GramatikaOsnove gramatike hrvatskoga standardnog jezika:FONETIKA I FONOLOGIJA GLASOVI, FONEMI I ALOFONI GLASOVI HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA GLASOVNE PROMJENE NAGLASAK U HRVATSKOME STANDARDNOM JEZIKUMORFOLOGIJA MORFEMI ALOMORFIVRSTE RIJEI: IMENICE ZAMJENICE PRIDJEVI BROJEVI GLAGOLI GLAGOLSKE VRSTE PRILOZI PRIJEDLOZI VEZNICI ESTICE USKLICISINTAKSA SINTAKSA I SINTAKTIKI ODNOSI REENICA PODJELA REENICA PREMA SASTAVU RED RIJEI U REENICI PREDIKAT SUBJEKT PRILONA OZNAKA OBJEKT APOZICIJA ATRIBUTLEKSIKOLOGIJA PODRUNA RASLOJENOST LEKSIKA VREMENSKA RASLOJENOST LEKSIKA FUNKCIONALNA RASLOJENOST LEKSIKA JEZINO POSUIVANJE IMENA

Glasovi, fonemi i alofoniGLAS najmanji odsjeak izgovorene rijei skup akustikih svojstava koji se opaaju i zovu se razlikovna obiljejaFONEM jezina jedinica koja nema znaenja nema znaenje, ali bitan je za znaenje po tome to udruivanjem s drugim fonemima nastaju rijei razliita znaenjaGovornik hrvatskoga jezika razlikuje rijeibrtiiprtina osnovi njihova glasovnoga sastava. Nizr a t iisti je u obje rijei, a razlikuju se glasovimabip.

ALOFON glasovna inaica fonemaIzgovor glasa ovisi o pojedincu (tj. o govorniku) i o okolini u kojoj se glas nae.U hrvatskom standardnom jeziku akustiki se relativno jednostavno mogu razlikovati sljedei alofoni: [], [], [], [F], [] i [].Tako se na primjer fonem /n/ ostvaruje kao alofon [] ispred /k/ ili /g/:banka[bka]

Glasovi hrvatskoga standardnog jezikaHrvatski standardni jezik ima 32 glasa u ulozi fonema. To su u fonolokoj transkripciji:/i, e, a, o, u,ie; v, m, n, , l, , r, r, j; p, t, k, b, d, g, c, , , , , f, s, h, z, /OPIS I PODJELA GLASOVA

Glasovi hrvatskoga standardnoga jezika koji predstavljaju foneme opisuju se prema prema njihovim akustikim i artikulacijskim svojstvima.I. AKUSTIKA SVOJSTVA GLASOVA: vokalnost, umnost, kompaktnost, difuznost, gravisnost, akutnost, nazalnost, neprekidnost, zvunost, stridentnost i napetost.

II. TVORBENA (ARTIKULACIJSKA) SVOJSTVA GLASOVA:GLASOVI I NJIHOVA ARTIKULACIJSKA SVOJSTVA

SAMOGLASNICI (OTVORNICI, VOKALI) U HRVATSKOM STANDARDNOM JEZIKU:Samoglasnici se po mjestu tvorbe dijele:1. prema vodoravnom poloaju jezika u odnosu prema tvrdom nepcu prednji:i,e,ie srednji:a stranji:o,u2. prema stupnju uzdignutosti jezika prema nepcu visoki:i,u srednji:e,o niski:a3. prema poloaju usana neutralan poloaj:e,i iroko otvorena usta:a malo ispupene usne i okrugli, uski otvor:o,u Slogotvorno rza razliku od suglasnikarima veu zvonkost i due traje pa ima vei broj treptaja. Po mjestu tvorbe slogotvornornenepani je, nadzubni glas kao i suglasnikr.Mukli, neodreeni glas va () nefonemski je vokal, koji se izgovara uz neslogotvorne glasove.SUGLASNICI (KONSONANTI) U HRVATSKOM STANDARDNOM JEZIKU:SUGLASNICI PREMA MJESTU TVORBE:1. prema sudjelovanju pominih govornih organa:A) usneni: dvousneni (bilabijali):p,b,m zubnousneni (labiodentali):v,fB) jezini: prednjojezini:,,,,c,z,s,t,d,n,l,r srednjojezini:j,lj,nj,, stranjojezini:k,g,h2. s obzirom na poloaj pominih govornih organa prema nepominima:A) ispred tvrdog nepca: usneni (labijali):p,b,m,v,f zubni (dentali):c,z,s,t,d,n nadzubni (alveolari):r,lB) na tvrdom nepcu nepanici ili palatali: prednjotvrdonepani:,,, stranjotvrdonepani:nj,lj,j,,C) iza tvrdog nepca mekonepani, velari:k,g,h

SUGLASNICI PREMA NAINU PROLAZA ZRANE STRUJE (NAINU TVORBE):A) sonanti: nosni (nazali):m,n,nj treperavi (drhtavi, vibranti):r spiranti:v,j boni (laterali):l,ljB) umnici: zatvorni (praskavi, okluzivi):b,p,d,t,g,k poluzatvorni (sloeni, sliveni, afrikate):c,,,, tjesnani (frikativi):s,,z,,f,h

SUGLASNICI PREMA DJELOVANJU GLASNICAzvunibdgz

bezvuniptksfch

Glasovne promjeneJOTACIJAJotacija je glasovna promjena u kojoj stapanjem (nepalatalnoga) suglasnika s glasomjnastaje novi (palatalni) suglasnik.Jotacija je i glasovna promjena u kojoj se izmeu usnenih glasovap,b,m,vi glasajumeelpa nastaju nastaju suglasniki skupoviplj,blj,mlj,vlj. Ovo se umetnutolnaziva i epentetsko l.t+j cvijet cvijeek+j plakati plaemc+j micati miemd+j sagraditi sagraens+j disati diemh+j gluh gluiz+j kazati kaemg+j vagati vaemn+j njkamen kamenjel+j ljspaliti spaljenp+j pljsnop snopljeb+j bljrob robljem+j mljgrm grmljev+j vljmrav mravljiSIBILARIZACIJASibilarizacija je promjena velarak,g,hispred vokala i u sibilantec,z,su nekim oblicima rijei:k,g,hc,z,s/_iSibilarizacija se provodi:1. U dativu i lokativu jednine imenica enskoga roda:ruka ruci, knjiga knjizi, snaha snasi2. U nominativu i vokativu mnoine imenica mukoga roda:vojnik vojnici, biljeg biljezi, grijeh grijesi3. U dativu, lokativu i instrumentalu mnoine imenica mukoga roda:vojnik vojnicima, biljeg biljezima, grijeh grijesima4. U 2. licu jednine imperativa:rekoh reci, legoh lezi.PALATALIZACIJAPalatalizacija je promjena velarak,g,hispred vokalaeiiu palatale,,u nekim oblicima rijei:k,g,h,,/_e,iPalatalizacija se najee provodi:1. U vokativu jednine imenica mukoga roda:vojnik vojnie, plug plue, duh due.2. U prezentu nekih glagola:peku peem, strigu striem.3. U 2. i 3. licu jednine aorista nekih glagola:rekoh ree; digoh die.4. Ispred pojedinih sufiksa:-(a)n muka muan; dug duan; suh suan-i rak rai; krug krui; trbuh trbui-etina ruka ruetina; knjiga knjietina; trbuh trbuetina-ina vojnik vojniina; koveg koveina; trbuhtrbuina-ica ruka ruica; draga draica; juhajuica-je otok otoje; iprag ipraje; orahoraje-ni mrak mrani; knjiga knjini; sluhsluni-ak dah daak-ke naopako naopake.Palatalizacijom se naziva i promjena glasovac,zu,:zeczee,knezknee;srcesran

JEDNAENJE PO ZVUNOSTIJednaenje po zvunosti dogaa se kada se jedan pored drugoga nau dva suglasnika razliite zvunosti pa se radi lakega izgovora izjednauju tako da oba postanu ili zvuni ili bezvuni, i to na nain da se prvi prilagoava drugome.Po zvunosti se ne jednae sonanti:m,n,nj,j,l,lj,r,v.zvunibdgzd

bezvuniptksfch

Z + B= BB obezvuivanjeb pvrabac vrapcad totpadak otpatkag kbogac bokcaz ssklizak skliska teak teka sme smekastB +Z = ZZ ozvuivanjep btop tobdijat dsvat svadbak gburek buregdijas zglas glazba za duu zadubina dsvjedoiti svjedodba

JEDNAENJE PO MJESTU TVORBEJednaenje po mjestu tvorbe dogaa se kada se u rijei jedan do drugoga nau dva glasa koja se tvore na razliitim mjestima u usnoj upljini.Jednaenje po mjestu tvorbe obuhvaa glasoves,z,hin, prema pravilima:s+,,lj,nj=+,,lj,njnositi nonjaz+d,,lj,nj=+d,,lj,njvoziti vonjah+,=+,orah orain+b,p=m+b,pprehraniti prehramben.Odstupanja: suglasnicisizne prelaze uina granicama morfema (sljubiti,razljutiti) te kada se nau isprednjiljkoji su nastali stapanjem glasovalinsjod dvoglasnika (snijeg snjegovi,slijep sljepilo).Jednaenje po mjestu tvorbe esto se provodi nakon nekih drugih glasovnih promjena, primjerice jotacije (grozd + je groze groe) ili jednaenja po zvunosti (raz + etvoriti rasetvoriti raetvoriti).

NEPOSTOJANI SAMOGLASNICI: A, ENepostojani samoglasnici su oni koji se javljaju izmeu zadnja dva suglasnika u nekim oblicima imenica i pridjeva, dok se u nekim oblicima gube.Samoglasnikase gubi:1. U svim padeima jednine i mnoine mukoga roda osim nominativa jednine i genitiva mnoine, te akuzativa jednine za neivo:N jd.dvorac G jd.dvorca D jd.dvorcu ali G mn.dvoraca.2. U odreenom liku pridjeva mukoga roda i u mnoini pridjeva i zamjenica:neodr.sklizak odr.skliskineodr. jd.sklizak neodr. mn.skliskizamjenica m.r.jd.takav mn.takvi.3. U enskom i srednjem rodu neodreenoga lika pridjeva i zamjenica:

sklizakskliskaskliskotakavtakvatakvo.Samoglasnikese gubi u nekim kajkavskim toponimima i prezimenima:

akovecakovca;GubecGupca.

PRIJEGLASPrijeglas je zamjena samoglasnika o samoglasnikomeiza palatala i skupovat,d:1. u nominativu jednine imenica srednjeg roda:polje,godite2. u instrumentalu jednine imenica mukog i srednjeg roda:ruem,poljem3. u umetku za tvorbu duge mnoine imenica mukoga roda:ruevi,hrutevi.Prijeglas se ne provodi u instrumentalu jednine imenica koje u slogu ispred nastavka imaju samoglasnike(je jeom), u imenica enskoga roda (pralja praljom) te u posuenica, bez obzira na samoglasnik pred nastavkom (gauo gauom). Isto tako, prijeglas se ne provodi u sloenica sa spojnikom -o- (duobrinik, a neduebrinik!).

VOKALIZACIJAVokalizacija je zamjena suglasnikalsamoglasnikomona kraju rijei i na kraju sloga.Zamjenalsoprovodi se:1. u mukome rodu glagolskoga pridjeva radnog:pisaopisala;vidiovidjela2. u nominativu jednine imenica mukoga roda:posao posla,kabao kabla3. u mukom rodu pridjeva:zao zla,mio mila4. ispred sufiksa -ba:seliti seoba5. u oblicima imenica na -l(a)c osim u nominativu jednine i genitivu mnoine:etelac G jd.eteoca, N mn.eteoci, G mn.etelaca.Suglasniklse ne zamjenjuje sona kraju dugoga sloga (blnica,stlnjak), u umanjenica sa sufiksom -ce (ogledalce) te u nekih imenica slna kraju kratkoga sloga (molba,alba).

GUBLJENJE GLASOVAKada se dva jednaka suglasnika zbog glasovnih promjena ili tvorbe rijei nau u rijei jedan pored drugoga, jedan se gubi.raz + estiti raestiti raestitiod + dijeliti odijelitiUdvojeni suglasnici se piu:1. u superlativu pridjeva na j:najjai,najjednostavnije2. u nekim sloenicama radi lakeg razumijevanja:naddravni,superrevizija.

ISPADANJE GLASOVAIspadanje glasova odnosi se na glasoved,tis.Glasoviditne piu se:1. ispred glasova c i :otacoca,oev,sudacsuca,suev2. ispred sufiksa tina:gospodingospotina,Buzetbuzetina3. u skupovimast,t,zd,d, ako iza njih slijedi bilo koji suglasnik osimriv:nudanuni,boriliteborilini.Glasoviditpiu se :1. u stranim rijeima:azbestni,protestni2. u tvorenicama na-ski:sportski3. u tvorenicama na-stvo:narodstvo4. u skupu -stk u imenica enskoga roda izvedenih od imenica mukoga roda na-ist:laburistlaburistkinjaGlassne pie se u sufiksu-skiiza glasova,,s,:ribiki,plemiki,bjeloruski,plemenitaki.

