ishrana i bolesti bubrega i mokraĆnih puteva

Click here to load reader

Post on 15-Oct-2021

0 views

Category:

Documents

0 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

ISHRANA I BOLESTI BUBREGA I MOKRANIH PUTEVA Kod akutnog zapaljenja bubrega prednost se daje niskoproteinskoj ishrani.
Reim ishrane je manje strog kod hroninih u odnosu na akutna oboljenja bubrega.
Dijetetske mjere su korisne u profilaksi stvaranja kamena u bubregu i bubrenim putevima, a doprinose i brem izljeenju.
Ouvana bubrena funkcija doprinosi odravanju optimalnog sadraja vode i elektrolita, kao i acidobazne ravnotee.
Ukoliko je ekskretorna funkcija bubrega poremedena, neophodan je odgovarajudi higijensko-dijetetski reim.
Od vrste i stepena oboljenja zavisi da li de dijeta biti restriktivna ili sa povedanim unosom pojedinih hranljivih i zaštitnih materija.
Akutno zapaljenje bubrega se karakteriše smanjenim izluivanjem vode, natrijuma i azotnih jedinjenja, a u pojedinim sluajevima, dolazi i do smanjenog izluivanja kalijuma.
Niskoproteinska dijeta je obavezna kod akutnog zapaljenja bubrega kako bi se sprijeilo stvaranje vede koliine ureje.
Ukoliko su prisutne oligurija, hipertenzija, edemi i povedanje ureje u krvi, neophodno je smanjiti unos proteina na nivo endogenog metabolizma od 20g/dnevno.
Ova dijeta ne bi trebalo da traje due od nedjelju dana da ne bi došlo do gubitka proteina iz organizma.
Sa poboljšanjem stanja oboljelog povedava se i unos proteina na 45g/dnevno.
U poetku pacijent unosi 0,5l mlijeka(20g proteina), a kasnije se uvode mlado meso i jaja.
U daljem stadijumu bolesti povedava se unos
proteina do optimalnih 60g/dnevno, vodedi
rauna o koncentraciji ureje u krvi i ostalim
simptomima i laboratorijskim pokazateljima.
bubrega poboljšani, proteinurija ne bi trebalo
da bude razlog za restrikciju proteina putem
hrane.
Tokom oporavka, ishrana treba da bude hiperenergetska, što se obezbjeuje adekvatnim unosom itarica, meda, šedera i masti.
Na poetku akutnog zapaljenja bubrega preporuuje se dnevni energetski unos od 1000kcal, u kasnijoj fazi do 1500kcal, a u fazi oporavka do 2400kcal.
Mineralne materije (prije svega kalijum) treba obezbijediti unosom dovoljnih koliina voda u svjeem stanju, vodnih sokova, kompota, vodnih salata i pirea, kao i povrda (sokovi od povrda, salate, bareno povrde).
Ipak, vode i povrde treba unositi umjereno da se ne bi izazvala hiperkalijemija.
Neophodno je obezbijediti optimalan unos svih vitamina (posebno vitamina C i retinola) kako bi se povedala otpornost organizma prema infekcijama.
Apsolutni nedostatak soli u ishrani bubrenih bolesnika povedava uremiju, pa je potrošnju soli najbolje umjereno ograniiti (do 2 g dnevno).
Koliina tenosti koju bolesnik treba da unese dnevno zaviside od koliine izluene mokrade tokom dana.
Kod hroninih nefropatija reim ishrane je manje strog nego kod akutnih oboljenja bubrega, zbog toga primjena dijete traje due, esto i doivotno.
Ishrana kod ovih pacijenata mora da bude najmanje normoenergetska (ne manje od 1200kcal) kako bi se sprijeila pothranjenost, obzirom da je bolest hroninog toka.
Proteini se preporuuju u zavisnosti od koliine
ureje u krvi, pri emu se vodi rauna da se
obezbijedi minimalni dnevni unos.
