kroz manju ili veću opasnost kojoj je bilo izloţeno zaštićeno dobro, pri ĉemu moţe biti od znaĉaja vrsta i obim ugroţenih

vrijednosti, kojim sredstvima i na koji naĉin je stvorena opasnost, koliko je ona bila bliska, itd. Npr. nije svejedno da li se radi o opasnosti upravljenoj

prema imovini ili prema ţivotu, ili npr. kod djela protiv javnog saobraćaja, da li je bio ugroţen ţivot samo jednog lica ili svih putnika u autobusu ili vozu i sl. Isto tako, i jaĉina povrede moţe da se javlja u razliĉitim stepenima teţine u

zavisnosti od prirode djela (npr. intenzitet tjelesne povrede, visina imovinske

štete ili prisvojene imovinske koristi kod sluţbenih delikata, broj poginulih i

povrijeĊenih kod teroristiĉkog napada, kod saobraćajnih djela, broj civilnih ţrtava kod ratnih zloĉina, itd.).

Ako su nastupanju povrede pridonijeli i neki drugi razlozi, npr. kod

nastupanja smrti veoma loše zdravstveno stanje ţrtve ili eventualna greška trećih lica, i to se moţe uzeti kao olakšavajuća okolnost.

4) Okolnosti pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


To su sve one raznovrsne okolnosti koje se tiĉu kriviĉnog djela, odn. okolnosti koje su pratile izvršenje konkretnog kriviĉnog djela. npr. okolnost

da je uĉinilac briţljivo pripremao izvršenje kriv. djela, ili je to uĉinio spontano, da li je koristio neke prilike za izvršenje djela, kao što su npr. nemoć, lakomislenost,

povjerenje ţrtve, njenu nevolju, tešku situaciju, poţar i sl., zatim da li je djelo izvršeno noću, kojim sredstvima, da li ga je uĉinilo više lica.

5) Raniji ţivot uĉinioca

Raniji ţivot uĉinioca ukazuje na njegovu liĉnost i usklaĊenost

njegovog ponašanja sa zakonskim normama. Kroz ocjenu ove okolnosti sud u stvari treba da doĊe do saznanja da li je izvršeno djelo rezultat

asocijalnog ţivota uĉinioca ili je ono više rezultat tzv. “sticaja nesretnih okolnosti”. Pri tome sud moţe da cijeni razliĉite okolnosti iz ţivota

uĉinioca, a posebno odnos prema njegovim porodiĉnim, radnim ili profesionalnim obavezama, njegovo drţanje na poslu, odnos prema drugim ljudima, odnos prema tuĎim pravima i dobrima i njihovo poštovanje, uopšte

njegov način ţivota. U zavisnosti od toga, raniji ţivot uĉinioca djeluje kao olakšavajuća ili oteţavajuća okolnost.

Posebno je znaĉajna okolnost ako se radi o licu koje je i ranije vršilo ista ili sliĉna kriviĉna djela. Treba istaći da raniju neosuĊivanost sudovi redovno uzimaju kao olakšavajuću okolnost.

6) Liĉne prilike uĉinioca.

Liĉne prilike uĉinioca podrazumijevaju okolnosti u kojima uĉinilac

ţivi i one isto tako ukazuju na njegovu liĉnost. Sudovi kao takve okolnosti

najĉešće uzimaju zdravstveno stanje uĉinioca, porodiĉne prilike, ima li djecu (posebno njihov broj, uzrast i zdravstveno stanje), zaposlenost,

profesiju, itd. Ove okolnosti su od posebnog znaĉaja kada je sud u dilemi da li izreći zatvorsku kaznu ili uslovnu osudu, npr. ako je u pitanju

samohrana majka koja ima malo dijete, ili ako je u pitanju uĉinilac koji je jedini

zaposlen i izdrţava višeĉlanu porodicu, sud će vjerovatno koristiti sve zakonske mogućnosti da u takvim sluĉajevima izabere uslovnu osudu. Naša sudska praksa

ove okolnosti po pravilu uzima kao olakšavajuće okolnosti. 7) Drţanje uĉinioca nakon uĉinjenog kriviĉnog djela .

Ova okolnost obuhvata razliĉite vidove ponašanja i stavova uĉinioca

koje ispoljava neposredno nakon izvršenja djela ili nakon proteka duţeg vremena, zatim njegov odnos prema oštećenom i prouzrokovanoj šteti, te njegovo ponašanje u kriviĉnom postupku. U svim tim relacijama uĉinioĉevo

ponašanje, njegov odnos i stavovi mogu biti pozitivni ili negativni, odnosno prihvatljivi ili neprihvatljivi, u kom smislu će ih sud i cijeniti pri odmjeravanju

kazne. Ako je uĉinioĉevo drţanje neposredno po izvršenju djela

predstavljalo svjesno odobravanje djela, ţaljenje što nije došlo i do teţe

WWW.BH-PRAVNICI.COM


posljedice, ili ĉak i takvo da je uvećavao njegovu štetnost odnosno negativnost (npr. nakon ubistva ili silovanja iţivljavao se nad ţrtvom), onda će

takvo ponašanje sud uzeti kao oteţavajuću okolnost. U protivnom, ako je izrazio ţaljenje zbog uĉinjenog kriviĉnog djela ili je pomogao ţrtvi, odvezao

je u bolnici, poslije je redovno posjećivao, a pogotovo ako je i naknadio prouzrokovanu štetu, pomogao u školovanju djece, itd. (tzv. stvarno kajanje), sud će to uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Od posebnog je znaĉaja uĉinioĉevo drţanje pred sudom i u toku trajanja kriviĉnog postupka. Njegovo korektno drţanje pred sudom obiĉno

se uzima kao olakšavajuća okolnost.

Pri tome sudovi posebno cijene kao olakšavajuću okolnost iskreno priznanje uĉinioca iz koga proizilazi njegovo ţaljenje zbog uĉinjenog djela. S

druge strane, okolnost da učinilac djelo ne priznaje ili da ne saraĎuje u otkrivanju djela, ne moţe se uzeti kao oteţavajuća okolnost i takvo drţanje treba

procjenjivati u sklopu prava na odbranu okrivljenog.

8) Druge okolnosti koje se odnose na liĉnost uĉinioca

Kroz ovu kategoriju okolnosti, zakon obavezuje sud da pri

odmjeravanju kazne uzme u obzir i cijeni i svaku drugu okolnost koja se tiĉe liĉnosti uĉinioca djela, a koja se naravno ne moţe podvoditi pod već

navedene okolnosti. Ovim u stvari zakon posebno ističe značaj subjektivnih

okolnosti, ali ne bi trebalo isključiti mogućnost da to bude i neka druga okolnost

za koju sud smatra da je od značaja za odmjeravanje kazne. Time u stvari lista ovih okolnosti postaje dosta široka, što sve zavisi od svakog konkretnog slučaja. Tako npr. sudovi kao oteţavajuću okolnost ĉesto uzimaju i ĉinjenicu da su

u porastu kriviĉna djela u koje spada i djelo za koje se uĉiniocu sudi (npr. krijumĉarenje ljudi, neovlaštena trgovina i promet drogom, pranje novca i

sl.), ili npr. kao olakšavajuću okolnost da je proteklo veoma dugo vrijeme od izvršenja kriviĉnog djela, ali ako je tome doprinio sam učinilac, sudska

praksa opravdano uzima da se tada ne moţe raditi o olakšavajućoj okolnosti. Pri procjenjivanju olakšavajućih i oteţavajućih okolnosti sud koristi

analitiĉko-sintetiĉki metod, što podrazumijeva da sud treba da utvrdi sve okolnosti relevantne za odmjeravanje kazne, da ocjeni njihov karakter odnosno da li su u pitanju olakšavajuće ili oteţavajuće okolnosti, pa tek na

osnovu tako utvrĊenog ĉinjeniĉnog supstrata odmjeri kaznu. U svakom konkretnom sluĉaju sud je duţan u presudi navesti koje je

okolnosti uzeo u obzir kao olakšavajuće, odn. oteţavajuće i duţan je u presudi obrazloţiti u ĉemu se manifestuje ta okolnost, a ne samo parafrazirati zakonski tekst.

Npr. sudovi ĉesto nepravilno navode da su uzeli u obzir olakšavajuću okolnost «liĉne prilike optuţenog». Takvo obrazloţenje ne znaĉi ništa, jer te okolnosti

treba objasniti u smislu da je optuţeni bolestan, da je invalid, siromašna osoba, da ima više maloljetne djece, bolest ĉlanova porodice i sl. TakoĊer, nije pravilno uopšteno navoĊenje «okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno», ali ako sud navede

WWW.BH-PRAVNICI.COM


da je optuţeni djelo poĉinio u situaciji kada je bio izazvan grubim postupanjem sluţbenog lica, vrijeĊanjem od strane oštećenog i sl., te okolnosti su pravilno

iskazane i vrednovane. Nije pravilno paušalno navoĊenje da je sud cijenio «drţanje uĉinioca nakon uĉinjenog djela» ako to nije konkretizovano u smislu da

je optuţeni nakon uĉinjenog djela naknadio štetu oštećenom ili u tom pravcu izrazio spremnost, kako je oštećenom pruţio pomoć, oštećenog je posjećivao u bolnici. TakoĊer nije pravilno samo navoĊenje «ranijeg ţivota optuţenog».

Pravilno je da se umjesto toga navede konkretno da li je optuţeni ranije osuĊivan ili prekršajno kaţnjavan, za koja djela i na koje kazne.

Ako se neka od navedenih okolnosti pojavljuje i kao okolnost koja predstavlja zakonski elemenat, obiljeţje kriviĉnog djela i koju je zakon već uzeo u obzir pri odreĊivanju kazne za to djelo, sud je ne moţe uzimati u

obzir i pri odmjeravanju kazne, jer bi to znaĉilo da se jedna te ista okolnost vrednuje dva puta u odmjeravanju kazne za isto djelo („naĉelo zabrane

dvostrukog vrednovanja“). Ovo vaţi bez obzira da li se radi o oteţavajućim ili

olakšavajućim okolnostima, odn. konstitutivnim elementima osnovnog, kvalifikovanog ili privilegovanog oblika kriviĉnog djela. Npr. kod ubistva iz niskih

pobuda neće se takva pobuda uzeti i kao oteţavajuća okolnost, ili kod ubistva na mah, neće se kao olakšavajuća okolnost uzeti psihiĉko stanje uĉinioca izazvano

ponašanjem ţrtve, itd. MeĊutim, od navedenog pravila izuzetno je opravdano i odstupanje,

a to će biti onda kada se jedna okolnost moţe javljati u razliĉitim stepenima

teţine pa prelazi mjeru koja je potrebna za postojanje tog djela ili odreĊenog oblika kriviĉnog djela.

Tako npr. postoji kvalifikovani oblik kriviĉnog djela ugroţavanja javnog saobraćaja ako je smrtno stradalo jedno lice, ali isto tako i ako je u pitanju mnogo više lica; ili kriviĉno djelo pronevjere, prevare, poreske utaje, itd., kada

pribavljena imovinska korist višestruko prelazi minimum koji je potreban za kvalifikovani oblik djela. Naravno, ovo se odnosi i na situacije kada izvjesne

okolnosti kao olakšavajuće predstavljaju obiljeţje djela i zasnivaju njegov lakši oblik. Pored ovog, ovo odstupanje je opravdano i kada postoje dvije ili više ovakvih okolnosti, a za postojanje teţeg ili lakšeg oblika krivičnog djela dovoljna

je samo jedna od njih. Zakon predviĊa posebna pravila dopunskog karaktera koja se

odnose na odmjeravanje kazne uĉiniocu za kriviĉno djelo uĉinjeno u povratu, pri ĉemu se istiĉe da će sud posebno uzeti u obzir:

1) je li novo djelo iste vrste kao i ranije djelo, 2) da li su oba djela uĉinjena iz istih pobuda i

3) koliko je vremena proteklo od ranije osude, odn. izdrţane ili oproštene kazne.

Dakle, jasno proizilazi da prilikom odluĉivanja da li će povrat uzeti

kao oteţavajuću okolnost zakon posebno sugeriše sudu da procjenjuje

odnos ranije uĉinjenog i novog kriviĉnog djela. Ranije je istaknuto da je

dobro što je KZ FBiH odustao od ustanove višestrukog povrata, koja je omogućavala pooštravanje kazne čak do dvostruke mjere propisane kazne, jer je

WWW.BH-PRAVNICI.COM


opravdano ocijenjena kao neosnovana i suprotna osnovnih načelima krivičnog prava.

Zakon je takoĊe predvidio posebno pravilo koje se odnosi na odmjeravanje novĉane kazne, kada sud pored opštih pravila, odnosno svih

oteţavajućih i olakšavajućih okolnosti, kod odmjeravanja ove kazne treba da uzme u obzir i imovno stanje uĉinioca. U tom pogledu se istiĉe da je

potrebno voditi raĉuna o visini njegove plate, njegovim drugim primanjima,

njegovoj imovini i njegovim porodiĉnim obavezama.

UBLAŢAVANJE KAZNE (Ĉlan 50 KZ FBiH)

Sud moţe uĉiniocu odmjeriti kaznu ispod granice propisane zakonom ili izreći

blaţu vrstu kazne: a) kad zakon propisuje da se uĉinitelj moţe blaţe kazniti; b) i kad sud utvrdi da postoje naroĉito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i

ublaţenom kaznom moţe postići svrha kaţnjavanja.

Redovno sudsko odmjeravanje kazne znaĉi da sud odmjerava kaznu u granicama propisanim za uĉinjeno kriviĉno djelo (granice koju je

zakonodavac imao u vidu propisujući kaznu za to djelo ). Kao izuzetak od navedenog pravila, ublaţavanje kazne predstavlja

odmjeravanje kazne ispod donje granice propisane za to djelo ili izricanje

blaţe vrste kazne. Dakle, ublaţavanje kazne moţe biti:

a) ublaţavanje po mjeri - postoji kada je sud u okviru iste vrste kazne izrekao

kaznu ispod donje granice propisane u zakonu za to djelo tj. ispod posebnog zakonskog mimimuma.

b) ublaţavanje po vrsti - postoji kada je sud umjesto propisane izrekao blaţu

vrstu kazne (npr. umjesto kazne zatvora izrekao novĉanu kaznu kao blaţu).

Ublaţavanje kazne po našem zakonu je uvijek fakultativno, s obzirom da zakon ni u jednom sluĉaju ne obavezuje sud da to uĉini.

Ublaţavanje moţe biti zakonsko i sudsko:

a) zakonsko ublaţavanje postoji u sluĉaju kad zakon propisuje da se

uĉinilac moţe blaţe kazniti. (npr. sluĉajevi prekoraĉenja granica nuţne

odbrane i krajnje nuţde, bitno smanjenje uraĉunljivosti, pravne zablude, pokušaja, pomaganja) Postoji mogućnost ublaţavanja i kada je kod pojedinih kriviĉnih djela propisana takva mogućnost, (npr. kod kriviĉnog

djela otmice, zakon dozvoljava ublaţavanje kazne, ako je izvršilac dobrovoljno pustio otetu osobu na slobodu prije nego je ostvaren njegov prvobitni cilj).

b) sudsko ublaţavanje postoji onda kad sud utvrdi da postoje osobito olakšavajuće okolnosti koje ukazuju da se i sa ublaţenom kaznom moţe

postići svrha kaţnjavanja. Ovdje zakon sudu daje ovlaštenje da na osnovu

ukupne ocjene svih okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno ocijeni da li će

WWW.BH-PRAVNICI.COM


koristiti mogućnost ublaţavanja. U ovom sluĉaju, sud je duţan da u presudi konkretno navede koje je to osobito olakšavajuće okolnosti

utvrdio. U praksi sud, najĉešće, ĉitav niz olakšavajućih okolnosti, u njihovoj

cjelokupnosti, cijeni i prihvata kao jednu osobito olakšavajuću okolnost.

GRANICE UBLAŢAVANJA KAZNE (Član 51. KZ FBiH)

Kad postoje uslovi za ublaţavanje kazne, sud će ublaţiti kaznu u

ovim granicama:

1) ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 10 ili više, kazna se moţe ublaţiti do 5 godina zatvora;

2) ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 3

ili više godina, kazna se moţe ublaţiti do 1 godine zatvora; 3) ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 2

godine, kazna se moţe ublaţiti do 6 mjeseci zatvora; 4) ako je za kriv. djelo kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od 1

godine, kazna se moţe ublaţiti do 3 mjeseca zatvora;

5) ako je za kriviĉno djelo propisana kazna zatvora od najviše 1 godine, kazna se moţe ublaţiti do 30 dana zatvora;

6) ako je za kriv. djelo propisana kazna zatvora bez naznake najmanje mjere, umjesto kazne zatvora moţe se izreći novĉana kazna;

7) ako je za kriv. djelo propisana novĉana kazna s naznakom najmanje mjere,

kazna se moţe ublaţiti do pet dnevnih iznosa, a ako se izriĉe u odreĊenom iznosu do 150 KM.

Pri odluĉivanju koliko će kaznu ublaţiti, sud će posebno uzeti u obzir najmanju i najveću mjeru kazne propisane za to kriviĉno djelo.

OSLOBAĐANJE OD KAZNE (Ĉlan 52. KZ FBiH)

(1) Sud moţe osloboditi kazne uĉinitelja kriviĉnog djela kad to zakon izriĉito propisuje. (2) Kad je sud ovlašten uĉinitelja kriviĉnog djela osloboditi kazne, moţe mu

kaznu ublaţiti bez ograniĉenja propisanih za ublaţavanje kazne u ĉlanu 50. (Ublaţavanje kazne) ovog zakona.

OslobaĊanje od kazne je poseban institut kriviĉnog materijalnog

prava i predstavlja zakonsko ovlaštenje za oslobaĊanje izvršioca djela od

kazne. U zakonu se ovo ovlaštenje izraţava slijedećim riječima „Sud moţe

izvršioca osloboditi od kazne“. Institut "oslobaĊanja od kazne" se moţe primjeniti samo kad to

zakon izriĉito predviĊa. Po vaţećem zakonu oslobaĊanje od kazne je fakultativno.

Fakultativno oslobaĊanje od kazne postoji u slijedećim sluĉajevima:

1) kod prekoraĉenja granica nuţne odbrane, usljed jake razdraţenosti ili straha izazvanog napadom,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2) kod prekoraĉenja granica krajnje nuţde, ali samo pod osobito olakšavajućim okolnostima,

3) u sluĉaju pravne zablude, 4) u sluĉaju nepodobnog pokušaja,

5) u sluĉaju sprijeĉavanja sluţbenog lica u vršenju sluţbene radnje u situaciji kada je izvršilac izazvan nezakonitim ili grubim ponašanje sluţbenog lica,

6) kod izbjegavanja izdrţavanja (djeteta, braĉnog druga i sl.), kada je uĉinilac

ispunio obavezu prije izricanja prvostepene presude i sl. Kad postoji mogućnost oslobaĊanja od kazne, kazna se moţe neograniĉeno ublaţavati. Postoji i posebni sluĉaj oslobaĊanja od kazne za kriviĉna djela

uĉinjena iz nehata. To će biti u sluĉaju izvršenja djela iz nehata, kada posljedice tog djela tako teško pogaĊaju uĉinioca da izricanje kazne

oĉigledno ne bi odgovaralo svrsi kaţnjavanja. (npr. to će, najĉešće, biti sluĉaj

kod saobraćajnih nezgoda u kojima strada ĉlan porodice ili ĉitava porodica uĉinioca.) PRISTANAK POVRIJEĐENOG

Pristanak povrijeĊenog u pravilu ne iskljuĉuje postojanje kriviĉnog djela, ali moţe uticati na odmjeravanje kazne, npr. ne moţe se eskulpirati

uĉinilac kojem je oštećeni rekao da ga ubode noţem. Ovo je znaĉajno kod povreda nastalih na sportskim takmiĉenjima.

Sportske discipline su društveno korisne te iskljuĉuju protivpravnost i postojanje kriviĉnog djela. Protivpravnost će biti iskljuĉena pod uslovom da je do povreĊivanja došlo pod okolnostima odrţavanja sportskih takmiĉenja u skladu sa pravilima sportske discipline. Ukoliko je do povrede došlo grubim odstupanjem od tih pravila, postojalo bi kriviĉno djelo. U praksi je rijetko.

STICAJ KRIVIĈNIH DJELA (Ĉlan 54. KZ FBiH)

(1) Ako je uĉinitelj jednom radnjom ili s više radnji uĉinio više kriviĉnih djela za

koja mu se istovremeno sudi, sud će najprije utvrditi kazne za svako od tih kriviĉnih djela, pa će za sva kriviĉna djela izreći jedinstvenu kaznu zatvora, kaznu

dugotrajnog zatvora ili jedinstvenu novĉanu kaznu. (2) Jedinstvenu kaznu sud će izreći po ovim pravilima: a) ako je za neko od kriv. djela u stjecaju sud utvrdio kaznu dugotrajnog zatvora,

izreći će samo tu kaznu; b) ako je za kriviĉna djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora, jedinstvena

kazna zatvora mora biti veća od svake pojedine utvrĊene kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrĊenih kazni niti prijeći 20 godina;

c) ako su za sva kriviĉna djela u stjecaju propisane kazne zatvora do 3 godine,

jedinstvena kazna zatvora ne moţe biti veća od 8 godina; d) ako je za kriviĉna djela u stjecaju sud utvrdio samo novĉane kazne,

jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrĊene novĉane kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrĊenih novĉanih kazni.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


(3) Ako je za neka kriviĉna djela u stjecaju sud utvrdio kazne zatvora, a za druga kriviĉna djela u stjecaju novĉane kazne, izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i

jedinstvenu novĉanu kaznu po odredbama stava 2. taĉ.od b) do d) ovog ĉlana. (4) Sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrĊena makar za jedno kriviĉno djelo u

stjecaju, a ako je utvrdio više novĉanih kazni izreći će jedinstvenu novĉanu kaznu po odredbi stava 2. taĉke d) ovog ĉlana. (5) Ako je sud za kriviĉna djela u stjecaju utvrdio kazne zatvora i kazne

maloljetniĉkog zatvora, izreći će jedinstvenu kaznu po odredbama stava 2. taĉ. b) i c) ovog ĉlana.

Sticaj kriviĉnih djela je institut kriviĉnog materijalnog prava i postoji

kada izvršilac jednom radnjom ili sa više njih izvrši više kriviĉnih djela za

koja se istovremeno sudi. Postoji idealni i realni sticaj:

Idealni sticaj kriviĉnih djela postoji kada izvršilac jednom radnjom

ostvari obiljeţja više kriviĉnih djela. (npr. izvršilac puca iz vatrenog oruţja i

istim hicem povrijedi dva lica) Realni sticaj kriviĉnih djela postoji kada izvršilac sa više radnji izvrši

više kriviĉnih djela. (npr. jednom licu nanese tjelesnu povredu, a zatim

ukrade tuĊu pokretnu stvar)

Sticaj, takoĊer, moţe biti homogeni i heterogeni:

a) Homogeni sticaj kriviĉnih djela postoji u sluĉaju kada su izvršena djela

istovrsna. (npr. izvršilac sa više radnji povrijedi više lica) b) Heterogeni sticaj kriviĉnih djela postoji kada su izvršena razliĉita kriviĉna

djela. (npr. krvni delikt i djelo protiv imovine)

Kod izricanja kazne za kriviĉna djela izvršena u sticaju, sud postupa

na naĉin da prvo za svako pojedino kriviĉno djelo utvrĊuje kaznu u granicama propisanim zakonom za to konkretno djelo, a zatim izriĉe jedinstvenu kaznu po pravilima koja su utvrĊena u zakonu. Ovako izreĉena

kazna u sebi zapravo sadrţ i sve prethodno utvrĊene pojedinaĉne kazne.

U zakonu su utvrĊena pravila po kojima se izriĉe jedinstvena kazna:

1. ako je sud za neko od kriviĉnih djela izvršenih u sticaju utvrdio

pojedinaĉnu kaznu dugotrajnog zatvora, a za ostala djela kazne zatvora u razliĉitom trajanju, izreći će se jedinstvena kazna koja odgovara

prethodno utvrĊenoj kazni dugotrajnog zatvora. To je tzv. princip

apsorpcije tj. teţa kazna apsorbuje manju. MeĎutim, zakon nije propisao pravila za izricanje jedinstvene kazne u slučaju da su za više djela utvrĎene

pojedinačne kazne dugotrajnog zatvora. U nedostatku takve odredbe, sud izriče jedinstvenu kaznu koja odgovara najteţoj od utvrĎenih kazni

dugotrajnog zatvora, a ukoliko su kazne dugotrajnog zatvora identične, onda bilo koju od njih.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. ako je sud za više kriviĉnih djela izvršenih u sticaju utvrdio više pojedinaĉnih kazni zatvora, jedinstvena kazna mora biti veća od svake

pojedinaĉne, ali ne smije dostići njihov zbir, niti preći 20 godina („opšti maksimum“). To je tzv. princip asperacije.

3. ako su za sva kriviĉna djela u sticaju propisane kazne zatvora do 3 godine, jedinstvena kazna zatvora ne moţe biti veća od 8 godina.

4. ako je za neka kriviĉna djela u sticaju sud utvrdio kazne zatvora, a za

druga kriviĉna djela u sticaju novĉane kazne, izreći će jedinstvenu kaznu zatvora i jedinstvenu novĉanu kaznu.

5. ako je za kriviĉna djela u sticaju sud utvrdio samo novĉane kazne, jedinstvena kazna mora biti veća od svake pojedine utvrĊene novĉane kazne, ali ne smije dostignuti zbir utvrĊenih novĉanih kazni.

6. sporednu kaznu sud će izreći ako je utvrĊena makar za jedno kriviĉno djelo u sticaju, a ako je utvrdio više novĉanih kazni kao sporedne kazne, izreći će

jedinstvenu novĉanu kaznu. 7. ako je sud za kriviĉna djela u sticaju utvrdio kazne zatvora i kazne

maloljetniĉkog zatvora, izreći će jedinstvenu kaznu po prethodnim pravilima

(taĉ. 2. i 3.).

PRODUŢENO KRIVIĈNO DJELO (Ĉlan 55. KZ FBiH)

(1) Odredbe ovog zakona o stjecaju kriviĉnih djela neće se primijeniti kad uĉinitelj uĉini produţeno kriviĉno djelo.

(2) Produţeno kriviĉno djelo je uĉinjeno kad je uĉinitelj s namjerom uĉinio više istih ili istovrsnih kriviĉnih djela koja, s obzirom na naĉin uĉinjenja, njihovu

vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti koje ih povezuju ĉine jedinstvenu cjelinu. (3) Kad se radi o produţenom kriviĉnom djelu istih zakonskih obiljeţja, sud će

izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana za to kriviĉno djelo. Ako se radi o istovrsnim kriviĉnim djelima sud će izabrati vrstu i mjeru kazne koja je propisana

za najteţe od tih djela. Produţeno kriviĉno djelo je oblik prividnog realnog sticaja. Produţeno kriviĉno djelo je kriviĉnopravna konstrukcija koja postoji

kada je uĉinilac u vremenskom kontinuitetu s umišljajem uĉinio više istih ili

istorodnih kriviĉnih djela koja su, zbog naĉina izvršenja, vremenske povezanosti i drugih okolnosti, povezana u jednu kriviĉnopravnu cjelinu, pa se kriviĉnopravno kvalifikuju kao jedno kriviĉno djelo.

Za postojanje i primjenu ove konstrukcije zakon zahtijeva nekoliko uslova koji se pojavljuju kao konstitutivni elementi produţenog kriviĉnog

djela:

1. da je uĉinilac s umišljajem uĉinio više istih ili istovrsnih kriviĉnih djela. 2. da postoji vremenski kontinuitet ili meĊusobna vremenska povezanost

svih uĉinjenih djela. 3. kriviĉna djela koja ulaze u sastav produţenog kriviĉnog djela treba da su

vršena na isti ili pribliţno sliĉan naĉin. 4. kod odreĊenih kriviĉnih dijela nuţno je i postojanje i tzv. varijabilnih

faktora:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1) Izvršenje više istih ili istovrsnih kriviĉnih djela

To znaĉi da u sastav produţenog kriviĉnog djela mogu da uĊu kako

ista kriviĉna djela tako i razliĉiti vidovi ili oblici jednog kriviĉnog djela. Djela su ista onda kada se radi o djelima iz istog zakonskog opisa, odn. obiljeţja, (npr. više pronevjera, prevara, kraĊa i sl.) O istovrsnim kriviĉnim djelima

uglavnom se radi kada je uĉinilac izvršio jedno kriv. djelo u njegovim razliĉitim vidovima ili oblicima: osnovnom/kvalifikovanom/privilegovanom.

(npr. obiĉna kraĊa, sitna kraĊe i teška kraĊa) To mogu biti svršena i pokušana krivična djela kao i kaţnjive pripremne radnje istog krivičnog djela. Za postojanje istovrsnosti kriviĉnog djela nije dovoljno da djela potiĉu iz iste zakonske

grupe odn. da su upravljena protiv istog zaštićenog dobra, pa tako nema

istovrsnosti odnosno produţenog kriviĉnog djela ako je uĉinilac uĉinio djelo utaje, prevare, kraĊe i sl. Produţeno kriviĉno djelo nije moguće ni kod onih djela kod kojih je zbog njihove prirode ova konstrukcija iskljuĉena (ubistva,

silovanja ili razbojništva koja se ĉine prema razliĉitim licima - eventualno bi se

moglo govoriti o produţenom kriviĉnom djelu ukoliko bi se navedena kriviĉna djela /silovanje, razbojništvo, tj. djela protiv ţivota i tijela/ ĉinila prema istoj osobi)

2) Vremenski kontinuitet ili meĊusobna vremenska povezanost svih uĉinjenih djela

Kada će ovaj uslov biti ispunjen faktiĉko je pitanje. Vremenski interval

izmeĎu učinjenih djela nije moguće unaprijed odrediti jer to zavisi od prirode djela i načina i uslova njihovog vršenja. Ne zahtijeva se da su radnje uslijedile jedna iza druge, ali isto tako ne moţe se raditi o prevelikim razmacima koji bi ukazivali da je uĉinilac prekinuo ĉinjenje djela. Ti razmaci nekada mogu biti i

duţi ako je vršenje djela vezano za uslove koji postoje samo u odreĊenim vremenskim intervalima npr. kod poreske utaje, jer je rijeĉ o djelu koje se moţe

uĉiniti samo nekoliko puta ili ĉak samo jednom u toku godine (što zavisi od poreskih propisa).

3) Kriviĉna djela koja ulaze u sastav produţenog kriviĉnog djela treba

da su vršena na isti ili pribliţno sliĉan naĉin.

Konstrukcija produţenog kriviĉnog djela neće postojati ako su neka djela

izvršena ĉinjenjem, a druga neĉinjenjem.

4) Kod odreĊenih kriviĉnih djela nuţno je postojanje i

tzv. varijabilnih faktora. Prisustvo ovih elemenata za postojanje produţenog kriviĉnog djela

nije uvijek neophodno, ali ako postoje i ovi dopunski povezujući elementi, tim prije će postojati ova konstrukcija. (npr. prostorna povezanost djela

odnosno dobara prema kojima su djela vršena - npr. kraĊe su vršene iz automobila na istom parkiralištu, iz kuća u istom naselju, ili obijanjem kioska u istom dijelu grada, isti krajnji cilj izvršenja djela, korišćenje iste prilike, itd.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


MeĊutim, neki od ovih elemenata nekada moraju postojati da bi se mogla primijeniti konstrukcija produţenog kriviĉnog djela. Tako npr. isti

identitet oštećenog mora postojati kod svih kriviĉnih djela protiv liĉnih dobara, dok kod drugih on nije obavezan, pa će ova konstrukcija postojati ako su djelom

kraĊe, prevare itd. oštećena razliĉita fiziĉka ili pravna lica (npr. uĉinilac koji je naruĉio robu od više preduzeća koju nije namjeravao platiti, ili uĉinilac koji je izvršio provalu u radnje koje pripadaju razliĉitim licima, i sl.).

Za subjektivnu stranu konstrukcije produţenog kriviĉnog djela

relevantan je samo umišljaj, ili tzv. jedinstveni umišljaj. Za produţeno kriviĉno djelo se izriĉe kazna kao za jedno djelo, i to:

kada produţeno kriviĉno djelo ĉine ista odnosno kriviĉna djela istih zakonskih

obiljeţja, kazna se izriĉe na osnovu propisane kazne za jedno od tih djela, ako se radi o istovrsnim kriviĉnim djelima, sud će izabrati vrstu i mjeru kazne

za najteţe od tih djela.

U praktiĉnom smislu, kod produţenog kriviĉnog djela, sve

pojedinaĉne kriviĉnopravne radnje gube svoju pravnu samostalnost i uklapaju se u jedinstvenu kriminalnu djelatnost kao njeni sastavni djelovi.

Tako nastala nova jedinstvena pravna cjelina pravno se kvalifikuje po najteţoj radnji i po njoj izriĉe jedna kazna.

Npr. osumnjiĉeni je uĉinio produţeno kriviĉno djelo sitne kraĊe, obiĉne

kraĊe i teške kraĊe u odreĊenom vremenskom intervalu i za sve te radnje sudi se istovremeno. Ovdje su ispunjeni svi uslovi za postojanje produţenog kriviĉnog

djela. Sve ove pojedinaĉne radnje moraju biti sadrţane u optuţnici i presudi, meĊutim, one će se pravno kvalifikovati kao jedno kriviĉno djelo teške kraĊe i za to djelo će se izreći jedna kazna. Na ovaj naĉin radnje koje predstavljaju kriviĉno

djelo kraĊe i sitne kraĊe uklopljene su u kriviĉno djelo teške kraĊe i time su izgubile svoju pravnu samostalnost. Kod kriviĉnih djela koja su usmjerena protiv nekog liĉnog dobra ĉovjeka, npr. ţivot, tjelesni integritet, dostojanstvo liĉnosti i sl. ne moţe se raditi o produţenom djelu, već o sticaju kriviĉnih djela iz razloga što svaka

fiziĉka osoba uţiva samostalnu i potpunu kriviĉnopravnu zaštitu.

(npr. ako uĉinilac u odreĊ. vremenskom intervalu dva ili više puta tjelesno

povrijedi isto lice, radiće se o produţenom kriviĉnom djelu, meĊutim, ako su povrijeĊena razliĉita lica, radiće se o sticaju kriviĉnih djela). Kod produţenih kriviĉnih djela zastarjelost kriviĉnog gonjenja

nastupa izvršenjem posljednje radnje koja ulazi u sastav produţenog djela. U sluĉaju da se nakon presuĊenja otkriju nove radnje, postojala bi

mogućnost ponavljanja kriviĉnog postupka. Ako se pak u toku suĎenja utvrdi

da neke radnje iz sastava produţenog djela nisu dokazane, one će se jednostavno ispustiti iz opisa. Dakle, neće se donositi za te radnje oslobaĎajuća

presuda kao u slučaju sticaja. ODMJERAVANJE KAZNE OSUĐENOM LICU (Ĉlan 56. KZ FBiH)

(1) Ako se osuĊenoj osobi sudi za kriviĉno djelo uĉinjeno prije nego što je zapoĉela izdrţavanje kazne po ranijoj osudi, ili za kriviĉno djelo uĉinjeno za

WWW.BH-PRAVNICI.COM


vrijeme izdrţavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetniĉkog zatvora, sud će izreći jedinstvenu kaznu za sva kriviĉna djela

primjenom odredaba ĉl. 53. (Stjecaj kriv. djela) ovog zakona uzimajući ranije izreĉenu kaznu kao već utvrĊenu. Kazna ili dio kazne koju je osuĊeni izdrţao

uraĉunat će se u izreĉenu kaznu zatvora ili kaznu dugotrajnog zatvora. (2) Za kriviĉno djelo uĉinjeno za vrijeme izdrţavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetniĉkog zatvora sud će uĉinitelju izreći kaznu

neovisno od ranije izreĉene kazne ako se primjenom odredaba ĉlana 53. ovog zakona ne bi mogla ostvariti svrha kaţnjavanja, s obzirom na trajanje

neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. (3) Prema osuĊenom koji za vrijeme izdrţavanja kazne zatvora, kazne dugotrajnog zatvora ili kazne maloljetniĉkog zatvora uĉini kriviĉno djelo za koje

zakon propisuje novĉanu kaznu ili kaznu zatvora do jedne godine, primijenit će se disciplinska mjera. Ako se sudi za kriviĉno djelo koje je uĉinjeno prije zapoĉinjanja izdrţavanja kazne po ranijoj osudi, ili za djelo uĉinjeno za vrijeme izdrţavanja kazne, izreći će se jedinstvena kazna po pravilima o izricanju

kazni za djela izvršena u sticaju. Pri tome će se u novu jedinstvenu kaznu

uraĉunati vrijeme provedeno u pritvoru i dio izdrţane kazne po ranijoj presudi. Izuzetno, ako se radi o kriviĉnom djelu uĉinjenom za vrijeme izdrţavanja kazne, neće se postupiti kao u sluĉaju sticaja, ako se primjenom pravila o izricanju kazni za djela izvršena u sticaju ne bi mogla

ostvariti svrha kaţnjavanja, s obzirom na trajanje neizdrţanog dijela ranije izreĉene kazne. U tom sluĉaju izreći će se kazna za novo djelo neovisno od

ranije izreĉene kazne (npr. lice koje je osuĊeno zbog ubistva na 15 god.

zatvora, u 13 godini izdrţavanja kazne se posvaĊa u zatvoru i ubije ĉovjeka, onda se neovisno od ranije izreĉene kazne dosuĊuje nova kazna zatvora)

Prema osuĊenom koji za vrijeme izdrţavanja kazne zatvora uĉini kriviĉno djelo za koje zakon propisuje novĉanu kaznu ili kaznu zatvora do 1

godine primijenit će se disciplinska mjera. URAĈUNAVANJE PRITVORA I RANIJE KAZNE (Ĉlan 57. KZ FBiH)

(1) Vrijeme provedeno u pritvoru i svako lišenje slobode u vezi sa kriviĉnim djelom, uraĉunava se u izreĉenu kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora,

kaznu maloljetniĉkog zatvora ili novĉanu kaznu. (2) Kazna zatvora koju je osuĊenik izdrţao ili novĉana kazna koju je osuĊenik platio za prekršaj uraĉunava se u kaznu izreĉenu za kriviĉno djelo ĉija obiljeţja

obuhvaćaju i obiljeţja prekršaja. (3) Pri svakom uraĉunavanju izjednaĉava se dan pritvora, dan lišenja slobode,

dan maloljetniĉkog zatvora, dan zatvora, dan dugotrajnog zatvora i iznos od 50 KM.

Vrijeme provedeno u pritvoru, kao i svako drugo vrijeme lišenja

slobode u vezi sa kriviĉnim djelom, uraĉunava se u izreĉenu kaznu, bez obzira o kojoj se kazni radi. (npr. vrijeme lišenja slobode i zadrţavanja, vrijeme

provedeno u psihijatrijskoj ustanovi u koju je uĉinilac upućen na psihijatrijsko vještaĉenje i uopšte na pregledima u zdravstvenim ustanovama i dr.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Uraĉunavanje se jedino ne odnosi na disciplinske kazne, jer se

disciplinska djela po svojoj prirodi ne mogu izjednačiti sa krivičnim djelima i

prekršajima. Pravilo je da se svi vidovi lišenja slobode izjednaĉavaju i u izreĉenu kaznu

se uraĉunavaju u jednakom vremenskom trajanju, a u odnosu na novĉanu kaznu dan lišenja slobode se izjednaĉava sa 50 KM. Uraĉunavanje pritvora i kazne izdrţane u inozemstvu (Član 58. ZKP FBiH)

Pritvor, lišenje slobode u toku postupka izruĉenja i kazna koju je uĉinitelj izdrţao po presudi inozemnog suda, uraĉunat će se u kaznu koju izrekne domaći sud za isto kriviĉno djelo, a ako kazne nisu iste vrste uraĉunavanje će se izvršiti

po ocjeni suda.

MJERE UPOZORENJA (Član 59. KZ FBiH)

Mjere upozorenja su:

1. sudska opomena i

2. uslovna osuda. Svrha mjera upozorenja (Ĉlan 60. KZ FBiH)

Svrha sudske opomene je da se kriviĉno odgovornom uĉinitelju uputi

upozorenje kad se radi ostvarenja svrhe kriviĉnopravnih sankcija ne mora

primijeniti kaţnjavanje i kad ono nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite. Svrha uslovne osude je da se uĉinitelju kriviĉnog djela uputi upozorenje uz

prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe kriviĉnopravnih sankcija

izricanjem kazne bez njezina izvršenja, kad izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi kriviĉnopravne zaštite.

Sudska opomena (Ĉlan 61. KZ FBiH)

1) Sudska opomena moţe se izreći za kriviĉna djela s propisanom kaznom

zatvora do jedne godine ili novĉanom kaznom koja su poĉinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih ĉine naroĉito lahkim i kad se, s obzirom na

sve okolnosti koje se tiĉu uĉinitelja, posebno njegova odnosa prema oštećeniku i naknadi štete prouzrokovane kriviĉnim djelom, steknu uslovi za postignuće svrhe kriviĉnopravnih sankcija bez kaţnjavanja.

(2) Sudska opomena moţe se izreći i za odreĊeno kriv. djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine, pod uslovima propisanim zakonom i kad se steknu

ostali uslovi iz st. 1. ovog ĉlana. (3) Sudska opomena moţe se izreći i za kriviĉna djela poĉinjena u stjecaju, ako se za svako od tih djela steknu uslovi iz st. 1. ili 2. ovog ĉlana.

(4) Pri odluĉivanju hoće li izreći sudsku opomenu sud će, vodeći raĉuna o svrsi sudske opomene, posebno uzeti u obzir liĉnost uĉinitelja, njegov raniji ţivot,

njegovo ponašanje poslije uĉinjenog kriviĉnog djela, stepen kriviĉne odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


(5) Sudska se opomena ne moţe izreći vojnim osobama za kriviĉna djela protiv oruţanih snaga Federacije.

Sudska opomena je posebna kriviĉna sankcija ĉija je svrha da se prema kriviĉno odgovornom izvršiocu ne primjeni kazna za djelo manjeg

znaĉaja, kada to nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite i kada se moţe oĉekivati da će samo upozorenje uticati na izvršioca da ne ĉini kriv. djela.

U članu 60. KZ FBiH je propisana svrha sudske opomene, a to je da se

kriviĉno odgovornom uĉinitelju uputi upozorenje, kada se radi ostvarenja svrhe kriviĉnopravnih sankcija ne mora primijeniti kaţnjavanje i kada ono

nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite. U članu 61. KZ FBiH su propisani uslovi za izricanje sudske opomene,

gdje je za izricanje sudske opomene potrebno istovremeno ispunjenje 2

grupe uslova. 1. Prva grupa uslova tiĉe se:

Najprije, apstraktne teţine uĉinjenog kriviĉnog djela izraţene kroz

zakonom propisanu kaznu za odreĊeno kriviĉno djelo, pa je

propisano da se sudska opomena moţe izreći za kriviĉna djela s propisanom kaznom zatvora do 1 godine ili novĉanom kaznom ( ovaj

uslov, s obzirom na odredbu stava 2. ovog ĉlana nema apsolutni karakter) Potom, konkretne teţine uĉinjenog djela izraţene kroz okolnosti

njegova poĉinjenja, stepen kriviĉne odgovornosti uĉinitelja i teţinu

prouzrokovane posljedice, jer se predviĊa da se, uz gore navedeni uslov, sudska opomena moţe izreći samo ako su kriviĉna djela

poĉinjena pod takvim olakšavajućim okolnostima koje ih ĉine naroĉito lakim.

2. Druga grupa uslova tiĉe se:

Liĉnosti uĉinitelja i procjene da se svrha kriviĉnopravnih sankcija moţe ostvariti bez njegovog kaţnjavanja, gdje zakon izriĉito odreĊuje da će se uzeti u obzir odnos uĉinitelja prema oštećeniku i naknadi štete

prouzrokovane kriviĉnim djelom. Radi se, dakle, o okolnostima putem kojih

se manifestuje stav uĉinitelja prema uĉinjenom kriviĉnom djelu i oštećeniku, a

na osnovu kojeg se moţe donijeti i zakljuĉak o tome da li je za ostvarenje svrhe kriviĉnopravnih sankcija nuţno kaţnjavanja uĉinitelja. MeĎutim, obavezivanje suda da pri toj ocjeni uzme u obzir odnos učinitelja prema oštećeniku (npr. izvinjenje oštećenom, pomirenje s oštećenim, otklanjanje

posljedica djela) i naknadi štete izraţava i stav zakonodavca da se i pri

izricanju sudske opomene mora voditi računa o potrebi zaštite interesa oštećenog.

Kako uslov koji se odnosi na zakonom propisanu kaznu za uĉinjeno kriviĉno djelo nema apsolutni karakter (1 godina zatvora ili novĉana kazna), Zakon predviĊa da se sudska opomena moţe izreći i za odreĊeno kriviĉno djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine, ali samo pod uslovima propisanim zakonom. Odredba, dakle, sama za sebe, ne predstavlja osnov za

WWW.BH-PRAVNICI.COM


izricanje sudske opomene za krivično djelo s propisanom kaznom zatvora do tri godine nego u stvari predstavlja osnov za zakonsko propisivanje mogućnosti

izricanja sudske opomene za pojedina krivična djela s propisanom kaznom zatvora do 3 godine i to samo pod odreĎenim uslovima. MeĊutim, i u tom

sluĉaju, uz posebne uslove postavljene zakonom za izricanje sudske opomene za odreĊeno kriviĉno djelo s propisanom kaznom zatvora do 3 godine, uĉinitelju takvog kriviĉnog djela moći će se izreći sudska opomena

samo kad se steknu i ostali uslovi iz stava 1. ovog ĉlana. Sudska opomena moţe se izreći i za kriviĉna djela uĉinjena u sticaju,

ali samo ako su se za svako od kriviĉnih djela uĉinjenih u st icaju stekli uslovi za izricanje sudske opomene. Ne moţe se, meĊutim, izreći sudska

opomena za jedno djelo kad se za drugo djelo uĉinjeno u sticaju izriĉe kazna. Pri odluĉivanju hoće li izreći sudsku opomenu ili ne, sud je duţan:

voditi raĉuna o svrsi sudske opomene i

posebno uzeti u obzir: 1. stepen kriviĉne odgovornosti, 2. liĉnost uĉinitelja,

3. njegov raniji ţivot, 4. njegovo ponašanje poslije uĉinjenog kriviĉnog djela i

5. druge okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno. Odluku o izricanju sudske opomene sud će moći donijeti samo ako

ocjenom svih navedenih okolnosti u ovoj zakonskoj odredbi, kao i svih

drugih okolnosti koje se pokaţu relevantnim u konkretnom sluĉaju, zakljuĉi da se svrha kriviĉnopravnih sankcija moţe ostvariti bez njegovog

kaţnjavanja samim upozorenjem i da izvršenje kazne nije nuţno radi kriviĉnopravne zaštite.

Uslovna osuda (Ĉlan 62. KZ FBiH)

(1) Uslovnom osudom sud uĉinitelju kriviĉnog djela utvrĊuje kaznu i istovremeno

odreĊuje da se ona neće izvršiti ako osuĊeni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od pet godina (vrijeme provjeravanja), ne uĉini novo kriviĉno djelo.

(2) Pri odluĉivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će, vodeći raĉuna o svrsi uslovne osude, posebno uzeti u obzir liĉnost uĉinitelja, njegov raniji ţivot,

njegovo ponašanje poslije uĉinjenog kriviĉnog djela, stepen kriviĉne odgovornosti i druge okolnosti pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno. (3) Uslovna osuda moţe se izreći kad je uĉinitelju utvrĊena kazna zatvora do 2

godine ili novĉana kazna. (4) Za kriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna zatvora od deset godina ili teţa

kazna, uslovna osuda se moţe izreći samo ako je kazna iz stava 3. ovog ĉlana utvrĊena ublaţavanjem zakonom propisane kazne. (5) Uslovna se osuda ne moţe izreći za kriviĉna djela za koja se ni ublaţavanjem

kazne ne moţe izreći kazna zatvora lakša od jedne godine. (6) Ako je uĉinitelju utvrĊena i kazna zatvora i novĉana kazna, uslovna osuda

moţe se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. (7) Sigurnosne mjere, izreĉene uz uslovnu osudu, izvršavaju se.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Uslovna osuda je mjera upozorenja koja se izriĉe uĉinitelju kriviĉnog djela kada se osnovano moţe oĉekivati da će se upozorenjem uz prijetnju

kaznom (koje sadrţi uslovna osuda) dakle bez izvršenja kazne, moći ostvariti svrha kriviĉnopravnih sankcija.

U tom smislu, uslovna osuda je zamjena za kaznu. Njome se upućuje

prijekor uĉinitelju zbog uĉinjenog kriv. djela i istovremeno upozorava da će, u sluĉaju da u vremenu provjeravanja uĉini novo kriv. djelo ili ne ispuni obaveze

nametnute uslovnom osudom, kazna utvrĊena uslovnom osudom biti izvršena. Radi se o kriviĉnopravnoj sankciji koja nema represivni karakter

kakav ima efektivna kazna. Ona ne podrazumijeva lišenja i ograniĉenja liĉnih prava i sloboda svojstvenih kazni, mada i ona, a prije svega uslovna osuda sa zaštitnim nadzorom, moţe sadrţavati obaveze za osuĊenu osobu

kojima se ograniĉava njena sloboda odluĉivanja i djelovanja u nekim aspektima njenog liĉnog ţivota, ali se ni tada ne radi o ograničenjima koja su

plod teţnji za retribucijom nego o mjerama čiji je cilj otklanjanje ili ublaţava nje činilaca koji mogu dovesti do ponovnog učinjenja krivičnog djela.

Dakle, svrha uslovne osude je da se uĉinitelju kriv iĉnog djela uputi

upozorenje uz prijetnju kaznom kojim se omogućava ostvarenje svrhe kriviĉnopravnih sankcija izricanjem kazne bez njez ina izvršenja i kada

izvršenje kazne nije prijeko potrebno radi kriviĉnopravne zaštite.

U članu 62. KZ FBiH sadrţane su odredbe koje ureĎuju strukturu uslovne osude, tj. njene bitne elemente, uslove za njeno izricanje čime se odreĎuje polje

primjene ove krivičnopravne sankcije kao i utjecaj uslovne osude na efektivnost mjera sigurnosti izrečenih uz uslovnu osudu.

Uslovnom osudom sud uĉinitelju kriviĉnog djela utvrĊuje kaznu i istovremeno odreĊuje da se ona neće izvršiti ako osuĊeni za vrijeme koje odredi sud, a koje ne moţe biti kraće od jedne niti duţe od pet godina

(vrijeme provjeravanja), ne uĉini novo kriviĉno djelo.

Dakle, sud učinitelju krivičnog djela uslovnom osudom utvrĎuje kaznu i

istodobno odreĎuje da se ona neće izvršiti ako osuĎeni u vremenu provjeravanja koje odredi sud, (ne kraće od 1 ni duţe od 5 god. ), ne učini novo krivično djelo.

Prema tome, svaka uslovna osuda se sastoji od 2 bitna, neophodna

elementa: 1. utvrĊene kazne (zatvora ili novĉane kazne), ĉijim se izvršenjem uĉinitelju

prijeti ukoliko ne ispuni osnovnu obavezu koju za uĉinitelja sadrţi svaka uslovna osuda da u roku provjeravanja ne uĉini novo kriviĉno djelo, i

2. roka provjeravanja, kojega sud odreĊuje unutar zakonom propisanog opšteg

roka provjeravanja. Osim navedene osnovne obaveze za uĉinitelja, koju sadrţi svaka

uslovna osuda, sud u uslovnoj osudi moţe nametnuti uĉinitelju i neke druge obaveze (npr. da osuĊeni vrati imovinsku korist pribavljenu kriviĉnim

djelom, da naknadi štetu koju je priĉinio kriviĉnim djelom, ili da ispuni druge obaveze predviĊene kriviĉnim zakonodavstvom u Federaciji) i odrediti da će se utvrĊena kazna izvršiti i ako uĉinitelj u ostavljenom roku ne izvrši i te druge

obaveze. MeĎutim, nametanje učinitelju tih drugih obaveza, predstavlja samo

mogućnost za sud i one nisu obavezni elemenat svake uslovne osude. (npr. kod kriviĉnog djela izbjegavanja izdrţavanja, izvršiocu se uz uslovnu osudu mogu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


izreći uslovi da u odreĊenom roku isplati zaostale obroke alimentacije i da ubuduće redovno plaća izdrţavanje)

Prema našem zakonu, uslovna osuda u pravilu ne podrazumijeva stavljanje učinitelja pod nadzor posebne stručne osobe, niti odreĎivanje vrste i

mjere kazne odlaţe za eventualno kasnije ponovno izvoĎenje učinitelja pred sud u slučaju neispunjenja postavljenih obaveza i zaključka da resocijalizacija učinitelja na slobodi nije moguća, kao što je to slučaj u probacionom sistemu.

Sud je pri odreĊivanju vrste i mjere kazne koja će uĉinitelju biti utvrĊena uslovnom osudom duţan uzeti u obzir sve okolnosti koje inaĉe

utiĉu da kazna bude manja ili veća, a naroĉito će u obzir uzeti: stepen

kriviĉne odgovornosti, pobude iz kojih je djelo uĉinjeno, jaĉinu ugroţavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo uĉinjeno, raniji ţivot

uĉinitelja, njegove liĉne prilike, drţanje nakon uĉinjenog kriviĉnog djela, kao i druge okolnosti koje se odnose na osobu uĉinitelja.

U sluĉaju kada se uslovnom osudom uĉinitelju utvrĊuje novĉana kazna, u obzir će uzeti i imovno stanje uĉinitelja, odnosno visinu njegove plate, njegove druge prihode, njegovu imovinu i njegove porodiĉne obaveze.

Kazna utvrĊena uslovnom osudom, po svojoj vrsti i mjeri , treba odgovarati kazni koju bi sud izrekao uĉinitelju kriviĉnog djela da mu nije

izrekao uslovnu osudu. Prilikom izricanja uslovne osude sud odreĊuje trajanje vremena

provjeravanja s tim da ono ne moţe biti kraće od jedne godine niti duţe od

pet godina. Vrijeme provjeravanja se raĉuna od dana pravomoćnosti presude.

Ono se u praksi najĉešće odreĊuje na pune godine, ali zakon ne isključuje mogućnost odreĎivanja vremena provjeravanja i na pune mjesece.

U pravilu, duţina vremena provjeravanja bi trebala biti srazmjerna visini

utvrĊene kazne, ali se pri njegovom odreĊivanju mora voditi raĉuna i o stepenu vjerovatnoće da će uĉinitelj ponovo uĉiniti kriviĉno djelo. Što je ta vjerovatnoća

veća i vrijeme provjeravanja koje sud odreĎuje prilikom izricanja uslovne osude bi trebalo biti duţe.

Pri odluĉivanju hoće li izreći uslovnu osudu sud će, vodeći raĉuna o

svrsi uslovne osude, posebno uzeti u obzir: 1. liĉnost uĉinitelja: Kako zakon ne odreĊuje koje su to okolnosti relevantne za

ocjenu liĉnosti uĉinioca odnosno za odluku o izricanju uslovne osude, pri ocjeni liĉnosti uĉinioca bi trebalo imati u vidu pobude iz kojih je djelo uĉinjeno, njegove liĉne, porodiĉne i socijalne prilike, njegov odnos prema uĉinjenom

djelu i prema društvenim i pravnim normama uopće. 2. njegov raniji ţivot: Zakon, dakle, obavezuje sud da tu okolnost uzme u

obzir, ali ne iskljuĉuje mogućnost izricanja uslovne osude ranije osuĊivanom uĉinitelju kriviĉnog djela, ukoliko ocjenom ostalih okolnosti koje se odnose na ličnost učinioca i učinjeno djelo zaključi da se i uslovnom osudom moţe

ostvariti svrha krivičnopravnih sankcija i svrha kaţnjavanja. 3. njegovo ponašanje poslije uĉinjenog kriviĉnog djela: Ovdje se u prvom

redu uzimaju u obzir okolnosti koje ukazuju na njegovu spremnost da otkloni posljedice djela.

4. stepen kriviĉne odgovornosti

WWW.BH-PRAVNICI.COM


5. druge okolnosti pod kojima je kriviĉno djelo uĉinjeno: To su vrijeme,

mjesto, način i sredstvo izvršenja, odnos prema ţrtvi i dr., a koje učinjenom

djelu daju teţi ili lakši vid.

To znaĉi da odluku o izricanju uslovne osude sud moţe donijeti samo ako, uz pozitivnu prognozu o budućem ponašanju uĉinitelja, do koje je došao ocjenom okolnosti koje se odnose na liĉnost uĉinioca, njegov

raniji ţivot i njegovo ponašanje poslije uĉinjenog kriviĉnog djela, zakljuĉi da će se uslovnom osudom moći ostvariti svrha kriviĉnopravnih sankcija

uopće i svrha kaţnjavanja, dakle, da će se izrečenom uslovnom osudom moći

ostvariti i generalna i specijalna prevencija krivičnog djela, kao i ako ocjenom okolnosti koje se odnose na stepen krivične odgovornosti učinitelja i okolnosti

pod kojima je djelo učinjeno, zaključi da izvršenje kazne nije nuţno radi krivičnopravne zaštite.

Uslovna osuda moţe se izreći ako je uĉinitelju utvrĊena kazna zatvora do 2 godine ili novĉana kazna. Mjerodavna je dakle sudski utvrĊena kazna, a ne zakonom propisana kazna za uĉinjeno kriviĉno djelo. UtvrĎena

kazna zatvora do 2 godine moţe se odnositi na jedno djelo ili na više krivičnih djela učinjenih u stjecaju. MeĎutim, nije moguće kod sticaja krivičnih djela za

pojedina djela izreći uslovnu osudu, a za druga kaznu zatvora. Izricanje uslovne osude za kriviĉna djela za koja se moţe izreći kazna

zatvora od deset godina ili teţa kazna, zakon uslovljava time da je kazna do

2 godine zatvora ili novĉana kazna utvrĊena ublaţavanjem zakonom propisane kazne.

Polazi se od toga da su krivična djela za koje se moţe izreći kazna zatvora od 10 godina ili teţa kazna veoma teška krivična djela i da izricanje uslovne osude za takva krivična djela treba ograničiti samo na slučajeve u kojima

je utvrĎeno postojanje okolnosti koje dopuštaju i opravdavaju primjenu odredaba o ublaţavanju kazne.

Uslovna se osuda ne moţe izreći za kriviĉna djela za koja se ni ublaţavanjem kazne ne moţe izreći kazna zatvora lakša od 1 godine.

S obzirom na zakonska pravila o granicama ublaţavanja kazne, to znaĉi

da se uslovna osuda ne moţe izreći za kriviĉna djela za koja je kao najmanja mjera kazne propisana kazna zatvora od min 3 ili više godina. MeĊutim, ovo

zakonsko ograniĉenje za izricanje uslovne osude nema apsolutan karakter, jer bi se uslovna osuda mogla izreći i za kriviĉna djela sa propisanom najmanjom mjerom kazne od 3 ili više godine ako u konkretnom sluĉaju postoje okolnosti za

koje zakon veţe mogućnost osloboĊenja od kazne, jer je tada sud ovlašten i da uĉinitelju kaznu ublaţi bez ograniĉenja za ublaţavanje kazne.

Ako je uĉinitelju utvrĊena i kazna zatvora i novĉana kazna, uslovna osuda moţe se izreći za obje kazne ili samo za kaznu zatvora. Obrnuto, nije moguće. Dakle, nije moguće izreći uslovnu osudu samo za novĉanu kaznu.

Odredba pruţa mogućnost da se izricanjem novĉane kazne koja se izvršava, uz uslovnu osudu kojom je utvrĊena kazna zatvora, pojaĉa dejstvo uslovne osude

kada je to neophodno za ostvarenje kriviĉnopravne zaštite. Ako je učinitelju izrečena uslovna osuda s utvrĎenom kaznom zatvora, a ujedno i bezuslovna

WWW.BH-PRAVNICI.COM


novčana kazna, vrijeme što ga je proveo u pritvoru uračunava se u novčanu kaznu.

Sigurnosne mjere, izreĉene uz uslovnu osudu, izvršavaju se.

Uz uslovnu osudu uĉinitelju se mogu izreći sve mjere sigurnosti

predviĊene u zakonu. OPOZIV USLOVNE OSUDE

Razlozi za opoziv uslovne osude su:

1) zbog uĉinjenja novog kriviĉnog djela u periodu provjeravanja, 2) zbog ranije uĉinjenog kriviĉnog djela, 3) zbog neispunjenja obaveza izreĉenih uslovnom osudom.

1. Opoziv uslovne osude zbog novog kriviĉnog djela (Član 64. KZ FBiH)

Uslovna osuda se moţe opozvati ako osuĊeni tokom vremena provjeravanja izvrši novo kriviĉno djelo. U zavisnosti od utvrĊene kazne za

novo kriviĉno djelo, ovisi da li je opoziv obavezan ili fakultativan:

a) Opoziv uslovne osude je obavezan ako osuĊeni tokom vremena

provjeravanja uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koja je izreĉena kazna zatvora 2 godine ili teţa kazna.

b) Opoziv uslovne osude je fakultativan ako osuĊeni u vrijeme

provjeravanja uĉini jedno ili više kriviĉnih djela za koja je izreĉena kazna zatvora u trajanju kraćem od 2 godine ili novĉana kazna. U ovom sluĉaju,

sud će, nakon što ocijeni sve okolnosti koje se odnose na uĉinjena kriviĉna djela i uĉinitelja, a posebno srodnost uĉinjenih kriviĉnih djela, njihov znaĉaj i pobude iz kojih su uĉinjena, odluĉiti hoće li opozvati

uslovnu osudu.

2. Opoziv uslovne osude zbog ranije uĉinjenog kriviĉnog djela (Čl 65. KZ)

Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan, pa je predviĊeno da

će sud opozvati uslovnu osudu ako poslije njezinog izricanja utvrdi da je osuĊeni uĉinio kriviĉno djelo prije nego što je uslovno osuĊen i ako ocijeni da ne bi bilo

osnova za izricanje uslovne osude da se znalo za to kriviĉno djelo. 3. Opoziv uslovne osude zbog neispunjenja izreĉenih obaveza (Čl 66. KZ)

Opoziv uslovne osude iz ovog razloga je fakultativan, pa je predviĊeno da

će sud opozvati uslovnu osudu i izreći izvršenje izreĉene kazne ako osuĊeni tokom odreĊenog vremena provjeravanja ne ispuni izreĉenu obavezu u sluĉajevima kad je tu obavezu mogao ispuniti.

U sluĉaju nemogućnosti ispunjenja izreĉene obaveze sud moţe:

a) produţiti rok za ispunjenje te obaveze ili

b) zamijeniti utvrĊenu obavezu drugom odgovarajućom obavezom, ili c) moţe osuĊenog osloboditi ispunjenja izreĉene obaveze.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako opozove uslovnu osudu, sud će primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju kriviĉnih djela izreći jedinstvenu kaznu i za

ranije uĉinjeno i za novo kriviĉno djelo uzimajući kaznu iz opozvane uslovne osude kao utvrĊenu.

Ako ne opozove uslovnu osudu, sud moţe za novo kriviĉno djelo izreći uslovnu osudu ili kaznu. Ako sud ocijeni da i za novo kriviĉno djelo treba izreći uslovnu osudu, utvrdit će jedinstvenu kaznu i za ranije uĉinjeno i za novo kriviĉno

djelo primjenom odredaba za izricanje kazne za djela izvršena u stjecaju kriviĉnih djela i odredit će novo vrijeme provjeravanja koje ne moţe biti kraće od 1 niti

duţe od 5 godina, raĉunajući od dana pravosnaţnosti nove presude. OsuĎenom kojem za novo krivično djelo bude izrečena kazna zatvora, vrijeme provedeno na izdrţavanju ove kazne ne uračunava se u vrijeme provjeravanja utvrĎeno

uslovnom osudom za ranije krivično djelo.

Rokovi za opoziv uslovne osude (Član 67. KZ FBiH)

Uslovna osuda se moţe opozvati tokom vremena provjeravanja.

Ako osuĊeni tokom vremena provjeravanja uĉini kriviĉno djelo koje povlaĉi opoziv uslovne osude, a to je presudom utvrĊeno tek poslije isteka vremena

provjeravanja, uslovna osuda moţe se opozvati najkasnije u roku od jedne godine od dana proteka vremena provjeravanja.

Ako osuĊeni u odreĊenome roku ne ispuni obavezu vraćanja imovinske

koristi pribavljene kriv. djelom, da naknadi štetu koju je priĉinio kriv. djelom, ili da ispuni dr. obaveze predviĊene kriv. zakonodavstvom u FBiH, sud moţe uslovnu

osudu opozvati najkasnije u roku od 1 godine od dana proteka vremena provjeravanja i odrediti da se izvrši kazna utvrĊena u uslovnoj osudi.

USLOVNA OSUDA SA ZAŠTITNIM NADZOROM (Član 68. KZ FBiH)

To je jedna vrsta uslovne osude kojom se uĉinilac stavlja pod

zaštitni nadzor ako sud, s obzirom na okolnosti uĉinjenja kriviĉnog djela, liĉnost uĉinitelja, njegov raniji ţivot i ponašanje poslije uĉinjenog kriviĉnog

djela, smatra da će se uz odreĊivanje zaštitnog nadzora svrha uslovne osude i društveno prilagoĊavanje osuĊenika bolje ostvariti.

Cilj je da se primjenom zaštitnog nadzora bolje ostvari svrha uslovne osude i bolje društveno prilagoĎavanje osuĎenog.

Zaštitni nadzor obuhvata mjere pomoći, brige, nadzora i zaštite, a

moţe trajati od 6 mjeseci do 2 godine, i moţe obuhvatati slijedeće obaveze:

liječenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi; uzdrţavanje od upotrebe alkoholnih pića ili opojnih droga; posjećivanje odreĎenih psihijatrijskih, psiholoških i drugih savjetovališta i

postupanje po njihovim savjetima; osposobljavanje za odreĎeno zanimanje;

prihvatanje zaposlenja koje odgovara stručnoj spremi i sposobnostima učinitelja;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


raspolaganje plaćom i drugim prihodima ili imovinom na primjeren način i u skladu sa bračnim i obiteljskim obavezama.