ALTERNACIJE IJE/JE/E/I/Alternacijeije/je/e/i/dogaaju se u rijeima u kojima je nekada bio glas koji se naziva jatom. Da je u nekoj rijei bio jat, a ne trofonemski slijed ije (kao u rijei higijena), vidimo usporedbom ekavskoga, ikavskoga i ijekavskoga izgovora:stena stina stijenamleko mliko mlijekovideti viditi vidjeti.Za rijei bez vidljivoga postanka treba nauiti koji se oblika jata u njima javlja. U ostalim oblicima te rijei te izvedenicama u kojima je duljina sloga nepromijenjena, ostaje isti refleks jata:smjer smjera,smjerovi,smjernica,usmjeren,smjerokaz

Promjene mogu nastati u dva sluaja:1. ako se kratko je dulji2. ako se slog s dvoglasnikom krati.1. Duljenje kratkogajea) kratki slogjese dulji uije: u tvorbi nesvrenih glagola od svrenih. U glagolskoj imenici tvorenoj od nesvrenog glagola takoer ostaje ije:zapovjeditizapovijedatizapovijedanje.Izuzetak su glagoli koji u osnovi imaju rijei mjera, mjesto i sjesti. Oni uvijek imaju je:zamjeratizamjeriti;nasjestinasjedati;namjestitinamjetati ispred sufikasa-ei-lo:umjetiumijeesjestisijelob) kratkojese dulji u dugoje: u genitivu mnoine imenica:mjestomjesta ispred dvaju suglasnika od kojih je prvil,lj,n,r,v:dospjetidospjevi;praznovjeracpraznovjerni u sloenicama s glagolom mjeriti:brzinomjer u imenica odmila i njihovim izvedenicama:djedo u izvedenica na-je:proturjeanproturjejec)eiise takoer mogu produljiti uije ese dulji u ije u tvorbi nesvrenih glagola od letjeti i lei, u sloenicama sa -zreti te u imenica izvedenih od glagola s prefiksom pre-:lijetati,dolijetati,prelijetati;lijegati,zalijegati;sazrijeti,dozrijeti;prijekor,prijenos i se dulji u ije u tvorbi nesvrenih glagola od glagola liti:lijevati,dolijevati,prelijevati

2. Kraenje sloga s dvoglasnikomDvoglasnik se krati ujekada na njegovo mjesto dolazi kratki slog:cijelcjelina;mlijekomljekaraTo se dogaa: kod imenica srednjeg roda s nejednakoslonom promjenom:dijetedjeteta u dugoj mnoini imenica kojima se ne mijenja naglasak u jednini:svijet svjetovi, alilijeklijekovi! u genitivu mnoine s nepostojanim a imenica enskoga roda na -ijevka:pripovijetkapripovjedaka, alipripovijetki! u komparativu i superlativu pridjeva:lijepljepinajljepi u prvom slogu sloenica sa spojnikom -o- i u prvom djelu sloenice ispred naglaska:cjevovod,sjenokoa u nesvrenih glagola na-ivati,-avatikoji su tvoreni od svrenih glagola s-ije:zamijenitizamjenjivati ispred nekih sufikasa, npr.:-ota,-oa,-urina,-ance,-ence,-ace,-ece,-ina,-ad,-ar(a),-telj,-i,-i,-a,-ar,-a,-ica,-l(a)c,-ica,-iljka,-ulja,-ua,-ba,-ite,-arija,-enje;-ovit,-evit,-an,-ahan,-ast,-kast,-cat,-it,-iv,-ljivljepota,sljepoa,zvjezdurina,djetece,brjei,mjenja,zvjezdica;pjeskovit,bjelkastDvoglasnik se krati ueizaru suglasnikom skupu, s time da je pravilan i oblik sje:pogrijeiti:pogreka/pogrjekadrijebe:drebeta/drjebeta;drebad/drjebadbrijeg:bregovit/brjegovitsprijeiti:spreavati/sprjeavatigrijeh:grean/grjean;greniji/grjenijisuglasnik+r+ijesuglasnik+r+e/jeDvoglasnik se krati uiispredonastalog vokalizacijom (bilo u nastavku, bilo unutar rijei) ij:dio dijela;dijeliti dioba;smijeh smijati seIjese krati uiu istim sluajevima:vidjela vidio; smjeti smijem; tedjeti tedionicaDvoglasnik se krati uu prezentu, imperativu te pridjevu radnom i trpnom:umrijetiumrem,umri,umro

Naglasak u hrvatskome standardnom jezikuNaglasni sustav hrvatskoga standardnog jezika sastoji se od etiriju naglaska: kratkouzlazni:na kratkosilazni:ka dugouzlazni:rka dugosilazni:zlto

U prozodijske se jedinice hrvatskoga jezika osim ovih etiriju naglaska ubraja izanaglasna duina().Postoji pet osnovnih pravila o raspodjeli naglaska u hrvatskome standardnom jeziku:1. Jedna rije moe imati samo jedan naglasak.2. Jednoslone rijei mogu imati samo silazne naglaske (k,l).3. Na unutarnjem slogu vieslonih rijei mogu stajati samo uzlazni naglasci (prijatljstvo,posditi).

4. Na prvom slogu vieslonih rijei mogu stajati sva etiri naglaska (na,ka,rka,zlto).

5. Na zadnjem slogu vieslonih rijei ne moe stajati naglasak, osim pojedinih usklika (opl,oh).

Neke rijei nemaju svoga naglaska. Takve se rijei nazivajunenaglasnicamailiklitikamai izgovaraju se zajedno s rijeju ispred ili iza sebe kao jedna izgovorna cjelina.

Rijei koje se nalaze iza naglaene rijei i s njom se izgovaraju kao jedna cjelina zovu sezanaglasniceilienklitike. Mogu biti:1. glagolske: nenaglaeni oblici prezenta pomonih glagola biti i htjeti (sam,si,je,smo,ste,su;u,e,e,emo,ete,e), te nenaglaeni oblici aorista glagola biti (bih,bi,bi,bismo,biste,bi)2. zamjenike: nenaglaeni oblici linih zamjenica (me,mi,te,ti,ga,nj,mu,je,joj,ju,nju,nas,nam,vas,vam,ih,im,se,si)3. upitna esticali.

Rijei koje se nalaze ispred naglaene rijei i s njom se izgovaraju kao jedna cjelina zovu seprednaglasniceiliproklitike. Mogu biti:1. prijedlozi: svi jednosloni (u,o,na,po,pri), neki dvosloni (meu,mimo,nada,poda,pokraj,preko,prema,oko), svi prijedlozi sloeni s prijedlogom iz- (izmeu,iznad)2. neki veznici:a,i,ni,da,kad3. nijena esticane.Prednaglasnica ponekad moe primiti naglasak, i to kad se nae ispred sloga na kojem je silazni naglasak: znm n znm.MorfemiMORFEM najmanja jezina jedinica koja ima svoje znaenje izrazu je pridruen sadraj izraz morfema zove se MORFMORFOLOGIJA znanstvena disciplina koja prouava morfeme dio gramatike koji se odnosi na prouavanje vrsta rijei i njihovih oblikaVRSTE MORFEMA (s obzirom na poloaj, znaenje i ulogu ili funkciju)A) MORFEMI PO POLOAJU:1.PREFIKSALNI MORFEM (PREFIKS) ILI PREDMETAK,(oznaka P) morfem koji se dodaje s lijeve strane korijenskog morfema2.KORIJENSKI MORFEM (KORIJEN),(oznaka R) morfem koji nosi temeljno leksiko znaenje rijei sve rijei istog korijena ine PORODICU RIJEI (lijek, ljekarnica, lijenik)3.SUFIKSALNI MORFEM (SUFIKS) ILI DODATAK,(oznaka S) morfem koji se dodaje s desne strane korijenskog morfema tzv. NULTI MOREM prefiksalni i sufiksalni morfemi nazivaju seAFIKSALNIM MORFEMIMA(lat. affigere pribiti, dodati)4.INFIKS ILI UMETAK morfem (sufiks) koji je umetnut izmeu osnove i nastavka (sinovi sin +ov+ i)B) MORFEMI PO ZNAENJU:1.LEKSIKI MORFEM morfem koji nosi cjelovito leksiko znaenje rijei (znaenje koje se odnosi na stvarnost bez obzir na kontekst) svi leksiki morfemi zajedno ineOSNOVU2.GRAMATIKI MORFEM (NASTAVAK) morfem (sufiks) koji nosi gramatiko znaenje rijeiC) MORFEMI PO ULOZI ILI FUNKCIJI:1.TVORBENI, RJEOTVORNI ILI DERIVACIJSKI MORFEM morfem koji slue za tvorbu, izvoenje ili derivaciju novih rijei rjeotvorni morfemi dodaju se na rjeotvornu osnovu funkciju rjeotvornih morfema imaju afiksi, stoga se razlikuju tri osnovna naina izvoenja novih rijei: prefiksalna tvorba (iz + rod) sufiksalna tvorba (rad + nik) prefiksalno-sufiksalna tvorba (pred + rad + nik)2.OBLIKOTVORNI, FLEKSIJSKI ILI RELACIJSKI MORFEM morfem koji slui za tvorbu novih oblika funkciju oblikotvornog morfema ima gramatiki morfem ili nastavak oblikotvorni morfem dodaje se na oblikotvornu osnovu (radnik + , radnik + a, radnik + u)SLOBODNI MORFEM morfem koji u reenici moe stajati samostalno (sin, govor)VEZANI MORFEM morfem koji u reenici ne moe stajati samostalno (pro-, -ov)MORFEMSKA I MORFOLOKA ANALIZA ralanjivanje rijei na morfeme po poloaju naziva seMORFEMSKA ANALIZApredradnik=pred+rad+nik+ predradnik=P + R + S + S ralanjivanje rijei na osnovu i nastavak naziva seMORFOLOKA ANALIZApredradnik=predradnik+ predradnik=osnova + nastavak

AlomorfiALOMORF isti morfem u svim oblicima neke rijei razliiti morfi ili izrazi istog morfema nazivaju seALOMORFI(izgovorne varijante ili inaice morfema)VRSTE:A) DJELOMINO RAZLIITI: nauk = na +uk+ nauci = na +uc+ i nauiti = na +u+ i + tiB) POTPUNO RAZLIITI (SUPLETIVNI ALOMORFI): klela kunem ovjekljudi jami alomorfi jednoga morfema kojima se pridruuje isti gramatiki sadraj i koji se mogu pojaviti u istoj okolini zovu seDUBLETEdobr +og= dobr +oga do pojave alomorfa dolazi zbog glasovnih promjena osnova u kojoj se pojave alomorfi zbog neke glasovne promjene zove seALOOSNOVA(inaica ili varijanta osnove)Imenice rijei kojima se imenuju bia, predmeti i pojave prema leksikim obiljejima imenice odreujemo s obzirom na:1. opseg znaenja: OPE sva bie, predmeti ili pojave iste vrste (djevojica) VLASTITE tono odreeno bie, predmet ili pojava (Petra) ZBIRNE skup istovrsnih bia, predmeta ili pojava koji se uzimaju kao cjelina (momad)2. ovjekov dodir s onim to znae: STVARNE ILI KONKRETNE za opipljiva bia i predmete (knjiga, raunalo, stol) ili bia i predmete koji nisu opipljivi, ali se zamiljaju kao da postoje ili kao da su nam nadohvat ruke (aneo, mjesec) NESTVARNE ILI APSTRAKTNE za neto nestvarno, neopipljivo: radnju, osobine, osjeaje, stanja, fizike i duevne moi, prirodne i drutvene pojave (ljubav, bol, radost, san)3. stupnjevanje po veliini: DEMINUTIVI ILI UMANJENICE (ptiica, knjiica) AUGMENTATIVI ILI UVEANICE (ptiurina, knjiurina)4. stupnjevanje po osjeajnoj vezi: HIPOKORISTICI ILI ODMIL(N)ICE PEJORATIVI ILI POGRDNICEPosebnu skupinu ine RADNE IMENICE znae radnju, stanje, zbivanje i rezultat radnje (enja, uenje, borba, jurnjava, plovidba, pobjeda)GRAMATIKA OBILJEJA IMENICA:A) ROD:muki, enski i srednji imenice na -a koje znae muku osobu u jednini su mukog roda (vojvoda je stigao), a u mnoini mukog (vojvode su stigli) i enskog (vojvode su stigle) roda neke imenice na -ica koje znae i muku i ensku osobu mogu biti i mukog i enskog roda (ovaj/ova izdajica, lutalica, propalica) neke imenice na -lo koje oznaavaju muku osobu mogu biti i srednjeg i mukog roda (ovaj/ovo gunalo) imenice na -e su srednjeg roda, iako znae muku ili ensku osobu (mome, djevoje) imenice bol, glad, ar, splav i svrbe mogu biti i mukog i enskog roda imenica doba srednjeg je roda, a kao imenica enskog roda upotrebljava se samo u glazbenoj terminologijiB) BROJ:jednina i mnoina uz brojeve dva, tri, etiri i oba u N,A i V dolazi DVOJINA ILI DUAL (oblik koji je za muki i srednji rod jednak G jednine, a za enski rod N mnoine) PLURALIA TANTUM imenice koje imaju samo oblik za mnoinu, iako znae jednu stvar (gae, vrata, naoale)C) PADE:nezavisni: N, V i zavisni ili kosi: G, D, A, L, I neke imenice za razliite padee imaju isti oblik ta se pojava naziva GRAMATIKA HOMONIMIJA ILI SINKRETIZAM (G, D, L, I radosti)SKLONIDBA (DEKLINACIJA) IMENICA N tko? to? G koga? ega? D komu? emu? A koga? to? V o! oj! L (o) kom (e)? (o) em? I (s) kim? (s) im? SKLONIDBA IMENICA MUKOGA RODASlonidba imenica mukoga roda to znae neto neivo i onih to znae neto ivoivoJedninaMnoinaNeivoJedninaMnoina

