hrvatski jezik - uvod

Upload: jasna-cugura

Post on 19-Jul-2015

1.640 views

Category:

Documents


5 download

TRANSCRIPT

HRVATSKI NACIONALNI OBRAZOVNI STANDARD

PREDMET:

HRVATSKI JEZIK

Molimo uitelje i ostale strunjake da OBAVEZNO PROUE OBJANJENJA I NAPOMENE prije itanja tema i tablica za pojedini razred u prvih deset poglavlja!

Hrvatski nacionalni obrazovni standard SADRAJ

Hrvatski jezik

0. PREDGOVOR 1. UVOD1.1. SVRHA NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA

2. POSEBNOSTI NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA2.1. NASTAVNO PODRUJE HRVATSKI JEZIK 2.1.1. Jezine djelatnosti Primanje i proizvodnja Osnovne jezine djelatnosti Drugotne jezine djelatnosti Sloene jezine djelatnosti 2.1.2. Ovladavanje jezinim djelatnostima i jezino osvjeivanje Poetno itanje i pisanje 2.1.3. Ovladavanje standardnim idiomom Hrvatski jezik i njegovi idiomi Od komunikacijskoga osposobljavanja prema jezinome osvjeivanju Fonoloki razvoj i nastava 2.2. NASTAVNO PODRUJE JEZINO IZRAAVANJE 2.2.1. Razine jezine sposobnosti Jezino primanje Jezina proizvodnja Jezino meudjelovanje 2.3. NASTAVNO PODRUJE KNJIEVNOST 2.3.1. Lektira Interpretacija lektire Slobodne lektire Broj i izbor djela za lektiru 2.3.2. Igrokazi 2.4. NASTAVNO PODRUJE MEDIJSKA KULTURA 2.4.1. Izbor filmova 2.4.2. Napomena uz medijsku kulturu

3. ZADAE NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA3.1. OSNOVNA POSTIGNUA 3.1.1. Znanje 3.1.2. Sposobnosti i vjetine 3. 2. OBRAZOVNI CILJEVI I SADRAJI 3. 3. OVLADAVANJE STRATEGIJAMA UENJA I SLUENJA ZNANJEM 3. 4. ODGOJNI CILJEVI I SADRAJI 3.4.1. Hrvatski jezik 3.4.2. Jezino izraavanje 3.4.3. Knjievnost 3.4.4. Medijska kultura 3.5. CILJEVI POVEZANI S DRUTVENIM I KULTUROLOKIM SADRAJIMA 3.6. USKLAENOST S EUROPSKIM JEZINIM OKVIROM

4. VANE NAPOMENE ZA NASTAVU UZ TEME4.1. TEME I NASTAVNI SATI

1

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard 4.2. REDOSLIJED TEMA 4.3. VERTIKALNA I HORIZONTALNA POVEZANOST MEU TEMAMA 4.4. TEME I UDBENICI 4.5. TEME I UENIKOVA ZNANJA I SPOSOBNOSTI 4.5.1. Kljuni pojmovi i obrazovna postignua za sve uenike 4.5.2. Izborne teme i sadraji 4.6. TEME I IZVORI ZNANJA 4.6.1. Preporueni tekstovi i autori tekstova za itanke 4.6.2. Preporuena djela za izbor lektire, igrokaza i filmova

Hrvatski jezik

5. METODIKE NAPOMENE5. 1. KORELACIJA 5.1.1. Unutarpredmetna korelacija 5.1.2. Meupredmetna korelacija 5.1.3. Hrvatski i strani jezici 5. 2. JEZINA ODSTUPANJA I POGRJEKE 5. 3. NAPOMENE UZ VRJEDNOVANJE 5.3.1. Dijelovi vrjednovanja 5. 4. NAPOMENE O NASTAVI 5.4.1. Nastavni oblici 5.4.2. Nastavna komunikacija 5.4.3. Nastavnikove uloge 5.5. METODIKE PREPORUKE ZA RAD 5.5.1. itanje - primjer sustavnoga razvoja nastavne teme od 1. do 8. raz. 5.5.2. Stvaralako prepriavanje - primjer sustavnoga razvoja jezinih sposobnosti i vjetina u podruju jezinoga izraavanja 5.5.3. Sklonidba imenica - primjer pristupa i oblikovanja nastavnoga sata u obradi teme 5.5.4. Oblikovanje sata u komunikacijskome nastavnome sustavu 5.5.5. Prijedlog pristupa lektirnomu satu i primjeri lektirnih zadataka