Sud u presudi moţe odrediti jednu ili više obaveza zaštitnog

nadzora. Ako se osuĊeni ne pridrţava ovih mjera sud ga moţe opomenuti, a moţe i ukinuti uslovnu osudu.

MJERE BEZBJEDNOSTI (SIGURNOSTI)

Mjere bezbjednosti su posebna vrsta kriviĉno-pravnih sankcija, ĉija

je svrha da se njihovom primjenom otklone stanja ili uslovi koji mogu uticati da uĉinilac ubuduće ponovno uĉini kriviĉna djela.

Sud uĉiniocu moţe izreći jednu ili više mjera bezbjednosti, ako za to postoje uslovi propisani zakonom.

Vrste mjera bezbjednosti koje propisuje zakon su:

1. obavezno psihijatrijsko lijeĉenje (na slobodi);

2. obavezno lijeĉenje od ovisnosti; 3. zabrana vršenje poziva, aktivnosti ili funkcija;

4. zabrana upravljanja motornim vozilom; 5. oduzimanje predmeta.

1) Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje

Kao mjera bezbjednosti se izriĉe uĉinitelju kriviĉnog djela koji je

kriviĉno djelo uĉinio u stanju bitno smanjene uraĉunljivosti ili smanjene uraĉunljivosti, ako postoji opasnost da bi uzroci takvoga stanja mogli i

ubuduće djelovati na uĉinitelja da uĉini novo kriviĉno djelo. Sigurnosna mjera obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja traje dok ne

prestanu razlozi zbog kojih je izreĉena, ali najduţe do isteka izdrţavanja kazne zatvora ili izvršenja rada za opće dobro na slobodi ili isteka vremena provjeravanja uz uslovnu osudu.

Uz ispunjenje navedenih uslova, ova mjera bezbjednosti se moţe izvršiti:

a) uz izdrţavanje kazne zatvora ili b) uz uslovnu osudu ili c) uz rad za opće dobro na slobodi.

Uĉinitelju kriviĉnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće dobro na

slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom psihijatrijskom lijeĉenju moţe se izreći izvršenje kazne zatvora.

Prema uĉinitelju kriviĉnog djela koji se ne podvrgne psihijatrijskom

lijeĉenju tokom vremena provjeravanja odreĊenog u uslovnoj osudi, moţe se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izreĉenih obaveza.

Obavezno psihijatrijsko lijeĉenje se moţe nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuĊeni uslovno otpušten. Ako osuĊeni ne nastavi lijeĉenje, uslovni otpust će se opozvati.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2) Obavezno lijeĉenje od ovisnosti

Kao mjera bezbjednosti moţe se izreći uĉinitelju koji je kriviĉno djelo

uĉinio pod odluĉujućim djelovanjem ovisnosti od alkohola ili opojnih droga, ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti i ubuduće uĉiniti kriviĉna djela.

Mjera obaveznog lijeĉenja od ovisnosti moţe se izreći uz istu kriviĉnopravnu sankciju, u istom trajanju i na isti naĉin kako je zakonom

propisano za obavezno psihijatrijsko lijeĉenje. Uĉinitelju kriviĉnog djela koji se tokom izvršavanja rada za opće

dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora ne podvrgne obaveznom

lijeĉenju od ovisnosti moţe se izreći izvršenje kazne zatvora.

Pod uslovima iz člana 74. stav 2. KZ FBiH (Obavezno psihi jatrijsko

liječenje), obavezno liječenje od ovisnosti se moţe nastaviti izvan medicinske ustanove nakon što je osuĎeni uslovno otpušten. Ako osuĎeni ne nastavi liječenje, uslovni otpust će se opozvati.

Prema uĉinitelju kriviĉnog djela koji se ne podvrgne lijeĉenju od ovisnosti tokom vremena provjeravanja odreĊenog u uslovnoj osudi, moţe

se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izreĉenih obaveza.

3) Zabrana vršenja poziva, aktivnosti ili funkcija

Kao mjera bezbjednosti moţe se izreći uĉinitelju koji je uĉinio kriv.

djelo u vezi sa imovinom koja mu je bila povjerena ili kojoj je imao pristup zahvaljujući svom pozivu, aktivnosti ili funkciji, ako postoji opasnost da bi

daljnje vršenje poziva, aktivnosti ili funkcija moglo poticajno djelovati da uĉini novo kriv. djelo zloupotrebom svog poziva, aktivnosti ili funkcije u

vezi sa imovinom koja mu je povjerena ili kojoj ima pristup. Ova mjera se moţe izreći u trajanju koje ne moţe biti kraće od 1 niti

duţe od 10 godina, raĉunajući od dana pravosnaţnosti odluke, s tim da se

vrijeme provedeno na izdrţavanju kazne zatvora ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove sigurnosne mjere.

Uĉinitelju takvog kriviĉnog djela koji tokom izvršavanja rada za opće dobro na slobodi kao zamjeni za kaznu zatvora prekrši zabranu vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije moţe se odrediti izvršenje kazne zatvora .

Prema uĉinitelju kriviĉnog djela koji prekrši zabranu vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije tokom vremena provjeravanja odreĊenog u uslovnoj osudi,

moţe se opozvati uslovna osuda zbog neispunjenja izreĉenih obaveza. 4) Zabrana upravljanja motornim vozilom

Kao mjera bezbjednosti moţe se izreći uĉinitelju kriviĉnog djela

protiv bezbjednosti saobraćaja, kada postoji opasnost da će upravljajući motornim vozilom ponovno uĉiniti takvo kriviĉno djelo.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zabrana upravljanja motornim vozilom moţe se odnositi na odreĊenu vrstu ili na sve vrste motornih vozila.

Ova mjera se moţe izreći u trajanju koje ne moţe biti kraće od 3 mjeseca ni duţe od 5 godina raĉunajući od pravosnaţnosti sudske odluke ,

s tim da se vrijeme izvršenja kazne zatvora ne uraĉunava u vrijeme trajanja ove mjere.

Prema uĉinitelju kriviĉnog djela kojem je zabranjeno upravljanje motornim

vozilom uz zamjenu za kaznu zatvora ili uslovnu osudu, ako ne postupi po toj zabrani, opozvaće se rad za opće dobro na slobodi i uslovna osude zbog

neispunjenja odreĊenih obaveza.

5) Oduzimanje predmeta

Predmeti koji su upotrebljeni ili su bili namijenjeni za uĉinjenje

kriviĉnog djela ili koji su nastali uĉinjenjem kriviĉnog djela oduzet će se:

kad postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za uĉinjenje kriv djela ili kad se radi zaštite opće sigurnosti ili iz razloga morala lišenje ĉini prijeko

potrebnim, ako su vlasništvo uĉinitelja. Predmeti se mogu oduzeti i ako nisu vlasništvo uĉinitelja kad to

zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala, ali se time ne dira u prava vlasnika predmeta na naknadu štete od uĉinitelja.

U sluĉajevima kad to zahtijevaju interesi opće sigurnosti i razlozi morala,

zakonom se moţe propisati obavezno oduzimanje predmeta. PRAVILA O ODGOJNIM PREPORUKAMA, O ODGOJNIM MJERAMA I

O KAŢNJAVANJU MALOLJETNIKA

BiH za razliku od, npr. RH, Austrije ili Njemaĉke, nema poseban zakon

kojim se reguliše kriviĉnopravni poloţaj maloljetnih uĉinitelja kriviĉnih djela. MeĊutim, u skladu sa dosadašnjom zakonodavnom praksom, KZ FBiH u

posebnoj glavi sadrţi odredbe o odgojnim preporukama, odgojnim mjerama i o kaţnjavanju maloljetnika kojima se ustanovljava poseban kriviĉnopravni reţim koji se primjenjuje na maloljetne uĉinitelje kriv. djela. Te odredbe sadrţe

odreĊena odstupanja od opštih pravila o kaţnjavanju uĉinitelja kriv. djela kojima se osigurava da dobrobit maloljetnih uĉinitelja kriv. djela bude osnov i cilj

kriviĉnopravne reakcije prema njima i da ta reakcija bude u skladu ne samo sa teţinom i okolnostima uĉinjenog kriviĉnog djela nego i sa liĉnim svojstvima te liĉnim, porodiĉnim i socijalnim prilikama maloljetnog uĉinitelja kriv. djela.

Kada su u pitanju maloljetni izvršioci kriviĉnih djela, prema njima se mogu primjeniti:

1) Odgojne (vaspitne) preporuke i 2) Krivične sankcije prema maloljetnicima – gdje spadaju:

a) odgojne (vaspitne) mjere,

b) mjere bezbjednosti, c) kazna maloljetničkog zatvora - moţe se izreći samo izuzetno, i to starijem

maloljetniku. 1. Odgojne preporuke

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Odgojne preporuke su novina u našem krivičnom zakonodavstvu. Radi

se o nastojanjima da se u odnosu na odreĊena delinkventna ponašanja maloljetnika da prednost vansudskim oblicima prevencije. Dakle, primjena

odgojnih mjera je alternativa kriviĉnom gonjenju, jer je to faktiĉki vansudsko rješavanje nastalog konflikta.

Svrha odgojnih preporuka (Član 81. KZ FBiH) je:

a) da se prema maloljetnom uĉinitelju kriv. djela ne pokreće kriviĉni postupak, i b) da se primjenom odgojnih preporuka utiĉe na maloljetnika da ubuduće ne

uĉini kriviĉna djela. Uslovi primjene odgojnih preporuka (Član 80. KZ FBiH)

Prema maloljetnom uĉinitelju kriviĉnog djela mogu se primijeniti

odgojne preporuke za kriviĉna djela s propisanom novĉanom kaznom ili kaznom zatvora do 3 godine. Odgojne preporuke mogu trajati najduţe 1 godinu.

Uslovi primjene odgojnih preporuka su:

1. maloljetnikovo priznanje kriviĉnog djela i

2. njegova izraţena spremnost za pomirenjem s oštećenim.

Odgojne preporuke prema maloljetniku moţe primijeniti nadleţni

tuţilac ili sudija za maloljetnike (SZM), i tako se i djele. Odgojne preporuke koje primjenjuje ovlašteni tuţilac su:

1. liĉno izvinjenje oštećenom; 2. naknada štete oštećenom; 3. redovno pohaĊanje škole;

4. posjećivanje odgojnih, obrazovnih, psiholoških i drugih savjetovališta;

Odgojne preporuke koje primjenjuje SZM:

1. rad u korist humanitarne organizacije ili lokalne zajednice; 2. prihvatanje odgovarajućeg zaposlenja;

3. smještaj u drugu porodicu, dom ili ustanovu; 4. lijeĉenje u odgovarajućoj zdravstvenoj ustanovi;

Izbor odgojnih preporuka (Član 83. KZ FBiH)

Pri izboru odgojnih preporuka ovlašteni tuţilac, ili SZM će uzeti u

obzir sveukupne interese maloljetnika i oštećenika. Pritom će posebno voditi

raĉuna da se primijenjenim odgojnim preporukama ne dovede u pitanje redovno školovanje maloljetnika ili njegov rad.

Izbor i primjena odgojnih preporuka izvršava se u saradnji s

roditeljima ili starateljima maloljetnika i organima socijalnog staranja.

Odgojne se preporuke mogu tokom njihovog izvršavanja zamijeniti

drugom ili ukinuti. 2. Kriviĉne sankcije prema maloljetnicima (Član 84. KZ FBiH)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kriviĉne sankcije koje se mogu izreći maloljetnom uĉinitelju

kriviĉnog djela dijele se na: a) odgojne (vaspitne) mjere,

b) kazna maloljetniĉkog zatvora, c) mjere bezbjednosti.

MlaĊem maloljetniku (koji je u vrijeme uĉinjenja kriv. djela navršio 14, a nije navršio 16 godina ţivota) mogu se izreći samo odgojne (vaspitne) mjere.

Starijem maloljetniku (koji je u vrijeme uĉinjenja kriv. djela navršio 16, a nije navršio 18 godina ţivota) odgojne se mjere mogu izreći pod uslovima propisanim ovim zakonom, a izuzetno mu se moţe izreći kazna

maloljetniĉkog zatvora.

Maloljetniku se mogu izreći mjere bezbjednosti pod uslovima propisanima

ovim zakonom. Ne mogu mu se izreći mjere bezbjednosti: 1. zabrana vršenje poziva, aktivnosti ili funkcija i 2. zabrana upravljanja motornim vozilom.

Maloljetniku se ne mogu izreći sudska opomena ni uslovna osuda.

Svrha odgojnih mjera i kazne maloljetniĉkog zatvora (Član 85. KZ FBiH)

Svrha odgojnih (vaspitnih) mjera i kazne maloljetniĉkog zatvora je da se pruţanjem zaštite i pomoći maloljetnim uĉiniocima kriviĉnih djela, nadzorom nad njima, njihovim struĉnim osposobljavanjem i razvijanjem njihove osobne

odgovornosti, osigura njihov odgoj, preodgoj i pravilan razvoj. Uz to, svrha kazne maloljetniĉkog zatvora je poseban utjecaj na maloljetnog

uĉinioca da ubuduće ne uĉini kriviĉna djela, kao i uticaj na druge maloljetnike da ne uĉine kriviĉna djela.

Dakle, ovdje se radi, uglavnom, o individualnoj prevenciji (sve mjere

se izriĉu uglavnom u cilju preodgoja konkretnog maloljetnika) (Jaganjac naglasio, ĉini se da nije baš u skladu sa KZ FBiH!!!) 2.a. Odgojne (vaspitne) mjere

Vrste odgojnih (vaspitnih) mjera (Član 86. KZ FBiH)

Odgojne (vaspitne) mjere se dijele u 3 grupe:

1. disciplinske mjere 2. mjere pojaĉanog nadzora

3. zavodske mjere

Izbor odgojne mjere (Član 88. KZ FBiH)

Pri izboru odgovarajuće odgojne mjere sud će uzeti u obzir:

1. godine ţivota maloljetnika, 2. stepen njegovog duševnog razvoja,

3. njegova psihiĉka svojstva, 4. njegove sklonosti, 5. pobude iz kojih je djelo uĉinio,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


6. dotadašnji odgoj, 7. sredinu i prilike u kojima je ţivio,

8. teţinu kriviĉnog djela, 9. da li mu je ranije bila izreĉena odgojna mjera ili kazna, te

10. sve druge okolnosti koje mogu biti od uticaja na izricanje odgojne mjere. U postupku protiv maloljetnika obavezno je ukljuĉen organ

starateljstva uz ĉiju struĉnu pomoć sud odreĊuje najadekvatniju mjeru u svakom konkretnom sluĉaju.

1.) DISCIPLINSKE MJERE

Disciplinske mjere se izriĉu maloljetnom uĉinitelju kriviĉnog djela

kojem nije potrebno izreći trajnije mjere odgoja i preodgoja, u pravilu ako je

uĉinio kriviĉno djelo iz nepromišljenosti ili lakomislenosti. Tu spadaju: 1. sudski ukor i

2. upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike (Član 89. KZ FBiH)

Ovu mjeru sud će izreći kada je potrebno da se odgovarajućim

kratkotrajnim mjerama utiĉe na osobnost i ponašanje maloljetnog uĉinitelja kriviĉnog djela, a moţe ga uputiti u disciplinski centar: a) na odreĊeni broj sati tokom dana blagdana, ali najviše 4 uzastopna

dana blagdana; b) na odreĊeni broj sati tokom dana, ali najduţe u trajanju do 1 mjeseca;

c) na neprekidni boravak odreĊen broj dana, ali ne duţe od 20 dana. Pri izricanju ove mjere, sud će voditi raĉuna da zbog njenog izvršenja

maloljetnik ne izostane s redovite školske nastave ili posla.U disciplinskom centru maloljetnik se moţe zaposliti na korisnim radovima koji odgovaraju

njegovim godinama ţivota, ukoliko on ili njegov staratelj na to pristanu. Pri izricanju ove mjere, sud moţe izreći i odgojnu mjeru pojaĉanog nadzora nadleţnog tijela socijalne zaštite koja se izvršava po izvršenju

odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike.

2.) MJERE POJAĈANOG NADZORA

Mjere pojaĉanog nadzora izriĉu se maloljetnom uĉinitelju kriviĉnog

djela kojem treba izreći trajnije mjere odgoja, preodgoja ili lijeĉenja, uz odgovarajući nadzor, a nije potrebno njegovo potpuno odvajan je iz

dotadašnje sredine. Tu spadaju:

1) pojaĉan nadzor od strane roditelja/usvojioca/staraoca (Čl. 90. KZ FBiH)

Ovu mjeru sud će izreći ako su roditelji, usvojitelj ili staratelj propustili nadzor nad maloljetnikom, iako su ga u mogućnosti obavljati.

Pri izricanju ove mjere, sud moţe:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a) roditelju, usvojitelju ili staratelju dati potrebne upute i naloţiti im

odreĊene duţnosti u pogledu mjera koje treba preduzeti radi odgoja maloljetnika, njegovog lijeĉenja i radi otklanjanje štetnih uticaja.

b) odrediti da nadleţni organ socijalnog staranja provjerava njeno izvršavanje i ukazuje pomoć roditelju, usvojitelju ili staratelju. Sud će naknadno odluĉiti o prestanku takvog provjeravanja, s tim da ono ne

moţe trajati manje od jedne ni duţe od tri godine.

2) pojaĉan nadzor u drugoj porodici (Član 91. KZ FBiH)

Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji, usvojitelj ili staratelj nisu u

mogućnosti da maloljetnika pojaĉano nadziru ili ako se od njih takav nadzor ne moţe opravdano oĉekivati.

Izvršenje ove odgojne mjere obustavit će se:

a) kad roditelji, usvojitelj ili staratelj steknu mogućnost da maloljetnika

pojaĉano nadziru, b) kad prema rezultatu odgoja prestane potreba za pojaĉanim nadzorom .

Pri izricanju ove odgojne mjere sud će odrediti da za vrijeme njenog

trajanja nadleţni ogran socijalne zaštite provjerava njeno izvršavanje i ukazuje

potrebnu pomoć porodici u kojoj je maloljetnik smješten. 3) pojaĉan nadzor od strane nadleţnog organa soc. zaštite (Čl 92. KZ FBiH)

Ovu mjeru sud će izreći ako roditelji, usvojitelj ili staratelj n isu u

mogućnosti pojaĉano nadzirati maloljetnika, a ne postoje uslovi za izricanje

odgojne mjere pojaĉanog nadzora u drugoj porodici.

Sud će naknadno odluĉiti o prestanku ove mjere, s tim da njeno trajanje

ne moţe biti kraće od 1 ni duţe od 3 godine. Za vrijeme trajanja ove mjere maloljetnik i dalje ţivi s roditeljima,

usvojiteljem ili starateljem, a pojaĉani nadzor nad njim vrši ovlaštena

osoba nadleţnog organa socijalne zaštite, koja se brine o školovanju

maloljetnika, njegovom zaposlenju, odvajanju iz sredine koja na njega štetno

utiče, potrebnom liječenju i sreĎivanju prilika u kojima ţivi.

3.) ZAVODSKE MJERE

Zavodske mjere izriĉu se maloljetnom uĉinitelju kriviĉnog djela

kojem treba izreći trajnije mjere odgoja, preodgoja ili lijeĉenja, uz njegovo potpuno odvajanje iz dotadašnje sredine.

Zavodske mjere ne mogu trajati duţe od 5 godina.

U zavodske mjere spadaju:

a) Upućivanje u vaspitnu ustanovu (Član 94. KZ FBiH)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ovu mjeru sud će izreći ako nad maloljetnikom treba osigurati izvršenje stalnog nadzora struĉnih odgajatelja u ustanovi za odgoj

maloljetnika.

U odgojnoj ustanovi maloljetnik ostaje najmanje 6 mjeseci a najviše 3

godine. Pri izricanju ove mjere sud neće odrediti njeno trajanje, već će o tome naknadno odluĉiti

b) upućivanje u vaspitno-popravni dom (Član 95. KZ FBiH)

Ovu mjeru sud će izreći ako prema maloljetniku treba primijeniti

pojaĉane mjere preodgoja. Pri odluĉivanju hoće li izreći ovu mjeru, sud će naroĉito uzeti u obzir:

1. teţinu i prirodu uĉinjenog kriviĉnog djela i 2. okolnost jesu li maloljetniku ranije bile izreĉene odgojne mjere ili kazna

maloljetniĉkog zatvora. U odgojno-popravnom domu maloljetnik ostaje min 1, a max 5 god. Pri izricanju ove mjere, sud, takoĊer, neće odrediti njeno trajanje, već će o

tome naknadno odluĉiti.

c) upućivanje u drugu ustanovu za osposobljavanje (Član 96. KZ FBiH) Ovu mjeru sud moţe izreći maloljetniku ometenom u psihiĉkom ili

fiziĉkom razvoju, umjesto odgojne mjere upućivanja u odgojnu ustanovu ili

odgojne mjere upućivanja u odgojno-popravni dom.

Maloljetnik ostaje u ustanovi za osposobljavanje sve dok je to potrebno

radi njegovog lijeĉenja ili osposobljavanja, a kad maloljetnik postane punoljetan, ponovo će se ispitati potreba njegova daljnjeg zadrţavanja u toj ustanovi. Obustava izvršenja i izmjena odluke o odgojnim mjerama (Član 97. KZ FBIH)

Kad se poslije donošenja odluke kojom je izreĉena odgojna mjera

pojaĉanog nadzora ili zavodska odgojna mjera pojave okolnosti kojih nije bilo u vrijeme donošenja odluke ili se za njih nije znalo, a one bi bile od

uticaja na donošenje odluke, izvršenje izreĉene mjere moţe se obustaviti ili se izreĉena mjera moţe zamijeniti drugom odgojnom mjerom pojaĉanog

nadzora ili zavodskom odgojnom mjerom.

Uz tom sluĉaju, ukoliko za pojedine mjere nije što drugo propisano, odgojna mjera pojaĉanog nadzora ili zavodska odgojna mjera moţe se, s

obzirom na postignuti uspjeh odgoja, obustaviti od izvršenja, a moţe se i zamijeniti drugom takvom mjerom kojom će se bolje postići svrha odgojnih mjera.

Obustavljanje od izvršenja zavodske odgojne mjere ili zamjenjivanje zavodske odgojne mjere drugom takvom mjerom izvršit će se uz sljedeća ograniĉenja:

a) odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ne moţe se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 6 mjeseci, a do isteka ovog roka moţe se

zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojno-popravni dom ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom ne moţe se obustaviti od izvršenja prije isteka roka od 1 godine, a do isteka ovog roka moţe se

zamijeniti samo odgojnim mjerama upućivanja u odgojnu ustanovu ili upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje.

Izuzetno, odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu ili odgojna mjera upućivanja u odgojno-popravni dom moţe se obustaviti od izvršenja il i zamijeniti drugom mjerom i prije isteka roka od 6 mj., odnosno 1. god., ako posebne

okolnosti koje se odnose na osobu maloljetnika oĉito pokazuju da je postignuta svrha tih mjera. Ponovno odluĉivanje o odgojnim mjerama (Član 98. KZ FBIH)

Ako je od pravosnaţnosti odluke, kojom je izreĉena odgojna mjera

pojaĉanog nadzora ili zavodska odgojna mjera, proteklo više od 1 godine, a

izvršenje nije zapoĉeto, sud će ponovno odluĉiti o potrebi izvršenja izreĉene mjere. Pri tome sud moţe odluĉiti da se ranije izreĉena mjera izvrši, ne izvrši ili da se zamijeni nekom drugom mjerom.

Odgojna mjera upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike neće se izvršiti ako je proteklo više od 6 mjeseci od pravosnaţnosti odluke kojom je ova

mjera izreĉena, a njeno izvršenje nije zapoĉeto. 2.b. Kaţnjavanje starijih maloljetnika (Čl 99. KZFBiH)

Kazniti se moţe samo stariji maloljetnik, i to pod uslovima:

1. da je uĉinio djelo za koje je propisana kazna zatvora teţa od 5 godina, i 2. da zbog teških posljedica djela i visokog stepena kriviĉne odgovornosti ne

bi bilo opravdano izricanje odgojnih mjera. Kazna maloljetniĉkog zatvora (Član 100. KZ FBiH)

Kazna maloljetniĉkog zatvora ne moţe biti kraća od 1 ni duţa od 10

godina, a izriĉe se na pune godine ili na pola godine.

Pri odmjeravanju kazne starijem maloljetniku za kriviĉno djelo, sud nije vezan za min. propisanu mjeru kazne.

Odmjeravanje kazne maloljetniĉkog zatvora (Član 101. KZ FBiH)

Pri odmjeravanju kazne maloljetniĉkog zatvora starijem maloljetniku, sud će uzeti u obzir sve okolnosti koje utiĉu da kazna bude manja ili veća,

imajući posebno u vidu:

1. stepen psihiĉkog razvoja maloljetnika 2. vrijeme potrebno za njegov preodgoj i

3. vrijeme potrebno za njegovo struĉno osposobljavanje.

Izricanje odgojnih mjera i kazne maloljetniĉkog zatvora za kriviĉna djela u sticaju (Član 102. KZ FBiH)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Za kriviĉna djela u sticaju sud izriĉe maloljetniku samo jednu odgojnu mjeru ili samo kaznu maloljetniĉkog zatvora kad postoje zakonski uslovi za

izricanje te kazne i kad sud ocijeni da je treba izreći. Sud će postupiti isto i kad poslije izreĉene odgojne mjere, ili kazne

maloljetniĉkog zatvora utvrdi da je maloljetnik prije ili poslije njihovog izricanja uĉinio kriviĉno djelo. Zastarjelost izvršenja kazne maloljetniĉkog zatvora (Član 103. KZ FBiH)

Kazna maloljetniĉkog zatvora neće se izvršiti kad od dana

pravosnaţnosti presude kojom je kazna izreĉena protekne:

a) 10 godina - ako je izreĉena kazna maloljetniĉkog zatvora preko 5 godina;

b) 5 godina - ako je izreĉena kazna maloljetniĉkog zatvora preko 3 godine; c) 3 godine - ako je izreĉena kazna maloljetniĉkog zatvora do 3 godine.

Maloljetni izvršioci kriviĉnih djela mogu se uslovno otpustiti sa izdrţavanja kazne nakon izdrţane 1/3 kazne, ali ne prije isteka 1 godine. Za

vrijeme trajanja uslovnog otpusta, sud moţe odrediti mjeru pojaĉanog nadzora

od strane organa socijalne zaštite. Maloljetniĉki zatvor izdrţava se u posebnim ustanovama ili u

odvojenim dijelovima kazneno-popravnih ustanova. Dok ne navrši 18 godina,

izdrţava se u posebnim kazneno popravnim ustanovama, a od 18 -23 godine izdrţavaju u posebnim odjeljenjima kazneno-popravnih ustanova za odrasle, ali

sa njima ne smiju dolaziti u kontakt. Izricanje kriviĉnopravnih sankcija punoljetnim osobama za kriviĉna djela

koja su uĉinila kao maloljetnici (Član 104.)

Punoljetnoj osobi koja je navršila 21 godinu ţivota ne moţe se suditi

za kriviĉno djelo koje je uĉinila kao mlaĊi maloljetnik. Ako punoljetna osoba u vrijeme suĊenja nije navršila 21 godinu ţivota, moţe joj se suditi

samo za kriviĉna djela s propisanom kaznom zatvora teţom od 5 godina.

Takvoj osobi sud moţe izreći samo odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru, s tim da će pri ocjeni hoće li izreći ovu mjeru sud uzeti u obzir sve okolnosti sluĉaja, a

naroĉito teţinu uĉinjenog kriviĉnog djela, vrijeme koje je proteklo od njegovog uĉinjenja, ponašanje uĉinitelja i svrhu te odgojne mjere.

Punoljetnoj osobi moţe se za kriviĉno djelo koje je uĉinila kao stariji maloljetnik izreći odgovarajuća zavodska odgojna mjera, a pod uslovima iz ĉlana 100. KZ FBiH (Kazna maloljetniĉkog zatvora) i kazna maloljetniĉkog

zatvora. Pri ocjeni hoće li i koju će od ovih sankci ja izreći, sud će uzeti u obzir

sve okolnosti slučaja, a naročito teţinu učinjenog krivičnog djela, vrijeme koje je

proteklo od učinjenja, ponašanje učinitelja, te svrhu koju treba postići sankcijama. Izuzetno od odredbe stava 3. ovog člana, punoljetnoj osobi koja je u

vrijeme suĊenja navršila 21 godinu ţivota sud moţe umjesto kazne

maloljetniĉkog zatvora izreći kaznu zatvora ili uvjetnu osudu. Kazna zatvora

izrečena u ovom slučaju ima u pogledu rehabilitacije, brisanja osude i pravnih

posljedica osude isti pravni učinak kao i kazna maloljetničkog zatvora. Izricanje odgojnih mjera mlaĊim punoljetnim osobama (Član 105.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Uĉinitelju koji je kao punoljetan uĉinio kriviĉno djelo, a u vrijeme

suĊenja nije navršio 21 godinu ţivota, sud moţe izreći odgovarajuću zavodsku odgojnu mjeru ako se, s obzirom na njegovu liĉnost i okolnosti

pod kojima je kriviĉno djelo uĉinio, moţe oĉekivati da će se i odgojnom mjerom postići svrha koja bi se ostvarila izricanjem kazne.

MlaĊoj punoljetnoj osobi kojoj je izreĉena odgojna mjera sud moţe, pod

uvjetima propisanima ovim zakonom, izreći sve sigurnosne mjere propisane ovim zakonom, osim sigurnosne mjere zabrane vršenja poziva, aktivnosti il i funkcije.

Izrečena odgojna mjera moţe trajati najduţe dok učinitelj ne navrši 23 godine ţivota.

Uĉinak kazne na odgojne mjere (Član 107.)

Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne starijem maloljetniku

kaznu maloljetniĉkog zatvora, odgojna mjera prestaje kad maloljetnik zapoĉne izdrţavanje te kazne.

Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu

maloljetniĉkog zatvora ili kaznu zatvora najmanje 1 god., odgojna mjera prestaje kad ta osoba zapoĉne izdrţavanje kazne.

Ako za vrijeme trajanja odgojne mjere sud izrekne punoljetnoj osobi kaznu zatvora manju od 1 god., sud će u presudi odlučiti hoće li se po izdrţanoj kazni nastaviti izvršenje izrečene odgojne mjere ili će se ta mjera ukinuti. Uĉinak odgojnih mjera i kazne maloljetniĉkog zatvora (Član 108.)

Odgojne mjere i kazna maloljetničkog zatvora ne podlijeţu pravnim posljedicama osude koje se sastoje u zabrani sticanja odreĎenih prava iz čl.118. st. 2. KZ FBiH (Vrste pravnih posljedica osude)

Na osobe koje izdrţavaju odgojnu mjeru upućivanja u odgojno-popravni dom ili kaznu maloljetničkog zatvora primjenjuju se odredbe člana 112. KZ FBiH

(Rad osuĎenih osoba). Evidencija o izreĉenim odgojnim mjerama (Član 109.)

Evidenciju o izreĉenim odgojnim mjerama vode nadleţni organi socijalne zaštite na osnovu propisa koje donosi organ nadleţan za poslove socijalne

zaštite u Federaciji BiH. Podaci o izreĉenim odgojnim mjerama mogu se dati samo sudu,

tuţiteljstvu, organima unutrašnjih poslova i organima socijalne zaštite u vezi sa

kriviĉnim postupkom koji se vodi protiv osoba kojima su izreĉene odgojne mjere.

2.c. Izricanje mjera bezbjednosti maloljetniku (Član 106.)

Maloljetnom uĉinitelju kriviĉnog djela kojem je izreĉena odgojna

mjera ili kazna maloljetniĉkog zatvora mogu se, pod uvjetima propisanim zakonom, izreći mjere bezbjednosti: obavezno psihijatrijsko lijeĉenje (na

slobodi), obavezno lijeĉenje od ovisnosti i oduzimanje predmeta.

Mjera bezbjednosti obaveznog lijeĉenja od ovisnosti ne moţe se izreći uz disciplinsku mjeru. Umjesto mjere obaveznog psihijatrijskog lijeĉenja moţe se

WWW.BH-PRAVNICI.COM


izreći odgojna mjera upućivanja u drugu ustanovu za osposobljavanje ako se u toj ustanovi moţe osigurati lijeĉenje i time postići svrha te mjere bezbjednosti i

mjera oduzimanja predmeta.

OPĆE ODREDBE O IZVRŠENJU KRIVIĈNOPRAVNIH SANKCIJA Izvršenje kazne zatvora (Član 110.)

(1) Kazna zatvora i kazna maloljetničkog zatvora izvršavaju se u zatvorenim, poluotvorenim ili otvorenim ustanovama za izdrţavanje kazne.

(2) Kazna dugotrajnog zatvora izvršava se u zatvorenim ustanovama za izdrţavanje kazne. Granice izvršenja kazni (Član 111. KZ FBiH)

Osoba prema kojoj se izvršava kazna lišava se prava ili se ona ograničava

u pravima u skladu sa zakonom samo u granicama prijeko potrebnim da bi se ostvarila svrha pojedinih kazni. Rad osuĊenih osoba (Član 112. KZ FBiH)

(1) Osoba osuĎena na kaznu zatvora, kaznu dugotrajnog zatvora ili kaznu

maloljetničkog zatvora, koja je sposobna za rad, moţe raditi ukoliko ona na to pristane. (2) Ako osuĎena osoba traţi ili pristane na rad, rad će joj se omogućiti.

(3) Rad osuĎene osobe treba biti koristan i usklaĎen sa savremenim načinom vršenja iste vrste rada na slobodi, prema stručnim i drugim sposobnostima

osuĎenog. Izvršenje kazne maloljetniĉkog zatvora (Član 113. KZ FBIH)

(1) Prema starijem maloljetniku, dok ne navrši 18 godina ţivota, kazna maloljetničkog zatvora izvršava se u posebnim krivično -popravnim ustanovama

za maloljetnike. Prema osobi koja je navršila 18 godina ţivota, ali nije navršila 23 godine ţivota (mlaĎa punoljetna osoba) kazna maloljetničkog zatvora se izvršava u posebnim ustanovama za mlaĎe punoljetne osobe ili u posebnom odjeljenju

ustanove u kojoj se kazna izvršava prema punoljetnim osobama, pri čemu se osigurava da mlaĎe punoljetne osobe ne doĎu u kontakt sa starijim

zatvorenicima. Prema osobi koja je navršila 23 godine ţivota prije kraja izdrţavanja kazne ostatak kazne se izvršava u krivično-popravnoj ustanovi za odrasle.

(2) Prema mlaĎoj punoljetnoj osobi kazna se moţe izvršavati u kazneno-popravnoj ustanovi za maloljetnike sve dok je to potrebno radi završetka njenog

školovanja ili stručnog osposobljavanja. MeĎutim, prema mlaĎoj punoljetnoj osobi kazna se ne moţe ni u kojem slučaju izvršavati u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike, ako bi to bilo na koji način bilo štetno za maloljetne

osobe prema kojima se izvršava kazna maloljetničkog zatvora u toj ustanovi. (3) Izbor posla za osuĎenog maloljetnika vrši se prema njegovim sposobnostima

i sklonostima za odreĎenu vrstu posla, radi stručnog osposobljavanja, a prema mogućnostima koje postoje u krivično-popravnoj ustanovi za maloljetnike. MlaĎoj punoljetnoj osobi će se takoĎer omogućiti obrazovanje i stručno osposobljavanje,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


bez obzira na to izvršava li se kazna u posebnim ustanovama ili u posebnim odjeljenjima krivično-popravnih ustanova za odrasle osobe.

(4) Radno vrijeme osuĎenog maloljetnika odreĎuje se tako da mu se omogući školovanje i stručno osposobljavanje i da mu ostane dovoljno vremena za fizički

odgoj i razonodu. (5) OsuĎeni maloljetnik moţe biti uvjetno otpušten s izdrţavanja kazne ako je izdrţao trećinu kazne, ali ne prije nego što je proveo jednu godinu u krivično-

popravnoj ustanovi. Za vri jeme uvjetnog otpusta sud moţe odrediti odgojnu mjeru pojačanog nadzora nadleţnog tijela socijalne zaštite. Za opoziv uvjetnog

otpusta primjenjuju se odredbe člana 46. KZ FBiH (Opoziv uvjetnog otpusta). (6) Maloljetni osuĎenik, osim u izuzetnim okolnostima, ima pravo odrţavati kontakte sa svojom obitelji putem pisama i posjeta. ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI

Osnova oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom (Čl 114.)

Osnov oduzimanja imovinske koristi sadrţan je u zakonskoj odredbi

da niko ne moţe zadrţati imovinsku korist pribavljenu izvršenjem kriviĉnog

djela. Korist pribavljena izvršenjem kriviĉnog djela oduzet će se sudskom

odlukom kojom je utvrĊeno da je kriviĉno djelo uĉinjeno pod uslovima propisanim ovim zakonom.

Sud moţe oduzeti korist pribavljenu izvršenjem krivičnog djela i u odvojenom postupku ukoliko postoji opravdani razlog za zaključak da je krivičnim

djelom korist pribavljena, a vlasnik ili uţivatelj ni je u mogućnosti dokazati da je korist pribavljena zakonito.

Naĉin oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom(Čl 115.KZ)

Od uĉinioca će se oduzeti novac, predmeti od vrijednosti, i svaka

druga imovinska korist pribavljena kriviĉnim djelom. Ako oduzimanje nije

moguće, uĉinilac kriviĉnog djela će se obavezati da plati novĉani iznos koji

odgovara pribavljenoj imovinskoj koristi. Imovinska korist moţe se oduzeti i od lica na koja je prenesena bez

naknade ili uz naknadu koja ne odgovara stvarnoj vrijednosti, pod uslovom da su ta lica znala ili su mogla znati da je imovinska korist pribavljena kriviĉnim djelom.

Ako je imovinska korist prenesena na bliske srodnike, oduzeće se od njih

ako ne dokaţu da su kao naknadu dali punu vrijednost. Kad je imovinska korist pribavljena kriviĉnim djelom sjedinjena s imovinom

steĉenom na zakoniti naĉin, takva imovina moţe biti predmet oduzimanja, ali u mjeri koja ne premašuje procijenjenu vrijednost imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom.

Prihod ili drugi plodovi imovinske koristi pribavljene krivičnim djelom, ili imovine u koju je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom pretvorena ili

imovine s kojom je imovinska korist pribavljena krivičnim djelom sjedinjena, mogu biti predmet mjera navedenih u ovom članu na isti način i u istoj mjeri kao i imovinska korist pribavljena krivičnim djelom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zaštita oštećenog (Član 116. KZ F BIH)

Ako je oštećenom u kriviĉnom postupku dosuĊen imovinskopravni

zahtjev, sud će izreći lišenje imovinske koristi ukoliko ona prelazi dosuĊeni imovinskopravni zahtjev oštećenog.

Oštećeni koji je u kriviĉnom postupku u pogledu svog imovinskopravnog

zahtjeva upućen na parniĉni postupak, moţe traţiti da se namiri iz iznosa oduzete vrijednosti ako pokrene parniĉni postupak u roku od šest mjeseci od

dana pravosnaţnosti odluke kojom je upućen na parniĉni postupak i ako u roku od tri mjeseca od dana pravosnaţnosti odluke kojom je utvrĊen njegov zahtjev zatraţi namirenje iz oduzete vrijednosti.

Oštećeni koji u kriviĉnom postupku nije istaknuo imovinskopravni zahtjev moţe zahtijevati namirenje iz oduzete vrijednosti ako je radi utvrĊenja svog

zahtjeva pokrenuo parniĉni postupak u roku od tri mjeseca od dana saznanja za presudu kojom se oduzima imovinska korist, a najdalje u roku od dvije godine od pravosnaţnosti odluke o oduzimanju imovinske koristi i ako u roku od tri mjeseca

od dana pravosnaţnosti odluke kojom je utvrĊen njegov zahtjev zatraţi namirenje iz oduzete vrijednosti.

PRAVNE POSLJEDICE OSUDE

Nastupanje pravnih posljedica osude (Član 117. KZ FBiH)

Osude za odreĊena kriviĉna djela mogu imati za pravnu posljedicu:

a) prestanak ili gubitak odreĊenih prava ili b) zabranu sticanja odreĊenih prava.

Pravne posljedice osude ne mogu nastupiti kad je za kriviĉno djelo

uĉinitelju izreĉena novĉana kazna, sudska opomena ili uslovna osuda ili

kad je uĉinitelj osloboĊen od kazne.

Pravne posljedice osude mogu se propisati samo zakonom i nastupaju po

sili zakona kojim su propisane. Vrste pravnih posljedica osude (Član 118. KZ FBiH)

Pravne posljedice osude koje se odnose na prestanak ili gubitak

odreĊenih prava jesu:

a) prestanak vršenja odreĊenih poslova ili funkcija u organima vlasti, privrednim društvima ili u dr. pravnim licima;

b) prestanak zaposlenja ili prestanak vršenja odreĊenog zvanja, poziva ili zanimanja;

c) lišenje odlikovanja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja odreĊenih prava jesu:

a) zabrana vršenja odreĊenih poslova ili funkcija u organima vlasti, trgovaĉkim društvima ili u dr. pravnim licima;

b) zabrana sticanja odreĊenih zvanja, poziva ili zanimanja ili unapreĊenja u sluţbi;

c) zabrana sticanja odreĊenih dozvola ili odobrenja koja se izdaju odlukom

tijela vlasti. Poĉetak i trajanje pravnih posljedica osude (Član 119. KZ FBiH)

Pravne posljedice osude nastupaju danom pravosnaţnosti presude.

Dakle, tu je prisutan automatizam njihovog nastanka. npr. u zakonu o radu, kao pravna posljedica osude, propisan je prestanak radnog odnosa po sili zakona u

sluĉaju osude za kriviĉno djelo na kaznu zatvora preko 3 mjeseca. Ili u sluĉaju drţavnih sluţbenika i namještenika prestanak radnog odnosa u sluĉaju osude na kaznu zatvora preko 6 mjeseci. U ovim sluĉajevima radni odnos prestaje danom

upućivanje lica na izdrţavanje kazne zatvora. Pravne posljedice osude koje se sastoje u zabrani sticanja odreĊenih

prava traju najduţe 10 godina od dana izdrţane, oproštene ili zastarjele kazne, ako za pojedine pravne posljedice nije zakonom propisano kraće trajan je.

Pravne posljedice osude prestaju brisanjem osude.

Prestanak sigurnosnih mjera i pravnih posljedica osude na osnovu sudske

odluke (Član 120. KZ FBiH) Sud moţe odluĉiti o prestanku primjene sigurnosne mjere zabrane

vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije ako su protekle 3 godine od dana njenog izricanja.

Sud moţe odrediti da prestane pravna posljedica osude koja se sastoji u zabrani sticanja odreĊenog prava kad proteknu 3 godine od dana izdrţane, zastarjele ili oproštene kazne.

Pri ocjeni hoće li odrediti prestanak primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude, sud će uzeti u obzir ponašanje osuĊenog poslije osude,

njegovu spremnost da naknadi štetu prouzrokovanu kriv. djelom i da vrati imovinsku korist pribavljenu kriv. djelom, te druge okolnosti koje ukazuju na opravdanost prestanka primjene sigurnosne mjere ili pravne posljedice osude.

Prestanak pravne posljedice osude ne utiče na prava trećih lica koja se zasnivaju na osudi. REHABILITACIJA, AMNESTIJA, POMILOVANJE I BRISANJE OSUDE

Rehabilitacija (Član 121. KZ FBiH)

Poslije izdrţane, oproštene ili zastarjele kazne zatvora, kazne dugotrajnog

zatvora ili kazne maloljetniĉkog zatvora, osuĊene osobe uţivaju sva prava utvrĊena ustavom, zakonom i drugim propisima i mogu sticati sva prava, osim

WWW.BH-PRAVNICI.COM


onih koja su im ograniĉena sigurnosnom mjerom ili nastupanjem pravne posljedice osude.

Odredba stava 1. ovog ĉlana primjenjuje se i na osobe na uslovnom otpustu, ako njihova prava nisu ograniĉena posebnim propisima o uvjetnom

otpustu s izdrţavanja kazne zatvora. Amnestija (Član 122. KZ FBiH)

Amnestija je akt kojim se poimeniĉno neodreĊenom krugu lica:

a) daje osloboĊenje od kriviĉnog gonjenja (abolicija), ili b) daje potpuno ili djelomiĉno oslobaĊanje od izvršenja kazne, ili c) zamjenjuje izreĉena kazna blaţom, ili

d) odreĊuje brisanje osude ili e) ukida odreĊena pravna posljedica osude.

Krug lica na koji se odnosi amnestija odreĊen je u aktu o amnestiji.

Moţe se odnositi na kaznu zatvora, dugotrajnog zatvora i maloljetniĉkog zatvora, a ne moţe na vaspitne mjere i mjere bezbjednosti. Amnestija se daje u formi zakona, što znaĉi da je daje zakonodavni organ. To praktiĉno znaĉi da se ne

navode pojedinaĉno lica nego se oslobaĊaju sva lica optuţena za npr. kriviĉno djelo izbjegavanje vojne obaveze. Amnestiju za kriv. djela propisana ovim i dr. zakonom FBiH moţe dati Parlament FBiH, a za kriv. djela propisana

zakonom kantona skupština kantona.

Pomilovanje (Član 123. i 124. KZ FBiH)

Pomilovanje je akt kojim se poimeniĉno odreĊenim osobama:

a) daje potpuno ili djelimiĉno osloboĊaju od izvršenja kazne, ili b) zamjenjuje izreĉena kazna blaţom, ili

c) odreĊuje brisanje osude, ili d) ukidaju odreĊene pravne posljedice osude e) ukida ili odreĊuje kraće trajanje sigurnosne mjere zabrana vršenja poziva,

aktivnosti ili funkcije.

Pomilovanje za kriviĉna djela koja spadaju u nadleţnost Federacije BiH moţe svojom odlukom dati predsjednik Federacije BiH na osnovu posebnog zakona. Dakle, domet pomilovanja je uţi od amnestije, jer se odnosi

na poimeniĉno odreĊena lica. Moţe se dati po molbi osuĊenog lica ili njegovih srodnika i po sluţbenoj duţnosti. Pomilovanje se objavljuje u sl.

novinama, a njime se ne utiĉe na prava trećih osoba koja se zasnivaju na osudi. BRISANJE OSUDE IZ KAZNENE EVIDENCIJE (Član 125. KZ FBiH)

Zavisno od toga o kojoj se osudi radi, ona će se iz kaznene

evidencije izbrisati pod slijedećim uslovima i rokovima:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1) sudska opomena ili osuda kojom je uĉinitelj osloboĊen kazne – briše se ako osuĊenik u roku od 1 godine od dana pravosnaţnosti presude ne uĉini novo

kriviĉno djelo. 2) uslovna osuda – briše se ako po proteku roka od 1 godine od dana prestanka

vremena provjeravanja osuĊenik ne uĉini novo kriviĉno djelo. 3) osuda na novĉanu kaznu – briše se iz kriviĉne evidencije po proteku roka od

tri godine od dana izvršene, zastarjele ili oproštene kazne, ako za to vrijeme

osuĊenik ne uĉini novo kriviĉno djelo. 4) osuda na kaznu zatvor/maloljetniĉkog zatvora do 1 godine – briše se po

proteku roka od 5 godina od dana izdrţane, zastarjele ili oproštene kazne, ako za to vrijeme osuĊenik ne uĉini novo kriviĉno djelo.

5) osuda na kaznu zatvora od 1 do 3 godine – ovdje sud moţe, na molbu

osuĊenog, odrediti da se izbriše ako je protekao rok od 5 godina od dana izdrţane, zastarjele ili oproštene kazne, a za to vrijeme osuĊeni nije uĉinio

novo kriviĉno djelo. Prilikom odluĉivanja o brisanju osude sud će voditi raĉuna o ponašanju osuĊenog poslije izdrţane kazne, o prirodi kriviĉnog djela i o drugim okolnostima koje mogu biti od znaĉenja za ocjenu o opravdanosti

brisanja osude. Ako je u toku roka za brisanje osude osuĊeniku izreĉena kazna zatvora preko tri godine, neće se brisati ni ranija ni kasnija osuda. Dakle, osuda na kaznu zatvora preko 3 godine se ne briše!

Osuda se ne moţe brisati iz krivične evidencije za vrijeme trajanja mjera bezbjednosti.

Više osuda iste osobe mogu se brisati iz kriviĉne evidencije samo istovremeno i to samo ako postoje uslovi za brisanje svake od tih osuda. Ako je kazna izmjenjena amnestijom ili pomilovanjem, za brisanje nije

bitna ta nova kazna, već ona iz pravosnaţne presude. Postupak brisanja osude propisan je u ZKP-u. Osude briše po

sluţbenoj duţnosti organ unutrašnjih poslova nadleţan za voĊenje kaznene evidencije. Ako taj organ ne donese rješenje o brisanju osude, osuĊeno lice moţe podnijeti molbu sudu koji je donio odluku u prvom

stepenu.

Kada je osuda brisana, u uvjerenju koje se izdaje graĊanima ta osuda se

ne smije pominjati. Kod ovog instituta ima puno tehniĉkih operacija koje su propisana u ZKP. KRIVIĈNA ODGOVORNOST PRAVNIH LICA

Kriviĉno mogu biti odgovorna sva pravna lica, a ne mogu biti odgovorni drţava, entiteti, Brĉko distrikt, kanton, grad, općina i mjesna zajednica. Odgovornost pravnog lica postoji ako je uĉinilac, fiziĉko lice, uĉinio

kriviĉno djelo u ime, za raĉun ili u korist pravnog lica. Pravno lice je odgovorno i kada uĉinilac za kriviĉno djelo nije odgovoran. Pravno lice

moţe odgovarati i ako je kriviĉno djelo uĉinjeno prije poĉetka steĉajnog postupka ili u toku tog postupka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U sluĉaju steĉaja, pravnom licu se ne moţe izreći kazna već samo mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta ili se moţe izreći mjera oduzimanja

imovinske koristi steĉene kriviĉnim djelom. Kazne za pravna lica su:

1. novčana kazna (5.000-5.000.000 KM), 2. oduzimanje imovine (za KD 5 god. ili teţa kazna), i

3. prestanak pravnog lica (ako je djelatnost u preteţnom dijelu ili u cjelosti

bila korištena za činjenje KD - Uz ovu kaznu, moţe se izreći i kazna oduzimanjaimovine).

Sud moţe pravnoj osobi za krivično djelo izreći uvjetnu osudu umjesto novčane kazne. Uvjetnom osudom sud moţe pravnoj osobi utvrditi

novčanu kaznu do 1.500.000 KM i ujedno odlučiti da se ona neće izvršiti ako pravna osoba, u roku koji odredi sud, a koji ne moţe biti kraći od

jedne ni duţi od pet godina, ne bude odgovorna za novo krivično djelo.

Mjere bezbjednosti za pravna lica su:

1. oduzimanje predmeta, 2. objavljivanje sudske presude,

3. zabrana obavljanja odreĎene privredne djelatnosti. Pravne posljedice osude su: 1. zabrana rada na osnovu dozvole,

ovlaštenja ili koncesije koje je izdala strana drţava i 2. zabrana rada na osnovu

dozvole, ovlašćenja ili koncesije koje su izdale domaće institucije.

Dio I – OPĆE ODREDBE

Glava I – OSNOVNA NAĈELA KRIVIĈNOG POSTUPKA

UVOD ISTORIJSKI RAZVOJ I OSNOVNE FORME KRIVIĈNIH POSTUPAKA

Osnovne forme kriviĉnog postupka (bile) su:

1. Inkvizitorski postupak 2. Akuzatorski (optuţni) postupak 3. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak

1. Inkvizitorski postupak

Ovaj postupak predstavlja, u stvari, uredovanje suda, i dijeli se na

dva dijela:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. Istraga i

2. SuĎenje

U toku postupka branitelji nisu postojali, već se nastojalo da se od optuţenog iznudi priznanje na bilo koji naĉin, ukljuĉujući razne torture i muĉenja. Presuda, i to osuĊujuća, mogla se donijeti samo ako optuţeni prizna djelo ili ako

postoje 2 svjedoka koji su bili neposredni oĉevici dogaĊaja. Kod suda (sudija – inkvirent) su bile koncentrisane sve funkcije, ukljuĉivo

i funkcija gonjenja, jer tuţitelja nije bi lo. Odbrana de fakto nije postojala, a suĊenje se svodilo samo na to da se, formalno, na osnovu dokaza prikupljenih u istrazi, donese presuda.

2. Akuzatorski (optuţni) postupak

Akuzatorski postupak je najstarija forma kriviĉnog postupka, koji je svoju formu dobio u staroj Grĉkoj i Rimu, a trajno se zadrţao u zemljama anglo-

saksonskog pravnog sistema (SAD, Velika Britanija, Australija, Kanada i dr.). U pitanju je postupak gdje stranke prikupljaju procesnu graĊu, a ne sud.

Prvenstvena obaveza suda je da se stara o disciplini u sudnici, da vodi raĉuna o redoslijedu postupka, a posebno se brine da, eventualno, ne bude izveden neki nezakonit dokaz. U tom postupku postoji mogućnost da optuţeni bude ispitan

kao svjedok i to samo ako on to ţeli. Sam postupak ima karakter spora izmeĊu dvije strane, a odluku o krivnji donosi porota. Nakon što porota donese odluku,

pa npr. optuţenog oglasi krivim, sudija izriĉe kriviĉnu sankciju. Ako porota objavi da optuţeni nije kriv, sud oglašava da je optuţeni slobodan, ĉime se postupak završava. Ţalbenog postupka nema.

3. Akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak

Ovaj mješoviti kriviĉni postupak je nastao uvoĊenjem znaĉajnog broja elemenata akuzatorskog postupka u kontinentalnoj Evropi, i to tako što je prvo

Francuska, poslije francuske revolucije, preuzela brojne elemente akuzatorskog postupka iz Engleske, nakon ĉega se ovaj kriviĉni postupak proširio po cijeloj

kontinentalnoj Evropi. U tom postupku je zadrţano tzv. inkvizitorsko naĉelo, koje podrazumijeva pravo suda da se stara o utvrĊivanju istine, na naĉin da je i sud mogao pozivati svoje svjedoke, postavljati pitanja i sl. SuĊenje se odvijalo tako

da je sud uvijek prvi ispitivao svjedoke i optuţenog, a tek nakon toga su stranke i branitelji imali priliku da postavljaju pitanja. 4. Aktuelni akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak

U FBiH u primjeni je akuzatorsko-inkvizitorski (mješoviti) postupak. U tom postupku dominiraju akuzatorski elementi. Najveća promjena u našem aktuelnom

mješovitom kriviĉnom postupku, je ta što je voĊenje istrage preuzeo tuţitelj (ranije je to radio istraţni sudija, kojeg ZKP više ne poznaje), a uvedene su i druge novine, kao što su izjašnjenje o krivnji, sporazum o priznanju krivice i dr.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


S tim u vezi, naš kriviĉni postupak je namjenjen da se utvrdi da li je optuţeni uĉinio kriviĉno djelo, pa ako se utvrdi da jeste, da mu se u skladu

sa KZ FBiH izrekne odgovarajuća kriviĉno-pravna sankcija. U samom kriviĉnom postupku postoje-uĉestvuju procesni subjekti i

uĉesnici u postupku i to: Glavni procesni subjekti: 1. Sud, 2. Osumnjiĉeni/optuţeni i 3. Tuţitelj; Sporedni procesni subjekti: 1. Oštećeni, 2. Organ nadleţan za pitanja

soc. staranja, i 3. Pravno/fiziĉko lice od kojeg je oduzeta imovinska korist; Uĉesnici u postupku: opunomoćenici, svjedoci, vještaci i dr. osobe;

Naš ZKP, dakle, predstavlja mješavinu kontinentalnog i anglosaksonskog prava. Polazeći od tog koncepta, u zakonu su ugraĊena naĉela (principi) koji

proţimaju cijeli tok postupka i na kojima se temelji sistem kriviĉne procedure. Osnovna naĉela se, praktiĉno, odnose na osnovne pojmove kriviĉnog

postupka i predstavljaju opšta pravila na osnovu kojih se ostvaruju ciljevi kriviĉnog postupka. Većina naĉela je izriĉito predviĊena u samom zakonu, kao što su:

1. načelo zakonitosti (pravičnog i zakonitog voĎenja kriv. postupka), 2. pretpostavka nevinosti,

3. in dubio pro reo, 4. ne bis in idem, 5. prava osobe lišene slobode,

6. prava osumnjičenog/optuţenog, 7. pravo na odbranu,

8. upotreba jezika i pisma, 9. zakonitost dokaza, 10. pravo na odštetu i rehabilitaciju,

11. pouka o pravima, 12. pravo na suĎenje bez odlaganja,

13. jednakost u postupku, 14. slobodna ocjena dokaza, 15. načelo akuzatornosti (optuţno načelo),

16. načelo legaliteta krivičnog gonjenja, 17. načelo mutabiliteta

18. načelo prethodnog (prejudicijalnog) pitanja. Neka od naĉela nisu posebno formulisana u zakonu, ali analizom niza

zakonskih odredaba proizilazi da postoje, kao što su npr. naĉela:

1. usmenosti,

2. javnosti, 3. kontradiktornosti, 4. neposrednosti itd.

Vezano za obavezu provoĊenja osnovnih naĉela kriviĉnog postupka

imamo 2 situacije (izuzeci):

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1) kada provoĊenje nekog naĉela nekada nije moguće u punom kapacitetu, tj. naĉelo nije moguće do kraja sprovesti - npr. u primjeni

naĉela javnosti, jer javnost moţe biti iz nekih razloga iskljuĉena. 2) kada se provoĊenje nekog naĉela sukobljava sa nekim drugim

naĉelom, pa se ono provodi u mjeri koliko je to moguće - npr.

raspravno naĉelo, prema kojem su stranke i branilac ovlašteni da prikupljaju dokaze, ograniĉeno je inkvizitorskim naĉelom - pravom suda da

takoĊer na suĊenju prikuplja dokaze, poziva svjedoke i postavlja im pitanja.

1. PRINCIP ZAKONITOSTI - praviĉnog i zakonitog voĊenja kriviĉnog postupka (ĉlan 2. ZKP-a) Ovo je naĉelo predviĊeno i meĊunarodnim dokumentima:

MeĊunarodni protokol o graĊanskim i politiĉkim pravima (MPGPP) i Evropska konvencija o ljudskim pravima (EKLJP), odakle je preuzeto u naš pravni sistem. Ovo naĉelo znaĉi da pravila utvrĊena u ZKP-u osiguravaju da niko

nevin ne bude osuĊen, a da se uĉinitelju kriviĉnog djela izrekne kriviĉno- pravna sankcija pod uslovima koje predviĊa KZ FBiH i drugi zakoni u

kojima su propisana kriviĉna djela, te da kriviĉnopravnu sankciju moţe uĉiniocu kriviĉnog djela izreći samo nadleţni sud u postupku koji je pokrenut i proveden po ZKP-u.

2. PRETPOSTAVKA (PREZUMPCIJA) NEVINOSTI (član 3. stav 1)

Pretpostavka nevinosti znaĉi da se svako smatra nevinim za kriviĉno djelo dok se pravosnaţnom presudom suda ne utvrdi njegova krivnja.

Ovo naĉelo jeste ustavno naĉelo, a predviĊeno je i u meĊunarodnim dokumentima (EKLJP, odakle je preuzeta i ugraĎena u naš krivični postupak).

Treba naglasiti da presumpcija nevinosti vaţi tokom cijelog kriviĉnog postupka, sve dok presuda ne stupi na pravnu snagu. Dakle, radi se o

privremenoj pretpostavci koja vrijedi dok se ne dokaţe suprotno. Smatra se da presumpcija nevinosti ima slijedeće posljedice:

1) osumnjiĉeni/optuţeni ima pravo na odbranu, ali nije duţan da se brani,

s tim da je duţan odazvati se na poziv organa koji vodi kriviĉni postupak, dakle upustiti se u postupak.

2) osumnjiĉeni/optuţeni nije duţan dokazivati svoju nevinost, jer teret

dokazivanja njegove krivnje leţi na suprotnoj strani, dakle na tuţiocu. 3) sud mora donijeti oslobaĊajuću presudu ne samo kad je uvjeren u

nevinost optuţenog, već i u situaciji kad nije uvjeren u njegovu krivnju.

Dakle, u sumnji, sud mora ići u korist optuţenog (in dubio pro reo).

Iz svega ovog proizilazi da se jedino pravosnaţnom sudskom presudom, kojom se optuţeni oglašava krivim, moţe osporiti pretpostavka

nevinosti. Dakle, drugi drţavni organi ne mogu raspravljati o ovim pitanjima, niti

sud moţe raspravljati o ovom pitanju izvan kriviĉnog postupka, odn. drugom vrstom odluke (npr. rješenjem). Moţe samo presudom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pretpostavka nevinosti nije prepreka da se presuda zasnuje na priznanju krivnje od strane optuţenog ili na sporazumu o priznanju krivnje.

U tom sluĉaju će sud morati u potpunosti utvrditi da je to priznanje dato slobodno. U vezi ovog naĉela treba još dodati da danas vrlo ĉesto imamo pisanja u štampi koja ne odgovaraju onome što predviĊa ovo naĉelo, jer je sudska praksa davno zauzela stav da je prikazivanje osumnjiĉenog u toku istrage ili na glavnom pretresu kao nesumnjivog izvršioca kriviĉnog djela suprotno pretpostavci nevinos ti. Novinari, nasuprot tome, ĉesto navode da je osumnjiĉena odn. optuţena osoba poĉinila kriviĉno djelo, umjesto da se iznose samo ĉinjenice, (npr. protiv NN osobe u toku istraţni postupak zbog odreĊ.kd).

3. NAĈELO IN DUBIO PRO REO (Član 3. stav 2.)

Sumnju u pogledu postojanja ĉinjenica koje ĉine obiljeţja kriviĉnog djela ili ĉinjenica o kojima ovisi primjena neke odredbe kriviĉnog

zakonodavstva, sud rješava presudom na naĉin koji je povoljniji za optuţenog (in dubio pro reo - „u sumnji u korist optuţenog“).

Ovo naĉelo se, dakle odnosi samo na odluĉne (pravno relevantne, bitne) ĉinjenice, a to su one ĉinjenice od kojih zavisi primjena neke zakonske odredbe.

TakoĊer, to su one ĉinjenice na koje se zakon neposredno oslanja, koje predstavljaju obiljeţje bića nekog kriviĉnog djela (def. u smislu pravne

kvalifikacije). Skup odluĉnih ĉinjenica predstavlja ĉinjeniĉno stanje. Ĉinjeniĉno

stanje se nalazi samo u sudskoj odluci – presudi! Inaĉe, „svaka rijeĉ“ u

zakonskom tekstu je pravni pojam, nema ĉinjeniĉnih pojmova! Shodno ovom naĉelu, svaka sumnja u postojanje neke pravno

relevantne ĉinjenice mora se odraziti, tj. cijeniti, u korist optuţenog, pa će sud donijeti oslobaĊajuću presudu ne samo kad je dokazana nevinost optuţenog, već i onda kad nije dokazana njegova krivnja.

Naĉelo in dubio pro reo, u sebi, dakle, sadrţi dva pravila:

1) Prvo pravilo se odnosi na ĉinjenice koje idu na štetu optuţenog - one

moraju biti utvrĊene sa potpunom sigurnošću. Ako postoji sumnja u

odnosu na te ĉinjenice, one se ne mogu uzeti kao utvrĊene, tj. smatraju se

neutvrĊenim. 2) Drugo pravilo se veţe uz ĉinjenice koje idu u korist optuţenog - ove se

ĉinjenice uzimaju za utvrĊene ĉak i onda ako su samo vjerovatne, tj. ako

se sumnja u njihovo postojanje, pa čak i onda ako je postojanje činjenica na štetu optuţenog vjerovatnije.

4. NAĈELO NE BIS IN IDEM - „ne dva puta o istoj stvari“ (član 4.)

Niko ne moţe biti ponovno suĊen za djelo za koje je već bio suĊen i za koje je donesena pravosnaţna sudska odluka. I ovo naĉelo ima svoje

uporište u meĊunarodonim dokumentima i to EKLJP i MPGPP.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U praktiĉnom postupanju, u ovakvoj situaciji, a zavisno od faze postupka, sud će donijeti presudu kojom se optuţba odbija ili će donijeti rješenje o obustavi postupka. Naĉelo ne bis in idem obuhvata 2 kumulativna uslova, a to su:

1. da je kriviĉni postupak već voĊen protiv odreĊene osobe i za odreĊeno

djelo. Pri tome se misli na djelo, odn. dogaĊaj zbog kojeg se sudi, a ne na „kriviĉno djelo“ propisano zakonom, jer bi u suprotnom, tuţilac

mogao da više puta prekvalifikuje kriviĉno djelo i pokreće postupke.

(Npr. ako u jednom dogaĊaju u kojem je jedna osoba bila napadnuta

metalnom šipkom i zadobila povrede opasne po ţivot, tuţilac napadaĉa optuţi za kriv. djelo teške tjelesne povrede, nakon pravosnaţnosti presude ne moţe se predomisliti i optuţenog, u odnosu na kojeg je već donesena

pravosnaţna presuda, nakadno optuţiti za kriv. djelo pokušaja ubistva.) 2. da je donesena pravosnaţna sudska odluka u tom kriviĉnom predmetu -

ovdje dolaze u obzir presude i rješenja koja stupaju na pravnu snagu, dakle odluke koje znače da je pravna stvar res iudicata („presuĎena stvar“), jer ne postoje redovni pravni lijekovi, odn. stranke su iscrpile takve lijekove ili su

propusti le zakonski rok za njihovo ulaganje.