NfakultetfakultetiNuiteljuitelji

GfakultetafakultetaGuiteljauitelja

DfakultetufakultetimaDuiteljuuiteljima

AfakultetfakulteteAuiteljauitelja

VfakultetefakultetiVuiteljeuitelji

LfakultetufakultetimaLuiteljuuiteljima

IfakultetomfakultetimaIuiteljomuiteljima

SKLONDIDBA IMENICA ENSKOGA RODAOpa sklonidba imenica enskoga rodaJedninaMnoina

Nmudrostmudrosti

Gmudrostimudrosti

Dmudrostimudrostima

Amudrostmudrosti

Vmudrostimudrosti

Lmudrostimudrostima

Imudrostumudrostima

Sklonidba imenicak?im?tiJedninaMnoinaJedninaMnoina

NkikeriNmatimatere

GkerikeriGmaterematera

DkerikerimaDmaterimaterama

AkerkeriAmatermatere

VkerikeriVmatimatere

LkerikerimaLmaterimaterama

Ikeri/kerjukerimaImaterommaterama

SKLONDIDBA IMENICA SREDNJEGA RODASklonidba imenicaselo,polje,kumeiplemeJedninaMnoinaJedninaMnoina

NseloselaNpoljepolja

GselaselaGpoljapolja

DseluselimaDpoljupoljima

AseloselaApoljepolja

VseloselaVpoljepolja

LseluselimaLpoljupoljima

IselomselimaIpoljempoljima

JedninaMnoinaJedninaMnoina

NteleteladNplemeplemena

GteletaGplemenaplemena

DteletuDplemenuplemenima

AteleAplemeplemena

VteleVplemeplemena

LteletuLplemenuplemenima

IteletomIplemenomplemenima

Zamjenice rijei koje zamjenjuju druge rijeiRazlikujemo zamjenice po funkciji: Imenine zamjenice, tj. rijei koje zamjenjuju imenice, u reenici su samostalne i odgovaraju na pitanjetko?, to?Tkoje razbio prozor? On!toje to? Nita. Pridjevne zamjenice, tj. rijei koje zamjenjuju pridjeve, u reenici dolaze kao dodatak imenicama i odgovaraju na pitanja:koji? iji? kakav? kolik?ijije to eir?Njezin.Kojaje ivotinja bila ozlijeena?Onaivotinja bila je ozlijeena.Kakvefilmove voli?Volimsvakakvefilmove.Kolikose cipela nalazi u torbi?Pogledaj.Ovolikocipela nalazi se u torbi.Po znaenju zamjenice dijelimo na: Osobne (line) zamjenice:1. lice jednine (osoba koja govori i sebi):ja2. lice jednine (osoba kojoj je govor upuen):ti3. osoba jednine (osba koja ne govori o sebi niti joj je govor upuen):on(m. r.),ona(. r.) iono(s. r.) 1. lice mnoine (osobe koja govori o sebi):mi2. lice jednine (osoba kojoj je govor upuen):vi3. osoba jednine (osba koja ne govori o sebi niti joj je govor upuen):oni(m. r.),one(. r.) iona(s. r.) Povratnu zamjenicusebe:Ona zamjenjuje sve osobne zamjenice kada se oznauje da radnje ne prelazi na drugoga, nego se vraa na subjekt.Ti vidisebe. Posvojne zamjenice:One zamjenjuju posvojne pridjeve i odgovaraju na pitanja:iji? ija? ije?Posvojne su zamjenicemoj,tvoj,njegov,njezin(njen),na,va,njihov. Povratno-posvojnu zamjenicu:Ona oznaava da neto pripada subjektu i zamjenjuje sve posvojne zamjenice.Ja vozimsvojbicikl. Pokazne zamjenice:One su pridjevne i govore nam u blizini kojega se lica nalazi ono to znai rije uz koju stoji: u blizini 1. lica:ovaj u blizini 2. lica:taj u blizini 3. lica:onajPoklanjam tiovubiljenicu.Dodaj mituolovku.Sjea li seoneknjige? Upitne i odnosne zamjenice:To su iste rijei koje se razlikuju po upotrebi: tko, to, koji, iji, kakav, kolikUpitne zamjenice slue za postavljanje pitanja.Tkoje on?On je saborski zastupnik.Kojije ovo mjesec?Lipanj.Odnosne zamjenice uvode odnosnu reenicu. One dolaze samo u zavisnim reenicama. Mogu se odnositi na jednu rije:Imao jebicikl kakavse obino koristi u biciklistikim utrkama.Mogu se odnositi i na cijelu reenicu:Kada je doao na posao vrata su ve bila otvorena, toje znailo da je netko moda opljakao njegov duan tijekom noi. Neodreene zamjenice:One zamjenjuju neto neodreeno, neto suvie openito ili neto nijeno.Netkomi je poslao pismo.Svakaje osoba drugaija.Nitane vidim.

TABLICA:

PridjeviPridjevi su rijei kojima se izrie svojstvo predmeta ili pojava. Pridjevi suzuju opseg znaenja rijei kojima se pridijevaju, a to su najee imenice. Po znaenju se pridjevi dijele naopisne,gradivneiposvojne. OPISNI (KVALITATIVNI) PRIDJEVI izriu osobine i odgovaraju na pitanje kakav. Izriu tvarna (prirodna, fizika, materijalna) i netvarna (misaona, duhovna, psihika) svojstva. Na primjer:sladak,topao,ut,pametan,alostan GRADIVNI (MATERIJALNI) PRIDJEVI izriu tvarnost, od ega je to napravljeno. Na primjer:zlatni,drveni,eljezni POSVOJNI (POSESIVNI) PRIDJEVI izriu pripadanje. Odgovaraju na pitanje iji. na primjer:bratov,gospodski,majinski,vujiPridjeve je po znaenju mogue podijeliti na samo dvije skupine;opisneiodnosne.Opisnisu isti kao i u trodijelnoj podjeli, aodnosniizriu odnose koje predmeti, bia ili pojave imaju prema kojemu drugom predmetu oni obuhvaaju posvojne i gradivne i neke opisne (one koje izriu prostor i vrijeme).GRAMATIKA SVOJSTVA: pridjevi imaju posebne oblike zarod,brojipade po nainu kako odreuju imenicu, oblici pridjeva mogu bitodreeniineodreeni NEODREENI oblik pridjeva kazuje promjenjive osobine onoga to znae imenice i odgovaraju na pitanjekakav. u jednini se sklanjaju kao imenice (imenika promjena) Nstar, Gstara, Dstaru, Astar(a), Vstar, Lstaru, Istarim u mnoini se sklanjaju kao odreeni pridjevi Nstari, Gstarih, Dstarim(a), Astare, Vstari, Lstarim(a), Istarim(a) neodreeni oblik pridjeva nemaju: neki neizvedeni pridjevi (jarki,arki) pridjevi koji zavravaju na -i (brijai,kupai) pridjevi koji odreuju imenicu s obzirom na poloaj u prostoru i vremenu u kojem se nalazi ili iz kojeg dolazi ono to ona znai (desni,juni) u neodreenom obliku pridjev stoji kada je: dio imenskog predikata (eir je lijep.) dio atributnog skupa tzv. G svojstva (medvjedii dobra srca) u slubi predikatnog proirka (Poslije toga postao je zloest.) posvojni pridjevi na-ov,-ev,-ljev,-in ODREENI oblik pridjeva upotrebljava se kada se pridjevom izrie stalna osobina predmeta, odnosno kada se odreuje izmeu vie stvari razliitih osobina ona o kojoj se govori. sklanjaju se po pridjevsko-zamjenikoj deklinaciji jednina m. r. : Nstari, Gstarog(a), Dstarom(u), Astari/starog(a), Vstari, Lstarom(u), Istarim mnoina m. r. : Nstari, Gstarih, Dstarim(a), Astare, Vstari, Lstarim(a), Istarim(a) dulji padeni oblici (s navescima) upotrebljavaju se: kada je pridjev u reenici bez imenice (Pijanomu se i vlak sklanja.) kada sljedea rije poinje istim ili slinim zatvornikom (bijeloga goluba) kada je uz imenicu vie pridjeva posljednji je krai (hrvatskoga knjievnog jezika) odreeni pridjev se upotrebljava: kada je ispred njega neka pokazna zamjenica (ovaj lijepi al) kada je pridjev dio vlastitog imena (Dugi otok) kada je pridjev dio strunog termina (pravopisni problem) kada pridjev zavrava na -i, -ji,-nji,-nji, -ski/ki kada je pridjev u komparativu ili superlativu (bolji,boljeg)KOMPARACIJA PRIDJEVASamo opisni pridjevi se kompariraju kroz tri stupnja:pozitiv,komparativ,superlativ. KOMPARATIV tvori se nastavcima:-iji>topliji,stariji,labaviji -(j)i>krui,sui,skuplji(jotirani);vrui,krnji(nejotirani) -i> samo tri pridjeva:laki,meki,ljepi supletivne oblike imaju:dobar bolji,zao gori,malen manji,velik vei neki pridjevi imaju dvojne oblike:istiji/ii,ljeniji/ljenji,slaniji/slanji,dulji/dui SUPERLATIV tvori se o komparativa prefiksom naj-:najbolji,najjai,najveiPRAVOPISNA PRAVILA:1. posvojni pridjevi na-ov,-ev,-ljev,-inizvedeni od vlastitih imena piu se velikim slovom (Markov,Petrin,ehovljev)2. odnosni pridjevi na-ski,-ki,-ki,-kiizvedeni od vlastitih imena piu se malim slovom (hrvatski,paki,matoevski)3. odnosni pridjevi od stranih imena:a. pridjevi od osobnih imena piu se izgovorno (ekspirovski)b. pridjevi od zemljopisnih imena piu se izvorno i izgovorno (newyorki,njujorki)4. u komparativu i superlativu krati se ije (ljepi,rjei,bljei)

BrojeviBrojeve dijelimo na: glavne brojeve: brojeve koji izriu tonu koliinu neega (jedan, dva, tri itd.) redne brojeve: brojeve koji izriu koje je to po redu (prvi, drugi, trei itd.)glavni brojevi mogu biti jednolani (npr. jedan, pedeset, milijun; dakle sastoje se od jedne rijei) i vielani (dvadeset devet, tisuu petsto etrdeset osam; dakle sastoje se od dviju ili vie rijei)jednolani brojevi dijele se na osnovne od 1 do 10, zatim sto ili stotina, tisua, milijun, milijarda, bilijun itd. i na izvedene od 1 do 19, desetice od 20 do 90 (dakle dvadeset, trideset, etrdeset, pedeset itd.)Oblici brojeva1. Glavni brojeviOd glavnih brojeva sklanjaju sejdan,dv,tritiri:m. r.. r.sr. r.

Njdanjdnajdno

Gjdnog, jednogajdnjdnog, jednoga

Djdnom, jednomu, jednomejdnjjdnom, jednomu, jednome

A=N ili Gjdnu=N

V=N=N=N

Ljdnom, jdnomu, jdnomejdnjjdnom, jdnomu, jdnome

Ijdnmjdnmjdnm

Broj jedan moe imatimnoinui tada stoji uz imenice koje znae jedan predmet ili skup koji po bilo emu pripada zajedno. Tada broj jedan znai:isti(mi smo jednih godina);neki(jedni sjede, jedni stoje); skup/par (imenice koje su pluralia tantum i one koje u mnoini ine cjelinu:na kui su samo jedna vrata,kupila sam jedne ljestve,jedne su arape poderane).Kaodvsklanjaju sebaibadv, abjeibadvijesklanjaju se kaodvje.m. i sr. r.. r.