6. PREDUVJETI ZA OSTVARENJE CILJEVA I STANDARDA POUAVANJA 7. POSEBNE SKUPINE UENIKA7.1. DAROVITI UENICI 7.2. DVOJEZINI I VIEJEZINI UENICI 7. 2.1. Govornici manjinskih jezika 7. 2.2. Potomci hrvatskih iseljenika 7. 2.3. Viejezini razredni odjeli 7. 2.4. Uenici koji vladaju stranim jezicima 7.3. UENICI S POSEBNIM ODGOJNO-OBRAZOVNIM POTREBAMA 7.3.1. Struna pomo 7.3.2. Metodike i sadrajne napomene (1) Uenici s oteenjem vida (2) Uenici s oteenjem sluha (3) Uenici s poremeajima glasovno-jezino-govorne (4) Uenici s motorikim poremeajima i kroninim bolestima (5) Uenici sa snienim intelektualnim funkcioniranjem (blai stupanj) (6) Uenici s poremeajima pozora/hiperaktivnosti (7) Uenici sa specifinim tekoama u uenju (8) Uenici s poremeajima u ponaanju i emocionalnim poremeajima (9) Uenici s autizmom

2

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

8. LITERATURA 9. POPIS TEMA PO RAZREDIMA 10. POPISI LEKTIRE I IGROKAZA 11. POPIS FILMOVA 12. RAZRAENE TEME OD 1. DO 8. RAZREDA 13. OKOMITI PRIKAZ TEMA U UNUTARPREDMETNOJ KORELACIJI 0. PREDGOVORHrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS, tj. Hnos) za predmet hrvatski jezik nastao je iz potrebe za rastereenjem nastavnih programa i usklaivanjem nastavne hrvatskoga jezika s ostalim predmetima. eljelo ga se uskladiti i s europskim standardima u promiljanju ciljeva i sadraja nastave materinskoga jezika uz potovanje nacionalnih posebnosti i okvirnih uvjeta kolskoga sustava. Rad na Hnosu poeo je na poticaj Ministarstva znanosti, obrazovanja i porta u suradnji s Hrvatskom akademijom znanosti i umjetnosti, strunjacima razliitih podruja (defektolozi, pedagozi, psiholozi, lingvisti itd.), a nadasve s nastavnicima koji rade u koli. Zapoeo je u travnju 2004. godine i zavrio 2. travnja 2005. Potom je rad na drugi nain nastavljen tijekom 200. i 2006. kada su odabrane kole radile prema Eksperimentalnome programu. Na temelju toga programa i steenoga iskustava s njime u nastavi izraen je novi Plan i program (PIP, tj. Pip). Na Hnosu za hrvatski jezik radili su brojni suradnici, veina od poetka, neki su se poslije ukljuili. Na kraju predgovora naveden je popis suradnika koji su sudjelovali u zavrnoj izradi Hnosa. Na poetku su u Povjerenstvu suraivali i drugi kolege koje nisu mogli ostati do kraja iz razliitih razloga. Kad bi bilo mogue, rado bismo naveli i sve nastavnike hrvatskoga jezika: uitelje razredne nastave, profesore hrvatskoga jezika u viim razredima osnovne kole, znanstvenike i druge strunjake koji su sudjelovali u javnoj raspravi ili kao lanovi prosudbenih povjerenstava. U pismenome su obliku pristigle primjedbe brojnih vijea, kola, aktiva, skupina i pojedinaca, od kojih je veina prouila Hnos, objavljen kao prijedlog Kataloga znanja, sposobnosti i vjetina. Zahvaljujemo svima koji su se ukljuili u javnu raspravu i poslali svoje primjedbe. Smatramo da je njihov udio u Hrvatskome nacionalnome obrazovnome standardu za nastavu hrvatskoga jezika u osnovnim kolama znatan, ak i ako nismo usvojili (sve) njihove prijedloge. Posebno zahvaljujemo svima koji su doista pozorno proitali tekst, ukljuujui i vrlo vane uvodne napomene, primijetili to je uinjeno, oitovali se o tome, uoili nae propuste, dali korisne prijedloge, podrali nas u novome ili predlagali da se vrati dotadanje. Pristigle primjedbe posluile su nam za preispitivanje uinjenoga, provjeru, izmjene, dopune. ao nam je zbog onih iji dopisi nisu stigli do nas, iako su poslali svoje primjedbe. Cijenimo trud kolega to su odvojili svoje vrijeme i prouili na prijedlog, razmislili o njemu, raspravljali s drugima, napisali i poslali svoje primjedbe. Samu injenicu da im je bilo vano da nama kau to misle smatramo jako dobrim pokazateljem koliko je onima koji se svakodnevno bave hrvatskim jezikom u koli stalo do vlastitoga jezika, knjievnosti i struke. Takav nas pristup ohrabruje u ovome izazovnome i vrlo tekome poslu koji je trebalo dovriti u sasvim odreeno vrijeme. Zbog broja nastavnika hrvatskoga jezika u osnovnim kolama koji su se ukljuili u raspravu, ne samo pisanu nego i usmenu na sastancima, seminarima za stuno usavravanje i raznim drugim mjestima, ini nam se da imamo prilino jasnu sliku o prihvaenosti Hnosa meu onima koji predaju hrvatski jezik. Zahvaljujemo i recenzentima ije su nam primjedbe ili prijedlozi pomogli u poboljanju teksta. Zahvaljujemo lanovima Povjerenstva koji su sudjelovali u tekstu Hnosa, posebno Ruici Razum na suradnji u dijelu teksta o odgojnim ciljevima. Zahvaljujemo i lanovima Predmetnoga povjerenstva za Plani i program za hrvatski jezik koji su s nama radili na tekstu i tablicama Hnosa poetkom ljeta 2006. godine: za jezino izraavanje i jezik