Vaţno je reći da se ovo naĉelo ne moţe primjenjivati u sluĉaju kada djelo inicira i prekršajni i kriviĉni postupak, pa da se osoba protiv koje je pravosnaţno okonĉan prekršajni postupak i u kojem mu je npr. izreĉena neka novĉana kazna,

poziva na ovo naĉelo. Moguće je jedino da se u tom sluĉaju ta izreĉena novĉana kazna u prekršajnom postupku, u skladu sa ĉlanom 57. stav 2., uraĉuna u kaznu

izreĉenu za kriviĉno djelo, ĉija obiljeţja obuhvataju i obiljeţja prekršaja. Obrnuto, u sluĉaju brzog okonĉanja kriviĉnog postupka, neokonĉani

prekršajni postupak će se obustaviti. Ovdje je vaţno naglasiti da se na ovo naĉelo moţe pozivati samo

osoba na koju se ranija presuda odnosi, a ne i neka druga osoba, koja nije

bila obuhvaćena tom presudom.

5. NAĈELO PRAVA OSOBE LIŠENE SLOBODE (član 5.)

Uslov za lišenja slobode neke sobe je odreĊeni stepen sumnje uz

koji se veţe postojanje nekog od zakonskih razloga za pritvor. Dakle, lišenje slobode je moguće samo pod zakonskim uslovima koji moraju biti kumulativno ispunjeni:

1. postojanje osnova sumnje da je ta osoba izvršila neko odreĊeno kriviĉno djelo, uz

2. postojanje nekog od pritvorskih osnova (dakle, policijski organ nije ovlašten svaku sumnjivu osobu lišiti slobode, već samo onu osumnjičenu osobu protiv koje se moţe odrediti pritvor). Prilikom lišenja slobode osobu lišenu slobode treba upoznati sa

procesnim garancijama i pravima koja joj pripadaju, a to su:

1. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode, gdje se podrazumjeva: a) postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila odreĊeno kriviĉno djelo,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) postojanje nekog od pritvorskih osnova. 2. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije duţno

dati iskaz, niti odgovarati na postavljena pitanja. 3. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru, te da

će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane.

4. pravo pomenute osobe da porodica, konzularni sluţbenik strane drţave ili

druga osoba koju odredi, budu obaviješteni o njenom lišenju slobode.

6. NAĈELO PRAVA OSUMNJIĈENOG/OPTUŢENOG PRILIKOM PRVOG ISPITIVANJA (član 6.)

Prava osumnjiĉene/optuţene osobe, prilikom njenog prvog ispitivanja su slijedeća: 1. Osumnjiĉeni već na prvom ispitivanju mora biti obaviješten o djelu za

koje se tereti i o osnovama sumnje protiv njega, te da njegov iskaz moţe biti korišten kao dokaz protiv njega. To je ĉinjeniĉni i zakonski opis djela

(najĉešće iz naredbe o sprovoĊenju istrage). Ova obavještenja se moraju dati prije poĉetka ispitivanja i moraju se zabiljeţiti u zapisnik o ispitivanju.

2. Osumnjiĉenom/optuţenom se mora omogućiti da se izjasni o svim ĉinjenicama i dokazima koji ga terete (in peius) i da iznese sve ĉinjenice i dokaze koji mu idu u korist (in favorem). Ovo je zapravo pravo

osumnjiĉenog/optuţenog da bude ispitan i tako, prije donošenja odluke, objasni svoj stav u pogledu djela koje mu se stavlja na teret. Pomenuto pravo

egzistira u toku cijelog krivičnog postupka. 3. Osumnjiĉeni/optuţeni nije duţan iznijeti svoju odbranu niti odgovarati

na postavljena pitanja. Ovo pravo se oznaĉava kao pravo na šutnju.

(„nemo prodere se ipsum“) Pouka o pravu na šutnju mora biti data izriĉito, a obavještenje se treba

zabiljeţiti u zapisnik o ispitivanju. U sluĉaju da je postupljeno protivno ovim zakonskim odredbama, na takvom iskazu se ne moţe zasnivati sudska odluka. Odbijanje davanja iskaza ne moţe se uzeti kao oteţavajuća okolnost.

Ukoliko se osumnjiĉeni/optuţeni odluĉi na davanje iskaza, on nije duţan dati istinit iskaz, što znaĉi da za svoj iskaz kriviĉno ne odgovara ako se utvrdi da

je iskaz laţan. Osumnjičeni/optuţeni biće krivično odgovoran za krivično djelo laţnog prijavljivanja, ako izaĎe iz granica svoje odbrane i svjesno laţno tereti drugu osobu da je učinila krivično djelo, a zna da ta osoba ni je izvršilac.

Osoba koja je neopravdano osuĊena za kriviĉno djelo ili je bez osnova

lišena slobode, ima pravo na rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz budţetskih sredstava, kao i druga prava utvrĊena zakonom.

7. NAĈELO PRAVA NA ODBRANU (član 7.) Osumnjiĉeni/optuţeni ima pravo braniti se sam (pravo na materijalnu odbranu) ili uz struĉnu pomoć branioca koga sam izabere (pravo na formalnu ili struĉnu odbranu). Branilac moţe predlagati samo one dokaze i

WWW.BH-PRAVNICI.COM


preduzimati samo one procesne radnje koje idu u korist osumnjiĉenog/ optuţenog. (tako npr. branilac ne moţe odustati od već izjavljene ţalbe bez

posebnog ovlaštenja-punomoći optuţenog.) Pravo na materijalnu i formalnu odbranu obezbjeĊuje se u toku cijelog

kriviĉnog postupka, a postoji već od trenutka lišenja slobode, odn. od prvog ispitivanja.

U zakonom odreĊenim sluĉajevima osumnjiĉenom/optuţenom mora

se postaviti branilac, ako sam ne uzme branioca. Ovo je institut obligatorne struĉne odbrane, kada osumnjiĉeni/optuţeni mora imati branioca. To su

slijedeći sluĉajevi, odnosno faze postupka:

1. ako je osoba nijema ili gluha ili je osumnjiĉena za kriviĉno djelo za koje se moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora, i to već prilikom prvog ispitivanja.

2. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za odreĊivanje pritvora, 3. nakon podizanja optuţnice za kriviĉno djelo za koje se moţe izreći kazna

zatvora od 10 godina ili teţa kazna, kada optuţeni mora imati branioca u vrijeme dostavljanja optuţnice.

4. ako sud utvrdi da je to, zbog sloţenosti predmeta ili mentalnog stanja

osumnjiĉenog/optuţenog, u interesu pravde.

Ako osumnjiĉeni/optuţeni, u sluĉajevima obavezne struĉne odbrane, ne uzme sam branioca, ili mu branioca ne angaţuju bliski srodnici , branioca će mu postaviti sud. U ovom sluĉaju, osumnjiĉeni/optuţeni ima pravo na branioca do

pravomoćnosti presude, a ako je izreĉena kazna dugotrajnog zatvora, i u postupku po pravnom lijeku.

U sluĉaju postavljanja branioca po sluţbenoj duţnosti, osumnjiĉeni/ optuţeni će se prvo pozvati da sam izabere branioca sa predoĉene liste. Ukoliko osumnjiĉeni/optuţeni sam ne izabere branioca sa predoĉene liste,

branioca će mu postaviti sud. Osumnjiĉenom/optuţenom se mora osigurati dovoljno vremena za

pripremanje odbrane. Ako vrijeme nije propisano, ono se odreĊuje u svakom

konkretnom sluĉaju, u zavisnosti od sloţenosti predmeta i liĉnosti izvršioca. Ovdje se ne radi samo o pravima optuţenog, već i o pravima advokata, pa ako iz

nekog razloga optuţeni mora promijeniti advokata, novi branilac mora dobiti adekvatno vrijeme da se upozna sa predmetom.

8. UPOTREBA JEZIKA I PISMA (čl. 8. i 9.)

U krivičnom postupku u ravnopravnoj su upotrebi BHS jezik, a sluţbena pisma su latinica i ćirilica. Krivični postupak se vodi na jednom od sluţbenih

jezika i pisama. Stranke, svjedoci i ostali učesnici u postupku imaju pravo sluţiti se maternjim jezikom ili jezikom koji razumiju. Ako osoba ne razumije jedan od sluţbenih jezika, osigurat će se usmeno prevoĎenje onoga što ona, odn. drugi

iznose, kao i isprava i dr. pisanog dokaznog materijala, od strane sudskog tumača.

9. ZAKONITOST DOKAZA (član 11.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Za kriviĉni postupak od znaĉaja su samo zakoniti dokazi, jer se samo na takvim dokazima moţe zasnivati sudska presuda.

Zabranjeno je od osumnjiĉenog, optuţenog ili bilo koje druge osobe koja uĉestvuje u postupku, pribavljati dokaze iznuĊivanjem priznanja ili

kakve druge izjave. Na ovim se dokazima ne moţe zasnivati sudska odluka. (DOKAZI KOJI SU DOBIJENI NA ZAKONOM ZABRANJEN NAĈIN)

Sud ne moţe zasnovati svoju odluku ni na dokazima pribavljenim

povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i meĊunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratifikovala, niti na dokazima koji

su pribavljeni bitnim povredama kriv. postupka (NEZAKONITI DOKAZI). 10. PRAVO NA ODŠTETU I REHABILITACIJU (član 12.)

Osoba koja je neopravdano osuĊena za kriviĉno djelo ili je bez osnova

lišena slobode ima pravo na rehabilitaciju, pravo na naknadu štete iz budţetskih sredstava, kao i druga prava utvrĊena zakonom.

11. NAĈELO POUKA O PRAVIMA (član 13.)

Opća je obaveza suda, tuţioca i drugih organa koji uĉestvuju u postupku, pouĉiti osumnjiĉenog/optuţenog i druge uĉesnike u postupku o pravima koja im po zakonu pripadaju i o posljedicama propuštanja

odreĊene radnje. Pouka se odnosi na svakog uĉesnika u postupku, a ne samo

na osumnjiĉenog/optuţenog, a daje se onda kada bi pomenute osobe iz neznanja mogle propustiti neku radnju u postupku ili se iz neznanja ne bi koristile

svojim pravima. (Npr. pouka o povraćaju u prijašnje stanje, ili pouka oštećenom i podnosiocu prijave u sluĉaju donošenja naredbe o nesprovoĊenju istrage)

Data pouka se mora zabiljeţiti. Propust u davanju pouke se uzima kao

relativno bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka i predstavlja razlog za ulaganje ţalbe.

12. PRAVO NA SUĐENJE BEZ ODLAGANJA (član 14.)

Osumnjiĉeni/optuţeni ima pravo da u najkraćem razumnom roku

bude izveden pred sud i da mu bude suĊeno bez odlaganja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrĊivanja optuţnice.

Ovo predstavlja izraz prava na praviĉno suĊenje (Ĉlan 5. EKLJP). Sud je duţan da postupak provede bez odugovlaĉenja i onemogući svaku

zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje uĉestvuju u postupku. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nuţno vrijeme.

13. NAĈELO JEDNAKOSTI U POSTUPANJU (PRINCIP ISTINE) (član 15.)

Sud, tuţilac i drugi organi koji uĉestvuju u postupku duţni su s jednakom paţnjom da ispituju i utvrĊuju kako ĉinjenice koje terete osumnjiĉenog/optuţenog, tako i one koje im idu u korist.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sud je duţan stranke i branitelje tretirati na jednak naĉin i svakoj strani pruţiti jednake mogućnosti u pogledu pristupa dokazima i njihovom izvoĊenju na

glavnoj raspravi. Na ovaj naĉin se dolazi do materijalne istine u kriviĉnom postupku !!!

Ova duţnost odnosi se na ĉinjenice koje su pravno relevantne za konkretni kriviĉni predmet, a to su one vezane uz:

1. zakonska obiljeţja kriv. djela,

2. saizvršilaštvo i sauĉesništvo, 3. kriviĉnu odgovornost izvršioca,

4. izricanje odgovarajuće kriviĉnopravne sankcije i dr.

Ovim naĉelom se uvodi «standard jednakog obzira», i to u toku

cijelog kriviĉnog postupka. Na glavnom pretresu jednakost u postupanju suda obezbjeĊuje se

slijedećim rješenjima:

1. stranke i branilac imaju pravo pozivati svjedoke i izvoditi dokaze;

2. svjedoci i vještaci na glavnom pretresu ispituju se u okviru pravila o direktnom, unakrsnom i dodatnom ispitivanju;

3. prilikom izvoĊenja dokaza ĉije je izvoĊenje naredio sudija, odnosno vijeće, sud će ispitati svjedoka, a nakon toga će dozvoliti i strankama i braniocu da postavljaju pitanja;

4. duţnost je sudije, odnosno predsjednika vijeća, da se stara za svestrano pretresanje predmeta, utvrĊivanja istine i otklanjanje svega što odugovlaĉi

postupak, a ne doprinosi razrješenju stvari; 5. na glavnom pretresu ne izvode se samo dokazi koje su predloţile stranke i

branilac, već i dokazi ĉije je izvoĊenje naredio sud ex officio; Kad je rijeĉ o tuţiocu, njegova je obaveza da utvrĊuje kako ĉinjenice

koje terete osumnjiĉenog/optuţenog, tako i ĉinjenice koje mu idu u korist.

To je moralna i zakonska obaveza, koja postoji u toku cijelog krivičnog postupka, i koju tuţilac ima kao drţavni organ, a ne kao stranka u postupku.

Ovo naĉelo jednakosti u postupanju jeste u stvari modificirano inkvizitorsko naĉelo (suţeno je u odnosu na raniji ZKP, pa zato kaţemo da je

modificirano). 14. NAĈELO SLOBODNE OCJENE DOKAZA (član 16.)

Sud, tuţilac i drugi organi koji uĉestvuju u kriviĉnom postupku, kada

ocjenjuju postojanje ili nepostojanje ĉinjenica, nisu vezani niti ograniĉeni posebnim formalnim dokaznim pravilima, koja bi unaprijed odreĊivala vrijednost pojedinih dokaza.

To znaĉi da vrijednost dokaza u zakonu nije unaprijed odreĊena, ni kvalitativno, niti kvantitativno (kao što je to bio slučaj u npr. rimskom pravu)

Naĉelo slobodne ocjene dokaza primjenjuje se u cijelom toku kriviĉnog postupka i odnosi se na sve odluke donesene u kriviĉnom postupku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pri tome, treba naglasiti da je obaveza suda da, prilikom donošenja presude, savjesno, primjenom pravnih, logiĉkih i psiholoških metoda,

ocijeni svaki dokaz pojedinaĉno i u vezi sa ostalim dokazima, te da na osnovu takve ocjene izvede zakljuĉak o tome da li neka ĉinjenica postoji ili

ne postoji. Slobodna ocjena dokaza u konkretnom kriviĉnom predmetu zahtijeva

obrazloţenje, kako svakog dokaza pojedinaĉno, tako i svih dokaza zajedno .

Na osnovu tog obrazloţenja slobodna ocjena dokaza se moţe sagledati u eventualnom drugostepenom postupku, jer se u obrazloţenju presude iznosi na

osnovu ĉega se uzima da je neka ĉinjenica dokazana, odnosno da nije dokazana, te naĉin na koji se došlo do takvog zakljuĉka. NAPOMENA: U istrazi se dokazi prikupljaju, a na glavnom pretresu izvode. UtvrĊeno ĉinjeniĉno stanje moţe biti sadrţano samo u presudi.

15. NAĈELO AKUZATORNOSTI (OPTUŢNO NAĈELO) (ĉlan 17.)

Kriviĉni postupak se moţe pokrenuti i provesti samo po zahtjevu

tuţioca. To, dakle znaĉi da kriviĉni postupak ne moţe pokrenuti niti voditi:

sud po sluţbenoj duţnosti,

privatni tuţilac, oštećeni kao tuţilac (kako je bilo predviĎeno ranijim ZKP-om).

Usvajanjem ovog principa, razdvojene su tri osnovne funkcije u

kriviĉnom postupku i povjerene razliĉitim subjektima:

1) funkcija kriviĉnog gonjenja - koja je po ovom zakonu povjerena tuţiocu,

2) funkcija odbrane - koju ostvaruje osumnjiĉeni/optuţeni, sam ili uz pomoć branioca i

3) funkcija presuĊenja – koju, logiĉno, vrši sud. TakoĊer, prihvatanje ovog principa ima i sljedeće posljedice:

1. sud ne pokreće i ne vodi kriviĉni postupak po sluţbenoj duţnosti, tj. bez zahtjeva tuţioca,

2. kriviĉni postupak dobiva karakter spora izmeĊu dvije strane (tuţioca i osumnjiĉenog/optuţenog) pred sudom, i

3. kriviĉni postupak se moţe voditi samo protiv one osobe i samo za ono

kriviĉno djelo koje tuţilac u optuţnici oznaĉi.

Za sva kriviĉna djela predviĊena u KZ FBiH gonjenje se preduzima po sluţbenoj duţnosti.

Napomena: Ovo naĉelo prema svojoj definiciji ima taĉno odreĊeno znaĉenje i nikako se ne moţe tumaĉiti da je kod nas ĉisto akuzatorski postupak. Naš kriviĉni postupak je mješoviti (akuzatorsko-inkvizitorski) postupak, jer sud ima ovlaštenja da poziva svoje svjedoke i vještake i dr.

16. NAĈELO LEGALITETA KRIVIĈNOG GONJENJA (ĉlan 18.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Tuţilac je duţan preduzeti kriviĉno gonjenje ako postoje dokazi da je uĉinjeno kriviĉno djelo, osim ako zakonom nije drugaĉije propisano , bez

obzira na njegov stav o tome da li je ili nije potrebno kriviĉno gonjenje.

Vezano za primjenu ovog naĉela, moraju se ispuniti 3 pretpostavke:

1. moraju postojati dokazi da je izvršeno kriviĉno djelo. Traţi se postojanje

odreĊenog stepena sumnje da je izvršeno kriviĉno djelo. Tuţilac je duţan preduzeti kriviĉno gonjenje kada postoje osnovi sumnje da je izvršeno

kriviĉno djelo. 2. ne smiju postojati zakonske smetnje za kriviĉno gonjenje, kao što su

amnestija, pomilovanje, zastara kriviĉnog gonjenja i dr.

3. da nisu u pitanju izuzeci od principa legaliteta kriviĉnog gonjenja, koji podrazumjevaju primjenu principa OPORTUNITETA (cjelishodnosti)

kriviĉnog gonjenja, koji nisu proizvoljni, već su propisani su za:

1) kriviĉna djela za koja se goni po odobrenju (postoji imunitet uĉinioca), 2) kriviĉna djela ĉije se kriviĉno gonjenje moţe ustupiti stranoj drţavi,

3) kriviĉna djela u kojima će gl. tuţilac dati imunitet svjedoku, i 4) lakša kriviĉna djela ĉiji su izvršioci maloljetne osobe.

Naĉelo oportuniteta, dakle, narušava naĉelo legaliteta i znaĉi pravo

tuţioca da ne preduzme kriviĉno gonjenje, iako postoje zakonski uslovi za

gonjenje, ako to nije cjelishodno (oportuno) u konkretnom primjeru.

Kontrola mogućeg neopravdanog odustanka tuţioca od kriv. gonjenja ostvaruje

se, izmeĊu ostalog, pravom oštećenog da podnese prituţbu Uredu tuţioca. 17. NAĈELO MUTABILITETA

Pod naĉelom mutabiliteta podrazumijeva se pravo tuţioca da

odustane od zapoĉetog kriviĉnog gonjenja sve do završetka glavnog pretresa, a u II st. postupku pred vijećem apelacionog odjeljenja kada je to predviĊeno zakonom (situacija kada doĊe do ukidanja I.st. presude pa II.st. sud

otvori pretres). Ako tuţilac u toku postupka doĊe do zakljuĉka da ne postoje stvarni

ili pravni osnovi za dalje kriv iĉno gonjenje, tada on moţe da odustane od kriviĉnog gonjenja.

Do podizanja optuţnice, tuţilac odustaje od kriviĉnog gonjenja, odn.

obustavlja istragu donošenjem naredbe o obustavi istrage ako ustanovi:

1. da djelo koje je uĉinio osumnjiĉeni nije kriviĉno djelo, ili

2. da nema dovoljno dokaza da je osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo, ili 3. da je djelo obuhvaćeno amnestijom, pomilovanjem ili zastarom, ili postoje

druge smetnje koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje.

U sluĉaju obustave istrage, tuţilac je duţan o tome obavijestiti oštećenog,

koji ne moţe uloţiti ţalbu, već ima pravo da, u roku od 8 dana, podnese prituţbu uredu tuţioca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kad je istraga obustavljena jer nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo, tuţilac ima mogućnost i pravo da

ponovo otvori istragu u toj pravnoj stvari, ako doĊe do novih dokaz! Tuţilac moţe odustati od kriviĉnog gonjenja i nakon podizanja

optuţnice, pri ĉemu nastaju slijedeće posljedice: a) ako je tuţilac od kriviĉnog gonjenja odustao nakon podizanja

optuţnice, a prije poĉetka glavnog pretresa („povlaĉenje optuţnice“),

sud će rješenjem obustaviti postupak. U tom sluĉaju, ako je tuţilac

optuţnicu povukao prije potvrĊivanja, za to mu nije potrebna niĉija

saglasnost; ali ako je to uĉinio poslije potvrĊivanja optuţnice, a prije poĉetka glavnog pretresa, potrebna mu je saglasnost SPS-a.

b) ako je tuţilac od kriviĉnog gonjenja odustao u toku glavnog pretresa,

(„odustajanje od optuţnice“), sud će donijeti presudu kojom se optuţba odbija. Dakle, prije zapoĉetog glavnog pretresa postupak se

obustavlja rješenjem, a nakon toga presudom. c) ako je tuţilac od kriviĉnog gonjenja odustao pred ţalbenim vijećem

(kad vijeće apelacionog odjeljenja donese odluku o ukidanju I. st. presude

i odrţavanju pretresa pred II. st. sudom), primjenjuju se odredbe o odustajanju tuţioca od optuţnice u toku glavnog pretresa, tj. sud će

donijeti presudu kojom se optuţba odbija.

Istovremeno sa obustavom postupka ukida se i pritvor ako se optuţeni

nalazi u pritvoru. Poseban sluĉaj odustajanja od kriviĉnog gonjenja je kod davanja

imuniteta svjedoku, kada glavni tuţilac, odlukom, svjedoku daje imunitet od kriviĉnog gonjenja i na taj naĉin u potpunosti odustaje od gonjenja po tom osnovu, bez mogućnosti za ponovno otvaranje istrage, tj. kriviĉnog

gonjenja. Imunitet svjedoka ne predstavlja i apsolutni imunitet od kriviĉnog

gonjenja, jer svjedok koji da iskaz pod imunitetom moţe biti kriviĉno gonjen za

okolnosti koje bi dovele do njegovog kriviĉnog gonjenja, a koje nisu obuhvaćene ovim imunitetom, kao i u sluĉaju davanja laţnog iskaza.

Kako bi se sprijeĉila moguća zloupotreba prava tuţioca da odustane od

kriviĉnog gonjenja, zakon predviĊa ponavljanje postupka na štetu optuţenog ako je donešena presuda kojom se optuţba odbija zbog odustanka tuţioca, a dokaţe

se da je do ovog odustanka došlo zbog kriviĉnog djela korupcije ili kriviĉnog djela protiv sluţbene i druge duţnosti tuţioca!!! (OVO JE JEDINI SLUĈAJ KADA JE MOGUĆE PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŢENOG). Uslov za

ovo ponavljanje postupka na štetu optuţenog je postojanje pravosnaţne presude kojom je ovo dokazano. U sluĉaju da je tuţitelj, eventualno, umro, vodiće se

dokazni postupak kojim će se to kriviĉno djelo (kriv. djelo korupcije, tj. kriv. djelo protiv sluţbene i druge duţnosti tuţioca tuţioca) dokazivati.

Bitno je spomenuti i situaciju koja nije odustajanje od gonjenja, ali zbog sliĉnosti te situacije sa pravim odustajanjem bitno ju je obrazloţiti. To je sluĉaj kad tuţilac odluĉi da ne sprovede istragu, tj. kada donese naredbu o

nesprovoĊenju istrage, što u stvari ne predstavlja odustajanje od kriviĉnog gonjenja, jer takvo gonjenje nije ni zapoĉeto.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Naredbu o nesprovoĊenju istrage tuţilac će donijeti u sljedećim sluĉajevima:

a) ako je iz kriviĉne prijave i pratećih spisa oĉigledno da prijavljeno djelo nije kriviĉno djelo,

b) ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljena osoba uĉinila kriviĉno djelo, c) ako je nastupila zastarjelost, ako je djelo obuhvaćeno amnestijom, odn.

pomilovanjem ili postoje druge okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje.

Kada se govori o naĉelu mutabiliteta, treba spomenuti i princip

„imutabiliteta“ koji znaĉi nemogućnost odustajanja od kriviĉnog gonjenje i povlaĉenja/odustajanja od optuţnice, bez obzira na kasnije „ţelje“ tuţioca. Postupak se mora provesti do kraja. Ovaj princip u primjeni je u nekim od

zemalja zapadne Evrope.

18.PRETHODNA (PREJUDICIJALNA) PITANJA (član 20.)

U vezi prethodnih pitanja treba, prije svega, naglasiti da je to

sporedni predmet kriviĉnog postupka i da je za rješavanje tog pitanja nadleţan sud u nekom drugom postupku (npr. parniĉnom, vanparniĉnom),

odnosno neki drugi drţavni organ (npr. upravni organ).

Prema tome, prethodna pitanja su pitanja graĊanskog ili upravnog prava, a u kriviĉnom postupku postaju prethodna kad od njihovog rješenja zavisi

primjena kriviĉnog zakona. Prethodna pitanja su samo pravna pitanja, što znaĉi da to ne mogu

biti procesna ili ĉinjeniĉna pitanja. Ako se neko pravno pitanje pojavi kao prethodno pitanje u kriviĉnom

postupku, sud koji sudi u kriviĉnom postupku moţe postupiti na 2 naĉina:

a) sud moţe samostalno odluĉiti o prethodnom pitanju po pravilima dokazivanja u kriviĉnom postupku. Tada odluka suda po prethodnom

pitanju ima dejstvo samo u konkretnom kriviĉnom predmetu u kome se raspravljalo o pomenutom pitanju. Iz navedenog razloga, odluka o

prethodnom pitanju se unosi u obrazloţenje presude, ona ne dobiva

klauzulu pravosnaţnosti i ne obavezuje nadleţni organ da isto prethodno pitanje raspravi na isti naĉin.

b) sud moţe da zastane sa kriviĉnim postupkom i saĉeka da to pitanje riješi sud u nekom drugom postupku ili neki drugi nadleţni organ.

(npr. da sud u parničnom postupku odluči o vlasništvu na nekoj stvari). Pri

tome treba naglasiti da odluku koju je donio sud u nekom drugom postupku ili neki drugi organ, ne moţe promijeniti sud u kriviĉnom

postupku. Ali, sud nije vezan takvom odlukom u pogledu ocjene da li je izvršeno odreĎeno krivično djelo, jer se o pitanju postojanja krivičnog djela raspravlja samo po pravilima krivčnog postupka.

POSLJEDICE POKRETANJA POSTUPKA (član 19.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kad je propisano da pokretanje kriviĉnog postupka ima za posljedicu ograniĉenje odreĊenih prava, to znaĉi da te posljedice, ako Zakonom nije

drugaĉije odreĊeno, nastupaju potvrĊivanjem optuţnice.

Ako se radi o kriviĉnim djelima s propisanom kaznom zatvora do pet

godina ili novĉanom kaznom kao glavnom kaznom, ove posljedice nastupaju od dana kad je donesena osuĊujuća presuda, bez obzira na to je li postala pravosnaţna.

Glava II – ZNAĈENJE IZRAZA (član 21.)

a) “OSUMNJIĈENI” je osoba za koju postoje osnovi sumnje da je počinila

krivično djelo, b) “OPTUŢENI” je osoba protiv koje je jedna ili više tačaka u optuţnici

potvrĎena, c) “OSUĐENI” je osoba za koju je pravosnaţnom odlukom utvrĎeno da je

krivično odgovorna za odreĎeno krivično djelo, d) “SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK” je sudija koji postupa u toku istrage

u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom, e) “SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE” je sudija koji postupa nakon

podizanja optuţnice u slučajevima kada je to propisano ovim zakonom i koji ima ovlaštenja koja pripadaju sudiji za prethodni postupak, f) “STRANKE” su tuţilac i osumnjičeni, odnosno optuţeni, g) “OVLAŠTENA SLUŢBENA OSOBA” je ona osoba koja ima odgovarajuća

ovlaštenja unutar Granične policije BiH (ranije Drţavne granične sluţbe),

policijskih organa Federacije, sudske policije, kao i carinskih organa, organa finansijske policije, poreskih organa i organa vojne policije, kao i stručni saradnici, odnosno istraţitelji tuţiteljstva koji rade po ovlaštenjima tuţioca h) “OŠTEĆENI” je osoba kojoj je osobno ili imovinsko pravo povrijeĎeno ili

ugroţeno krivičnim djelom, i) “PRAVNE OSOBE” su osobe koje su kao takve definirane u KZFBiH,

uključujući: korporacije, preduzeća, udruţenja i ortakluke i druge pravne osobe, j) “ISTRAGA” obuhvata aktivnosti poduzete od tuţioca ili ovlaštene sluţbene

osobe u skladu s ovim zakonom, uključujući prikupljanje i čuvanje i zjava i dokaza, k) “UNAKRSNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke,

odnosno branioca koja ni je pozvala tog svjedoka, odnosno vještaka, l) “DIREKTNO ISPITIVANJE” je ispitivanje svjedoka i vještaka od stranke,

odnosno branioca, koja je pozvala tog svjedoka, odnosno vještaka, m) “OSNOVANA SUMNJA” je viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim

dokazima koji upućuju na zaključak da je izvršeno krivično djelo i da je odreĎena osoba izvršila krivično djelo, n) “ZABILJEŠKE” i “SPISI” su slova, riječi ili brojke ili njihov ekvivalent

zapisane rukopisom, otkucane pisaćom mašinom, odštampane, fotokopirane, fotografirane, zabiljeţene magnetskim impulsima, mehanički ili elektronski ili

nekim drugim oblikom sakupljanja podataka,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


„OSNOVI SUMNJE“ (nema u znaĉenjima izraza, ali predstavlja):“Oblik vjerovatnosti koji se temelji na odreĊenim okolnostima i koji ukazuje na

mogućnost postojanja kriv. djela i neke osobe kao mogućeg uĉinitelja“

Glava III - PRAVNA POMOĆ I SLUŢBENA SARADNJA

Obaveza pruţanja pravne pomoći i sluţbene saradnje (Član 22.)

(1) Svi sudovi u Federaciji duţni su da pruţe pravnu pomoć sudu koji vodi postupak.

(2) Svi organi vlasti u Federaciji duţni su sluţbeno saraĎivati sa sudovima, tuţiteljem i drugim organima koji učestvuju u krivičnom postupku.

Pruţanje pravne pomoći i sluţbene saradnje (Član 23.)

(1) Sud će uputiti zahtjev za pruţanje pravne pomoći, odnosno za sluţbenu

saradnju nadleţnom sudu odnosno organu vlasti. (2) Pruţanje pravne pomoći i sluţbena saradnja provode se bez naknade.

(3) St. 1. i 2. ovog člana primjenjuju se i na zahtjeve koje je tuţitelj uputio prema tuţilaštvu ili drugim organima vlasti u Federaciji.

Glava IV - NADLEŢNOST SUDA

STVARNA NADLEŢNOST (Član 24.)

Pod pojmom stvarne nadleţnosti podrazumijeva se ovlaštenje suda:

a) da odluĉuje o odreĊenoj vrsti predmeta, ili

b) da preduzima odreĊene vrste procesnih radnji, ili c) da obavlja i druge poslove propisane zakonom.

Pravila o stvarnoj nadleţnosti dijele kriviĉne predmete izmeĊu sudova razliĉitog ranga (npr. općinskih i kantonalnih). Stoga, propisi o stvarnoj

nadleţnosti uvijek garantiraju graĊanima da će im za odreĊena kriviĉna djela suditi sud odreĊenog ranga.

Zato sud mora paziti na svoju stvarnu nadleţnost.

Ako je presudu donio sud niţeg ranga umjesto sud višeg ranga (općinski umjesto kantonalnog) uĉinjena je bitna povreda odredaba kriviĉnog

postupka. SASTAV SUDA (FUNKCIONALNA NADLEŢNOST) (član 25.)

Da bi sud mogao primjeniti odredbe o funkcionalnoj nadleţnosti, tj.

utvrditi ko će u okviru suda postupati po nekom predmetu (da li sudija pojedinac, vijeće, predsjednik vijeća, predsjednik suda i dr.), mora se prvo izvesti pravni zakljuĉak o kojem se kriviĉnom djelu radi.

Ovaj zakljuĉak sud izvodi na temelju ĉinjeniĉnog opisa iz optuţnice, a ne na osnovu kvalifikacije kriviĉnog djela iz optuţnice, jer sud nije vezan

WWW.BH-PRAVNICI.COM


tom kvalifikacijom. Dakle, u procjeni da li će u nekom predmetu suditi sudija pojedinac ili vijeće, bitno je koje su ĉinjenice i okolnosti navedene u

tom opisu, jer na osnovu toga sud ocjenjuje o kojem se kriviĉnom djelu radi. Kada sud to utvrdi, odluĉiće o tome ko će suditi.

Tako, u prvom stepenu sudi:

a) vijeće kriviĉnog odjeljenja suda, sastavljeno od trojice sudija. b) sudija pojedinac za kriviĉna djela s propisanom kaznom zatvora do 10

godina ili novĉanom kaznom kao glavnom kaznom.

Ako se na glavnom pretresu pokaţe potrebnim da umjesto sudije pojedinca sudi vijeće (npr. prije poĉetka glavnog pretresa pogrešno ocijenjeno

da se radi o kriviĉnom djelu za koje je zaprijećena kazna zatvora do 10 godina, a radi se o teţem kriviĉnom djelu), treba formirati vijeće i glavni pretres poĉeti ponovo. U suprotnom, ako tako ne bi bilo postupljeno, to bi predstavljalo bitnu

povredu odredaba kriviĉnog postupka, jer sud nije bio propisno sastavljen. Moguća je i suprotna situacija (da je prije poĉetka glavnog pretresa

pogrešno ocijenjeno da se radi o kriviĉnom djelu za koje treba da sudi vijeće, a

na glavnom pretresu se zakljuĉi da se radi o kriviĉnom djelu za ĉije presuĊenje je nadleţan sudija pojedinac). U takvom sluĉaju nije potrebno da umjesto vijeća

sudi sudija pojedinac, već je upravo to vijeće ovlašteno da nastavi glavni pretres, jer takvim postupanjem optuţeni neće doći u gori procesni poloţaj, niti to predstavlja bitnu povredu odredaba kriviĉnog postupka.

U drugom stepenu sudi Vijeće apelacionog odjeljenja suda, sastavljeno od trojice sudija. Takav sastav suda je ne samo onda kada se

odrţava sjednica vijeća, već i kada se drţi pretres . O zahtjevu za ponavljanje postupka odluĉuje vanraspravno vijeće

suda koji je donio I st. presudu, sastavljeno od trojice sudija.

SUDIJA ZA PRETHODNI POSTUPAK (SPP) je sudija koji u toku

istrage postupa u sluĉajevima kada je to propisano ovim zakonom. Ovlaštenja SPP-a odnose se na:

1) pitanja lišenja slobode i odreĊivanja pritvora, nadzor nad izvršenjem pritvora i

nad komunikacijom pritvorenika sa spoljnim svijetom, 2) izdavanje naredbe za pretres stana, prostorija, pokretnih stvari i osoba, te

naredbe za privremeno oduzimanje predmeta, 3) izdavanje naredbe o poduzimanju posebnih istraţnih radnji, 4) izdavanje naredbe za dovoĊenje,

5) donošenje rješenja o odreĊivanju jamstva, 6) postavljanje branioca u sluĉaju obavezne odbrane i u sluĉaju slabog imovnog

stanja osumnjiĉenog, kao i razrješenje postavljenog branioca. 7) dostavljaju mu se dokazi radi obavještavanja branioca. 8) izdaje naredbu za prinudno dovoĊenje svjedoka ili odobrava takvu naredbu

koju je izdao tuţilac, te donosi rješenje o izricanju novĉane kazne svjedoku do 5.000,00 KM.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


SUDIJA ZA PRETHODNO SASLUŠANJE (SPS) je sudija koji se javlja nakon podizanja optuţnice i postupa u sluĉajevima kada je to propisano

ovim zakonom. Ima ovlaštenja koja pripadaju, tj. koja ima i SPP. Pored tih ovlaštenja, zakon, takoĊer, propisuje da SPS postupa i u

sluĉajevima kad:

a) odluĉuje o optuţnici u smislu njenog potvrĊivanja, b) dostavlja optuţnicu optuţenom,

c) odluĉuje o prethodnim prigovorima na optuţnicu d) obustavlja postupak u sluĉaju povlaĉenja optuţnice,

e) preduzima radnje za sudsko obezbjeĊenje dokaza, f) uzima izjavu o krivnji, g) razmatra sporazum o priznanju krivnje,

h) dostavlja predmet sudiji/vijeću, radi zakazivanja glavnog pretresa, i) postavlja branioca u sluĉaju obavezne odbrane i tzv. odbrane siromašnih,

te odluĉuje o razrješenju branioca. Funkcionalna nadleţnost Vanraspravnog Vijeća (član 25. stav 6.)

U vijeću sastavljenom od trojice sudija , sud odluĉuje o ţalbama

protiv rješenja kada je to odreĊeno ovim zakonom, te donosi druge odluke izvan glavnog pretresa.

Ovo vijeće sastavljeno od trojice sudija suda:

1. odluĉuje o ţalbi protiv rješenja kojim je izreĉena novĉana kazna svjedoku koji odbija da svjedoĉi;

2. odluĉuje o ţalbi protiv rješenja kojim je optuţenom odreĊena mjera zabrane napuštanja mjesta boravišta,

3. odluĉuje o ţalbi protiv rješenja o odreĊivanju pritvora, itd. MJESNA NADLEŢNOST

Forum delicti commissi (Član 26.)

Mjesno nadleţan je sud na ĉijem podruĉju je kriviĉno djelo izvršeno ili pokušano.

Ako je kriviĉno djelo izvršeno ili pokušano na podruĉjima raznih sudova ili na granici tih podruĉja, ili je neizvjesno na kojem je podruĉju izvršeno ili pokušano, nadleţan je onaj od tih sudova koji je prvi potvrdio optuţnicu, a

ako optuţnica nije potvrĊena, sud koji je prvi primio optuţnicu na potvrĊivanje.

Posebna nadleţnost (Član 27.)

Ako je krivično djelo učinjeno na domaćem brodu ili domaćem

vazduhoplovu dok se nalazi u domaćem pristaništu, nadleţan je sud na čijem se području nalazi to pristanište. U ostalim slučajevima kad je krivično djelo učinjeno

na domaćem brodu ili domaćem vazduhoplovu, nadleţan je sud na čijem se području nalazi matična luka broda, odnosno vazduhoplova ili domaće pristanište u kome se brod, odnosno vazduhoplov prvi put zaustavi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Forum domicilii (Član 28.)

Ako nije poznato mjesto izvršenja kriviĉnog djela ili ako je to mjesto

izvan podruĉja Federacije BiH, nadleţan je sud na ĉijem podruĉju osumnjiĉeni/optuţeni ima prebivalište ili boravište.

Ako je sud na ĉijem podruĉju osumnjiĉeni/optuţeni ima prebivalište ili

boravište već zapoĉeo postupak, on ostaje nadleţan, iako se saznalo za mjesto izvršenja kriviĉnog djela.

Forum deprehensionis (Član 29.)

Ako nije poznato mjesto izvršenja kriviĉnog djela, a niti prebivalište ili boravište osumnjiĉenog, odnosno optuţenog, ili se oba mjesta nalaze

izvan podruĉja Federacije BiH, nadleţan je sud na ĉijem se podruĉju osumnjiĉeni, odnosno optuţeni uhapsi (liši slobode) ili se sam prijavi.

Nadleţnost s elementom inozemnosti (Ĉlan 30.)

Ako je neka osoba uĉinila kriviĉna djela u Federaciji i u inozemstvu, a

izmeĊu tih djela postoji meĊusobna veza i isti dokazi, nadleţan je sud koji je nadleţan za kriviĉno djelo uĉinjeno u Federaciji.

Forum ordinatum (Ĉlan 31.)

Ako se prema odredbama ovog zakona ne moţe ustanoviti koji je

sud mjesno nadleţan, Vrhovni sud Federacije BiH odrediće jedan od stvarno nadleţnih sudova pred kojim će se provesti postupak.

SPAJANJE I RAZDVAJANJE POSTUPKA

SPAJANJE POSTUPKA (član 32.)

Ako je ista osoba optuţena za više kriviĉnih djela (subjektivni

koneksitet), pa je za neka od tih djela nadleţan niţi, a za neka viši sud, u tom sluĉaju nadleţan je viši sud.

Ako su nadleţni sudovi iste vrste, nadleţan je onaj sud koji je prvi potvrdio optuţnicu, a ako optuţnice nisu potvrĊene, nadleţan je sud koji je

prvi primio optuţnicu na potvrĊivanje. Na isti naĉin odreĊuje se nadleţnost u sluĉaju ako je oštećeni

istovremeno uĉinio kriviĉno djelo prema osumnjiĉenom/optuţenom.

Za saizvršitelje, po pravilu, nadleţan je sud koji je prvi potvrdio optuţnicu.

Sud koji je nadleţan za izvršitelja kriviĉnog djela nadleţan je, po pravilu, i za sauĉesnike, prikrivaĉe, osobe koje su pomogle uĉinite lju poslije izvršenja kriviĉnog djela, kao i za osobe koje nisu prijavile

pripremanje kriviĉnog djela, izvršenje kriviĉnog djela ili uĉinitelja (objektivni

WWW.BH-PRAVNICI.COM


koneksitet). U svim navedenim sluĉajevima, provest će se, po pravilu, jedinstveni postupak i donijeti jedna presuda.

Sud moţe odluĉiti da provede jedinstven postupak i donese jednu presudu i u sluĉaju kad je više osoba optuţeno za više kriviĉnih djela

(mješoviti subjektivno-objektivni koneksitet), ali samo ako izmeĊu izvršenih kriviĉnih djela postoji meĊusobna veza. Ako je za neka od ovih kriviĉnih djela

nadleţan viši, a za neka niţi sud, jedinstveni postupak moţe se provesti samo

pred višim sudom. O spajanju postupka odlučuje sud koji je nadleţan za provoĎenje jedinstvenog postupka. RAZDVAJANJE POSTUPKA (član 33.)

Spajanje kriviĉnih postupaka nikada nije obavezno, a vrši se ako postoji neki od koneksiteta.

Nasuprot spajanju postupaka, sud, takoĊer, moţe do završetka glavnog pretresa odluĉiti da se postupak za pojedina kriviĉna djela ili protiv pojedinih optuţenih razdvoji radi posebnog suĊenja.

Za donošenje takve odluke potrebno je da postoje: a) vaţni razlozi - npr. teška bolest ili teška povreda jednog optuţenog, koja

ukazuje da on duţe vremena neće moći sudjelovati u postupku, ili b) razlozi cjelishodnosti - npr. da su na glavnom pretresu za jedno teško

kriviĉno djelo izvedeni svi dokazi i za isto bi se mogla donijeti presuda, a za

drugo kriviĉno djelo potrebna su duţa vještaĉenja.

Kada postoji neki od ovih razloga, sudija, odn. Vijeće, donosi rješenje o razdvajanju postupaka na prijedlog stranaka ili branioca, ali to moţe uĉiniti i bez njihovog prijedloga.

Ukoliko se razdvajanje postupka vrši po sluţbenoj duţnosti, potrebno je da sud, prije donošenja rješenja o razdvajanju postupka,

sasluša stranke i branioca.

Protiv rješenja kojim se odreĊuje razdvajanje postupaka ili se odbija prijedlog za razdvajanje postupka, ţalba nije dopuštena, ali stranke i branilac

mogu to rješenje pobijati u ţalbi na presudu.

PRENOŠENJE NADLEŢNOSTI IZ PRAVNIH ILI STVARNIH RAZLOGA (Čl 34.)

Kad je nadleţni sud iz pravnih ili stvarnih razloga sprijeĉen da

postupa, duţan je, po saslušanju stranaka i branitelja, o tome izvjestiti neposredno viši sud koji će odrediti drugi stvarno nadleţan sud na svom

podruĉju da postupa u konkretnom predmetu (“nuţna delegacija”).

Ovi razlozi mogu biti, npr. bolest svih sudija, ili npr. ako je sud oštećen kriviĉnim djelom i sl. Neophodno je da ovi razlozi duţe traju, (npr. za sluĉaj

bolesti sudija 6 mjeseci). Protiv rješenja o odreĊivanju drugog suda za postupanje iz stvarnih

razloga nije dopuštena ţalba. PRENOŠENJE NADLEŢNOSTI IZ VAŢNIH RAZLOGA (Član 35.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sud odreĊen zakonom moţe za voĊenje postupka u konkretnom

predmetu odrediti drugi stvarno nadleţan sud na svom podruĉju, ako postoje vaţni razlozi.

To mogu biti razlozi kada npr. sud sudi u nekom predmetu u kojem moţe doći do uznemiravanja graĊana, njihovog okupljanja pred zgradom suda, što moţe ometati njegovo normalno funkcionisanje (mogući i neki dr. sliĉni razlozi). Ukoliko nije moguće prenijeti nadleţnost sa jednog suda na drugi sud u istom kantonu, za šta je nadleţan neposredno viši zajedniĉki sud –

kantonalni sud, Vrhovni sud FBiH moţe za voĊenje postupka odrediti drugi stvarno nadleţan sud na podruĉju drugog kantona.

Ovo Rješenje moţe se donijeti na prijedlog SPP-a, SPS-a, sudije ili

predsjednika vijeća (zavisno od toga u kojoj se fazi nalazi predmet za ĉije se rješavanje prenosi nadleţnost) ili na prijedlog jedne od stranaka ili branioca.

Protiv rješenja o odreĊivanju drugog suda za postupanje iz vaţnih razloga nije dopuštena ţalba.

POSLJEDICE NENADLEŢNOSTI (Član 36.)

Sud je duţan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadleţnost i ĉim primjeti da nije nadleţan oglasit će se nenadleţnim i po pravomoćnosti rješenja uputit će predmet nadleţnom sudu.

Ako u toku glavnog pretresa sud ustanovi da je za suĊenje nadleţan niţi sud neće dostaviti predmet tom sudu, nego će sam provesti postupak i donijeti

odluku. Nakon potvrĊivanja optuţnice, sud se ne moţe oglasiti mjesno

nenadleţnim, niti stranke mogu isticati prigovor mjesne nenadleţnosti.

Nenadleţan sud je duţan preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja. POKRETANJE POST. ZA RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŢNOSTI (Član 37.)

Ako sud kome je predmet ustupljen, kao nadleţnom, smatra da je nadleţan sud koji mu je predmet ustupio ili neki drugi sud, pokrenut će

postupak za rješavanje sukoba nadleţnosti. Ovaj postupak je administrativnog karaktera (bez donošenja ikakvog akta).

Kad je povodom ţalbe protiv odluke prvostepenog suda kojom se ovaj

oglasio nenadleţnim odluku donio drugostepeni sud, za tu odluku vezan je u pitanju nadleţnosti i sud kome je predmet ustupljen, ako je drugostepeni sud

nadleţan za rješavanje sukoba nadleţnosti izmeĊu tih sudova. RJEŠAVANJE SUKOBA NADLEŢNOSTI (Član 38.)

Sukob nadleţnosti izmeĊu sudova rješava zajedniĉki neposredno

viši sud.

Prije nego što donese rješenje povodom sukoba nadleţnosti, sud će zatraţiti mišljenje stranaka i branioca. Protiv ovog rješenja nije dopuštena ţalba. Ako zajedniĉki neposredno viši sud u ovom postupku ocijeni da

WWW.BH-PRAVNICI.COM


nijedan od sudova kod kojih se vodi “spor” o nadleţnosti nije nadleţan, ovlašten je da kao mjesno i stvarno nadleţan oglasi neki treći sud.

Prilikom odluĉivanja o sukobu nadleţnosti, sud moţe istovremeno, po sluţbenoj duţnosti, donijeti odluku o prenošenju mjesne nadleţnosti ako su

ispunjeni uvjeti iz ĉlana 35. ovog zakona (“vaţni razlozi”). Dok se ne riješi sukob nadleţnosti izmeĊu sudova, svaki od njih je duţan

preduzeti one radnje u postupku za koje postoji opasnost od odlaganja.

Glava V - IZUZEĆE RAZLOZI ZA IZUZEĆE (član 39.)

Sudija ne moţe vršiti sudijsku duţnost:

1) ako je oštećen kriviĉnim djelom, 2) ako je u pitanju neki srodniĉki odnos, tj. ako je sa osumnjiĉenim/

optuţenim, braniocem, tuţiocem, oštećenim u odnosu:

zakonskog zastupnika ili punomoćnika ili braĉnog, odnosno vanbraĉnog druga ili

srodnika po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stepena, u poboĉnoj liniji do 4. stepena, a po tazbini do 2. stepena ili

staratelja, staranika, usvojitelja, usvojenika, hranitelja ili hranjenika. 3) ako je u istom kriviĉnom predmetu:

a) uĉestvovao kao SPP ili SPS, b) postupao kao tuţilac, branilac, zakonski zastupnik ili punomoćnik

oštećenog

c) saslušan kao svjedok ili kao vještak, d) uĉestvovao u donošenju odluke koja se pobija pravnim lijekom .

Ovi taksativno nabrojani osnovi obavezno iskljuĉuju sudiju od vršenja sudijske duţnosti („obavezno izuzeće“). Izuzeće se vrši u

javnom interesu, a odricanje stranaka od izuzeća sudije, ne moţe dati sposobnost sudiji da radi u konkretnom sluĉaju. Uĉešće na glavnom

pretresu sudije koji je po navedenim osnovama trebao da bude iskljuĉen, smatra se apsolutnom povredom odredaba kriviĉnog postupka.

4) ako postoje okolnosti koje izazivaju razumnu sumnju u njegovu

nepristrasnost („fakultativno izuzeće“, ili „izuzeće u uţem smislu“) Postojanje ovog osnova se utvrĊuje u svakom konkretnom sluĉaju. Ovaj

fakultativni osnov izuzeća u uţem smislu, predviĊen je jednom opštom

formulacijom. Zakon ove razloge za izuzeće ne navodi ni primjera radi. To

mogu biti: zajedniĉki imovinski interesi, izraţeno prijateljstvo ili neprijateljstvo,

odnos zavisnosti odnosno nadreĊenosti ili podreĊenosti, veza po susjedstvu, srodstvo u daljem stepenu i sl. Sumnja u stručnu sposobnost sudije ne moţe biti osnov za izuzeće.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Do pokretanja postupka za izuzeće moţe doći kako na zahtjev samog sudije, tako i na zahtjev kriviĉnoprocesne stranke.

1. Postupak za izuzeće na zahtjev sudije.

Sudija, ĉim sazna da postoji neki od razloga za njegovo obavezno

izuzeće, duţan je da prekine svaki rad po tom predmetu, pa i u odnosu na

neodloţne radnje i da o tome obavijesti predsjednika suda. Predsjednik suda

će, nakon utvrĊivanja postojanja razloga za izuzeće, odrediti zamjenu. Pojedine

neodloţne radnje obaviće za to vrijeme drugi odreĊeni sudija. Na isti naĉin postupa sudija i u sluĉaju ako postoji razlog ili razlozi

za njegovo fakultativno izuzeće. Jedina razlika je u tome što u sluĉaju

fakultativnog izuzeća sudija moţe, sve do donošenja odluke o izuzeću, da preduzima radnje za koje postoji opasnost od odlaganja, što nije sluĉaj kod

obaveznog izuzeća. 2. Postupak za izuzeće na zahtjev kriviĉnoprocesne stranke.

Kriviĉnoprocesne stranke mogu staviti zahtjev, kako za obavezno izuzeće,

tako i za fakultativno izuzeće sudije. U sluĉaju izuzeća u uţem smislu, podnosilac zahtjeva je duţan, ne

samo da naznaĉi zakonski osnov, već i da što konkretnije i sadrţajnije

navede razloge koji izazivaju razumnu sumnju u nepristrasnost sudije. U zahtjevu se mora poimeniĉno oznaĉiti sudija ĉije se izuzeće traţi,

kao i ĉinjenice i okolnosti zbog kojih se smatra da postoje neki od zakonskih razloga za izuzeće. Moţe se traţiti samo izuzeće sudije «koji u predmetu postupa», tj. koji vrši sudijsku duţnost u odreĊenom predmetu.

Zahtjev za izuzeće stranke mogu podnijeti do poĉetka glavnog pretresa, a ako je u pitanju razlog za obavezno izuzeće za koji je stranka saznala docnije,

zahtjev se moţe podnijeti i docnije, odmah po saznanju za taj razlog. Ako taj zahtjev ne sadrţi neke od navedenih elemenata, odbaciće ga vanraspravno vijeće. Protiv rješenja kojim se ovaj zahtjev odbacuje ţalba nije dopuštena.

Zakonodavac je predvidio razliĉit postupak u sluĉaju: a) ako se radi o obaveznom izuzeću, sudija ĉim sazna da postoji koji od

razloga duţan je da obustavi svaki rad na predmetu. U ovoj situaciji sudija ne smije izvršiti ni neku hitnu radnju koja ne trpi odlaganje. Ako

se utvrdi da osnov stoji, nareĊuje se zamjena. Zahtjev mogu postaviti stranke,

ako sudija ne obavijesti predsjednika ili opšta sjednica ne uvaţi zahtjev, a ako nema ni zahtjeva stranaka, opšta sjednica suda moţe narediti zamjenu po

svojoj inicijativi. b) ako se radi o fakultativnom izuzeću (izuzeću u uţem smislu), sudija

moţe do donošenja rješenja o zahtjevu za izuzeće da preduzima one

radnje za koje postoji opasnost od odlaganja. Pošto postojanje osnova za izuzeće u ovom sluĉaju tek treba utvrditi, zakonodavac nije bio tako

iskljuĉiv, pa nije odredio zabranu rada. Data formulacija omogućava i sudiji

i predsjedniku suda da smireno i bez ţurbe procijene postojanje odreĊenih okolnosti i njihov uticaj na podobnost sudije da postupa u konkretnom

WWW.BH-PRAVNICI.COM


predmetu. Sudija koji je prijavio predsjedniku suda postojanje ovih okolnosti nije isključen od rada na predmetu, pa svakako da moţe vršiti sve radnje koje

ne trpe odlaganje, a nije mu zabranjeno ni da vrši redovne radnje koje nisu bitne.

O zahtjevu za izuzeće odluĉuje opća sjednica Vrhovnog suda FBiH, tj. kolegij sudija kod drugih sudova, pri ĉemu u tom postupku ne moţe uĉestvovati sudija ĉije se izuzeće traţi.

Prije donošenja rješenja o izuzeću, pribavit će se izjava sudije, a po potrebi će se obaviti i druge radnje-provjere. Protiv rješenja kojim se usvaja

ili odbija zahtjev za izuzeće ţalba nije dopuštena. Odredbe o izuzeću sudije primjenjuju se i na tuţioca, zapisniĉare,

sudske tumaĉe, struĉne osobe, kao i na vještake. O izuzeću zapisniĉara,

sudskog tumaĉa, struĉne osobe i vještaka odluĉuje vijeće, predsjednik vijeća ili sudija. O izuzeću tuţioca odluĉuje kolegij tuţilaštva, a o izuzeću OSL tuţilac.

Glava VI - TUŢILAC

PRAVA I DUŢNOSTI TUŢIOCA (član 45.)

Osnovno pravo i duţnost tuţioca je otkrivanje i gonjenje uĉinitelja

kriviĉnih djela koja su u nadleţnosti suda.

Odmah po saznanju da postoje osnovi sumnje da je uĉinjeno kriviĉno djelo tuţilac ima pravo i duţan je da:

1) preduzme potrebne mjere u cilju:

a) otkrivanja i pronalaţenja osumnjiĉenog, b) provoĊenja istrage,

c) rukovoĊenja i nadzora nad istragom, d) upravljanja aktivnostima OSL-a vezanih za pronalaţenje osumnjiĉenog i

prikupljanje izjava i dokaza.

2) provede istragu u skladu s ZKP-om,

Svi organi koji uĉestvuju u istrazi duţni su da o svakoj poduzetoj radnji obavijeste tuţioca i da postupe po svakom njegovom zahtjevu.

3) daje imunitet u skladu s ĉlanom 98. ZKP-a (samo glavni tuţilac), 4) zahtijeva dostavljanje informacija od drţavnih organa, preduzeća,

pravnih i fiziĉkih osoba u Federaciji,

5) izdaje pozive i naredbe i predlaţe izdavanje poziva i naredbi u skladu s ovim zakonom,

6) naredi OSL da izvrši naredbu izdatu od suda u skladu s ovim zakonom, 7) utvrĊuje ĉinjenice potrebne za odluĉivanje o imovinsko-pravnom

zahtjevu i o oduzimanju imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom,

8) predlaţe izdavanje kaznenog naloga u skladu sa ĉlanom 350. Zakona, 9) podiţe i zastupa optuţnicu pred sudom,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Isključivo pravo tuţioca je da temeljem postojanja dovoljno dokaza iz kojih proizilazi osnovana sumnja da je osumnjičeni učinio krivično djelo, pripremi i

uputi optuţnicu SPS-u, te da optuţnicu zastupa pred sudom. 10) podnosi pravne lijekove,

Tuţilac je jedini ovlašten da u toku postupka podnese ţalbu, kako na štetu, tako i u korist optuţenog, što proizilazi iz njegove dvojne uloge: kao stranke u postupku i kao drţavnog organa.

11) obavlja i druge poslove odreĊene zakonom.

Glava VII - BRANILAC

PRAVO NA ODBRANU - BRANIOCA (čl. 53.-54.)

Princip odbrane je jedan od osnovnih principa kriviĉne procedure, a

realizuje sa materijalnom i formalnom odbranom. Formalna odbrana (odbrana putem branioca) moţe biti:

a) fakultativna – Kod fakultativne odbrane stvar je procjene osumnjiĉenog/

optuţenog (ili lica koja mogu uzeti branioca osumnjiĉenom /optuţenom), da li će uopšte uzimati branioca ili će ga uzeti samo u nekom stadiju postupka

(optuţenje, glavni pretres i sl.) i na to njihovo opredjeljenje sud ili drugi organi nemaju uticaja.

b) obligatorna – Kada se radi o obligatornoj odbrani, onda nema procjenjivanja,

već u odreĊenom stadiju postupka branilac mora ili biti angaţovan od strane osumnjiĉenog/optuţenog (ili ovlaštenih srodnika) ili mora biti postavljen po

sluţbenoj duţnosti. Za branioca se moţe uzeti advokat pod uslovima koji su propisani

Zakonom o advokaturi Federacije. Lice koje nije advokat, ne moţe biti uzeto

za branioca ni onda kad ima struĉnu spremu ili uţiva povjerenje osumnjiĉenog odnosno optuţenog.

Branilac mora predati punomoć za zastupanje prilikom preduzimanja prve radnje u postupku. Punomoć osumnjiĉenog/optuţenog braniocu je

njegova procesna legitimacija, a izdaje mu je u vidu posebnog akta ili na zapisnik

kod organa pred kojim se vodi postupak. Osumnjiĉeni/optuţeni moţe otkazati punomoć braniocu u svakom trenutku i to bez obzira da li je odbrana obavezna ili

fakultativna. U slučaju obavezne odbrane, ako osumnjičeni/optuţeni ne opunomoći drugog branioca, mora mu se postaviti branilac po sluţbenoj duţnosti. Ako je branilac postavljen po sluţbenoj duţnosti, onda se osumnjiĉeni/

optuţeni ne moţe odreći branioca, ali moţe traţiti zamjenu ako postavljeni branilac neodgovorno vrši svoju duţnost.

Više osumnjiĉenih/optuţenih mogu imati zajedniĉkog branioca, osim u sluĉaju ako je branioca postavio sud u sluĉaju obavezne odbrane ili zbog slabog imovnog stanja. Zajedniĉka odbrana iskljuĉena je samo ako postoji

kolizija (suprotnost u odbranama), a to je onda kada jedan od osumnjiĉenih/ optuţenih u svojoj odbrani mora da izjavi nešto što moţe da tereti drugog

osumnjiĉenog/optuţenog. Sukob interesa otklanja, po pravilu, branilac, odričući se odbrane jednog ili odustajući od odbrane svih osumnjičenih/ optuţenih. Sukob

WWW.BH-PRAVNICI.COM


interesa moţe otkloniti i osumnjičeni/optuţeni opozivanjem branioca koga je sam uzeo.

Osumnjiĉeni/optuţeni moţe imati više branioca, ali samo jedan od njih će imati status glavnog branioca, o ĉemu će se osumnjiĉeni/optuţeni

izjasniti. Smatra se da je odbrana osigurana kada u postupku uĉestvuje jedan od branilaca. Osumnjiĉeni/optuţeni moţe imati više branilaca bez obzira

da li se radi o obaveznoj ili fakultativnoj odbrani, ali kada se branilac odreĊuje po

sluţbenoj duţnosti ili kada branioca postavlja sud zbog slabog imovnog stanja osumnjiĉenog/optuţenog, odreĊuje se samo jedan branilac. Kada osumnjičeni/

optuţeni ima više branilaca, onda je svaki od njih ovlašten da samostalno preduzima sve radnje u korist odbrane osumnjičenog/optuţenog. Dostavljanje se vrši uvijek samo jednom braniocu.

Ko ne moţe biti branilac? (Ĉlan 55.) Branilac ne moţe biti: 1. oštećeni, braĉni, odnosno vanbraĉni drug oštećenog ili tuţioca, niti njihov

srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kog stepena, u poboĉnoj liniji do ĉetvrtog stepena ili po tazbini do drugog stepena,

2. branilac koji je pozvan ili saslušan kao svjedok ne moţe biti branilac u tom

predmetu, 3. osoba koja je u istom predmetu postupala kao sudija ili tuţilac.

Kada osumnjiĉeni/optuţeni mora imati branioca? (Ĉlan 59.) Zakonodavac je predvidio da osumnjiĉeni/optuţeni mora imati

branioca u slijedećim situacijama: 1. već prilikom prvog ispitivanja - ako je nijem ili gluh ili ako je osumnjiĉen

za kriviĉno djelo za koje se moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora. 2. prilikom izjašnjenja o prijedlogu za odreĊivanje pritvora - za vrijeme

dok pritvor traje. Dakle, osumnjičeni/optuţeni protiv kojeg je odreĎen

pritvor (a još nije u pritvoru) ne mora imati branioca. S druge strane, čim je pozvan na izjašnjenje o prijedlogu za odreĎivanje pritvora , mora imati

branioca. 3. nakon podizanja optuţnice i to već u vrijeme dostavljanja optuţnice -

ako je optuţen za kriviĉno djelo za koje se moţe izreći 10 godina

zatvora ili teţa kazna. Branilac mora postojati u vrijeme dostavljanja optuţnice, da bi eventualno mogao uloţiti prethodni prigovor protiv

optuţnice i u njemu, pored ostalog, istakao povredu postupka u toku istrage, u kojoj on nije učestvovao.

4. odreĊivanje branioca osumnjiĉenom/optuţenom obavezno je i u

sluĉaju ako sud utvrdi da je to zbog sloţenosti predmeta, mentalnog stanja osumnjiĉenog/optuţenog ili drugih okolnosti, u interesu

pravde. Nesposobnost za odbranu u ovom slučaju jeste faktičko pitanje,

što utvrĎuje sud. Prema potrebi, provešće se psihi jatrijsko vještačenje. Da li postoje razlozi pravičnosti, odlučuje sud po diskrecionoj ocjeni. Ti razlozi

su mnogo širi od ostalih koje zakon predviĎa za obaveznu odbranu, (npr. sloţenost ĉinjeniĉne osnovice inaĉe lakog kriviĉnog djela). Osumnjiĉenom/optuţenom koji u sluĉaju obavezne odbrane sam ne

izabere branioca, postavlja se branilac po sluţbenoj duţnosti. Branioca

WWW.BH-PRAVNICI.COM


postavlja SPP, SPS, sudija, odn. predsjednik vijeća, a branioca maloljetniku postavlja sudija za maloljetnike.

Naime, u svim ovim sluĉajevima obavezne formalne odbrane, branioca moţe izabrati sam osumnjiĉeni odnosno optuţeni, a ako to ne

uĉini, sud je duţan da mu postavi branioca po sluţbenoj duţnosti. POSTAVLJANJE BRANIOCA ZBOG SLABOG IMOVNOG STANJA (Član 60.)

Kad ne postoje uslovi za obaveznu odbranu, a osumnjiĉeni/optuţeni

ne moţe prema svom imovnom stanju sam snositi troškove odbrane, odnosno branioca, sud će mu, na njegov zahtjev, postaviti branioca, pod alternativnim uslovima:

a) da se postupak vodi za kriviĉno djelo za koje se moţe izreći kazna zatvora od 3 godine ili teţa kazna, ili

b) da to zahtijevaju interesi praviĉnosti, bez obzira na propisanu kaznu. Da li postoje razlozi pravičnosti, odlučuje sud po slobodnoj ocjeni, u zavisnosti od specifičnosti svakog pojedinog slučaja, npr. specifiĉno kriv.

djelo koje je predmet optuţbe, liĉnost osumnjiĉenog/optuţenog, sredina u kojoj je kriv. djelo izvršeno, broj osumnjiĉenih/optuţenih, pravna pitanja

koje treba riješiti i dr. Zahtjev za postavljanje branioca u ovom sluĉaju se moţe podnijeti u

toku cijelog kriviĉnog postupka. Branioca, zavisno od faze postupka, postavlja SPP, SPS, sudija/predsjednik vijeća i to nakon što je

osumnjiĉenom/optuţenom prvo pruţena prilika da sa predoĉene liste izabere branioca.

Zahtjev za postavljanje branitelja zbog slabog imovnog stanja

evidentira se u spisu. Pri ocjeni situacije osumnjiĉenog/optuţenog da ne moţe snositi

troškove odbrane u obzir se uzimaju njegovi prihodi i rashodi, te visina troškova odbrane koji su u izgledu. Ako se imovno stanje osumnjičenog/

optuţenog tokom postupka izmijeni na bolje, odluka o postavljenju branioca

moţe se izmijeniti, odnosno moţe mu biti naloţeno plaćanje troškova branioca. Postavljeni branilac ima sva prava i duţnosti i isti procesni poloţaj

kao i svaki drugi branilac. Ima pravo na nagradu, troškove i druge izdatke po

advokatskoj tarifi i to na teret sredstava suda koji ga je postavio za branioca.

