HRVATSKI JEZIK I JEZINE VJEBE (Skripta za prvi kolokvij) JEZIK je apstraktan sustav znakova i pravila po kojima se ti znakovi kombiniraju. Jezici se razvijaju i nestaju, a pojavljuju se i novi jezici (esperanto). Govor je zvuna materijalizacija jezika. (govor = idiom) Hrvatski jezik je zajedniki jezik svih pripadnika hrvatskoga jezika. Pod hrvatskim jezikom podrazumijevamo sve junoslavenske idiome (govore) kojima govore Hrvati /u prolosti, sadanjosti, budunosti/ bez obzira na to na kojim prostorima ive. (indoeuropski-baltikoslavenski-junoslavenski-hrvatski) Idiom (govor) je pojavni oblik nekog jezika. Hrvatski jezik obuhvaa razliite jezine oblike (idiome/govore) koje djelimo na: Idiomi hrvatskoga . . . . I.organski idiom jezika . . . . II.neorganski idiom . . a)substandardni idiom . .

b)standardni jezik

I. ORGANSKI IDIOM (govor) je mjesni govori/govori, govor ue, najee seoskesredine (BILO)

II. NEORGANSKI IDIOMI: a) Substandardni idiom/govor nije vezan za usko odreenu sredinu, vezuju seuglavnom za urbana gradska podruja, a u njih ubrajamo: razgovorni (kolokvijalni) jezik, dobne argone (unike, studentske), profesionalne/strune argone te atrovaki i tajni jezik (BILO)

b)

Standardni jezik (idiom) - 3 narjeja

STANDARDNI JEZIK je svjesno normiran vid jezika koji omoguuje da svi govrnici hrvatskoga jezika sporazumijevaju bez potekoa, bez razlike odakle dolaze. Nitko nije govornik stadardnoga hrvatskog jezika samom pripadnou nekom od hrvatsih govora STANDARDNI SE JEZIK UI! (BILO) Znaajke hrvatskog standardnog jezika: (BILO) 1. AUTONOMAN vid jezika znai da je samostalan u odnosu na bilo koji koji idiom (i u odnosu na tok. narj.) 2. svjesno NORMIRAN norma je skup pravila za pisanje i govorenje koju propisuju normativni prirunici. (pravopis, gramatika, rjenik, jezini savjetnik) 3. Mora biti FUNKCIONALAN u svim komunikacijskim situacijama funkcionalni stilovi (knji.-umjetniki, znanstveni, publicistiki, administrativni i razgovorni)

4. STABILAN u prostoru i elastino stabilan u vremenu ostvaruje se na odreenom prostoru i vremenu 5. PRILAGODLJIV u vremenskom slijedu njime se mogu imenovati nove pojave/pojmovi nastali drut.razvojem Norma je skup pravila koji odreuju to je u jeziku ispravno, a to nije. Hrvatski standardni jezik je normiran. To znai da se sustavom pravila odreuje to je pravilno u hrv. stand. jeziku. Naravno, odreuje se i to je pogjreno i nepotrebno. No nije uvije lako odrediti normu, normirati jezik jer i jednom odreena norma nije vjena. Norma se uvijek dovodi u pitanje jer se jezik stalno mijenja. Opa standardnojezinanorma sastavljena je od: 1. 2. 3. 4. 5. pravopisna ili ortografska (pravopis, jezini savjetnici) pravogovorna ili ortoepska (gramatika naglasci, pravogovorni prirunici) gramatike norme (fonoloka, morfoloka, sintaktika) (gramatika) leksika norma (rjenici) stilistika norma (njome se bavi jezikoslovlje i teorija knjievnosti)

Sve norme zajedno zovemo kodifikacijske norme (zadane norme). (BILO) JEZIK JEZIK je apstraktan sustav znakova koji slue za sporazumijevanje. Ostvaruje se: govorom pismom: sluimo se slovima, razgodcima i pravopisom.

GOVOR je konkretna realizacija jezika. SLOVO je pisani znak. PISMO - cjelina slova po svojim osnovnim obiljejima (latinica, glagoljica...) Hrvatsko pismo - latinica. Slovopis - sastav slova po kojima biljeimo glasove nekog jezika. Hrvatski slovopis Gajica, sastav od 30 slova, 27 jednoslova, 3 dvoslova. Latinika slova su prilagoena hrvatskom jeziku. Za nepeenike su nainjena slova na dva naina: 1. uz pomo dijakritikih znakova - 2. spajanjem po dva slova za jedan glas u dvoslov - d lj nj Pravopis ili ortografija je skup dogovorenih pravila Osnovno obiljeje pojedinog pravopisa je nain na koji se piu pojedine rijei: (OVO JE BILO) glasovni, fonoloki pravopis morfoloki pravopis Fonoloki pravopis - isti fonem se pie uvijek istim znakom, zasniva se na naelu kako izgovaram, tako piem. Morfoloki pravopis - isti morfem se uvijek pie istim slovima bez obzira to se u razliitim

glasovnim okolinama razliito izgovara (piem kod kue, izgovaramo kotkue). uva glasovni sustav tvorbenih sastavnica. Morfoloko naelo ogleda se u rijeima (d+c,,,s). (predsjednik, gradski, podsjetiti - ne biljei se jednaenje po zvunosti). Hrvatski pravopis - fonoloko-morfoloki, u okviru jedne rijei piemo najee fonoloki, a meurjene veze piemo morfoloki. (BILO!!!) FONETIKA I FONOLOGIJA FONOLOGIJA je znanstvena disciplina koja prouava funkcionalna svojstva glasova, tj.foneme koji imaju razlikovnu ulogu. FONEM je najmanja jezina jedinica koja nema svoje znaenje, ali ima razlikovnu ulogu (uvjetuje razliku u znaenju rijei). U hrv. jeziku to su sva slova abecede + otvornik ie i samoglasno r = 32 fonema

m/i/r

- s/i/r

- p/i/r - /i/r

Promjenom redoslijeda fonema rije ili gubi ili dobiva sasvim novo znaenje.

*suprotstavljanje rijei koje se razlikuju samo u jednom glasu zove se FONOLOKA OPREKA (OPOZICIJA) npr. crv krv, sad tad, duga tuga - te rijei ujedno ine i minimalni par * MINIMALNI PAR rijei kod kojih se razlikuje samo jedan glasom, a sve ostalo, i naglasak, isti! * Homonimi su rijei koje imaju isti izraz, a razliito znaenje (luk /hrana/ - luk /i stijela/; kupiti kupiti...)

ALOFON je glasovna razlika uvjetovana mjestom, pozicijom u rijei. uma (glas 'tvri') Otac mi je kupio. ena - groe lie (glas 'meki')

Otac ga nije volio. (ujemo alofon slian glasovima - dz)

FONETIKA je znanstvena disciplina koja prouava artikulacijska(mjesto i nain tvorbe) i akustika (zvunost) svojstva glasova, dakle prouava kako se glasovi tvore i uju. GLAS je najmanja govorna jedinica kojom se razlikuje znaenje rijei. Glas je skup akustikih svojstava koja se opauju istodobno.