NAVdvdvje

Gdvjudvj

DLIdvmadvjma

Brojevitritiriimaju iste oblike za sva tri roda:NAVtrtiri

Gtrjetirj

DLItrmaetirma, tirima

2. Redni brojeviprvi, drugi, trei, stoti, tisui, hiljaditi, milijunti, milijardni imaju oblike odreenih pridjeva kod brojeva sedam sedmi, osam osmi nepostojano a3. Zbirni brojevidvoje, troje tvorba: osnova glavnog broja + nastavci -oje/-ero (osim broja etiri koji ima drugu osnovu) N., A., V. dvoje, G. dvojega (dvoga), D., L., I. dvojemu (dvome, dvojima, dvoma) oblici koji u D, L, I zavravaju na -im(a) zapravo su oblici brojevnog pridjeva!!4. Brojevni pridjevidvoji, troji, etvori, osmori tvorba: sufiksom -oj, -er i -or, a imaju oblike kao odreeni pridjevi U mnoini: N. dvoji / dvoja / dvoje, G. dvojih, D. dvojima, A. = dvoje / dvoja /dvoje, L.=D., I.=D. u mn. rabe se uz pl. tantum (petora kola) i uz imenice koje znae par ili skup (troje rukavice = tri para)5. Brojevne imenicedvojica, obojica, trojica, etvorica pedesetorica tvorba: nastavkom -ica slue kad se broje mukarci imenica uz njih je u genitivu mnoine Poredak: lina zamjenica uvijek stoji ispred i tada je u genitivu mnoine kad je brojevna imenica u N., G., A., V. (N. nas trojica, G. nas trojice, A. nas trojicu, V. vas trojica) u istom je padeu kao i brojevna imenica kad je br. imenica u D., L, I. nama trojici6. Brojevni prilozidesetak, petnaestak, dvadesetak tvorba: nastavak -ak znae priblinu koliinu imenica uz njih > u G.mn. (desetak kua)Pisanje vielanih brojeva1. Mogu se samo nizati bez veznika: osamdeset devet, dvjesta pedeset tri, milijun esto tisua sedamsto esnaest.2. Moe se izmeu svakog lana stavljati veznik -i, ali to je rjee:est stotina i osamdeset i tri,tisuu i dvjesta i ezdeset i etiri.3. Moe se samo zadnji lan povezivati veznikom -i:est stotina osamdeset i tri, tisuu osamsto pedeset i dvaPAZI! U novanim se dokumentima cijeli broj obino pie kao jedna rije:tisuuosamstosedamdesetpet

Glagoli rijei kojima se izrie radnja, stanje ili zbivanje spreu se po glagolskim licimaI. ZNAENJE GLAGOLAGlagoli radnje oznauju svjesno djelovanje. trati,hodati,pogledati,dati,nositiitd.Glagoli zbivanja oznauju dogaaje koje uzrokuju prirodne sile i koje nije uvjetovano naom voljom. grmjeti,kiiti,rasti,sazrijevatiitd.Glagoli stanja oznauju stanje u kome se nita ne radi niti se ita zbiva. stajati,leati,spavati,utjetiitd. II. KATEGORIJE GLAGOLA1. NAINRazlikujemo etiri naina: indikativ, imperativ, kondicional i optativ.2. VIDVid je glagolska kategorija karakteristina za hrvatski, a i za druge slavenske jezike.Po vidu su glagoli svreni i nesvreni.Nesvreni glagoli izriu radnju koja u odreenom vremenskom periodu jo nije zavrena.Pisala jepismo.Kuhao jeruak.Svreni glagoli izriu radnju koja je u odreenom vremenskom periodu ve zavrena, djelomino ili u cjelini.Napisala jepismo.Skuhao jeruak.Vidski parnjaci glagoli su koji se razlikuju po vidu, ali dijele znaenje.Postoje i dvovidni glagoli (npr.veerati).

3. LICESprezanje je mijenjanje glagola po licima. Sprezivi oblici: prezent, aorist, imperfekt, perfekt, pluskvamperfekt, futur prvi, futur drugi; imperativ, kondicional prvi i kondicional drugi Nesprezivi oblici: infinitiv, glagolski prilog sadanji, glagolski prilog proli, glagolski pridjev radni i glagolski pridjev trpniBezlini su i glagoliboljeti,zelenjeti sei neki drugi.

4. GLAGOLSKA STANJAGlagolskim stanjem izrie se odnos izmeu subjekta reenice i glagolske radnje. Razlikujemo dva glagolska stanja: radno stanje ili aktiv trpno stanje ili pasivAktiv je radno glagolsko stanje:Marko ita novine.Pasiv je trpno glagolsko stanje.Zgrada je sagraena.

5. PRELAZNOSTPrelaznost je osobina glagola da mu radnja prelazi ili ne prelazi na objekt. Glagoli koji otvaraju mjesto objektu nazivaju se objektnim glagolima, a oni koji nemaju tu osobinu apsolutnim glagolima. Razlikujemo izravnu, neizravnu i kosu prelaznost. Izravna prelaznost jest svojstvo prelaznih (tranzitivnih) glagola, tj. glagola s bliim objektom (objektom u akuzativu). Ostali su glagoli neprelazni (intranzitivni). Povratni glagoli ine posebnu vrstu glagola koji sadre povratnu zamjenicuse.6. GLAGOLSKI OBLICIGlagoli u hrvatskom jeziku imaju sljedee oblike:INFINITIV: pisati napisatiVREMENA: prezent:piemnapiem aorist:napisah imperfekt:pisah perfekt:pisao samnapisao sam pluskvamperfekt:bio sam pisaobio sam napisao NAINI: imperativ:piinapii kondicional I.:pisao bihnapisao bih kondicional II.:bio bih pisaobio bih napisao optativ:pisaonapisao

PRILOZI: prezentski:piui proli:napisavi

PRIDJEVI: radni/aktivni:pisaonapisao trpni/pasivni:pisannapisan

Glagolske vrsteZbog razliitosti infinitivne i prezentske osnove glagole dijelimo na vrste, a neke vrste i na razrede.I. vrsta: njoj pripadaju glagoli na -stii -ite niz glagola na -tikoji u ostalim oblicima imaju raznovrsne osnove, a one se ne mogu jednostavno izvesti iz infinitiva. 1. razred glagoli kojima infinitiv sadri samoglasnik ispred svretka-stiili (rjee)-nijeti, a prezentska osnova zavrava suglasnicimad,t,s,z.krastikrademkraoplestipletempleotrestitresemtresaomustimuzemmuzao 2. razred glagoli kojima infinitiv sadri suglasnik ispred svretka-sti, a prezentska im osnova zavrava suglasnikompilib.crpsticrpemcrpaogrepstigrebemgrebao 3. razred glagoli kojima infinitiv zavrava na-i.peipeempekao 4. razred glagoli koji sadre -r- ispred zavretka-ti,-eti,-ijeti:vretivrijemvreo 5. razred glagoli iji infinitivi zavravaju na-uti,-etiili-jeti, a ne pripadaju 4. razreduutiujemuo 6. razred glagoli iji infinitivi zavravaju na-itibitibijembio 7. razred glagoli iji infinitivi zavravaju na-atislatialjemslaoII. vrstaDrugoj vrsti pripadaju glagoli koji u infinitivu zavravaju na-nuti.maknutimaknemmaknuoIII. vrstaTreoj vrsti pripadaju glagoli s infinitivnim zavrecima-jeti,-ljeti,-njetii prezentskim nastavcima-im,-i,-i,-imo,-ite,-e.Veina tih glagola izvedena je iz pridjeva:poutjeti(ut),oslijepjeti(slijep) itd.Neki lanovi ove vrste nisu izvedeni od pridjeva:gorjetigorimgorioIV. vrstaetvrtoj vrsti pripadaju glagoli iji infinitivi zavravaju nastavkom-iti, a oblici u prezentu imaju nastavke:-im,-i,-i,-imo,-ite,-e.uritiurimurioV. vrstaPetoj vrsti pripadaju glagoli s infinitivnim zavretkom-atii prezentskim nastavcima-im,-em,-jem,-am. Ne pripadaju joj glagoli na-ovati,-evatii-ivatikoji se svrstavaju u estu vrstu. 1. razredOvom razredu pripadaju glagoli koji ispred-atiimaju,j,,,t,d, a u prezentu nastavke-im,-i,-i,-imo,-ite,-ebjeatibjeimbjeaozvidatizvidimzvidao 2. razredOvom razredu pripadaju glagoli prezent tvore nastavcima:-em,-e,-e,-emo,-ete,-ukaljatikaljemkaljaooratioremorao 3. razredOvom razredu pripadaju glagoli s prezentskim nastavcima-jem,-je,-je,-jemo,-jete,-ju. Ti nastavci na morfemskoj granici uzrokuju jotaciju.disatidiemdisaokretatikreemkretao 4. razredOvom razredu pripadaju glagoli s prezentskim nastavkom-am,-a,-a,-amo,-ate,-aju.hodatihodamhodaozidatizidamzidaoVI. vrstaestoj vrsti pripadaju glagoli koji tvore infinitivnu osnovu morfemimaova,eva,iva(infinitiv na-o/e/i-vati), a u prezentu nakon odbacivanja-ati,-ov,-ev,-ivzamjenjuju sa-uj-i na tako dobivenu osnovu dobivaju nastavke-em,-e,-e,-emo,-ete,-u.tovatitujemtovaobievatibiujembievaoizgraivatiizgraujemizgraivaoNEPRAVILNI GLAGOLINepravilni su glagoli oni koji svoje oblike tvore od supletivnih osnova:bitijesamibudem,htjetihou,iiidem,spatispimitd. Neke gramatike ove glagole odreuju kao sedmu vrstu glagola.

Prilozi prilau se drugim (obino punoznanim) rijeima da ih poblie odredePrilozi izriu:1. okolnosti u kojima se vri radnja ili zbivanje, ili traje stanje:a) mjesto:Kamoje otiao?Ondjeje neto palo.b) vrijeme:Kadase to dogodilo? Ovaj vlak vozi samonou.c) nain:Bilo nam jelijepona moru ove godine, kao i inae.d) uzrok:Zatosi to napravio? Uinio je tonamjerno.2. stupanj osobine (uz pridjeve i priloge izvedene od pridjeva) ili jakost radnje (uz glagole)Neobino brzostigli su do svoga odredita.Doneklemeiznenadioveliki broj poklona.3. neodbrojenu koliinu:Mnogojesnijegapalo ove zime.Mnogosamihizgubio tijekom selidbe.4. O potvrdnim, pokaznim i odnosnim prilozima:npr.nekoliko tjedana,mnogo ljudi

Prijedlozi nepromjenjive rijei koje slue da bi se prikazali odnosi meu biima, stvarima i pojavama utjeu na pade rijei uz koju stoje nikada ne stoje uz nominativ i vokativPrijedlozi stoje uz: genitiv:bez,blizu,do,du,ispod,iz,iza,izmeu,iznad,kraj,mjesto,mimo,nakon,nakraj,nie,od,oko,osim,poput,pored,poslijei dr. dativ:k(a),suprot,nasuprot,unatoiusprkos. akuzativ:kroz,meu,mimo,na,nad,niz,o,pod,pred,u,uziza. lokativ:na,o,po,pri,premaiu. instrumental:meu,nad,pod,pred,s(a)iza.