PRAVO BRANIOCA DA PREGLEDA SPISE I DOKUMENTACIJU (Član 61.)

U toku istrage:

1) branilac ima pravo da razmatra spise i razgleda pribavljene predmete koji idu u korist osumnjiĉenom. Ovo pravo se braniocu moţe uskratiti ako je

rijeĉ o spisima i predmetima ĉije bi otkrivanje moglo dovesti u opasnost cilj istrage.

2) izuzetno od prethodnog pravila, tuţilac će istovremeno sa dostavljanjem prijedloga za odreĊivanje pritvora SPP, odnosno SPS-u dostaviti i dokaze bitne za procjenu zakonitosti pritvora i radi obavještavanja branioca.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nakon podizanja optuţnice, osumnjiĉeni/optuţeni i branilac imaju

pravo uvida u sve spise i dokaze.

SPS, sudija, odnosno vijeće, kao i tuţilac, kada doĊu u posjed novog

dokaza ili bilo koje informacije ili ĉinjenice koja moţe posluţiti kao dokaz na suĊenju, duţni su ih staviti na uvid braniocu. U navedenim slučajevima, branilac moţe izvršiti fotokopiranje spisa i dokumenata.

Glava VIII – RADNJE DOKAZIVANJA

PRETRESANJE STANA, OSTALIH PROSTORIJA I POKRETNIH STVARI

(član 65.) Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari se moţe

odrediti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da će se prilikom pretresanja:

a) pronaći pretpostavljeni izvršilac kriviĉnog djela ili njegov sauĉesnik, ili

b) otkriti tragovi kriviĉnog djela, ili c) pronaći predmeti vaţni za kriviĉni postupak.

Pretresanje pokretnih stvari obuhvata i pretresanje kompjuterskih

sistema, ureĊaja za pohranjivanje kompjuterskih i elektronskih podataka, te

mobitela. Na zahtjev suda, osobe koje se koriste ovim ureĊajima duţne su

omogućiti pristup, predati diskete ili drugi medij na kome su pohranjeni podaci,

kao i pruţiti potrebna obavještenja za upotrebu tih ureĊaja. Pretresanje kompjutera i sličnih ureĎaja će se obaviti uz pomoć stručne osobe.

PRETRESANJE OSOBE (član 66.)

Pretresanje osobe moţe se poduzeti u sljedećim sluĉajevima:

a) kad je vjerovatno da je odreĊena osoba poĉinila kriviĉno djelo , ili je ista sauĉesnik

U ovom sluĉaju se radi o pretresanju osumnjiĉenog i tu je neophodno da postoji vjerovatnost da je odreĊena osoba poĉinila kriviĉno djelo. U krug

osumnjiĉenih osoba svakako ne ulaze samo izvršilac, ili saizvršioci, već i podstrekaĉ i pomagaĉ, dakle sauĉesnici.

b) kad je vjerovatno da će se pretresanjem pronaći predmeti ili tragovi

vaţni za kriviĉni postupak.

U ovom sluĉaju, radi se o pretresanju ostalih osoba, a uslov je vjerovatnost

da se kod te osobe, koja nije ni izvršilac kriviĉnog djela, niti njegov saizvršilac, odn. sauĉesnik, nalaze predmeti ili tragovi vaţni za kriviĉni postupak.

Pretresanje osobe obavlja osoba istog spola, bez obzira da li se

pretresa osoba muškog ili ţenskog spola. NAREDBA ZA PRETRESANJE (član 67.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sud moţe izdati naredbu za pretresanje pod uslovima propisanim ovim zakonom. Naredbu za pretresanje moţe izdati sud na zahtjev tuţioca

ili na zahtjev OSL koje je dobilo odobrenje od tuţioca.

Dakle potreban je zahtjev tuţioca ili zahtjev OSL, koje je za isticanje

zahtjeva dobile odobrenje od tuţioca, što znaĉi da sud ne moţe po sluţbenoj duţnosti izdati naredbu za pretresanje bez obzira što su ispunjeni materijalni uslovi za pretresanje. Od ovog principijelnog rješenja izuzetak je moguć na

glavnoj raspravi, s obzirom da se izvode i dokazi ĉije izvoĊenje naredi sudija, odn. sudsko vijeće. FORMA ZAHTJEVA ZA PRETRESANJE (član 68.)

U odnosu na formu, zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje

moţe se podnijeti pismeno ili usmeno.

Podnošenje zahtjeva u pisanom obliku je pravilo, a u usmenom obliku izuzetak i koristi se onda kada postoji opasnost od odlaganja.

PISANI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 69.)

Obaveznim sadrţajem pismenog zahtjeva za izdavanje naredbe za pretresanje odreĊen je:

uvodni dio zahtjeva, koji obuhvata: 1) naziv sudske instance od koje se zahtjeva izdavanje naredbe za

pretresanje, te 2) liĉne podatke kao i funkciju podnosioca zahtjeva, ĉime se dokazuje

zakonsko ovlaštenje za podnošenje zahtjeva za izdavanje te naredbe.

centralni dio zahtjeva, koji obuhvata:

1) navoĊenje ĉinjenica koje ukazuju na vjerovatnost da će se osobe, tragovi i predmeti naći na oznaĉenom ili opisanom mjestu ili kod odreĊene osobe. Mjesta ili osobe koje su objekti pretrage moraju se taĉno precizirati.

2) sam zahtjev sudu da izda naredbu za pretresanje, a u svrhu pronalaţenja osoba ili oduzimanja predmeta.

Uz zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju mogu se dati i

odreĊeni prijedlozi:

A. Da se pretresanje izvrši u bilo koje vrijeme zato što postoji osnovana sumnja:

a) da pretresanje neće moći biti izvršeno u vremenskom periodu od 6 sati ujutro do 21 sat uveĉer. (npr. treba izvršiti pretresanje noćnog bara ili drugog prostora koje svoju osnovnu djelatnost obavlja upravo u kasnim

noćnim i ranim jutarnjim satima); b) da će se traţeni predmeti skloniti ili uništiti ako se naredba ne izvrši

odmah. c) da će osoba koja se traţi pobjeći ili poĉiniti drugo kriviĉno djelo, ili ugroziti

bezbjednost OSL-a ili drugog lica.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


B. Da OSL izvrši naredbu za pretres bez njene prethodne predaje ako

postoji osnovana sumnja:

a) da se traţeni predmeti mogu lako i brzo uništiti ako se odmah ne oduzmu,

b) da predaja naredbe moţe ugroziti bezbjednost OSL ili drugog lica, te c) da će osoba koju se traţi poĉiniti drugo kriviĉno djelo.

USMENI ZAHTJEV ZA IZDAVANJE NAREDBE O PRETRESANJU (član 70.)

Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje moţe se

podnijeti kada postoji opasnost od odlaganja.

Usmeni zahtjev za izdavanje naredbe o pretresanju moţe se saopćiti

neposredno sudu ili telefonom, ili radio-vezom ili drugim sredstvom elektronske komunikacije.

Kad je podnesen usmeni zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje, sud će daljnji tok razgovora zabiljeţiti.

SPP će potpisati kopiju zapisnika i predati je sudu u roku od 24 sata od

izdavanja naredbe.

IZDAVANJE NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 71.)

Ako SPP ustanovi da je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje

opravdan, moţe odobriti zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. Prije odobravanja zahtjeva, SPP ispituje istinitost okolnosti i predoĉenih

podataka u zahtjevu, te ako je zahtjev za izdavanje naredbe za pretresanje osnovan, odobrit će zahtjev i izdati naredbu za pretresanje. Kad će zahtjev

za pretresanjem biti opravdan je faktiĉko pitanje koje se cijeni u svakom

pojedinom sluĉaju. Kad SPP odluĉi da izda naredbu za pretres na osnovu usmenog

zahtjeva, podnositelj takvog zahtjeva će sam sastaviti naredbu i proĉitat će je u cjelini SPP-u.

SADRŢAJ NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 72.)

Naredba za pretresanje sadrţi:

1) naziv suda koji izdaje naredbu (osim kada se naredba za pretresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva) i potpis SPP koji izdaje naredbu,

2) ako se naredba za pre tresanje odobrava na osnovu usmenog zahtjeva, to će se navesti uz naznaĉenje imena SPP koji izdaje naredbu i vremena i mjesta

izdavanja, 3) ime, odjel ili rang ovlaštene osobe na koju se naredba odnosi, 4) svrha pretresanja,

5) opis osobe koju treba pronaći ili opis stvari koje su predmet pretresanja, 6) odreĊivanje ili opis mjesta, prostorija ili osoba koje se traţe, s navoĊenjem

adrese, vlasništva, imena ili sliĉnog za sigurno utvrĊivanje identiteta, 7) uputstvo da se naredba ima izvršiti izmeĊu 6 sati i 21 sata ili ovlaštenje da se

naredba moţe izvršiti u bilo koje vrijeme ako to sud izriĉito odredi,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


8) eventualno ovlaštenje izvršitelju naredbe da moţe bez prethodne najave ući u prostorije koje se imaju pretresti, ako to sud izriĉito odredi,

9) uputstvo da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja, 10) pouku da osumnjiĉeni ima pravo obavijestiti branioca i da se pretresanje

moţe izvršiti i bez prisustva branioca, ako to zahtijevaju izuzetne okolnosti . VRIJEME IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 73.)

Naredba za pretresanje mora se izvršiti najkasnije 15 dana od

izdavanja naredbe, nakon ĉega se, bez odlaganja, mora vratiti sudu.

Naredba za pretresanje se moţe izvršiti bilo kojeg dana u sedmici. Naredba se moţe izvršiti samo u vremenskom periodu od 6 sati do 21

sata, osim ako u naredbi nije izriĉito dato ovlaštenje da se moţe izvršiti u bilo koje doba dana ili noći.

POSTUPAK IZVRŠENJA NAREDBE ZA PRETRESANJE (član 74.)

Prije poĉetka pretresanja, OSL mora dati obavještenje o svojoj

funkciji i razlogu dolaska i predati naredbu za pretresanje osobi kod koje će

se ili na kojoj će se izvršiti pretresanje. Ako mu je nakon toga pristup uskraćen, OSL moţe upotrijebiti silu.

Prilikom izvršavanja naredbe za pretresanje, OSL nije duţno obavijestiti

bilo koga o svojoj funkciji i razlozima pretresanja, već moţe odmah ući u stan ili druge prostorije ako su prazni ili ako je OSL naredbom izriĉito ovlašteno da uĊe

bez prethodne najave. Vlasnik/ korisnik stana pozvat će se da bude prisutan pretresu, a ako je on

odsutan, pozvat će se njegov zastupnik ili neko od odraslih članova domaćinstva

ili susjeda. Ukoliko osoba kod koje se pretresanje ima izvršiti nije prisutna,

naredba se ostavlja u prostoriji gdje se vrši pretresanje, a pretresanje se izvršava i bez njene prisutnosti.

Pretresu stana, ostalih prostorija ili osobe, prisustvuju dva

punoljetna graĊanina, kao svjedoci. Svjedoci će se prije poĉetka pretresanja upozoriti da paze kako se pretresanje vrši, kao i da imaju pravo

da prije potpisivanja zapisnika o pretresanju stave svoje prigovore, ako smatraju da sadrţaj zapisnika nije taĉan.

Ovo je vrlo vaţno, jer u sluĉaju da neka od okolnosti utvrĊenih

tokom pretresa (npr. da li je u pretresanoj prostoriji pronaĊena droga) bude sporna tokom suĊenja, onda se pozivaju svjedoci prisutni tokom pretresa

da se o toj okolnosti izjasne.

Pretresanje osobe vrši osoba istog pola. Prilikom vršenja pretresanja sluţbenih prostorija ili vojnih objekata, pozvat

će se njihov starješina ili rukovodilac, odnosno vojna osoba, da bude prisutan pretresanju. ZAPISNIK O PRETRESANJU I ODUZIMANJE PREDMETA (čl. 76. i 77.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


O svakom pretresanju stana, prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje:

a) osoba kod koje se ili na kojoj se vrši pretresanje i b) osobe ĉija je prisutnost obavezna.

Prilikom vršenja pretresanja , oduzet će se privremeno samo oni

predmeti i isprave koji su u vezi sa svrhom pretresanja. U zapisnik će se

unijeti i taĉno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju, a to će se naznaĉiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uruĉiti osobi

kojoj su predmeti, odnosno isprave oduzete. Ako se pri pretresanju stana, prostorije, odnosno osobe, naĊu

predmeti koji nemaju veze s kriviĉnim djelom zbog kojeg je izdata naredba

za pretresanje, ali upućuju na drugo kriviĉno djelo, oni će se opisati u zapisniku i privremeno oduzeti. O tome će se obavijestiti tuţilac. Ti će se

predmeti odmah vratiti ako tuţilac ustanovi da nema osnova za pokretanje kriviĉnog postupka, a ne postoji neki drugi zakonski osnov po kojem bi se ti predmeti imali oduzeti.

Nakon privremenog oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretres, OSL će napisati i potpisati potvrdu u kojoj će navesti oduzete

predmete i naziv suda koji je izdao naredbu.

Nakon oduzimanja predmeta na osnovu naredbe za pretresanje, OSL mora, bez odlaganja, vratiti sudu naredbu i predati oduzet predmete i spisak istih.

Nakon prijema stvari oduzetih na osnovu naredbe za pretresanje, sud će zadrţati predmete pod nadzorom suda do daljnje odluke ili odrediti da predmeti

ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva. PRETRESANJE BEZ NAREDBE I SVJEDOKA (član 78.)

OSL moţe ući u stan i druge prostorije bez naredbe za pretresanje i

bez prisustva svjedoka i izvršiti pretresanje u slijedećim sluĉajevima:

1. ako stanar tog stana, odnosno korisnik prostorije, to ţeli, 2. ako neko iz tog stana/prostorije zove u pomoć,

3. ako je potrebno uhvatiti uĉinitelja kriviĉnog djela koji je zateĉen na djelu ili radi sigurnosti ljudi i imovine,

4. ako se u stanu ili drugoj prostoriji nalazi osoba koja se po naredbi suda ima pritvoriti ili prinudno dovesti ili koja se tu sklonila od gonjenja.

OSL moţe pretresti osobu bez naredbe za pretresanje i bez prisutnosti svjedoka u slijedećim sluĉajevima:

a) pri izvršenju naredbe o dovoĎenju, b) prilikom lišenja slobode, c) ako postoji sumnja da ta osoba posjeduje vatreno ili hladno oruţje,

d) ako postoji sumnja da će osoba sakriti, uništiti ili riješiti se predmeta koji se trebaju od njega oduzeti i upotrijebiti kao dokaz u krivičnom postupku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nakon izvršenja pretresanja bez naredbe za pretresanje, OSL mora odmah podnijeti pisani izvještaj tuţitelju koji će o tome obavijestiti SPP.

Izvještaj mora sadrţavati razloge pretresanja bez naredbe.

PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINE NAREDBA ZA ODUZIMANJE PREDMETA (član 79.)

Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu posluţiti kao

dokaz u kriviĉnom postupku, privremeno će se oduzeti i na osnovu sudske odluke će se osigurati njihovo ĉuvanje.

Radi se o privremenom oduzimanju:

1. predmeta koji se po KZ BiH trebaju oduzeti, 2. predmeta koji mogu posluţiti kao dokaz u kriviĉnom postupku.

1. Predmeti koji se po KZ BiH trebaju oduzeti su:

a) predmeti koji su upotrijebljeni ili su bili namijenjeni za izvršenje kriv. djela

ili su nastali njegovim izvršenjem, a postoji opasnost da će biti ponovo upotrijebljeni za izvršenje kriv. djela, kao i predmeti ĉije se oduzimanje ĉini

apsolutno neophodnim u cilju zaštite opšte sigurnosti ili iz moralnih razloga;

b) predmeti od kojih se sastoji imovinska korist pribavljena kriviĉnim djelom;

c) predmeti za koje je, kod odreĊenih kriviĉnih djela, u okviru posebnog djela KZ FBiH, predviĊeno obavezno oduzimanje predmeta, (npr. neovlašteno

proizvodene i stavljene u promet opojne droge, krivotvoreni vrijednosni papiri itd.).

Predmeti koji se po KZ FBiH trebaju oduzeti, moraju se oduzeti bez obzira da li će u toku kriviĉnog postupka posluţiti kao dokaz ili ne.

2. Predmeti koji mogu posluţiti kao dokaz u kriviĉnom postupku

Radi se o predmetima koji mogu posluţiti pri utvrĊivanju vaţnih

ĉinjenica u kriviĉnom postupku (npr. pokretne stvari ili nekretnine, kod kojih

se ograniĉava slobodno raspolaganje i koje se podvrgavaju odgovarajućem ĉuvanju, te isprave ili tehniĉke snimke ĉinjenica).

Naredbu za oduzimanje predmeta izdaje sud, na prijedlog tuţioca ili

na prijedlog OSL koja je dobilo odobrenje od tuţioca.

Pismenu naredbu o privremenom oduzimanju predmeta izdaje sud na

prijedlog tuţioca ili na prijedlog OSL koje je dobilo odobrenje od tuţioca. U smislu funkcionalne nadleţnosti, to je SPP (do podizanja optuţnice), SPS (prije početka glavnog pretresa), sudija, odnosno predsjednik vijeća (na glavnom pretresu).

Faktiĉko oduzimanje predmeta vrši OSL na osnovu izdate naredbe. Ko drţi takve predmete, duţan ih je predati po naredbi suda. Osoba

koja ih odbije predati moţe se kazniti do 50.000 KM, a u sluĉaju daljnjeg odbijanja, moţe se zatvoriti. Zatvor traje do predaje predmeta ili do završetka kriviĉnog postupka, a najduţe 90 dana. O ţalbi protiv rješenja kojim je izrečena

WWW.BH-PRAVNICI.COM


novčana kazna ili je nareĎen zatvor odlučuje vijeće. Ţalba protiv rješenja o zatvoru ne zadrţava izvršenje rješenja.

Duţnost predaje predmeta po naredbi suda nije apsolutna već relativna i ne odnosi se na:

1. osumnjiĉenog, odnosno optuţenog, 2. osobe koje su osloboĊene duţnosti svjedoĉenja, 3. osobe koje su po odredbama materijalnog kriviĉnog prava osloboĊene

duţnosti prijavljivanja kriviĉnog djela ili uĉinioca, ili koje nisu kriviĉno odgovorne zbog pruţanja pomoći uĉiniocu nakon izvršenog kriv. djela.

PRIVREMENO ODUZIMANJE PREDMETA BEZ NAREDBE (član 80.)

Predmeti koji se po KZFBiH imaju oduzeti ili koji mogu posluţiti kao

dokaz u kriviĉnom postupku, mogu se privremeno oduzeti i bez naredbe

suda, ukoliko postoji opasnost od odlaganja.

Ukoliko se osoba koja se pretresa izriĉito usprotivi oduzimanju predmeta, tuţilac će u roku od 72 sata od izvršenog pretresanja podnijeti zahtjev SPP za

naknadno odobrenje za oduzimanje predmeta. Ukoliko SPP odbije zahtjev tuţioca, oduzeti predmeti se ne mogu

koristiti kao dokaz u kriviĉnom postupku, i odmah će se vratiti osobi od koje su oduzeti.

Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo

ţalbe. Ţalba ne odlaţe privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud

na drugi naĉin osigurava njihovo ĉuvanje. Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije

vrši tuţilac, uz obavezu da o tome obavijesti osobu ili preduzeće od koje su

predmeti oduzeti, SPP i branioca.

Popis privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 82.)

Nakon privremenog oduzimanja predmeta i dokumentacije, u zapisniku će se popisati privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija i o tome izdati potvrda.

Ako popis predmeta i dokumentacije nije moguć, predmeti i dokumentacija će se staviti u omot i zapeĉatiti.

Predmet koji je oduzet od fizičke, odnosno pravne osobe ne moţe se prodati, pokloniti ili na drugi način njim raspolagati.

Pravo ţalbe (Član 83.)

Osoba od koje se privremeno oduzima predmet i dokumentacija ima pravo

ţalbe, koja ne odlaţe privremeno oduzimanje predmeta i dokumentacije. Protiv odluke suda kojom se vraćaju oduzeti predmeti ili dokumentacija

tuţitelj ima pravo podnijeti ţalbu. Ĉuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (Član 84.)

Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi naĉin osigurava njihovo ĉuvanje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije. (Čl. 85.)

Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši

tuţitelj. O otvaranju privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije tuţitelj je duţan obavijestiti osobu ili preduzeće od koje su predmeti oduzeti, SPS-a i

branitelja. Pri otvaranju i pregledu predmeta i dokumentacije mora se voditi računa da njihov sadrţaj ne saznaju neovlaštene osobe.

Naredba banci ili drugoj pravnoj osobi (Član 86.)

Ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba poĉinila kriviĉno djelo

koje je povezano s pribavljanjem imovinske koristi, sud moţe, na osnovu prijedloga tuţitelja, narediti da banka ili druga pravna osoba koja vrši

finansijsko poslovanje dostavi podatke o bankovnim depozitima i drugim finansijskim transakcijama i poslovima te osobe, kao i drugih osoba za koje

se osnovano vjeruje da su ukljuĉene u te finansijske transakcije ili poslove osumnjiĉenog, ako bi takvi podaci mogli biti dokaz u kriviĉnom postupku.

Sud moţe, na prijedlog tuţitelja, narediti preduzimanje i drugih potrebnih

posebnih istraţnih radnji iz ĉlana 130. ovog zakona kako bi se omogućilo utvrĊivanje i pronalaţenje nezakonito pribavljene imovine i prikupljanje dokaza o

tome. U hitnim sluĉajevima i tuţitelj moţe odrediti navedene mjere prema

bankama na osnovu naredbe. O preduzetim mjerama tuţitelj odmah

obavještava sud, koji moţe u roku od 72 sata izdati naredbu. Tuţitelj će dobijene podatke zapeĉatiti dok ne bude izdata sudska naredba. U slučaju

da sud ne izda naredbu, tuţitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja. Sud moţe rješenjem narediti pravnoj ili fiziĉkoj osobi da privremeno

obustavi izvršenje finansijske transakcije za koju postoji sumnja da

predstavlja kriviĉno djelo, ili da je namijenjena uĉinjenju kriviĉnog djela, da sluţi prikrivanju kriviĉnog djela ili prikrivanju dobiti ostvarene kriviĉnim

djelom.

Naredba operateru telekomunikacija (Član 86a.)

Sud moţe, ako postoje osnovi sumnje da je neka osoba poĉinila KD, na prijedlog tuţitelja ili OSL narediti da operater telekomunikacija ili druga pravna

osoba koja pruţa telekomunikacione usluge, dostavi podatke o korištenju tih usluga ako bi ti podaci mogli posluţiti kao dokaz u kriviĉnom postupku. U hitnim sluĉajevima to moţe i tuţitelj, ali će te podatke zapeĉatiti dok se

ne izda sudska naredba (rok za izdavanje ove naredbe je max. 72 sata). Ako sud ne izda naredbu, tuţitelj će podatke vratiti bez prethodnog otvaranja.

Operateri telekomunikacija su duţni omogućiti provoĊenje ovih mjera. Vraćanje privremeno oduzetih predmeta (Član 88.)

Predmeti koji su u toku kriviĉnog postupka privremeno oduzeti, vratit će se vlasniku, odnosno drţatelju, kada u toku postupka postane oĉigledno da njihovo

zadrţavanje nije u skladu s ĉlanom 79. ovog zakona, a ne postoje razlozi na njihovo oduzimanje u smislu da predstavljaju opasnost po opću sigurnost. Sud je duţan, nakon izjašnjenja tuţitelja odluĉiti o tome u roku od 15 dana.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ISPITIVANJE OSUMNJIĈENOG

OSNOVNE ODREDBE O ISPITIVANJU (član 91.)

Ispitivanje osumnjiĉenog u istrazi vrši tuţilac ili OSL.

Ispitivanje treba vršiti tako da se u punoj mjeri poštuje liĉnost osumnjiĉenog. Prilikom ispitivanja osumnjiĉenog ne smije se upotrijebiti sila,

prijetnja, prevara, narkotici ili druga sredstava koja mogu uticati na slobodu odluĉivanja i izraţavanja volje prilikom davanja izjave ili priznanja.

Ako je postupljeno protivno navedenim pravilima, na tako pribavljenom iskazu osumnjiĉenog ne moţe se zasnivati sudska odluka.

POUKA OSUMNJIĈENOM O NJEGOVIM PRAVIMA (ĉlan 92.)

1. Kad se osumnjiĉeni prvi put ispituje prvo se uzimaju liĉni podaci o identitetu, (ime i prezime, nadimak, ime i prezime roditelja, djevojaĉko obiteljsko

ime majke, gdje je roĊen, gdje stanuje, dan, mjesec i godina roĊenja, koje je

narodnosti i ĉiji je drţavljanin, JMBG, ĉime se zanima, kakve su mu obiteljske prilike, je li pismen, kakve je škole završio, je li, gdje i kad sluţio vojsku odnosno

ima li ĉin, je li odlikovan, kakvog je imovnog stanja, je li, kad i zašto osuĊivan, je li i kad je izreĉenu kaznu izdrţao, da li se protiv njega vodi postupak za koje drugo kriviĉno djelo, a ako je maloljetan, ko mu je zakonski zastupnik).

2. zatim će mu se saopštiti:

za koje krivično djelo se tereti/sumnjiči i osnove sumnje protiv njega.

3. nakon toga, osumnjiĉeni će se pouĉiti o sljedećim pravima:

1) da nije duţan iznijeti odbranu niti odgovarati na pitanja - „pravo na šutnju“,

2) da moţe uzeti branioca po svom izboru, koji moţe biti prisutan njegovom ispitivanju,

3) da se moţe izjasniti o djelu i iznijeti ĉinjenice i dokaze u svoju korist, te da

je takav njegov iskaz, ako je dat u prisustvu branitelja, dopušten kao dokaz na glavnoj raspravi i da bez njegove saglasnosti moţe biti proĉitan i

korišten na njoj, 4) da ima pravo razgledati spise i pribavljene predmete koji mu idu u korist, 5) da ima pravo na prevodioca ukoliko ne zna jezik suda.

Osumnjiĉeni se moţe dobrovoljno odreći navedenih prava, ali

njegovo ispitivanje ne moţe zapoĉeti ukoliko se i dok se njegova izjava o odricanju ne zabiljeţi u zapisnik i dok ne bude potpisana od osumnjiĉenog.

Osumnjiĉeni se ni pod kojim okolnostima ne moţe odreći prava na

prisustvo branioca, ako je njegova odbrana obavezna. U sluĉaju da se osumnjiĉeni odrekao prava da uzme branioca, a

kasnije izrazi ţelju da uzme branioca, ispitivanje će se odmah prekinuti i ponovo će se nastaviti kada osumnjiĉeni dobije branioca ili mu se branioc

postavi ili ako osumnjiĉeni izrazi ţelju da nastavi da odgovara na pitanja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako se osumnjiĉeni dobrovoljno odrekne prava da ne odgovara na postavljena pitanja, mora mu se i u tom sluĉaju omogućiti da se izjasni o svim

ĉinjenicama i dokazima koji mu idu u korist. Ako je postupljeno protivno odredbama koje garantuju navedena

prava, na tom iskazu osumnjiĉenog ne moţe se zasnivati sudska odluka. NAĈIN ISPITIVANJA OSUMNJIĈENOG (čl. 93. i 94.)

O svakom ispitivanju osumnjiĉenog saĉinjava se zapisnik. Bitni

dijelovi iskaza unijet će se doslovno u zapisnik. Nakon što je zapisnik sačinjen, osumnjičenom će se pročitati zapisnik i predati kopija zapisnika.

Ispitivanje osumnjiĉenog, u pravilu, snima se na audio ili videotraku.

Ispitivanje osumnjiĉenog obavit će se uz pomoć prevodioca ako osumnjiĉeni ne poznaje jezik suda, a ako je svjedok gluh ili nijem, uz

pomoć tumaĉa, odnosno osobe koja se sa svjedokom moţe sporazumjeti.

SASLUŠANJE SVJEDOKA

POZIV ZA SASLUŠANJE SVJEDOKA (član 95.)

Svjedoci se saslušavaju kada postoji vjerovatnoća da će svojim

iskazom moći dati obavještenja o kriviĉnom djelu, uĉinitelju i o drugim

vaţnim okolnostima. Poziv za svjedoĉenje dostavlja tuţilac, odnosno sud. Pozivanje kao

svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila šesnaest godina ţivota vrši se preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće zbog potrebe da se hitno postupa ili drugih okolnosti.

Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati u njihovom stanu, bolnici ili na drugom mjestu.

Ukoliko se svjedok koji je upozoren na posljedice neodazivanja, bez zakonskih razloga, ne odazove pozivu, niti svoj izostanak opravda, sud mu moţe izreći novĉanu kaznu do 5.000 KM ili narediti prinudno dovoĊenje.

Naredbu za dovoĊenje svjedoka izvršava sudska policija. Izuzetno, naredbu moţe izdati i tuţilac, ukoliko uredno pozvani svjedok ne doĊe, a svoj

izostanak ne opravda, s tim da ovu naredbu mora odobriti SPP u roku od 24 sata od izdavanja naredbe.

Ukoliko svjedok koji je upozoren na posljedice, bez zakonskih

razloga odbije da svjedoĉi, sud moţe, na prijedlog tuţioca, donijeti rješenje o kaţnjavanju svjedoka novĉanom kaznom do 30.000 KM. Protiv ovog

rješenja dopuštena je ţalba koja ne zadrţava izvršenje. O ţalbi protiv rješenja kojim su izrečene navedene novčane kazne svjedoku, odlučuje vanraspravno vijeće. OSOBE KOJE NE MOGU BITI SASLUŠANE KAO SVJEDOCI (član 96.)

Ne moţe se saslušati kao svjedok:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


a) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila duţnost ĉuvanja drţavne, vojne ili sluţbene tajne, dok je nadleţni organ ne oslobodi te duţnosti,

b) branilac osumnjiĉenog/optuţenog u pogledu ĉinjenica koje su mu postale poznate u svojstvu branioca,

c) osoba koja bi svojim iskazom povrijedila duţnost ĉuvanja profesionalne tajne (vjerski sluţbenik-ispovjednik, novinar u svrhu zaštite izvora informacija, advokat, notar, lijeĉnik, i dr.), osim ako je osloboĊena te duţnosti posebnim

propisom ili izjavom osobe u ĉiju je korist ustanovljeno ĉuvanje tajne, d) maloljetna osoba koja, s obzirom na uzrast i duševnu razvijenost, nije

sposobna shvatiti znaĉaj prava da ne mora svjedoĉiti. OSOBE KOJE MOGU ODBITI SVJEDOĈENJE (član 97.)

Svjedoĉenje mogu odbiti:

a) bračni, odnosno vanbračni drug osumnjičenog /optuţenog, b) roditelj ili dijete, te usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog /optuţenog.

Organ koji vodi postupak duţan je da navedene osobe, prije njihovog

saslušanja ili ĉim sazna za njihov odnos prema osumnjiĉenom/optuţenom

upozori da mogu odbiti svjedoĉenje. Upozorenje i odgovor se unose u

zapisnik. Osoba koja moţe odbiti svjedoĉenje prema jednom od osumnjiĉenih/

optuţenih moţe odbiti svjedoĉenje i prema ostalim osumnjiĉenim/optuţenim, ako se njen iskaz, prema prirodi stvari, ne moţe ograniĉiti samo na ostale

osumnjiĉene. Ako je kao svjedok saslušana osoba koja moţe odbiti svjedoĉenje ili je

saslušana osoba koja nije upozorena da moţe odbiti svjedoĉenje ili to

upozorenje nije uneseno u zapisnik, na takvom iskazu se ne moţe zasnivati sudska odluka.

PRAVO SVJEDOKA DA NE ODGOVARA NA POJEDINA PITANJA (član 98.)

Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor na ta pitanja izloţio kriviĉnom gonjenju. Ovo se zasniva na

principu da niko nije duţan da pruţa dokaze protiv sebe („Nemo prodere se ipsum“). Ovdje treba imati u vidu da je svjedok obavezan da se odazove pozivu

i da svjedoči, a moţe samo odbiti davanje odgovora na odreĎena pitanja. Svjedok koji koristi ovo pravo odgovorit će na ta pitanja ako mu se

da imunitet. Imunitet se daje odlukom glavnog tuţioca. Ako u istrazi

nastane takva situacija, onda glavni tuţilac ima pravo da odustane od naĉela legaliteta i da na osnovi svoje procjene svjedoku dadne imunitet koji nije javan – (tzv. „tajni imunitet“, jer za taj imunitet, osim svjedoka, niko ne

zna). Za uzvrat, on od svjedoka dobije odreĊene informacije ili svjedok na drugi naĉin pristane da saraĊuje. Na glavnom pretresu je sliĉna situacija, s tim što

nakon procjene da svjedok ima pravo na uskraćivanje odgovora, glavni tuţilac moţe pod istim uslovima kao i u istrazi dati svjedoku imunitet koji je tada tzv. „javni imunitet“ (jer za taj imunitet zna optuţeni, branilac, itd.). Dakle,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


u oba ova sluĉaja, odluku o imunitetu uvijek daje glavni tuţilac i sud s tim nema ništa.

Naravno, glavni tuţilac uvijek mora paziti o kakvom se svjedoku radi tj. da li mu je isti neophodno potreban, pa npr. ako tuţilac osim ovog svjedoka

ima još tri kvalitetna svjedoka i još neke materijalne dokaze kojima moţe dokazati ĉinjenice iz optuţbe, onda takvom svjedoku nikada ne smije dati imunitet.

Ako bi se desilo da svjedok koji je dobio imunitet laţno svjedoĉi,

onda tuţilac protiv njega moţe preduzeti kriviĉno gonjenje. U vezi s ovim

postoji i novina u našem ZKP-u, da se takvom svjedoku, ukoliko je oĉigledno da

se ne zna koristiti svojim pravom i ako njegovi interesi ne mogu biti zaštićeni na drugi naĉin, za savjetnika odreĊuje advokat.

NAĈIN SASLUŠANJA, SUOĈENJE I PREPOZNAVANJE (član 99.)

Svjedoci se saslušavaju pojedinaĉno i u odsustvu drugih svjedoka. U toku postupka svjedok se moţe suoĉiti s drugim svjedocima i

osumnjiĉenim/optuţenim, ako se njihovi iskazi ne slaţu u pogledu vaţnih

ĉinjenica.

Ako je potrebno da se utvrdi poznaje li svjedok osobu ili predmet, traţit će

se od njega prvo da ih opiše ili da navede znakove po kojima se razlikuju, pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja i to zajedno s drugim njemu nepoznatim osobama, odnosno ako je to moguće zajedno s predmetima iste

vrste. Ako prepoznavanje nije moguće na prethodni naĉin, ono će se izvršiti i na osnovu prepoznavanja fotografija te osobe ili predmeta, postavljenih meĊu fotografijama osoba ili predmeta nepoznatih svjedoku. TOK SASLUŠANJA SVJEDOKA (član 100.)

Propisana je duţnost svjedoka da odgovore daje usmeno. Nijemi i

gluhonijemi svjedoci saslušavaju se preko tumaĉa. Svjedok se priprema za davanje iskaza tako što se upozorava:

a) da je duţan govoriti istinu,

b) da ne smije ništa prešutjeti, c) da davanje laţnog iskaza predstavlja kriviĉno djelo i d) da nije duţan odgovarati na pojedina pitanja.

Sva ova upozorenja moraju biti unesena u zapisnik.

Poslije datih upozorenja, svjedoku se postavljaju opšta pitanja koja se

odnose na utvrĊivanje njegovog identiteta, zanimanja, kao i njegov odnos s osumnjiĉenim/optuţenim, kao i oštećenim.

Nakon postavljanja ovih opštih pitanja, svjedoku se daje upozorenje da je

duţan o promjeni adrese ili boravišta obavijestiti tuţitelja, odnosno sud. U toku istrage, nakon opštih pitanja, svjedok se poziva da iznese sve

što mu je o predmetu poznato, tj. on iznosi svoja saznanja o kriviĉnom djelu, uĉinitelju i drugim vaţnim okolnostima za postupak. Svoj iskaz

svjedok iznosi u neometanom izlaganju, a nakon toga mu se mogu postavljati

pitanja, vršiti provjeravanja, dopune i razjašnjenja onoga što je izjavio.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Postavljanje tih pitanja ima za cilj da se iskaz upotpuni i da se otklone protivrjeĉnosti i nejasnoće u iskazu ako ih ima.

Prilikom saslušanja svjedoka nije dozvoljeno sluţiti se obmanom, kako bi se kod njega stvorila pogrešna predstava o okolnostima o kojima

treba da se izjasni. Isto tako je zabranjeno svjedoku postavljati tzv. sugestivna pitanja, kojima mu se predočavaju neke okolnosti koje bi trebalo

saznati tek iz njegovog odgovora. Pri tome se svjedok takvim pitanjem ustvari

navodi na to šta bi trebao da odgovori, npr. umjesto pitanja da li je osumnjiĉeni na mjestu dogaĊaja imao nešto u rukama, postavi se pitanje: «U kojoj je ruci

osumnjiĉeni drţao pištolj?». Svjedok će se uvijek pitati otkud mu je poznato ono o ĉemu svjedoĉi,

kako bi utvrdili da li svjedok govori o ĉinjenicama koje je saznao iz vlastitog

opaţanja ili je o njima ĉuo od drugih osoba. Svjedoci se mogu suoĉiti ako se njihovi iskazi ne slaţu u pogledu

vaţnih ĉinjenica, tj. ako sadrţe kontradiktorne okolnosti. Suočeni će se o

svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi meĎusobno ne slaţu ponaosob saslušati i njihov će se odgovor unijeti u zapisnik. Istodobno se mogu suočiti samo dva

svjedoka. Postoji mogućnost saslušanja svjedoka ureĎajima za prenos slike i zvuka. Na maloljetnu osobu koja treba biti saslušana kao svjedok,

primjenjuju se pravila koja se odnose na saslušanje punoljetnih svjedoka osim u sljedećim sluĉajevima:

1. Pozivanje kao svjedoka maloljetne osobe koja nije navršila 16 godina vrši se preko roditelja, odn. zakonskog zastupnika, osim ako to nije moguće

zbog potrebe da se hitno postupa ili zbog drugih okolnosti. 2. Ne moţe se saslušati kao svjedok maloljetna osoba koja s obzirom na

uzrast i duševnu razvijenost nije sposobna shvatiti znaĉaj prava da ne

mora svjedoĉiti. 3. Prilikom saslušanja maloljetne osobe, naroĉito ako je ona oštećena

kriviĉnim djelom, postupit će se obazrivo, da saslušanje ne bi štetno utjecalo na psihiĉko stanje maloljetnika. Saslušanje maloljetne osobe izvršit će se uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge struĉne osobe.

Zabranjeno je oštećenog (ţrtvu krivičnog djela) ispitivati o njegovom

seksualnom ţivotu prije učinjenog krivičnog djela, a ako je takvo ispitivanje obavljeno, na takvom iskazu se ne moţe zasnivati sudska odluka.

Oštećeni koji se saslušava kao svjedok pitaće se da li ţeli da u kriviĉnom

postupku ostvaruje imovinskopravni zahtjev.

ZAKLETVA ODNOSNO IZJAVA SVJEDOKA (član 102.)

Propisano je da sud moţe zahtijevati od svjedoka da na glavnom

pretresu prije svjedoĉenja poloţi zakletvu odnosno dadne izjavu (tzv. promisorno polaganje zakletve odnosno davanje izjave). Zakletva se polaţe,

odn. izjava se daje pred sudom. Svjedok u istrazi ne polaţe zakletvu, odn. ne daje izjavu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PredviĊena je mogućnost da svjedok poloţi zakletvu odn. dadne izjavu prije glavnog pretresa, ako postoji bojazan da zbog teţe bolesti ili

zbog drugih razloga (starosti, invalidnosti.) neće moći doći na gl. pretres. Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave nije obavezno, jer ukoliko

svjedok odbije da polaţe zakletvu/da izjavu, nije predviĎena nikakva sankcija. OSOBE KOJE NE POLAŢU ZAKLETVU, ODNOSNO NE DAJU IZJAVU

(član 103.)

U zakonu je odreĊeno da zakletvu ne mogu polagati odnosno davati izjavu:

1. osobe koje u vrijeme saslušanja nisu punoljetne (maloljetnici), zato

što zbog nedovoljne psihičke zrelosti, oni nisu u mogućnosti da shvate značaj zakletve odn. davanje izjave. Zbog toga maloljetnici ne polaţu

zakletvu, odnosno ne daju izjavu i tu nema izuzetaka! 2. osobe za koje je dokazano (već postoji pravosnaţna presuda) ili za

koje postoji osnovana sumnja da su uĉinile ili uĉestvovale u kriv.

djelu zbog kojeg se saslušavaju (npr. iz nekih razloga u odnosu na te

osobe je razdvojen kriviĉni postupak i u njemu se sudi za isto kriviĉno djelo), jer

takva osoba ne smije biti prisiljena na davanje iskaza koji bi, s obzirom na zakletvu, morao biti istinit, a za nju štetan. Ovo se naravno odnosi na njeno saslušanje u svojstvu svjedoka.

3. osobe koje zbog duševnog stanja ne mogu da shvate znaĉaj zakletve odn. izjave, obzirom da takva osoba zbog svog psihičkog stanja nije u

mogućnosti da to shvati.

Posebno treba naglasiti da je sud obavezan da na sve ove okolnosti

pazi po sluţbenoj duţnosti.

Pored toga, treba dodati da ukoliko sud u tom pogledu napravi pogrešku,

pa takve osobe poloţe zakletvu, onda to nema nikakvih procesnih posljedica, već se smatra da zakletva nije poloţena.

ZAŠTIĆENI SVJEDOK (član 105.)

Na poloţaj zaštićenog svjedoka u postupku pred sudom, primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroţenih svjedoka.

U tom smislu, govorimo o tri osnovne vrste svjedoka koji se

definiraju ovim zakonom, a to su: Svjedok pod prijetnjom: onaj svjedok ĉija je liĉna sigurnost ili sigurnost

njegove porodice dovedena u opasnost zbog njegovog uĉešća u postupku, kao rezultat prijetnji, zastrašivanja ili sliĉnih radnji koje su vezane za njegovo svjedoĉenje.

Ugroţeni svjedok: onaj svjedok koji je ozbiljno fiziĉki ili psihiĉki

traumatizovan okolnostima pod kojima je izvršeno kriviĉno djelo ili koji pati

od ozbiljnih psihiĉkih poremećaja koji ga ĉine izuzetno osjetljivim, odnosno dijete i maloljetnik.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Zaštićeni svjedok: onaj svjedok koji se saslušava prema Zakonu o zaštiti

svjedoka pod prijetnjom i ugroţenih svjedoka.

UVIĐAJ I REKONSTRUKCIJA

UviĊaj i rekonstrukcija dogaĊaja spadaju meĊu najvaţnije procesne radnje dokazivanja.

UviĊaj i rekonstrukcija dogaĊaja vrše se uz pomoć struĉnih osoba kriminalistiĉko-tehniĉke ili druge struke koje će pomoći u pronalaţenju,

osiguranju ili opisivanju tragova, izvršiti potrebna mjerenja i snimanja, saĉiniti skicu i foto-dokumentaciju ili prikupiti i druge podatke.

Na uviĊaj ili rekonstrukciju moţe se pozvati i vještak ako bi njegova

prisutnost bila od koristi za davanje nalaza i mišljenja. PREDUZIMANJE UVIĐAJA ( član 106.)

UviĊaj spada u radnje dokazivanja i preduzima se onda kada je za

utvrĊivanje neke vaţne ĉinjenice potrebno neposredno opaţanje. To opaţanje se vrši ĉulom vida, sluha, opipa i sl. UviĊaj je namjenjen za

utvrĊivanje ĉinjenica iz sadašnjosti, pa se, u pravilu, obavlja neposredno po otkrivanju kriviĉnog djela. Dakle, uviĎaj se vrši u vezi sa krivičnim djelom

kada je u zapisniku moguće konstatovati objektivno stanje (npr. nakon

saobraćajne nesreće ili nakon ubistva ili sl.). Za obavljanje uviĊaja nije potreban neki formalno-pravni osnov, kao

što je npr. naredba ili rješenje, već je dovoljan samo materijalni uslov, tj. da je za utvrĊivanje neke vaţne ĉinjenice potrebno neposredno opaţanje.

Inaĉe, uviĊaj se vrši na svakom mjestu gdje se neposrednim

opaţanjem mogu utvrditi neke ĉinjenice vaţne u kriviĉnom postupku.

U zakonu nije propisan naĉin vršenja uviĊaja, pa se primjenjuju

kriminalistiĉka pravila i metode. U toku istrage uviĊaj mogu vršiti tuţilac ili OSL, a nakon podizanja

optuţnice SPS. Ako se u toku glavnog pretresa ispostavi da je neophodan

uviĊaj, onda ga obavlja sudija, odnosno predsjednik vijeća. Kada OSL vrši uviĊaj, ono je o tome prethodno obavezno obavijestiti

tuţioca, obzirom da tuţilac moţe, ako ţeli, doći na mjesto dogaĊaja, te zahtijevati da se provedu odreĊene radnje za koje on misli da su neophodne.

O uviĊaju se mora obavezno saĉiniti zapisnik i u njega se unosi stanje

zateĉeno na mjestu uviĊaja, a nije dozvoljeno unositi iskaze svjedoka, te nalaze i

mišljenja vještaka. Zapisnik o uviĊaju ima karakter javne isprave. Pri vršenju uviĊaja se mogu provoditi i odreĊena vještaĉenja (npr.

vještačenje ispravnosti vozi la koje je prouzrokovalo saobraćajnu nesreću). REKONSTRUKCIJA DOGAĐAJA (član 107.)

Za razliku od uviĊaja, koji se vrši kada je u zapisniku moguće konstatovati

objektivno stanje, i u pravilu, neposredno po izvršenju kriviĉnog djela,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


rekonstrukcija dogaĊaja se vrši naknadno, tako što se ponavljaju radnje ili situacije u pribliţno istim uslovima pod kojima se prema izvedenim

dokazima dogaĊaj desio. To praktiĉno znaĉi da se simuliraju uslovi pod kojima je djelo

izvršeno. (npr. ako je u pitanju saobraćajna nezgoda, provjerava se da li je sa

tipom vozila kojim je uzrokovana nezgoda bilo moguće odreĊenom brzinom savladati krivinu i sl.)

Za razliku od zapisnika o uviĊaju, u zapisnik o rekonstrukciji mogu se unositi izjave svjedoka ili vještaka.

Ako su u iskazima pojedinih svjedoka ili osumnjiĉenih/optuţenih radnje ili situacije razliĉito prikazane, rekonstrukcija dogaĊaja će se posebno obaviti sa svakim od njih.

Rekonstrukcija dogaĊaja moţe se vršiti u toku cijelog postupka. U toku istrage samo tuţilac moţe preduzeti rekonstrukciju dogaĊaja,

a nakon toga, zavisno od stadija postupka, rekonstrukciju vrši sudija, odnosno predsjednik vijeća.

Ovlaštenje organa unutrašnjih poslova na samostalno obavljanje uviĎaja

ne odnosi se i na rekonstrukciju dogaĎaja kao istraţnu radnju, što znači da na izvoĎenje te radnje organ unutrašnjih poslova ni je ovlašten.

Zakon izriĉito zabranjuje vršenje rekonstrukcije dogaĊaja na naĉin da se vrijeĊa javni red ili moral ili dovodi u opasnost ţivot ili zdravlje ljudi.

Prilikom rekonstrukcije dogaĊaja mogu se, po potrebi, ponovo

izvesti pojedini dokazi.

VJEŠTAĈENJE (čl. 109. – 129.)

Vještaĉenje je dokazno sredstvo koje se odreĊuje kada za

utvrĊivanje i ocjenu neke vaţne ĉinjenice treba pribaviti nalaz i mišljenja lica koja raspolaţu struĉnim znanjima, kojima ne raspolaţe sud.

Provodi se na osnovu pisane naredbe tuţioca ili suda. Vještaĉenje obavljaju struĉne ustanove ili organi koji su za to

osposobljeni, a izuzetno pojedinci. Postoji i lista stalnih sudskih vještaka za

odreĎena vještačenja. Po završenom vještaĉenju, vještak saĉinjava nalaz i mišljenje i dostavlja ga organu koji ga je odredio za vještaka.

Postoje razne vrste vještaĉenja kao što su: 1. sudsko-medicinska

vještaĉenja (npr. psihijatrijsko), 2. toksikološka vještaĉenja, 3. vještaĉenje poslovnih knjiga, 4. vještaĉenje saobraćajnih udesa, 5. grafološko vještaĉenje itd.

U novije vrijeme izuzetno je znaĉajno vještaĉenje DNK-a analizom.

Analiza DNK se moţe vršiti ako je to neophodno potrebno za odreĊivanje

identiteta ili ĉinjenice da li otkriveni tragovi neke materije potiĉu od osumnjiĉenog/ optuţenog ili oštećenog. PREGLED, OBDUKCIJA I EKSHUMACIJA

U situacijama kada postoji sumnja ili je oĉigledno da je neĉija smrt prouzrokovana poĉinjenjem kriviĉnog djela, ili je s kriviĉnim djelom u vezi, tuţitelj je obavezan narediti pregled tijela/leša i vršenje obdukcije.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U sluĉaju da je tijelo/leš već zakopano, tuţitelj u sluĉaju potrebe mora od SPP-a traţiti odgovarajuću naredbu za ekshumaciju. PSIHIJATRIJSKO VJEŠTAĈENJE

Psihijatrijsko vještaĉenje odredit će se u slijedeća tri sluĉaja:

1. Ako se pojavi sumnja da je iskljuĉena ili smanjena uraĉunlj ivost

osumnjiĉenog/optuţenog, 2. Ako se pojavi sumnja da je osumnjiĉeni/optuţeni uĉinio kriviĉno djelo zbog

ovisnosti od alkohola ili opojnih droga, 3. Ako se pojavi sumnja da zbog duševnih smetnji osumnjiĉeni/optuţeni nije

sposoban uĉestvovati u postupku.

Ako se u toku istrage osumnjiĉeni dobrovoljno ne podvrgne psihijatrijskom

pregledu radi vještaĉenja ili ako je prema mišljenju vještaka potrebno duţe posmatranje, osumnjiĉeni će se poslati na psihijatrijski pregled, odnosno na posmatranje u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu. Rješenje o tome donosi SPP

na prijedlog tuţitelja. Posmatranje ne moţe trajati duţe od dva mjeseca. Ako vještaci ustanove da je duševno stanje osumnjiĉenog/optuţenog

poremećeno, daće svoje mišljenje o tome kakav je uticaj takvo duševno stanje imalo i kakav još ima na njegovo shvatanje i postupke, kao i da li je i u kojoj mjeri poremećaj duševnog stanja postojao u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela.

Ako se u zdravstvenu ustanovu upućuje osumnjičeni/optuţeni koji se nalazi u pritvoru, sudija će obavijestiti tu ustanovu o razlozima zbog kojih je

odreĎen pritvor da bi se preduzele mjere potrebne za osiguranje svrhe pritvora. Vrijeme provedeno u zdravstvenoj ustanovi uraĉunat će se osumnjiĉenom/

optuţenom u pritvor, odnosno u kaznu, ako ona bude izreĉena.

Glava IX - POSEBNE ISTRAŢNE RADNJE (čl. 130. – 136.)

Posebne istraţne radnje mogu se odrediti protiv osobe za koju

postoje osnove sumnje:

1. da je sama ili s drugim osobama uĉestvovala ili uĉestvuje u uĉinjenju kriviĉnog djela ili

2. da uĉinitelju ili od uĉinitelja kriviĉnog djela prenosi informacije u vezi s kriviĉnim djelom, ili

3. da uĉinitelj koristi njeno sredstvo telekomunikacija,

ali pod uslovima:

1. da se na drugi naĉin ne mogu pribaviti dokazi ili bi njihovo pribavljanje bilo povezano s nesrazmjernim teškoćama i

2. da se radi o kriviĉnom djelu za koje se moţe izreći kazna zatvora 3 godine

ili teţa kazna.

Vrste posebnih istraţnih radnji su (7 vrsta):

a) nadzor i tehničko snimanje telekomunikacija,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) pristup kompjuterskim sistemima i kompjutersko sravnjenje podataka,

c) nadzor i tehničko snimanje prostorija, d) tajno praćenje i tehničko snimanje osoba , transportnih sredstava i

predmeta koji stoje u vezi sa njima, e) korištenje prikrivenih istraţitelja (to je posebno obučeno OSL koje djeluje

pod laţnim identitetom) i informatora,

f) simulirani i kontrolirani otkup predmeta i simulirano davanje potkupnine, g) nadzirani prijevoz i isporuka predmeta krivičnog djela.

Pri izvršavanju posebnih istraţnih radnji, policijski organi ili druge

osobe ne smiju preduzimati aktivnosti koje predstavljaju podstrekavanje na

uĉinjenje kriviĉnog djela. Ako su takve aktivnosti preduzete, ta okolnost

iskljuĉuje kriviĉno gonjenje podstrekavane osobe za kriviĉno djelo izvršeno u vezi

s ovim radnjama. Posebne istraţne radnje odreĊuje naredbom SPP, na obrazloţeni

prijedlog tuţioca koji sadrţi:

1. podatke o osobi protiv koje se predlaţe preduzimanje posebne istr. radnje,

2. osnove sumnje da osoba protiv koje se predlaţe preduzimanje radnje uĉestvuje ili je uĉestvovala u uĉinjenju kriviĉnog djela ili da uĉinitelju ili od uĉinitelja prenosi informacije u vezi s kriviĉnim djelom, ili da uĉinitelj koristi

njeno sredstvo telekomunikacija, 3. razloge za preduzimanje posebne istraţne radnje i ostale bitne okolnosti

koje zahtijevaju njeno preduzimanje, 4. navoĊenje posebne istraţne radnje koja se zahtijeva i naĉin njenog

izvoĊenja, te

5. obim i trajanje posebne istraţne radnje. Naredba SPP-a o provoĊenju posebnih istraţnih radnji sadrţi

podatke iz prijedloga tuţioca, kao i utvrĊivanje trajanja nareĊene radnje. Izuzetno, ako se pisana naredba ne moţe dobiti na vrijeme i ako

postoji opasnost od odlaganja, moţe se zapoĉeti s izvršavanjem posebne istraţne radnje i na osnovu usmene naredbe SPP-a, a njegova pisana

naredba mora biti pribavljena u roku od 24 sata od izdavanja usmene naredbe. Ako je neka od posebnih istraţnih radnji preduzeta bez naredbe SPP-

a ili u suprotnosti s njom, sud na tako pribavljenim podacima ili dokazima

ne moţe zasnivati svoju odluku.

Glava X MJERE ZA OBEZBJEĐENJE PRISUSTVA OSUMNJIĈENOG/

OPTUŢENOG I USPJEŠNO VOĐENJE KRIVIĈNOG POSTUPKA

Prisustvo osumnjiĉenog/optuţenog u kriviĉnom postupku je apsolutno

bitna procesna pretpostavka („conditio sine qua non“), jer nije predviĊena mogućnost suĊenja u odsustvu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


VRSTE MJERA (član 137.)

Postoji 5 (pet) mjera za obezbjeĊenje prisustva osumnjiĉenog/

optuţenog tokom kriviĉnog postupka i njegovo nesmetano voĊenje, a to

su:

1. POZIV,

2. NAREDBA ZA DOVOĐENJE, 3. MJERE ZABRANE, 4. JAMSTVO i

5. PRITVOR.

Rangiranje ovih mjera u zakonu ima za osnovu njihovu teţinu, što istovremeno upućuje i na redoslijed njihove primjene.

Zakonodavac je utvrdio i osnovna pravila kod primjene ovih mjera, a

to su:

1. prilikom odluĉivanja koju će mjeru primijeniti, sud se mora pridrţavati

uslova za primjenu pojedinih mjera, vodeći raĉuna o tome da se teţa mjera ne primjenjuje ukoliko se blaţom moţe postići svrha. U skladu s tim, pritvor, kao najteţa mjera, ne moţe se primijeniti ako se

ista svrha moţe postići blaţom mjerom, o čemu se posebno vodi računa kod pritvora prema maloljetniku.

2. sud je duţan da po sluţbenoj duţnosti ukine ove mjere kad prestanu razlozi zbog kojih su odreĊene, odnosno da teţu mjeru zamjeni lakšom kad za to nastupe uslovi.

1. POZIV (član 138.)

Prisutnost optuţenog/osumnjiĉenog pri izvršenju radnji u kriviĉnom

postupku osigurava se njegovim pozivanjem.

Pozivanje se vrši dostavljanjem zatvorenog pisanog poziva, koji sadrţi:

1. naziv organa koji poziva, 2. ime i prezime optuţenog/osumnjičenog, 3. naziv krivičnog djela koje mu se stavlja na teret,

4. mjesto gdje optuţeni ima da doĎe, 5. dan i sat kad treba da doĎe,

6. označenje da se poziva u svojstvu optuţenog/osumnjičenog, 7. upozorenje da će u slučaju nedolaska biti prinudno doveden, 8. upozorenje da je duţan odmah obavijestiti tuţioca, odnosno sud o

promjeni adrese, kao i o namjeri da promijeni boravište i 9. sluţbeni pečat i potpis tuţioca, odnosno sudije koji poziva.

Kad se optuţeni/osumnjiĉeni prvi put poziva, pouĉit će se o pravu da uzme branioca i da branilac moţe biti prisutan njegovom saslušanju.

Do podizanja optuţnice poziv osumnjiĉenom upućuje tuţilac.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako optuţeni nije u stanju odazvati se pozivu usljed bolesti ili druge neotklonjive smetnje, ispitat će se u mjestu gdje se nalazi ili će se osigurati

njegov prijevoz do zgrade suda ili drugog mjesta gdje se radnja preduzima.

2. DOVOĐENJE - NAREDBA ZA DOVOĐENJE (član 139.)

Naredbu da se optuţeni dovede moţe izdati sud u 3 sluĉaja:

1) ako je doneseno rješenje o odreĊivanju pritvora, ili 2) ako uredno pozvani optuţeni ne doĊe, a svoj izostanak ne opravda, ili

3) ako se nije moglo izvršiti uredno dostavljanje poziva, a iz okolnosti oĉigledno proizlazi da optuţeni izbjegava prijem poziva.

Izuzetno, u hitnim sluĉajevima, naredbu za dovoĊenje moţe izdati i

tuţilac, ukoliko uredno pozvani osumnjiĉeni ne doĊe, a svoj izostanak ne

opravda. Naredbu za dovoĊenje izvršava sudska policija. Naredba za dovoĊenje izdaje se pismeno i ona sadrţava:

1. ime i prezime osumnjiĉenog/optuţenog koji se ima dovesti,

2. naziv kriv. djela koje mu se stavlja na teret, uz navoĊenje odredbe KZ-a, 3. razlog zbog kojeg se nareĊuje dovoĊenje, i

4. sluţbeni peĉat i potpis sudije/tuţioca koji nareĊuje dovoĊenje. Osoba kojoj je povjereno izvršenje naredbe predaje naredbu optuţenom i

poziva ga da poĊe s njom. Ako optuţeni to odbije, dovest će ga prinudno.

3. MJERE ZABRANE (član 140. – 140g.)

Zabrana napuštanja boravišta i zabrana putovanja (član 140.)

Zabrana napuštanja boravišta moţe se primijeniti ako postoje okolnosti koje ukazuju da bi osumnjiĉeni/optuţeni mogao pobjeći, sakriti

se, otići u nepoznato mjesto ili u inostranstvo.

Ova mjera odreĊuje se rješenjem suda, i njom se osumnjiĉenom/ optuţenom zabranjuje da bez odobrenja napusti mjesto boravišta.

U prednjim okolnostima sud moţe, bilo kao dodatnu mjeru ili zasebnu mjeru, narediti privremeno oduzimanje putnih isprava uz zabranu izdavanja novih

isprava, kao i zabranu korištenja liĉne karte za prelazak drţavne granice. Ostale mjere zabrane (član 140a.)

Kada okolnosti sluĉaja na to ukazuju sud moţe izreći i ove mjere zabrane:

1. Zabranu poduzimanja odreĊ. poslovnih aktivnosti ili sluţbenih duţnosti, 2. Zabranu posjećivanja odreĊenih mjesta ili podruĉja, 3. Zabranu sastajanja sa odreĊenim osobama,

4. Naredbu da se povremeno javlja odreĊenom drţavnom tijelu, i 5. Privremeno oduzimanje vozaĉke dozvole

Sve naprijed navedene mjere sud moţe izreći uz mjeru zabrane

napuštanja boravišta i zabranu putovanja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izricanje mjera zabrane (član 140b.)

Sud moţe izreći mjere zabrane obrazloţenim rješenjem na prijedlog stranke ili branitelja, a po sluţbenoj duţnosti kada odluĉuje o pritvoru.

U rješenju kojim se odreĊuje neka mjera zabrane unosi se upozorenje osumnjiĉenom/optuţenom da se protiv njega moţe odrediti pritvor ukoliko prekrši izreĉene zabrane.

Rješenje u istrazi donosi i ukida SPP, poslije podizanja optuţnice SPS, a nakon dostavljanja predmeta sudiji, odn. vijeću u svrhu zakazivanja glavnog

pretresa, taj sudija odn. predsjednik vijeća. Ove mjere mogu trajati dok postoji potreba za njima, a najduţe do

pravosnaţnosti presude, ako toj osobi nije izreĉena kazna zatvora,

odnosno, najkasnije do upućivanja na izdrţavanje kazne zatvora, ako je ona izreĉena.

Ako je izreĉena novĉana kazna, odnosno donešena odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi, mjera zabrane putovanja moţe trajati dok se novĉana kazna ne plati u potpunosti,

tj. dok se u cijelosti ne izvrši odluka o imovinsko-pravnom zahtjevu ili oduzimanju imovinske koristi

Opravdanost izreĉenih mjera sud preispituje svaka 2 (dva) mjeseca.

Protiv rješenja kojim se odreĊuje mjera zabrane, moţe se izjaviti ţalba vijeću kriviĉnog odjeljenja suda. Rok za rješavanje po ţalbi je 3 dana od dana

prijema ţalbe. Ţalba ne zadrţava izvršenje rješenja. Ograniĉenja u pogledu sadrţaja mjera zabrane (član 140d.)

Mjerama zabrane ne moţe se ograniĉiti pravo osumnjiĉenom/optuţenom da komunicira sa svojim braniteljem u BiH, te da ţivi u svom domu, da se viĊa sa

porodicom i bliskim roĊacima, da obavlja svoju profesionalnu djelatnost i sl., osim ako se postupak vodi za kriviĉno djelo uĉinjeno na štetu ĉlanova porodice i

bliskih roĊaka, odnosno za KD nastalo u obavljanju profesionalne djelatnosti. Posebna odredba o zabrani putovanja (član 140g.)

Izuzetno, u hitnim sluĉajevima , a posebno u onim u kojima se radi o kriviĉnom djelu za koje se moţe izreći kazna zatvora od 10 god. ili teţa, tuţilac

moţe izreći naredbu o privremenom oduzimanju putnih isprava i liĉne karte, uz zabranu izdavanja novih isprava kojima se moţe preći drţavna granica. Naredbu izvršava policijski organ ili sudska policija. Za oduzete isprave izdaje se potvrda.

O preduzetoj mjeri tuţilac odmah obavještava nadleţnog sudiju, tj vijeće, koje u roku od 72 sata treba da odluĉi o naredbi. Ako je ne izda, isprave će se odmah

vratiti. 4. JAMSTVO

USLOVI ZA ODREĐIVANJE JAMSTVA I NJEGOV SADRŢAJ (čl. 141. i 142.)

Jamstvo je mjera za obezbjeĊenje prisustva osumnjiĉenog/

optuţenog u kriviĉnom postupku koja se primjenjuje samo u sluĉaju da se,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


zbog bojazni da će pobjeći, prema osumnjiĉenom/optuţenom treba odrediti ili je već odreĊen pritvor.

Za razliku od pritvora, koji se, zavisno od razloga, moţe odrediti ne samo zbog opasnosti od bjekstva, jamstvo iskljuĉivo sluţi sprjeĉavanju bjekstva

osumnjiĉenog/optuţenog. To znaĉi da je jamstvo zamjena za pritvor i to samo

ako je bjekstvo osumnjiĉenog/optuţenog jedini razlog za odreĊivanje pritvora. Sud ne moţe predloţiti primjenu jamstva, niti ga odrediti po

sluţbenoj duţnosti, već incijativa uvijek potiĉe od optuţenog, njegovog branioca ili trećih lica.

Ako jamstvo nudi treće lice, neophodan je pristanak optuţenog.

Bez obzira da li jamstvo daje optuţeni ili treće lice, pored datog jamstva nuţno je i da sam optuţeni obeća da se neće kriti i da bez odobrenja neće

napustiti svoje prebivalište/boravište. Kada optuţeni ili treće lice ponudi primjenu jamstva, sud ako naĊe

da su ispunjeni uslovi za primjenu jamstva, odreĊuje iznos jamstva za koji

smatra da predstavlja dovoljnu garanciju da optuţeni neće pobjeći i o tome obavještava davaoca jamstva. Ako davalac jamstva prihvati taj iznos, sud

donosi „Rješenje o prihvatanju jamstva“, a kada ono bude obezbjeĊeno, optuţenog pušta na slobodu.

Ako davalac jamstva ne prihvati iznos jamstva koji odredi sud, onda se donosi „Rješenje kojim se odbija ponuĊeno jamstvo“. Jamstvo dakle mora biti poloţeno, odn. obezbjeĊeno prije nego što se optuţeni pusti na

slobodu. Tek kada rješenje o prihvatanju jamstva postane pravnosnaţno,

optuţeni se pušta iz zatvora. Sadrţinski posmatrano, jamstvo se sastoji u moralnoj obavezi i

materijalnoj garanciji optuţenog ili drugog lica.