-

najmanja jedinica jezika je FONEM najmanja jedinica govora je GLAS ili FON (Glas je najmanji govorni odsjeak)

Podjela glasova u hrvatskome standardnom jeziku Podjela glasova prema otvoru: a) otvornici (vokali) su: a, e, i, o, u i dvoglasnik ie. - su glasovi koji nastaju slobodnim prolaskom zrane struje kroz govorne organe a) zatvornici (konsonanti): b, c, , , d, d, , f, g, h k, j, 1, lj, m, n, nj, p, r, s, , t, v, z, . - su glasovi koji nastaju prolaskom zrane struje kroz djelomino ili potpuno zatvorene govorne organe Zatvornike moemo dijeliti prema: I.mjestu tvorbe, II.nainu tvorbe III.zvunosti. I.Zatvornici po mjestu tvorbe usnenici zubnousnenici jedrenici labijali labiodentali velari b,p,m v,f j,lj,nj,d,,,,, k,g,h zubnici dentali desnici alveolari d,t,z,s,n,c nepanici palatali r,l

II. Podjela zatvornika po tvorbenome nainu a) UMNICI: I. II. III. zapornici b,p,d,t,g,k tjesnanici z,s,,,f,h slivenici c,,,d,

b)ZVONANICI j,lj,nj,r,l,m,m,v III. Podjela zatvornika po zvunosti Zvunici Bezvunici b t d k g d s z c h f -

p

Napomena: iz ovih podjela bude neko pitanje, bilo je nabrojiti podjelu zatvorenika prema mjestu tvorbe, koji su zubnici kako se jo zovu!

zvune/bezvune moete razlikovati tako da poloite dlan (prema dolje) na vrh glave... kad izgovarate zvune, osjetit ete vibraciju, a kod bezvunih, vibracije nema

Raznovrsnost glasovnih podjela : po po po po na otvoru mjestu tvorbe tvorbenome nainu zvunosti samoglasnike i suglasnike

GLASOVNE PROMJENE - su promjene glasova koje nastaju zbog tvorbe rijei/oblika rijei uz meusoban utjecaj glasova slinih ili razliitih zvunih i izgovornih svojstava.

-

mogu se dogaati na granici dviju rijei ili izmeu morfemske osnove i morfema.

U hrvatskom jeziku dolazi do zamjene/alternacijefonema na morfemskoj granici i to na: 1. 2. 3. 4. granici sufiksa i osnove osnove i prefiksa unutar same osnove osnove i nastavke

Pri tome se zamjenjuju samoglasnici, suglasniki skupovi i nulti element. Promjenjeni izrazi kojima pridruujemo isti sadraj zovu se alterante. Razlikujemo fonoloki i morfoloki uzrokovane alternacije. Fonoloki uvjetovane alternacije su: 1. jednaenje suglasnika po zvunosti 2. jednaenje po tvorbenom mjestu 3. gubljenjenje suglasnika One su uvjetovanje sastavom fonetskog skupa na granici morfema. Morfoloki uvjetovane alternacije odreene su morfolokom i tvorbenom kategorijom:

1. palatalizacija (k, g, h ispred e prelazi u ,,) junak junae; peem-peku) 2. sibilarizacija (k, g, h ispred i prelazi u c, z,s) majka majci, ali- baka 3. jotacijabaki ne mijenja se uvijek nepalatal + j = palatal (k+j= /pek+jem=peem/, t+j= /list+je=lie/, s+j = /nos+jen=noen/

4. alternacije i, je, ije, e - refleksi jata 5. vokalizacija l>o /kotao kotla; itali >itao/ 6. prijevoj

7. nepostojani suglasnici: a ili e, / borac-borca/ /akovec-akovca/ 8. prijeglas om > em iza palatala, skupova t, -d, -c... polj-em, kralj-em,dud-em... 9. navezak (Petrovog-a)

1.JEDNAENJE PO ZVUNOSTI Jednaenje po zvunosti glasovna fonoloki uvjetovana promjena u kojoj se umnici koji se razlikuju po svojstvu zvunosti jednae se tako da se prvi suglasnik skupa zamjenjuje suglasnikom po zvunosti jednakom drugom suglasniku skupa.Zvuni Bezvuni b d p g t z k s d f c h

Kada se jedan do drugoga nau dva umnika razliita po zvunosti, dolazi do njihova JEDNAENJA PO ZVUNOSTI, nakon kojega oba umnika postaju zvuna ili bezvuna. Uvijek se prvi glas zamjenjuje svojim zvunim ili bezvunim parom prema drugom glasu. Dakle, mogua su dva sluaja: Zvuni + Bezvuni = BB = OBEZVUENJE Bezvuni + Zvuni = ZZ = OZVUIVANJE

Npr. pod-pisati > *podpisati > potpisati - Z+B=BB (rob+stvo >ropstvo; uz+put>usput, od+hraniti>othraniti) svat-ba > *svatba > svadba - B+Z=ZZ (naru+ba > narudba, burek+dija>buregdija) vrabac *vrabca vrapca (Z+B=BB) + nepostojano a ODSTUPANJE u pismu:

-

ukoliko se umnik d nae ispred c,,,s, ostat e u pismu nepromijenjen! dc: podcijeniti d: odepiti, nadovjek d: odunuti, ds: predsjednik, predstava, gradski d: odkrinuti, odetati

-

-

sloenice s prijedlozima ispod i iznad: iznadprosjean, ispodprosjean tuice: gangster, Habsburgovci... u sloenicama radi jasnoe: podtekst, postdiplomski, Josipdol, ivanigradski...

2.JEDNAENJE PO TVORBENOME MJESTU (s >, z >, h >, n >m) - glasovna je promjena u kojoj se zatvornici razliiti po tvorbenome mjestu, kad se nau jedan do drugoga, jednae u zatvornike jednake po tvorbenome mjestu. I.Zubnici s, z jednae se u nepanike , kada se nau ispred nepanika: s> z> prositi -*prosnja pronja grozd - *groze - groe misao - *mislju milju kazniti - *kaznjiv - kanjiv nositi - *nosnja - nonja voziti - *voznja vonja *jednaenje se moe provesti samo ako su z,s i nepani umnik ispred njih jednaki po zvunosti. Ako nisu, prvo se provodin jednaenje po zvunosti: jednaenje po zvunosti jednaenje po tvorbenom mjestu iz - istiti bez-utan is+istiti bes+utan iistiti beutan

*jednaanje z>, s> esto se provodi nakon jotacije: jotacija jednaenje po tvorbenom mjestu grozd je mast ju *groze *masu groe mau

ODSTUPANJE: a) ako je s, z dijelom predmetka (prefiksa): s-ljubiti raz-ljutiti b) ako je s, z ispred lj, nj koji su nastali jotacijom: sljedbenik snjegovi II.Jedrenik/velar h jednai se u nepanik ako se nae ispre nepanika : orah + -i > orai trbuh + -i > trbui grah + -i > grai, mijeh + -i > mjei