3

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

Marijani ei (koja je sastavila i velik dio t. 5: Metodike preporuke za rad) i Vesni Novak, za knjievnost Nadi Babi, za medijsku kulturu Dubravki Rovinanec. Posebno zahvaljujemo Zrinki Jelaski i Karol Visinko koje su napisale veinu dijelova u prvih sedam poglavlja Uvoda i uskladile cijeli tekst. I na kraju, zahvaljujemo i svima drugima, znanima i neznanima, koji su bilo na koji nain pomogli u stvaranju Hnosa za hrvatski jezik. U Zagrebu 13. srpnja 2006. Povjerenstvo za hrvatski jezik Akademik Stjepan BABI, HAZU, Zagreb, voditelj - savjetnik Povjerenstva Marija BALIEVI, prof., profesor mentor, O Franje Kreme, Osijek Zdenka BAROVI, uitelj mentor, O Marjan, Split Branka BILI PRCI, uiteljica, O A. B. imia, Zagreb Ankica BLAINOVI KLJAJO, prof., O Brestje, Sesvete Vesna BOBINSKI, uiteljica, O S. S. Kranjevia, Zagreb Sandra BREZEC, uiteljica, O Bistra, Bistranska Poljanica Itana BUKOVAC, Puko otvoreno uilite, Samobor Akademik Stjepan DAMJANOVI, HAZU, Zagreb, voditelj Povjerenstva Ivan URI, uitelj mentor, O Gradite Boica JELAKOVI, prof., profesor savjetnik, XV. gimnazija, tajnica Povjerenstva Prof. dr. sc. Zrinka JELASKA, Odsjek za kroatistiku, Filozofski fakultet, Zagreb Melita KUNTI, prof., O S. S. Kranjevia, Zagreb Ana LOVRI, prof., XI. gimnazija, Zagreb Prof. dr. sc. Dubravka MALE, Odsjek za pedagogiju, Filozofski fakultet, Zagreb Renata OPAI, uiteljica, O S. S. Kranjevia, Zagreb Milan PAUN, prof., O Dragutina Tadijanovia, Susedgrad, Zagreb Prof. dr. sc. Dunja PAVLIEVI FRANI, Uiteljska akademija, Zagreb Marina SABOLOVI, prof., profesor mentor, I. O Luka, Sesvete, zamjenica voditelja Mirjana SUEVI, uitelj savjetnik, O Josipa Raia, Zagreb Prof. dr. sc. Dubravka TEAK, Uiteljska akademija, Zagreb Ivana TOLJA, prof., O brae Radi, Botinec, Zagreb Antica TOMLJANOVI, prof., O Brestje, Sesvete Prof. dr. sc. Karol VISINKO, Odsjek za kroatistiku, Filozofski fakultet, Rijeka Renata ULJ, prof., O J. J. Strossmayera, Zagreb (uenici s posebnim odgojno-obrazovnim potrebama)

1. UVODHrvatski jezik, najopseniji je predmet osnovnokolskoga obrazovanja, bitan je i za ovladavanje drugim predmetima kojima je hrvatski jezik osnovno sredstvo sporazumijevanja. Predmet se svih osam godina ostvaruje u etiri nastavna podruja: hrvatski jezik, jezino izraavanje, knjievnost i medijska kultura. Prema naelu unutarpredmetnoga povezivanja, sadraji i zadae svih nastavnih podruja meusobno se proimaju i dopunjuju, a prema naelu meupredmetnoga povezivanja funkcionalno se povezuju i s ostalim nastavnim predmetima. Pojedina podruja jezika (leksik, gramatike strukture i dr.) i jezine djelatnosti (sluanje, govorenje, itanje, pisanje) nerazdvojno su povezane, u njima nastava hrvatskoga jezika osposobljava uenike za izravno i neizravno sporazumijevanje. Polazei s tih osnova Hnos navodi temeljne zadae nastave hrvatskoga jezika u osnovnoj koli te znanja, sposobnosti i vjetine kojima bi uenici trebali ovladati za odlian uspjeh u svakome nastavnome podruju na kraju svakoga pojedinoga razreda. Znanja, sposobnosti i vjetine navode se prema afektivnim i kognitivnim mogunostima prosjenoga uenika, dok e za uenike s posebnim potrebama, dakle darovite, dvojezine i uenike s tekoama u razvoju svaki uitelj u suradnji sa strunom slubom kole (defektologom/strunjakom za edukacijskorehabilitacijsku podrku, psihologom i pedagogom), a po potrebi i drugim strunjacima, prema naelima i sadraju predloenoga Hnosa oblikovati poseban program ovisno o specifinim potrebama i mogunostima uenika. Uitelji mogu prema interesima, potrebama i mogunostima konkretne uenike skupine odabrati i dodatne i izborne sadraje.