1. Moralna obaveza se sastoji u davanju izjave od strane optuţenog ili drugog lica da optuţeni neće pobjeći do kraja kriviĉnog postupka, s tim što

ovu izjavu prati i obećanje optuţenog da se neće kriti i da bez odobrenja neće napustiti svoje boravište.

2. Sa aspekta materijalne garancije, jamstvo moţe biti liĉno i stvarno. a) Liĉno jamstvo se sastoji u ličnoj obavezi jednog ili više graĎana da

će platiti utvrĎeni iznos jamstva. b) Stvarno jamstvo se sastoji u polaganju gotovog novca, harti ja od

vrijednosti, dragocjenosti ili drugih pokretnih stvari veće vrijednosti koje se lako mogu unovčiti i čuvati, a kada su u pitanju nekretnine,

jamstvo se realizuje stavljanjem hipoteke za iznos jamstva na nepokretna dobra lica koje daje jamstvo.

Visina materijalne garancije uvijek glasi na novĉani iznos, bez obzira

što se mogu polagati i druge pokretne stvari, odn. stavljati hipoteka na

nekretnine. Visinu novčanog iznosa jamstva zakonodavac nije odredio, ni u pogledu najvišeg, niti najniţeg iznosa. Visina novĉanog iznosa jamstva

odreĊuje se s obzirom na teţinu kriviĉnog djela, imovinsko stanje lica koje daje jamstvo, te liĉne i porodiĉne prilike optuţenog. I pored datih kriterija,

iznos jamstva predstavlja faktičko pitanje i odreĎuje se za svaki konkretan slučaj.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Osoba koja daje jamstvo mora dostaviti dokaze o svom imovnom stanju, porijeklu imovine, vlasništvu i posjedu nad imovinom koja se daje

kao jamstvo. Ako optuţeni pobjegne, odrediće mu se pritvor, a rješenjem će se

odrediti da je vrijednost data kao jamstvo prihod budţeta Federacije („Rješenje o propasti jamstva“). Ako optuţeni prema kome je odreĊena ova

mjera u toku kriviĉnog postupka pobjegne, vrijednost data kao jamstvo rješenjem

se oduzima i unosi kao prihod u budţet Federacije. Rješenje o propasti jamstva donosi se ne ĉekajući na konaĉan ishod postupka.

Propalo jamstvo će se vratiti ako se kriviĉni postupak završi obustavom postupka ili oslobaĊajućom presudom.

PRESTANAK JAMSTVA (član 143.)

Ovdje se radi o ukidanju jamstva ili osloboĊenju od jamstva. To je

jedan od naĉina prestanka jamstva, a drugi naĉin prestanka jamstva je propast jamstva - jamstvo propada samo ako optuţeni pobjegne.

Optuţenom će se i pored datog jamstva odrediti pritvor:

a) ako na uredan poziv ne doĎe, a izostanak ne opravda,

b) ako se sprema za bjekstvo ili c) ako se protiv njega, pošto je ostavljen na slobodi, pojavi koji drugi

zakonski osnov za pritvor. U navedenim sluĉajevima, jamstvo se ukida („Rješenje o ukidanju

jamstva“). Jamstvo se takoĊer ukida i kada je optuţeni pravosnaţno osuĊen na kaznu zatvora i to kada stupi na izdrţavanje te kazne.

Poloţeni novĉani iznos, dragocjenosti, papiri od vrijednosti ili druge

pokretne stvari vraćaju se, a hipoteka se skida.

PRITVOR ODREĐIVANJE PRITVORA (član 145.)

Pritvor se moţe odrediti ili produţiti samo pod uslovima propisanim

u ovom zakonu i samo ako se ista svrha ne moţe ostvariti drugom mjerom. Pritvor odreĊuje ili produţava rješenjem sud, na obrazloţen prijedlog

tuţitelja, a nakon što se prethodno sasluša osumnjiĉeni/optuţeni.

Obrazloţen prijedlog za produţenje pritvora, tuţitelj je duţan dostaviti sudu najmanje 5 dana prije isticanja pritvora. Taj prijedlog sud

bez odlaganja dostavlja osumnjiĉenom/optuţenom i njegovom branitelju. Trajanje pritvora mora biti svedeno na najkraće nuţno vrijeme.

Ako se optuţeni nalazi u pritvoru duţnost je svih organa koji uĉestvuju u

kriviĉnom postupku i organa koji im pruţaju pravnu pomoć da postupaju s posebnom hitnosti.U toku cijelog postupka pritvor će se ukinuti ĉim prestanu

razlozi na osnovu kojih je odreĊen, a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu. Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za ukidanje pritvora, ţalba

nije dopuštena.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


RAZLOZI ZA PRITVOR (član 146.)

Ako postoji osnovana sumnja da je odreĊena osoba uĉinila kriviĉno

djelo, pritvor joj se moţe odrediti:

1. ako se krije ili ako postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva,

2. ako postoji osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti

dokaze ili tragove vaţne za kriviĉni postupak ili ako naroĉite okolnosti ukazuju da će ometati kriviĉni postupak uticajem na svjedoke, sauĉesnike

ili prikrivaĉe (u ovom sluĉaju, pritvor će se ukinuti ĉim se osiguraju dokazi zbog kojih je pritvor odreĊen),

3. ako naroĉite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti kriviĉno djelo ili

da će dovršiti pokušano kriviĉno djelo ili da će uĉiniti kriviĉno djelo kojim prijeti, a za ta kriviĉna djela moţe se izreći kazna zatvora od 3 (tri) godine

ili teţa kazna, 4. u vanrednim okolnostima, ako se radi o kriviĉnom djelu za koje se moţe

izreći kazna zatvora 10 godina ili teţa kazna, a koje je, s obzirom na naĉin

izvršenja ili posljedice kriviĉnog djela, posebno teško, pa bi puštanje na slobodu rezultiralo stvarnom prijetnjom narušavanja javnog reda. U rješenju o odreĊivanju pritvora posebno se mora obrazloţiti

zakonski osnov za odreĊivanje pritvora, a ne parafrazirati odgovarajuća

zakonska odredba. (npr. sud mora obrazloţiti zašto postoji opasnost od

bjekstva – npr. samovoljno napustio radno mjesto, viĊen da ide prema granici,

izvadio putnu ispravu) NADLEŢNOST ZA ODREĐIVANJE PRITVORA (član 148.)

Pritvor se odreĊuje rješenjem suda o odreĊivanju pritvora. To

rješenje se donosi na prijedlog tuţioca, što znači da bez njegovog prijedloga

sud ne moţe odrediti pritvor. Rješenje o odreĊivanju pritvora sadrţi:

1) ime i prezime lica koje se lišava slobode, odnosno stavlja u pritvor, 2) kriv. djelo za koje se to lice tereti,

3) zakonski osnov za pritvor, 4) obrazloţenje, 5) pouku o pravnom lijeku.

6) peĉat suda i potpis sudije. Rješenje o pritvoru predaje se osobi na koju se odnosi u momentu

pritvaranja, pri ĉemu se mora naznaĉiti sat lišenja slobode i sat predaje rješenja.

Prethodno se mora odrţati posebno roĉište, na kojem se osumnjiĉenom/ optuţenom i njegovom braniocu mora pruţiti prilika da se izjasne o prijedlogu

tuţitelja za odreĊivanje pritvora. Pritvorena osoba ima pravo ţalbe protiv rješenja o odreĊivanju pritvora

vanraspravnom vijeću suda koji je odredio pritvor, sastavljenom od trojice sudija, u roku od 24 sata od prijema rješenja. Ţalba ne zadrţava izvršenje rješenja.

Vanraspravno vijeće svoju odluku mora donijeti u roku od 48 sati.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


TRAJANJE PRITVORA U ISTRAZI (član 149.)

1. U fazi istrage pritvor odreĊuje SPP i to po obrazloţenom prijedlogu tuţioca. U svom prijedlogu tuţi lac je duţan navesti razloge na kojima temelji

svoj prijedlog. SPP će uvijek preispitati osnovanost prijedloga tuţioca za odreĎivanje pritvora. Ukoliko naĊe da je taj prijedlog osnovan, donosi „rješenje o odreĊivanju pritvora“ i po tom rješenju pritvor moţe trajati

najduţe do 1 mjesec od dana lišenja slobode. Protiv tog rješenja

osumnjiĉeni ima pravo ţalbe vanraspravnom vijeću istog suda. Ţalba ne odlaţe izvršenje rješenja. Po isteku ovog roka od mjesec dana, osumnjiĉeni

će se pustiti na slobodu ili će se donijeti rješenje o produţenju pritvora. 2. Po isteku roka na koji je pritvor odreĊen, osumnjiĉeni se moţe zadrţati

u pritvoru samo na osnovu „rješenja o produţenju pritvora“. Ovo rješenje donosi vanraspravno vijeće istog suda po obrazloţenom prijedlogu tuţioca. Po ovom rješenju pritvor moţe trajati najduţe 2

mjeseca. Sud mora voditi računa o tome za koliko vremena tuţilac traţi da se

pritvor produţi, jer tuţilac npr. moţe traţiti da se pritvor produţi za samo jedan mjesec, ali prije isteka tog roka moţe traţiti da se produţi za još jedan mjesec. Dakle, vanraspravno vijeće ima ovlaštenje da pritvor produţi za najviše do

dva mjeseca, što zavisi od njegove ocjene o tome koliko je vremena potrebno za provoĊenje istraţnih radnji koje traţi tuţilac.

3. Kada su u pitanju kriv iĉna djela sa zaprijećenom kaznom preko 10 godina ili teţom kaznom, pritvor se moţe produţiti najviše još za 3 mjeseca. Za ovo produţenje moraju postojati naroĉito vaţni razlozi, koje

tuţilac obrazlaţe u svom prijedlogu. Koji su to «naroĉito vaţni razlozi»,

zakon ne odreĊuje, ali svakako da to moraju biti takvi razlozi da u velikoj mjeri

opravdavaju produţenje pritvora, što se mora posebno cijeniti u svakom konkretnom sluĉaju. Pritvor se produţava po obrazloţenom prijedlogu tuţioca. O produţenju pritvora u ovoj situaciji odluĉuje vijeće Vrhovnog

suda Federacije. I protiv tog rješenja dozvoljena je ţalba koja ne zadrţava

izvršenje rješenja. O ţalbi odluĉuje apelaciono vijeće Vrhovnog suda. 4. Izuzetno, u sloţenim predmetima i kada su u pitanju kriviĉna djela za

koja je propisan dugotrajni zatvor, pritvor u istrazi se moţe produţiti za još 3 mjeseca, 2 puta uzastopno. Prijedlog za ovo produţenje podnosi

tuţilac. Taj prijedlog sadrţi izjavu kolegija tuţilaštva o potrebnim mjerama koje treba preduzeti da bi se istraga okonĉala. I protiv ovog

rješenja dozvoljena je ţalba koja ne zadrţava izvršenje rješenja. O ovom produţenju odluĉuje vijeće Vrhovnog suda Federacije, a o ţalbi apelaciono vijeće Vrhovnog suda.

Dakle, pritvor u istrazi, zavisno od propisane kazne za kriviĉno djelo u

pitanju, vaţnosti razloga i sloţenosti predmeta, moţe trajati 1 + 2 + 3 + 3x2 = ukupno 12 mjeseci.

Ako se do isteka navedenih rokova ne potvrdi optuţnica,

osumnjiĉeni će se pustiti na slobodu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


UKIDANJE PRITVORA (član 150.)

U toku istrage, a prije isteka roka trajanja pritvora, SPP moţe ukinuti

pritvor po prethodnom saslušanju tuţioca, donošenjem „rješenja o ukidanju pritvora“. Protiv tog rješenja tuţilac moţe podnijeti ţalbu vanraspravnom vijeću, koje je duţno donijeti odluku u roku od 48 sati. PRITVOR NAKON POTVRĐIVANJA OPTUŢNICE (član 151.)

Pritvor se moţe odrediti, produţiti ili ukinuti i nakon potvrĊivanja

optuţnice, i to rješenjem SPS-a, uz napomenu, da ako se osumnjiĉeni/

optuţeni već nalazi u pritvoru, rješenje o produţenju pritvora moţe donijeti samo vanraspravno vijeće.

Kontrola opravdanosti pritvora se vrši po isteku svaka dva mjeseca od dana donošenja posljednjeg rješenja o pritvoru. Ţalba protiv ovog rješenja ne zadrţava njegovo izvršenje.

Nakon potvrĊivanja optuţnice, a prije izricanja prvostepene presude, pritvor moţe trajati najduţe:

a) 1 god.- u sluĉaju kriv. djela za koje je propisana kazna zatvora do 5 god.; b) 1 god. i 6 mjeseci - u sluĉaju kriv. djela za koje je propisana kazna

zatvora do 10 godina; c) 2 god. - u sluĉaju kriv. djela za koje je propisana kazna zatvora preko 10

godina, ali ne i kazna dugotrajnog zatvora; d) 3 god. - u sluĉaju kriv. djela za koje je propisana kazna dugotraj. zatvora.

Ako za ovo vrijeme ne bude izreĉena prvostepena presuda, pritvor će

se ukinuti i optuţeni pustiti na slobodu.

PRITVOR NAKON IZRICANJA PRESUDE (član 152.)

OdreĊivanje/produţenje pritvora poslije izricanja prvostepene

presude, dolazi u obzir samo ako postoje razlozi za pritvor, izuzev razloga

postojanja osnovane bojaznosti da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti

dokaze ili tragove vaţne za kriv. post. ili ako naroĉite okolnosti ukazuju da će ometati kriv. post. uticajem na svjedoke, sauĉesnike ili prikrivaĉe. Ako razlozi za pritvor više ne postoje, takoĊe će se ukinuti i ranije odreĊeni pritvor.

U svim ovim sluĉajevima donosi se posebno rješenje o odreĊivanju/ produţenju/ukidanju pritvora protiv koga je ţalba dozvoljena, ali ona ne zadrţava

njegovo izvršenje. MeĊutim, pritvor se mora uvijek ukinuti i optuţeni pustiti na slobodu

ako je optuţeni osloboĊen od optuţbe ili:

a) je optuţba odbijena, osim iz razloga nenadleţnosti suda ili b) ako je oglašen krivim, a osloboĊen od kazne ili

c) mu je izreĉena samo novĉana kazna ili d) je uslovno osuĊen ili e) je zbog uraĉunavanja pritvora kaznu već izdrţao.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U svim tim sluĉajevima pritvor se ukida, jer sa donošenjem bilo koje od tih odluka nastaje neoboriva zakonska pretpostavka da više nema osnova za

odreĊivanje i dalje trajanje pritvora i što pritvor gubi ulogu koju ima u kriviĉnom postupku.

Poslije izricanja prvostepene presude, pritvor moţe trajati najduţe još 9 (devet) mjeseci. Ako za to vrijeme ne bude izreĉena drugostepena presuda kojom se prvostepena presuda potvrĊuje ili preinaĉuje, pritvor će

se ukinuti i optuţeni pustiti na slobodu. Ako u roku od 9 (devet) mjeseci bude izreĉena drugostepena odluka kojom se prvostepena presuda ukida,

pritvor moţe trajati najduţe još 1 (jednu) godinu od dana izricanja drugostepene odluke.

Pritvor se uvijek ukida istekom izreĉene kazne. Optuţeni koji se nalazi u pritvoru, a presudom mu je izreĉena kazna

zatvora, ostaće u pritvoru do upućivanja na izdrţavanje kazne, ali najduţe

do isteka kazne izreĉene presudom. Poslije upućivanja lica na izdrţavanje

kazne, sud više nije ovlašćen da pritvor ukida pozivom na ovaj ĉlan jer je pritvor prestao i nastavljen izdrţavanjem kazne.

Zakon predviĊa mogućnost upućivanja optuţenog koji je u pritvoru u ustanovu za izdrţavanje kazne i prije pravnosnaţnosti presude i to na

njegov zahtjev. Inicijativa moţe poteći samo od optuţenog, ne i od suda (uz

pristanak optuţenog). Zahtjev optuţenog nije obavezujući za sud, a sud odluĉuje rješenjem kako kad zahtjev prihvata tako i kad ga odbija. Rješenje donosi sudija,

odnosno predsjednik vijeća, bez obzira da li je optuţeni stavio prijedlog prije objavljivanja presude ili kasnije. Pri tome je bez značaja visina izrečene kazne

zatvora. Protiv rješenja je dozvoljena ţalba apelacionom vijeću u roku od tri dana. Ţalba optuţenog, u stvari, znači da je on odustao od svog zaht jeva. Apelaciono vijeće će tada preinačiti pobijano rješenje i odlučiti da se optuţeni ne

uputi na izdrţavanje kazne pri je pravnosnaţnosti presude. OsuĎeni koji se ne nalazi u pritvoru ne moţe zahtijevati da prije pravnosnaţnosti presude stupi na

izdrţavanje kazne. LIŠENJE SLOBODE I ZADRŢAVANJE-radnje koje poduzima policija (čl 153.)

Lišenje slobode je privremeno oduzimanje slobode. Policijski organ

moţe neko lice lišiti slobode ako su kumulativno ispunjena 2 uslova: 1. ako postoje osnovi sumnje da je to lice uĉinilo kriviĉno djelo i 2. ako postoji bilo koji zakonski razlog za odreĊivanje pritvora.

Prilikom lišenja slobode:

policijski organ je duţan takvo lice bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata, sprovesti tuţiocu. Izuzetno, ako su u pitanju djela terorizma, taj rok je 72 sata. Ako u tom roku lice ne bude sprovedeno, pustiće se na

slobodu. Lišenje slobode je faktiĉka mjera o kojoj policijski organ ne donosi nikakvo rješenje.

tuţilac je duţan bez odlaganja, a najkasnije u roku od 24 sata da ispita to lice i odluĉi da li će ga pustiti na slobodu ili će SPP-u staviti prijedlog za odreĊivanje pritvora.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


SPP je duţan odmah, a najkasnije u roku od 24 sata, donijeti odluku o prijedlogu za odreĊivanje pritvora. Ukoliko ne prihvati prijedlog,

donijeće rješenje kojim se prijedlog odbija i to lice odmah pustiti na slobodu.

Osoba lišena slobode mora biti pouĉena o svojim pravima koja ima u

skladu sa zakonom:

1. pravo na obavještenje o razlozima lišenja slobode, gdje se podrazumjeva: a. postojanje osnova sumnje da je osoba izvršila odreĊeno kriviĉno djelo,

b. postojanje nekog od pritvorskih osnova. 2. pravo vezano uz pouku o pravu na šutnju – lice lišeno slobode nije duţno

dati iskaz, niti odgovarati na postavljena pitanja.

3. pravo osobe lišene slobode da uzme branioca po slobodnom izboru, te da će joj se postaviti branilac na njen zahtjev ako zbog svog imovnog stanja

nije u mogućnosti podmiriti troškove odbrane. 4. pravo pomenute osobe da porodica, konzularni sluţbenik strane drţave ili

druga osoba koju odredi, budu obaviješteni o njenom lišenju slobode.

Na lišenje slobode se ne moţe izjaviti ţalba iz razloga što je lišenje

slobode limitirano rokom “najduţe 24/72 sata”, pa je eventualna ţalba nepotrebna, jer će mjera lišenja slobode biti preispitana od sudske vlasti, po predaji lica od policijskog organa. Nepostojanje ţalbe na mjeru lišenja

slobode ne znači, meĎutim, nepostojanje prava na naknadu štete licima koja su protivpravno lišena slobode. Naprotiv, takva lica imaju pravo na naknadu štete u

slučaju nezakonitog lišenja slobode, u odreĎenom roku i u propisanom postupku. Sankcije za nepoštivanje odredaba o rokovima postavljenim u ovom

ĉlanu ĉine kriviĉnu odgovornost za protivpravno lišenje slobode,

disciplinsku odgovornost policijskog organa i obavezu za drţavu da naknadi

moralnu i materijalnu štetu nastalu zbog neosnovanog lišenja slobode.

IZVRŠENJE PRITVORA I POSTUPANJE SA PRITVORENICIMA

Opće odredbe (Član 154.)

Pritvor se izvršava u ustanovama koje za tu namjenu odredi federalni ministar pravde. Na poslovima izvršavanja pritvora mogu raditi samo oni uposlenici Federalnog ministarstva pravde koji imaju potrebna znanja i vještine i

stručnu spremu predviĎenu propisima. Prava i slobode pritvorenika i podaci o pritvorenicima (Član 155.)

Pritvor se izvršava na naĉin da se ne vrijeĊa osoba i dostojanstvo pritvorenika. Ovlaštene osobe sudske policije i straţe ustanove pri izvršavanju pritvora smiju upotrijebiti prinudna sredstva samo u sluĉajevima odreĊenim

zakonom. Prava i slobode pritvorenika mogu biti ograničeni samo u mje ri potrebnoj da se ostvari svrha radi kojeg je odreĎen pritvor, spriječi bjekstvo

pritvorenika, spriječi počinjenje krivičnog djela i otkloni opasnost po ţivot i zdravlje ljudi. Evidenciju o pritvorenicima vodi Federalno ministarstvo pravde.

Smještaj pritvorenika (Član 156.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pritvorenici se smještaju u prostorije odgovarajuće veliĉine koje udovoljavaju potrebnim zdravstvenim uvjetima. U istu prostoriju ne smiju biti

smještene osobe razliĉita spola. U pravilu, pritvorenici se neće smjestiti u istu prostoriju s osobama koje izdrţavaju kaznu zatvora , sa osobama koje bi na njega

mogle štetno djelovati ili ako bi to moglo štetno uticati na voĎenje postupka. Posebna prava pritvorenika (Član 157.)

Pritvorenici imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od 24 sata. Njima će se osigurati kretanje na otvorenom prostoru najmanje dva sata

dnevno. Pritvorenik smije kod sebe imati predmete za osobnu upotrebu, higijenske

potrepštine, o svom trošku nabavljati knjige, novine i drugu štampu, te imati

druge predmete u količini i veličini koja ne ometa boravak u prostoriji i ne remeti kućni red. Prilikom prijema u pritvor od pritvorenika će se prilikom osobne

pretrage oduzeti predmeti u vezi s krivičnim djelom. Pravo na komunik. pritvorenika sa spoljnim svijetom i braniteljem (Čl158.)

Po odobrenju SPP, odnosno SPS i pod njegovim nadzorom ili nadzorom osobe koju on odredi, pritvorenika imaju pravo posjećivati, u okviru kućnog reda,

braĉni, odnosno vanbraĉni drug i njegovi srodnici, a na njegov zahtjev lijeĉnik i druge osobe. Pojedine posjete se mogu zabraniti ako bi zbog toga mogla nastati šteta za voĎenje postupka. SPP, odnosno SPS će odobriti konzularnom

sluţbeniku strane zemlje posjetu pritvoreniku koji je drţavljanin te zemlje . Pritvorenik smije odrţavati povjerljivu prepisku sa bilo kojom osobom.

Izuzetno, ako to zahtijevaju interesi postupka, moţe se odrediti nadzor nad takvom pošiljkom ili se ona zabranjuje, a odreĊuje se rješenjem, protiv kojeg je dopuštena ţalba. Pritvoreniku se ne moţe zabraniti odašiljanje molbe, prituţbe ili

ţalbe. Pritvorenik ne moţe koristiti mobitel, ali ima pravo, u skladu s kućnim

redom a pod nadzorom uprave pritvora, o svom trošku obavljati telefonske razgovore. SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća mogu, iz razloga sigurnosti i dr. propisanih razloga, pritvoreniku rješenjem ograničiti/zabraniti korištenje telefona.

Pritvorenik ima pravo slobodne i neometane veze s braniteljem.

Nadzor nad izvršenjem pritvora (Član 160.)

Nadzor nad izvršenjem pritvora obavlja predsjednik suda. Predsjednik suda ili sudija kojeg on odredi duţan je najmanje jednom u 15

dana obići pritvorenike i ako naĊe da je potrebno, i bez prisutnosti sudskog policajca, obavijestiti se kako se pritvorenici hrane, kako zadovoljavaju ostale

potrebe i kako se s njima postupa. Predsjednik suda, odnosno sudija kojeg on odredi duţan je preduzeti potrebne mjere da se otklone nepravilnosti uočene pri obilasku ustanove.

Predsjednik suda, SPP/SPS/sudija/predsjednik vijeća, mogu u svako doba obilazitipritvorenike.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


GLAVA XI - PODNESCI I ZAPISNICI

Podnošenje i ispravljanje podnesaka (Član 162.)

Optuţnica, prijedlozi, pravni lijekovi i druge izjave i saopćenja

podnose se pisano ili se daju usmeno na zapisnik.

Ovi podnesci moraju biti razumljivi i sadrţavati sve što je potrebno da bi se po njima moglo postupiti.

Ako u ovom zakonu nije drugaĉije odreĊeno, sud će podnositelja podneska koji je nerazumljiv ili ne sadrţi sve što je potrebno da bi se po

njemu moglo postupati pozvati da podnesak ispravi, odnosno dopuni, a ako on to ne uĉini u odreĊenom roku sud će podnesak odbaciti.

U pozivu za ispravku, odnosno dopunu podneska podnositelj će se

upozoriti na posljedice propuštanja.

Dostavljanje podnesaka protivnoj stranci (Član 163.)

Podnesci koji se po ovom zakonu dostavljaju protivnoj stranci predaju se sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i drugu stranku.

Ako ovi podnesci nisu predati sudu u dovoljnom broju primjeraka, sud će pozvati podnositelja da u odreĊenom roku preda dovoljan broj primjeraka. Obaveza sastavljanja zapisnika (Član 165.)

O svakoj radnji preduzetoj u toku kriviĉnog postupka sastavit će se

zapisnik istovremeno kad se radnja obavlja, a ako to nije moguće, onda neposredno poslije toga.

Zapisnik piše zapisniĉar. Samo kad se obavlja pretresanje stana ili osobe

ili se radnja preduzima van sluţbenih prostorija organa, a zapisniĉar se ne moţe osigurati, zapisnik moţe pisati osoba koja preduzima radnju.

Kad zapisnik piše zapisniĉar, zapisnik se sastavlja na taj naĉin što osoba koja preduzima radnju kazuje glasno zapisniĉaru što će unijeti u zapisnik.

Osobi koja se saslušava dopustit će se da sama kazuje odgovore u

zapisnik. Ovo pravo joj se moţe uskratiti u slučaju zloupotrebe.

Sadrţaj zapisnika (Član 166.)

Zapisnik sadrţi: 1. naziv organa pred kojim se obavlja radnja, 2. mjesto

gdje se obavlja radnja, 3. dan i sat kad je radnja zapoĉeta i završena, 4. imena i prezimena prisutnih osoba i u kojem svojstvu radnji prisustvuju, 5. kao i

naznaĉenje kriviĉnog predmeta po kojem se preduzima radnja. Zapisnik treba sadrţavati bitne podatke o toku i sadrţaju preduzete

radnje. U zapisnik se doslovno unose postavljena pitanja i dati odgovori.

Ako su prilikom preduzimanja radnje oduzeti predmeti ili spisi, to će se naznaĉiti u zapisniku.

Prilikom preduzimanja radnji kao što je uviĊaj, pretresanje stana ili osoba ili prepoznavanje osoba ili predmeta, u zapisnik će se unijeti i podaci koji su

WWW.BH-PRAVNICI.COM


vaţni, s obzirom na prirodu takve radnje ili za utvrĊivanje istovjetnosti pojedinih predmeta (npr. opis, mjere i veličina predmeta ili tragova, stavljanje oznake na

predmetima i dr.), a ako su napravljene skice, crteţi, planovi, fotografije, filmski snimci i sliĉno to će se navesti u zapisniku i prikljuĉiti zapisniku. VoĊenje zapisnika (Član 167.)

Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa izbrisati, dodati

ili mijenjati. Precrtana mjesta moraju ostati ĉitka. Sva preinaĉenja, ispravke i dodaci unose se na kraju zapisnika i moraju

biti ovjereni od osoba koje potpisuju zapisnik. Ĉitanje i potpisivanje zapisnika (Član 168.)

Osobe koje se saslušavaju, kao i osumnjičeni, odnosno optuţeni, branitelj i oštećeni imaju pravo pročitati zapisnik ili zahtijevati da im se pročita. Na to je

duţna da ih upozori osoba koja preduzima radnju, a u zapisniku će se naznačiti da li je upozorenje učinjeno i da li je zapisnik pročitan. Zapisnik će se uvijek pročitati ako nije bilo zapisničara i to će se naznačiti u zapisniku.

Zapisnik potpisuje saslušana osoba. Ako se zapisnik sastoji od više listova saslušana osoba potpisuje svaki list.

Nepismena osoba umjesto potpisa stavlja otisak kaţiprsta desne ruke, a zapisniĉar će ispod otiska upisati njeno ime i prezime. Ako se usljed

nemogućnosti da se stavi otisak desnog kaţiprsta stavlja otisak nekog drugog

prsta ili otisak prsta lijeve ruke, u zapisniku će se naznačiti od kojeg je prsta i s koje ruke uzet otisak. Ako saslušana osoba odbije da potpiše zapisnik ili da

stavi otisak prsta, zabiljeţit će se to u zapisniku i navest i razlog odbijanja.

Ako je bilo prigovora u vezi sadrţaja zapisnika navest će se u zapisniku i ti prigovori. Zapisnik na kraju potpisuje osoba koja je preduzela radnju i zapisniĉar. Zapisnik o vijećanju i glasanju (Član 171.)

O vijećanju i glasanju sastavit će se poseban zapisnik. Zapisnik o vijećanju i glasanju sudskog vijeća sadrţi tok glasanja i

odluku koja je donesena.

Zapisnik o vijećanju i glasanju potpisuju svi ĉlanovi vijeća i zapisniĉar.

Odvojena mišljenja prikljuĉit će se ovom zapisniku ako nisu unesena u zapisnik. Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvorit će se u poseban omot. Ovaj

zapisnik moţe razgledati samo vijeće apelacionog odjeljenja kad rješava po

pravnom lijeku i u tom sluĉaju duţno je da zapisnik ponovno zatvori u poseban omot i da na omotu naznaĉi da je razgledalo zapisnik.

GLAVA XII - ROKOVI

ROKOVI ZA PREDAJU PODNESAKA I RAĈUNANJE (čl. 172. i 173.)

Kad je izjava vezana za rok smatra se da je data u roku ako je prije

nego što rok istekne predata onom ko je ovlašten da je primi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kad je izjava upućena preko pošte preporuĉenom pošiljkom, telegrafom ili drugim telekomunikacijskim sredstvom, dan slanja ili predaje

pošti smatra se kao dan predaje onome kome je upućena.

Rokovi se odreĊuju na sate, dane, mjesece i godine. Dan kad je

dostavljanje izvršeno, tj. u koji pada dogaĊaj od kada treba raĉunati trajanje roka, ne uraĉunava se u rok već se za poĉetak roka uzima prvi naredni dan.

Rokovi odreĊeni po mjesecima, odnosno godinama, završavaju se

protekom onog dana posljednjeg mjeseca, odnosno godine koji po svom broju odgovara danu kad je rok otpoĉeo. Ako nema toga dana u posljednjem

mjesecu rok se završava posljednjeg dana tog mjeseca. Ako posljednji dan roka pada na drţavni praznik ili u subotu i nedjelju, te u

neki drugi dan kada drţavni organ ne radi, rok istiĉe protekom prvog narednog

radnog dana. POVRAĆAJ U PREĐAŠNJE STANJE (čl. 174 - 176.)

Optuţenom koji iz opravdanih razloga propusti rok za izjavu ţalbe na

presudu ili na rješenje o primjeni mjere bezbjednosti, sud će dopustiti povraćaj u preĊašnje stanje radi podnošenja ţalbe, ako u roku od 8 dana

od dana prestanka uzroka zbog kojeg je propustio rok, podnese molbu za povraćaj u preĊašnje stanje i ako istovremeno s molbom preda i ţalbu. Poslije proteka roka od 3 mjeseca od dana propuštanja ne moţe se traţiti

povraćaj u preĊašnje stanje.

O povraćaju u preĊašnje stanje odluĉuje sudija, odn. predsjednik vijeća

koje je donijelo presudu ili rješenje koje se pobija ţalbom. Protiv rješenja kojim se dopušta povraćaj u preĊašnje stanje nije dopuštena ţalba.

Molba za povraćaj u preĊašnje stanje ne zadrţava, po pravilu,

izvršenje presude, odnosno rješenja o primjeni mjere sigurnosti ili odgojne mjere ili o oduzimanju imovinske koristi, ali sud moţe odluĉiti da se s

izvršenjem zastane do donošenja odluke po molbi.

Glava XIII – DONOŠENJE I SAOPĆAVANJE ODLUKA

VRSTE ODLUKA U KRIVIĈNOM POSTUPKU (član 177.)

U kriviĉnom postupku odluke se donose u obliku:

1. presude,

2. rješenja i 3. naredbe.

Presudu donosi samo sud, a rješenje i naredbu donose i drugi organi koji uĉestvuju u kriviĉnom postupku.

Odluĉivanje u sjednici o vijećanju i glasanju (Član 178.)

Odluke vijeća donose se poslije usmenog vijećanja i glasanja.

Odluka je donesena kad je za nju glasala većina ĉlanova vijeća.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Predsjednik vijeća rukovodi vijećanjem i glasanjem i glasa posljednji.

On je duţan da se stara da se sva pitanja svestrano i potpuno razmotre. Ako se u pogledu pojedinih pitanja o kojima se glasa glasovi podjele

na više razliĉitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema većinu, razdvojit

će se po pitanjima i glasanje će se ponavljati dok se ne postigne većina.

Ako se i na taj naĉin ne postigne većina, odluka će se donijeti tako što će se glasovi koji su najnepovoljniji za optuţenog pribrojiti glasovima koji su od ovih

manje nepovoljni. Ĉlanovi vijeća ne mogu odbiti da glasaju o pitanjima koja postavi

predsjednik vijeća, ali ĉlan vijeća koji je glasao da se optuţeni oslobodi ili da se presuda ukine i ostao u manjini, nije duţan glasati o sankciji . Ako ne glasa, uzet će se kao da je pristao na glas koji je za optuţenog najpovoljniji.

Naĉin glasanja (Član 179.)

Pri odluĉivanju prvo se glasa je li sud nadleţan, kao i o drugim prethodnim pitanjima. Kad se donese odluka o prethodnim pitanjima prelazi se na

odluĉivanje o glavnoj stvari. Pri odluĉivanju o glavnoj stvari prvo će se glasati je li optuţeni

uĉinio kriviĉno djelo i je li kriviĉno odgovoran, a zatim će se glasati o kazni, drugim kriviĉnopravnim sankcijama, troškovima kriviĉnog postupka,

imovinskopravnim zahtjevima i ostalim pitanjima o kojima treba donijeti odluku.

Ako je ista osoba optuţena za više kriviĉnih djela, glasat će se o kriviĉnoj odgovornosti i kazni za svako od tih djela, a zatim o jedinstvenoj kazni za sva

djela. Tajno zasjedanje (Član 180.)

Vijećanje i glasanje obavlja se u tajnom zasjedanju.

U prostoriji u kojoj se obavlja vijećanje i glasanje mogu biti prisutni samo ĉlanovi vijeća i zapisniĉar.

Saopćavanje odluka (Član 181.)

Ako ovim zakonom nije drukĉije odreĊeno, odluke se saopćavaju

osobama usmenim objavljivanjem ako su prisutne, a dostavljanjem ovjerenog prijepisa odluke, ako su odsutne.

Ako je odluka usmeno saopćena, to će se naznaĉiti u zapisniku i u spisu, a osoba kojoj je saopćenje uĉinjeno potvrdit će to svojim potpisom . Ako osoba

izjavi da se neće ţaliti, ovjereni prijepis usmeno saopćene odluke neće joj se dostaviti, ako ovim zakonom ni je drukčije odreĎeno.

Prijepisi odluka protiv kojih je dopuštena ţalba dostavljaju se s uputstvom

o pravu na ţalbu.

Glava XIV - DOSTAVLJANJE PISMENA

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Naĉin dostavljanja (Član 182.)

Pismena se dostavljaju, po pravilu, preko pošte. Dostavljanje se moţe

obavljati i preko sluţbene osobe organa koji je odluku donio ili neposredno kod tog organa.

Poziv za glavni pretres ili druge pozive sud moţe i usmeno saopćiti osobi koja se nalazi pred sudom, uz pouku o posljedicama nedolaska. Usmeno pozivanje zabiljeţit će se u zapisniku koji će pozvana osoba potpisati, osim ako

je to pozivanje zabiljeţeno u zapisniku o glavnom pretresu.

Liĉno dostavljanje (Član 183.)

Pismeno za koje je u ovom zakonu odreĊeno da se ima liĉno dostaviti predaje se neposredno osobi kojoj je upućeno. Ako se osoba kojoj se pismeno

mora liĉno dostaviti ne zatekne na mjestu gdje se dostavljanje ima izvršiti, dostavljaĉ će se obavijestiti kad i na kom mjestu moţe tu osobu da zatekne i

ostavit će kod jedne od osoba iz ĉlana 184. ovog zakona pismenu obavijest da radi primanja pismena bude u odreĊeni dan i sat u svom stanu ili na svom radnom mjestu. Ako i poslije ovog dostavljaĉ ne zatekne osobu kojoj se pismeno

dostavlja, postupit će po odredbi ĉlana 184. stava 1. ovog zakona. Time se smatra da je dostavljanje izvršeno. Posredno dostavljanje (Član 184.)

Pismena za koja u ovom zakonu nije odreĊeno da se moraju liĉno

dostaviti dostavljaju se takoĊer liĉno, ali takva pismena u sluĉaju da se primatelj ne zatekne u stanu ili na radnom mjestu mogu se predati kome od njegovih

odraslih ĉlanova domaćinstva koji je duţan da primi pismeno. Ako se oni ne zateknu u stanu, pismeno se predaje susjedu, ako on na to pristane. Ako se dostavljanje obavlja na radnom mjestu osobe kojoj se pismeno ima dostaviti, a ta

osoba se tamo ne zatekne, pismeno se moţe uruĉiti osobi ovlaštenoj za prijem pošte koja je duţna primiti pismeno ili osobi koja je zaposlena na istom mjestu,

ako ona pristane primiti pismeno. Ako se utvrdi da je osoba kojoj se pismeno dostavlja odsutna i da joj

osoba iz stava 1. ovog člana zbog toga ne moţe pismeno na vrijeme predati,

pismeno će se vratiti uz naznačenje gdje se odsutni nalazi.

Sadrţaj liĉnog dostavljanja (Član 185.) Osumnjiĉenom/optuţenom će se liĉno dostaviti poziv za prvo

ispitivanje u istrazi, poziv za glavni pretres i poziv za pretres za izricanje kriviĉno-pravne sankcije. Optuţenom koji nema branitelja, liĉno će se dostaviti

i optuţnica, presuda i druge odluke od ĉijeg dostavljanja teĉe rok za ţalbu, kao i ţalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora. Po zahtjevu optuţenog, presuda i druge odluke dostavit će se osobi koju on odredi.

Ako optuţenom koji nema branitelja treba dostaviti presudu kojom mu je izreĉena kazna zatvora, a dostavljanje se ne moţe izvršiti na njegovu

dosadašnju adresu, sud će optuţenom postaviti branitelja po sluţbenoj duţnosti koji će vršiti ovu duţnost dok se ne sazna nova adresa optuţenog.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako je u pitanju koja druga odluka od ĉijeg dostavljanja teĉe rok za ţalbu ili ţalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovora ta će se odluka,

odnosno ţalba istaći na oglasnoj tabli suda. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovaţno dostavljanje.

Ako optuţeni ima branitelja, optuţnica i sve odluke od ĉijeg dostavljanja teĉe rok za ţalbu, kao i ţalba protivne stranke koja se dostavlja radi odgovara, dostavit će se branitelju i optuţenom. U tom sluĉaju, rok za izjavu pravnog lijeka,

odnosno odgovora na ţalbu teĉe od dana dostavljanja pismena optuţenom ili branitelju. Ako se optuţenom ne moţe dostaviti odluka, odnosno ţalba zato što

nije prijavio promjenu adrese ta će se odluka, odnosno ţalba istaći na oglasnoj tabli suda. Po proteku roka od osam dana od dana isticanja smatra se da je izvršeno punovaţno dostavljanje. Ako se pismeno dostavlja branitelju optuţenog,

a on ima više branitelja, dovoljno je da se pismeno dostavi jednom od njih.

Dostavnica (Član 186.)

Potvrdu o izvršenom dostavljanju (dostavnicu) potpisuju primatelj i dostavljaĉ. Primatelj će na dostavnici sam naznaĉiti dan prijema.

Ako je primatelj nepismen ili nije u stanju da se potpiše, dostavljaĉ će ga potpisati, naznaĉiti dan prijema i staviti napomenu zašto je potpisao primatelja. Odbijanje prijema pismena (Član 187.)

Kad primatelj ili odrasli ĉlan njegovog domaćinstva odbije da primi

pismeno dostavljaĉ će zabiljeţiti na dostavnici dan, sat i razlog odbijanja prijema, a pismeno će ostaviti u stanu primatelja ili u prostoriji gdje je on zaposlen. Time

je dostavljanje izvršeno. Posebnisluĉajevidostavljanja(Član188.)

Osobama lišenim slobode dostavljanje se vrši u sudu ili preko uprave ustanove u kojoj su smještene. Osobama koje uţivaju pravo imuniteta u BiH, ako

meĎunarodni ugovori šta drugo ne odreĎuju, dostavljanje se vrši preko nadleţnog ministarstva BiH. Dostavljanje drţavljanima BiH koji se nalaze u inozemstvu izvršava se posredstvom DKP-a BiH u stranoj drţavi, pod uvjetom da

se strana drţava ne protivi takvom načinu dostavljanja i da osoba kojoj se dostavljanje obavlja dobrovoljno pristaje da primi pismeno.

Glava XV – IZVRŠENJE ODLUKA

Pravomoćnost odluka (član 192.)

Presuda postaje pravomoćna kad se više ne moţe pobijati ţalbom ili kad

ţalba nije dopuštena. Nemogućnost naplate novĉane kazne (Član 193.)

Ako se novčana kazna propisana u ovom zakonu ne plati u odreĎenom roku, sud će postupiti na način propisan u KZFBiH. Izvršenje odluke o troškovima postupka i o oduzimanju predmeta (Čl 194.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izvršenje presude u pogledu troškova kriviĉnog postupka, oduzimanja imovinske koristi i imovinskopravnih zahtjeva obavlja sud po odredbama koje

vaţe za izvršni postupak. Prinudna naplata troškova kriviĉnog postupka u korist budţeta Federacije

vrši se po sluţbenoj duţnosti. Ako je u presudi izrečena mjera sigurnosti oduzimanja predmeta sud će

odlučiti hoće li se takvi predmeti prodati po odredbama koje vaţe za izvršni

postupak ili će se predati kriminalističkom muzeju ili drugoj ustanovi ili će se uništiti. Novac dobijen prodajom predmeta prihod je budţeta Federacije.

Pravomoćna odluka o oduzimanju predmeta moţe se van sluĉaja ponavljanja kriviĉnog postupka izmijeniti u parniĉnom postupku ako se pojavi spor o vlasništvu oduzetih predmeta. Izvršnost odluka (Član 195.)

Ako ovim zakonom nije drukĉije odreĊeno, rješenje se izvršava kad postane pravomoćno. Naredba se izvršava odmah ako organ koji je naredbu izdao ne naredi drugaĉije.

Pravomoćnost rješenja nastupa kad se ono ne moţe pobijati ţalbom ili kad ţalba nije dopuštena.

Pravomoćnost odluke o imovinskopravnom zahtjevu (Član 197.)

Kad je odluka kojom je odluĉeno o imovinskopravnom zahtjevu postala

pravomoćna, oštećenom će se na njegov zahtjev izdati ovjeren prijepis odluke s naznaĉenjem da je odluka izvršna.

Glava XVI - TROŠKOVI KRIVIĈNOG POSTUPKA

Vrste troškova (Član 199.)

Troškovi kriviĉnog postupka su izdaci uĉinjeni povodom kriviĉnog

postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka.

Troškovi kriviĉnog postupka obuhvataju: troškove za svjedoke, vještake,

tumaĉe i struĉne osobe i troškove uviĊaja, podvozne troškove osumnjiĉenog/ optuţenog, izdatke za dovoĊenje osumnjiĉenog/optuţenog ili osobe lišene

slobode, podvozne i putne troškove sluţbenih osoba, troškove lijeĉenja osumnjiĉenog/optuţenog dok se nalazi u pritvoru, troškove tehniĉkog pregleda vozila, analize krvi i prijevoza leša do mjesta obdukcije, paušalni iznos, nagradu i

nuţne izdatke branitelja, oštećenog i njegovog zakonskog zastupnika. Paušalni iznos utvrĎuje se u okviru iznosa odreĎenih odgovarajućim

propisom, s obzirom na trajanje i sloţenost postupka i imovno stanje osobe obavezne da plati ovaj iznos.

Troškovi iz stava 2. tač. od a) do f) ovog člana i nuţni izdaci postavljenog

branitelja isplaćuju se unaprijed iz sredstava tuţilaštva, odnosno suda, a naplaćuju se kasnije od osoba koje su duţne da ih naknade po odredbama ovog

zakona. Organ koji vodi krivični postupak duţan je da sve troškove koji su unaprijed uplaćeni unese u popis koji se prilaţe spisu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Odluka o troškovima (Član 200.) U svakoj presudi, kao i rješenju kojim se obustavlja kriviĉni

postupak, odluĉiće se ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose.

Ako nedostaju podaci o visini troškova, sud će donijeti posebno rješenje o

visini troškova kad se ti podaci pribave. Zahtjev s podacima o visini troškova moţe se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana dostavljanja pravomoćne presude ili rješenja o obustavi kriviĉnog postupka osobi koja ima

pravo da postavi takav zahtjev. Kad je odluka o troškovima sadrţana u posebnom rješenju o ţalbi protiv

tog rješenja odlučuje vijeće apelacionog odjeljenja. Troškovi postupka kad se optuţeni oglasi krivim (Član 202.)

Kad sud optuţenog oglasi krivim izreći će u presudi da je duţan da

naknadi troškove kriviĉnog postupka. Osoba koja je optuţena za više kriviĉnih djela neće se osuditi na

naknadu troškova u pogledu djela za koja je osloboĊena optuţbe, ukoliko

se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova.

U presudi kojom je više optuţenih oglašeno krivim sud će odrediti koliki će

dio troškova snositi svaki od njih, a ako to nije moguće osudit će sve optuţene da solidarno snose troškove.

U odluci kojom rješava o troškovima, sud moţe osloboditi optuţenog

duţnosti da naknadi u cjelini ili djelimiĉno troškove kriviĉnog postupka, ako bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje izdrţavanje optuţenog

ili osobe koju je on duţan da izdrţava.

Troškovi postupka u sluĉaju obustave postupka, oslobaĊajuće ili

odbijajuće presude (član 203.)

Kad se obustavi kriviĉni postupak ili kad se donese presuda kojom se

optuţeni oslobaĊa optuţbe ili kojom se optuţba odbija, izreći će se u rješenju, odnosno presudi da troškovi kriviĉnog postupka padaju na teret budţetskih sredstava, osim u sluĉaju ako je osoba svjesno podnijela laţnu prijavu, koja će

sama snositi troškove kriviĉnog postupka. Kad sud odbije optuţbu zbog nenadleţnosti odluku o troškovima donijet

će nadleţni sud. Ako zahtjev za naknadu nuţnih izdataka i nagrade iz stava 1. ovog člana

ne bude usvojen ili sud o njemu ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana

podnošenja zahtjeva, optuţeni i branitelj imaju pravo da potraţivanja ostvaruju u parničnom postupku protiv Federacije.

Glava XVII – IMOVINSKOPRAVNI ZAHTJEVI

Imovinskopravni zahtjev nastao izvršenjem kriviĉnog djela moţe se odnositi na:

a) naknadu štete, b) povrat stvari ili

WWW.BH-PRAVNICI.COM


c) poništenje odreĊenog pravnog posla.

O imovinskopravnom zahtjevu moţe se raspravljati u kriviĉnom postupku samo ako je takav prijedlog stavilo ovlašteno lice i ako se time ne

bi odugovlaĉio kriviĉni postupak. Ovlašteno lice za stavljanje pri jedloga za

ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva je lice koje je ovlašteno da takav zahtjev ostvaruje u parnici. Prijedlog se podnosi sudu najkasnije do završetka

glavnog pretresa. Predlagaĉ je duţan da odreĊeno oznaĉi svoj zahtjev i da za to podnese dokaze. Tuţilac, odnosno sud, duţni su da osumnjičenog,

odnosno optuţenog, ispitaju u vezi imovinskopravnog zahtjeva. (ĉl. 207. -211.) ODLUĈIVANJE O IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU (član 212.)

O imovinskopravnom zahtjevu odluĉuje sud.

Sud moţe predloţiti oštećenom/optuţenom, odnosno braniocu, provoĊenje postupka medijacije putem medijatora u skladu s zakonom, ako ocjeni da je imovinskopravni zahtjev takav da je svrsishodno da ga uputi na

medijaciju. Prijedlog za upućivanje na medijaciju mogu dati i oštećeni i optuţeni, odnosno branilac do završetka glavne rasprave.

U presudi kojom optuţenog oglašava krivim sud moţe oštećenom dosuditi imovinskopravni zahtjev u cjelini ili mu moţe dosuditi imovinsko-pravni zahtjev djelimiĉno, a za ostatak ga uputiti na parniĉni postupak. Ako

podaci kriviĉnog postupka ne pruţaju pouzdan osnov ni za potpuno ni za djelimiĉno presuĊenje, sud će oštećenog uputiti da imovinskopravni zahtjev u

cjelini moţe da ostvaruje u parniĉnom postupku. Kad sud donese presudu kojom se optuţeni oslobaĊa optuţbe ili

kojom se optuţba odbija ili kad rješenjem obustavi kriviĉni postupak, uputit

će oštećenog da imov.- pr. zahtjev moţe ostvarivati u parniĉnom postupku.

ODLUKA O PREDAJI STVARI OŠTEĆENOM (Član 213.)

Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na povrat stvari, a sud ustanovi da stvar pripada oštećenom i da se nalazi kod optuţenog ili kod nekog od uĉesnika

na glavnom pretresu ili kod osobe kojoj su oni dali stvar na ĉuvanje, odredit će u presudi da se stvar preda oštećenom. ODLUĈIVANJE O PONIŠTENJU ODREĐENOG PRAVNOG POSLA (Čl. 214.)

Ako se imovinskopravni zahtjev odnosi na poništavanje odreĊenog

pravnog posla, a sud utvrdi da je zahtjev osnovan, izreći će u presudi potpuno ili djelimiĉno poništavanje tog pravnog posla, s posljedicama koje otuda proistiĉu,

ne dirajući u prava trećih osoba. VRAĆANJE STVARI UTOKU POSTUPKA (Član 217.)

Ako je rijeĉ o stvarima koje nesumnjivo pripadaju oštećenom, a ne sluţe kao dokaz u kriviĉnom postupku, te će se stvari predati oštećenom i prije

završetka postupka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako se više oštećenih spore o svojini na stvari, uputit će se na parniĉni postupak, a sud će u kriviĉnom postupku odrediti samo ĉuvanje stvari kao

privremenu mjeru osiguranja. Stvari koje sluţe kao dokaz oduzet će se privremeno i po završetku

postupka vratiti vlasniku. Ako je ovakva stvar neophodna vlasniku ona mu se moţe vratiti i prije završetka postupka, uz obavezu da je na zahtjev donese.

GLAVA XVIII - OSTALE ODREDBE

Obustava postupka u sluĉaju smrti osumnjiĉenog/optuţenog (Član 219.)

Kad se u toku kriviĉnog postupka ustanovi da je osumnjiĉeni , odnosno optuţeni umro postupak će se obustaviti.

Postupak u sluĉaju neuraĉunljivosti osumnjiĉenog/optuţenog (Član 220.)

Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjiĉeni, odnosno optuţeni u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela bio neuraĉunljiv, sud će utvrditi da je osumnjiĉeni/optuţeni uĉinio kriviĉno djelo u stanju neuraĉunljivosti, te predmet

uputiti organu nadleţnom za pitanja socijalnog staranja radi pokretanja odgovarajućeg postupka. Duševno oboljenje osumnjiĉenog/optuţenog u toku postupka (Član 221.)

Kad se u toku kriviĉnog postupka utvrdi da je osumnjiĉeni, odnosno

optuţeni po uĉinjenom kriviĉnom djelu obolio od kakvog duševnog oboljenja, rješenjem će se prekinuti kriviĉni postupak (član 409.).

Primjena pravila meĊunarodnog prava (Član 222.)

U pogledu iskljuĉenja kriviĉnog gonjenja za strance koji uţivaju pravo

imuniteta u Bosni i Hercegovini primjenjuju se pravila meĊunarodnog prava. U sluĉaju sumnje da li se radi o osobama iz stava 1. ovog ĉlana, tuţitelj

odnosno sud će se za objašnjenje obratiti Federalnom ministarstvu pravde. Odobrenje za kriviĉno gonjenje (Član 223.)

Kad je zakonom, odnosno drugim općim aktom donesenim na osnovu ustava i zakona, propisano da je za kriviĉno gonjenje pojedinih osoba potrebno

prethodno odobrenje nadleţnog drţavnog organa, tuţitelj ne moţe pokrenuti, odnosno nastaviti istragu, niti podići optuţnicu ako ne podnese dokaz da je odobrenje dato. Posebniuvjetizakriviĉnogonjenje(Član225.)

U sluĉaju kada je kriviĉno djelo izvršeno van teritorije Federacije, tuţitelj moţe preduzeti kriviĉno gonjenje ako je to kriviĉno djelo propisano u zakonu Federacije. Tuţitelj će, u tom sluĉaju, preduzeti kriviĉno gonjenje samo ako je

izvršeno djelo propisano kao kriviĉno djelo i po zakonu drţave na ĉijoj je teritoriji kriviĉno djelo izvršeno. Ni u tom slučaju krivično gonjenje se neće preduzeti ako

WWW.BH-PRAVNICI.COM


se po zakonu te drţave krivično gonjenje preduzima po zahtjevu oštećenog, a takav zahtjev ni je podnesen.Tuţitelj moţe preduzeti krivično gonjenje, bez obzira

na zakon drţave na čijoj je teritoriji krivično djelo izvršeno ako se to djelo smatra krivičnim djelom prema pravilima meĎ. prava.

Dio II – TOK POSTUPKA

Glava XIX – ISTRAGA

OBAVEZA PRIJAVLJIVANJA KRIVIĈNOG DJELA (ĉlan 228.)

Sluţbene i odgovorne osobe u svim organima vlasti u Federaciji,

javnim preduzećima i ustanovama i drugim pravnim licima, duţne su da prijave kriviĉna djela o kojima su obaviještene ili za koja saznaju na koji

drugi naĉin. U takvim okolnostima, sluţbena ili odgovorna osoba će preduzeti

mjere da bi se saĉuvali tragovi kriv. djela, predmeti na kojima je ili pomoću kojih je uĉinjeno kriv. djelo i drugi dokazi i obavijestit će OSL/tuţilaštvo bez odlaganja.

Zdravstveni radnici, nastavnici, vaspitači, roditelji, staratelji, usvojitelji i druge osobe koje su ovlaštene ili duţne da pruţaju zaštitu i pomoć maloljetnim osobama, da vrše nadzor, njihovo odgajanje i vaspitavanje, a koji saznaju ili

ocijene da postoji sumnja da je maloljetna osoba ţrtva seksualnog, fizičkog ili nekog dr. zlostavljanja, duţni su o toj sumnji odmah obavijestiti OSL ili tuţitelja. PRIJAVLJIVANJE KRIVIĈNOG DJELA OD GRAĐANA (ĉlan 229.)

GraĊanin ima pravo prijaviti izvršenje kriviĉnog djela. Svako je duţan prijaviti uĉinjenje kriviĉnog djela kada

neprijavljivanje kriviĉnog djela predstavlja kriviĉno djelo. 2 PODNOŠENJE PRIJAVE (ĉlan 230.)

Prijava se podnosi tuţitelju, pismeno ili usmeno. Ako se prijava

podnosi usmeno, osoba koja podnosi prijavu upozorit će se na posljedice laţnog prijavljivanja. O usmenoj prijavi sastavit će se zapisnik, a ako je prijava saopćena telefonom, saĉinit će se sluţbena zabilješka. NAREDBA O PROVOĐENJU ISTRAGE (ĉlan 231.)

2 Ko zna za učinitelja krivičnog djela za koje se moţe izreći kazna dugotrajnog zatvora, ili ko samo zna da je takvo djelo

učinjeno, pa to ne prijavi, iako od takve prijave ovisi blagovremeno otkrivanje učinitelja ili krivičnog djela, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Istragu provodi tuţilac i jedino je on nadleţan za provoĊenje istrage.

Istraga se provodi kad postoje osnovi sumnje da je uĉinjeno kriviĉno

djelo. O provoĊenju istrage tuţilac donosi „naredbu o provoĊenju istrage“.

Protiv naredbe tuţioca o provoĊenju istrage nije dopuštena ţalba. Naredba o provoĊenju istrage treba da sadrţi:

1) podatke o uĉinitelju kriviĉnog djela, ukoliko su ti podaci poznati. Dakle,

sada se istraga moţe voditi i protiv NN učinioca KD – ranije nije moglo. 2) opis djela iz kojeg proizilaze zakonska obiljeţja kriviĉnog djela,

3) zakonski naziv kriviĉnog djela, 4) okolnosti koje potvrĊuju osnove sumnje za provoĊenje istrage i postojeće

dokaze,

5) okolnosti koje treba istraţiti i istraţne radnje koje treba poduzeti.

Ukoliko se tokom istrage pojave okolnosti koje ukazuju da postoje osnovi sumnje da je i neko drugo lice, osim osumnjiĉenog, uĉestvovalo u izvršenju KD za koje se vodi istraga, tuţilac će donijeti „naredbu o

proširenju istrage“ u odnosu na to drugo lice! Ako tuţilac ocijeni da nisu ispunjeni uslovi za provoĊenje istrage,

donijeće „naredbu o neprovoĊenju istrage“. Ovo će biti u slijedećim sluĉajevima:

1. ako iz prijave i drugih isprava proizilazi da prijavljeno djelo nije kriviĉno

djelo (npr. radi se o graĊansko-pravnom odnosu, upravno-pravnom odnosu, pravno irelevantnom odnosu, nedostaje neki od elemenata

kriviĉnog djela ili nedostaje neki od elemenata općeg pojma kriv. djela), 2. ako ne postoje osnovi sumnje da je prijavljeno lice uĉinilo kriviĉno djelo, 3. ako je nastupila zastarjelost kriviĉnog gonjenja ili je to djelo obuhvaćeno

amnestijom ili pomilovanjem, 4. ako postoje druge okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje. (npr. kod

primjene meĊunarodnog prava za osobe sa imunitetom, kao i kad je zakonom propisano da se za odreĊene osobe kriviĉno gonjenje moţe poduzeti samo po odobrenju drţavnog organa, a tog odobrenja nema) Kada tuţilac donese ovu naredbu, duţan je u roku od 3 dana

obavijestiti oštećenog i podnosioca prijave. U tom sluĉaju oštećeni i podnosilac prijave mogu u roku od 8 dana podnijeti prituţbu uredu tuţioca.

PROVOĐENJE ISTRAGE (ĉlan 232.)

U zakonu je propisano ovlaštenje tuţioca da moţe preduzimati sve

istraţne radnje, odnosno radnje dokazivanja koje su propisane u zakonu.

Istina, za neke od tih radnji tuţilac prethodno mora pribaviti naredbu od

SPP, kao što je npr. naredba o pretresanju stana. U zakonu je izriĉito predviĊeno da tuţilac moţe:

1. ispitivati osumnjiĉenog (naravno, ako ovaj na to pristane, jer ga štiti princip da niko nije duţan iznositi dokaze protiv sebe – „nemo prodere se ipsum“),

2. saslušavati oštećenog i svjedoke,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


3. vršiti uviĊaj i rekonstrukciju dogaĊaja, 4. preduzimati posebne mjere koje obezbjeĊuju sigurnost svjedoka,

5. nareĊivati potrebna vještaĉenja i 6. prikupljati odreĊene informacije.

O svim ovim radnjama koje tuţilac preduzima moraju biti sastavljeni zapisnici, koje tuţitelj moţe kasnije koristiti tokom suĊenja. Ako se osumnjiĉeni nalazi u pritvoru, naredbu za dovoĊenje i ispitivanje izdaje tuţitelj, i o tome obavještava SPP-a.

NADZOR TUŢIOCA NAD RADOM OSL (Ovlaštenja i duţnosti OSL u sluĉaju izvršenja kriv. djela) (ĉlan 233.)

Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno kriviĉno djelo s

propisanom kaznom zatvora preko 5 godina, OSL je duţno odmah obavijestiti tuţitelja i pod njegovim nadzorom preduzeti potrebne mjere:

1. da se pronaĊe uĉinitelj kriviĉnog djela,

2. da se sprijeĉi skrivanje ili bjekstvo osumnjiĉenog ili sauĉesnika, 3. da se otkriju i saĉuvaju tragovi kriviĉnog djela i predmeti koji mogu

posluţiti kao dokazi, te 4. da se prikupe sve informacije koje mogu biti korisne u kriviĉnom postupku.

OSL je duţno u ovom sluĉaju, ako postoji opasnost od odlaganja, preduzeti neophodne radnje radi izvršenja nabrojanih zadataka.

O svemu što je preduzeto, OSL duţno je odmah obavijestiti tuţitelja i dostaviti prikupljene predmete koji mogu posluţiti kao dokaz.

Ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno KD za koje je zakonom

propisana kazna zatvora do 5 god., OSL je duţno obavijestiti tuţitelja o svim raspoloţivim informacijama, radnjama i mjerama koje je preduzelo, najkasnije 7

(sedam) dana od dana saznanja o postojanju osnova sumnje da je KD uĉinjeno. UZIMANJE IZJAVA I PRIKUPLJANJE DRUGIH DOKAZA (Ĉlan 234.)

Radi izvršenja zadataka iz ĉlana 233. ovog zakona, OSL moţe:

1. prikupljati potrebne izjave od osoba; 2. izvršiti potreban pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljage; 3. ograniĉiti kretanje na odreĊenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi

odreĊena radnja; 4. preduzeti potrebne mjere u vezi s utvrĊivanjem identiteta osoba i

predmeta; 5. raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga; 6. u prisustvu odgovorne osobe pretraţiti odreĊene objekte i prostorije

drţavnih organa, javnih preduzeća i ustanova, obaviti uvid u odreĎenu njihovu dokumentaciju, kao i preduzeti druge potrebne mjere i radnje.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pri prikupljanju izjava od osoba, OSL moţe izdati pisani poziv osobi da doĊe u sluţbene prostorije, pod uvjetom da se u pozivu naznaĉe razlozi

pozivanja.

Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji ili mjera iz ovog ĉlana ima

pravo da podnese prituţbu tuţitelju u roku od tri dana. Na osnovu prikupljenih izjava i dokaza koji su otkriveni, OSL sastavlja

izvještaj. Uz izvještaj dostavljaju se i predmeti, skice, fotografije, pribavljeni

izvještaji, spisi o preduzetim radnjama i mjerama, sluţbene zabilješke, izjave i drugi materijali koji mogu biti korisni za uspješno voĎenje postupka, uključujući

sve činjenice i dokaze koji idu u korist osumnjičenom. Tuţitelj moţe prikupljati izjave i od osoba koje se nalaze u pritvoru ako je

to potrebno radi otkrivanja drugih krivičnih djela iste osobe, njezinih saučesnika ili

krivičnih djela drugih učinitelja.

ZADRŢAVANJE NA MJESTU IZVRŠENJA KRIVIĈNOG DJELA (Ĉlan 235.) OSL ima pravo da osobe zateĉene na mjestu uĉinjenja kriviĉnog

djela zadrţi radi prikupljanja izjava, ako te osobe mogu dati obavještenja vaţna za kriviĉni postupak i o tome je duţna obavjestiti tuţitelja.

Zadrţavanje tih osoba na mjestu uĉinjenja kriviĉnog djela ne moţe trajati duţe od šest sati. Nakon isteka tog perioda, zadrţavanje će prestati.

OSL moţe fotografirati i uzimati otiske prstiju osobe za koju postoje osnovi

sumnje da je uĉinila kriviĉno djelo. Kada to doprinosi efikasnosti postupka, OSL moţe javno objaviti fotografiju te osobe, ali samo po odobrenju tuţitelja.

Ako je potrebno da se utvrdi od koga potiĉu otisci prstiju na pojedinim predmetima, OSL moţe uzimati otiske prstiju i od osoba za koje postoji vjerovatnoća da su mogle doći u dodir s tim predmetima (npr. kraĊa

u banci: uzimaju se otisci zaposlenika, kako bi se eventualno meĊu pronaĊenim otiscima pronašao neki koji ne pripada njime – mogao bi biti od izvršioca KD).

Osoba prema kojoj je preduzeta neka od radnji iz ovog ĉlana ima pravo da podnese prituţbu tuţitelju.

UVIĐAJ I VJEŠTAĈENJE (Ĉlan 236.)

OSL duţno je izvršiti uviĊaj i odrediti potrebna vještaĉenja (neophodna vještaĉenja OSL jedino i moţe odrediti tokom uviĊaja), osim pregleda, obdukcije i ekshumacije leša, uz prethodno obavještavanja tuţitelja (ovo zato što i tuţitelj,

ako ţeli, moţe doći na mjesto uviĊaja). Ako je tuţitelj prisutan na licu mjesta u toku vršenja uviĊaja, on od OSL

moţe traţiti da izvrši odreĊene radnje koje on smatra neophodnim. Sve radnje koje se preduzimaju tokom uviĊaja, moraju se evidentirati u

zapisnik, ali i u posebni sluţbeni izvještaj. SUDSKO OSIGURANJE DOKAZA (ĉlan 238.)

Zavisno od faze postupka, sudsko osiguranje dokaza u istrazi vrši SPP, a

nakon podizanja optuţnice SPS.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Da bi SPP ili SPS izvršili sudsko osiguranje dokaza, potrebno je da su kumulativno ispunjena 3 uslova i to:

1. da je sudsko osiguranje dokaza u interesu pravde, što je ustvari svodi na ocjenu znaĉaja i vaţnosti dokaza (npr. iskaza nekog

svjedoka). Ako je u pitanju neki nevaţan svjedok, koji nije oĉevidac

dogaĊaja i koji je npr. samo ĉuo od nekoga za dogaĊaj koji se desio, tada se neće vršiti sudsko osiguranje dokaza.