*Jedrenik h mo se i ne mora jednaiti u ako se nae ispred dahtati dahem i daem drhtati drhem i drem III. Zubnik n jednai se u usnenik m ako se nae ispre b, p:

zelenba zelemba prehrana - prehranbeni prehrambeni stan - stanbeni stambeni crnpurast - crmpurast ODSTUPANJE: - suglasnik n ne prelazi u m ako se njime zavrava prvi dio prave sloenice, a drugi dio poinje usnenim suglasnikom (provodi se u govoru, ali ne u pismu, radi jasnoe): maskenbal, stranputica, crvenperka, jedanput, izvanbrani... 3. GUBLJENJE SUGLASNIKA - je gubljenje jednog od dvaju istih suglasnika koji se mogu nai u rijei jedan do drugoga: bez-zvuan >bezvuan od-dahnuti > odahnuti gubljenje se esto dogaa nakon jednaenja po zvunosti/tvorbenom mjestu: gubljenje suglasnika raariti gubljenje suglasnika *ped-deset pedeset

jednaenje po tvorbenom mjestu raz ariti jednaenje po zvunosti pet-deset *raariti

*dva ista suglasnika ostaju u superlativu: najjai, najjjadniji, najjuniji i u rijeima u kojima bi gubljenje otealo razumijevanje: nuzzarada, izvannastavni... suglasnici d,t ispadaju i ne biljee se ispred c samo u oblicima i izvedenicama od rijei: sudac > suca svetac > sveca otac > oca u ostalim se rijeima d, t biljei ispred c: redak > redci zadatak > zadatci letak > letci...

MORFOLOKI UVJETOVANE PROMJENE:

1. PALATALIZACIJAPalatalizacija glasovna ie promjena u kojoj se jedrenici k, g, h ispred i ili e zamjenjuju sa , , . Zamijeniti se mogu i glasoci c, z ako se nau ispred e. *palatalizacija dobila naziv po glasovima ,, koji se nazivaju palatalima. Palatalizacija se provodi u sljedeim primjerima: - u V jd., im., m.r.: seljak - seljaino, vrag - vra'z'e, orah - orae, junak - junae - u prezentu nekih glagola teku - teem, peku - peem, strigu - striem, mogu - moe - u aoristu nekih glagola rekoh - ree, stigoh - siie, digoh - die, ispekoh ispee - u tvorbi nekih glagola i imenica muka - muiti, zrak - zraiti, trag - traiti, sluga - sluiti, njuh - njuiti junak - junaina, rak - rai, prah - praina, muha - muica, majka - majica, ovjek ovjeuljak, otok - otoje, ruka - ruetina ruica - ispred nepostojanog a te ispred nastavaka -an, -ji i nekoliko drugih: dah - daak, Kartaga - Kartaani, bog - boji, strah - straan U nekim se rijeima palataliziraju i glasovi c i z ispred samoglasnika e i i: stric - strie - striev, lovac - lovce - lovev, zec - zee - zeevi, ulica - uliica, ptica ptiica - ptiurina, letimice - letimian vitez - vitee, knez - knee ODSTUPANJA: - ne provodi u sljedeim primjerima: -ispred sufiksa -ica kolega - kolegica, pjega - pjegica, toka - tokica, maka - makica, buha buhica - ispred sufiksa -in kod pridjeva nastalih od odmilica baka - bakin, seka - sekin, zeko - zekin, maca - macin

2. SIBILARIZACIJASibilarizacija je glasovna promjenau kojoj se jedrenici k, g, h ispred i zamjenjuju sa c, z,s.*sibilarizacija dobila naziv po glasovima c,z,s koji se nazivaju sibilanti

-

-

u D i L jd., im., .r.: majka majci, jaruga - jaruzi; snaha - snasi, noga - nozi, ruka ruci... u N i V mn., im., m.r.: junak - junaci, vuk - vuci, propuh - propusi

U D, L, I mn., im., m.r.: junak - junacima, krag - krazima - u imperativu: (pei) pek-ti peci (tei) tek-ti- teci, u nesvrenih glagola prema svrenima: dignuti - dizati, uzdahnuti uzdisati ODSTUPANJA: Sibilarizacija se ne provodi u sljedeim primjerima:

-

-

u nominativu im. m.r. jednoslonih posuenica: Bask - Baski, bronh - bronhi, erg ergi mnoinskih toponima Cehi, Novaki (Cesi, Novaci) kod nekih prezimena koja nisu istovjetna s opim imenicama standardnog jezika Debeljaki, Piceki kod osobnih i ivotinjskih imena s dva suglasnika isped nastavka Sreko - Sreki, Zelenko Zelenki dativu i lokativu imenica mukog roda enske sklonidbe: - kod odmilica ili hipokoristika baka - bakin, seka - sekin, braco - bracin, zeko - zeki, striko striki kod rijei s jednosuglasnikim zavretkom osnove deka - deki, kuka - kuki, kolega - kolegi, pjega - pjegi, zaliha zalihi kod imena i prezimena Jelka - Jelki, Luka - Luki, Jadranka Jadranki kod imenica sa zavretkom -cka, -ka, -tka, -ska, -tka, -zga kocka - kocki, toka - toki, praka - praki, pljuska - pljuski, patka - patki, mazga mazgi kod nekih zemljopisnih imena Krka - Krki, Kartaga Kartagi kod imenica sa sufiksom ka: intelektualka - intelektualki, kajkavka - kajkavki, srednjokolka srednjokolki DVOSTRUKOSTI: - u N mn. nekih tuica m.r.: flamingo -flaminzi flamingi

-

u N mn. prezimena iji je izraz istovjetan s nekom opom im. m. r. Beg - Begi - Bezi, Duh - Duhi - Dusi u N mn. Im. s nepostojanim a u zavretku -ak, -ak, -ak m.r.: maak - maki - maci, opleak - opleki - opleci, omeak - omeki omeci u D I L nekih zemljopisnih imena .r. s jednosuglasnikim zavretkom osnove: Lika - Lici - Liki u dativu u L nekih zemljopisnih imena na -ska, -ka Aljaska - Aljaski - Aljasci, Gradika - Gradiki - Gradici u D i L nekih imenica sa zavrecima -ska, -tka, - vka: guska - guski - gusci, bitka - bitki - bitci, travka - travci - travki

3. JOTACIJAJotacija je stapanje nenepanika s glasom j u nepanik. c+j= klicati - kliem, micati- miem d+j= glodati - gloem, glad - glau g+j= blag - blai, agati - laem h+j= mahati - maem, tih - tii k+j= jak - jai, skakati - skaem l + j = lj dalek - dalji, sol - solju n + j = nj tanak - tanji, zelen - zelenju s+ j = pisati - piem, visok - vii t+j= smrt - smru, ljut - ljui z+d= brz - bri, mazati maem VANO! Epenteza je pojava kad se izmeu usnenih suglasnika b,m,p i zubno usnenog suglasnika v, te palatala j umetne suglasnik /, koji s glasom j daje Ij. Smatra se jotacijom, a taj se glas / naziva epentetsko L. glup+ji > glup+l+ji > gluplji Grob+je> groblje zdrav zdravlje hramati - hramljem