4

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard 1.1. SVRHA NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKA

Hrvatski jezik

Svrha je nastave hrvatskoga jezika u osnovnoj koli omoguiti uenicima da na odabranim temama steknu znanje, sposobnosti, vjetine, stavove i vrijednosti kao temelj za uenje tijekom itavoga ivota, to znai ovladavanje hrvatskim standardnim jezikom na razini osnovnoga obrazovanja; razvoj jezinih komunikacijskih sposobnosti i vjetina, tj. razvijanje jezinih sposobnosti u govornoj i pisanoj uporabi jezika u svim funkcionalnim stilovima; razvijanje literarnih sposobnosti, itateljskih interesa i itateljske kulture; razvijanje interesa i potreba za sadrajima medijske kulture; osvjeivanje vanosti znanja hrvatskoga jezika kao opega kulturnoga dobra, u kojemu je razvidno potivanje i ljubav prema jeziku hrvatskoga naroda, njegove knjievnosti i kulture te potivanje prema hrvatskome kao slubenom jeziku u Republici Hrvatskoj. Cjelokupna nastava hrvatskoga jezika pomae uenicima u njihovu osobnomu razvoju te ih, uz nastavu ostalih predmeta, umnogome priprema za aktivno sudjelovanje u drutvu.

2. POSEBNOSTI NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKAZadae nastave hrvatskoga jezika proizlaze iz njezine specifinosti. Stoga se ini vanim prethodno navesti sve specifinosti koje bitno odreuju nastavu hrvatskoga jezika u svakom od njezinih nastavnih podruja. To osobito zbog osjetljivosti te nastave za razliitosti i promjene koje su razvidne u ivotu jezika i knjievnosti, osobito u njihovu suodnosu s uenicima osnovnokolske dobi. 2.1. NASTAVNO PODRUJE HRVATSKI JEZIK Usvajanje jezika sloen je postupak koji zahtijeva razvojne preduvjete (spoznajne, osjetilne, motorike), dobre unutarnje uvjete osobe koja jezik ui (radno pamenje, sluna obrada, umni rjenik, unutarnja motivacija) i dobre vanjske okolinske uvjete (drutvena i kulturoloka prihvatljivost, podrka okoline, vanjska motivacija). Zbog ovakve povezanosti jezinoga razvoja s opim djetetovim razvojem, uenju hrvatskoga jezika valja pristupiti potujui naela primjerenosti i povezanosti, praktinosti i zanimljivosti, postupnosti i sustavnosti, ivotnosti i zornosti, stvaralatva. Prema naelu meuovisnosti nastavnih podruja te razlikovanja i povezivanja jezinih razina svi se sadraji jezika i jezinoga izraavanja meusobno isprepliu na vodoravnoj osi (unutar istoga razreda), te slijede jedni druge na okomitoj osi (iz niega razreda u vii). Dakako, u skladu s lingvodidaktikim zahtjevima i psihokognitivnim mogunostima uenika odreene razvojne dobi. Takoer valja spomenuti povezanost i s drugim nastavnim podrujima, knjievnosti i medijskom kulturom. Naelo znanstvenosti osigurava vrstu povezanost nastave hrvatskoga jezika i znanstveno provjerenih jezinih sadraja, dok naelo ope naobrazbe upuuje na osnovna znanja hrvatskoga jezika i o hrvatskome jeziku koja uenik nakon zavrene osnovne kole nosi u sebi kao trajnu vrijednost. 2.1.1. JEZINE DJELATNOSTI Jezik je apstraktni sustav za sporazumijevanje koji se ostvaruje jezinim djelatnostima. Jezine se djelatnosti dijele na jezino primanje i jezinu proizvodnju. Primanje i proizvodnja Primanje ukljuuje razumijevanje govora (sluanje) i razumijevanje pisanoga teksta (itanje). Proizvodnja ukljuuje zvuno oblikovanje (govorenje) i pismovno oblikovanje (pisanje). Osnovne jezine djelatnosti Dvije su osnovne jezine djelatnosti sluanje i govorenje. Sluanje je jezino primanje (recepcija), govorenje je jezina proizvodnja (produkcija). Te se dvije jezine djelatnosti na materinskome jeziku spontano usvajaju od samoga poetka djetetova ivota, nije ih potrebno posebno pouavati. Uenik koji zapoinje kolovanje u dovoljnome je stupnju ovladao (govornim) jezikom, to znai da je sposoban sluiti se dvjema osnovnim djelatnostima: razumijevanjem govora i govorenjem.