2. postojanje vjerovatnoće da se dokaz neće moći izvesti na glavnom pretresu (npr. svjedok neće biti dostupan sudu u vrijeme suĊenja).

Stranka ili branilac koji predloţe sudsko osiguranje dokaza duţni su u prijedlogu da to obrazloţe i da tu okolnost uĉine vjerovatnom.

3. da postoji prijedlog stranaka ili branioca za izvršenje sudskog

osiguranja dokaza.

Kao što je navedeno, o sudskom osiguranju dokaza odlučuje SPP ili SPS i to na taj način što provjerava da li su ispunjeni uslovi da se takvo osiguranje dokaza obavi.

Ukoliko prihvati prijedlog za sudsko osiguranje dokaza, onda se u prisutnosti stranaka i branioca taj svjedok ispituje. Za ovo ispitivanje vaţe

pravila za ispitivanje svjedoka na glavnom pretresu. To znaĉi da se svjedok

ispituje direktno, unakrsno, a po potrebi i sud vrši dodatno ispitivanje. Ako na glavnom pretresu nije moglo biti osigurano prisustvo tog svjedoka na pretresu će

se proĉitati njegov iskaz. Ukoliko taj svjedok pristupi na pretres, on će se ispitati, a njegov raniji iskaz je irelevantan i isti se ne moţe čitati.

Postoji, takoĊer, mogućnost da neki vaţan dokaz neće moći biti korišten na suĊenju, (npr. neka hemijska supstanica ili neka vrsta droge mogu promjeniti svoj sastav) pa se i u ovakvim situacijama moţe traţiti sudsko

osiguranje dokaza tj. da analizu te materije izvrši neki drţavni organ ili ustanova prije nego je to uobiĉajeno.

Ako SPP odbije prijedlog za sudsko osiguranje dokaza, onda donosi rješenje protiv kojeg nezadovoljna stranka ili branilac mogu izjaviti ţalbu vanraspravnom vijeću u roku od tri dana.

OBUSTAVA ISTRAGE (ĉlan 239.)

Tuţilac ima pravo ne samo da donese naredbu o provoĊenju i

nesprovoĊenju istrage, već i naredbu o obustavi istrage. Istraga se obustavlja „naredbom o obustavi istrage“ koju iskljuĉivo

moţe donijeti tuţilac i to u sluĉajevima koji su izriĉito predviĊeni zakonom

a to su:

1. da djelo koje je uĉinio osumnjiĉeni nije kriviĉno djelo (materijalno-pravni

razlog) Radi se o slijedećim situacijama: a) kada je u pitanju graĎansko-pravni, upravno-pravni ili pravno-irelevantan

odnos, b) kada nedostaje neki od elemenata iz opšteg pojma krivičnog djela ili neki

od elemenata konkretnog krivičnog djela,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


c) ako je u pitanju beznačajno djelo, nuţna obrana ili krajna nuţda. Zbog nuţne obrane ili krajne nuţde (kad djelo nije krivično djelo), istragu je

moguće obustaviti samo onda ako svi dokazi upućuju na iste zaključke tj. da je osumnjičeni postupao u nuţnoj odbrani. Tako, ako iz iskaza dva

svjedoka proizilazi da osumnjiĉeni nije postupio u nuţnoj obrani, a iz iskaza pet preostalih da jeste, nije moguće naredbom obustaviti istragu.

2. da nema dovoljno dokaza da je osumnjiĉeni izvršio kriviĉno djelo

(ĉinjeniĉni razlog). Ovdje se radi o tome da se raspolaţe sa dovoljno dokaza o tome da je kriviĉno djelo uĉinjeno, meĊutim ne postoji dovoljno dokaza da je

osumnjiĉeni poĉinitelj kriviĉnog djela. Treba voditi raĉuna da zakonodavac samo u tom sluĉaju dozvoljava tuţiocu da ponovo otvori istragu ukoliko doĊe do nekih novih dokaza iz kojih proizilazi da je osumnjiĉeni poĉinio krviĉno

djelo za koje je voĊena istraga. 3. da postoje okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉnu odgovornost

osumnjiĉenog, osim u sluĉaju kada se u toku postupka utvrdi da je osumnjiĉeni, u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela, bio neuraĉunljiv.

4. da je djelo obuhvaćeno amnestijom/pomilovanjem ili je nastupila

zastara ili postoje druge okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje

(procesno-pravni razlozi). Amnestija i zastara kriviĉnog gonjenja su ureĊene

odredbama kriviĉnog materijalnog prava. Pod drugim smetnjama koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje podrazumijevaju se smrt ili duševno oboljenje osumnjiĉenog nakon uĉinjenja kriviĉnog djela, pravosnaţno presuĊena stvar,

te imuniteti prema domaćem i meĊunarodnom pravu.

O donošenju naredbe o obustavi istrage, tuţilac je duţan obavijestiti oštećenog, sa navedenim konkretnim i jasnim razlozima obustave istrage, koji ima pravo podnijeti prituţbu Uredu tuţioca u roku od 8 dana. TakoĊer mora

obavijestiti i osumnjiĉenog ako je ispitan, te podnosioca prijave. Zakon daje ovlaštenje tuţiocu da ponovo otvori istragu ako je do

obustave istrage došlo iz razloga što nije bilo dovoljno dokaza da je osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo. Naime, ukoliko tuţilac doĊe do novih

dokaza da je osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo, ponovo će otvoriti istragu i

nastaviti sa istragom protiv osumnjiĉenog. Vrijeme utrošeno do momenta obustave istrage uračunaće se u rok u kojem bi tuţilac trebao okončati istragu. OKONĈANJE ISTRAGE (ĉlan 240.)

Tuţilac okonĉava istragu kad naĊe da je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se moţe podići optuţnica. Okonĉanje istrage će se zabiljeţiti u

spisu, kako bi se moglo ocijeniti da li tuţitelj preduzima dalje mjere u cilju podizanja optuţnice.

Ako se istraga ne završi u roku od šest mjeseci od donošenja

naredbe o provoĊenju istrage, tuţilac je duţan obavijestiti glavnog tuţioca, koji će sazvati kolegij tuţilaštva. Kolegij tuţilaštva će, u ovisnosti da li su

tome razlog subjektivni (npr. tuţilac nije bio dovoljno aktivan) ili objektivni razlozi, preduzeti potrebne mjere da bi se istraga okonĉala (npr. povećati

broj tuţilaca koji će raditi na tom sluĉaju).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Optuţnica se ne moţe podići ako osumnjiĉeni nije ispitan!!! (pod

ovim treba podrazumijevati i situaciju kada je osumnjiĉeni koristio svoje pravo da

ne daje iskaz).

SMRT I BOLEST UĈINIOCA KRIVIĈNOG DJELA

Ako u toku kriviĉnog postupka osumnjiĉeni/optuţeni umre, postupak će se

rješenjem obustaviti. Ako se u toku postupka utvrdi da je osumnjiĉeni/optuţeni u vrijeme

izvršenja kriviĉnog djela bio neuraĉunjiv, a nalazi se u pritvoru ili u psihijatrijskoj ustanovi, neće se pustiti na slobodu već će se donijeti rješenje o njegovom privremenom zadrţavanju u trajanju do 30 dana.

Kad se u toku kriviĉnog postupka utvrdi da je osumnjiĉeni/optuţeni, nakon izvršenja kriviĉnog djela obolio od kakvog duševnog oboljenja, rješenjem će se

prekinuti kriviĉni postupak, a to lice će se uputiti nadleţnom organu socijalnog staranja. Kada se zdravstveno stanje optuţenog popravi tako da moţe uĉestvovati u postupku, postupak će se nastaviti.

Glava XX – POSTUPAK OPTUŢIVANJA

PODIZANJE OPTUŢNICE (ĉlan 241.)

Kad u toku istrage tuţilac naĊe da postoji dovoljno dokaza iz kojih

proizlazi osnovana sumnja („viši stepen sumnje zasnovan na prikupljenim

dokazima koji upućuju na zakljuĉak da je izvršeno kriviĉno djelo i neku osobu kao izvršioca kriviĉnog djela“) da je osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo, pripremiće i uputiti optuţnicu SPS-u, uz dokaze na kojima se optuţnica zasniva.

Optuţnica se dostavlja u dovoljnom broju primjeraka za osumnjiĉenog i njegovog branioca.

(Zakon ne predviĊa poseban rok za podizanje optuţnice nakon okonĉanja istrage, ali optuţnica će biti podignuta bez odlaganja ako je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se optuţnica moţe podići. Oĉigledno kašnjenje u preduzimanju

procesne radnje podizanja optuţnice moţe biti razlog za pokretanje disciplinskog postupka zbog nemarnog odnosa prema radu, stalnog i neopravdanog kašnjenja

u provoĊenju radnji u vezi s vršenjem tuţilaĉke funkcije ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje duţnosti tuţioca.)

Nakon podizanja optuţnice, osumnjiĉeni/optuţeni i branilac, imaju

pravo uvida u sve spise i dokaze, te zahtijevati da im se omogući fotokopiranje pojedinih dokaza koji su im potrebni za pripremanje odbrane.

Nakon podizanja optuţnice, stranke ili branilac mogu predlagati SPS-u sudsko obezbjeĊenje dokaza.

Podnošenjem optuţnice poĉinje nova faza kriviĉnog postupka, a to

je postupak optuţivanja, koji se sastoji od:

1. upućivanja optuţnice SPS-u,

2. potvrĊivanja ili odbijanja svih ili pojedinih taĉaka optuţnice, 3. prethodnog(ih) prigovora(i). 4. izjašnjenja o krivnji (poricanje ili priznanje krivnje),

WWW.BH-PRAVNICI.COM


5. pregovaranja o krivnji, 6. sporazuma o priznanju krivnje,

7. povlaĉenja optuţnice i

SADRŢAJ OPTUŢNICE (ĉlan 242.) Optuţnica, obavezno, sadrţi:

1) naziv suda, 2) ime i prezime osumnjiĉenog s liĉnim podacima,

3) opis djela (dispozitiv optuţnice), iz kog proizlaze:

a) zakonska obiljeţja krivičnog djela, b) vrijeme i mjesto učinjenja krivičnog djela,

c) predmet na kojem je i sredstvo kojim je izvršeno krivično djelo, kao i d) ostale okolnosti potrebne da se krivično djelo što precizni je odredi,

4) zakonski naziv kriviĉnog djela, s navoĊenjem odredbe kriviĉnog zakona, 5) prijedlog o dokazima koje treba izvesti, uz naznaĉenje svjedoka ili

pseudonima zaštićenih svjedoka i vještaka, spisa koje treba proĉitati i predmeta koji sluţe kao dokaz,

6) rezultat istrage,

7) dokaze koji potkrijepljuju navode optuţnice.

Jednom optuţnicom moţe se obuhvatiti više kriviĉnih djela ili više

osumnjiĉenih. Ovo predstavlja prvi fakultativni dio optuţnice. Dakle, jednom

optuţnicom neka osoba moţe biti optuţena za dva ili više kriv. djela, a isto tako

jedna optuţnica moţe obuhvatiti više osumnjiĉenih. Ako je neka osoba optuţena za više kriviĉnih djela, tada, u pravilu, svako od tih kriviĉnih djela treba opisati zasebnim taĉkama, a ovo iz razloga što se u toku suĊenja moţe pokazati da za

neko kriviĉno djelo ne postoje dokazi, pa u tom dijelu treba donijeti oslobaĊajuću presudu, a u drugom dijelu presudu kojom se optuţeni oglašava krivim. Ukoliko

je nasuprot tome sve opisano u jednoj tački, tada postoji dosta problema da sud izdvaja dio činjeničnog opisa za kojeg optuţenog treba osloboditi od optuţbe u odnosu na činjenični opis za koji optuţeni treba biti oglašen krivim.

Ako se osumnjiĉeni nalazi na slobodi, u optuţnici se moţe predloţiti da se odredi pritvor, a ako se nalazi u pritvoru, moţe se predloţiti da se

pritvor produţi ili da se pusti na slobodu. Prijedlog za odluĉivanje o pritvoru je drugi fakultativni, ali mogući dio optuţnice. Odluka o pritvoru

moţe se donijeti tek poslije potvrĊivanja optuţnice. Praktiĉno, prvo se odluĉi o

potvrĊivanju optuţnice, a odmah potom i o pritvoru. Ako se osumnjičeni nalazi u pritvoru, potvrĎivanje optuţnice se vrši do isteka roka trajanja pritvora u istrazi. ODLUĈIVANJE O OPTUŢNICI (ĉlan 243.)

Kada optuţnica sa pratećim materijalima stigne SPS-u, onda on

prvenstveno ispituje: 1. da li je sud nadleţan, 2. da li je djelo obuhvaćeno

amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila zastara ili postoje druge okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje i na kraju 3. razmatra optuţnicu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


u smislu njene formalne ispravnosti, odn. provjerava da li sadrţi sve što je potrebno da se po njoj moţe postupiti.

Ukoliko optuţnica ne sadrţi sve ono što je potrebno i propisano u zakonu, SPS će pozvati tuţioca da optuţnicu ispravi odn. dopuni, a istovremeno će mu, u

tom dopisu, ukazati na nedostatke u optuţnici i ostaviti primjeren rok kako bi iste ispravio, uz upozorenje da će optuţnica, ukoliko tako ne postupi , biti odbaĉena kao i svaki drugi neuredan podnesak. Ako tuţilac u ostavljenom roku ne ispravi

odnosno ne dopuni optuţnicu, sud će rješenjem odbaciti optuţnicu, a protiv takvog rješenja nije dopuštena ţalba.

Ukoliko optuţnica sadrţi sve ono šta je potrebno da bi se po njoj moglo postupiti, tj. ako je propisno sastavljena, onda SPS razmatra dokaze, koji su dostavjeni uz optuţnicu kako bi izveo zakljuĉak da li postoji

osnovana sumnja da je osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo koje se u optuţnici navodi. U tom smislu, SPS treba da proĉita dokaze koji su mu

dostavljeni (iskaze svjedoka, nalazi i mišljenja vještaka i sl), da izvrši uvid u druge dokaze (skica lica mjesta, fotodokumentacija i sl.) i pregleda predmete

(noţ ili neko drugo oruĊe).

Ukoliko je tuţilac dostavio dovoljno dokaza iz kojih proizilazi postojanje osnovane sumnje da je osumnjiĉeni uĉinio kriviĉno djelo navedeno u optuţnici, tada SPS treba da potvrdi optuţnicu. Svoju odluku o potvrĊivanju optuţnice, SPS treba da donese u roku od 8 dana, a u sloţenim predmetima 15 dana, raĉunajući od dana prijema optuţnice. U ovaj rok se ne uraĉunava vrijeme

kada je optuţnica vraćena tuţiocu, radi ispravke formalnih nedostataka. Ukoliko odbije sve ili pojedine taĉke optuţnice, SPS donosi rješenje

koje se dostavlja tuţiocu. Protiv ovog rješenja dopuštena je ţalba u roku od 24 sata, o kojoj odluĉuje vanraspravno vijeće u roku od 72 sata.

Zakon ne precizira formu potvrĊivanja optuţnice, npr. potvrĊivanje u formi rješenja ili naredbe. Najjednostavniji naĉin potvrĊivanja optuţnice je stavljanje sudskog štambilja u gornji desni ugao optuţnice koji sadrţi

poslovni broj optuţnice, datum potvrĊivanja, ime i potpis SPS koji je izvršio potvrĊivanje optuţnice. Ova forma potvrĎivanja optuţnice je primjenjiva kada

optuţnica sadrţi samo jednu tačku ili se potvrĎuju sve tačke optuţnice. MeĊutim, ako optuţnica sadrţi više taĉaka, a potvrĊuju se samo pojedine taĉke optuţnice, potvrĊivanje je neophodno izvršiti u formi rješenja.

Nakon potvrĊivanja pojedinih ili svih taĉaka optuţnice, osumnjiĉeni dobija status optuţenog!!!

Ako se optuţeni nalazi na slobodi, optuţnica se dostavlja bez

odlaganja, a ako se nalazi u pritvoru onda se dostavljanje optuţnice vrši u roku od 24 sata po potvrĊivanju optuţnice. SPS će obavijestiti optuţenog

da u roku od 15 dana od dana dostavljanja optuţnice ima pravo podnijeti prethodne prigovore, da će izjašnjenje o krivnji biti zakazano odmah po odluci suda o tim prigovorima, odnosno po isteku roka za njihovo

podnošenje, te da moţe navesti prijedloge svojih dokaza koje namjerava izvesti na glavnoj raspravi.

U sluĉaju ako je sud donio rješenje kojim je odbijeno potvrĊivanje optuţnice, tuţilac moţe naknadno podnijeti novu optuţnicu, ako prikupi nove dokaze. Nova ili izmijenjena optuţnica mora biti zasnovana na novim

WWW.BH-PRAVNICI.COM


dokazima, jer je prethodna optuţnica odbijena upravo zbog toga što SPS nije utvrdio postojanje osnovane sumnje. Ova optuţnica se obavezno podnosi na

potvrĊivanje.

IZJAŠNJENJE O KRIVNJI (ĉlan 244.)

Izjašnjenje o krivnji predstavlja novi institut našeg ZKP-a, koncept koji je

uveden reformom kriviĉnog postupka, a što je preneseno iz anglosaksonskog, odn. angloameriĉkog sistema (adversarni sistem).

Izjašnjenje o krivnji optuţeni daje SPS-u. Tu izjavu daje u prisutnosti tuţioca i branioca i ta njegova izjava se unosi u zapisnik.

Prije davanja ove izjave, optuţeni se mora upoznati sa svim

mogućim posljedicama davanja izjave o priznanju krivnje, a to su:

da se davanjem ove izjave odriĉe prava na suĊenje,

da je upoznat i da razumije posljedice koje se odnose na imovinsko-pravni zahtjev, oduzimanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom, troškovima postupka, kao i mogućnostima da pod odreĊenim uslovima

bude osloboĊen njihovog plaćanja.

Ukoliko optuţeni nema branitelja, SPS će provjeriti prednje, kao i to da li postoje uslovi za postavljanje branitelja (ako je to zbog sloţenosti

predmeta i mentalnog-duševnog stanja optuţenog u interesu pravde, odnosno ako ovaj na to ima pravo po osnovu slabog imovnog stanja).

Prilikom izjašnjenja o krivnji, optuţeni treba da se odreĊeno izjasni o

tome da li je kriv ili nije, odnosno da kaţe „kriv sam“ ili „nisam kriv“. MeĊutim, ako nakon poziva da se izjasni o krivnji, optuţeni neće da

se izjasni o krivnji, ili neće odreĊeno da se izjasni, ili poĉne priĉati o

kriviĉnom djelu ili neĉem drugom, onda SPS, ex officio, u zapisnik unosi da se optuţeni izjasnio da nije kriv, tj. da poriĉe krivnju.

Ako se optuţeni izriĉito izjasni da nije kriv, SPS, će nakon unošenja izjave o poricanju krivnje u zapisnik, predmet proslijediti sudiji, odnosno vijeću kojem je dodijeljen, radi zakazivanja glavnog pretresa, a dokaze koji

potkrepljuju navode optuţnice vratiće tuţiocu. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana, koji rok se iz opravdanih razloga moţe produţiti za još

30 dana. Da li će predmet dostaviti sudiji ili vijeću koje treba da sudi zavisi od

teţine kriviĉnog djela, odnosno zaprijećene kazne. Ako se optuţeni izriĉito izjasni da jeste kriv, SPS će (opet u

zavisnosti od teţine kriv. djela) predmet uputiti sudiji odnosno vijeću radi zakazivanja roĉišta na kome će se razmotriti mogućnost prihvatanja takve

izjave, odnosno odrţavanja rasprave za izricanje kriviĉno-pravne sankcije.

Zakon ne odreĎuje rok u kome mora postupiti SPS, ali je očigledno da se ova radnja treba preduzeti bez odlaganja. Najčešći razlog zbog kojih optuţeni

priznaje krivnju jesu čvrsti dokazi optuţbe i činjenica da se priznanje krivnje u pravilu uzima kao olakšavajuća okolnost prilikom odmjeravanja kazne.

Moguće su situacije da je optuţnica podnesena i potvĊena u odnosu na npr. dva optuţena, pa jedan da izjavu da priznaje krivnju, a drugi poriĉe krivnju. U tom sluĉaju treba izvršiti razdvajanje kriviĉnog postupka. U odnosu na

WWW.BH-PRAVNICI.COM


optuţenog koji je priznao krivicu, nastavlja se postupak izricanja presude bez odrţavanja glavnog pretresa, ako sud prihvati izjavu o priznanju krivice. Prema

optuţenom koji je negirao krivicu ili sud odbaci njegovu izjavu o priznanju krivice, nastavlja se redovan kriviĉni postupak.

Zakon zabranjuje uzimanje u obzir izjave o poricanju krivice kao oteţavajuće okolnosti prilikom odmjeravanja kriviĉnopravne sankcije.

Prvobitna izjava o poricanju krivice ne uzima se u obzir kod odmjeravanja

sankcije. To ne znaĉi da optuţeni ne moţe koristiti svoje prvobitne izjave ako je to u interesu njegove odbrane, ako to predstavlja najpovoljniji naĉin odbrane. RAZMATRANJE IZJAVE O PRIZNANJU KRIVNJE (ĉlan 245.)

Samo na osnovu izjave o priznanju krivnje optuţenom se ne moţe

izreći kriviĉnopravna sankcija. Zbog toga je zakonodavac predvidio obavezu suda, i to sudije, odnosno vijeća (u zavisnosti od teţine kriv.

djela), da izvrše provjeru date izjave o priznanju krivnje pred SPS i da tek onda odluĉe da li će prihvatiti izjavu o priznanju krivnje ili će je odbaciti.

Dakle, kada sudija odnosno vijeće, uz prateće materijale dobije izjavu

o priznanju krivnje, treba provjeriti da li je ispunjeno više kumulativnih uslova, koji su potrebni da bi izjava o prizanju krivnje bila prihvaćena:

1. Prvo se odnosi na samu izjavu o priznanju krivnje, tj. provjerava se da li je izjava data dobrovoljno, svjesno i sa razumjevanjem,

2. Drugo, provjerava se da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuţenog

(dakle, sudija/vijeće, isto kao i SPS, vrše pregled materijala koje je dostavio tuţilac i na osnovu njih izvode zaključak da li ima dokaza o krivnji

optuţenog), 3. Treće se odnosi na to da li je optuţeni upozoren i da li je razumio moguće

posljedice izjave o priznanju krivnje, kao što su:

da se davanjem ove izjave odriĉe prava na suĊenje, da li je upoznat i da li razumije posljedice koje se odnose na imovinsko-

pravni zahtjev i oduzimanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom, da li je upoznat o troškovima postupka, kao i mogućnostima da pod

odreĊenim uslovima bude osloboĊen njihovog plaćanja. Ako nakon ovih provjera sudija/vijeće prihvati izjavu o priznanju

krivnje optuţenog, ta izjava se mora konstatovati u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje kriviĉno-pravne sankcije.

Ako sudija/vijeće odbaci izjavu o priznanju krivnje, to će saopćiti

strankama i braniocu i konstatovati u zapisnik.

U ovom sluĉaju, kada odbaci izjavu o priznanju krivnje, u daljoj proceduri

suĊenja ova izjava o priznanju krivnje se ne moţe koristiti kao dokaz. PREGOVARANJE O KRIVNJI (ĉlan 246.)

Osumnjiĉeni/optuţeni i njegov branilac mogu sa tuţiocem još u fazi

istrage pregovarati o krivnji, odn. dogovarati se o zakljuĉivanju sporazuma o priznanju krivnje. Ovo je moguće i kasnije, sve do okonĉanja glavne rasprave, odnosno rasprave pred ţalbenim vijećem.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


MeĊutim, ne postoji mogućnost da sud razmatra sporazum o priznanju krivnje prije nego što je optuţnica potvrĊena, niti se on moţe

zakljuĉiti ako se optuţeni na roĉištu za izjašnjenje o krivnji izjasnio da je kriv!

Prilikom pregovaranja o krivnji, sud nema apsolutno nikakvih ovlaštenja, niti da daje sugestije, niti da se na drugi naĉin miješa u saĉinjavanje sporazuma o priznanju krivnje. Pregovaranje o krivnji, koje kako smo već rekli moţe otpoĉeti

još u toku istrage, u suštini se svodi na to pod kojim uslovima će osumnjiĉeni/optuţeni priznati krivnju.

Ukoliko se tuţilac i osumnjiĉeni dogovore o uslovima priznanja krivnje, tada zakljuĉuju sporazum, (jednu vrstu ugovora u pisanoj formi) koji mora biti potpisan od tuţioca, osumnjiĉenog/optuţenog i njegovog

branioca. Tom prilikom, ukoliko osumnjiĉeni/optuţeni pristane da prizna

krivnju, tuţilac moţe sa svoje strane ponuditi:

a) izricanje kazne ispod zakonskog minimuma, primjenom odredbi o ublaţavanju kazne (npr. za kriv. djelo za koje je predviĊena kazna zatvora

najmanje 3 god. moţe mu ponuditi kaznu 1 ili 2 godine), b) blaţu vrstu kazne (npr. izricanje novĉane kazne umjesto kazne zatvora),

ili drugu vrstu kriviĉno pravne sankcije (npr. uslovna osuda, umjesto kazne zatvora ili novĉane kazne).

Prilikom saĉinjavanja sporazuma, stalno se mora voditi raĉuna o zakonskim mogućnostima, tj. moraju se poštovati materijalno-pravne

odredbe kriviĉnog zakona, pa tuţilac moţe ponuditi samo ono što je predviĊeno zakonom. (npr. osumnjičenom se ne smije ponuditi izricanje

uslovne osude, ako to prema krivičnom zakonu nije moguće). Ukoliko to tuţilac

previdi, takav sporazum prilikom razmatranja sud ne smije prihvatiti. Postignuti sporazum o priznanju krivnje se, uz optuţnicu, dostavlja

sudu, ako je postignut do trenutka podizanja optuţnice. Nakon potvrĊivanja

optuţnice, SPS razmatra sporazum o priznanju krivice i donosi odluku o izricanju kriviĉno-pravne sankcije. Poslije dostavljanja predmeta sudiji, odnosno vijeću, o

sporazumu odluĉuje sudija/vijeće. Kada sudu bude dostavljen sporazum o priznanju krivnje, on isto

mora biti razmatran i moţe biti prihvaćen ili odbaĉen. Prilikom ocjene da li će prihvatiti sporazum, sud provjerava više

kumultivnih uslova, i to:

1. da li je sporazum o priznanju krivnje zakljuĉen dobrovoljno, svjesno i sa razumijevanjem, te da li je optuţeni upoznat sa mogućim zakonskim

posljedicama pismenog sporazuma o priznanju krivnje, ukljuĉujući i posljedice vezane za imovinsko-pravni zahtjev, oduzimanje imovinske koristi steĉene kriviĉnim djelom i troškove kriv. postupka;

2. da li postoji dovoljno dokaza o krivnji optuţenog; 3. da li je optuţeni razumio da se sporazumom o priznanju krivnje odriĉe ne

samo prava na suĊenje, već i prava na ţalbu u odnosu na kriviĉno-pravnu sankciju, koja će mu se na osnovu sporazuma izreći. (ukoliko optuţeni ili tuţilac izjave ţalbu zbog krivičnopravne sankcije koja je izrečena

WWW.BH-PRAVNICI.COM


presudom, a koja je bila predviĎena u sporazumu, onda će takva ţalba biti odbačena kao nedopuštena. MeĎutim, moguće su situacije da optuţenom

bude izrečena krivičnopravna sankcija veća/manja od onoga što je predviĎeno u sporazumu o prizanju krivnje. U tom slučaju, ţalba će biti

razmatrana kod drugostepenog suda). 4. da li je predloţena kriviĉno-pravna sankcija u skladu sa KZ-om; 5. da li je oštećenom pruţena prilika da se pred tuţiteljem izjasni o

imovinsko-pravnom zahtjevu;

Ako sud prihvati sporazum o priznanju krivnje, izjava optuţenog se unosi u zapisnik i nakon toga se nastavlja sa raspravom za izricanje kriviĉno-pravne sankcije.

Ako sud odbaci sporazum o priznanju krivnje, to će saopćiti strankama i braniocu, i isto konstatovati u zapisnik. Glavna rasprava će se

zakazati u roku od 30 dana. U ovom sluĉaju, kada odbaci sporazum o priznanju krivnje, u daljoj proceduri suĊenja ovaj sporazum o priznanju krivnje se ne moţe koristiti kao dokaz.

O rezultatima pregovaranja o krivnji sud će obavijestiti oštećenog.

POVLAĈENJE OPTUŢNICE (ĉlan 247.) Povlaĉenje optuţnice je pravo tuţioca da raspolaţe optuţbom, što

predstavlja odstupanje od principa legaliteta kriviĉnog gonjenja, a realizaciju principa mutabiliteta.

Tuţilac ima pravo da povuĉe optuţnicu, bez prethodnog odobrenja, do potvrĊivanja optuţnice.

Nakon toga, pa do poĉetka glavnog pretresa, optuţnica se moţe

povući samo uz prethodno odobrenje SPS. Prethodno odobrenje se daje na

osnovu zahtjeva tuţioca sa kratkim razlozima, koji se moţe uputiti pismeno ili

usmeno na zapisnik. Ukoliko se optuţnica povuĉe (prije ili nakon potvrĊivanja), SPS donosi

rješenje kojim se kriviĉni postupak obustavlja.

O obustavljanju kriviĉnog postupka odmah se obavještavaju osumnjiĉeni/optuţeni i branilac, kao i oštećeni. Obavještenje navedenih

lica se vrši jednostavnom dostavom rješenja o obustavljanju postupka.

Ukoliko tuţilac izjavu o povlaĉenju optuţnice da na glavnom pretresu, ista se moţe tumaĉiti samo kao izjava o odustanku od optuţbe i

tada sud donosi presudu kojom se optuţba odbija.

RAZLOZI ZA PRIGOVOR I ODLUKA O PRIGOVORU (ĉlan 248.)

Kao što je već reĉeno, optuţeni i njegov branilac mogu nakon

potvrĊivanja optuţnice, a u roku od 15 dana od dana uruĉenja optuţnice, podnijeti prethodne prigovore. Ti prethodni prigovori se iznose u

pismenom podnesku koji se dostavlja sudu, a o njima odluĉuje SPS u roku od 8 dana. Ovaj SPS ne moţe uĉestvovati u suĊenju.

Što se tiĉe samog sadrţaja takvog podneska u njemu se moţe:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. osporavati nadleţnost suda (misli se samo na stvarnu nadleţnost, jer u smislu ĉlana 36. ZKP FBIH, nakon potvrĊivanja optuţnice, sud se ne

moţe oglasiti mjesno nenadleţnim, a niti stranke mogu uspješno isticati prigovor mjesne nenadleţnosti),

2. ukazivati na formalne nedostatke optuţnice 3. isticati da je djelo obuhvaćeno amnestijom ili pomilovanjem ili je nastupila

zastara ili postoje druge okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje

4. osporavati zakonitost dokaza, 5. zahtijevati spajanje ili razdvajanje postupka i

6. osporavati odluka kojom je optuţenom odbijen zahtjev za dodjelu branioca siromašnih. (član 60. Stav 1. „Kad ne postoje uvjeti za obaveznu odbranu, a postupak se vodi za krivično djelo za koje se moţe izreći kazna zatvora od tri godine ili teţa kazna

ili kada to zahtijevaju interesi pravičnosti, bez obzira na propisanu kaznu, osumnjičenom, odnosno optuţenom će se, na njegov zahtjev, postaviti branitelj, ako prema svom imovnom stanju ne moţe snositi troškove odbrane”)

Ukoliko takvi prigovori nisu opravdani, SPS će ih odbiti rješenjem

protiv kojeg nije dozvoljena ţalba.

Ukoliko SPS ocijeni da je prigovor zakonitosti dokaza osnovan, odluĉiće da se takav dokaz izdvoji iz spisa i vrati tuţiocu. TakoĊer , ako se u postupku po

prigovorima ocijeni da je neki od prigovora od koristi i za saoptuţenika, smatraće se da je i on podnio prethodni prigovor i na isti naĉin o tome odluĉiti.

Protiv odluka po prigovoru, ţalba nije dopuštena.

PREDRASPRAVNO ROĈIŠTE (ĉlan 248a.)

Tokom priprema za glavnu raspravu moţe se odrţati roĉište sa strankama i braniteljem da bi se razmotrila pitanja relevantna za glavni pretres, u cilju

njegovog što efikasnijeg voĊenja i okonĉanja - predraspravno roĉište .

Glava XXI – GLAVNI PRETRES

JAVNOST GLAVNOG PRETRESA (OPĆA JAVNOST) (ĉlan 249.)

Glavni pretres je javan.

Glavnom pretresu mogu prisustvovati samo punoljetne osobe. Osobe koje su prisutne na glavnom pretresu ne smiju nositi oruţje ili

opasno oruĎe, osim sluţbenika sudske policije i osoba kojima to dozvoli sudija, odnosno predsjednik vijeća.

ISKLJUĈENJE JAVNOSTI (ĉl. 250. – 252.)

Od otvaranja zasjedanja pa do završetka glavnog pretresa, sudija, odnosno vijeće, moţe u svako doba, po sluţbenoj duţnosti ili po prijedlogu stranaka i branitelja, ali uvijek po njihovom saslušanju, iskljuĉiti javnost za

cio glavni pretres ili jedan njegov dio:

1. ako je to u interesu drţavne sigurnosti, ili

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2. ako je to potrebno radi ĉuvanja drţavne, vojne, sluţbene ili vaţne poslovne tajne, ili

3. ako je to potrebno radi oĉuvanja javnog reda, ili 4. radi zašti te morala u demokratskom društvu, ili

5. radi zašti te osobnog i intimnog ţivota optuţenog ili oštećenog, ili 6. radi zašti te interesa maloljetnika ili svjedoka.

Iskljuĉenje javnosti ne odnosi se na stranke, branitelja, oštećenog, zakonskog zastupnika i punomoćnika.

Sudija, odnosno vijeće, moţe dopustiti da glavnom pretresu na kome je javnost iskljuĉena budu prisutne sluţbene osobe, nauĉni i javni radnici, a na zahtjev optuţenog moţe to dopustiti i njegovom braĉnom, odnosno vanbraĉnom

drugu i bliskim srodnicima. Sudija, odnosno vijeće će upozoriti osobe koje su prisutne glavnom

pretresu na kome je javnost isključena da su duţne da kao tajnu čuvaju sve ono što su na pretresu saznale i da neovlašteno odavanje tajne predstavlja krivično djelo.

RUKOVOĐENJE GLAVNIM PRETRESOM Obavezno prisustvo na glavnom pretresu (Ĉlan 253.)

Sudija, odnosno ĉlanovi vijeća i zapisniĉar moraju biti neprekidno prisutni

na glavnom pretresu. Ako je u izgledu da će glavni pretres trajati duţe, predsjednik vijeća moţe

zatraţiti od predsjednika suda da odredi jednog ili dvojicu sudija da prisustvuju glavnom pretresu kako bi zamijeni li članove vijeća u slučaju njihove sprječenosti. Obaveze sudije, odnosno predsjednika vijeća (Ĉlan 254.)

Sudija, odnosno predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom.

Duţnost sudije, odnosno predsjednika vijeća je da se stara za svestrano pretresanje predmeta i otklanjanje svega što odugovlači postupak, a ne doprinosi razjašnjenju stvari.

Odluke sudije, odnosno predsjednika vijeća se uvijek objavljuju i, s kratkim obrazloţenjem razmatranih ĉinjenica, unose u zapisnik o glavnom pretresu. Redoslijed radnji glavnog pretresa (Ĉlan 255.)

Glavni pretres teĉe redom koji je odreĊen u ovom zakonu, ali sudija,

odnosno predsjednik vijeća moţe odrediti da se odstupi od redovnog toka raspravljanja zbog posebnih okolnosti, a naroĉito zbog broja optuţenih, broja

kriviĉnih djela i obima dokaznog materijala. Duţnost sudije, odnosno predsjednika vijeća (Ĉlan 256.)

Duţnost sudije, odnosno predsjednika vijeća je da se stara o odrţavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda. Sudija, odnosno predsjednik vijeća moţe

odmah poslije otvaranja zasjedanja upozoriti osobe koje su prisutne na glavnom pretresu da se pristojno ponašaju i da ne ometaju rad suda. Sudija/predsjednik vijeća moţe odrediti pretresanje osoba koje su prisutne na glavnom pretresu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sudija, odnosno predsjednik vijeća moţe narediti da se sa zasjedanja udalje sve osobe koje kao slušatelji prisustvuju glavnom pretresu, ako su se

mjere za odrţavanje reda predviĊene u ovom zakonu pokazale neefikasnim za osiguranje neometanog odrţavanja glavnog pretresa.

U sudnici je zabranjeno filmsko ili televizijsko snimanje. Izuzetno, predsjednik suda moţe odobriti takvo snimanje na glavnom pretresu.

Kaţnjavanje zbog narušavanja reda i procesne discipline (Ĉlan 257.)

Sudija, odnosno predsjednik vijeća moţe udaljiti osobu iz sudnice da bi se zaštitilo pravo na pravedno i javno suĊenje odnosno odrţalo dostojanstveno i

neometano suĊenje. Sudija, odnosno predsjednik vijeća moţe narediti da se optuţeni udalji iz

sudnice za odreĊeni vremenski period ukoliko optuţeni i nakon upozorenja nastavi s nedoliĉnim ponašanjem zbog kojeg je opravdano njegovo udaljenje iz sudnice. U tom vremenskom periodu sudija, odnosno predsjednik vijeća moţe

nastaviti postupak, ukoliko optuţeni ima branitelja. Ako tuţitelj, branitelj, oštećeni, zakonski zastupnik, punomoćnik

oštećenog, svjedok, vještak, tumač ili druga osoba koja prisustvuje glavnom pretresu ometa red ili se ne pokorava nareĎenjima sudije /predsjednika vijeća za odrţavanje reda, sudija/predsjednik vijeća će ga upozoriti. Ako upozorenje bude

bezuspješno, sudija/predsjednik vijeća moţe narediti da se osoba udalji iz sudnice i kazni novčanom kaznom do 10.000 KM. Ako tuţitelj ili branitelj budu

udaljeni iz sudnice, sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti VSTV BiH ili Federalnu advok. komoru čiji je branitelj član, radi preduzimanja daljnjih mjera.

Branitelju ili punomoćniku oštećenog koji, nakon što je kaţnjen, produţi da

narušava red, sudija/predsjednik vijeća moţe uskratiti daljnje zastupanje na glavnom pretresu i kazniti ga novčanom kaznom do 30.000 KM. Davanje laţnog iskaza od svjedoka ili vještaka (Ĉlan 258.)

Ako postoji osnovana sumnja da je svjedok ili vještak na glavnom pretresu

dao laţni iskaz, sudija/predsjednik vijeća moţe narediti da se saĉini poseban prijepis zapisnika o iskazu svjedoka ili vještaka koji će se dostaviti tuţitelju.

PRETPOSTAVKE ZA ODRŢAVANJE GLAVNOG PRETRESA

Zakon je predvidio pretpostavke za odrţavanje glavnog pretresa na koji trebaju pristupiti sve osobe koje su pozvane da bi se glavni pretres

odrţao.

U sluĉaju ako je neko izostao, odrţavanje glavnog pretresa zavisi od toga koji je od procesnih subjekata ili uĉesnika u postupku izostao (npr. neće se

odlagati ako je samo neki od svjedoka izostao). Za razliku od toga, ukoliko je izostao tuţilac, optuţeni ili njegov branilac, glavni pretres se odlaţe. Postoji

izuzetak u odnosu na branioca, a to je ako se optuţeni odrekne prava na branitelja, a odbrana nije obavezna.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


OTVARANJE ZASJEDANJA (ĉlan 259.)

Pojmovno, otvaranje zasjedanja znaĉi poĉetak rada na nekom predmetu,

ali to ne znaĉi da je glavni pretres poĉeo, jer glavni pretres poĉinje ĉitanjem optuţnice. Zasjedanje otvara sudija/predsjednik vijeća, koji objavljuje predmet

glavnog pretresa što podrazumijeva saopštavanje imena optuţenog i tuţitelja , kao i navoĊenje kriviĉnog djela za koje je optuţnica potvrĊena.

Od otvaranja zasjedanja pa do njegovog zaključenja sudija odnosno vijeće

treba paziti na nadleţnost suda. Ukoliko sud nije nadleţan, do početka glavnog pretresa treba donijeti rješenje o nenadleţnosti, a ako je glavni pretres počeo,

sud mora donijeti presudu kojom se optuţba odbija. NEDOLAZAK TUŢIOCA NA GLAVNI PRETRES (ĉlan 260.)

Ukoliko tuţitelj ili osoba koja ga zamjenjuje ne doĊe na glavni pretres

isti se mora odloţiti. Ovo zbog toga jer se ni pod kojim uvjetima glavni pretres ne moţe odrţati ukoliko nije prisutan tuţitelj. Ako bi se desilo da se glavni pretres odrţi bez prisustva tuţitelja, u tom sluĉaju je uĉinjena bitna

povreda odredaba kriviĉnog postupka, zbog koje se, ukoliko bude izjavljena ţalba, presuda mora ukinuti.

Zakon je predvidio sankcioniranje izostanka tuţitelja sa glavnog pretresa pod uvjetom da je isti odloţen zbog njegovog izostanka. MeĎutim, ukoliko je do odlaganja došlo iz nekog drugog razloga, kao što je izostanak sudije, onda je

takvo kaţnjavanje isključeno. Postoji obaveza sudija/predsjednik vijeća da pozove tuţitelja kako bi ovaj

iznio razloge zbog kojih je izostao, pa ukoliko su ti razlozi opravdani (npr. prije suĊenja mu pozlilo) neće biti kaţnjen, a u protivnom, ako nije bilo opravdanog razloga, moţe se kazniti novĉanom kaznom do 5000 KM. Sud o tome donosi

rješenje, protiv kojeg je dozvoljena ţalba, te obavještava VSTV BiH.

NEDOLAZAK OPTUŢENOG NA GLAVNI PRETRES (ĉlan 261.)

Zakonodavac je takoĊer predvidio obavezno prisustvo optuţenog na

glavnom pretresu. Njegov izostanak sa glavnog pretresa omogućava preduzimanje odgovarajućih mjera samo pod uvjetom ukoliko je uredno pozvan

na glavni pretres i nije došao, niti je svoj izostanak opravdao. Za ovu situaciju zakonodavac je predvidio njegovo obavezno privoĎenje. Ukoliko bi se desilo da optuţeni naknadno opravda svoj izostanak, sudija/predsjednik vijeća moţe

opozvati naredbu. Postoje situacije kada optuţeni koji je uredno pozvan oĉigledno izbjegava

da doĊe na glavni pretres, tj. u tom pravcu preduzima aktivne radnje (npr. već jednom bio privoĊen, pa ponovno ne doĊe ili kada sudska policija doĊe da ga privede, a on pobjegne iz svog stana i sliĉno) onda su time uspunjeni uvjeti da se

prema njemu odredi pritvor. Taj pritvor moţe trajati do objavljivanja presude, a najduţe 30 dana.

Optuţenom se ne moţe suditi u odsustvu. (član 262.) NEDOLAZAK BRANIOCA NA GLAVNI PRETRES (ĉlan 263.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Postoje situacije kada uredno pozvani branitelj na glavni pretres ne doĊe ili bez odobrenja napusti glavni pretres i svoj izostanak ne opravda.

U tim sluĉajevima glavni pretres se odlaţe, jer je optuţenom garantirano pravo na formalnu odbranu.

U takvom slučaju obaveza je suda da pozove branitelja da objasni razloge svog nedolaska, odnosno napuštanja bez odobrenja .

Branitelj nije obavezan da doĊe na to roĉište, jer moţe sudu dostaviti i

podnesak u kome će objasniti razloge svog izostanka i ponuditi odgovarajuće dokaze (npr bio bolestan). Ukoliko sud ocijeni da razlozi izostanka nisu bili

opravdani, onda u tom slučaju donosi rješenje o kaţnjavanju branitelja novčanom kaznom koja moţe biti do 5000 KM.

Dakle uvjeti za kaţnjavanje branitelja su:

1) da je uredno pozvan na glavnu raspravu, 2) da je izostao sa te glavne rasprave ili ju je bez odobrenja napustio i

3) da kasnije nije opravdao svoj izostanak. Ako se radi o branitelju koji je postavljen po sluţbenoj duţnosti , a isti

neopravdano izostaje, moguće je uz saglasnost optuţenog odrediti drugog branitelja.

NEDOLAZAK SVJEDOKA ILI VJEŠTAKA NA GLAVNI PRETRES (ĉlan 264.)

Isto tako postoje situacije da na glavni pretres ne pristupi svjedok ili

vještak koji su uredno pozvani i svoj izostanak nisu opravdali. U tom slučaju sud donosi naredbu o njihovom prinudnom dovoĎenju.

Zakon predviĎa mogućnost da se i oni u ovakvom slučaju kazne novčanom kaznom do 5000 KM.

Što se tiče samog odlaganja glavnog pretresa zbog njihovog nedolaska, to

je faktičko pitanje i zavisi od konkretne situacije.

ODLAGANJE I PREKIDANJE GLAVNOG PRETRESA RAZLOZI ZA ODLAGANJE GLAVNOG PRETRESA (ĉlan 265.)

Na zahtjev stranaka ili branitelja, glavni pretres se moţe odloţiti

rješenjem sudije/predsjednika vijeća, ako: 1. treba pribaviti nove dokaze ili 2. ako je optuţeni nakon izvršenog kriviĉnog djela nesposoban da prisustvuje glavnom pretresu ili 3. ako postoje druge smetnje da se glavni

pretres uspješno provede.

Rješenje kojim se odlaţe glavni pretres unijeće se u zapisnik i, po

mogućnosti, odrediće se dan i sat nastavka glavnog pretresa. Sudija/predsjednik vijeća, će takoĊer narediti osiguranje dokaza koji se mogu izgubiti ili uništiti zbog odlaganja glavnog pretresa.

Protiv rješenja o odlaganju pretresa nije dopuštena ţalba.

NASTAVLJANJE ODLOŢENOG GLAVNOG PRETRESA (ĉlan 266.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako se glavni pretres, koji je bio odloţen, drţi pred istim sudijom, odnosno vijećem, pretres će se nastaviti, a sudija /predsjednik vijeća će

ukratko iznijeti tok ranijeg glavnog pretresa. Sudija/predsjednik vijeća moţe

odrediti da glavni pretres počne iznova.

Glavni pretres koji je odloţen mora iznova poĉeti ako se izmijenio sastav vijeća, ili je odlaganja trajalo duţe od 30 dana, ali vijeće, uz saglasnost stranaka i branitelja, moţe odluĉiti da se u ovakvom sluĉaju svjedoci i vještaci ne

saslušavaju ponovo i da se ne vrši novi uviĊaj, nego da se proĉitaju iskazi svjedoka i vještaka dati na ranijem gl. pretresu, odn. da se proĉita zapisnik o

uviĊaju. Ako se glavni pretres drţi pred drugim sudijom/predsjednikom vijeća,

glavni pretres mora iznova poĉeti i svi dokazi se moraju ponovno izvesti.

Izuzetno, ako se glavni pretres drţi pred drugim predsjednikom vijeća, uz saglasnost stranaka i branitelja, vijeće moţe odluĉiti da se u ovakvom sluĉaju

ranije izvedeni dokazi neće izvoditi. PREKID GLAVNOG PRETRESA (ĉlan 267.)

Osim u sluĉajevima predviĊenim ovim zakonom, sudija/predsjednik

vijeća, moţe prekinuti glavni pretres zbog odmora ili zbog isteka radnog vremena ili da bi se neki dokaz pribavio u kratkom vremenu ili zbog pripremanja optuţbe ili odbrane.

Prekinuti glavni pretres nastavlja se uvijek pred istim sudijom, odnosno vijećem. Ako se glavni pretres ne moţe nastaviti pred istim sudijom,

odnosno vijećem ili ako je prekid glavnog pretresa trajao duţe od 8 dana, postupit će se po odredbama ĉlana 266. ovog zakona – „nastavljanje odloţenog glavnog pretresa“. ZAPISNIK O GLAVNOM PRETRESU (ĉl. 268. – 270.)

Uobiĉajeno je da se zapisnik o glavnom pretrese vodi pisanjem na

kompjuteru. U taj zapisnik se unosi cijeli tok glavnog pretresa sa svim detaljima

preduzetih procesnih radnji. TakoĊer se u zapisnik o glavnom pretresu unosi potpuna izreka, i ta izreka predstavlja izvornik.

Ako je doneseno rješenje o pritvoru i to rješenje se unosi u zapisnik. POĈETAK GLAVNOG PRETRESA

Ulazak sudije, odnosno vijeća u sudnicu (Ĉlan 271.)

Prilikom ulaska sudije ili vijeća u sudnicu i prilikom njihovog izlaska iz sudnice svi prisutni, na poziv ovlaštene osobe, treba da ustanu.

Stranke i drugi učesnici postupka duţni su da ustanu kad se obraćaju

sudu, osim ako za to postoje opravdane prepreke.

Uvjeti za odrţavanje glavnog pretresa (Ĉlan 272.)

Kada sudija, odnosno predsjednik vijeća utvrdi prisustvo svih pozvanih osoba na glavnom pretresu ili kada odluči da se glavni pretres odrţi bez

WWW.BH-PRAVNICI.COM


prisustva odreĎenih pozvanih osoba ili je odlučivanje o ovim stvarima odloţeno, pozvat će optuţenog i uzeti od njega osobne podatke radi utvrĎivanja identiteta.

UtvrĊivanje identiteta optuţenog i davanje uputa (Ĉlan 273.)

Sudija, odnosno predsjednik vijeća uzima od optuţenog osobne podatke (ĉlan 92.) da bi utvrdio njegov identitet.

Nakon utvrĊivanja identiteta optuţenog, sudija, odnosno predsjednik vijeća će upitati stranke i branitelja da li imaju primjedbe na sastav vijeća i

nadleţnost suda. Nakon utvrĊivanja identiteta optuţenog sudija, odnosno predsjednik vijeća

će uputiti svjedoke i vještake van sudnice, u za njih odreĊenu prostoriju, gdje će

ĉekati dok budu pozvani da svjedoĉe. Sudija, odnosno predsjednik vijeća će upozoriti svjedoke da dok ĉekaju o svojim iskazima ne razgovaraju s drugim

svjedocima. Na prijedlog tuţitelja, optuţenog ili branitelja sudija, odnosno predsjednik vijeća će odobriti onim vještacima na koje se prijedlog odnosi da prisustvuju toku pretresa u sudnici.

Ukoliko je prisutan oštećeni, ali još nije podnio imovinskopravni zahtjev, sudija, odnosno predsjednik vijeća, će ga pouĉiti da moţe podnijeti taj zahtjev do

zakljuĉenja glavnog pretresa. Sudija, odnosno predsjednik vi jeća moţe preduzeti neophodne mjere radi

sprječavanja meĎusobnog komuniciranja svjedoka, vještaka i stranaka. Pouke optuţenom (Ĉlan 274.)

Sudija, odnosno predsjednik vijeća će upozoriti optuţenog na potrebu paţljivog praćenja toka pretresa i poučit će ga da moţe iznositi činjenice i predlagati dokaze u svoju korist, da moţe postavljati pitanja optuţenim,

svjedocima i vještacima i da moţe davati obrazloţenja u vezi s njihovim iskazima. Poučiće ga i da u toku dokaznog postupka moţe dati izjavu kao

svjedok, te u vezi sa tim dati potrebna pojašnjenja. ĈITANJE OPTUŢNICE I UVODNA IZLAGANJA (ĉlan 275.)

Zakon izriĉito predviĊa kao obavezu tuţioca da proĉita optuţnicu.

Glavni pretres poĉinje ĉitanjem optuţnice. Tada se učesnici u

postupku i publika u sudnici upoznaju sa glavnim predmetom krivičnog postupka. Optuţnicu ĉita tuţitelj i to je njegovo iskljuĉivo pravo i obaveza.

Poslije ĉitanja optuţnice, tuţitelj ne moţe više povući optuţnicu, ali moţe dati izjavu da odustaje od optuţbe i u tom sluĉaju, sud donosi

presudu kojom se optuţba odbija. Dakle, nakon podnošenja optuţnice od

strane tuţitelja sudu, pa do početka glavnog pretresa, tuţi lac nema pravo da izmjeni optuţnicu i to moţe učiniti u toku dokaznog postupka.

Nakon ĉitanja optuţnice obaveza je suda da zatraţi od optuţenog da se izjasni da li je razumio optuţnicu. Ako optuţeni izjavi da je nije razumio,

onda je obaveza suda da mu pojasni njene navode. Nakon toga tuţitelj mora dati tzv. uvodnu rijeĉ (uvodno izlaganje ili

uvodni govor). Ovo je obaveza tuţioca koji se toga ne moţe odreći, niti mu

WWW.BH-PRAVNICI.COM


to pravo moţe biti uskraćeno, a tokom uvodnog izlaganja tuţilac iznosi kratke izlaganje o tome sa kojim će dokazima dokazati tezu optuţbe. Pravo

tuţioca da ukratko iznese dokaze na kojima zasniva optuţnicu je prva prilika da sudu navede čvrste i jasne dokaze optuţbe, koji će biti izvedeni na glavnom

pretresu. Uvodno izlaganje je, dakle, za tuţitelja obavezno i ne treba ga poistovjećivati sa završnim riječima.

Što se tiĉe optuţenog i njegovog branioca, zakon predviĊa da oni

mogu, ako ţele, da „izloţe koncept odbrane“, što de fakto jeste uvodno izlaganje. Ovakvo zakonsko rješenje je u skladu sa pravom optuţenog da ne

iznosi svoju odbranu i koje je osigurano u svakoj fazi postupka, uključujući i procesnu situaciju kao što je ova. Ovo pravo ima i svoju logiku jer zašto bi optuţeni dokazivao svoju nevinost dok tuţitelj ne dokaţe njegovu krivnju.

DOKAZNI POSTUPAK IZVOĐENJE DOKAZA (ĉl. 276.)

U zakonu je predviĊeno pravo stranaka i branioca da predlaţu i

pozivaju svjedoke, vještake, te izvode svoje dokaze u skladu sa pravilima

odreĊenim u zakonu.

Izraz pozivanje svjedoka u toku suĊenja je u stvari preuzet iz adversarnog sistema i kada, npr tuţitelj kaţe da poziva nekog svjedoka, to ne znaĉi da on u

bukvalnom smislu izlazi pred sudnicu i poziva svjedoka, već to radi sluţbenik suda, a niti se pod ovim podrazumjeva da on u pripremi suĊenja svjedoku

dostavlja poziv za suĊenje. Sve te radnje pozivanja, odnosno dostavljanje poziva i prozivanje svjedoka, obavlja sud.

Svi dokazi se mogu svrstati u 3, odnosno 4 grupe:

1. dokazi optuţbe,

2. dokazi odbrane, 3. dokazi suda i 4. mogući dodatni dokazi stranaka odnosno branioca.

Inaĉe, dokazi se izvode slijedećim redoslijedom:

Dokazi optuţbe; Dokazi odbrane;

Dokazi optuţbe kojima se pobijaju navodi odbrane (repl ika); Dokazi odbrane kao odgovor na pobijanje navoda odbrane od strane

optuţbe (duplika); Dokazi ĉije izvoĊenje je predloţio sud; Svi ostali dokazi, relevantni za izricanje kriviĉno-pravne sankcije;

Navedeni dokazi, u pravilu se izvode navedenim redoslijedom. MeĊutim,

ako je to u interesu praviĉnosti, predsjednik vijeća je ovlašten da utvrdi da se dokazi izvode i drugim redoslijedom (npr. ako ima više optuţenih i više KD,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


predsjednik vijeća moţe odrediti da se prvo izvode svi dokazi koji se odnose na jedno djelo, a zatim one koji se odnose na drugo, itd).

U pravilu, sud bi trebao uvijek da sačeka izvoĎenje dokaza optuţbe i odbrane, pa tek onda izvodi svoje dokaze. Prema tome, sud treba da se što

manje miješa u prikupljanje dokaze i ispitivanje svjedoka, a li će u slučaju neaktivnosti stranaka i branitelja biti prinuĎen da to radi.

DIREKTNO, UNAKRSNO I DODATNO ISPITIVANJE SVJEDOKA (ĉl. 277.)

U toku glavnog pretresa se izvode dokazi optuţbe, odbrane i dokazi suda. Kada su u pitanju iskazi svjedoka ili vještaka ono se provodi po

modelu unakrsnog ispitivanja.

U okviru unaksrnog ispitivanja, ispitivanje svjedoka (isto tako optuţenog i vještaka) obavlja se po pravilima anglo-saksonskog (adversarnog) sistema, ali se

vidi i postojanje elemenata inkvizitorskog sistema, koji se ogledaju u pravu suda da ispituje svjedoke (optuţenog i vještaka) i to, kako svjedoke odbrane i optuţbe, tako i svjedoke koje je sud pozvao.

Pošto ove zakonske odredbe omogućuju ne samo procesne aktivnosti stranaka, već i suda, onda je jasno da imamo mješoviti postupak, tj. mješavinu

angloameričke i evropske kontinentalne procedure. Glavno ili direktno ispitivanje svjedoka obavlja stanka ili branilac koji

je pozvao svjedoka.

Oni ga prvi ispituju da dokaţu istinitost svojih tvrĊenja. Tako tuţilac nastoji da dokaţe tezu optuţbe (da je optuţeni uĉinio kriviĉno

djelo na naĉin kako je to opisano u optuţnici), a ako direktno ispitivanje vrši branitelj, on nastoji da dokaţe anti tezu odbrane.

Nakon toga slijedi unakrsno ispitivanje svjedoka koje takoĊer potiĉe

iz adversarnog sistema.

Prilikom unakrsnog ispitivanja nastoje se dobiti odgovori za suprotnu

stranu i to na naĉin da se oslabe odgovori koje je svjedok dao prilikom direktnog ili glavnog ispitivanja. Pri tome treba naglasiti da se pitanja prilikom unakrsnog ispitivanja

ograniĉavaju na opseg odgovora koji su dati prilikom direktnog ispitivanja i na pitanja u korist vlastitih tvrĊenja. Dakle, glavno ili direktno ispitivanje

limitira unakrsno ispitivanje.

Ako svjedok prilikom unakrsnog ispitivanja dadne odgovore izvan onoga što je pitan prilikom direktnog ispitivanja, onda je to prema pravilima adversarnog

sistema irelevantno, i ti odgovori se ne uzimaju u obzir. Radi toga bi stranka ili branitelj koji vrše takvo ispitivanje morali voditi računa o tome, a to bi morao da

radi i sud po sluţbenoj duţnosti. Prilikom unakrsnog ispitivanja ona strana koja obavlja takvo ispitivanje moţe nastojati da dovede u pitanje kredibilitet svjedoka (npr. da dokazuje da

svjedok laţe). Postoje i situacije u kojima svjedok u vezi nekog kriviĉnog djela, iznosi sve okolnosti koje se odnose na cijeli dogaĊaj, iako je vidio samo njegov

dio, pa to treba pri ovom naĉinu ispitivanja otkriti. Obaveza je sudije odn. predsjednika vijeća da zaštiti svjedoka od maltretiranja, kao i od ponovnog odgovaranja na ista pitanja.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Postavljanje pitanja koja navode na odgovor, tzv. sugestivnih pitanja, je moguće uz prethodno odobrenje sudije odn. predsjednika vijeća.

Takva pitanja moţe dozvoliti sudija odnosno predsjednik vijeća ako se radi o svjedoku pozvanom protiv njegove volje, ako je pristrasan, nevoljan, odnosno

neće da saraĊuje i pokazuje odbojan stav. U vezi sa ranije spomenutim ograniĉavanjem unakrsnog ispitivanja na, izmeĊu ostalog, pitanja u korist vlastitih tvrĊenja, moţe se zakljuĉiti da

je tokom unakrsnog ispitivanja moguće postavljati pitanja i u drugom pravcu, a ne samo u okviru opsega odgovora koji su dati prilikom

direktnog ispitivanja. Npr. moţe se pojaviti problem alibija, jer postavlja se pitanje kako postupiti u sluĉaju ako se npr. radi o svjedoku optuţbe i tuţilac je tog svjedoka direktno ispitao na neke okolnosti, ali ne i na

okolnosti alibija optuţenog, koje bi mogle biti poznate tom svjedoku, pa mu zbog toga branilac ne moţe postavljati pitanja koja bi se odnosila na alibi.

Takva situacija bi se trebala razriješiti na naĉin da brani lac zatraţi od suda dozvolu da postavlja takva pitanja vezana za alibi, a ako to sud ne dozvoli da stavi prijedlog za saslušanje tog svjedoka kao svjedoka odbrane, tj. da

svjedok nakon završenog ispitivanja izaĊe i saĉeka pred sudnicom, jer će ga on pozvati kao svog svjedoka i direktno ga ispitati.

Nakon unakrsnog ispitivanja slijedi dodatno ispitivanje ili protu- ispitivanje, gdje stranke ili branilac, koji su pozvali svjedoka i direktno ga ispitali, dobivaju priliku da još jedanput ispitaju svjedoka.

Oni u tom sluĉaju nastoje da oslabe odgovore koje je svjedok dao prilikom unakrsnog ispitivanja i to naravno ako su u pitanju odgovori koji ne odgovaraju

npr. stranci koja je pozvala svjedoka. Dakle, pitanja u ovoj fazi se odnose na ono što je svjedoka pitala suprotna stranka ili brani lac.

Konaĉno, treba naglasiti da u toku ispitivanja svjedoka i sud ima

pravo da postavlja pitanja, bilo u toku direktnog ili unakrsnog ispitivanja ili dodatnog ispitivanja, a moţe i saĉekati da oni to završe, pa da tek onda sud

ispita svjedoka. Ako se radi o svjedoku koji je pozvan od strane suda (ne radi

se o svjedoku koga su predloţile stranke) prvo će sud ispitati takvog svjedoka, a onda će dozvoliti strankama da postavljaju pitanja. PRAVO SUDA DA NE DOPUSTI PITANJE ILI DOKAZ (ĉl. 278.)

Sudija/predsjednik vijeća je dominus litis na gl. pretresu i on

odluĉuje o tome da li je neko pitanje nedopušteno ili nevaţno, a isto tako

odluĉuje o prijedlozima stranaka i branioca u pogledu izvoĊenja novih dokaza, koje odbija ako dokaz nema znaĉaja za predmet ili je nepotreban .

Pošto sudija/predsjednik vijeća rukovodi glavnim pretresom, njegovo je pravo da zabrani pitanje i odgovor na pitanje bilo koje stranke i branioca, ako je pitanje:

1. ponovljeno - ranije postavljeno pitanje i dobiven odgovor, 2. nedozvoljeno, a takvo će biti:

a) ako unakrsno ispitivanje prelazi okvire direktnog ispitivanja, tj. traţe se odgovori na okolnosti i ĉinjenice koje nisu bile predmet direktnog ispitivanja, niti se mogu dovesti u vezu sa predmetom svjedoĉenja, ili

WWW.BH-PRAVNICI.COM


b) ako se svjedoku suprotne stranke postavljaju sugestivna pitanja bez prethodne dozvole suda, ili

c) ako se pitanje odnosi na ĉinjenice koje se po zakonu ne mogu dokazivati, (npr. seksualne predispozicije oštećene strane ili činjenice vezane za

dokaz pribavljen na nezakonit način). 3. nevaţno za predmet - zato što se ne odnosi na ĉinjenice koje se mogu

dovesti u vezu sa konkretnim sluĉajem. Zabrana pitanja i odgovora na pitanje se odnosi na sve uĉesnike u

postupku, (stranke, branioca i sudije, ĉlanove vijeća).

Odluka sudije/predsjednika vijeća o zabrani pitanja ili odgovora na pitanje je konaĉna.

MeĊutim, stranke i branilac imaju pravo navedenu odluku sudije/

predsjednika vijeća pobijati ţalbom na presudu, ako je zbog zabrane pitanja ili odgovora ĉinjeniĉno stanje pogrešno ili nepotpuno utvrĊeno.

POSEBNA PRAVILA O DOKAZIMA U SLUĈAJEVIMA SEX. DELIK. (čl. 279.)

Oštećenog krivičnim djelom nije dopušteno ispitivati o njegovom spolnom ţivotu prije počinjenog krivičnog djela koje je predmet postupka. Niti jedan dokaz

koji se iznosi da bi pokazao ranije spolno isskustvo, ponašanje ili spolnu orjentaciju oštećenog neće se prihvatiti.

Izuzetno od naprijed navedenog, moţe se u postupku koristiti dokaz da

sperma, medicinska dokumentacija o povredama ili dr. materijalni dokazi potiču od druge osobe, a ne od optuţenog.

U slučajevima učinjenja krivičnih djela protiv čovječnosti i vrijednosti zaštićenih meĎunarodnim pravom, pristanak ţrtve se ne moţe upotrijebiti u prilog odbrane optuţenog.

Prije prihvatanja dokaza u skladu s ovim članom obavit će se odgovarajuće saslušanje s koga je isključena javnost. POSLJEDICE PRIZNANJA OPTUŢENOG – tokom glavnog pretresa (ĉl. 280.)

Moguće su situacije da optuţeni u toku optuţnog postupka ospori krivnju ili sa tuţiocem ne sklopi sporazum o priznanju krivnje, pa se u toku

glavnog pretresa odluĉi da prizna krivnju. Takvu izjavu moţe dati nakon izvedenih dokaza na glavnom pretresu.

Pošto ni u ovom sluĉaju takvo priznanje ne moţe biti autonoman dokaz, to je i zakonodavac propisao da će to priznanje biti prihvaćeno samo pod uslovom ako ranije izvedeni dokazi ukazuju da je optuţeni zaista uĉ inio

kriviĉno djelo. TakoĊer, priznanje mora biti: 1. potpuno (dobrovoljno, svjesno i s razumijevanjem) i 2. u skladu s prije izvedenim dokazima.