4. VOKALIZACIJA (zamjena l sa o)Zamjena l sa o glasovna je promjena u kojoj se l na kraju rijei ili sloga zamjenjuje sa o. *osnovna rije u kojoj se l zamijnio sa o naziva se vokalizirana osnova Primjeri vokalizacije: u glagolskom pridjevu radnom: itala - ital - itao - u N i A jd., im., m. i . r aneo - anela, kotao - kotla, posao - posla - u pridjevu m.r. mio - mila, nagao - nagla, topao topla - u G im. koje zavravaju na ac: mislilac - mislioca, nosilac - nosioca - ispred sufiksa ba: seliti - selba seoba ODSTUPANJA: Ne provodi u sljedeim primjerima: - kod umanjenica sa sufiksom ce: djelo - djelce, ogledalo - ogledalce

-

kod imenica i pridjeva u kojima je l na kraju dugoga sloga: bolnica, stalno, stolnjak, znalci, alka, gol, stol, vol, sol, Milka, Jelka u nekim imenicama u kojima je l na kraju kratkoga sloga: molba, alba

DVOSTRUKOSTI: - kod nekih imenica sa sufiksom ce: elce i eoce, selo - selce i seoce - nekih imenica nastalih od izvedenica glagola dijeliti: dijel - dio, odjel - odio, predjel - predio, razdjel razdio - nekih pridjeva na -ski anelski - aneoski, selski seoski 4. NAVEZAK Navezak je pokretni samoglasnik koji moe doi na kraju neke rijei, a da joj uope ne mijenja znaenje. esto se koristi zbog lakeg izgovora ili stilske obiljeenosti. Primjeri naveska: - u kosim padeima (G,D,A,L,I) pridjeva: lijepog-a, lijepom-u, lijepog-a, o lijepom-e - u kosim padeima zamjenica tvog - tvoga tvom - tvomu - tvome tvojim tvojima - u nekim prilozima tad - tada, dosad - dosada, kad - kada, ikad - ikada, nikad - nikada u nekim prijedlozima s - sa, k - ka, uz - uza, pred - preda, nad - nada, pod - poda VANO! Ukoliko sintagma sadri dva ili vie pridjeva ili zamjenica, samo prva od tih rijei dobiva navezak, npr. Gramatika standardnoga hrvatskog jezika. U njegovanom i biranom izrazu prednost treba dati genitivu s nastavkom a, dativu s naveskom u i lokativu bez naveska ili s naveskom e! G jd. dobroga, pametnoga D jd. dobromu, pametnomu L jd. o dobrom /o dobrome

-

5. NEPOSTOJANO E - nepostojano e glasovna je promjena koja je karakteristina za kajkavsko narjeje. neka kajkavska imena i toponimi imaju samoglasnik e koji se javlja u nekim oblicima rijei, a u nekim ne. Nepostojano se e javlja u sljedeim primjerima: - u kosim padeima (genitiv, dativ, akuzativ, lokativ, instrumental) toponima akovec - akovca - akovcu; Kumrovec - Kumrovca - Kumrovcu... Tuhelj - Tuhlja; Ivanec - Ivanca, Vrbovec - Vrbovca, Markuevec Markuevca - u kosim padeima imena

Gubec - Gupca, Vrabec - Vrapca, Sremec - Sremca - u nekim se kajkavskim imenima ne provodi nepostojano e, najee zbog ustaljenosti u hrvatskoj jezinoj praksi: Maek - Maeka, Slaviek - Slavieka akoveki, ivaneki, vrboveki, markueveki

6. NEPOSTOJANO ANepostojano a ono je a koje se umee u osnovu rijei izmeu dvaju zavrnih suglasnika i koje postoji samo u nekim oblicima iste rijei: Nepostojano a najee se javlja u ovim primjerima: - N mn. nekih im., m.r.: borac - borci, momak momci - G jd. nekih imenica m.r. N jd.borac/momak/konac - G jd. borca/momka/konca G mn. boraca/momaka/konaca - G mn. nekih imenica .r. N mn daske/bave/sestre G mn.dasaka/baava/sestara - N jd. m.r. pridjeva i zamjenica u neodreenom obliku: neodreen: dobar - odreen dobri - nominativ mukog roda nekih zamjenica sav (sva, sve), ikakav, nikakav, takav, kakav - D i I mn. nekih imenica m.r.: N jd. vijak D i I mn. vijcima - I nekih im. m.r.: N doruak - I dorukom ODSTUPANJA: Ova se glasovna promjena ne dogaa u stranim rijeima koje su prihvaene u hrvatskom jeziku manijak - manijaci

7. PRIJEGLASje glasovna promjena, samoglasnika promjena u korjenu rijei. u hrvatskom, prijeglas je promjena u kojoj se samoglasnik o iza palatala, skupova t, d i suglasnika c mijenja u samoglasnik e. Prijeglas se provodi u sljedeim primjerima: -u I jd. imenica m.r i s.r. *mu-om/muem, poljem, goditem, dudem -u mnoinskom umetku imenica m.r. i s.r. (duga mnoina) muevi, pritevi, dudevi ODSTUPANJA Prijeglas se ne provodi: - kod sloenica sa spojnikom -oduobrinik, srednjovjekovni, prednjonepani

-

-

kod jednoslonih i dvoslonih imenica mukoga roda koje ispred nastavka imaju samoglasnik e, a osnova im zavrava na palatal (c, , , d,j, Ij, nj, , ). Takvo se izbjegavanje ponavljanja istog glasa naziva razjedniivanje ili disimilacija. Be - Beom, muzej - muzejom, hmelj - hmeljom, Senj - Senjom, svrbe -svrbeom, pade - padeom, dave - daveom - kod imenica enskoga roda (instrumental): kuhinja - kuhinjom, srea - sreom, soba - sobom, trava - travom kod posuenica bez obzira na drugo navedeno pravilo bendo - bendom, gauo - gauom

-

DVOSTRUKOSTI - u I jd. imenica m.r. na -ar car - carom - carem, ribar - ribarom - ribarem, mornar - mornarom mornarem 8. REFLEKSI JATA Refleksi jata ostvaraji su starog samoglasnika e - ije,je, e, i. Njihovo izmjenjivanje i promjene nazivaju se alternacije ili zamjene ije/je/e/i. Osnovno je naelo da se u dugome slogu pojavljuje ije, a u kratkome je, no to pravilo ima podosta iznimaka. Tvorbom novih rijei ili promjenom oblika istih rijei dolazi do zamjena refleksa jata, slog se moe duljiti ili kratiti. Duljenje sloga s kratkim jatom je, e, i > ije