Veznici rijei koje povezuju reenice i reenine dijelove.VRSTE VEZNIKA: sastavni:i, pa, pak, te, ni, niti rastavni:ili suprotni:a, ali, dok, god, nego, no, ve, pa, pak, kad li, kad ono, kad to, a to, a ono iskljuni:samo, samo to, tek, tek to, jedino, osim, osim to zakljuni:dakle, zato, stoga izrini:da, da li, kako, gdje, e vremenski:im, dok, kada (kad), kako, poto, nakon to uzroni:jer, budui da, to, gdje, kako namjerni:da, eda, kako, (ne bih) li, neka posljedini:da, te poredbeni i nainski:kako, kao, kao to, nego, no pogodbeni:ako, da, kada, (kad) li dopusni:premda, iako, ako i, maker

estice rijei koje iskazuju stav govornika prema onome o emu govori, s obzirom na njegovo znanje, elje i osjeanja.estice se koriste: U poricanju neke tvrdnje:Neznam o emu govori. U pitanju je li tvrdnja istinita:Znalito se dogodilo s njima?Zarsmo ve stigli? Za pojaavanje tvrdnje ili poricanja;da, jest, dabome, dakako, svakako; ne, nikako Za izricanje nestrpljenja, elje, zadovoljstva i sl. onim to znai rije uz koju se rijeca stavlja:bar, ba, ak, i, jedva, jo, ni, niti, opet, samo, tek, ve Za izricanje ravnodunosti:ma, makar, bilo, god za izricanja dojma ili ocjene:dosta, gotovo, istina, moda, naravno, nekako, potupno, sasvim, sigurno, skoro, vjerojatno, veoma, vrlo, zaistaUsklici nepromjenjive rijei kojima se izraava neki osjeaj, raspoloenje, doziv ili zvuk u prirodiDijelimo ih na: Usklike za izraavanje osjeaja ili raspoloenja:ah,aha,aj,au,avaj,brr,e,eh,ehe,ej,haj,hm,hura,ih,iju,ijuju,jao,joj,ju,juh,o,oh,oho,oj,pi,u,uh,ufi dr. Usklike za dozivanje i poticanje:de,deder,ej,gic,i,hajde,halo,hej,mic,na,o,oj,ici dr. Onomatopejske usklike:bu,bum,ap,dum,hop,mljac,pljus,tres,zumi dr. Usklike za pokazivanje:evo,eto,eno

Sintaksa i sintaktiki odnosiSINTAKSASintaksa je dio gramatike koji prouava odnose meu: rijeima u reenici sureenicama (u sloenim reenicama) reenicama u tekstuSintaksa prouava dva glavna odnosa:1. sintagmatske (vodoravni odnosi meu rijeima u reenici) odnosi kombinacije i razmjetanja rijei u reenici vano je da se rijei slau u gramatikim kategorijama (rodu, broju, padeu itd.)2. paradigmatske (okomiti odnosi meu rijeima koje stoje u reenici i onih koje bi mogle stajati umjesto tih koje stoje) odnosi odabira rijei biramo rijei ovisno o poruci koju elimo izraziti.

OBAVIJESNO USTROJSTVO REENICEJezik je sredstvo komunikacije. U tom smislu reenice slue za prenoenje obavijesti sugovorniku.Postoje dva tipa obavijesti u reenicama: tema i rema.Tema je dio koji je iz konteksta otprije ve poznat, dakle obavijesno je zalihostan; ne nosi nikakve nove informacije ve ponavlja stare.Rema je dio koji nije poznat; dio je iskaza koji nosi novu obavijest.Mama: Tko je doao kui?Tata: Marko je doao kui.Markoje rema,je doaokui je tema.

SINTAKTIKA SLUBA RIJEI U REENICIBudui da se u reenici rijei uvijek nalaze u nekom odnosu s drugim rijeima, one prema prirodi toga odnosa dobivaju svoju odreenu slubu.Tako moemo govoriti o slubi: predikata, subjekta, objekta, prilone oznake, atributa i apozicije.PUNOZNANICE I NEPUNOZNANICEPunoznane rijei (punoznanice) mogu biti u slubi subjekta, predikata, objekta i prilone oznake, a to su, jednom rijeju, samostalni reenini lanovi te mogu biti u subi atributa i apozicije, a to su nesamostalni reenini lanovi. Punoznane rijei su imenice, glagoli, pridjevi, prilozi i brojevi.Nepunoznane rijei (nepunoznanice) ne mogu biti niti u jednoj od navedenih slubi jer se radi o vrstama rijei koje nemaju leksikog znaenja, nego imaju samo gramatiko znaenje, a takvi su prijedlozi, prilozi, veznici, uzvici, estice i pomoni glagoli.SINTAGMASpoj najmanje dviju punoznanih rijei naziva se sintagmom.Sastavnice koje ulaze u sintagmu nazivaju se tagmemima. Tako na primjer u sintagmidoi kuiimamo dva tagmema,jedem fini sendviimamo tri tagmema itd.Tagmemi mogu biti glavni ili zavisni. Glavni se tagmem naziva odreenicom, a zavisni odrednicom. U sintagmi fini sendvi, sendvi je odreenica, a fini je odrednica. U sintagmi doi kui doi je odreenica, a kui odrednica.ODNOSI MEU TAGMEMIMAPostoje tri tipa odnosa meu tagmemima:1. Sronost (kongruencija)2. Upravljanje (rekcija)3. Pridruivanje1. SronostTo je odnos meu tagmemima od kojih glavni tagmem mora biti imenska rije (imenica, poimenieni pridjev ili zamjenica), a zavisni tagmem mora biti pridjev ili imenica.Primjer:fini sendvi,masna juha,topli aj,udobna fotelja,oblano nebo.Glavni su tagmemisendvi,juha,aj,foteljainebo, a zavisni su tagmemifini,masna,topli,udobnaioblano. Takve se odredbenice nazivaju pridjevskima, jer je zavisni tagem pridjev, ali to nije jedini oblik sronosti.Primjer:grad Vinkovci,sestra Sara,pu gola.U ovim primjerima zavisne rijei su imenice. Zavisni tagmemi sugrad,sestraipui po vrsti rijei su imenice pa su to onda imenske odredbenice.Vinkovci,Saraigolaglavni su tamemi.Sronost moe biti potpuna i nepotpuna. Potpuna sronost podrazumijeva slaganje u rodu, broju i padeu. Pridjevi su rijei koje mogu biti u bilo kojem rodu, ovisno o imenici uz koju dolaze pa su oni obino i potpuno sroni to smo vidjeli u prvome primjeru. Meutim u drugom primjeru imamo primjer nesronosti.Grad Vinkovcine slae se u broju;gradje u jednini, aVinkovcisu u mnoini. Tako je esto kada je zavisni tagmem imenica.2. UpravljanjeTo je odnos u kojem je glavni tagmem najee glagol, ali moe biti i glagolska imenica ili pak obina imenica. Za razliku od sronosti gdje je glavni tagmem na drugome mjestu (a kada bi bio na prvome to bi bilo stilski obiljeeno, npr. Vinkovci, grad), ovdje je glavni tagmem na prvome mjestu.Primjer:prati posue,svirati violinu,jesti doruak.U ovim je primjerima glagol glavni tagmem i on upravlja zavisnim tagmemom. Slino je i kada je glavni tagmem glagolska imenica ili samo imenica.Primjer:pranje posua,sviranje violine,jedenje doruka;korica kruha,komad torte.Kada je glavni tagmem imenica, primjeri upravljanja (komad torte) slie na ve navedeni odnos sronosti (grad Vinkovci). Razlikovati ih moemo po tome gdje se nalazi glavni tagmem. U sronosti glavni je tagmem na drugome mjestu (Vinkovci), a u odnosu upravljanja glavni je tagmem na prvome mjestu (komad).Vano je napomenuti da postoje dvije vrste upravljanja: jako i slabo upravljanje.O jakom upravljanju govorimo onda kada glavna sastavnica odreuje gramatiki oblik u kojem e se pojaviti zavisna sastavnica (odreuje joj rod, broj, pade, lice), a slabo je upravljanje ono u kojem glavna sastavnica samo po znaenju odreuje koja se zavisna sastavnica moe nai uz nju (vano je samo znaenjsko podudaranje).Tako je primjer jakog upravljanja glagol trenirati. Taj glagol zahtijeva objekt iskljuivo u akuzativu (trenirati hokej). Ne moemo reitrenirati hokeja,trenirati hokejem; ne moemo upotrijebiti nijedan drugi pade osim akuzativa.Primjer je slabog upravljanja je glagol razgovarati. Moemo razgovarati s nekim (instrumental), o neemu (dativ), nakon neega (genitiv), a moemo razgovarati i brzo, sporo, tiho, potajno (prilozi). Dakle glagolrazgovaratine odreuje strogo gramatiki oblik svoje dopune, ali naravno, ostaje vano znaenjsko podudaranje. Ne moemo razgovaratisa stolom(iako je gramatiki to ispravno, ali nema smisla), ne moemorazgovarati nakon raunalai slino.3. PridruivanjeRadi se o odnosu u kojem slubu zavisnog tagmema vri rije koja je po vrsti nepromjenjiva (prilozi, glagolski prilozi sadanji i proli te infinitiv).Primjer:potajno razgovarati,smijati se plaui,upozoriti nekoga viknuvi,stati plakati.VRSTE SPOJEVA RIJEIDosad smo spominjali samo tipove odnosa meu tagmemima u sintagmi.U ovome emo dijelu nauiti kakva je sluba zavisnog tagmema u odnosu prema glavnome i prema prirodi te slube dijelimo spojeve rijei na vrste: odredbeni spoj rijei, dopunski spoj i okolnosni spoj rijei (tagmema).Odredbeni spojevi rijei oni u kojima zavisni tagmem po nekom svojstvu odreuje glavni tagmem (zavisni je tagmem stoga pridjev ili neka imenska rije). Navedimo ve spomenute primjere:fini sendvi,masna juha,topli aj,udobna fotelja,oblano nebo. Kao to vidimo, odredbeni spojevi rijei sadre odnose poput sronosti, ali mogu ukljuivati i odnos upravljanja, primjerice:korica kruha,komad torte. Razlika je u tome to ako se radi o sronosti, tagmemi se moraju podudarati u rodu, broju i padeu, a ako se radi o upravljanju, to nije sluaj (korica N. jd. . r.,kruha G. jd. m. r.).Dopunski spojevi rijei rezultat su odnosa upravljanja u kojemu je glavni tagmem glagol, a zavisni imenica. Primjeri koje smo naveli su:prati posue,svirati violinu,jesti doruak. Ovi se spojevi rijei nazivaju dopunskima jer se zavisni tagmem ponaa kao dopuna glavnome tagmemu.Okolnosni spojevi rijei rezultat su upravljanja ili pridruivanja. Spojevi se nazivaju okolnosnima jer se radi o okolnostima vrenja neke radnje. Primjeri su:potajno razgovarati,brzo trati,sporo govoriti,malo misliti(primjeri pridruivanja);trati kroz umu,pjevati na playback. (primjeri upravljanja).ReenicaReenica je osnovna sintaktika jedinica. Najee se definira kao skup rijei kojim se izrie obavijest.Reenica je jezina jedinica koja ima znaenje i ije je gramatiko ustrojstvo potpuno.Realizacija reenice u govoru naziva seiskaz. Iskaz se koristi u komunikaciji, odnosno u konkretnim situacijama. Zbog toga on ima smisao, a gramatiko mu ustrojstvo ne mora biti potpuno jer smisao moe biti sadran u kontekstu.Reenice se dijele prema priopajnoj svrsi i prema sastavu.

PODJELA REENICA PO PRIOPAJNOJ SVRSIPrema priopajnoj se svrsi reenice dijele naizjavne,upitneiuskline.Reenica kojom kaemo da neto jest ili nije naziva seizjavna (deklarativna) reenica. Na kraju izjavne reenice obino dolazi toka.Vratio je knjigu na policu.Reenica kojom se neto pita zove seupitna (interogativna) reenica. Na kraju upitne reenice stavlja se upitnik.to je bilo prije, koko ili jaje?Reenica kojom se dodatno naglaava sadraj ili emocionalni odnos prema sadraju (odobravanje, uenje, nezadovoljstvo, radost, ljutnja) zove seusklina (eksklamativna) reenica. Na kraju uskline reenice stavlja se usklinik.Kako sam se prestraila!

Podjela reenica prema sastavuReenice se prema sastavu dijele na jednostavne i sloene.Jednostavne reeniceJednostavne su reenice one koje imaju samo jedan predikat. Mogu biti:1.jednostavne neproireneJednostavna je neproirena reenica ona u kojoj ni subjekt ni predikat nemaju dopuna.Dijete spava. Majka je vesela.2.jednostavne proireneJednostavna je proirena reenica onu u kojoj ili uz subjekt ili uz predikat stoji barem jedna dopuna.Maleno dijete mirno spava. Moja majka veselo pjeva pjesmu iz mladosti.Sloene reeniceSloene su reenice one koje imaju barem dva predikata. Dijele se na nezavisnosloene i zavisnosloene. Nezavisnosloene reenice nastaju nizanjem i sklapanjem, a zavisnosloene uvrtavanjem.Nezavisnosloene (koordinirane) reenice Sastavne (kopulativne) reeniceVeznici:i, pa, te, ni, niti Rastavne (disjunktivne) reeniceVeznikili Suprotne (adverzativne) reeniceVeznici:a, ali, nego, no, ve Iskljune (izuzetne) reeniceVeznici:samo, samo to, tek, tek to, jedino, jedino to, osim, osim to(van, do, nego). Zakljune:dakle, zato, stoga, pa, s obzirom na to.Reenini niztakva je nezavisnosloena reenica u kojoj se reenice niu bez veznika:Otiao je u kazalite, pogledao predstavu, vratio se veseo.Zavisnosloene (subordinirane reenice)Zavisnosloene su reenice one u kojima je jedna sureenica uvrtena u gramatiko ustrojstvo druge sureenice. Ona reenica u ije se gramatiko ustrojstvo uvrtava zove seglavna reenica, a ona reenica koja se uvrtava i koja je ovisi o glavnoj zove sezavisna reenica.Prema mjestu uvrtavanja zavisna reenica moe biti: Predikatna uvrtava se u glavnu reenicu na mjesto predikata i prema njoj se odnosi kao imenski predikat prema svome subjektu. Subjektna uvrtava se u glavnu reenicu na mjesto subjekta i odnosi se prema njoj kao subjekt prema svom predikatu. Objektna uvrtava se u glavnu reenicu na mjesto objekta i prema njoj se odnosi kao objekt prema svome glagolu. Adverbna (prilona) uvrtava se u glavnu reenicu na mjesto prilone oznake i odnosi se prema njoj kao prilona oznaka prema svom predikatu. Atributna uvrtava se u glavnu reenicu na mjesto atributa i odnosi se prema njoj kao atribut prema svojoj imenici ili zamjenici.Adverbne se reenice mogu dodatno podijeliti s obzirom na slubu koju imaju u odnosu na glavnu reenicu. Adverbna reenica moe se uvrstiti u glavnu na mjesto prilonih uzroka vremena, mjesta, naina, namjere, uzroka, pogodbe, posljedice, doputanja. Prema tome, adverbna reenica moe biti: vremenskaNakon to zavri priu, moe otii. mjesnaGdje on stoji, nita ne raste. nainskaSkoio je u zrakkao da ga je neto ugrizlo. namjernaSvi su susjedi dolida joj estitaju. uzronaVolim itati knjigezato to uvijek nauim neto zanimljivo. pogodbenaAko dobije peticu, tvoji e roditelji biti sretni. posljedinaTua je padala tako jakoda smo se bojali izai iz kue. dopusnaIako je to teak zadatak, dovrit emo ga.