Ako su ispunjeni ovi uslovi, izvešće se samo dokazi koji se odnose na izricanje kriviĉno pravne sankcije.

Potpuno priznanje optuţenog se odnosi na sve taĉke optuţnice i zajedno sa sadrţajem prije izvedenih dokaza potvrĊuje taĉnost zakonskih obiljeţja kriviĉnog djela opisanih u dispozitivu optuţnice.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Prema tome, ovdje se traţi podudarnost priznanja optuţenog i optuţbe u bitnim elementima. Iz ovog proizlazi logiĉan zakljuĉak da se djelimiĉna,

nepotpuna priznanja ne mogu prihvatiti. U praksi, kod nepotpunih priznanja najčešće se radi o priznanju

objektivnog izvršenja krivičnog djela koje u sebi sadrţi osnove isključenja postojanja krivičnog djela (npr. nuţna odbrana ili krajnja nuţda). U ovakvim

situacijama sud je primoran da nastavi dokazni postupak. Polaganje zakletve, odnosno davanje izjave (Ĉlan 281.)

Svi svjedoci polaţu zakletvu ili daju izjavu prije svjedoĉenja koja

zamjenjuje zakletvu. Nijemi svjedoci koji znaju čitati i pisati daju zakletvu odnosno izjavu

potpisivanjem teksta zakletve, odnosno izjave, a gluhi svjedoci čitaju tekst

zakletve, odnosno izjave. Ako gluhi ili nijemi svjedoci ne znaju čitati i pisati, zakletva, odnosno izjava se daje preko tumača. Zaštita svjedoka od vrijeĊanja, prijetnji i napada (Ĉlan 282.)

Sudija/predsjednik vijeća, duţan je zaštititi svjedoka od vrijeĊanja, prijetnje

i napada. Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti ili novčano kazniti učesnika u postupku ili bilo koju drugu osobu koja vrijeĎa, prijeti ili dovodi u opasnost

sigurnost svjedoka pred sudom. U sluĉaju ozbiljne prijetnje svjedoku, sudija/predsjednik vijeća će obavijestiti tuţitelja radi preduzimanja kriv. gonjenja.

Na prijedlog stranke ili branitelja sudija /predsjednik vijeća narediće

policijskim organima preduzimanje mjera neophodnih za zaštitu svjedoka.

Kaţnjavanje za odbijanje svjedoĉenja (Ĉlan 283.)

Ako svjedok odbije da svjedoĉi bez opravdanog razloga i nakon upozorenja na posljedice, moţe biti kaţnjen novĉanom kaznom do 30.000 KM.

Ako i poslije toga odbije svjedoĉiti, moţe se zatvoriti, sve dok ne pristane svjedoĉiti ili dok njegovo svjedoĉenje postane nepotrebno ili dok se kriviĉni

postupak ne završi, ali najduţe 30 dana. Protiv rješenja o novĉanom kaţnjavanju, ili zatvaranju, dopuštena je ţalba

koja ne zadrţava izvršenje rješenja O ţalbi odluĉuje vanraspravno vijeće. Angaţovanje vještaka (Ĉlan 284.)

Vještaka mogu angaţovati stranke, branitelj i sud. Troškove vještaka iz stava 1. ovog člana snosi onaj koji ga je angaţovao.

Ispitivanje vještaka (Ĉlan 285.)

Prije ispitivanja vještaka, sudija, odnosno predsjednik vijeća opomenuće

ga i na njegovu duţnost da iznese nalaz i mišljenje na najbolji mogući način i u skladu s vještinom i pravilima struke i upozoriće ga da davanje laţnog iskaza o nalazu i mišljenju predstavlja krivično djelo.

Vještak će poloţiti zakletvu, odnosno dati izjavu prije svjedočenja , koja se daje usmeno.

Pisani nalaz i mišljenje vještaka bit će prihvaćen kao dokazni materijal samo ukoliko je taj vještak svjedočio na pretresu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


SASLUŠANJE VAN SUDNICE (ĉl. 287.)

Ako se u toku suĊenja sazna da svjedok ili vještak nije u mogućnosti

da doĊe pred sud, ili da bi njegov dolazak bio povezan s nesrazmjernim

teškoćama, sudija/predsjednik vijeća moţe narediti da se svjedok, odnosno vještak ispita van sudnice, ukoliko njegovo svjedoĉenje smatra vaţnim.

Sudija/predsjednik vijeća, stranke i branitelj će prisustvovati ispitivanju, a

ispitivanje će se provesti u skladu s pravilima direktnog, unakrsnog i dodatnog ispitivanja.

Ako sudija/predsjednik vijeća naĊe da je to neophodno, ispitivanje svjedoka se moţe izvršiti prilikom rekonstrukcije dogaĊaja van sudnice.

Stranke, branitelj i oštećeni uvijek se pozivaju da prisustvuju ispitivanju svjedoka

ili izvoĊenju rekonstrukcije. Saslušanje će se provesti kao da se izvodi na glavnom pretresu u skladu s pravilima unakrsnog ispitivanja.

IZUZECI OD NEPOSREDNOG PROVOĐENJA DOKAZA (ĉl. 288.)

Iskazi dati u istrazi dopušteni su kao dokaz na glavnom pretresu i mogu biti korišteni prilikom direktnog i unakrsnog ispitivanja ili pobijanja iznesenih

navoda ili u odgovoru na pobijanje, nakon ĉega se prilaţu kao dokazni materijal ili za dodatno ispitivanje. U ovom sluĉaju osobi će se dati mogućnost da objasni ili pobije svoj prethodni iskaz.

Zapisnici o iskazima datim u istrazi mogu se po odluci sudije, odnosno vijeća pročitati i koristiti kao dokaz na glavnom pretresu samo u slučaju ako su

ispitane osobe umrle, duševno oboljele, ili se ne mogu pronaći, ili je njihov dolazak pred sud nemoguć, ili je znatno oteţan iz vaţnih uzroka ili ako bez zakonskih razloga neće da daju iskaz na glavnoj raspravi. IZMJENA OPTUŢBE (ĉl. 290.)

Izmjena optuţbe na glavnom pretresu je diskreciono pravo tuţioca

koje koristi kada ocijeni da se tokom dokaznog postupka izmijenilo

ĉinjeniĉno stanje iznijeto u optuţnici.

Ako tuţilac u toku dokaznog postupka na glavnom pretresu, drugaĉije

ocijeni dokaze prikupljene u istrazi i izvede zakljuĉak da mu ĉinjeniĉni opis iz optuţnice nije dobar, tada moţe traţiti od suda da do okonĉanja dokaznog postupka izvrši izmjenu podnesene optuţnice, tj. da u ĉinjeniĉnom opisu djela

izmjeni odluĉne ĉinjenice. Dakle, sud ne moţe naloţiti tuţiocu izmjenu optuţbe, niti se izmjena

optuţnice moţe vršiti prije izvoĊenja dokaza (optuţbe odn. odbrane) koji mogu da ukaţu da se izmijenilo ĉinjeniĉno stanje izneseno u optuţnici.

Tuţilac to moţe uĉiniti po svom nahoĊenju tj. na osnovu svoje nove

subjektivne ocjene, tj. nove ocjene izvedenih dokaza, koja moţe biti razliĉita od one koju je imao prilikom sastavljanja optuţbe. Sud, u ovom slučaju, mora

dozvoliti tuţiocu da izvrši izmjenu optuţnice, a ako mu to zabrani , tuţilac moţe uspješno izjaviti ţalbu zbog relativno bitne povrede odredaba kriv. postupka.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izmjena optuţbe podrazumjeva promjenu odluĉnih ĉinjenica, koje su navedene u ĉinjeniĉnom opisu djela iz optuţbe, tj. izmjenu onih ĉinjenica i

okolnosti iz ĉinjeniĉnog opisa djela optuţnice koje predstavljaju zakonska obiljeţja kriviĉnog djela. (Npr. radiće se o izmjeni optuţnice za kriviĉno djelo

teške kraĊe kada tuţilac izmjeni ĉinjenice i okolnosti iz optuţnice koje predstavljaju obijanje zakljuĉanog prostora, pa umjesto toga u ĉinjeniĉni opis unese ĉinjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje)

S druge strane, ako tuţilac vrši izmjenu nekih okolnosti iz ĉinjeniĉnog opisa koje nisu odluĉne (ne predstavljaju zakonska obiljeţja kriv.

djela) radi se o tzv. preciziranju optuţnice, a ne izmjeni optuţnice. Npr. da je

oštećeni na mjesto dogaĊaja došao iz šupe, umjesto iz garaţe, kako je prvobitno navedeno u optuţnici.

Izmjena optuţbe ne bi smjela prouzrokovati izmjenu pravne kvalifikacije kriviĉnog djela koja bi oteţala procesni poloţaj optuţenog.

Kada tuţilac mijenja ĉinjeniĉni opis djela on moţe mijenjati samo one ĉinjenice i okolnosti koje su bile predmet optuţbe. Drugim rijeĉima, izmjena optuţbe se moţe odnositi samo na genusno (isto) kriviĉno djelo za koje je

podnesena optuţba, ali ne i na neko drugo kriviĉno djelo, jer bi se u tom sluĉaju radilo o nedozvoljenom proširenju optuţbe, koje bi sud morao

odbiti. (npr. ako je tuţilac podnio optuţnicu protiv optuţenog zbog kriviĉnog

djela silovanja, pa se pokaţe da za to kriviĉno djelo nema dokaza, ali se isto tako pokaţe da je optuţeni prije odlaska sa mjesta dogaĊaja ukrao tašnu oštećenoj ,

što nije bilo obuhvaćeno u ĉinjeniĉnom opisu djela, onda tuţilac nema pravo da izmijeni optuţnicu tako što bi umjesto ĉinjenica i okolnosti koje predstavljaju kriv.

djelo silovanja sada naveo ĉinjenice i okolnosti koje predstavljaju kriv. djelo kraĊe. U ovom sluĉaju bi se u stvari radilo o nedozvoljenom proširenju, a ne o izmjeni optuţnice)

Usljed izmjena optuţnice, a radi pripremanja odbrane, glavni pretres moţe biti odgoĊen. O ovoj fakultativnoj zakonskoj mogućnosti, sud odlučuje na

prijedlog optuţenog odn. branioca. Glavni pretres će se odgoditi ukoliko se radi o znaĉajnijim izmjenama optuţnice. Npr. u sluĉaju izmjene ĉinjenica i

okolnosti kod kriv. djela kraĊe da se radilo o provaljivanju, a ne obijanju

zatvorenog prostora, sud neće dozvoliti odlaganje glavnog pretresa. MeĊutim, ukoliko se radi o kriv. djelu iz oblasti privrednog kriminala, gdje su izmjene

optuţnice bile obimnije, uvijek treba dozvoliti odgaĊanje glavnog pretresa radi pripremanja odbrane. U slučaju prihvatanja prijedloga odbrane , glavni pretres se odgaĎa. U svakom sluĉaju odbrani treba pruţiti mogućnost da se izjasni o

ĉinjenicama i pravnim pitanjima procesnopravne i materijalnopravne prirode. Povreda ovog prava predstavlja bitnu povredu odredaba kriviĉnog

postupka. U sluĉaju izmjene optuţbe, izmijenjena optuţnica se ne dostavlja na

potvrĊivanje, ali sud mora pozvati optuţenog da se izjasni o tome da li

razumije izmjene optuţnice i optuţnicu u cjelini. Zatim, sud odlučuje da li će

odloţiti glavni pretres radi pripremanja odbrane. S obzirom da se ne vrši potvrĊivanje izmijenjene optuţnice, potrebno

je da izmeĊu ranije optuţnice i opisa djela u izmijenjenoj optuţnici postoji istovjetnost u osnovnim elementima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izmjena se mora kretati u granicama subjektivnog i objektivnog identiteta. Zbog toga zakon predviĎa samo izmjenu optuţbe, ali ne i procesnu ustanovu

proširenja optuţbe koju su poznavali raniji procesni zakoni.

DOPUNA DOKAZNOG POSTUPKA (ĉl. 291.)

Prije nego što objavi da je glavni pretres završen, sudija/predsjednik vijeća treba upitati stranke i branioca da li eventualno imaju novih dokaznih prijedloga.

U ovom dijelu postupka iskljuĉena je mogućnost da sud pozove neke svoje svjedoke, već to mogu uraditi samo stranke i branilac.

Nakon što oni stave svoje dokazne prijedloge , sud ocjenjuje da li su oni opravdani i samo ukoliko su opravdani prihvata izvoĎenje takvih dokaza. ZAVRŠNA RIJEĈ (ĉl. 292.)

Nakon što sudija/predsjednik vijeća objavi da je dokazni postupak dovršen prelazi se na završnu rijeĉ.

Stranke i branilac iznose završne rijeĉi (završno izlaganje ili završni

govor), a ako je prisutan oštećeni i on takoĊer. Završna rijeĉ stranaka i branioca daje sliku i analizu kompletnog

dokaznog postupka. Naravno, potenciraju se oni dokazi koji potvrĊuju tezu optuţbe, odnosno odbrane i oni koji eliminišu tvrdnje suprotne stranke. Stranke i branilac iznose završne ĉinjeniĉne i pravne zakljuĉke, te predlaţu

prihvatanje ili odbijanje pojedinih dokaza. Zaključci prate uvodno izlaganje,

daje se prikaz dokaza koji potvrĎuju koncept optuţbe, odnosno odbrane

predočen još u uvodnom govoru. Na kraju završne rijeĉi tuţilac, osim uobiĉajenog prijedloga da se optuţeni oglasi krivim, moţe predloţiti i izricanje bilo koje kriviĉnopravne sankcije u skladu sa zakonom, jer nema zakonskih

ograniĉenja u tom pogledu. U toku završne rijeĉi tuţilac moţe odustati od optuţnice, jer glavni

pretres još nije završen i tada sud donosi presudu kojom se optuţba odbija. Praktiĉno, postoji i mogućnost da tuţilac u završnoj rijeĉi predloţi da sud donese presudu kojom se optuţeni oslobaĊa od optuţbe, što je

najpovoljniji ishod kriviĉnog postupka za optuţenog. U tom slučaju sud bi

trebao udovoljiti prijedlogu tuţioca, jer bi u suprotnom prekoračio optuţbu i učinio

bitnu povredu odredaba kriv. postupka. Završna rijeĉ oštećenog je ograniĉena na analizu dokaza koji potvrĊuju

osnovanost prijedloga za ostvarivanje imovinskopravnog zahtjeva koji se moţe

odnositi na naknadu štete, povrat stvari ili poništenje odreĊenog pravnog posla. Završna rijeĉ je obavezna za stranke i branioca, ali optuţeni ne mora

dati završnu rijeĉ ako to ne ţeli. MeĎutim, uskraćivanje optuţenom prava na

završno izlaganje predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka, jer je ovo pravo sastavni dio prava na odbranu.

Što se tiĉe redoslijeda završnih rijeĉi iste prvo daje tuţilac, zatim oštećeni, branilac i optuţeni. Tuţilac ima pravo da dadne repliku, a

posljednje rijeĉi uvijek pripadaju optuţenom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Više tuţilaca ili branilaca mogu dati završnu rijeĉ, tako da po meĊusobnom dogovoru mogu govoriti svi ili samo neki od njih, ali se ne

smiju ponavljati u svojim izlaganjima.

Ako svi daju završnu rijeĉ, vrši se podjela izlaganja npr. analiza iskaza

svjedoka, analiza nalaza i mišljenja vještaka, analiza elemenata kriviĉnog djela, kriviĉne odgovornosti ili okolnosti od kojih zavisi izricanje vrste i visine kriviĉnopravne sankcije itd.

ZAVRŠETAK GLAVNOG PRETRESA (ĉl. 293.)

Nakon završnih rijeĉi, sudija, odnosno predsjednik vijeća objavljuje

da je glavni pretres završen, a sud se povlaĉi na vijećanje i glasanje radi donošenja presude.

Prema tome, nakon završnih rijeĉi i objave da je glavni pretres završen mora se donijeti presuda, jer više ne postoji zakonska mogućnost ponovnog otvaranja glavnog pretresa.

Povlaĉenje suda na vijećanje i glasanje radi donošenja presude u smislu ove odredbe znaĉi da se ova procesna radnja obavlja u prisustvu sudije

pojedinca, odnosno ĉlanova vijeća i zapisniĉara. Zbog toga se sud moţe povući u posebnu prostoriju namijenjenu za donošenje odluka ili ostati u sudnici iz koje će udaljiti stranke, branioca i publiku do izricanja i objavljivanja presude.

Glava XXII – PRESUDA

Presuda je sudska odluka kojom se raspravlja kriviĉnopravni zahtjev

iznesen u optuţnom aktu. Postoje 4 vrste prvostepenih presuda koje sud

donosi i samo sud moţe donijeti sankciju, presudu. Presuda se izriĉe i objavljuje u ime Federacije Bosne i Hercegovine.

VEZANOST PRESUDE ZA OPTUŢBU (ĉl. 295. Stav 1.)

U zakonu je predviĊeno da se presuda moţe odnositi:

samo na osobu koja je optuţena (SUBJEKTIVNI IDENTITET) i

samo na djelo koje je predmet optuţbe sadrţane u potvrĊenoj optuţnici, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj optuţnici (OBJEKTIVNI IDENTITET).

Dakle, izmeĊu presude i optuţnice mora postojati objektivni i subjektivni identitet, a što je u skladu sa naĉelom akuzatornosti (tuţilac u

optuţnici odreĊuje protiv koje osobe se treba voditi kriviĉni postupak i za koje djelo).

PRAVNI IDENTITET PRESUDE (ĉl. 295. Stav 2.)

U pogledu pravnog identiteta izmeĊu presude i optuţnice, jasno je da on ne mora postojati, jer je u zakonu izriĉito navedeno da sud nije vezan za

WWW.BH-PRAVNICI.COM


prijedloge tuţioca iz optuţnice u pogledu pravne ocjene djela. Ovo znaĉi da

sud ne mora prihvatiti pravnu kvalifikaciju djela iz optuţnice, već ĉinjeniĉni opis

djela moţe pravno kvalifikovati na naĉin koji smatra ispravnim. Npr. ako je neke radnje iz optuţbe tuţilac pravno kvalifikovao kao kriviĉno

djelo teške kraĊe, sud moţe na osnovu ocjene ĉinjeniĉnog opisa djela zakljuĉiti da se radi o kriv. djelu kraĊe i dosljedno tome izvršiti prekvalifikaciju djela.

Zahvaljujući obaveznosti postojanja subjektivnog identiteta , sud

presudom moţe obuhvatiti samo onu osobu koja je optuţena. Ukoliko se u

toku glavnog pretresa pojavi sumnja da je neka druga, a ne optuţena, osoba

izvršila odreĊeno kriviĉno djelo, sud će donijeti oslobaĊajuću presudu. Istovremeno, sud ne bi mogao donijeti presudu kojom bi oglasio krivom tu drugu osobu, jer ona nije obuhvaćena optuţnim aktom.

Objektivni identitet izmeĊu optuţbe i presude je posljedica akuzatornog ili optuţnog principa. Zbog objektivnog identiteta izmeĊu optuţbe i presude,

sud u presudi mora riješiti predmet tuţioĉevog zahtjeva i istovremeno ne smije prekoraĉiti njegove granice. Dakle, identitet optuţbe i presude mora postojati:

u obimu, što znaĉi da presuda mora obuhvatiti i riješiti predmet optuţbe u

cjelini, tj. sve taĉke u potvrĊenoj, odnosno na glavnom pretresu izmijenjenoj

optuţnici, u sadrţaju, što znaĉi da se presuda mora odnositi na konaĉan sadrţaj

optuţnice, tj. na ono što je obuhvaćeno potvrĊenom, odnosno na glavnom

pretresu izmijenjenom optuţnicom. Postupajući suprotno, sud bi uĉinio bitnu povredu odredaba kriv.

postupka i presuda će se ukinuti, ako u tom smislu bude izjavljena ţalba. Postavlja se pitanje šta sud u ĉinjeniĉnom opisu djela optuţbe moţe

izmijeniti, a da ne povrijedi objektivni identitet presude i optuţbe? To su

one situacije kada tuţilac propusti da izmijeni neke ĉinjenice i okolnosti koje je trebao izmijeniti, pa sud doĊe u situaciju da to uradi. U ovim sluĉajevima, sud moţe:

a) mijenjati one ĉinjenice i okolnosti koje ne predstavljaju konstitutivna obiljeţja kriviĉnog djela (npr. umjesto ĉinjenica i okolnosti obijanja kod kriviĉnog djela teške kraĊe, moţe navesti ĉinjenice i okolnosti koje predstavljaju provaljivanje kod kriviĉnog djela teška kraĊe),

b) u ĉinjeniĉni opis djela unijeti neke privilegirajuće elemente (npr. tako da se

djelo moţe kvalifikovati kao kriviĉno djelo kraĊe umjesto kriviĉnog djela teške kraĊe).

Nasuprot tome, sud u ĉinjeniĉni opis nikad ne moţe unijeti kvalifikatorne okolnosti i dovesti optuţenog u teţi poloţaj od onoga u kome

je bio. Ako bi to uradio, to bi predstavljalo bitnu povredu odredaba kriv. postupka. Npr. ako se radi o optuţnici za kriv. djelo kraĊe, sud ne moţe

dodavati ĉinjenice i okolnosti koje bi to djelo kvalifikovale kao kriv. djelo teške kraĊe. Obrnuta situacija je moguća, odn. da sud iz ĉinjeniĉnog opisa djela iz optuţnice ispusti kvalifikatorne okolnosti zbog kojih je djelo pravno ocjenjeno kao

kriv. djelo teške kraĊe. Sud ovo moţe uraditi pod uslovom da ustanovi da takve okolnosti nisu dokazane, te djelo kvalifikovati kao kriviĉno djelo kraĊe. U

WWW.BH-PRAVNICI.COM


suprotnom, ako sud povrijedi objektivni identitet presude i optuţnice, radiće se o prekoraĉenju optuţnice, što ĉini bitnu povredu odredaba kriv. postupka.

U postupku prema maloljetnicima identitet izmeĊu presude i optuţbe rješava se na naĉin da je sudija za maloljetnike ovlašten da i bez prijedloga

tuţioca donese odluku na osnovu ĉinjeniĉnog stanja koje je izmijenjeno na glavnom pretresu (čl. 385. st. 4. ZKP FBiH).

DOKAZI NA KOJIMA SE ZASNIVA PRESUDA (ĉlan 296.)

Sud zasniva presudu samo na ĉinjenicama i dokazima koji su

izneseni na glavnom pretresu.

Prema tome, dokazi koji nisu neposredno izvoĊeni tokom pretresa i podvrgnuti ocjeni suda ne mogu se koristiti prilikom donošenja presude.

Sud je duţan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinaĉno i u vezi s ostalim dokazima i na osnovu takve ocjene izvesti zakljuĉak je li neka

ĉinjenica dokazana. Sud moţe odstupiti od neposrednog izvoĊenja dokaza na glavnom

pretresu samo onda ako je to predviĊeno u zakonu, kao npr.:

1. postoji mogućnost saslušanja svjedoka ili vještaka van suda ako oni nisu u mogućnosti da doĊu, a njihovo svjedoĉenje je vaţno za konkretni kriviĉni

predmet, 2. da se zapisnici o iskazima svjedoka, vještaka ili osumnjiĉenog iz istrage

ĉitaju na glavnom pretresu,

3. odredbe o radnjama dokazivanja, kao što su uviĊaj, pretresanje stana, prostorija ili osoba, privremeno oduzimanje predmeta, imovine ili

dokumentacije, 4. izuzetnu upotrebu kao dokaza ovjerenih kopija umjesto originala pismena,

zapisa ili fotografije. VRSTE PRESUDA (ĉlan 297.)

U zavisnosti od toga da li sud meritorno odluĉuje o optuţbi tuţioca,

zakon izdvaja 2 (dvije) vrste presuda koje sud donosi u prvom stepenu:

1. procesna (formalna presuda) i 2. meritorne presude.

1. U procesnu ili formalnu presudu spada

PRESUDA KOJOM SE OPTUŢBA ODBIJA (ĉl. 298.).

2. Meritorne presude po svom obliku mogu biti:

a) PRESUDA KOJOM SE OPTUŢENI OSLOBAĐA OD OPTUŢBE, b) PRESUDA KOJOM SE OPTUŢENI OGLAŠAVA KRIVIM , c) tzv. UTVRĐUJUĆA PRESUDA – donosi se kod neuraĉunljive osobe.

1. PROCESNA (FORMALNA) ili PRESUDA KOJOM SE OPTUŢBA ODBIJA -

(ĉlan 298.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kada je rijeĉ je o presudi kojom se optuţba odbija, za istu se zbog njene specifiĉnosti, pored zakonskog naziva, koriste izrazi formalna ili procesna

presuda. Sud je na prijedlog stranaka ili po sluţbenoj duţnosti obavezan da

vodi raĉuna da li su ispunjeni uvjeti za donošenje ovakve presude. Zakonodavac nije sluĉajno na prvom mjestu pomenuo ovu presudu,

jer ako su ispunjeni uvjeti za njeno donošenje, onda ne postoji mogućnost

da se sud upušta u meritum stvari, već mora donijeti presudu kojom se optuţba odbija.

Ta presuda se donosi u slijedećim sluĉajevima:

1) ako sud ni je stvarno nadleţan, 2) ako je tuţitelj od započinjanja pa do završetka glavnog pretresa odustao

od optuţnice, 3) ako nije bilo potrebnog odobrenja drţavnog organa za voĎenje postupka ili

je ono naknadno povučeno, 4) ako je optuţeni za isto krivično djelo već pravomoćno osuĎen, osloboĎen

od optuţbe ili je postupak protiv njega rješenjem obustavljen, osim ako se

podnesu novi dokazi ili ako je postupak obustavljen zbog odustanka tuţitelja od krivičnog gonjenja, a do odustanka tuţitelja je došlo zbog kriv.

djela zloupotreba sluţbenog poloţaja i 5) ako je optuţeni aktom amnestije ili pomilovanja osloboĎen od gonjenja ili

se gonjenje ne moţe preduzeti zbog zastarjelosti ili postoje druge

okolnosti koje isključuju krivično gonjenje.

Pošto je u pitanju procesna ili formalna presuda potpuno je jasno da njezino obrazloţenje treba biti kratko. Ovo je prvenstveno posljedica toga što

se sud nakon donošenja ove presude ne moţe upuštati u meritum stvari , ocjenu

izvedenih dokaza i slično. Tako, npr ukoliko tuţitelj na glavnom pretresu odustane od optuţbe onda se u obrazloţenju samo napiše kratko da je optuţnica

broj taj i tada od tada i tada podnesena protiv optuţenog zbog kriviĉnog djela . Npr. ubistva iz ĉlana 166. stav 1. KZFBIH, odbijena, a onda se u novom redu samo napiše da je tuţitelj na odrţanom pretresu odustao od optuţbe, pa je sud

na osnovu ĉlana 298. taĉka c. ZKPFBIH odluĉio kao u izreci.

2. MERITORNE PRESUDE 2.a PRESUDA KOJOM SE OPTUŢENI OSLOBAĐA OD OPTUŢBE (ĉlan 299.)

Ova presuda se donosi u 3 (tri) sluĉaja predviĊena u zakonu:

1. ako djelo za koje se optuţeni optuţuje nije zakonom propisano kao kriviĉno djelo. To će biti onda ako u djelu opisanom u optuţnici:

a) nedostaje neki od elemenata opšteg pojma kriviĉnog djela , a KZ kao

elemente opšteg pojma kriviĉnog djela predviĊa: da djelo mora biti zakonom propisano kao kriv. djelo,

da su njegova obiljeţja propisana zakonom i propisana sankcija, da je djelo protivpravno (tj, da ne postoji neki od zakonom

predviĊenih osnova koji iskljuĉuju protivpravnost, kao što su: 1.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


nuţna odbrana, 2. krajnja nuţda, 3. djelo malog znaĉaja, 4. pristanak povrijeĊenog, pod odreĊenim uslovima, 5. preduzimanje

odreĊenih graĊanskih ili sluţbenih duţnosti ili obavljanje odreĊenih radnji na osnovu zakonskog ovlaštenja), i

b) nedostaje neki od elemenata konkretnog krivičnog djela , c) ako je u činjeničnom opisu optuţnice naveden neki graĎansko-pravni

odnos, upravno-pravni odnos ili pravno-irelevantan odnos

d) da ne postoji uzročnost-kauzalitet (u smislu da je radnja uzrok posljedice).

2. ako postoje okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉnu odgovornost. Osnovi koji isključuju krivičnu odgovornost su: 1. nehat (isključena je krivična

odgovornost kad se neko krivično djelo moţe izvršiti samo sa umišljajem, a kod optuţenog se utvrdi nehat), i 2. stvarna zabluda.

3. ako nema dovoljno dokaza da je optuţeni uĉinio kriviĉno djelo za

koje se optuţuje. Ovim je konkretizovano načelo in dubio pro reo. Dakle,

sud je duţan donijeti oslobaĎajuću presudu, kako onda kad je sa sigurnošću utvrĎeno, tj. dokazano da optuţeni ni je izvršio kriv. djelo za

koje se optuţuje, tako i onda kad sud ostane u sumnji da li je optuţeni učinio kriv. djelo. TakoĎer, sve činjenice koje su in peius optuţenog

moraju se sa sigurnošću utvrditi, tj. dokazati, a ako se to ne postigne uzima se kao da one i ne postoje. I, treće, sve činjenice koje su in favorem optuţene osobe uzimaju se kao da postoje i onda kad su utvrĎene sa

vjerovatnošću.

2.b PRESUDA KOJOM SE OPTUŢENI OGLAŠAVA KRIVIM (ĉlan 300.) Ona moţe imati sljedeće pojavne oblike:

1) osuĊujuća presuda - kojom se osoba glašava krivom i osuĊuje na odreĊenu vrstu i visinu kazne, ili

2) uslovna osuda - kojom se osobi utvrĊuje kazna bez njenog izvršenja, ili 3) osloboĊanje od kazne - presuda kojom se optuţeni koji je oglašen krivim za

odreĊeno kriv. djelo osloboĊa od kazne, ili

4) kazneni nalog - presuda kojom se optuţenom koji je oglašen krivim za odreĊeno kriviĉno djelo izdaje kazneni nalog.

U presudi kojom se optuţeni oglašava krivim, sud će navesti

slijedeće:

1. za koje se kriviĉno djelo optuţeni oglašava krivim, uz navoĊenje ĉinjenica i okolnosti koje ĉine obiljeţja kriviĉnog djela i od kojih

zavisi primjena odreĊene odredbe Kriviĉnog zakona. (Ovaj dio

presude mora biti jasan i odreĊen, kao i potpun. Dakle, sud mora utvrditi postojanje ĉinjenica i okolnosti koje ĉine obiljeţja kriviĉnog djela, i zatim ih

mora unijeti u izreku svoje presude.) 2. zakonski naziv kriviĉnog djela i koje su odredbe Kriviĉnog zakona

primijenjene. (Ako je djelo sadrţano u sporednom kriviĉnom

zakonodavstvu, tj. u drugom zakonu, navodi se naziv djela - ako je u

WWW.BH-PRAVNICI.COM


zakonu dat takav naziv, kao i naziv posebnog zakona o kojem je rijeĉ, te odredba zakona koja propisuje odreĊeno ponašanje kao kriviĉno djelo).

3. kakva se kriviĉnopravna sankcija izriĉe optuţenom ili se po odredbama Kriviĉnog zakona oslobaĊa od kriviĉnopravne sankcije.

(U izreci osuĊujuće presude mora se jasno odrediti vrsta i visina kriviĉnopravna sankcije koja se izriĉe, i to kako glavne, tako i sporedne. Za kriviĉna djela koja su izvršena u sticaju, u izreku presude se unose

kriviĉnopravne sankcije utvrĊene za svako pojedinaĉno kriviĉno djelo, a zatim jedinstvena kriviĉnopravna sankcija koja je izreĉena za sva djela u

sticaju. Zajedniĉka kriviĉnopravna sankcija koja se odmjerava osuĊenoj osobi odmjerava se po istim pravilima kao i kriviĉnopravna sankcija za kriviĉna djela izvršena u sticaju).

4. te odluke o:

1) uslovnoj osudi,

2) mjerama sigurnosti, 3) oduzimanju imovinske koristi, 4) vraćanju predmeta (ako predmeti dotad nisu vraćeni vlasniku/. drţatelju),

5) uraĉunavanju pritvora ili već izdrţane kazne, 6) troškovima kriviĉnog postupka,

7) imovinskopravnom zahtjevu, 8) objavi pravosnaţne presude putem sredstava javnog informiranja.

Svaka osuĊujuća presuda ili neki drugi gore navedeni oblik presude kojom se optuţeni oglašava krivim neće uvijek obuhvatiti sve navede podatke, jer se

uvijek ne donose sve taksativno navedene odluke. Ako je optuţenom izreĉena novĉana kazna, u presudi će se odrediti rok u

kojem se novĉana kazna ima platiti i naĉin zamjene izvršenja novĉane kazne u

sluĉaju da se novĉana kazna ne plati.

OBJAVLJIVANJE PRESUDE VRIJEME I MJESTO OBJAVLJIVANJA PRESUDE (ĉlan 301.)

1) Pošto je presuda izreĉena sud će je odmah objaviti. Ako sud nije u

mogućnosti da istog dana po završetku glavnog pretresa izrekne presudu, odloţit će objavljivanje presude najviše za tri dana i odredit će vrijeme i mjesto objavljivanja presude.

2) Sud će u prisutnosti stranaka, branitelja, zakonskih zastupnika i punomoćnika javno proĉitati izreku i priopćiti ukratko razloge presude.

3) Objavljivanje presude će se izvršiti i kad stranka, branitelj, zakonski zastupnik ili punomoćnik nije prisutan. Sud moţe odluĉiti da optuţenom koji je odsutan, presudu usmeno priopći sudija, odnosno predsjednik

vijeća ili da mu se presuda samo dostavi. 4) Ako je javnost na glavnom pretresu bila iskljuĉena, izreka presude će se

uvijek proĉitati u javnom zasjedanju. Vijeće će odluĉiti hoće li i koliko iskljuĉiti javnost prilikom objavljivanja razloga presude.

5) Svi prisutni saslušaće ĉitanje izreke presude stojeći.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


POUKA O PRAVU NA ŢALBU I DRUGA UPOZORENJA (ĉlan 303.)

1) Po objavljivanju presude, sudija, odnosno predsjednik vijeća, će pouĉiti

optuţenog i oštećenog o pravu na ţalbu, kao i o pravu na odgovor na ţalbu.

2) Ako je optuţenom izreĉena uvjetna osuda, sudija, odnosno predsjednik

vijeća upozorit će ga na znaĉaj uvjetne osude i na uvjete kojih se mora pridrţavati.

3) Sudija/predsjednik vijeća će upozoriti optuţenog da je do pravosnaţnog okonĉanja postupka duţan obavijestiti sud o svakoj promjeni adrese.

PISANA IZRADA PRESUDE (ĉl. 304. - 306.)

Presuda koja je objavljena mora se pisano izraditi u roku od 15 dana

po objavljivanju, a u sloţenim stvarima, izuzetno u roku od 30 dana.

Ako presuda nije izraĊena u tim rokovima sudija, odnosno predsjednik

vijeća je duţan obavijestiti predsjednika suda zbog ĉega to nije uĉinjeno. Predsjednik suda će, po potrebi, poduzeti mjere da se presuda što prije izradi.

Glava XXIII – REDOVNI PRAVNI LIJEKOVI

ŢALBA NA PRVOSTEPENU PRESUDU PRAVO NA ŢALBU I ROK (ĉlan 307.)

U ZKP-u je predviĊen rok za ţalbu od 15 dana od dana dostavljanja

presude.

Pri tome se u zakonu ništa ne navodi o kakvoj se presudi radi, što znači

da se ţalba moţe podnijeti protiv svih meritornih i procesnih presuda. Pomenuti rok za ţalbu predstavlja pravo sui generis, što znaĉi da

stranke i branitelj (svako od njih) imaju svoj rok za ţalbu od 15 dana, koji

poĉinje teći od dana dostavljanja prijepisa presude.

Kada su u pitanju osobe koje mogu izjaviti ţalbu u korist optuţenog

(bračni, vanbračni drug, roditelj ili dijete i usvojitelj, odn. usvojenik) njima se rok za ţalbu računa od dana kada je optuţeni primio presudu.

Postoji mogućnost da u sloţenim stvarima stranke i branitelj traţe

produţenje roka za ţalbu i isti se iz opravdanih razloga moţe produţiti još najviše 15 dana. Kada stranke ili branitelj podnesu zahtjev za produţenje

ţalbenog roka onda od toga dana pa do donošenja odluke suda ne teĉe rok za ţalbu, a kada sud donese odluku rok za ţalbu se nastavlja za preostali vremenski period, a u sluĉaju da je dozvoljeno produţenje ţalbenog roka onda

dolazi do zbrajanja preostalih dana sa novih 15 dana ţalbenog roka. Ako je produţenje ţalbenog roka traţila jedna strana i to bude dozvoljeno onda

produţenje ţalbenog roka vaţi i za suprotnu stranu. Blagovremeno podnesena ţalba odlaţe izvršenje presude.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


SUBJEKTI ŢALBE (ĉlan 308.)

Zakonodavac je odredio ko moţe podnijeti ţalbu, a to su:

1. optuţeni i njegov branitelj,

2. tuţitelj, koji moţe podnijeti ţalbu kako na štetu, tako i u korist optuţenog (ovo se nikad nije desilo),

3. roditelj ili dijete i usvojitelj, odnosno usvojenik (samo u korist optuţenog),

4. oštećeni zbog troškova kriviĉnog postupka i odluke o imovinskopravnom zahtjevu i

5. osoba ĉiji je predmet oduzet ili od koje je oduzeta imovinska korist pribavljena kriviĉnim djelom.

Branitelj i druge osobe koje mogu izjaviti ţalbu u korist optuţenog, istu mogu podnijeti bez posebnih ovlaštenja, ali ne i protiv njegove volje,

osim ako je optuţenom izreĉena kazna dugotrajnog zatvora.

ODRICANJE I ODUSTAJANJE OD ŢALBE (ĉlan 309.)

Nakon što sud donese presudu, prestaju njegova ovlašćenja u

smislu eventualnog ţalbenog postupka, pa jedino od volje stranaka ovisi da li će doći do ţalbenog postupka. Kada se ovo ima u vidu onda je jasno da

je zakonodavac poštovao dispoziciju volje stranaka što je sve povezano sa

njihovim pravom da se odreknu ili odustanu od već izjavljene ţalbe pod propisanim uvjetima.

Odricanje od prava na ţalbu se sastoji od izjave ovlaštene osobe da

neće koristiti ţalbu protiv presude, a odustajanje od ţalbe znaĉi da je ovlaštena osoba dala izjavu da povlaĉi blagovremeno podnesenu ţalbu.

Pravno dejstvo imaju samo kod ovlaštenih osoba. Tako npr. kako branitelj, tako ni druge osobe koje mogu izjaviti ţalbu u korist optuţenog ne mogu dati izjavu da odustaju od ţalbe ukljuĉujući i onu ţalbu koju su te osobe napisale.

Optuţeni se moţe odreći prava na ţalbu tek nakon što mu je presuda dostavljena.

Od toga je napravljen izuzetak tako da se optuţeni moţe odreći od prava na ţalbu i prije toga ukoliko su ispunjena dva uvjeta a to su:

1) ako se i tuţitelj odrekao prava na ţalbu i

2) ako optuţeni po presudi ne bi trebao izdrţavati kaznu zatvora . To će biti u slučaju ako mu je izrečena novčana kazna, uvjetna osuda, ako je oglašen

krivim, a osloboĎen je od kazne i ako je izrečenu kaznu zatvora izdrţao u pritvoru (npr bio je u pritvoru 6 mj., a izreĉena mu kazna zatvora od 6 mj.).

Do donošenja odluke vijeća apelacionog odjeljenja optuţeni moţe odustati od svoje ţalbe kao i ţalbe koja je izjavljena u njegovu korist.

Optuţeni jedino ne moţe odustati od ţalbe koju je izjavio tuţitelj u njegovu korist (nikada se to nije desilo).

Tuţitelj se moţe odreći od prava na ţalbu odmah nakon objavljivanja

presude, a moţe odustati od izjavljene ţalbe prije nego što apelaciono vijeće donese odluku.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


SADRŢAJ ŢALBE I OTKLANJANJE NEDOSTATAKA ŢALBE (ĉlan 310.)

U zakonu je propisano šta ţalba treba da sadrţi, pa je tako navedeno

da ona treba da sadrţi 5 sastojaka i to:

1. oznaĉenje presude protiv koje se podnosi ţalba (naziv suda, broj predmeta i datum donošenje presude),

2. osnov za pobijanje ţalbe (obavezan sastojak), 3. obrazloţenje (obavezan sastojak),

4. ţalbeni prijedlog, 5. potpis (obavezan sastojak).

Od ovih sastojaka ţalbe obavezni su: osnov za pobijanje ţalbe, obrazloţenje i potpis.

Ako je ţalbu podnio optuţeni koji nema branitelja ili oštećen i koji nema punomoćnika, a ţalba ne sadrţi sve ono što je potrebno i što je navedeno u zakonu, onda sud poziva ţalitelja da ţalbu dopuni. Ukoliko ne postupi tako i ne

dopuni ţalbu, a ţalba ne sadrţi obavezne sastojke onda će sud njegovu ţalbu rješenjem odbaciti. To će isto uraditi ako ne moţe utvrditi na koju se presudu

njegova ţalba odnosi. Kada je u pitanju ţalba u korist optuţenog (bez obzira ima li optuţeni

branitelja ili ne), sud takvu ţalbu sa takvim nedostacima ne moţe odbaciti i dostavlja je drugostepenom sudu na rješavanje. Ţalbu optuţenog moţe odbaciti jedino u sluĉaju ako se ne moţe utvrditi na koju presudu se odnosi.

Odbacivanje ţalbe oštećenog ili optuţenog zbog toga što nisu ni na poziv suda naveli na koju se presudu odnosi njihova ţalba moţe uslijediti samo nakon

što sud pokuša to utvrditi kroz upisnike i imenike. Zakonodavac postupa vrlo rigorozno u odnosu na ţalbu tuţitelja koja

ne sadrţi obavezne sastojke, kao i u odnosu na ţalbu oštećenog koji ima

punomoćnika, jer u sluĉaju ako te ţalbe ne sadrţe obavezne sastojke ista se odbacuje, a to se ĉini i u sluĉaju ako se ne moţe utvrditi na koju

presudu se odnosi ţalba. ŢALBENI OSNOVI (član 311.)

Presuda se moţe pobijati:

1. zbog bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka, 2. zbog povrede Kriviĉnog zakona, 3. zbog pogrešno ili nepotpuno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja,

4. zbog odluke o kriviĉnopravnim sankcijama, oduzimanju imovinske koristi, troškovima kriviĉnog postupka, imovinskopravnom zahtjevu, kao i zbog

odluke o objavljivanju presude putem sredstava javnog informiranja.

1. BITNE POVREDE ODREDABA KRIVIĈNOG POSTUPKA (član 312.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka mogu biti: 1. apsolutne i 2. relativne.

Apsolutno bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka su taksativno nabrojane i neoboriva je pretpostavka da su one negativno utjecale na

zakonitost i pravilnost izreĉene presude, pa je u pogledu njihovog postojanja iskljuĉeno bilo kakvo dodatno ocjenjivanje vijeća apelacionog odjeljenja. Valja imati u vidu, da apelaciono vijeće nakon što ustanovi

opravdanost ţalbenih prigovora u pogledu postojanja bitnih povreda kriviĉnog postupka koje se odnose samo na povredu propisa kriviĉnog postupka o

postojanju odobrenja nadleţnog organa, kao i u sluĉaju prekoraĉenja optuţbe, ne moţe ukinuti prvostepenu presudu već je mora preinaĉiti (čl. 329. st.1.

ZKP). Ovo, naravno, samo pod uslovom, da nema nekog razloga za ukidanje

prvostepene presude zbog postojanja neke druge bitne povrede odredaba kriv. postupka i li pogrešno ili nepotpuno utvrĎenog činjeničnog stanja.

Apsolutno bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka, taksativno su nabrojane u zakonu, i to su:

a) ako je sud bio nepropisno sastavljen ili ako je u izricanju presude uĉestvovao

sudija koji nije uĉestvovao na glavnom pretresu ili koji je pravomoćnom odlukom izuzet od suĊenja,

b) ako je na glavnom pretresu uĉestvovao sudija koji se morao izuzeti , c) ako je glavni pretres odrţan bez osobe ĉija je prisutnost na glavnom pretresu

po zakonu obavezna ili ako je optuţenom, branitelju ili oštećenom protivno

njegovom zahtjevu, uskraćeno da na glavnom pretresu upotrebljava svoj jezik i da na svom jeziku prati tok glavnog pretresa,

d) ako je povrijeĊeno pravo na odbranu, e) ako je protivno zakonu bila iskljuĉena javnost na glavnom pretresu, f) ako je sud povrijedio propise kriviĉnog postupka o postojanju

odobrenja nadleţnog organa - preinaĉava presudu, g) ako je sud donio presudu, a nije bio stvarno nadleţan ili ako je nepravilno

odbio optuţbu zbog stvarne nenadleţnosti - preinaĉava presudu, h) ako sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optuţbe, i) ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakona

ne moţe zasnovati presuda, j) ako je optuţba prekoraĉena - preinaĉava presudu, i

k) ako je izreka presude nerazumljiva, protivrjeĉna sama sebi ili razlozima presude ili ako presuda uopće ne sadrţi razloge ili u njoj nisu navedeni razlozi o odluĉnim ĉinjenicama.

Bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka postoji i ako sud u toku

glavnog pretresa ili prilikom donošenja presude nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP-a, a to je bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude (relativno bitne povrede

odredaba kriviĉnog postupka).

Dakle, relativno bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka se svode na

neprimjenjivanje ili pogrešno primjenjivanje neke procesne odredbe. Kada je u pitanju relativno bitna povreda odredaba kriviĉnog

postupka, potrebno je da se ţalbom ukazuje ne samo na radnje i propuste

WWW.BH-PRAVNICI.COM


u kojima se ogleda neprimjenjivanje ili nepravilno primjenjivanje odreĊene odredbe procesnog zakona, nego i da se ţalbom ukazuje i u kom smislu i

zbog ĉega je to bilo ili moglo biti od utjecaja na zakonito i pravilno donošenje presude. U protivnom, ispitivanje o tome da li je uĉinjena relativno

bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka bi se pretvorilo u ispitivanje po sluţbenoj duţnosti.

Za postojanje relativno bitne povrede odredaba kriviĉnog postupka nije

potrebno da se pogrešno postupanje sudije ili vijeća kriviĉnog odjeljenja kumulativno odrazilo kako na zakonito, tako i na pravilno donošenje presude, već

je dovoljno postojanje jedne od tih posljedica.

2. POVREDE KRIVIĈNOG ZAKONA (član 313.)

Povreda kriv. zakona postoji ako je KZ FBiH povrijeĊen u pitanju:

1. da li je djelo za koje se optuţeni goni kriviĉno djelo, 2. postoje li okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉnu odgovornost,

3. postoje li okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje, a naroĉito da li je nastupila zastarjelost kriviĉnog gonjenja ili je gonjenje iskljuĉeno usljed

amnestije ili pomilovanja ili je stvar već pravomoćno presuĊena, 4. da li je u pogledu kriviĉnog djela koje je predmet optuţbe primijenjen

zakon koji se ne moţe primijeniti,

5. da li je odlukom o kazni ili uvjetnoj osudi, odnosno odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi prekoraĉeno ovlaštenje koje

sud ima po zakonu, 6. da li su pravilno primij. odredbe o uraĉunavanju pritvora i izdrţane kazne.

Ako sud u ţalbenom postupku utvrdi da su u naprijed navedenom smislu u prvostepenom postupku povreĊene odredbe KZ FBiH, ne moţe doći do ukidanja

presude, jer se ista preinaĉuje.

3. POGREŠNO ILI NEPOTPUNO UTVRĐENO ĈINJENIĈNO STANJE (čl 314.)

Presuda se moţe pobijati zbog pogrešno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja

(postoji kad je sud neku odluĉnu ĉinjenicu pogrešno utvrdio) ili nepotpuno utvrĊenog ĉinjeniĉnog stanja (postoji kad sud neku odluĉnu ĉinjenicu uopšte nije utvrdio). Nepotpuno utvrĊeno ĉinjeniĉno stanje postoji i kad na to ukazuju nove

ĉinjenice ili novi dokazi.

4. ODLUKE O KRIVIĈNOPRAVNOJ SANKCIJI, TROŠKOVIMA POSTUPKA, IMOVINSKOPRAVNOM ZAHTJEVU I OBJAVLJIVANJU PRESUDE (član 315.)

1. Presuda se moţe pobijati zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi kad tom odlukom nije prekoraĉeno zakonsko ovlaštenje, ali sud nije pravilno

odmjerio kaznu, s obzirom na okolnosti koje utiĉu da kazna bude veća ili manja i zbog toga što je sud primijenio ili nije primijenio odredbe o

WWW.BH-PRAVNICI.COM


ublaţavanju kazne, o oslobaĊanju od kazne, ili o uvjetnoj osudi, iako su za to postojali zakonski uvjeti.

2. Odluka o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi moţe se pobijati i ako odlukom o mjeri sigurnosti ili o oduzimanju imovinske koristi

nije prekoraĉeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu, ali je sud nepravilno donio ovu odluku ili nije izrekao mjeru sigurnosti, odnosno oduzimanje imovinske koristi, iako su za to postojali zakonski uvjeti. Iz istih razloga

moţe se pobijati odluka o troškovima kriviĉnog postupka. 3. Odluka o imovinskopravnom zahtjevu, kao i odluka o objavljivanju presude

putem sredstava javnog informiranja moţe se pobijati kad je sud o ovim pitanjima donio odluku protivno zakonskim odredbama.

PODNOŠENJE ŢALBE (član 316.)

Ţalba se podnosi sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud, kao i za protivnu stranku i branitelja, radi davanja odgovora.

Neblagovremenu, nedopuštenu i ţalbu izjavljenu od neovlaštene osobe,

odbacit će rješenjem sudija, odnosno predsjednik vijeća. ODGOVOR NA ŢALBU (član 317.)

Primjerak ţalbe dostavlja se protivnoj stranci i branitelju, koji mogu u roku od 8 dana od dana prijema podnijeti sudu odgovor na ţalbu. Ţalba i odgovor na

ţalbu, sa svim spisima i prepisom zapisnika sa glavne rasprave, dostavlja se apelacionom odjeljenju.

SUDIJA IZVJESTITELJ (član 318.)

Kad spis po ţalbi stigne apelacionom sudu, predsjednik apelacionog suda

dostavlja spis predsjedniku apelacionog vijeća koji odreĎuje sudiju izvjestitelja. Sudija izvjestitelj moţe, po potrebi, od sudije, odnosno predsjednika vijeća

koje je donijelo pobijanu presudu, pribaviti izvještaj o povredama odredaba krivičnog postupka, a moţe i provjeriti navode ţalbe u pogledu novih dokaza i novih činjenica ili pribaviti potrebne izvještaje ili spise. Kada sudija izvjestitelj

pripremi spis, predsjednik vijeća će zakazati sjednicu vijeća.

SJEDNICA VIJEĆA (član 319.)

O sjednici vijeća obavijestit će se tuţilac, optuţeni i njegov brani lac. Ako se optuţeni nalazi u pritvoru ili na izdrţavanju kazne osigurat će se

njegova prisutnost. Sjednica vijeća počinje izlaganjem podnositelja ţalbe, a nakon toga druga

stranka izlaţe odgovor na ţalbu. Vijeće moţe od stranaka i branioca koji su prisutni sjednici zatraţiti potrebno objašnjenje u vezi sa ţalbom i odgovorom na ţalbu. Stranke i branilac mogu predloţiti da se pročitaju pojedini spisi i mogu, po

dopuštenju predsjednika vijeća, dati potrebna objašnjenja za svoje stavove iz ţalbe, odnosno odgovora na ţalbu, ne ponavljajući ono što je sadrţano u

objašnjenjima. Nedolazak stranaka i branioca koji su uredno obaviješteni ne sprječava odrţavanje sjednice vijeća.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Na sjednici vijeća kojoj su prisutne stranke i branitelj javnost se moţe isključiti samo pod uslovima odreĎenim ovim zakonom (čl. od 250. do 252).

Zapisnik o sjednici vijeća priključuje se spisima. Rješenja o odbacivanju ţalbe kao neblagovremene ili kao nedopuštene,

mogu se donijeti i bez obavještavanja stranaka i branioca o sjednici vi jeća. ODLUĈIVANJE U SJEDNICI VIJEĆA ILI PRETRESU (Član 320.)

Vijeće apelacionog odjeljenja donosi odluku u sjednici vijeća ili na osnovu odrţanog pretresa. GRANICE ISPITIVANJA PRESUDE (Član 321.)

Vijeće apelacionog odjeljenja ispituje presudu u onom dijelu u kojem se ona pobija ţalbom.

Sud uvijek mora voditi raĉuna o osnovama i razlozima ţalbe, jer mu to ukazuje koji dio presude je ovlašten da preispituje u smislu podnesene ţalbe. Nema preispitivanja presude po sluţbenoj duţnosti ni u kojem

pravcu.

Ukoliko sud uvaţi ţalbu iz osnova bitne povrede odredaba kriviĉnog

postupka i ukine presudu, sud se u ovom sluĉaju ne upušta u preispitivanje ostalih ţalbenih osnova (pogrešno i nepotpuno utvrĎeno činjenično stanje....)

Ako nije uĉinjena bitna povreda odredaba kriviĉnog postupka sud se moţe

upustiti u ispitivanje ĉinjeniĉnog stanja, pa ako utvrdi da je ţalba osnovana ukida presudu, ali se ni tada kao ni u prethodnom sluĉaju ne upušta u ocjenu niţih

ţalbenih osnova (povrede krivičnog zakona i odluka o kazni). Ukoliko je ĉinjeniĉno stanje pravilno i potpuno utvrĊeno, tek se tada sud

upušta u ocjenu niţih ţalbenih osnova i to povrede krivičnog zakona u odnosu na

koje, ukoliko su opravdane, ne moţe doći do ukidanja presude jer se ista preinačuje.

ZABRANA REFORMATIO IN PEIUS (član 322.)

Ako je podnesena ţalba samo u korist optuţenog, presuda se ne

smije izmijeniti na njegovu štetu.

Ovo podrazumijeva i slučajeve i ako je tuţitelj izjavio ţalbu, ali npr. samo

zbog odluke o kazni pa doĎe do ukidanja presude, onda nakon donošenja presude u ponovljenom postupku tuţitelj moţe izjaviti ţalbu samo zbog odluke o

kazni. Jednom ukinuta presuda po ţalbi optuţenog uslovljava zabranu reformatio

in peius i više se presuda ne moţe izmijeniti na njegovu štetu. BENEFICIO COHESIONIS (član 323.)

Ako ţalbeno vijeće povodom ţalbe jednog od saoptuţenih ocijeni da

su razlozi zbog kojih je uvaţena njegova ţalba od koristi i za saoptuţenog koji se nije ţalio ili se ţalio, ali ne u tom pravcu, onda će sud uzeti kao da takva ţalba postoji.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


UvoĎenjem ovog pravnog instituta, zakonodavac nastoji da se spriječi mogućnost da se sudi dvojici ili više optuţenih, koji su u istoj pravno situaciji, a

da u ţalbenom postupku doĎe do razlika. Npr. ako je neki od optuţenih u ţalbi naveo da je prvostepeni sud uĉinio bitnu povredu, pa drugostepeni sud uvaţi tu

njegovu ţalbu, onda se po sluţbenoj duţnosti ovo proširuje i na saoptuţenog koji nije izjavio ţalbu ili je nije izjavio u tom pravcu.

Najbolji primjer za pravni institut beneficio cohesionis jeste situacija kada

se jedan optuţeni ţalio zbog odluke o kazni u kojoj navodi da mu prilikom odmjeravanja kazne nije uzeto u obzir da je u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela

bio smanjeno uraĉunljiv. Ukoliko sud uvaţi takvu njegovu ţalbu i odmjeri mu kaznu u kraćem vremenskom trajanju, onda će u smislu ovog pravnog instituta to biti prošireno i na optuţenog koji se nije ţalio ili nije izjavio ţalbu u tom pravcu ,

pod uslovom da je i on u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela bio bitno smanjeno uraĉunljiv. ODLUKE PO ŢALBI (član 325. – 331.)

Vijeće apelacionog odjeljenja moţe u sjednici vijeća:

1) rješenjem odbaciti ţalbu kao neblagovremenu - ako se utvrdi da je

podnijeta nakon proteka zakonskog roka za njeno podnošenje. 2) rješenjem odbaciti ţalbu kao nedopuštenu - ako se utvrdi da je ţalbu

podnijela osoba koja nije ovlaštena za podnošenje ţalbe ili osoba koja se odrekla prava na ţalbu ili osoba koja je odustala od ţalbe ili ako ţalba po

zakonu nije dopuštena (npr. ţalba optuţenog na vlastitu štetu, ili ţalba oštećenog ili njegovog punomoćnika izvan okvira propisanih u zakonu).

3) presudom odbiti ţalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostepenu presudu - kad utvrdi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija

ţalbom. 4) preinaĉiti prvostepenu presudu - ako smatra da su odluĉne ĉinjenice u

prvostepenoj presudi pravilno utvrĊene, ali da se, s obzirom na utvrĊeno

ĉinjeniĉno stanje i po pravilnoj primjeni zakona, trebala donijeti drukĉija presuda, a prema stanju stvari i u sluĉaju bitnih povreda odredaba kriviĉnog postupka o postojanju odobrenja nadleţnog organa, zatim ako je

sud donio presudu, a nije bio stvarno nadleţan ili ako je nepravilno odbio optuţbu zbog stvarne nenadleţnosti, te ako je optuţba prekoraĉena

5) ukinuti presudu i odrţati pretres - ako utvrdi da postoji neka od bitnih

povreda odredaba kriv.postupka (osim povrede odredaba kriviĉnog postupka o postojanju odobrenja nadleţnog organa ili prekoraĉenja

optuţbe) ili da je presuda zasnovana na pogrešno ili nepotpunom utvrĊenom ĉinjeniĉnom stanju, jer nema ovlaštenja da na sjednici vijeća

ispravlja ĉinjeniĉno stanje. U obrazloţenju takve presude, u dijelu kojim se ukida I st. presuda ili u rješenju kojim se ukida I st. presuda, navest će se samo kratki razlozi za

ukidanje. O svim ţalbama protiv iste presude vijeće apelacionog odjeljenja

odluĉuje jednom odlukom.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


PRETRES PRED VIJEĆEM APELACIONOG ODJELJENJA (član 332.)

Zakon propisuje da će se odredbe o glavnom pretresu u I. st.

postupku shodno primijeniti i na pretres pred vijećem apelacionog

odjeljenja.

Na tom pretresu, vijeće apelacionog odjeljenja je obavezno da izvede procesne radnje odreĊene u prvostepenoj odluci i da raspravi sva sporna pitanja

na koja je u njoj ukazano. Pri tome valja posebno naglasiti, da se zakazani pretres ponavlja samo u onom dijelu u kome se ponovo sudi, a to moţe biti u

cjelini ako je rješenjem ukinuta prvostepena presuda ili u pojedinim dijelovima kada je presuda ukinuta djelimično.

Na sjednici vijeća apelacionog odjeljenja nije moguće izvoditi

dokaze, a niti se moţe nakon ukidanja presude predmet dostaviti I st. sudu na ponovno suĊenje, već to vijeće mora odrediti odrţavanje pretresa na

kome je dozvoljeno izvoditi dokaze.

Prema ovoj odredbi zakonska odreĎenja iz stava 2. se ne odnose na osobe koje mogu odbiti svjedočenje iz člana 97. ovog zakona.

ŢALBA NA DRUGOSTEPENU PRESUDU USLOVI ZA PODNOŠENJE ŢALBE I POSTUPAK PO ŢALBI (član 333.)

PredviĊena je mogućnost podnošenja ţalbe ako sud koji odluĉuje u

drugom stepenu preinaĉi presudu prvostepenog suda kojom je optuţeni

osloboĊen od optuţbe, te mu izrekne presudu kojom ga oglašava krivim, ili je po ţalbi na oslobaĊajuću presudu na raspravi donijelo presudu kojom ga oglašava krivim.

Protiv navedene drugostepene presude dozvoljena je ţalba sudu trećeg stepena, a to je Vrhovni sud FBiH.

Ţalba protiv drugostepene presude podnosi se prvostepenom sudu, koji ţalbu zajedno sa spisima predmeta dostavlja drugostepenom sudu. Nakon toga, drugostepeni sud treba ispitati blagovremenost i dopuštenost ţalbe, pa tek onda

spise predmeta dostaviti trećestepenom sudu (Vrhovnom sudu FBiH). Vrhovni sud ima mogućnost da ispituje samo pravilnost

drugostepene presude, a ne i prvostepene presude. Upravo zbog toga, ako ţalitelj iznosi opravdane prigovore, Vrhovni sud moţe ukinuti samo drugostepenu presudu, a neće dirati prvostepenu presudu.

Što se tiče sastava tročlanog vijeća, treba naglasiti da u njemu ne mogu sudjelovati sudije koje su učestvovale u donošenju presude koja se pobija

ţalbom.

ŢALBA NA RJEŠENJE Dopuštenost ţalbe na rješenje (Član 334.)

Protiv rješenja suda donesenog u prvom stepenu stranke, branitelj i osobe ĉija su prava povrijeĊena mogu podnijeti ţalbu uvijek kad u ovom zakonu nije izriĉito odreĊeno da ţalba nije dopuštena.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Protiv rješenja vijeća donesenog u toku istrage nije dopuštena ţalba, ako ovim zakonom nije drugačije odreĎeno.

Rješenja koja se donose radi pripremanja glavnog pretresa i presude mogu se pobijati samo u ţalbi na presudu. Opći rok za podnošenje ţalbe (Član 335.)

Ţalba se podnosi sudu koji je donio rješenje.

Ako ovim zakonom nije drugaĉije odreĊeno, ţalba na rješenje podnosi se u roku od tri dana od dana dostavljanja rješenja.

Suspenzivno djelovanje ţalbe (Član 336.)

Ako u ovom zakonu nije drugačije odreĎeno, podnošenjem ţalbe na

rješenje odlaţe se izvršenje rješenja protiv koga je podnesena ţalba. Odluĉivanje o ţalbi na rješenje (Član 337.)

O ţalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu odluĉuje vijeće apelacionog odjeljenja višeg suda, ako ovim zakonom nije drugaĉije odreĊeno. O ţalbi protiv rješenja donesenog u prvom stepenu pred Vrhovnim sudom

Federacije odluĉuje vijeće apelacionog odjeljenja Vrhovnog suda FBiH. O ţalbi protiv rješenja SPP, odnosno SPS odlučuje vijeće istog suda, osim

ako ovim zakonom nije drugačije odreĎeno. Odlučujući o ţalbi sud moţe rješenjem odbaciti ţalbu kao neblagovr. ili

kao nedopuštenu, odbiti ţalbu kao neosnovanu ili uvaţiti ţalbu i rješenje

preinačiti ili ukinuti i, po potrebi, predmet uputiti na ponovno odlučivanje.

Glava XXIV – VANREDNI PRAVNI LIJEK PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340.)

Kriviĉni postupak koji je dovršen pravomoćnim rješenjem ili pravomoćnom

presudom, moţe se na zahtjev ovlaštene osobe ponoviti samo u sluĉajevima i pod uslovima predviĊenim u ovom zakonu.

NEPRAVO PONAVLJANJE POSTUPKA (član 340a.)

Pravosnaţna presuda moţe se preinaĉiti i bez ponavljanja kriviĉnog postupka, ako je u dvije ili više presuda protiv istog osuĊenika pravosnaţno izreĉeno više kazni, a nisu primjenjene odredbe o

odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u sticaju. U tom slučaju, sud će

ovom presudom preinačiti rani je presude u pogledu kazni i izreći jedinstvenu

kaznu. Nadleţnost za izricanje ove presude zavisi od toga koji je sud izrekao teţu

kaznu, a presudu donosi u sjednici vijeća, i to na prijedlog tuţitelja ili osuĎenog,

odnosno branitelja, uz prethodno saslušanje protivne strane.

NASTAVLJANJE KRIVIĈNOG POSTUPKA (član 341.)

Ako je kriviĉni postupak rješenjem pravomoćno obustavljen ili je presudom optuţba pravomoćno odbijena zato što nije bilo potrebnog odobrenja, postupak

WWW.BH-PRAVNICI.COM


će se na zahtjev tuţioca nastaviti ĉim prestanu uzroci zbog kojih su donesene navedene odluke. PONAVLJANJE POSTUPKA ZAVRŠENOG PRAVOMOĆNIM RJEŠENJEM

(član 342.)

Ako je izvan sluĉajeva iz ĉlana 341. ovog zakona kriviĉni postupak

pravomoćno obustavljen prije poĉetka glavnog pretresa, moţe se dopustiti ponavljanje kriviĉnog postupka na zahtjev tuţitelja, ako se podnesu novi

dokazi na osnovu kojih se sud moţe uvjeriti da su se stekli uvjeti za ponovno pokretanje kriviĉnog postupka.

Kriviĉni postupak pravomoćno obustavljen do poĉetka glavnog pretresa

moţe se ponoviti kad je tuţitelj odustao od gonjenja, ako se dokaţe da je do odustanka došlo usljed kriviĉnog djela zloupotrebe sluţbenog poloţaja tuţitelja.

U pogledu dokazivanja krivičnog djela tuţite lja primjenjivat će se odredbe člana 343. stava 2. ovog zakona.

PONAVLJANJE POSTUPKA U KORIST OSUĐENOG (član 343.)