dovodi do hipoproteinemije, te je sa hranom
potrebno unijeti najmanje 1-1,5g proteina/kg
tjelesne mase(70-100g dnevno).
Proteini se prije svega unose putem mlijeka i jaja, a manje iz mesa i ribe. Meutim, ukoliko postoji opasnost od uremije, koliinu proteina treba smanjivati.
Mineralne materije u ishrani treba da budu optimalno zastupljene, a izuzetci postoje u pogledu natrijuma i gvoa. Zabranjene su namirnice sa velikim sadrajem soli: konzerve, suhomesnati proizvodi, jaki zaini.
Unos gvoa treba povedati, jer je anemija vrlo est pratilac hronine insuficijencije bubrega.
Ukoliko ne postoje edemi, za koliinu unosa vode ne postoje nikakva ogranienja.
U etiologiji nastanka kamena u bubregu u bubrenim putevima pored faktora nutritivne prirode, ulogu imaju i nenutritivni faktori.
Od nenutritivnih faktora se izdvajaju naslee,
infekcije, zastoj mokrade, bolesti kod kojih je
izluivanje mokrade smanjeno i dr.
Dijetetske mjere su korisne u profilaksi i mogu
uticati na rastvaranje i izluivanje prisutnih
kalkulusa. Istovremeno se spreava razmnoa-
vanje mikroorganizama koji izazivaju zapaljenje
mokradnih puteva.
smanje unos animalnih proteina koji povedavaju
unos kalcijuma, oksalata i mokradne kiseline u
urinu.
sadrajem vlakana.
okolada, instant kafa, špinat, mrkva, celer,
krastavac, grejpfrut, orasi, aj) poeljno je
smanjiti.
Koliina dnevno unijete tenosti treba da je
najmanje 2l.
Dijetetske preporuke za pacijente sa uratnim i oksalatnim kamencima
Zabranjene namirnice za pacijente sa oksalatnim kamencima
špinat, repa, pasulj, grašak, cvekla, zelena salata, krastavac, paprika, orasi, suve smokve i šljive, jagode, aj, kakao i okolada.
Zabranjene namirnice za pacijente sa uratnim kamencima
Iznutrice (mozak, bubrezi i sl), suhomesnati proizvodi, meso divljai, kafa, kakao i okolada.
Namirnice dozvoljene u manjim koliinama
Karfiol, paradajz, luk, krompir, tjestenina, mlijeko i proizvodi, meso (izuzev mesnih preraevina i konzervi), jaja.
Namirnice koje se preporuuju
Riba, piletina, sir, maslac, vode (osim zabranjenog) i mineralna voda.
Dijetetske preporuke za pacijente sa fosfatnim kamencima
Zabranjene namirnice
Sirevi, kondenzovano mlijeko, pasulj, orasi, bademi, okolada i mineralne vode.
Namirnice dozvoljene u manjim koliinama
Mlijeko i jogurt (do 1 aša dnevno), hljeb i proizvodi od itarica (ria više), vode, povrde (zeleno), krompir i jaja.
Namirnice koje se preporuuju
kupus, grašak, karfiol, groe.
Ishrana je sastavni dio preoperativne njege i
izuzetno je znaajna za uspostavljanje normalne
homeostaze.
poslije slijedi teno kašasta, a zatim kašasta
dijeta.
Enteralna ishrana ima brojne prednosti u odnosu na parenteralnu ishranu.
Enteralna ishrana sondom daje se bolesnicima kod kojih je probavni kanal toliko ouvan da moe koliko-toliko obavljati:
-digestiju (probavu),
-ekskreciju (izluivanje otpadnih tvari) crijevnog sadraja.
Enteralna ishrana nema za cilj samo hraniti bolesnika nego ima vaan zadatak sprijeiti atrofiju apsorptivne površine.
Atrofija crijevne sluznice brzo se razvija nakon neke traume ili neke tee bolesti.
Prisutnost nutrijenata u probavnom kanalu trofiki je faktor koji odrava zdravom crijevnu sluznicu i štiti je od infekcije.
Ishrana hirurških pacijenata