5

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

Drugotne jezine djelatnosti itanje i pisanje drugotne su jezine djelatnosti. Za razliku od sluanja i govora, pisanim je djelatnostima nuno pouavati kako bi se ovladalo pisanim jezikom. Sloene jezine djelatnosti Navedene su govorne i pisane jezine djelatnosti jednostavne. Tako je sluanje govora samo jezino primanje, dok je dranje govora, pripovijedanje ili pisanje sastavka samo jezina proizvodnja. Meutim, neke su jezine djelatnosti sloene, ukljuuju naizmjenino ili istodobno i primanje i proizvodnju, takvo je meudjelovanje (interakcija) i prevoenje (medijacija). Meudjelovanje je takva sloena jezina djelatnost koja zahtijeva jezino primanje i proizvodnju, poput sudjelovanja u razgovoru, raspravljanja, razliite vrste dopisivanja (npr. osobnoga ili slubenoga, raunalnoga ili mobitelnoga). Govorenje kao jezina proizvodnja i razgovaranje kao jezino meudjelovanje imaju drugaije zahtjeve i zahtijevaju drugaije sposobnosti i vjetine. Prevoenje, istodobno ili naizmjenino tumaenje stranoga jezika takoer su sloene jezine djelatnosti, u njoj trea osoba omoguuje sporazumijevanje meu osobama koje ne znaju zajedniki jezik. Navedene jezine djelatnosti ostvaruju se na razliitim jezinim razinama: leksikoj (ukljuuje npr. znanje i uporabu razliitih rijei, frazema, kolokacija itd.) semantikoj (ukljuuje npr. sinonimiju, antonimiju, znaenje reenica) fonolokoj (ukljuuje npr. razlikovne glasove, slogovnu strukturu, naglaske) morfolokoj (ukljuuje npr. sklonidbu, sprezanje, vrste rijei, morfeme, tvorbu rijei) sintaktikoj (ukljuuje npr. sintagme, sureenice, reenice, sronost) pravopisnoj (ukljuuje npr. pisanje slova, dijakritikih znakova, interpunkcije) pravogovornoj (ukljuuje npr. uporabu govornih obiljeja, naglaavanje) drutvenojezinoj (ukljuuje npr. pravila razgovaranja, izraze pozdravljanja) pragmatikoj (ukljuuje npr. funkcionalnu uporabu jezinih izvora, ovladavanje tekstom, njegovu povezanost, cjelovitost, vrste tekstova i oblika, ironiju, parodiju) 2.1.2. OVLADAVANJE JEZINIM DJELATNOSTIMA I JEZINO OSVJEIVANJE Osim ovladavanja osnovnim jezinim djelatnostima, u nastavi se hrvatskoga jezika i u sadrajima izraavanja dalje razvija pasivno jezino znanje, odnosno primanje jezika (sluanje, razumijevanje pisanoga teksta), te aktivno jezino znanje, odnosno proizvodnja (govorenje, pisanje) kako bi uenik po zavretku osnovnoga kolovanja bio osposobljen sluiti se hrvatskim jezikom u razliitim jezinim situacijama (npr. zapoinjati i zavravati razgovor, obraati se razliitim vrstama sugovornika, pisati razliite tekstove). Pasivno je jezino znanje uglavnom znatno vee od aktivnoga. U nastavnome podruju hrvatski jezik funkcionalno se pouavaju sadraji rjenika, slovnice, pravopisa i pravogovora, to znai da se jezini sadraji ue radi svakodnevne stvarne komunikacije, bez teoretiziranja i napametnoga uenja definicija i pravila. Sustavno i postupno uenje hrvatskoga jezika zapoinje u prvome razredu tijekom razdoblja nastave poetnoga itanja i pisanja. Do kraja prvoga razreda uenici se osposobljavaju za potpunu i samostalnu uporabu glasovnoga (fonolokoga) i pisanoga (grafemskoga) sustava hrvatskoga jezika. Zapoinju se stjecati i osnovna znanja o jezinoj normi, slovnikoj i pravopisnoj, koja se nadopunjuju i proiruju u kasnijim razvojnim razdobljima (razredima), na svim razinama. Uei slovnicu, uenici razvijaju sposobnost apstraktnoga miljenja i logikoga zakljuivanja. Uvjebavajui pravilno pisanje, razvijaju osjeaj za tonost i urednost u pisanju (vanost se pridaje formalno-pojavnome izgledu teksta i pravopisnoj normi). Uenici ue o funkciji rijei u tekstovima razliitih stilova, bogate rjenik, upoznaju i usvajaju pravogovornu normu. Ue osnovne injenice o povijesti hrvatskoga jezika, uz komunikacijsku sposobnost razvija im se i lingvistika sposobnost. U navedenome su, uz ostala, osobito razvidna naela odgojnosti, ope naobrazbe te sadrajne, tekstovne i stilske raznovrsnosti. Dakle, nastava hrvatskoga jezika u osnovnokolskoj dobi, osobito u niim razredima, osmiljena je kao uenje funkcionalne gramatike, odnosno kao uenje jezika radi sporazumijevanja. Temeljna joj je zadaa - razvoj jezinih