Kriviĉni postupak završen pravomoćnom presudom moţe se

ponoviti u korist osuĊenog:

a) ako se dokaţe da je presuda zasnovana na laţnoj ispravi ili na laţnom

iskazu svjedoka, vještaka ili tumaĉa, b) ako se dokaţe da je do presude došlo usljed kriviĉnog djela sudije ili

osobe koja je vršila istraţne radnje, c) ako se iznesu nove ĉinjenice ili se podnesu novi dokazi koji i pored duţne

paţnje i opreza nisu mogli biti predstavljeni na glavnom pretresu, a koji su

sami za sebe ili u vezi s ranijim dokazima podobni da prouzrokuju oslobaĊanje osobe koja je bila osuĊena ili njezinu osudu po blaţem

kriviĉnom zakonu, d) ako je neka osoba za isto kriviĉno djelo više puta osuĊena ili ako je više

osoba osuĊeno zbog istog djela koje je mogla uĉiniti samo jedna osoba ili

neka od njih, e) ako se u sluĉaju osude za produţeno kriviĉno djelo ili za drugo kriviĉno

djelo koje po zakonu obuhvaća više istovrsnih ili više raznovrsnih radnji iznesu nove ĉinjenice ili podnesu novi dokazi koji ukazuju da osuĊeni nije uĉinio radnju koja je obuhvaćena djelom iz osude, a postojanje ovih

ĉinjenica bi bilo od bitnog uticaja na odmjeravanje kazne, f) ako Ustavni sud Bosne i Hercegovine ili Evropski sud za ljudska prava

utvrdi da su u toku postupka kršena ljudska prava i osnovne slobode i ako je presuda zasnovana na tom kršenju, i

g) ako je odlukom Ustavnog suda Federacije ili Ustavnog suda Bosne i

Hercegovine prestao vaţiti zakon ili drugi propis na osnovu kojeg je bila donesena pravomoćna osuĊujuća presuda.

U sluĉajevima iz taĉ. a) i b) mora se pravomoćnom presudom dokazati

da su navedene osobe oglašene krivim za odnosna kriviĉna djela. Ako se

WWW.BH-PRAVNICI.COM


postupak protiv ovih osoba ne moţe provesti zbog toga što su umrle ili što postoje okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno gonjenje, te ĉinjenice mogu se utvrditi i

drugim dokazima.

PONAVLJANJE POSTUPKA NA ŠTETU OPTUŢENOG (član 344.)

Kriviĉni postupak se moţe ponoviti na štetu optuţenog ako je presuda

kojom se optuţba odbija donesena zbog odustanka tuţitelja od optuţbe, a dokaţe se da je do ovog odustanka došlo usljed kriviĉnog djela korupcije ili

kriviĉnog djela protiv sluţbene i druge duţnosti tuţitelja. OSOBE OVLAŠTENE NA PODNOŠENJE ZAHTJEVA (član 345.)

Zahtjev za ponavljanje kriviĉnog postupka mogu podnijeti stranke i

branitelj, a poslije smrti osuĊenog, zahtjev u njegovu korist mogu podnijeti tuţitelj i zakonski zastupnik, braĉni, odnosno vanbraĉni drug optuţenog, roditelj ili dijete i usvojitelj, odnosno usvojenik.

Zahtjev za ponavljanje kriviĉnog postupka u korist osuĊenog, moţe se podnijeti i pošto je osuĊeni izdrţao kaznu i bez obzira na zastarjelost, amnestiju

ili pomilovanje. Ako sud sazna da postoji razlog za ponavljanje krivičnog postupka,

obavijestit će o tome osuĎenog, odnosno osobu koja je ovlaštena da u korist

osuĎenog podnese zahtjev. POSTUPANJE PO ZAHTJEVU (član 346.)

O zahtjevu za ponavljanje kriviĉnog postupka odluĉuje vijeće

kriviĉnog odjeljenja sastavljeno od trojice sudija U zahtjevu se mora navesti po kojem se zakonskom osnovu traţi

ponavljanje i kojim se dokazima potkrjepljuju ĉinjenice na kojima se zahtjev zasniva. Ako zahtjev ne sadrţi ove podatke, sud će pozvati podnositelja da u

odreĎenom roku zahtjev dopuni. Prilikom rješavanja o zahtjevu, u vijeću neće uĉestvovati sudija koji

je uĉestvovao u donošenju presude u ranijem postupku.

ODLUĈIVANJE O ZAHTJEVU (član 347.)

Sud će rješenjem zahtjev odbaciti ako na osnovu samog zahtjeva i spisa ranijeg postupka utvrdi da je zahtjev podnijela neovlaštena osoba ili da nema

zakonskih uvjeta za ponavljanje postupka ili da su ĉinjenice i dokazi na kojima se zahtjev zasniva već bili izneseni u ranijem zahtjevu za ponavljanje postupka koji je odbijen pravomoćnim rješenjem suda ili da ĉinjenice i dokazi oĉigledno nisu

podobni da se na osnovu njih dopusti ponavljanje ili da podnositelj zahtjeva nije u zahtjevu naveo pravni osnov za ponavljanje postupka, ili ga nije potkrijepio

dokazima niti je nepotpun zahtjev dopunio po zahtjevu suda. Ako sud ne odbaci zahtjev dostavit će se prijepis zahtjeva protivnoj stranci

koja ima pravo u roku od osam dana odgovoriti na zahtjev. Kad sudu stigne

WWW.BH-PRAVNICI.COM


odgovor na zahtjev ili kad protekne rok za davanje odgovora, predsjednik vijeća odredit će da se izvide ĉinjenice i pribave dokazi na koje se poziva u zahtjevu i u

odgovoru na zahtjev. Poslije provedenih izviĊaja sud će rješenjem odmah odluĉiti o zahtjevu za

ponavljanje postupka na naĉin iz ĉlana 348. Stav (2) ovog zakona. DOPUŠTENJE ZA PONAVLJANJE POSTUPKA (član 348.)

Sud će, ako ne odredi da se izviĊaj dopuni, na osnovu rezultata

izviĊaja zahtjev uvaţiti i dopustiti ponavljanje kriviĉnog postupka ili će zahtjev odbiti, ako novi dokazi nisu podobni da dovedu do ponavljanja krivičnog

postupka.

Ako sud naĊe da razlozi zbog kojih je dopustio ponavljanje postupka u korist optuţenog postoje i za nekog od saoptuţenih koji nije podnio zahtjev za

ponavljanje postupka, postupit će po sluţbenoj duţnosti kao da takav zahtjev postoji.

U rješenju kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka, sud će

odlučiti da se odmah zakaţe novi glavni pretres. Ako je zahtjev za ponavljanje kriviĉnog postupka podnesen u korist

osuĊenog, a sud, s obzirom na podnesene dokaze, smatra da osuĊeni moţe u ponovljenom postupku biti osuĊen na takvu kaznu da bi se uraĉunavanjem već izdrţane kazne imao pustiti na slobodu, ili da moţe biti osloboĊen od optuţbe ili

da optuţba moţe biti odbijena, odredit će da se izvršenje presude odloţi, odnosno prekine.

Kad rješenje kojim se dopušta ponavljanje krivičnog postupka postane pravomoćno, obustavit će se izvršenje kazne, ali će sud, po prijedlogu tuţitelja, odrediti pritvor ako postoje zakonski razlozi za pritvor.

PRAVILA PONOVLJENOG POSTUPKA (član 349.)

Na ponovljeni postupak koji se vodi na osnovu rješenja kojim je

dopušteno ponavljanje kriviĉnog postupka, primijenjuju se iste odredbe

kao i na prethodni postupak. U ponovljenom postupku sud nije vezan za

rješenja donesena u prethodnom postupku. Ako se ponovljeni postupak obustavi do poĉetka glavnog pretresa,

sud će rješenjem o obustavljanju postupka ukinuti i raniju presudu. Kad sud u ponovljenom postupku donese presudu izreći će da se

prethodna presuda djelimiĉno ili u cjelini stavlja van snage ili da se ostavlja na snazi. U kaznu koju odredi novom presudom sud će optuţenom uraĉunati

izdrţanu kaznu, a ako je ponavljanje odreĊeno samo za neko od djela za koje je optuţeni bio osuĊen, sud će izreći novu jedinstvenu kaznu.

Sud je u ponovljenom postupku vezan zabranom iz člana 322. ovog

zakona („Ako je podnesena ţalba samo u korist optuţenog, presuda se ne smije izmijeniti na njegovu štetu“).

Glava XXV – POSTUPAK ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA

WWW.BH-PRAVNICI.COM


OPĆA ODREDBA (član 350.)

Postupak za izdavanje kaznenog naloga za prevashodni cilj ima izbjegavanje glavnog pretresa.

Da bi tuţilac bio u mogućnosti da zahtijeva pokretanje i provoĊenje postupka za izdavanje kaznenog naloga, moraju biti ispunjeni odreĊeni preduslovi:

1) da je za predmetno kriv. djelo propisana kazna zatvora do 5 godina ili novĉana kazna kao glavna kazna.

2) da tuţilac raspolaţe sa dovoljno dokaza na osnovu kojih je moguće tvrditi da je osumnjiĉeni poĉinio predmetno kriviĉno djelo.

Tuţilac zahtjev za pokretanje postupka za izdavanje kaznenog naloga

dostavlja sudu u formi optuţnice.

U takvoj optuţnici, tuţilac je duţan da izriĉito navede koja se kriviĉnopravna sankcija traţi da bude izreĉena optuţenom bez provoĊenja glavne rasprave. Tuţilac ni u kom sluĉaju ne moţe traţiti u optuţnici da se u

postupku za izdavanje kaznenog naloga, optuţenom izrekne kazna zatvora, bez obzira na ĉinjenicu da je za predmetno kriviĉno djelo predviĊena kazna zatvora

kao kriviĉnopravna sankcija. Tuţiocu su taksativno pobrojane vrste kriviĉnopravnih sankcija i

mjera koje moţe zahtijevati da budu izreĉene optuţenom, a to su:

1) novĉana kazna, 2) uslovna osuda

mjere sigurnosti, i to: zabrana vršenja poziva, aktivnosti ili funkcije ili oduzimanje predmeta, te mjera

oduzimanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom.

NEPRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZN. NALOGA (član 351.)

O optuţnici koja sadrţi zahtjev za izdavanje kaznenog naloga

odluĉuje sudija pojedinac.

Optuţnicu tuţioca sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, sudija pojedinac će odbaciti u 3 (tri) zakonom izriĉito propisana sluĉaja:

1. ukoliko se ustanovi da postoji osnov za spajanje postupka, a to se prije

svega odnosi na situaciju gdje imamo:

a) da je optuţeni u isto vrijeme optuţen za više kriviĉnih djela, b) da se protiv iste osobe pred sudom vode odvojeni postupci za više kriv.

djela, te c) kad se za predmetno kriviĉno djelo vode odvojeni postupci za više osoba.

2. kad se utvrdi da za predmetno kriviĉno djelo nije moguće postaviti takav

zahtjev u smislu propisane kazne, (propisana kazna zatvora veća od 5

godina, odnosno nije predviĎena novčana kazna kao glavna kazna) 3. ako zatraţena kriviĉnopravna sankcija ili mjera nije predviĊena meĊu

dopuštenim kriviĉnopravnim sankcijama i mjerama (ako bi tuţi lac traţio

npr. kaznu zatvora).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Na rješenje sudije o odbacivanju zahtjeva za izdavanje kaznenog naloga, tuţilac ima pravo ţalbe vanraspravnom vijeću, koje je duţno

odluĉiti o ţalbi u roku od 48 sati. U sluĉaju da optuţnica koja sadrţi zahtjev za izdavanje kaznenog

naloga ispunjava formalne uvjete, a sudija ocijeni da podaci sadrţani u optuţnici ne pruţaju dovoljno osnova za izdavanje kaznenog naloga, postupit će sa optuţnicom kao da je ista podnijeta na potvrĊivanje, te će je

proslijediti u dalji postupak, prema ĉlanu 243. ZKP (potvrĊivanje optuţnice).

PRIHVATANJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 352.)

Ako se sloţi sa zahtjevom za izdavanje kaznenog naloga, sudija će

potvrditi optuţnicu i zakazati saslušanje optuţenog, bez odlaganja, a najkasnije u roku od 8 dana od dana potvrĊivanja optuţnice.

Prilikom saslušanja sudija će:

a) utvrditi da li je ispoštovano pravo optuţenog da ga zastupa branilac, b) utvrditi da li je optuţeni razumio optuţnicu i zahtjev tuţioca za izricanje

kriviĉnopravne sankcije ili mjere, c) pozvati tuţitelja da upozna optuţenog sa sadrţajem dokaza koje je

prikupio tuţilac i pozvati ga na davanje izjave o predoĉenim dokazima, d) pozvati optuţenog da se izjasni o krivnji, e) pozvati optuţenog da se izjasni o predloţenoj kriviĉnopravnoj sankciji ili

mjeri. Na saslušanju je potrebno prisusutvo stranaka i branitelja.

IZDAVANJE KAZNENOG NALOGA (član 353.)

Ako optuţeni izjavi da nije kriv ili stavi prigovor na optuţnicu, sudija će

proslijediti optuţnicu zbog zakazivanja glavnog pretresa u skladu sa ovim Zakonom. Glavni pretres biće zakazan u roku od 30 dana.

Ako optuţeni izjavi da je kriv i da prihvata krivičnopravnu sankciju ili mjeru predloţenu u optuţnici, sudija će prvo utvrditi krivnju i onda presudom izdati kazneni nalog u skladu s optuţnicom. Glava XXVI - POSEBNE ODREDBE O IZRICANJU SUDSKE OPOMENE

Izricanje sudske opomene (Član356.)

Sudska opomena izriĉe se rješenjem. Ukoliko u ovoj glavi nije nešto drugo predviĊeno, odredbe ovog zakona, koje se odnose na presudu kojom se optuţeni oglašava krivim, primjenjuju se i na rješenje o sudskoj opomeni. Objavljivanje i sadrţaj rješenja o sudskoj opomeni (član 357.)

Rješenje o sudskoj opomeni objavljuje se odmah po završetku glavnog pretresa s bitnim razlozima. Tom prilikom predsjednik vijeća upozorit će optuţenog da mu se za kriv. odjelo koje je uĉinio ne izriĉe kazna jer se oĉekuje

da će i sudska opomena na njega dovoljno uticati da više ne vrši kriviĉna djela. U izreci rješenja o sudskoj opomeni, pored liĉnih podataka o optuţenom, i

odluke o mjerama sigurnosti, o oduzimanju imovinske koristi i odluke o vraćanju predmeta ako predmeti do tada nisu vraćeni vlasniku, odnosno drţatelju, te

WWW.BH-PRAVNICI.COM


odluka o troškovima kriviĉnog postupka, o imovinskopravnom zahtjevu, kao i o tome da se pravomoćna presuda ima objaviti putem sredstava javnog

informisanja, navest će se samo da se optuţenom izriĉe sudska opomena za djelo koje je predmet optuţbe i zakonski naziv kriviĉnog djela. U obrazloţenju

rješenja sud će iznijeti kojim se razlozima rukovodio pri izricanju opomene. Pobijanje rješenja o sudskoj opomeni (Član 358.)

Rješenje o sudskoj opomeni moţe se pobijati zbog: 1. bitne povrede

odredaba kriviĉnog postupka, 2. povrede KZ-a, 3. netaĉno/nepotpuno utvrĊenog

ĉinjeniĉnog stanja, kao i 4. zbog toga što nisu postojale okolnosti koje opravdavaju izricanje sudske opomene.

Ako rješenje o sudskoj opomeni sadrţi odluku o mjerama sigurnosti, o

oduzimanju imovinske koristi, o troškovima kriviĉnog postupka ili o imovinskopravnom zahtjevu, ova odluka se moţe pobijati iz razloga što sud nije

pravilno primijenio mjeru sigurnosti ili oduzimanje imovinske koristi, odnosno što je odluku o troškovima kriviĉnog postupka ili imovinskopravnom zahtjevu donio protivno zakonskim odredbama. Povreda Kriviĉnog zakona (Član 359.)

Povreda Kriviĉnog zakona u sluĉaju izricanja sudske opomene postoji, ako djelo za koje se optuţeni goni nije kriviĉno djelo, ako postoje okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉnu odgovornost, ako postoje okolnosti koje iskljuĉuju kriviĉno

gonjenje, kada je u pogledu kriviĉnog djela koje je predmet optuţbe primijenjen zakon koji se ne moţe primijeniti, i kada je odlukom o sudskoj opomeni, mjeri

sigurnosti ili oduzimanju imovinske koristi prekoraĉeno ovlaštenje koje sud ima po zakonu.

Odluke povodom ţalbe (Član 360.)

Ako je ţalbu protiv rješenja o sudskoj opomeni izjavio tuţilac na štetu

optuţenog, drugostepeni sud moţe donijeti presudu kojom se optuţeni oglašava krivim i osuĊuje na kaznu ili kojom se izriĉe uvjetna osuda, ako naĊe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odluĉne ĉinjenice, ali da po pravilnoj primjeni

zakona dolazi u obzir izricanje kazne. Povodom bilo čije ţalbe protiv rješenja o sudskoj opomeni drugostepeni

sud moţe donijeti presudu kojom se optuţba odbija ili se optuţeni oslobaĎa od optuţbe ako naĎe da je prvostepeni sud pravilno utvrdio odlučne činjenice i da po pravi lnoj primjeni zakona dolazi u obzir izricanje jedne od ovih presuda.

Glava XXVII - POSTUPAK PREMA MALOLJETNICIMA

OPĆE ODREDBE

Primjena drugih odredbi ZKP-a u postupku prema maloljetnicima(Čl. 361.)

Odredbe ove glave primjenjuju se u postupku prema osobama koje su

uĉinile kriviĉno djelo kao maloljetnici, a u vrijeme pokretanja postupka, odnosno

WWW.BH-PRAVNICI.COM


suĊenja nisu navršile dvadeset jednu godinu ţivota. Ostale odredbe ovog zakona primjenjuju se ukoliko nisu u suprotnosti s odredbama ove glave. Primjena odredbi prema djeci (Čl. 362.)

Kad se u toku postupka utvrdi da maloljetnik u vrijeme uĉinjenja kriviĉnog djela nije navršio ĉetrnaest godina ţivota, kriviĉni postupak će se obustaviti i o tome će se obavijestiti organ starateljstva.

Obazrivo postupanje (Čl. 363.)

Pri preduzimanju radnji kojima je prisutan maloljetnik, a naroĉito pri njegovom ispitivanju, svi koji uĉestvuju u postupku duţni su postupati obazrivo, vodeći raĉuna o duševnoj razvijenosti, osjetljivosti i osobnim

svojstvima maloljetnika, kako voĊenje kriviĉnog postupka ne bi štetno uticalo na razvoj maloljetnika.

Obavezna odbrana (Čl. 364.) Maloljetnik mora imati branitelja od poĉetka pripremnog postupka.

Ako sam maloljetnik, njegov zakonski zastupnik ili srodnici ne uzmu branitelja, njega će postaviti po sluţbenoj duţnosti sudija za maloljetnike. OsloboĊenje od duţnosti svjedoĉenja (Čl. 365.)

Od duţnosti svjedoĉenja o okolnostima potrebnim za ocjenjivanje duševne

razvijenosti maloljetnika, upoznavanje njegove liĉnosti i prilika u kojima ţivi, osloboĊeni su samo 1. roditelj, 2. staratelj, 3. usvojitelj, 4. socijalni radnik, 5.

vjerski ispovjednik, odnosno vjerski sluţbenik i 6. branitelj. Spajanje i razdvajanje postupka (Čl. 366.)

Kad je maloljetnik uĉestvovao u uĉinjenju kriviĉnog djela zajedno s

punoljetnom osobom, postupak prema njemu će se razdvojiti i provesti po odredbama ove glave. Postupak prema maloljetniku moţe se spojiti s

postupkom protiv punoljetne osobe i provesti po općim odredbama ovog zakona

samo ako je spajanje postupka neophodno za svestrano razjašnjenje stvari. Rješenje o tome donosi SZM, na obrazloţeni prijedlog tuţitelja. Protiv ovog

rješenja ni je dopuštena ţalba. ProvoĊenje jedinstvenog postupka (Čl. 367.)

Kad je osoba uĉinila neko kriviĉno djelo kao maloljetna, a neko kao punoljetna, provest će se jedinstven postupak po ĉlanu 32. ovog zakona pred

vijećem koje sudi punoljetnim osobama. Pozivanje i dostavljanje pismena (Čl. 369.)

Maloljetnik se poziva preko roditelja, odnosno zakonskog zastupnika. Dostavljanje odluka i drugih pismena maloljetniku vrši se shodno

odredbama člana 185. ovog zakona s tim da se maloljetniku neće dostavljati pismena isticanjem na oglasnoj ploči suda.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Objavljivanje toka kriviĉnog postupka (Čl. 370.)

Ne smije se objaviti tok kriviĉnog postupka prema maloljetniku, ni odluka donesena u tom postupku. Pravomoćna odluka suda moţe se objaviti,

ali bez navoĊenja osobnih podataka maloljetnika iz kojih se moţe utvrditi njegov identitet.

Duţnost hitnog postupanja (Čl. 371.)

Organi koji uĉestvuju u postupku prema maloljetniku, kao i drugi organi i

ustanove od kojih se traţe obavještenja, izvještaji ili mišljenja duţni su najhitnije postupiti - kako bi se postupak što prije završio. Sastav suda (Čl. 372.)

U prvom stepenu sudi sudija za maloljetnike (SZM) koji vodi i pripremni postupak i obavlja i druge poslove u postupku prema

maloljetnicima, u skladu s ovim zakonom.

Vijeće za maloljetnike u sastavu od trojice sudija odluĉuje po ţalbama protiv odluke sudije za maloljetnike u sluĉajevima predviĊenim ovim zakonom.

POKRETANJE POSTUPKA (Čl. 373. i 374.) Primjena naĉela oportuniteta i odgojne preporuke

Za kriviĉna djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili

novĉanom kaznom tuţitelj moţe odluĉiti da ne zahtijeva pokretanje

kriviĉnog postupka, iako postoje dokazi da je maloljetnik uĉinio kriviĉno djelo, ako smatra da ne bi bilo cjelishodno da se vodi postupak prema maloljetniku, s obzirom na prirodu kriviĉnog djela i okolnosti pod kojima je

uĉinjeno, raniji ţivot maloljetnika i njegova osobna svojstva. Tuţitelj moţe

zatraţiti mišljenje organa starateljstva o cjelishodnosti pokretanja postupka

prema maloljetniku. Prije donošenja ove odluke tuţitelj je duţan razmotriti mogućnost i

opravdanost izricanja odgojne preporuke

Ako za donošenje takve odluke treba da se ispituju liĉna svojstva maloljetnika tuţitelj moţe, u dogovoru s organom starateljstva, uputiti

maloljetnika u prihvatilište ili u ustanovu za ispitivanje ili vaspitanje, ali najduţe na 30 dana.

Kad je izvršenje kazne ili odgojne mjere u toku, tuţitelj moţe odluĉiti

da ne zahtijeva pokretanje kriviĉnog postupka za drugo kriviĉno djelo maloljetnika ako s obzirom na teţinu tog kriviĉnog dijela, kao i na kaznu,

odnosno odgojnu mjeru koja se izvršava, ne bi imalo svrhe voĊen je postupka i izricanje kriviĉnopravne sankcije za to djelo.

PRIPREMNI POSTUPAK

Odgojne preporuke i zahtjev za pokretanje postupka (Čl. 375.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Tuţitelj podnosi zahtjev za pokretanje pripremnog postupka SZM-u.

Prije donošenja odluke o tome hoće li se sloţiti s ovim zahtjevom koji se odnosi

na kriviĉna djela s propisanom kaznom zatvora do tri godine ili novĉanom kaznom, SZM je duţan razmotriti mogućnosti i opravdanost izricanja odgojne

preporuke u skladu s odredbama KZFBiH. Ako odluĉi da izrekne odgojnu preporuku, SZM će odluĉiti da se postupak prema maloljetniku ne pokrene. Ako se SZM ne sloţi sa zahtjevom za pokretanje pripremnog postupka, zatraţit će da

o tome odluči vijeće za maloljetnike.

Pribavljanje podataka o osobnosti maloljetnika (Čl. 376.) U pripremnom postupku prema maloljetniku, pored ĉinjenica koje se

odnose na kriviĉno djelo, posebno će se utvrditi godine ţivota maloljetnika,

okolnosti potrebne za ocjenu njegove duševne razvijenosti, ispitat će se sredina u kojoj ţivi i prilike pod kojima maloljetnik ţivi, kao i druge

okolnosti koje se tiĉu njegove osobe. Podatke o osobnosti maloljetnika pribavlja SZM. SZM moţe zatraţiti

da te podatke prikupi odreĊena struĉna osoba (socijalni radnik, defektolog ,

psiholog i dr.), a moţe njihovo pribavljanje povjeriti i organu starateljstva.

Osobe koje prisustvuju radnjama u pripremnom postupku (Čl. 377.)

SZM sam odreĊuje naĉin izvoĊenja pojedinih radnji drţeći se

odredaba ovog zakona u onoj mjeri koja osigurava prava maloljetnika na

odbranu, prava oštećenog i prikupljanje dokaza potrebnih za odlučivanje. Radnjama u pripremnom postupku mogu biti prisutni tuţitelj i

branitelj. Ispitivanje maloljetne osobe, kad je to potrebno, obavit će se uz pomoć

pedagoga ili druge struĉne osobe. SZM moţe odobriti da radnjama u pripremnom postupku bude

prisutan predstavnik organa starateljstva i roditelj, odnosno staratelj

maloljetnika. Smještaj maloljetnika (Čl. 378.)

SZM moţe narediti da se maloljetnik u toku pripremnog postupka smjesti u prihvatilište, odgojnu ili sliĉnu ustanovu, da se stavi pod nadzor organa

starateljstva ili da se preda drugoj obitelji, ako je to potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je ţivio ili radi pruţanja pomoći, zaštite ili smještaja maloljetnika. OdreĊivanje pritvora (Čl. 379.)

Izuzetno, SZM moţe maloljetniku odrediti pritvor ako se 1. krije ili ako

postoje druge okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva, 2. ako postoji

osnovana bojazan da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove vaţne za kriviĉni postupak ili ako naroĉite okolnosti ukazuju da će ometati kriviĉni

postupak uticajem na svjedoke, sauĉesnike ili prikrivaĉe i 3. ako naroĉite okolnosti opravdavaju bojazan da će ponoviti kriviĉno djelo ili da će dovršiti

WWW.BH-PRAVNICI.COM


pokušano kriviĉno djelo ili da će uĉiniti kriviĉno djelo kojim prijeti, a za ta kriviĉna djela moţe se izreći kazna zatvora najmanje pet godina ili teţa kazna,

Na osnovu rješenja o odreĊivanju pritvora koje je donio SZM, pritvor moţe trajati najduţe mjesec dana. Vijeće za maloljetnike duţno je obaviti

kontrolu neophodnosti pritvora svakih 15 dana. Vijeće za maloljetnike moţe u sluĉaju postojanja zakonskih razloga

produţiti pritvor za još dva mjeseca. Protiv rješenja vijeća dopuštena je ţalba

koja ne zadrţava izvršenje rješenja. Nakon završetka pripremnog postupka, pritvor moţe da traje najduţe

još šest mjeseci, s tim da vijeće za maloljetnike vrši kontrolu opravdanosti ove mjere svakih mjesec dana.

Obrazloţeni prijedlog (Čl. 381.)

Nakon što ispita sve okolnosti koje se odnose na uĉinjenje kriviĉnog djela i na osobu maloljetnika, SZM dostavlja spise tuţitelju koji je duţan u roku od 8 dana zahtijevati da se pripremni postupak dopuni ili podnijeti obrazloţeni

prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne ili izjaviti da odustaje od postupka i podnijeti prijedlog za obustavu postupka.

Ako tuţitelj ne podnese zahtjev da se pripremni postupak dopuni niti stavi obrazloţeni prijedlog SZM za izricanje odgojne mjere ili kazne maloljetniĉkog zatvora ni u roku od dva mjeseca od dostave spisa od strane SZM - smatrat će

se da je odustao od kriviĉnog gonjenja.

Obustava postupka (Čl. 382.)

Ako u toku pripremnog postupka tuţitelj naĊe da nema osnove za voĊenje postupka prema maloljetniku ili se kazna/odgojna mjera već izdrţavaju, stavit će

prijedlog SZM da obustavi postupak. Ako se SZM ne sloţi s prijedlogom tuţitelja, zatraţit će da o tome odluĉi vijeće za maloljetnike, koje moţe odluĉiti da se

potupak obustavi ili nastavi pred SZM. Kontrola postupka (Član 383.)

SZM obavještava predsjednika suda svakih 15 dana koji predmeti maloljetnika nisu okončani i o razlozima zbog kojih je po pojedinim predmetima

postupak još u toku. Predsjednik suda će, po potrebi, preduzeti mjere da se postupak ubrza.

PRVOSTEPENI POSTUPAK

Zakazivanje roĉišta ili glavnog pretresa (Član 384.)

Kad primi prijedlog tuţitelja , SZM zakazuje ročište ili glavni pretres.

Kazna maloljetničkog zatvora i zavodske mjere izriču se samo po odrţanom glavnom pretresu.

SZM će saopćit maloljetniku odgojnu mjeru koja mu je i zrečena. Odluĉivanje na glavnom pretresu (Član 385.)

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Kad se odluĉuje na osnovu glavnog pretresa, shodno će se primjenjivati odredbe ovog zakona o glavnom pretresu, rukovoĊenju

glavnim pretresom, o odlaganju i prekidanju glavnog pretresa, o zapisniku i o toku glavnog pretresa, ali SZM moţe odstupiti od ovih pravila, ako smatra

da njihova primjena u konkretnom sluĉaju ne bi bila cjelishodna.

Pored osoba ĉije je prisustvo obavezno na glavnom pretresu, na glavni pretres pozvat će se i roditelji maloljetnika, odnosno staratelj i organ starateljstva.

Nedolazak roditelja, staratelja ili predstavnika organa starateljstva ne sprjeĉava sud da odrţi glavni pretres.

Osim maloljetnika glavnom pretresu mora biti prisutan tuţitelj kad je podnio prijedlog za izricanje odgojne mjere ili kazne i branitelj.

Na roĉište će se pozvati tuţitelj, maloljetnik, branitelj, roditelj/staratelj.

Branitelj i tuţitelj su duţni prisustvovati. Ako ne doĊu, SZM će obavijestiti ured tuţitelja i advokatsku komoru. Iskljuĉenje javnosti (Član 386.)

Kad se sudi maloljetniku, javnost je uvijek iskljuĉena.

SZM moţe dopustiti da glavnom pretresu budu prisutne osobe koje se bave zaštitom i odgojem maloljetnika ili suzbijanjem maloljetniĉkog kriminaliteta,

kao i nauĉnici. U toku glavnog pretresa SZM moţe narediti da se, osim tuţitelja, branitelja

i predstavnika organa starateljstva, sa zasjedanja udalje sve ili pojedine osobe.

Za vrijeme izvoĊenja pojedinih dokaza ili govora stranaka SZM moţe narediti da se maloljetnik udalji sa zasjedanja. Zakazivanje gl. pretresa ili odrţavanje roĉišta i donošenje odluke (Čl. 388.)

SZM duţan je zakazati glavni pretres ili odrţati roĉište za izricanje odgojne mjere u roku od osam dana od dana prijema prijedloga tuţitelja ili

od dana kad je na roĉištu odluĉeno da se odrţi glavni pretres .

Odlaganje ili prekidanje glavnog pretresa odreĊuje se samo izuzetno. SZM duţan je da pisano izradi presudu, odnosno rješenje u roku od

osam dana, a u posebno sloţenim sluĉajevima u roku od 15 dana od dana objavljivanja presude, odnosno rješenja.

Odluke SZM (Član 389.)

SZM nije vezan za prijedlog tuţitelja pri odluĉivanju hoće li prema

maloljetniku izreći kaznu ili će primijeniti odgojnu mjeru, ali ako je tuţitelj

odustao od prijedloga, SZM ne moţe maloljetniku izreći kaznu nego samo odgojnu mjeru.

SZM će rješenjem obustaviti postupak u slučajevima kad sud na osnovu

člana 298. tač. od d) do f) ovog zakona donosi presudu kojom se optuţba odbija ili kojom se optuţeni oslobaĎa od optuţbe (član 299.), kao i kad sudija naĎe da

nije cjelishodno izreći maloljetniku ni odgojnu mjeru, niti kaznu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


SZM donosi rješenje i kad izriĉe odgojnu mjeru maloljetniku. U izreci ovog rješenja navodi se samo koja se mjera izriĉe, ali se maloljetnik ne

oglašava krivim za kriviĉno djelo koje mu se stavlja na teret.

U obrazloţenju rješenja navest će se opis djela i okolnosti koje

opravdavaju primjenu izrečene odgojne mjere. Presuda kojom se maloljetniku izriče kazna maloljetničkog zatvora donosi

se u obliku iz člana 300. ovog zakona. Troškovi postupka i imovinskopravni zahtjev (Član 390.)

SZM moţe maloljetnika obavezati na plaćanje troškova kriviĉnog postupka i na ispunjenje imovinskopravnog zahtjeva samo ako je maloljetniku izrekao kaznumaloljetniĉkogzatvora.

PRAVNI LIJEKOVI

Ţalba protiv presude i rješenja (Član 391.)

Protiv presude kojom je maloljetniku izreĉena kazna maloljetniĉkog

zatvora, protiv rješenja kojim je maloljetniku izreĉena odgojna mjera i protiv rješenja o obustavljanju postupka (ĉlan 283. stav 2.) mogu podnijeti ţalbu sve

osobe koje imaju pravo na ţalbu protiv presude (ĉlan 308.) i to u roku od 8 dana od dana prijema presude, odnosno rješenja.

Branitelj, tuţitelj, braĉni odnosno vanbraĉni drug, srodnik po krvi u pravoj

liniji, usvojitelj, staratelj, brat, sestra i hranitelj mogu podnijeti ţalbu u korist maloljetnika i protiv njegove volje.

Ţalba protiv rješenja kojim se izriĉe odgojna mjera koja se izdrţava u ustanovi zadrţava izvršenje rješenja ako SZM, uz saglasnost s roditeljima maloljetnika i po saslušanju maloljetnika, ne odluĉi drugaĉije. Odluke Vijeća za maloljetnike i zabrana reformatio in peius (Član 392.)

Vijeće za maloljetnike moţe preinaĉiti prvostepenu odluku i izreći

teţu mjeru maloljetniku samo ako je to predloţeno u ţalbi tuţitelja.

Ako prvostepenom odlukom nije izreĉena kazna maloljetniĉkog zatvora ili zavodska mjera, vijeće za maloljetnike moţe tu kaznu, odnosno mjeru izreći

samo ako odrţi pretres. Izmjena odluke i obustava izvršenja (član 395.)

Kad su ispunjeni zakonom propisani uvjeti za izmjenu odluke o

izreĉenoj odgojnoj mjeri, odluku o izmjeni donosi SZM koji je donio rješenje o odgojnoj mjeri ako sam naĊe da je to potrebno, ili na prijedlog tuţitelja, upravnika ustanove ili organa starateljstva kome je povjeren nadzor

nad maloljetnikom. Prije donošenja odluke SZM će saslušati tuţitelja, maloljetnika, roditelja ili

staratelja maloljetnika ili dr. osobe, a pribavit će i potrebne izvještaje od ustanove u kojoj maloljetnik izdrţava zavodsku mjeru, od organa starateljstva i dr.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Glava XXVIII – POSTUPAK ZA KRIVIĈNA DJELA PROTIV PRAVNIH OSOBA

Jedinstvenost postupka (član 396.)

Zbog istog kriviĉnog djela, protiv pravne osobe se, po pravilu,

pokreće i vodi kriviĉni postupak zajedno s postupkom protiv uĉinitelja.

Postupak samo protiv pravne osobe se moţe pokrenuti, odnosno voditi kada protiv uĉinitelja kriviĉni postupak nije moguće pokrenuti, odnosno voditi iz

zakonom propisanih razloga ili ako je protiv njega kriviĉni postupak već proveden. U jedinstvenom postupku se protiv optuţene pravne osobe i

optuţenog podiţe jedna optuţnica i izriĉe jedna presuda. Cjelishodnost pokretanja kriviĉnog postupka (član 397.)

Tuţitelj moţe odluĉiti da protiv pravne osobe ne zahtijeva pokretanje

kriviĉnog postupka kada okolnosti sluĉaja ukazuju da to ne bi bilo cjelishodno jer je doprinos pravne osobe uĉinjenju kriviĉnog djela bio neznatan

ili pravna osoba nema imovine ili ima tako malo imovine da ne bi bila dovoljna ni

za pokriće troškova postupka, ili ako je protiv pravne osobe zapoĉet steĉajni postupak ili kada je uĉinitelj kriviĉnog djela jedini vlasnik pravne osobe protiv

kojeg bi se kriviĉni postupak inaĉe pokrenuo. Zastupnik pravne osobe u kriviĉnom postupku (član 398.)

Svaka pravna osoba u kriviĉnom postupku mora imati svog

zastupnika koji je ovlašten za preduzimanje svih radnji za koje je po ovom

zakonu ovlašten osumnjiĉeni, odnosno optuţeni i osuĊeni. Pravna osoba u

kriviĉnom postupku moţe imati samo jednog zastupnika. Sud mora svaki put

utvrditi identitet zastupnika pravne osobe i njegovo ovlaštenje za zastupanje. OdreĊivanje zastupnika (član 399.)

Zastupnik pravne osobe u kriviĉnom postupku je onaj ko je ovlašten

zastupati pravnu osobu po zakonu, aktu nadleţnog drţavnog organa ili po statutu, osnivaĉkom aktu ili drugom aktu pravne osobe.

Zastupnik moţe ovlastiti za zastupanje nekog drugog (pismenim aktom ili

usmeno na zapisnik u kriviĉnom postupku).

Izuzeće zastupnika i Troškovi zastupnika (čl. 400. i 402)

Zastupnik pravne osobe u kriviĉnom postupku ne moţe biti osoba

koja je pozvana kao svjedok.

Zastupnik pravne osobe u kriviĉnom postupku ne moţe biti ni osoba protiv

koje teĉe postupak zbog istog kriviĉnog djela, osim ako je jedini ĉlan pravne osobe.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Troškovi zastupnika pravne osobe u kr. postupku su troškovi kr. postupka.

Dostavljanje pismena (član 401.)

Pismena, namijenjena pravnoj osobi, dostavljaju se pisarnici i zastupniku. Branitelj pravne osobe u kriviĉnom postupku (član 403.)

Pravna osoba moţe, pored zastupnika, imati branitelja. Pravna i fiziĉka

osoba, kao i osumnjiĉeni, odnosno optuţeni ne mogu imati istog branitelja.

Sadrţaj optuţnice (član 404.)

Optuţnica protiv pravne osobe u kriviĉnom postupku, pored sadrţaja

propisanih ovim zakonom, sadrţi : 1. naziv pod kojim pravna osoba nastupa u pravnom prometu,

2. sjedište pravne osobe, 3. opis krivičnog djela i 4. osnov odgovornosti pravne osobe.

Presuda pravnoj osobi (član 406.)

Pored sadrţaja propisanog u ĉlanu 300. ovog zakona pisana presuda

pravnoj osobi mora sadrţavati:

a) u uvodu presude - naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima

nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe, kao i ime i prezime

zastupnika pravne osobe koji je bio prisutan na glavnom pretresu, b) u izreci presude - naziv pod kojim pravna osoba u skladu s propisima

nastupa u pravnom prometu i sjedište pravne osobe, kao i zakonski propis

po kojem je optuţena, po kojem se oslobaĊa optuţbe za to djelo ili po kojem se optuţba odbija.

Mjera osiguranja ( član 407.)

Za osiguranje izvršenja kazne, oduzimanja imovine ili oduzimanja

imovinske koristi, sud moţe, na prijedlog tuţitelja, protiv pravne osobe u kriviĉnom postupku odrediti privremeno osiguranje. U ovom slučaju shodno se

primjenjuju odredbe člana 216. ovog zakona.

Glava XXIX - POSTUPAK ZA PRIMJENU MJERA SIGURNOSTI, ZA ODUZIMANJE IMOVINSKE KORISTI PRIBAVLJENE

KRIVIĈNIM DJELOM I ZA OPOZIVANJE UVJETNE OSUDE

POSTUPAK U SLUĈAJU NASTUPANJA DUŠEVNE BOLESTI (Član 409.) Moguće su situacije da nakon uĉinjenja kriviĉnog djela kod

optuţenog nastupi duševno oboljenje. U tom sluĉaju stranke i branilac se mogu obratiti sudu sa prijedlogom da se prekine kriviĉni postupak, s

obzirom da optuţeni nije sposoban u njemu uĉestvovati.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Obaveza je suda da, u tom sluĉaju, zatraţi psihijatrijsko vještaĉenje kako bi se zaista utvrdilo da li je optuţeni duševno obolio i da li je sposoban

uĉestvovati u kriviĉnom postupku. Ako se takvim vještaĉenjem ispostavi kao taĉno da je kod optuţenog

nastupila duševna bolest nakon uĉinjenog kriviĉnog djela i da nije sposoban uĉestvovati u postupku, sud rješenjem prekida postupak i optuţenog upućuje organu nadleţnom za pitanje socijalnog staranja .

Nakon što se eventualno poboljša zdravstveno stanje optuţenog, što se mora provjeriti preko vještaka neuropsihijatra, kriviĉni postupak će se nastaviti.

POSTUPAK U SLUĈAJU NEURAĈUNLJIVOSTI (Član 410.)

Postoje situacije kada neka teško duševno bolesna osoba kojoj je

potrebno lijeĉenje, i koja je opasna za sebe i za okolinu, u stanju

neuraĉunljivosti uĉini protivpravno djelo.

Odredbe kriviĉnog zakona pokazuju da je zakonodavac izmijenio shvatanje u odnosu na ranija zakonodavna rješenja po pitanju da li osoba sa

navedenim osobinama moţe uĉiniti kriviĉno djelo. Krivični zakon izričito predviĎa da se učiniocu krivičnog djela za koje je krivično odgovoran izriče krivičnopravna sankcija. MeĊutim, kada su u pitanju neuraĉunljive osobe, kriviĉni zakon više ne predviĊa mogućnost izricanja kriviĉnopravne sankcije.

Zakonodavac je zauzeo stanovište da neuraĉunljive osobe ne mogu

uĉiniti kriviĉno, već samo protivpravno djelo . Ovdje se polazi od toga da je

uraĉunljivost (smanjena uraĉunljivost i bitno smanjenja uraĉunljivost)

pretpostavka za krivnju. Budući da kod neuraĉunljivih osoba ne postoji krivnja, samim tim nedostaje jedan od elemenata općeg pojma kriviĉnog djela (subjektivni elemenat).

Tuţilac protiv neuraĉunljivih osoba podnosi sudiji optuţnicu na potvrĊivanje, ali se takve osobe ne izjašnjavaju o krivnji, s obzirom da je

krivnja u tom sluĉaju iskljuĉena (adversarni sistem). Tuţilac je u ovoj optuţnici duţan staviti dva prijedloga:

1) da sud utvrdi da je osumnjiĉeni uĉinio protivpravno djelo u stanju

neuraĉunljivosti; 2) da sud privremeno odredi prisilini smještaj u zdravstvenoj ustanovi, uz

izvještavanje zdravstvene ustanove.

Protiv osumnjiĉenog/optuţenog moţe se odrediti i pritvor, koji se

izvršava u zdravstvenoj ustanovi. U toku suĊenja se mora utvrditi da je neuraĉunljiva osoba uĉinila

djelo, a ne samo da se radi o osobi sa navedenim osobinama. Nakon toga, sud donosi utvrĊujuću presudu koja sada u našem

kriviĉnom postupku predstavlja ĉetvrti oblik prvostepene presude. Pošto je

prethodno podignuta optuţnica, sud ne moţe odluĉivati rješenjem, jer na glavnom pretresu optuţnicu moţe konzumirati samo presuda.

Kada se donese utvrĊujuća presuda, sud mora donijeti i rješenje o privremenom prisilnom smještaju u zdravstvenoj ustanovi u trajanju od 6 mjeseci.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ukoliko se na glavnom pretresu ustanovi da nije rijeĉ o neuraĉunljivoj osobi, tuţilac će odustati od svojih prijedloga (da je optuţeni

uĉinio protivpravno djelo u stanju neuraĉunljivosti i da se predmet uputi organu nadleţnom za pitanja socijalnog staranja). Zatim se suĊenje nastavlja kao i za

svakog drugog optuţenog. Ako tuţitelj ne odustane od svog prijedloga iz optuţnice da je djelo

uĉinjeno u stanju neuraĉunljivosti, sud će donijeti presudu kojom se

optuţba odbija.

Postupak u sluĉaju obaveznog lijeĉenja od ovisnosti (Član 411.)

O primjeni mjere sigurnosti obaveznog lijeĉenja od ovisnosti sud

odluĉuje pošto pribavi nalaz i mišljenje vještaka. U svom nalazu i mišljenju

vještak treba da se izjasni i o mogućnostima za lijeĉenje optuţenog.

Ako je pri izricanju uvjetne osude uĉinitelju odreĊeno lijeĉenje na slobodi, a on se nije podvrgao lijeĉenju ili ga je samovoljno napustio, sud moţe, po sluţbenoj duţnosti ili na prijedlog ustanove u kojoj se uĉinitelj lijeĉio ili je trebao

da se lijeĉi, a po saslušanju tuţitelja i uĉinitelja, odrediti opozivanje uvjetne osude ili prinudno izvršenje sigurnosne mjere obaveznog lijeĉenja od ovisnosti . Oduzimanje predmeta (Član 412.)

Predmeti koji se po KZFBiH moraju oduzeti oduzet će se i kad se

kriviĉni postupak ne završi presudom kojom se optuţeni proglašava krivim, ako to zahtijevaju interesi opće sigurnosti o ĉemu se donosi posebno

rješenje.

Rješenje o oduzimanju predmeta donosi sudija, odnosno vijeće, u trenutku kad je postupak završen, odnosno kad je obustavljen, kao i kad je u presudi

kojom je optuţeni proglašen krivim propušteno da se donese takva odluka.

Oduzimanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom (Član 413.)

Imovinska korist pribavljena kriviĉnim djelom utvrĊuje se u kriviĉnom postupku po sluţbenoj duţnosti.

Tuţitelj je u toku postupka duţan prikupljati dokaze i izviĊati okolnosti koje su od vaţnosti za utvrĊivanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom. Postupak oduzimanja imovinske koristi pribavljene kriv. djelom (Član 414.)

Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim

djelom, osoba na koju je imovinska korist prenesena, kao i predstavnik pravne osobe pozvat će se na glavni pretres radi saslušanja.

Predstavnik pravne osobe saslušat će se na glavnom pretresu poslije optuţenog. Na isti naĉin postupit će se u odnosu na osobu na koju je imovinska korist prenesena, ako nije pozvana kao svjedok.

Osoba na koju je imovinska korist prenesena, kao i predstavnik pravne osobe, ovlašten je da u vezi s utvrĊivanjem imovinske koristi predlaţe dokaze i

da, po dopuštenju sudije, odnosno predsjednika vijeća, postavlja pitanja optuţenom, svjedocima i vještacima.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako sud u toku glavnog pretresa utvrdi da dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi, prekinut će glavni pretres i pozvat će osobu na koju je

imovinska korist prenesena, kao i predstavnika pravne osobe.

UtvrĊivanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom (Član 415.)

Sud će visinu iznosa imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom utvrditi po slobodnoj ocjeni ako bi inaĉe njeno utvrĊivanje bilo povezano s

nesrazmjernim teškoćama ili sa znatnim odugovlaĉenjem postupka.

Privremene mjere osiguranja (Član 416.)

Kad dolazi u obzir oduzimanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom, sud će po sluţbenoj duţnosti, po odredbama koje vaţe za izvršni

postupak, odrediti privremene mjere osiguranja.

Sadrţaj odluke kojom se izriĉe mjera oduzim. imovinske koristi (Član 417.)

Oduzimanje imovinske koristi pribavljene kriviĉnim djelom sud moţe izreći

u presudi kojom se optuţeni oglašava krivim i u rješenju o primjeni vaspitne mjere. U izreci presude ili rješenja sud će navesti koji se predmet, odnosno

novĉani iznos oduzima. Postupak opozivanja uvjetne osude(Član 421.)

Kad je u uvjetnoj osudi odreĊeno da će se kazna izvršiti ako osuĊeni

ne vrati imovinsku korist pribavljenu kriviĉnim djelom, ne nadoknadi štetu ili ne ispuni druge obaveze, a osuĊeni u odreĊenom roku nije ispunio te obaveze, sud će provesti postupak za opozivanje uvjetne osude na

prijedlog tuţitelja ili po sluţbenoj duţnosti.

Sud je obavezan da zakaţe saslušanje radi utvrĊivanja ĉinjenica, na koje

će pozvati tuţitelja, osuĊenog i oštećenog. Ako sud utvrdi da osuĊeni nije ispunio obavezu koja mu je bila odreĊena presudom, donijet će presudu kojom će opozvati uvjetnu osudu i odrediti da se utvrĊena kazna izvrši ili produţiti rok za

ispunjenje obaveze ili je zamijeniti drugom odgovarajućom obavezom ili osloboditi osuĊenog ispunjenja izreĉene obaveze. Ako sud naĊe da nema

osnova za donošenje koje od tih odluka, rješenjem će obustaviti postupak za opozivanje uvjetne osude.

Glava XXX - POSTUPAK ZA DONOŠENJE ODLUKE O BRISANJU

OSUDE ILI PRESTANKU MJERA SIGURNOSTI I PRAVNIH POSLJEDICA OSUDE

Rješenje o brisanju osude (Član 422.)

Kad po zakonu brisanje osude nastupa protekom odreĊenog

vremena i pod uvjetom da osuĊeni u tom vremenu ne uĉini novo kriviĉno

WWW.BH-PRAVNICI.COM


djelo, rješenje o brisanju osude donosi po sluţbenoj duţnosti organ nadleţan za voĊenje poslova kaznene evidencije.

Prije donošenja rješenja o brisanju osude, izvršit će se potrebna provjeravanja, a naroĉito će se prikupiti podaci o tome da li je protiv osuĊenog u

toku kriviĉni postupak za neko novo kriviĉno djelo uĉinjeno prije isteka roka predviĊenog za brisanje osude.

Prijedlog osuĊenog za brisanje osude (Član 423.)

Ako nadleţni organ ne donese rješenje o brisanju osude, osuĊeni

moţe traţiti da se utvrdi da je brisanje osude nastupilo po zakonu.

Ako nadleţni organ ne postupi po zahtjevu osuĊenog u roku od 30 dana

od dana prijema zahtjeva, osuĊeni moţe traţiti da sud donese rješenje o brisanju osude. Sudsko brisanje uvjetne osude (Član 424.)

Ako uvjetna osuda ne bude opozvana ni poslije jedne godine od

dana proteka vremena provjeravanja, sud će donijeti rješenje kojim se utvrĊuje brisanje uvjetne osude. Ovo rješenje dostavit će se osuĊenom,

tuţitelju i organu nadleţnom za voĊenje kaznene evidencije. Postupak brisanja osude na osnovu sudske odluke (Član 425.)

Postupak za brisanje osude na osnovu sudske odluke, shodno

odredbama KZFBiH, pokreće se na molbu osuĊenog, koja se podnosi sudu.

Zaduţeni sudija zakazat će i provesti saslušanje tuţitelja i osuĊenog, a o ponašanju osuĊenog moţe zatraţiti izveštaj od policijskog organa, a moţe takav

izveštaj traţiti i od uprave ustanove u kojoj je osuĊeni izdrţavao kaznu. Ako sud odbije molbu zato što osuĊeni svojim ponašanjem nije

zasluţio brisanje osude, osuĊeni moţe molbu ponoviti po isteku jedne

godine od dana pravomoćnosti rješenja o odbijanju molbe.

U uvjerenju koje se graĊanima izdaje na osnovu podataka iz kriviĉne

evidencije, brisana osuda i brisane pravne posljedice osude ne smiju se spominjati.

Glava XXXI - POSTUPAK ZA PRUŢANJE MEĐUNARODNE

PRAVNE POMOĆI I IZVRŠENJE MEĐUNARODNIH UGOVORA U KRIVIĈNOPRAVNIM STVARIMA (ĉl. 428. – 434.)

« MeĊunarodna kriv. pr. pomoć pruţa se po odredbama ovog zakona, ukoliko zakonom BiH ili meĊunarodnim ugovorom nije što drugo odreĊeno.» (čl 428)

Molbe suda, odnosno tuţitelja za pravnu pomoć u kriviĉnim

predmetima dostavljaju se inozemnim organima diplomatskim putem, tako

WWW.BH-PRAVNICI.COM


što sud, odnosno tuţitelj molbe dostavlja Federalnom ministarstvu pravde koje ih dostavlja nadleţnom ministarstvu Bosne i Hercegovine. (član 429.)

Postupanje po molbi inozemnih organa (Član 430.)

Kada Federalno ministarstvo pravde primi, putem nadleţnog ministarstva Bosne i Hercegovine, molbu inozemnog organa za pravnu pomoć, duţno je molbu dostaviti nadleţnom tuţitelju.

O dopuštenosti i naĉinu izvršenja radnje koja je predmet molbe inozemnog organa odluĉuje sud, odnosno tuţitelj po zakonima Bosne i

Hercegovine i u skladu sa svojom nadleţnošću. Izvršenje presude inozemnog suda (član 431.)

Sud neće postupiti po molbi inozemnog organa kojom se traţi

izvršenje kriviĉne presude inozemnog suda.

Izuzetno od odredbe stava 1. ovog ĉlana, sud će izvršiti inozemnu pravomoćnu presudu u odnosu na sankciju koju je izrekao inozemni sud ako je to

predviĊeno meĊunarodnim ugovorom, i ako sankciju izrekne i sud prema kriviĉnom zakonodavstvu Federacije. U izreku presude našeg suda unijeće se

potpuna izreka i naziv suda iz inozemne presude, te sankcija. U obrazloţenju presude iznijet će razloge kojima se rukovodio prilikom izricanja sankcije. Protiv presude mogu izjaviti ţalbu tuţitelj i osuĎeni ili njegov branitelj, u skladu s

odredbama ovog zakona.

Ustupanje kriviĉnog gonjenja stranoj drţavi (član 433.)

Ako je na teritoriji Federacije kriviĉno djelo uĉinio stranac koji ima

prebivalište u stranoj drţavi, toj drţavi se mogu, izvan uvjeta za izruĉenje osumnjiĉenih odnosno optuţenih osoba predviĊenih u Zakonu o kriviĉnom

postupku Bosne i Hercegovine, ustupiti svi kriviĉni spisi radi kriviĉnog gonjenja i suĊenja, ako se strana drţava tome ne protivi.

Ustupanje kriviĉnog gonjenja i suĊenja nije dopušteno ako se njime

stranac moţe izloţiti nepravednom postupku, nehumanom i poniţavajućem postupanju ili kaţnjavanju.

Prije podizanja optuţnice, odluku o ustupanju donosi tuţitelj. Nakon podizanja optuţnice, a do ustupanja predmeta sudiji, odnosno vijeću u svrhu zakazivanja glavnog pretresa - odluku donosi SPS, na prijedlog

tuţitelja. Ako je oštećeni drţavljanin Bosne i Hercegovine, ustupanje nije

dopušteno ako se on tome protivi, osim ako je dato osiguranje za ostvarivanje

njegovog imovinskopravnog zahtjeva.

Preuzimanje kriviĉnog gonjenja od drţave (član 434.)

Federalno ministarstvo pravde će zahtjev strane drţave da se u Federaciji

preduzme krivično gonjenje drţavljanina Bosne i Hercegovine ili osobe koja ima prebivalište u Bosni i Hercegovine za krivično djelo iz nadleţnosti Federacije izvršeno izvan teritorije Bosne i Hercegovine, dostaviti sa spisima nadleţnom

WWW.BH-PRAVNICI.COM


tuţitelju. O odluci kojom se odbija da se preduzme krivično gonjenje, kao i o pravnomoćnoj odluci donesenoj u krivičnom postupku, obavijestit će se,

diplomatskim putem, strana drţava koja je uputila zahtjev.

GLAVA XXXII - POSTUPAK ZA NAKNADU ŠTETE, REHABILITACIJU I OSTVARIVANJE DRUGIH PRAVA OSOBA

NEOPRAVDANO OSUĐENIH I NEOSNOVANO LIŠENIH SLOBODE (ĉl. 435. – 444.)

Naknada štete zbog neopravdane osude (član 435.)

Pravo na naknadu štete zbog neopravdane osude ima osoba kojoj je

bila pravomoćno izreĉena kriviĉnopravna sankcija ili koja je oglašena krivom, a osloboĊena od kazne, a kasnije je povodom vanrednog pravnog

lijeka ponovljeni postupak pravomoćno obustavljen ili je pravomoćnom presudom osloboĊena od optuţbe, ili je optuţba odbijena osim u sljedećim

sluĉajevima:

1. ako je do obustave postupka ili presude kojom se optuţba odbija došlo zbog toga što je u ponovljenom postupku tuţitelj odustao od kriviĉnog

gonjenja, a do odustanka je došlo na osnovu sporazuma s osumnjiĉenim, odnosno optuţenim,

2. ako je u ponovljenom postupku presudom optuţba odbijena zbog nenadleţnosti suda, a ovlašteni tuţitelj je preduzeo kriviĉno gonjenje pred nadleţnim sudom.

OsuĊeni nema pravo na naknadu štete ako je svojim laţnim priznanjem ili na drugi naĉin namjerno prouzrokovao osudu, osim ako je na to bio prinuĊen. Zastarjelost potraţivanja za naknadu štete (član 436.)

Pravo na naknadu štete zastarijeva protekom tri godine od dana

pravomoćnosti presude kojom je optuţeni osloboĊen od optuţbe ili kojom

je optuţba odbijena, odnosno pravomoćnosti rješenja tuţitelja ili suda kojim je postupak obustavljen, a ako je povodom zahtjeva za podnošenje

vanrednog pravnog lijeka podnesena ţalba vijeću apelacionog odjeljenja od dana

prijema odluke tog vijeća. Prije podnošenja sudu tuţbe za naknadu štete, ostećeni je duţan da se

svojim zahtjevom obrati Federalnom ministarstvu pravde radi postizanja sporazuma o postojanju štete i vrsti i visini naknade.

Podnošenje tuţbe nadleţnom sudu za naknadu štete (član 437.)

Ako zahtjev za naknadu štete ne bude usvojen ili po njemu Federalno

ministarstvo pravde ne donese odluku u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva, oštećeni moţe kod nadleţnog suda podnijeti tuţbu za naknadu štete.

Ako je postignut sporazum samo u dijelu odštetnog zahtjeva, oštećeni

moţe podnijeti tuţbu u pogledu ostatka zahtjeva.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Tuţba za naknadu štete podnosi se protiv Federacije. U sluĉaju da Federacija naknadi štetu zbog neosnovanog lišenja slobode ili neopravdane

osude ona stiĉe pravo regresa od kantona ĉijim je zakonom osnovan sud koji je donio pravomoćnu presudu, odnosno rješenje. Pravo nasljednika na naknadu štete (član 438.)

Nasljednici oštećenog nasljeĊuju samo pravo oštećene osobe na naknadu imovinske štete. Nasljednici oštećene osobe mogu poslije njegove

smrti nastaviti postupak za naknadu štete, odnosno pokrenuti postupak ako je oštećena osoba umrla prije isteka roka zastarjelosti a da se zahtjeva nije odrekla.

Ostale osobe kojima pripada pravo na naknadu štete (član 439.) Pravo na naknadu štete pripada:

a) osobi koja je bila u pritvoru, a nije došlo do pokretanja kriviĉnog postupka ili je postupak obustavljen ili je pravomoćnom presudom osloboĊena od optuţbe ili je optuţba odbijena,

b) osobi koja je izdrţavala kaznu lišenja slobode, a povodom ponavljanja kriviĉnog postupka izreĉena joj je kazna lišenja slobode u kraćem trajanju

od kazne koju je izdrţala ili joj je izreĉena kriviĉnopravna sankcija koja se ne sastoji u lišenju slobode ili je oglašena krivom , a osloboĊena od kazne,

c) osobi koja je usljed pogreške ili nezakonitog rada organa, neosnovano

lišena slobode ili je zadrţana duţe u pritvoru ili ustanovi za izdrţavanje kazne ili mjere, osobi koja je u pritvoru provela duţe nego što traje kazna

zatvora na koju je osuĊena. Osobi koja je lišena slobode bez zakonskog osnova pripada pravo na

naknadu štete ako joj nije odreĊen pritvor, niti joj je vrijeme za koje je lišena

slobode uraĉunato u izreĉenu kaznu za kriviĉno djelo ili za prekršaj . Naknada štete ne pripada osobi koja je svojim nedopuštenim postupcima prouzrokovala

lišenje slobode. Naknada štete prouzrokovane sredstvima javnog informiranja (član 440.)

Ako je sluĉaj na koji se odnosi neopravdana osuda ili neosnovano lišenje slobode neke osobe prikazan u sredstvima javnog informiranja i time bio

povrijeĊen ugled te osobe, sud će, na njen zahtjev, objaviti u novinama ili drugom sredstvu javnog informiranja saopćenje o odluci iz koje proizilazi neopravdanost ranije osude, odnosno neosnovanost lišenja slobode. Ako slučaj nije prikazan u

sredstvu javnog informiranja, ovakvo saopćenje će se, na zahtjev te osobe, dostaviti organu, privrednom društvu ili drugoj pravnoj osobi u kojoj je ta osoba

zaposlena, a ako je to za njenu rehabilitaciju potrebno i političkoj stranci ili U.G. Osobe kojima pripada pravo podnošenja odštetnog zahtjeva (član 441.)

Poslije smrti osuĊene osobe pravo na podnošenje odštetnog zahtjeva pripada njenom braĉnom odnosno vanbraĉnom drugu, djeci, roditeljima, braći i

sestrama. Zahtjev se moţe se podnijeti i kad je povodom vanrednog pravnog lijeka izmijenjena pravna kvalifikacija djela, ako je usljed pravne kvalifikacije djela

WWW.BH-PRAVNICI.COM


u ranijoj presudi bio teţe povrijeĎen ugled osuĎene osobe. Zahtjev se podnosi sudu u roku od šest mjeseci. O zahtjevu odluĉuje vijeće.

Rehabilitacija (član 442.)

Sud će po sluţbenoj duţnosti donijeti rješenje kojim se poništava upis neopravdane osude u kaznenoj evidenciji. Rješenje se dostavlja organu nadleţnom za voĎenje kaznene evidencije. O poništenom upisu ne smiju se

nikom davati podaci iz kaznene evidencije.

Pravo na naknadu štete u vezi sa zaposlenjem (član 444.)

Osobi kojoj je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode prestao radni odnos ili svojstvo osiguranika socijalnog osiguranja, priznaje se

radni staţ, odnosno staţ osiguranja kao da je bila na radu za vrijeme za koje je zbog neopravdane osude ili neosnovanog lišenja slobode staţ izgubila. Prilikom

svakog rješavanja o pravu na koje utiče duţina radnog staţa, odnosno staţa osiguranja, nadleţni organ ili pravna osoba uzet će u obzir staţ priznat odredbom stava 1. ovog člana. Na zahtjev organa ili pravne osobe kod koje se ovo pravo

ostvaruje, isplatit će se iz sredstava budţeta Federacije propisani doprinos za vrijeme za koje je odredbom stava 1. ovog člana staţ priznat. Staţ osiguranja

priznat odredbom stava 1. ovog člana u cjelini se uračunava u mirovinski staţ.

GLAVA XXXIII - POSTUPAK ZA IZDAVANJE POTJERNICE I OBJAVE Traţenje adrese (član 445.)

Ako se ne zna prebivalište ili boravište osumnjiĉenog/ optuţenog, kad je to po odredbama ovog zakona neophodno, tuţitelj, odnosno sud će zatraţiti od policijskih organa da osumnjiĉenog/optuţenog potraţe i da tuţitelja, odnosno sud

obavijeste o njegovoj adresi.

Uvjeti za izdavanje potjernice (član 446.)

Izdavanje potjernice moţe se narediti kad se osumnjiĉeni /optuţeni protiv kojeg je pokrenut kriviĉni postupak zbog kriviĉnog djela za koje se po zakonu

moţe izreći kazna zatvora tri godine ili teţa kazna nalazi u bjekstvu, a postoji naredba za njegovo dovoĊenje ili rješenje o odreĊivanju pritvora. Izdavanje

potjernice nareĊuje sud. Izdavanje potjernice naredit će se i u sluĉaju bjekstva osuĊenog iz

ustanove u kojoj izdrţava kaznu , bez obzira na visinu kazne ili bjekstva iz

ustanove u kojoj izdrţava zavodsku mjeru vezanu s lišenjem slobode. Naredbu u takvom slučaju izdaje upravnik ustanove. Izdavanje objave (član 447.)

Ako su potrebni podaci o pojedinim predmetima koji su u vezi s kriviĉnim

djelom, ili ove predmete treba pronaći, a naroĉito ako je to potrebno radi ustanovljenja istovjetnosti pronaĊenog nepoznatnog leša, naredit će se izdavanje

objave kojom će se zatraţiti da se podaci ili obavještenja dostave organu koji vodi postupak.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Policijski organi mogu objavljivati i fotografije leševa i nestalih osoba ako postoji osnovana sumnja da je do smrti, odnosno nestanka tih osoba došlo usljed

krivičnog djela.

Povlaĉenje potjernice ili objave (član 448.)

Organ koji je naredio izdavanje potjernice ili objave duţan je da je odmah povuĉe kad se pronaĊe traţena osoba ili predmet ili kad nastupi zastarjelost

kriviĉnog gonjenja ili izvršenja kazne ili drugi razlozi zbog kojih potjernica ili objava nije više potrebna. Ko raspisuje potjernicu ili objavu (član 449.)

Potjernicu i objavu raspisuje nadleţni policijski organ koga odreĊuje sud u

svakom pojedinom sluĉaju, odnosno ustanova iz koje je pobjegla osoba na izdrţavanju kazne ili zavodske mjere.

Ako je vjerovatno da se osoba za kojom je izdata potjernica nalazi u inozemstvu, nadleţno ministarstvo Bosne i Hercegovine moţe raspisati meĊunarodnu potjernicu.

KRAJ DODATI – PROĈITATI ZOBS

pravosudni ispit - skripta - krivicno pravo

Documents