Svaka hirurška operacija dovodi do niza metabolikih i hormonalnih promjena, koje povedavaju energetsku potrošnju u organizmu.
Uspostavljanje normalne homeostaze poslije intervencija mogude je samo uz odgovarajudu ishranu (oralnu, enteralnu i/ili parenteralnu).
Osnovni ciljevi ishrane hirurških pacijenata
Smanjenje gubitka tjelesne mase
Korekcija specifinih nutritivnih deficita
Spreavanje neeljenih posljedica hirurške intervencije, kao što su infekcije i dui boravak u bolnici.
Pothranjenost kao i gojaznost, utiu na pojavu komplikacija i mortalitet, tako da je prije operacije potrebno procijeniti uhranjenost svakog pacijenta.
Ukoliko je potrebno, sa odgovarajudom
dijetoterapijom treba krenuti što prije.
Ishrana u preoperativnom periodu zavisi od
brojnih faktora, kao što su kliniko stanje i
stanje uhranjenosti pacijenta, vrsta i obim
hirurške intervencije, stanje organa za varenje
itd.
Gojaznim pacijentima treba propisati redukcionu dijetu.
Dva do tri dana prije operacije treba dati kašastu ili tenu dijetu, Za pripremu kolona moraju se koristiti i enteralne formule sa malo ostatka.
Za vrijeme operacije organi za varenje moraju biti ispranjeni kako bi se izbjegla aspiracija povradenog sadraja. Iz navedenog razloga prekida se unos hrane na usta 6 sati prije operacije, a u urgentnim stanjima, ispira se eludac prije davanja anestezije.
Tena dijeta se koristi prije i poslije operacije, kod primjene za rendgensku dijegnostiku, kod djelimine opstrukcije tankog crijeva, akutnog gastroenteritisa, opstipacije, bolesti koje su pradene visokim temperaturama i dr.
Tena dijeta ne obezbjeuje adekvatan unos hranljivih i zaštitnih materija, te se ne smije koristiti bez suplemenata due od 3 dana (izuzetno 5 dana).
Ukoliko je tenu dijetu neophodno sprovoditi due vrijeme ili ukoliko je pacijent ozbiljno pothranjen, najbolje je koristiti komercijalni preparat (npr. Nutridrink).
Izbor namirnica za tenu dijetu
Vode Procijeeni vodni sokovi (bez pulpe) od jabuke, trešnje, groa, narande, limuna i grejpfruta
Supe Nemasne bistre supe i bujoni od mršavog mesa sa dodatkom soli
Slatkiši Vodni sladoled, elatin, tvrde bombone, šeder, med, sirup, zamjene za šeder
napici Kafa bez kofeina, crni aj, gazirani napici, rjee razmuden jogurt
Prvih 24-48h poslije operacije, dok se ne uspostavi peristaltika, ne sprovodi se oralna ishrana, a zatim se primjenjuje tena dijeta.
Primjer tene dijete 2 dana poslije operacije
Doruak: aj sa 10g šedera
Uina: aj sa 10 g šedera; kompot od jabuka 50g sa 10 g šedera
Ruak: Bistri bujon sa mršavim mesom-pola šolje; aj od šipka sa 5g šedera
Uina: aj od šipka sa 5g šedera
Veera: Bistri bujon sa mršavim mesom;pola šolje kompota od jabuka sa 20g šedera
Poslije veere: aj od šipka sa 5 g šedera
Tena-kašasta dijeta predstavlja prelaz od tene do kašaste hrane, nešto vede energetske vrijednosti (od 1500-1700kcal).
Ona ne sadri dovoljno proteina, gvoa, i vitamina B grupe, te se preporuuje samo krade vrijeme.
Suplementacija vitamina i minerala je obavezna
ako dijeta traje due od 2-3 nedjelje.
Tena-kašasta dijeta prepisuje se i kod nekih
akutnih bolesti, kao i kod smetnji sa vakanjem i
gutanjem.
Jelovniku se dodaju neke vrste supa, nemasna mesa, meko kuvano jaje, povrde (krompir, karfiol, špinat, mrkva), griz, ria, keks, mlijeko i mlijeni proizvodi, kuvano vode i sokovi.