6

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

sposobnosti i usvajanje osnovnih jezinih djelatnosti (sluanje i govorenje, itanje i pisanje), koje bi ueniku omoguile da na kraju osnovne kole postane jezino osposobljena osoba, visoke razine jezinoga znanja i pouzdanja. Jezino osvjetavanje (osvjeivanje) postupno se uvodi, a njime se poglavito bavi u viim razredima osnovne kole. To znai da je izravno pouavanje o jezikoslovnim razinama, to znai znanje o jeziku, bitno gradivo tek u viim razredima osnovne kole. Poetno itanje i pisanje U pripremi za uenje itanja i pisanja istie se vanost vjeba za razvijanje jezinih djelatnosti (sluanje, govorenje, itanje i pisanje), a meu njima posebno mjesto zauzimaju predvjebe za pisanje. Kako su teme iz hrvatskoga jezika za sve razrede rasporeene u etiri podruja (jezik, jezino izraavanje, knjievnost i medijska kultura), poetno itanje i pisanje nije u prvome razredu istaknuto kao zasebna cjelina. No, to ne znai da je ukinuto, nego samo da je drukije rasporeeno, prema usvajanju temeljnih jezinih djelatnosti. Dakle, poetno itanje, kao i svi drugi oblici itanja predvieni u prvome razredu, nalazi se u okviru ope teme 'itanje', a poetno pisanje povezano je uz jezinu djelatnost 'pisanje'. Na taj se nain ne naruava jedinstvena etverodijelna struktura u svim razredima, a ujedno se pri rasporedu jezinoga sadraja potuje suvremeno naelo usvajanja jezika u skladu s razvojem osnovnih jezinih djelatnosti. 2.1.3. OVLADAVANJE STANDARDNIM IDIOMOM Prema Ustavu u Republici Hrvatskoj u slubenoj je uporabi hrvatski jezik. Hrvatski je, dakle, slubeni i dravni jezik Republike Hrvatske. Hrvatski jezik i njegovi idiomi Hrvatski jezik ima razliite idiome - idiom znai jezini sustav bez dodatnih znaenja koje imaju jezik, dijalekt, narjeje, mjesni govor, idiolekt...). Meu idiomima hrvatskoga jezika posebno mjesto zauzima standardni idiom. Zbog svoje uloge sredstava za iznadnarjeno i iznadpokrajinsko sporazumijevanje standardni je idiom posebno istaknut meu ostalim idiomima hrvatskoga, naziva se jezikom. I materinski se uenikov idiom naziva u nastavi uenikovim jezikom ili zaviajnim jezikom. Uenik tijekom kolovanja tek treba nauiti standardni idiom, on do polaska u kolu nije njime ovladao. Jedan je razlog to to se dotad sluio (i) drugim hrvatskim idiomom, svojim materinskim, kojim bolje vlada nego standardnim. To se esto pokazuje kada se ueniku dopusti, tovie potie ga se na stvaralako izraavanje na materinskome idiomu, u emu je znatno vjetiji nego na standardnome kojim jo nije posve ovladao. U tome se prepoznaje naelo zaviajnosti u nastavi hrvatskoga jezika. Drugi je razlog uenikove nedovoljne ovladanosti standardnim jezikom to to se u toj dobi ni jedan jezik jo ne moe posve usvojiti. Na primjer, do polaska u kolu nisu usvojene ni sve konkretnije, ee i znaenjski odreenije rijei, niti su izgraene sve rjenike mree meu njima. Jasno da onda nisu usvojene niti apstraktnije i rjee rijei i njihove mree. Veina se jezinih struktura posve usvaja, tj. automatizira, tek oko dvanaeste godine. Hrvatski knjievni jezik i hrvatski standardni jezik Hrvatski knjievni jezik domai je i tradicionalan naziv za jezik koji je bio sredstvo javne i knjievne uporabe hrvatskoga naroda i kulture od prvoga razdoblja njegova oblikovanja (tj. od poetaka pismenosti do kraja 14. stoljea). Tim se nazivom slue hrvatske gramatike i drugi jezini prirunici, temeljna kroatistika djela imaju ga i u naslovu jer je u jednome svojem znaenju naziv hrvatski knjievni jezik istoznanica nazivu hrvatski standardni jezik. Povjerenstvo predlae da se uenike od prvoga razreda osnovne kole uvodi u pojam jezika koji slui opemu sporazumijevanju u hrvatskome drutvu nazivom hrvatski knjievni jezik. Drugo znaenje, koje ukljuuje i druge hrvatske knjievne jezike, npr. najstariji hrvatski knjievni jezik nastao na osnovi akavskoga narjeja, uvodi se postupno u viim razredima osnovne kole kada uenici stjeu spoznaje o povijesnome razvoju hrvatskoga jezika, posebno u osmome kada se poblie i objanjava standardizacija, te uvodi naziv hrvatski standardni jezik kao struni naziv. Od prvoga se razreda osnovne kole uenike potie na uoavanje razlika izmeu njihova jezika (obiteljskoga, mjesnoga ili zaviajnoga idioma koji pripadaju jednom od hrvatskih