Red rijei u reeniciRed rijei podrazumijeva redoslijed sintaktikih kategorija u jednostavnoj ili sloenoj reenici. U hrvatskome je jeziku red rijei uglavnom slobodan.Osnovno je pravilo da tema dolazi prva, a za njom slijedi rema. Pri tom jetemave poznata i manje istaknuta obavijest, dok jeremaono to u reenici izrie neto novo o temi. Rema je obavjesniji dio reenice. U pravilu je u reenici subjekt tema, a predikat, odnosno predikatni skup rema.Postoje tri vrste reda rijei:a) STILSKI NEOBILJEEN (NEUTRALAN)U stilski neobiljeenom redu rijei nijedna rije, odnosno sintaktika kategorija koja se njome izrie, nije naglaenija od druge. Njime se izraava objektivan stav govornika.I.Stilski je neobiljeen red sintaktikih kategorija u jednostavnoj reenici u hrvatskome jeziku subjekt, predikat, objekt (S+P+O).Marko voli aj.Ivana se rijeila problema.II.Ako u reenici postoje dva objekta, bilo oba izravna, bilo jedan izravni, a jedan neizravni, oba stoje iza predikata.Mirna je postavila pitanje predsjedniku.III.Prilona oznaka moe biti izreena prilogom te prijedlonim ili padenim izrazom.Kad je izreena prilogom, stoji: ispred predikata izreenog jednostavnim glagolskim oblikom:Dijete mirno spava. izmeu dijelova predikata izreenog sloenim glagolskim oblikom:Dijete je mirno spavalo.Kada je prilona oznaka izreena prijedlonim ili padenim izrazom, stoji iza predikata:Marko ide u kolu.Nee dolaziti na posao cijeli mjesec.IV.Pridjevski atribut dolazi ispred imenice na koju se odnosi:Novo vrijeme donosi nove obiaje.Isto tako, ispred imenice na koju se odnose stoje i glavni i redni brojevi te koliinski prilozi u slubi atributa:Prvi susret proao je vrlo dobro.Marku su trebala dva dana da rijei problem.Potrebno mu je bilo malo sna da bi mogao nastaviti dalje.Imenski atribut u genitivu dolazi iza imenice na koju se odnosi:Proitala je to u velikoj knjizi recepata.Ako se uz neku imenicu uvrtava vie atributa, postoji nekoliko pravila o njihovu redoslijedu: pridjevi irega znaenja stoje ispred onih uega znaenja:

Hrvatski standardni jezik.Velika platnena torba leala je na stolu. pokazne, posvojne i neodreene zamjenice, povratno-posvojna zamjenica svoj, upitno-odnosna koji, zamjeniki pridjevi kakav i kolik stoje ispred pridjeva ili rednoga broja:

Tvoja mlaa sestra naprosto je neodoljiva.O kakvom radnom sastanku priate?U sluaju da se vie zamjenica uvrtava na mjesto atributa, na prvo mjesto dolazi pokazna, a zatim posvojna i povratno-posvojna:

Onaj tvoj ujak dobro izgleda za svoje godine.Neodreena zamjenica sav kao atribut dolazi na prvo mjesto:Sav moj trud bio je uzaludan. redni broj u slubi atributa stoji ispred pridjeva:

Bio je to prvi veliki uspjeh u njezinoj karijeri. prilozi koji modificiraju znaenje pridjeva ili pridjevske rijei u slubi atributa stoje ispred toga pridjeva ili pridjevske rijei:

Bio je to vrlo tuan dan za cijeli obitelj.Za svoje je godine bio neobino visok. prijedloni i padeni izrazi i prilozi mjesta u slubi atributa stoje iza rijei na koju se odnose:

Put s juga na sjever zemlje pun je opasnosti.V.Apozicija dolazi ispred imenice na koju se odnosi:Profesor Horvat uvijek je s radou iao na posao.VI.Predikatni proirak dolazi iza predikata.

Rijeka tee mutna.Ona je postala uiteljicom.VII.U zavisno sloenim reenicama u stilski je neobiljeenom redu rijei zavisna reenica veinom iza glavne, ali moe biti i ispred glavne, to ovisi o veznicima i veznikim rijeima pomou kojih se zavisna reenica uvrtava u glavnu.b) STILSKI OBILJEEN (AFEKTIVAN)Redoslijed je sintaktikih kategorija u stilski obiljeenom redu rijei vrlo slobodan. Naime, govorniku su neke rijei vanije od ostalih pa ih eli staviti na istaknuta mjesta u reenici: prvo i posljednje.Rije se moe istaknuti stavljanjem na bilo koje mjesto u reenici koje nije u skladu s pravilima o stilski neobiljeenom redu rijei.I.Predikat u stilski obiljeenom redu rijei dolazi ispred subjekta:Voli Matija more.II.Objekt dolazi ispred predikata:Karte dijeli kazalite.Meni daje knjigu, a ne njemu.III.U isticanju pridjevi i pridjevske rijei kao atributi mogu doi iza imenice na koju se odnose:Sve je to muka velika.Veliki oblaci sivi plove nebom.Ljubav moja najvea lei na krevetu.Stilski se obiljeenim smatra svako odstupanje od pravila o redoslijedu rijei u slubi atributa navedeno u odjeljku o stilski neobiljeenom redu rijei:Standardni hrvatski jezik.Plava tvoja koulja visi u ormaru.Moja ona prijateljica kree na zanimljivo putovanje.Visoke planine vrh potpuno je zabijeljen.IV.Apozicija u stilski obiljeenom redu rijei stoji iza imenice na koju se odnosi.Mari potar ve godinama raznosi potu u naem selu.V.Predikatni proirak dolazi iza predikata:U krevet se bolesna srui.VI.Zavisna reenica u stilski obiljeenom redu rijei dolazi ispred glavne:Da joj proe dan, gledala je sve serije koje su se prikazivale na televiziji.c) OBVEZATANIako je red rijei u hrvatskome standardnom jeziku relativno slobodan, postoje pravila koja su obavezna, a odnose se na poloaj nenaglaenih rijei (klitika) u reenici.I. Zanaglasnice (enklitike)Zanaglasnice stoje iza prve naglaene rijei u naglasnoj cjelini. Tee poetku reenice, odnosno najee dolaze iza prve naglaene rijei u reenici. Zbog toga nije rijetkost da razdvajaju imenicu od njezina atributa, kao i ije ime i prezime:Novi ga je dokaz oslobodio krivnje.uro je Marti poludio.Zanaglasnice se najee grupiraju, odnosno u reenici stoje jedna pored druge:On mi ga je dao.Ja sam mu je posudila.Redoslijed je zanaglasnica odreen pravilima:1. estica li

Hoe li mi to pomoi?2. glagolske zanaglasnice, osim je

Ja sam ga juer vidjela.3. zamjenike zanaglasnice, i to prvo one u dativu, pa u genitivu i akuzativu

Marko mi ga je poklonio.4. glagolska zanaglasnica je

Ivan mi je priao o svom poslu.Glagolska zanaglasnica je moe se izostaviti uz povratne glagole, kao i u perfektu:

Otac me se dosta nagledao.Marina me neobino snano podravala sve ove godine.Zanaglasnice ne mogu stajati na poetku reenice, iza nijene estice te iza veznika i.II.Prednaglasnice (proklitike)Prednaglasnice se nalaze ispred prve naglaene rijei u naglasnoj cjelini.Prijedlozi stoje ispred rijei kojoj odreuju pade:Vozio je svoju djecu iz kole.Dodaj mi knjigu sa stola.Prijedlog stoji ispred atributa imenice kojoj odreuje pade:Dodaj mi knjigu s radnog stola.Prijedlozi stoje izmeu sastavnih dijelova neodreenih zamjenica:On nije ni po emu poseban.Ne bih ga mijenjala ni za to.Nijenica ne stoji ispred predikata i pie se odvojeno:Mala djeca ne vole biti sama.

Predikat lan reeninoga ustrojstva koji nije ovisan o drugim lanovima sam sebi u reenici otvara mjestoPredikatne kategorije: lice, vrijeme, nain i vidPredikatne rijei: rijei pomou kojih se u reenici izrie sintaktika kategorija predikataGLAGOLSKI PREDIKAT predikat izreen glagolskom rijeju predikatna rije moe biti glagol u finitnom obliku takav se predikat moe izrei jednostavnim i sloenim glagolskim oblicimaU jednostavnu glagolskom obliku predikat se izrie jednom rijeju:

Markoitaknjigu.U sloenu glagolskom obliku predikat se izrie s dvije ili vie rijei:Prolejegodinepoela tedjetinovce za novi automobil.IMENSKI PREDIKAT predikat izreen imenskom rijeju sa sponom predikatna rije moe biti imenska, tj. ime takva imenska rije zove se predikatno ime.Predikatnom se imenu dodaju oblici pomonoga glagolabitida bi se izrekle predikatne kategorije. Glagol biti u takvoj slubi zovesponailikopula.U imenskom predikatu predikatno ime moe biti:1. imenica:Tisi kukavica.2. pridjev:Neronnije bio lud.3. zamjenica:a) imenika:Onje on.b) pridjevska:Takva jeuvijekbila.broj (glavni i redni):Nassmo etvorica, a narane samotri.Imenica kao predikatno ime u nominativu moe stajati i u instrumentalu:Prole je godine postaosuvlasnikomnajvee tvornice papira u zemlji.Ista ta imenica u instrumentalu moe se zamijeniti imenicom u nominativu.Prole je godine postaosuvlasniknajvee tvornice papira u zemlji.Osim glagola i imenske rijei predikatno ime moe biti prilog i itav prijedloni izraz:Toje divno.Onisu u gradu.

SubjektSUBJEKT lan reeninoga ustrojstva koji se u reenicu uvratava po sronosti s predikatom imenska rije u nominativu mjesto mu otvara predikatU slubi subjekta mogu biti: imenice:Pticelete. zamjenice:Onisu glumci. poimenieni pridjevi:

Mladisu bezbrini. glagoli u infinitivu:Zabavno jeigrati se. brojevi (glavni i redni):Dvatreeg ne ekaju.Drugije odjednom prestao pisati.

Prilona oznaka jedna ili vie rijei kojima mjesto u reenici otvara predikat izriu okolnosti u kojima se zbiva predikatna radnjaPrilone oznake dijelimo na: prilone oznake vremena:Vidimo sesutra. prilone oznake uzorka:Zakasnio samzbog guve u prometu. prilone oznake namjere:Dola jepo svoj eir. prilone oznake naina:Borio sepoput lava. prilone oznake drutva:Otiao je u kinos prijateljima. prilone oznake sredstva:Jesi li se ikada voziovlakom? prilone oznake koliine:Sreo sam ganekoliko putaproli tjedan. prilone oznake posljedice:Predstava nas je nasmijalado suza. prilone oznake pogodbe:On svoj rodni grad ne bi napustio niza sva blaga na svijetu. prilone oznake doputanja:Usprkos svim preprekamauspio je prvi doi do cilja. prilone oznake izuzimanja:Upoznao ih je ve sveosim Ivana.