-

kratko se je zamjenjuje dugim: u tvorbi nesvrenih glagola i glagolskih imenica (osim kod rijei koje u osnovi imaju mjeriti, mjesto i sjesti) dospjeti > dospijevati, dospijevanje, razumjeti > razumijevati, razumijevanje ALI!: zasjesti - zasjedanje, mjeriti - mjerenje, premjestiti - premjetanje (zbog navedenih iznimaka!) - prema osnovnim glasovima e i i u osnovama glagola lei, letjeti, liti, zreti i njihovih izvedenica lei - lijegali, letjeti - lijetati, lijetanje, liti > lijevati, lijevanje, dozreti, dozrijevati, dozrijevanje - prefiks -pre dulji se u -prije u tvorbi imenica iz glagolske osnove prelaziti > prijelaz, prevoditi > prijevod, preglasiti > prijeglas, prelomiti > prijelom, prenositi > prijenos Kraenje sloga s dugim jatom iije > je Dugo se ije krati u je: - u tvorbi rijei, dugi jat ne smije doi prije naglaska, a takoer dolazi ispred nekih sufiksa lijep > ljepota, lijek > ljekovit, Nijemac > njemaki, cvijet > cvjeti, vijenac > vjeni, ocijeniti > ocjena - u promjeni oblika rijei, najee u sklonidbi dijete - G jd. djeteta, snijeg, N mn. snjegovi

- uvijek u komparativu i superlativu pridjeva lijep - ljepi - najljepi, bijedan - bjedniji, lijen - Ijeniji vrijedan - vr(j)edniji, trijezan - tr(j)ezniji,

MORFOLOGIJA, MORFEM, VRSTE MORFEMA

MORFEM je najmanja jezina jedinica koja ima svoje znaenje (izraz i sadraj, svoje znaenje). N grad - 0 /grad temeljno znaenje / 0 nulti morfem gramatiko znaenje, a to je N i A jd. i mn. G grad-a /-a gram. znaenje G jd. D grad-u A grad-0 V grad-e L grad-u I gradom ALOMORF drukiji ostvaraj nekog morfema (tj. djelomino razliit ostvaraj istog morfema) vuk-0 vuc-i ; cvijet-0 cvjet-ov-i; niz-ak-0 nis-ka MORFOLOGIJA (oblikoslovlje) znanstvena disciplina koja prouava morfeme. Vrste morfema: Korijenski morfem onaj koji nosi temeljno znaenje rijei (lat. korijen radix) (grad) Prefiksalni morfem dopunjuje znaenje korijenskog morfema i nalazi se ispred njega, tj. s njegove lijeve strane. Sufikslani morfem dopunjuje znaenje korijenskog, nalazi se iza njega, tj. s njegove desne strane (gradom) Morfemi mogu biti: Rjeotvorni zovu se jo i tvorbeni ili leksiki. Slue za tvorbu rijei i imaju leksiko znaenje. To su i

prefiksalni, i sufiksalni i korijenski morfemi. Oblikotvorni (gramatiki) slue za tvorbu oblika rijei. Ima gramatiko znaenje (pade, rod, broj, lice, vrijeme...), a vrsta je sufiksnog morfema. Sve prefiksalni i sufiksalni morfemi nazivaju se AFIKSALNI MORFEMI.

PROMJENJIVE RIJEI 1. IMENICE

Imenice su promjenjiva vrsta rijei kojima imenujemo bia, stvari i pojave. Mogu biti:

a) konkretne imenujemo ono to je stvarno, konkretno Luka, selo, Poega, trava...Po opsegu ono to oznauju mogu biti ope, zbirne, vlastite i materijalne.

-

ope imenuju svaki pojedini lan neke vrste, a time i cijelu vrstu; npr. maka je imenica i za jednu maku i za sve ostale make. zbirne imenice imenuju skup stvari ili pojava i mi ih shvaamo kao cjelinu: lie, granje, telad... zbirne su imenice po obliku jednina jer i znae jedno. Lie je uto, ali su listovi uti!!! vlastita imena (nomina propria) imenuju samo jedno bie ili stvar. Npr. Mihovil je ime jedne osobe (iako vie osoba moe nositi isto ime, mi uvijek mislimo na jednu). materijalne ili gradivne oznauju neto materijalno. Npr. sol, voda, zlato, kisik, meso... ivot, uenje...

-

b) apstraktne imenice oznaavaju neto nestvarno, neopipljivo. Npr. srea, smijeh,

Gramatike kategorije imenica U imenica razlikujemo gramatike kategorije: rod, broj, pade. GRAMATIKA KATEGORIJA RODA Tri su gramatika roda: muki (m.r.), enski (.r.) i srednji (s.r.) Muki rod sin, konj, golub... enski rod majka, kua, lutka... Srednji rod oznaava mlado od ljudi i ivotinja dijete, slone, drijebe.. (sunce!) U nekih se imenica spol i gramatiki rod ne podudaraju. Primjerice, imenica starjeina oznaava muku osobu, ali se sklanja kao imenica enskoga roda. GRAMATIKA KATEGORIJA BROJA Jednina (jd.)i mnoina (mn.) Veina imenica ima oblike i za jedninu i za mnoinu konj konji; ena ene... Neke se imenice upotrebljavaju samo u jednini (singularia tantum). To su: - osobna imena i prezimena (Iva, Mario, Markovi, Jankovi...) - neka zemljopisna imena: Zagreb, Kupa, Vransko jezero - zbirne imenice: telad, granje, smee... - ope materijalne (gradivne) imenice: zlato, med, mlijeko, ulje... ako i imaju mnoinu, to je onda razliita vrsta istog materijala (sva su mlijeka zdrava misli se na mlijeka bilo kojeg proizvoaa) Neke se imenice upotrebljavaju samo u mnoini (pluralia tantum). To su: - neka zemljopisan imena: Vinkovci, Ploe... - neke ope imenice: grablje, naoale, usta... GRAMATIKA KATEGORIJA PADEA Hrvatski jezik ima 7 padea jednine i mnoine. Nazivi padea podrijetlom su latinski i svaki odgovara na pitanje za ivo i neivo. N ominativ tko? to? G enitiv koga? ega? D ativ komu? emu? A kuzativ koga? to? V okativ oj! L okativ o komu? o emu? (uvijek je s prijedlozima na, o, po, prema, pri, u) I nstrumental (s) kim? im? Promjena rijei kroz padee zove se sklonidba ili deklinacija. Sklonidba imenica: Sklanjati imenice znai njezinoj osnovi dodavati padene nastavke.

Nominativ tko? to? /stoji/ -

-

je pade imenovanja u reenici je S (Ana ita.) ili dio imenskog predikata (Ana je uenica.) nikada ne dolazi s prijedlogom

Genitiv koga? ega? /nema/ - njime izriemo: a) pripadnost (Glavica luka...) b)djelominost (Malo soli.)

c)grau (Kola od jabuka.) - prijedlog: od Dativ komu? emu? /prilazim/ - njime izriemo a) cilj (Idem k bratu.) b)namjenu (Piem pismo majci.) - najee bez prijedloga ili s prijedlozima: k/ka, nasuprot, unato, usprkos. Akuzativ koga? to? /vidim/ - izrie predmet glagolske radnje objekt. Ana jede jabuku. Luka voli Ivu. - Moe izricati i druge okolnosti vrenja radnje:vrijeme, mjesto, tada dolazi s prijedlozima: na, u, kroz, pred... Idem pred Ivu. Proi u kroz pothodnik. Ula sam u kolu. Doi u pred poetak predstave. Vokativ Oj! Ej! pade oslovljavanja i dozivanja - Imenica u V se uvijek odvaja zarezom Ivane, donesi mi vode! Dodaj mi papir, Jakove! Rekla sam, Majo, da to ne e moi tako. Lokativ uvijek s jednim od prijedloga: na, o, po, pri, prema, u + komu?, emu? - Izrie mjesto glagolske radnje Instrumental - s kim?, ime? - Instrumentalom kazujemo drutvo (Priam sa sestrom i s bratom.) i sredstvo (Putujem vlakom.)