7

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

narjeja) i knjievnoga jezika (tj. standardnoga idioma). Osim usvajanja i razlikovanja govornoga i pisanoga oblika hrvatskoga jezika upuuje ih se na razlikovanje razgovornoga jezika i ostalih hrvatskih idioma, ponajprije idioma koje redovito susreu u zaviaju, u kolama ili razredima. Vano je da uoe supostojanje razliitih idioma hrvatskoga jezika, njihove razliite uloge, njihovu vrijednost i jedinstvenost te da ovladaju nunima kako bi postali vjeti govornici hrvatskoga jezika sposobni sluiti se prikladnim idiomima, tj. okomito dvojezine, odnosno viejezine osobe. Od uenika se od poetka ne oekuje da znaju nazive idiom, dijalekt i narjeje, niti da jezikoslovno razlikuju pojmove obiteljski idiom, mjesni idiom, dijalekt. No prema naelu zaviajnosti potrebno je osigurati da uenici osjete vanost i vrijednost vlastitoga zaviajnoga idioma i njegova suodnosa sa standardnim koji ue. Od komunikacijskoga osposobljavanja prema jezinome osvjeivanju U ranojezinoj kolskoj fazi tei se razvoju izraajnih komunikacijskih sposobnosti svih vrsta, ponajprije osposobljavanju uenika da se uspjeno snalazi u svakodnevnim priopajnim situacijama, govornim i pisanim. Tek se potom, kada uenici steknu psihofizike i spoznajne preduvjete, postupno prelazi na apstraktne gramatike kodove koji podrazumijevaju i uenje teorijskih osnova jezika. Drugim rijeima, najprije se razvija uenikova komunikacijska sposobnost, odnosno poznavanje hrvatskoga jezika. Uenika se komunikacijski osposobljava kako bi razvio svoje jezine sposobnosti i ovladao razliitim jezinim vjetinama da se jezikom to bolje slui. Komunikacijskim osposobljavanjem postupno se razvija lingvistika svijest, odnosno znanje o jeziku. Usvajajui materinski jezik uenici ue otkrivati znaenje iskaza u komunikacijskome kontekstu i stvarati drutveno prihvatljive iskaze. Pragmatikom sastavnicom iskaz dobiva pravo znaenje i djeluje u skladu s namjerom. Budui da jo usvaja materinski jezik, i standardni i ostale idiome, a da e mu se njegovo primanje i proizvodnja automatizirati tek s jedanaest-dvanaest godina, znatno je vanije i svrhovitije uenika od prvoga do etvrtoga razreda uiti praktinomu sluenju hrvatskim jezikom, posebno jezinim normama, nego ga uiti jezikoslovnim pojmovima i teorijskome usvajanju jezikoslovnih normi i pravila. Preuranjeno uenje apstraktnih gramatiko-pravopisnih sadraja nije samo nekorisno (budui da ih uenici ne razumiju), nego i tetno jer moe izazvati negativan stav prema usvajanju hrvatskoga jezika i uenju o njemu. A taj stav esto ostaje i poslije, kada vie nema objektivnih tekoa. Jezik se ui komunikacijom, odnosno poticanjem i usvajanjem konkretnih jezinih djelatnosti na konkretnim primjerima. Preporueni jezino-izraajni i komunikacijsko-stvaralaki pristup sadrajima znaio bi u prvome redu razvijanje jezinih djelatnosti: aktivnoga sluanja, ponavljanja, govorenja, itanja i pisanja, dakle razvoj praktine komunikacije. Ne ulazi se u podrobno definiranje i analiziranje jezinih pojava, posebno ne apstraktnih gramatikih pojmova u niim razredima osnovne kole. Gramatika se pouava zorno, primjerima iz svakodnevnih komunikacijskih situacija, ukljuujui i sustave kojima se prenose jezine obavijesti (kognitivni element), i odnose (osjeaje, osobine linosti) meu osobama koje se sporazumijevaju. U viim razredima osnovne kole, od petoga do osmoga razreda, postupno se uvode i teorijski elementi normativne gramatike i pravopisa, ali opet prema naelu komunikacijski funkcionalne nastave jezika. Lingvistika (gramatika) osposobljenost, koja zahtijeva odreenu razinu teorijskoga znanja o jeziku, primjerenija je viim razredima osnovne kole jer pretpostavlja odreeni stupanj komunikacijske osposobljenosti i strunosti (usvojen u niim razredima osnovne kole). Obratni redoslijed nije u skladu s kognitivnim i jezinim sposobnostima uenika. Dakle, sve sastavnice predmeta koji nosi naziv hrvatski jezik u osnovnokolskoj dobi ponajprije su namijenjene razvoju komunikacijske sposobnosti (u poetnoj fazi), a tek potom i razvoja lingvistike svijesti (u viim razredima). Uenika treba osposobiti da se slui hrvatskim jezikom u kontekstu, pruiti mu jezino i komunikacijsko iskustvo koje e biti podloga za prilagoavanje jezika trenutnoj situaciji, za to je uz jezino znanje potrebno pridruiti i ostale imbenike, poput drutvenih i kulturolokih. To e u kasnijoj fazi usvajanja materinskoga jezika u viim razredima, pomoi bremu, lakemu i uinkovitijemu usvajanju standardnoga jezika. Uenici pritom, dakako, trebaju nauiti osnovne jezikoslovne pojmove predviene za pojedini razred. Fonoloki razvoj i nastava Na poetku kolovanja uenici su jo posve sposobni savreno usvojiti glasove, naglaske i ostala izgovorna obiljeja bilo kojega drugoga jezika ili idioma. Stoga je od poetka prvoga razreda jako je vano omoguiti ueniku da usvoji fonologiju hrvatskoga jezika, u to je ukljuena i pravogovorna razina. Uspjeno ovladavanje izgovornim (fonetskim) obiljejima hrvatskoga jezika vano je za sve uenike. Za uenike iji materinski idiom ima drugaiji