Objekt lan reeninoga ustrojstva kojem mjesto u reenici otvara prijelazni glagol dopuna koja izrie predmet radnjeObjekti su najee: imenice:Konobar joj je doniokavu. zamjenice:Onajuje polako popila.VRSTE OBJEKTA: izravni uz prijelazne glagole, stoji u akuzativuNositegaodavde. neizravni nalaze se u svim kosim padeima osim u akuzativuNagledao sam sefilmovaprolo ljeto.Proitalamuje priu prije spavanja.Uivao jeu lijepom vremenu.Pisao jeolovkom.

Apozicija imenica koja poblie opisuje drugu imenicu s kojom se slae u padeuKraljTomislav ujedinio je hrvatski sjever i jug.ProfesorBaltazar veliki je izumitelj.Apozicija moe uza se imati i atribute:Njihov trogodinjisin Marko hoda ve pune dvije godine.Apozicijski skup ini apozicija sa svojima atributima.Malo se zna o podrijetluhrvatskoga kraljaDmitra Zvonimira.

Atribut rije koja se dodaje kao blia oznaka imenici, imeninoj zamjenici ili poimenienom pridjevuAtribut moe biti: pridjev:

arenileptiri letjeli su svuda oko nas. zamjenica:Ovajga put nije uspio prevariti. broj:ibenik seprviput spominje 1066. godine zahvaljujui opatici iki kojoj hrvatski kralj Petar Kreimir IV. pie povelju kojom daje kraljevsku slobodu zadarskom samostanu svete Marije. imenica, odnosno imenina zamjenica u genitivu ili nekom drugom kosom padeu:Dodala mu je zdjelicuvoa.Uvijek je htjela kuuna kat.

LeksikologijaLeksikologijaje grana jezikoslovlja koja prouava leksik. Leksikologija se bavi opeuporabnim leksemima kao jedinicama leksikoga sustava prirodnoga jezika.Leksikhrvatskoga jezika ine svi leksemi hrvatskoga jezika.Leksemje ukupnost svih oblika i znaenja neke rijei. Leksem se, kao i svaki drugi jezini znak, sastoji od plana izraza i plana sadraja.Leksemi mogu biti jednoznani ili vieznani. Meusobno ulaze u leksiko-semantike odnose.Osnovni su odnosi meu leksemima: hiperonimija/hiponimija, sinonimija, antonimija, homonimija.HIPERONIMIJA/HIPONIMIJAHiperonimija/hiponimija je odnos izmeu dvaju leksema od kojih jedan ima ire znaenje (hiperonim ili znaenjska nadreenica), a drugi je znaenjski ui i dodatno specificira znaenje prvoga leksema (hiponim ili znaenjska podreenica). Dva ili vie hiponima koji imaju isti hiperonim nazivaju se kohiponimi ili znaenjske supodreenice.Primjerice, leksem ptica hiperonim je leksemimakos,vrabac,roda,pingvin,lastavicakoji su njegovi hiponimi. Leksemi sukos,vrabac,roda,pingvin,lastavicakohiponimi jer imaju isti hiperonim.

SINONIMIJASinonimija je odnos izmeu dvaju leksema razliita izraza, a istoga ili slinoga sadraja. Dva leksema u odnosu sinonimije nazivamosinonimski par(glazbamuzika), a tri ili vie sinonimnih leksema nazivamosinonimski niz(veseoradostansretan).Sinonimi iji se sadraj u potpunosti preklapa i koji su zamjenjivi u svim kontekstima nazivaju sepotpuni sinonimiiliistoznanice(knjinicabibilioteka,ljekarnaapoteka).Sinonimi iji se sadraj preklapa samo djelomino i koji su zamjenjivi samo u nekim kontekstima nazivaju sedjelomini sinonimiilibliskoznanice(svjetiljkalampa,kuadom).Brojni lingvisti negiraju postojanje potpunih sinonima i smatraju da izmeu svakoga para sinonimskih leksema postoji barem mala znaenjska razlika.Kada se govori o sinonimskim leksemima, obino se podrazumijevaju leksemi koji pripadaju hrvatskome standardnome jeziku. Sinonimski leksemi od kojih jedan pripada standardnome jeziku, a drugi nekom od dijalekata nazivaju sekontaktni sinonimi(bojafarbapitura,arapabjevatunf,rajicaparadajzpomidor). Isto vrijedi i za sinonimske lekseme od kojih jedan pripada standardnomu jeziku, a drugi razgovornomu jeziku ili argonu (djevojkaribatrebakomad,muzikamjuzazika).Sinonimi nadalje mogu bitiopejeziniiindividualni. Opejezine sinonime svi govornici nekoga jezika mogu prepoznati kao sinonime izvan konteksta. Individualni su sinonimi sinonimi samo unutar odreenoga konteksta, zbog ega se nazivaju i kontekstualnim sinonimima.ANTONIMIJAAntonimija je odnos izmeu dvaju leksema suprotnoga znaenja. Dva leksema suprotna znaenja ineantonimski par(velikmalen,vjenati serazvesti se,gladansit) .Antonimi se razlikuju po podrijetlu, po naravi znaenjske opreke i po stupnju socijalizacije (usvojenosti).Po podrijetlu antonimi mogu bitiprimarni(raznokorijenski:lijevodesno,topaohladan) itvorbeni(istokorijenski:moralannemoralan,otvoritizatvoriti).Po naravi znaenjske opreke antonimi mogu bitibinarni,stupnjevitiiobratni.Binarni su antonimi oni koji zajedno u cijelosti pokrivaju jedan leksiko-semantiki mikrosustav. Znaenje konteksta s jednim antonimom potpuno iskljuuje znaenje tog istog konteksta s njegovim antonimskim parnjakom, npr.mukaracena,istinala,djeakdjevojica,ivmrtavReenicaMarko je iv. u potpunosti iskljuuje reenicuMarko je mrtav.Stupnjeviti su antonimi krajnje toke leksiko-semantikog mikrosustava izmeu kojih postoji jo najmanje jedna, sredinja toka koja oznaava normalnu vrijednost od koje se mjeri suprotnost prema jednome ili drugome parnjaku. Stupnjeviti se antonimi meusobno ne iskljuuju, npr.topaohladan,malenvelik,visoknizakIzmeu vru i hladan postoji jo barem onaj koji je srednje temperature, mlak.Obratni su antonimi oni koji oznaavaju isti odnos gledan iz dviju suprotnih perspektiva, npr.kupitiprodati,iznadispod,datiprimitiPo stupnju socijalizacije antonimi mogu bitiopejeziniiindividualni (kontekstualni).Antonimija moe biti viestruka ili djelomina. Ovo njezino svojstvo proizlazi iz injenice da leksemi mogu biti jednoznani ili vieznani. Kada je vieznaan leksem suprotan drugomu leksemu samo jednim svojim znaenjem, govorimo odjelominoj antonimiji. Kada je vieznaan leksem jednim svojim znaenjem suprotan jednom leksemu, a drugim svojim znaenjem drugom leksemu, govorimo oviestrukoj antonimiji.Djelomina antonimija:dan(vrijeme od izlaska do zalaska sunca no)Ali dan u znaenju vrijeme koje je potrebno da se Zemlja jednom okrene oko svoje osi nije suprotno leksemu no.Viestruka antonimija:bogatsiromaanbogatskroman

HOMONIMIJAHomonimija je odnos izmeu dvaju leksema istoga izraza, ali razliitoga sadraja (znaenja).Leksemi jednakih izraza nazivaju sehomonimi, a dva leksema s istim izrazom, ali razliitim sadrajem nazivamohomonimski par.Homonimi mogu bitileksikiilioblini.Obliniilimorfoloki homoniminastaju zbog izjednaavanja oblika uslijed dobivanja oblinih nastavka u deklinaciji ili konjugaciji:npr. obliknmoe znaiti:1. G jd. imenicena2. N jd. imenicena3. A jd. imenicena4. V jd. imenicena5. 3. l. jd. prezenta glagolaeniti.Leksiki homoniminastaju:1. tvorbom rijei:istupiti(iz- + tupiti; iz- + stupiti) =tvorbeni homonimi2. posuivanjem:br(zimzeleno stablo) br(kemijski element)3. glasovnim promjenama u prolosti:bti(postojati) bti(tui)4. udaljavanjem znaenja vieznanice:list(dvije strane papira) list(dio biljke)Homografi (istopisnice)su leksemi koji se isto piu, ali razliito izgovaraju:lklk,kpitikpiti.Homofoni (istozvunice)su leksemi koji se razliito piu, ali isto izgovaraju:Brbr,Jgodajgoda.Podruna raslojenost leksikaPodruno su ogranieni leksemi: lokalizmi, regionalizmi i dijalektizmi.Lokalizmisu leksemi jednoga mjesnoga govora, odnosno leksike znaajke nekoga mjesta. Njihova je podruna rasprostranjenost najmanja.Primjerice, dubrovaki su lokalizmigospar(gospodin),pla(plat).Regionalizmisu leksemi karakteristini za veinu govora ili sve govore iste skupine govora. Rasprostiru se na irem podruju nego lokalizmi, ali na uem nego dijalektizmi.Standardnojezinome tednjak odgovara vie regionalizama:paret,poret,paher,parhet,paker.Dijalektizmisu leksemi karakteristini za cijelo podruje nekoga narjeja. U hrvatskome su jeziku to akavizmi, kajkavizmi i tokavizmi. Dijalektizmi mogu biti:1. potpuni leksiki od standardnojezinih se leksema potpuno razlikuju izrazom:

vanjku,kuinjastuk2. leksiko-semantiki leksemi kojima se u standardnome jeziku pridruuje jedan, a u dijalektu drugi sadraj:jezero u standardnome jeziku oznaava vodu stajaicu, a u kajkavskome glavni broj tisuu (1000)3. tvorbeni od standardnojezinih se leksema razlikuju afiksom (prefiksom ili sufiksom):

kruhekkrui4. fonoloki dijalektizmi koji se razlikuju fonolokim i prozodijskim znaajkama od standardnojezinih leksema:

mleko,mlikomlijeko5. etnografski leksemi koji imenuju stvari ili pojave karakteristine za pojedine hrvatske krajeve:

trukli,kulen,gemit,brikulaStandardni jezik + podruno ogranien leksik = leksiko blago hrvatskoga jezikaVremenska raslojenost leksikaAktivni i pasivni leksikAktivni leksik skup leksema koji je u odreenome vremenskome razdoblju poznat veini govornika nekoga jezika i ija je upotreba neutralna, odnosno nije stilski obiljeena.Pasivni leksik leksemi koji su u opem leksiku suvremenoga jezika zastarjeli. Leksemi se prema razlogu zastarijevanja dijele na historizme, arhaizme, nekrotizme i knjike lekseme.1.Historizmi leksemi koji su postali dijelom pasivnoga leksika iz izvanjezinih razloga.U historizme spadaju nazivi nekadanjih titula (barun,grof,ban), nekadanjih novanih jedinica (banica,kuda), vojnih naziva (musketa,jatagan), ustanova (preparandija,banovina) i sl.2.Arhaizmi leksemi koji su postali dijelom pasivnoga leksika iz unutarjezinih razloga.a) izrazni izraz je leksema zastario, a sadraj koji je oznaavao izrie se drugim izrazom:horugvazastava,islobrojb) sadrajni ili znaenjski izrazu se leksema u suvremenome jeziku pridruuje nov sadrajvra(lijenik),podoknica(prozorska daska)c) tvorbeni leksemi sa zastarjelim tvorbenim elementimaljepost(ljepota),kraljski(kraljevski)d) fonoloki leksemi sa zastarjelim fonolokim stanjemkarv(krv),cesar(car)e) grafijski i ortografski starija grafijska i pravopisna rjeenja:dte(dijete),oudi(ovdi)3.Nekrotizmi leksemi karakteristini za leksik nekog pisca koji nikada nisu uli u aktivni leksik.ljesit samo u Brne Karnarutia (16. st.),guar samo u Anke agar (20. 21. st.)4.Knjiki leksemi leksemi koji se, neovisno o svojoj starosti, pojavljuju uglavnom samo u rjenicima.brodokrjebrodolom,kruhopekarstvopekaraLeksik na prijelazu leksemi koji ne pripadaju ni aktivnome ni pasivnome leksiku. U leksik na prijelazu ubrajaju se zastarjelice, pomodnice i novotvorenice.1.Zastarjelice leksemi koji se koriste vrlo rijetko i ubrzo e prijei u pasivni leksik (ferije,gombalite).2.Pomodnice rijei koje oznaavaju neku pomodnu pojavu (startasice,emo)3.Novotvorenice(neologizmi) leksemi iji je izraz u nekome jeziku neko vrijeme nov. Nastaju kako bi se imenovala neka nova pojava ili kako bi se zamijenila posuena rije.