2. ZAMJENICE Zamjenice su promjenjiva vrsta rijei, zamjenjuju imenice ili upuuju na osobu, predmet, misao i sl. Po znaenju zamjenice mogu biti: Line ili osobne zamjenice - zamjenjuju osobe u komunikaciji: ja, ti, on, ona, ono, mi, vi, oni, one, ona Povratna zamjenica sebe, se -povratna zamjenica znai da subjekt vri radnju na sebi, radnja se vraa na subjekt. Povratna zamjenica nema nominativa i vokativa, ista je za sva lica, rodove i brojeve (ja se eljam, ti se elja, oni se eljaju..) Posvojno-povratna zamjenica Svoj On uva svoju kuu. - zamjenjuje posvojni pridjev, znai da to pripada subjektu. Ona zamjenjuje sve posvojne zamnjenice. Isti je oblik za jd. i mn., za sva tri lica. Posvojne zamjenice moj, tvoj, njegov, njezin (njen), na, va, njihov - zamjenjuju posvojne pridjeve, oznaavaju to kome pripada. Pokazne zamjenice ovaj, ova, ovo, taj, ta, to, onaj, ona, ono, onolik, onoliko, toliko... - odgovaraju na pitanja Koji? Kakav? Koliko?

Upitne zamjenice tko, to, koji/koja/koje, kakav/kakva/kakvo, iji/ija/ije, kolik/kolika/koliko. - upotrebljavaju se u pitanjima. Imaju oblike za sva tri roda. Tko je upitna zamjenica za ivo, a to za neivo. Tko je to napisao? to je napisano? Odnosne zamjenice tko, to, koji, iji, kakav, kolik - odnose se na rijei iz glavne reenice ili na cijelu reenicu. Upitne i odnosne zamjenice iste su izrazom. Razlikuju se samo po upotrebi. Neka se javi iji je to sat. - kada je to odnosna zamjenica, moe se odnositi i na ivo. To je ena to sam je vidio. Neodreene zamjenice netko, neto, neki, neiji, nitko, nita, svatko, svaiji, itko, ita...

-

njihov naziv govori da su to zamjenice koje zamjenjuju neto neodreeno, nepoznato. Upitne i odnosne zamjenice postaju neodreene i kada ispred njih stoji estica ma, makar, bilo ili estica god iza njih. (ma tko, ma to, tko god...

Velikim poetnim slovom piu se zamjenice Ti, Tvoj, Vi, Va kada se obraamo jednoj osobi iz potovanja.

3. PRIDJEVI -promijenjive rijei koje se dodaju imenicama da bi ih poblie oznaili. Dijele se na opisne, posvojne i gradivne pridjeve. A) Opisni ili kvalitativni pridjevi oznauju kakvo je to,izriu svojstvo imenice. Pripadaju im i glagolski pridjevi radni i trpni. ( podivljao, uen). npr. Djeak je velik. Rijeka je brza.

Gradivni ili materijalni pridjevi oznauju od ega je to, izriu grau onoga to imenica imenuje.esto se upotrebljavaju u prenesenom znaenju. Tada imaju sva obiljeja opisnih pridjeva. (zlatno doba, staklene noge...) npr. Lopta je gumena. Sat moe biti zlatan. Ogrlica moe biti biserna.

Posvojni ili posesivni pidjevi oznauju ije je to, izriu pripadanje. npr. Auto moe biti bratov. Zemlja moe biti majina.

S obzirom na odreenost dijelimo ih na: ODREENE odgovaraju na pitanje koji? Oznaavaju izabrani, odreeni pojam, predmet i sl. bijeli, bijeloga, bijelomu NEODREENE Odgovaraju na pitanje kakav? Upotrebljavamo ih kada imenica uz koju stoji znai neto neodreeno, nepoznato, openito. Neodreeni je pridjev dio imenskog predikata. bijel, bijela, bijelu...

Komparacija ili stupnjevanje pridjeva- usporeivanje najmanje dvaju imenica na temelju neke zajednike osobine.

I.

pozitiv (star) oblik pridjeva koji oznaava svojstvo neega bez usporedbe u veoj mjeri od drugoga.

II. komparativ (stariji) oblik pridjeva koji oznaava da netko ili neto ima to svojstvo III. superlativ (najstariji) oznaava kada netko ili neto ima to svojstvo u najveojmjeri. Kompairati se mogu samo opisni pridjevi. Iznimno se mogu komparirati i gradivni i posvojni pridjevi ali samo kada imaju preneseno znaenje. (Ovo dijete je zlatno.)

KOMPARATIV

1.Nepravilna: -iji

2. Nastavak i

3.nastavak ji

4. Nastavak

dobar- bolji lak-laki jak jai redovit - redovitiji zao- gori mek meki lud lui zelen - zeleniji malen- manji lijep-ljepi suh sui zrel - zreliji velik- vei gorak-gori dug- dulji (ili dui)

*NAPOMENA: pridjevi koji zavravaju na palatal ili -r (ne dolazi do jotacije, j ispada); krnj- krnji, ri- rii, vru- vrui 5. Pridjevi na ak, -ek, ok (u pozitivu) gube te nastavke u komparativu: dal(ek) +ji > dalji est(ok)+ji > ei

6. Pridjevi koji u pozitivu imaju ije u komparativu ije krate u je: lijep ljepi, vrijedan, vredniji, vrjedniji... Tvorba superlativa naj + komparativ = superlativ naj+jai >najjai

4.

BROJEVI

Brojevi su dijelom promjenjiva vrsta rijei kojom se izrie koliko ega ima i koje je to po redu. Dvije su vrste brojeva: a) GLAVNI oznaavaju koliko ega ima (jedan, pet, tri...) b) REDNI oznaavaju koje je to po redu (prvi, peti, trei...) Od glavnih brojeva sklanjaju se samo 1, 2, 3 i 4.

-

naravno, sklanjaju se i svi vieznamenkasti brojevi koji zavravaju sa 1, 2, 3 ili 4.

Slaganje broja s imenicom - s brojem 1 imenica se slae u rodu, broju i padeu: Jedan ovjek, jednoga ovjeka.. etrdeset jedan ovjek...

-

brojevi 2, 3, 4 u N jd. imaju uza se imenicu u G jd. za muki i srednji rod, u N mn. Za enski rod.

N dva slona G dvaju slonova

-

u ostalim padeima uz broj dolaze imenice (pridjevi ili zamjenice) u istom padeu mnoine: Npr. uplaio se zbog dva mia/dvaju mieva.

Kada je uz brojeve 2, 3, 4 prijedlog, oni se ne moraju mijenjati. Npr. Doao je s dva prijatelja.