Nastavak tene dijete je kašasta dijeta. Umjesto pasiranja namirnice se melju ili sjeckaju.
Mahunarke se pasiraju, a u jelovniku se ne koriste namirnice koje nadimaju.
Osim namirnica iz teno-kašaste dijete, bolesnici mogu jesti sir, krompir (peen bez ljuske, kuvan ili pire), kuvane proizvode od bijelog brašna, tostiran bijeli hljeb, slane krekere.
Ponekad se dodaju i neke druge namirnice ukoliko ih pacijent podnosi.
U postoperativnom periodu koristi se i arteficijalna ishrana u širem smislu to je nutritivna terapija koja obuhvata sve oblike ishrane bolesnika.
U uem smislu ona obuhvata ishranu bolesnika sa izmijenjenim mogudnostima za normalnu ishranu i primjenjuje se kao enteralna i /ili parenteralna.
Uvoenje vrste hrane zavisi od stanja digestivnog trakta. Po izlasku iz bolnice pacijent treba da uzima više manjih obroka i dosta tenosti (2,5-3l dnevno).
Preporuuje se korištenje barenog povrda, oljuštenog voda ili kompota i kiselo mlijenih napitaka. Mahunarke i namirnice koje nadimaju ne uzimaju se neko vrijeme, a alkohol se konzumira samo umjereno. Fizike aktivnosti se ograniavaju.
Primjer postoperativne kašaste dijete Obrok namirnica masa Kcal
Doruak
Kaša od mladog sira pasiranog, Mileram, Dvopek, aj od šipka, šeder
80, 10, 80, 5, 10
77, 34, 299, 40
Raskuvana ria, Obrano mlijeko u prahu, Vodni sok bez šedera
50, 20, 200
178, 72, 72
Ruak
Pasirano mljeveno meso, Pasirana mrkva, Pasirani krompir, Ulje, Pota od griza, Jaje, Pire od peenih jabuka, Dvopek
120, 100, 100, 10, 15, 24, 150, 50
143, 40, 87, 92, 52, 40, 87, 187,
Obrok namirnica masa Kcal
15, 100,
60, 58
Veera
Pasirano meso, Zelen, Ria, Krompir, Maslac, Ulje, Pota od povrda, Pavlaka, Kompot od jabuka
120, 20, 5, 100, 5, 5, 70, 5, 60,
143, 15, 18, 87, 38, 43, 22, 17, 69,
Energetska vrijednost preparata za enteralnu ishranu uzima se iz deklaracije
Primjer:
Normoenergetska
Za normalno uhranjene pacijente koji se hrane enteralno treba obezbijediti 30kcal/kg tjelesne mase, a kod pothranjenih treba obezbijediti 35-48kcal/kg tjelesne mase.
Ukoliko se dijeta za davanje putem sonde priprema u kuhinji, koriste se posebni postupci: meso se samelje i stavi u hladnu vodu, polako se zagrijava i kada je skuvano procijedi kroz gazu.
Mlijeko u prahu se rastvori u mlijeku, bujonu ili vodnom soku i procijedi, da se sonda ne bi zapušila.
Hrana se daje putem sonde brizgalicom za hranjenje (200ml) ili špricem pod pritiskom, kao i enteralnom infuzijom kontinuirano (kap po kap ravnomjerno tokom 24h) ili intermitentno (u bolusima u odreenim vremenskim intervalima).
Kod intermitentne ishrane poslije svakog
obroka vrši se ispiranje sonde sa 200ml vode ili
100-150ml bistre supe.
Monitoring pacijenta na enteralnoj ishrani sprovodi se redovno (najmanje na svakih 4-6h), kako bi se sprijeile neeljene komplikacije.
Tjelesnu masu treba kontrolisati redovno, a poeljno je da bolesnik dobije svaki drugi dan 300g.
U sluaju slabijeg dobijanja na teini neophodno je savjetovati se sa ljekarom.
Parenteralna ishrana moe biti parcijalna ili kompletna (totalna-TPI) i treba da obezbijedi najmanje 10-20% energije iz proteina, a poeljno je da odnos ugljenih hidrata i lipida bude 70:30%.