Funkcionalna raslojenost leksikaHrvatski jezik mora svojim govornicima sluiti u razliitim situacijama. Nisu svi leksemi jednako pogodni u svakom kontekstu, isti je leksem u jednoj situaciji sasvim uobiajen, dok je u drugoj vrlo rijedak i stilski obiljeen. Funkcionalnu uporabu jezinih jedinica prouavastilsitika.Prema zajednikim je karakteristikama izdvojeno pet funkcionalnih stilova hrvatskoga standardnog jezika. To su:1.knjievno-umjetniki stil otvoren leksemima iz svih leksikih slojeva (leksemi karakteristini za pjesniki podstil: POETIZMI, npr.lijer,dad,cjelov), subjektivan, obiljeava ga uporaba brojnih stilskih sredstava (figura,tropa)2.publicistiki stil blizak je i knjievno-umjetnikomu stilu (individualnost u nainu izlaganja), ali i znanstvenomu stilu (objektivnost, saetost)3.znanstveni stil struni nazivi pojedini znanosti (TERMINI), objektivan, impersonalan4.administrativni stil saet, impersonalan, ogranien izbor leksema, karakteristine konstrukcije5.razgovorni stil karakteristian za usmenu komunikaciju, KOLOKVIJALIZMI (leksemi izmeu standardnoga jezika i dijalekata), VULGARIZMI (leksemi ija se uporaba smatra neprimjerenom, prostake rijei), ARGONIZMI (leksemi koje koriste pripadnici odreene, zatvorene drutvene skupine).Svaki funkcionalni stil ima nekoliko podstilova. Neki su podstilovi na granici izmeu dvaju funkcionalnih stilova pa se nazivajuhibridni podstilovi. Primjerice, esejistiki podstil pripada knjievno-umjetnikome i publicistikome stilu.

Jezino posuivanjeJezino je posuivanje preuzimanje neke jezine jedinice iz jednoga jezinoga sustava u drugi.Jezine jedinice posuene iz drugih jezika nazivaju seposuenice. No, ako takve rijei nisu prilagoene hrvatskomu jeziku i ako nisu prihvaene od veega broja hrvatskih govornika, nazivamo ihstranim (tuim) rijeima. Njihova se stranost u pismu istie drugom vrstom slova (najee kurzivom). Rijei koje su prole nekoliko vrsta prilagodbi (fonoloku, morfoloku, znaenjsku) i koje govornici vie ne doivljavaju kao strane rijei zovu seusvojenice(boja, arapa). Rijei koje se ni nakon prilagodbe nekom od svojih znaajki ne uklapaju u hrvatski standardni jezik zovu setuice(sako,kakao).Jezine se jedinice iz drugih jezika posuuju iz unutarjezinih i izvanjezinih razloga.Posuenice su potrebne kad hrvatski jezik nema vlastitih jedinica za imenovanje pojedinoga koncepta ili kada znaenje posuenica ne odgovara u potpunosti znaenjski najbliim hrvatskim leksemima. Kada se jezine posuenice preuzmu iz ovih razloga, govorimo o posuivanju izunutarjezinih razloga.Zemljopisni dodir dvaju jezinih podruja, politike, kulturne i gospodarske veze izmeu govornika razliitih jezika te znanstveno tehnike veze glavni suizvanjezini razloziposuivanja jezinih jedinica.Posuivanje moe biti izravno, posredno i kruno.Ako se jezik primalac preuzme jezinu jedinicu izravno iz jezika davaoca govorimo oizravnome posuivanju. Npr.:latinskivectorturskiboya

hrvatskivektorhrvatskiboja

Ako je jezik davalac i sam preuzeo jezinu jedinicu, on tada postaje jezikom posrednikom te govorimo iposrednome posuivanju. Npr.arapskiarq turskirakiiarak hrvatskirakijafrancuskicontrle njemakiKontrolle hrvatskikontrolaAko jezik primalac posudi iz jezika davaoca neki leksem pa ga nakon nekoga vremena jezik davalac posudi natrag, govorimo okrunome posuivanju. Npr.hrvatskiHrvat francuskicravatte hrvatskikravataPOSUENICE PREMA JEZIKU IZ KOJEGA SU PREUZETElatinizmi posuenice iz latinskoga jezikagrecizmi posuenica iz grkoga jezikaanglizmi(iamerikanizmi) posuenice iz engleskoga jezikagermanizmi posuenice iz njemakoga jezikahungarizmi posuenice iz maarskoga jezikaturcizmi posuenice iz turskoga jezikaorijentalizmi zajedniki naziv za posuenice iz turskoga, arapskoga i perzijskoga jezikasrbizmi posuenice iz srpskoga jezikarusizmi posuenice iz ruskoga jezikapolonizmi posuenice iz poljskoga jezikabohemizmi posuenice iz ekoga jezikaromanizmi zajedniki naziv za posuenice iz romanskih jezikatalijanizmi posuenice iz talijanskoga jezikaluzitanizmi posuenice iz portugalskoga i brazilskoga portugalskog jezikahispanizmi posuenice iz panjolskoga jezikaPODJELA POSUENICA PREMA ZAJEDNIKIM ZNAAJKAMAa)internacionalizmi posuenice koje imaju isti ili slini izraz i isto znaenje u vie jezika (demokracija,politika,medicina,filozofija). Najee potjeu iz latinskoga ili grkoga jezika.b)egzotizmi posuenice koje oznaavaju posebitosti pojedinih naroda: specifina jela i pia (tekila,sangrija;tortilja) odjeu, glazbala, pjesme, plesove (dirndl,kimono;dideridu;sevdalinka;polka,arda), posebnosti biljnoga i ivotinjskoga svijeta (banana,mango;koala,klokan) i sl. U egzotizme se ubrajaju i nazivi stranih novanih jedinica i pojava iz drutvenoga ili politikoga ivota (dolar,rupija,lord,dihad).c)eponimi vlastita imena koja su postala nazivi otkria ili izuma (sendvi,makadam), razdoblja u umjetnosti, knjievnosti ili filozofiji (marinizam,petrarkizam,marksizam) i sl.d)prevedenice hrvatski leksemi iji je izraz i sadraj doslovan prijevod izraza i sadraja stranoga leksema:vodopad (njem.Wasserfall), neboder (eng.skyscreper).e)znaenjske ili semantike posuenice posuivanje znaenja nekoga leksema i pridruivanje toga znaenja izrazu vlastitoga leksema. Takvim su posuivanjem primjerice hrvatski leksemi virus i prozor postali raunalnim nazivima (eng.virus,window).Jezino posuivanjeJezino je posuivanje preuzimanje neke jezine jedinice iz jednoga jezinoga sustava u drugi.Jezine jedinice posuene iz drugih jezika nazivaju seposuenice. No, ako takve rijei nisu prilagoene hrvatskomu jeziku i ako nisu prihvaene od veega broja hrvatskih govornika, nazivamo ihstranim (tuim) rijeima. Njihova se stranost u pismu istie drugom vrstom slova (najee kurzivom). Rijei koje su prole nekoliko vrsta prilagodbi (fonoloku, morfoloku, znaenjsku) i koje govornici vie ne doivljavaju kao strane rijei zovu seusvojenice(boja, arapa). Rijei koje se ni nakon prilagodbe nekom od svojih znaajki ne uklapaju u hrvatski standardni jezik zovu setuice(sako,kakao).Jezine se jedinice iz drugih jezika posuuju iz unutarjezinih i izvanjezinih razloga.Posuenice su potrebne kad hrvatski jezik nema vlastitih jedinica za imenovanje pojedinoga koncepta ili kada znaenje posuenica ne odgovara u potpunosti znaenjski najbliim hrvatskim leksemima. Kada se jezine posuenice preuzmu iz ovih razloga, govorimo o posuivanju izunutarjezinih razloga.Zemljopisni dodir dvaju jezinih podruja, politike, kulturne i gospodarske veze izmeu govornika razliitih jezika te znanstveno tehnike veze glavni suizvanjezini razloziposuivanja jezinih jedinica.Posuivanje moe biti izravno, posredno i kruno.Ako se jezik primalac preuzme jezinu jedinicu izravno iz jezika davaoca govorimo oizravnome posuivanju. Npr.:latinskivectorturskiboya

hrvatskivektorhrvatskiboja

Ako je jezik davalac i sam preuzeo jezinu jedinicu, on tada postaje jezikom posrednikom te govorimo iposrednome posuivanju. Npr.arapskiarq turskirakiiarak hrvatskirakijafrancuskicontrle njemakiKontrolle hrvatskikontrolaAko jezik primalac posudi iz jezika davaoca neki leksem pa ga nakon nekoga vremena jezik davalac posudi natrag, govorimo okrunome posuivanju. Npr.hrvatskiHrvat francuskicravatte hrvatskikravataPOSUENICE PREMA JEZIKU IZ KOJEGA SU PREUZETElatinizmi posuenice iz latinskoga jezikagrecizmi posuenica iz grkoga jezikaanglizmi(iamerikanizmi) posuenice iz engleskoga jezikagermanizmi posuenice iz njemakoga jezikahungarizmi posuenice iz maarskoga jezikaturcizmi posuenice iz turskoga jezikaorijentalizmi zajedniki naziv za posuenice iz turskoga, arapskoga i perzijskoga jezikasrbizmi posuenice iz srpskoga jezikarusizmi posuenice iz ruskoga jezikapolonizmi posuenice iz poljskoga jezikabohemizmi posuenice iz ekoga jezikaromanizmi zajedniki naziv za posuenice iz romanskih jezikatalijanizmi posuenice iz talijanskoga jezikaluzitanizmi posuenice iz portugalskoga i brazilskoga portugalskog jezikahispanizmi posuenice iz panjolskoga jezikaPODJELA POSUENICA PREMA ZAJEDNIKIM ZNAAJKAMAa)internacionalizmi posuenice koje imaju isti ili slini izraz i isto znaenje u vie jezika (demokracija,politika,medicina,filozofija). Najee potjeu iz latinskoga ili grkoga jezika.b)egzotizmi posuenice koje oznaavaju posebitosti pojedinih naroda: specifina jela i pia (tekila,sangrija;tortilja) odjeu, glazbala, pjesme, plesove (dirndl,kimono;dideridu;sevdalinka;polka,arda), posebnosti biljnoga i ivotinjskoga svijeta (banana,mango;koala,klokan) i sl. U egzotizme se ubrajaju i nazivi stranih novanih jedinica i pojava iz drutvenoga ili politikoga ivota (dolar,rupija,lord,dihad).c)eponimi vlastita imena koja su postala nazivi otkria ili izuma (sendvi,makadam), razdoblja u umjetnosti, knjievnosti ili filozofiji (marinizam,petrarkizam,marksizam) i sl.d)prevedenice hrvatski leksemi iji je izraz i sadraj doslovan prijevod izraza i sadraja stranoga leksema:vodopad (njem.Wasserfall), neboder (eng.skyscreper).e)znaenjske ili semantike posuenice posuivanje znaenja nekoga leksema i pridruivanje toga znaenja izrazu vlastitoga leksema. Takvim su posuivanjem primjerice hrvatski leksemi virus i prozor postali raunalnim nazivima (eng.virus,window).

ImenaOvisno imenuju li sve pripadnike odreene vrste ili pojedinane pripadnike vrste razlikujemoope imenice (apelative)ivlastite imenice (imena).Onomastikailiimenoslovljeznanstvena je disciplina unutar leksikologije koja prouava imena: njihovo podrijetlo, sustavnost i znaenje.Unutar hrvatske onomastike, imena dijelimo u dvije velike skupine: u imena ljudi (antroponime) i imena mjesta (toponime).Antroponimia)osobna imena slavenski sloj (Vesna,Zdeslav), kranski sloj (Ivan,Josip), islamski sloj (Izet,Fatima), sloj hrvatskih narodnih imena (Domagoj,Borna), sloj posuenih imena (Vanja,Nataa), sloj pomodnih imena (Tara,Suri)b)nadimci prvotno nastali kako bi se razlikovali ljudi istoga imena (prethodnici prezimena!)c)prezimena prve pojave prezimena u Hrvatskoj pojavljuju se na prijelazu iz 12. u 13. st.; etiri su najea izvora prezimena osobna imena (Markovi,Marjanovi), zanimanja (Kuhari,Ribari), nadimci (Brzi,Debeljak) i imena pokrajina, glagola i zemalja (Horvat,Posavec) patronimi prezimena izvedena od oeva imena matronimi prezimena izvedena od majina imenad)etnonimi imena naroda ili etnikih skupina (Hrvati,Francuzi,Egipani)Toponimia)ekonimi imena naseljenih mjesta (Zagreb,Gospi,Klanjec) etnik ime stanovnika naseljena mjesta (Zagrepanin,Zagrepanka) ktetik posvojni pridjev izveden od imena naseljena mjesta (zagrebaki)b)oronimi imena gora (Medvednica,Velebit,umberak)c)hidronimi imena voda (Dunav,Kupa,Korana) egzonimi hrvatska imena naseljenih mjesta izvan hrvatskoga govornoga podruja (Be,Budimpeta,Rim)