-

brojevi 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12 (...) 20 (i dalje svi brojevi kojima je zadnji broj 5, 6, 7, 8, 9, ili 0), ne sklanjaju se. Uz njih stoji imenska rije u genitivu mnoine. Npr. pet slonova, etrdeset osoba, devet ena...

Redni brojevi se svi sklanjaju. Imaju, dakle, kategoriju roda, broja i padea. Brojevne imenice Tvore se od glavnih brojeva od 2 99 (dakle, osim broja 1 i brojeva s brojem 1 na kraju): trojica, dvadesetdvojica.. Brojevni pridjevi Upotrebljavaju se samo uz imenice u mnoini uz imenice koje nemaju jednine ili uz imenice koje znae par neega; dvoja vrata, troje hlae.. Brojevi i pravopis sastavljeno i rastavljeno pisanje: sastavljeno se piu brojevi od 11 19, zatim sve desetice. Stotice se mogu pisati i rastavljeno i sastavljeno. (dvije stotine, dvjesto) Kada uz broj dolazi rije tisua, milijun, milijarda itd. onda se piu rastavljeno. Rastavljeno se piu i ostali sloeni brojevi. Sa spojnicom piemo brojeve kada oni zajedno oznaavaju pribline vrijednosti: dva-tri.. Nazivnici se u razlomcima piu sastavljeno, a brojnici kao glavni brojevi: 21/33 dvadeset jedna tridesettreina.

5.

GLAGOLI

Glagoli su promjenjiva vrsta rijei koja oznaava: a) radnju: pisati b) stanje: ivjeti c) zbivanje: roditi se Glagoli imaju pet gramatikih kategorija: vrijeme, nain, vid, lice, broj. - promjena glagola po licima zove se sprezanje ili konjugacija. Glagole po vidu dijelimo na:

a) svrene oznaavaju radnju koja je izvrena pasti

b) nesvrene oznaavaju radnju koja traje, nije zavrena ili se ponavlja s prekidom c) dvovidne, i svreni i nesvreni: ruati, dorukovati...Glagole po predmetu radnje dijelimo na: padati

a) prijelazne imaju uza se imenicu u akuzativu(predmet radnje), tj. objektOn ima knjigu. (ima to?) b) neprijelazne nemaju uza se im. u A, objekt. Oni znae stanje ili zbivanje. Spavao je na sijenu. c) povratne imaju uza se povratnu zamjenicu se. I. pravi povratni glagoli nenaglaeni oblik se moemo zamijeniti naglaenim oblikom sebe eljam se/sebe I. nepravi povratni glagoli Brinemo se (ne moemo rei Brinemo sebe. ) GLAGOLSKI OBLICI Infinitiv neodreeni glagolski oblik. Kazuje nam radnju, stanje, zbivanje. - on je osnovni gl. oblik. Zavrava na ti ili i (hodati, lei) Prezent je jednostavni glagolski oblik koji izrie radnju u sadanjosti. Tvori se i od svrenih i od nesvrenih glagola. (hodam, pleem, govorim...) Perfekt sloeni glagolski oblik koji oznaava radnju u prolosti. Tvori se od oblika prezenta pomonog glagola biti i glagolskog pridjeva radnog koji oznaava odreenu radnju, stanje ili zbivanje (pisao sam, pisao je) Aorist jednostavni glagolski oblik koji oznaava prolu svrenu radnju. Tvori se od svrenih glagola nastavcima: -h, -0,-0, -smo, -ste, -e ili -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oe Npr. napisah, napisae.. Imperfekt jednostavni gl. oblik kojim se oznaava prola nesvrena radnja. Tvori se od nesvrenih glagola nastavcima: -ah, -ae, -ae, -smo, -aste, -ahu/-jah/ijah; -pisae, trae.. Pluskvamperfekt sloeni gl. oblik koji oznaava pretprolu, davno svrenu radnju. Tvori se od gl. pridjeva radnog i i perfekta ili imperfekta pom. gl. biti: bio sam pisao/bijah pisao. Futur 1. sloeni gl. oblik kojim se izrie budua radnja. Tvori se od prezenta pom. gl. htjeti i infinitiva koji oznaava radnju o kojoj se govori: ja u pisati! pisat u! Futur 2. (EGZAKTNI) sloeni gl. oblik koji oznaava predbudunost, radnju koja prethodi buduoj radnji. Tvori se od gl. pridjeva radnog i prezenta pom. gl. biti; budete pisali..

GLAGOLSKI NAINI Imperativ zapovijedni nain - tvori se od infinitivne osnove glagola kojoj se dodaju imperativni nastavci, i to samo za 2. lice jednine i 1. i 2. lice mn. Za 3. lice jd. i 3. lice mn. - imperativ se tvori esticom neka s prezentom; pii, piimo, neka pie..

Kondicional prvi (sadanji) tvori se od aorista pom. gl. biti i gl. pridjeva radnog odgovarajueg glagola. Izrie elju ili mogunost; pisali bismo Kondicional drugi (proli) tvori se od kondicionala prvog glagola biti i gl. pridjeva radnog odgovarajueg glagola; bih bio pisao GLAGOLSKI PRILOZI Glagolski prilog sadanji (particip prezenta) tvori se tako da se glagolu u 3. licu mn. u prezentu doda morfem i; plivaju plivajui Glagolski prilog proli (particip perfekta) infinitivnoj se osnovi doda morfem vi, -avi; napisati napisavi, baciti bacivi.. GLAGOLSKI PRIDJEVI Glagolski pridjev radni (aktivni) tvori se od infinitivne osnove kojoj se dodaju morfemi: Jednina- -o/-ao, -la, -lo Mnoina - -li, -le, -la Pisala, pisali.. Glagolski pridjev trpni (pasivni) tvori se od infinitivne osnove kojoj se dodaju morfemi: -n, -en, -jen, -t; pisan, zapoet..

Nepromjenjive vrste rijei

1. PRILOZI nepromjenjiva vrsta rijei koja se najee prilae glagolima kaooznaka mjesta, vremena, naina, koliine i drugih okolnosti. Mogu se priloiti i imenicama i pridjevima: mnogo posla, jako lijepo. Ono brzo (pridjev) mae brzo(prilog) jede. *Prilozi gdje, kamo, kuda! Gdje? se upotrebljava kada pitamo za mjesto radnje (gdje si ostavio kaput?) Kamo? za cilj kretanja (kamo si krenuo?) Kuda? za smjer kretanja (kuda si se provukao?)

2. PRIJEDLOZI nepromjenjiva vrsta rijei koja oznaavaju odnose meu imenicama. ne mogu stajati samostalno, nego uz imenske rijei (u njemu, na suncu, pred kuom..) prijedlozi su: do, iz, k, na, nad, o, od, po, pod, pri... prijedlog s piemo s naveskom - a (sa) ako iza njega dolaze rijei koje poinju sa s, z, ili , skupovima ks, ps, aili ako ta slova stoje na drugome mjestu, a ispred njih je suglasnik. (sa stilom, sa ksilofonom..) znaenja. Zovu se jo rijece ili partikule. To su: ne mijenja jesnu reenicu u nijenu: elim to Ne elim to. li, zar slue za oblikovanje pitanja: Hoe li? Zar hoe? evo, eto, eno slue za upuivanje, pa se zovu upuivake rijei neka- za tvorbu imperativa (3. lice)

3. ESTICE nepromjenjiva vrsta rijei koja slui za preoblikovanje, mijenjanje

4. VEZNICI nepromjenjiva vrsta rijei , slue za povezivanje reenica. To su: i, pa,te, ni, niti, a, ali, nego, ve, no, ili, jer, ako, iako, premda, dakle, stoga... Slubu veznika mogu imati i prilozi i odnosne zamjenice: Neka se javi tko je to uinio.

5. USKLICI njima oznaavamo osjeaje, raspoloenje. Mogu biti i onomatopejski(oponaaju zvukove iz prirode): oh, eh, hi, haj, jao, uf, bljak, pljus... Usklici mogu zamjenjivati i znaenje pridjeva, imanica ili glagola (posebno u razgovornom stilu): Bilo nam je bljak!; Priao je Ireni i pljus!; Osjeam se haj!

PRAVOPISNA PRAVILA VELIKO I MALO SLOVO Velikim poetnim slovom se piu: 1. vlastita imena 2. prva rije u reenici 3. rijei iz poasti Vlastita imena dijele se na: jednolana (sva se piu velikim slovom) vielana (osim prvog lana velikim poetnim slovom se piu i svi drugi lanovi vlastitih imena - naseljena mjesta, drava, kontinenata - osim veznika i prijedloga. U ostalim vielanim vlastitim imenima veliko poetno slovo pie samo prvi lan, a od ostalih samo oni koji bi se izvan vielanih imena pisali velikim slovom. Velikim poetnim slovom piu se vlastita imena, te imenice i pridjevi koji ih zamjenjuju: 1. osobna imene, prezimena i nadimci (Ljudevit Gaj, Ivanov, Antiin, Boji, La Sier, Petar Kreimir etvrti) 2. osobna imena koja su nastala prijenosom znaenja ope u vlastito (Bik Koji Sjedi) 3. imena boanstva, mitolokih bia, bia u religijama, osim ako su u slubi imenica (Mars, Jupiter, Lucifer, Sotona; zla kao sotona - malo jer je u slubi ope imenice) 4. imenice Bog, Isus, Blaena Djevica Marija, Jaganjac Boji, Presveto Trojstvo, kao i imenica koje ih zamjenjuju Gospa Meugorska, Majka Boja Bistrika, Svevinji, Otkupitelj, Spasitelj. 5. idovska i muslimanska imena Boga: Jahve i Alah 6. imena ivotinja: Macan, Ciro 7. prva rije u latinskom nazivu ivotinja i biljaka: Felis leo 8. imena naroda, etnografskih skupina i njihovih pripadnika: Hrvati, Hrvatica, Hrvat, poluhrvat, nerva 9. sve rijei u imenima (osim veznika i prijedloga): kontinenata (Europa, Juna Afrika) drava (Republika Hrvatska, Bosna i Hercegovina) gradova (iroki Brijeg, Sveti Petar u umi) sela i zaselka (Crveni Grm, Babina Greda) 10. imena stanovnika kontinenata, drava, pokrajina, otoka, naseljenih mjesta (Europljanin, Crni Kontinent - Afrika, Zemlja Izlazeeg Sunca - Japan) 11. ponekad u knjievnim djelima mislena pojave (i tako slue kao vlastita imena): Dobro, Briga Velikim poetnim slovom pie se samo prvi lan, a drugi sami po sebi veliki poetnim slovom: 1. zemljopisna imena pokrajina, podruja i krajeva (Ravni kotari) 2. bia, planine, pustinje, otoci, poluotoci, uma, njiva, livada (Dugi otok) imena voda ili hidiomi (Atlanski ocean, Babin poluotok) 3. imena vjerskih blagdana i dravnih praznika 4. imena ulica, trgova, dijelova grada, prometeica (Ulica grada Vukovara, Trg bana Josipa Jelaia, Dugi dol, Gornji grad, Masleniki grad) 5. imena kola, fakulteta, drutava, instituta, tvornica, poduzea, organizacija, politikih stranaka 6. imena upanija, nadbiskupija, mjesnih zajednica, ureda 7. imena javnih skupova 8. imena odlija i nagrada 9. imena graevina, spomenika, objekata, prometa (sv. Ante - svetac, Sveti Ante -

blanda, Sveti Ante - crkva, crkva sv. Ante) 10. 11. 12. zatiena imena proizvoda (televizor Panasonic) imena i naslovi imena jasno odreenih povijesnih dogaaja

Kratice Kratice je Hrvatski pravopis gospode akademika Babia, Finke i Mogua (etvrto izdanje, 1996.) podijelio ovako: 1. kratice s jednim slovom iza kojega se stavlja toka a. kratice hrvatskih rijei: . - itaj; v. - vidite; r. - razred; g. - godina; o. g. - godine b. kratice latinskih rijei i izraza koje se se piu malim slovom: a. a. - ad acta (meu spise); m. p. - manu propria (vlastitom rukom, vlastoruno) c. kratice latinskih rijei i izraza koje se piu velikim slovom: P. S. - post scriptum (poslije napisanoga); N. B. - nota bene (pazi dobro, pripomena) 2. kratice od vie slova s tokom na kraju a. kratice s tokom na kraju koje se piu poetnim slovima do prvog samoglasnika (ne raunajui samoglasnik na poetku): i sl. - i slino; mj. - umjesto; str. - strana; sv. - svezak b. kratice s tokom na kraju koje se piu slovima do drugog samoglasnika u rijei: it. itaj (uz .); godi. - godina (uz. g.); ing. - meunarodna kratica za inenjera (uz in.) c. kratice s tokom na kraju kojima se pie samo prvo i posljednje slovo ili prvo slovo i kraj rijei: dr. - doktor; mr. - magistar d. ostale kratice od vie slova s tokom na kraju: itd. - i tako dalje; npr. - na primjer; tzv. takozvani, vl. - veleasni. Osim njih, postoje i kratice koje se piu bez toke: ga - gospoa; gica - gospoica; don titula katolikog sveenika; fra - fratar. Prema nainu na koji su sloene, razlikujemo i dvije vrste sastavljenih kratica: 1. one koje su nastale od poetnih slova svakoga lana izraza koji se u njima krati (akronimi); te se kratice piu bez toke iza pojedinih slova i sva su slova velika: HT Hrvatski telekom; HAZU - Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti; HNK - Hrvatsko narodno kazalite. Te se kratice dekliniraju tako da dobivaju padeni nastavak koji se pie malim slovima i od kratice se odvaja spojnicom (HT-a, HT-u) 2. kratice koje imaju oblik promjenjivih rijei i njihovu sklonidbu, a kao vlastita imena piu se velikim poetnim slovom, npr. Nama, Hina. Napokon, kratice za oznake mjernih i srodnih jedinica zovu se znakovi. Odreda se piu bez toke na kraju: m - metar; dm - decimetar; t - tona.