8

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

glasovni i naglasni sustav, vano je da i to ranijoj dobi ponu govoriti i itati na standardnome idiomu. Tada uenici primjerice jo mogu nauiti u izgovoru spontano razlikovati foneme i te i d. Stoga bi ih najprije trebalo nauiti izgovarati te glasove (artikulacijske vjebe), potom razlikovati u govoru rijei koje imaju jedan (prednepanik, npr. ujem, kua, neu) ili drugi (nepanik, npr. ujem, kua, neu), a onda e im i pisanje biti jednostavno kao i pisanje drugih fonema (ortografske vjebe). Isto tako neki uenici u materinskome idiomu imaju samo bonik l pa glas lj izgovaraju kao slijed l+j, drugi imaju nepane zapornike t' d' umjesto nepanih slivenika . Na poetku kolovanja hrvatske standardne glasove u govoru mogu posve usvojiti. Kako usvajanje izgovora novoga jezika odnosno idioma s godinama opada, pa se nakon dvanaeste godine uglavnom i ne moe savreno usvojiti, oni koji nisu nauili izgovorno razlikovati foneme i , d i do viih razreda osnovne kole, vjerojatno e ih jednostavnije nauiti polazei od pisanoga oblika rijei jer im je tada slika rijei dominantnija od njezina zvunoga oblika. Iskustvo pokazuje da hrvatski glasovni i naglasni sustav, ukljuujui izgovorno razlikovanje kratkih uzlaznih i silaznih naglasaka, usvajaju oni govornici hrvatskih idioma s drugaijim glasovnim i naglasnim sustavom od standardnoga koji su sudjelovali u recitatorskim i dramskim druinama. Stoga se sastavnice djelatnosti tih druina preporuuju za sve uenike kao sredstvo usvajanja standardnoga izgovora. 2.2. NASTAVNO PODRUJE JEZINO IZRAAVANJE U nastavnome podruju jezino izraavanje, koje je prema naelu unutarpredmetne korelacije nuno povezano s podrujem jezika i knjievnosti, a prema naelu meupredmetne povezanosti i s ostalim nastavnim predmetima, razvijaju se ponajprije sposobnosti u jezinim djelatnostima sluanja, govorenja, itanja i pisanja. Na predlocima knjievnih i neknjievnih tekstova uenici govore i piu. Osobita se pozornost pridaje uenikovom stvaralakom izraavanju, i to u hrvatskome standardnome i zaviajnome idiomu pri emu uenici razvijaju svoju sposobnost izraavanja misli, osjeaja, doivljaja. Razvidna su, dakle naela sadrajne, tekstovne i stilske raznovrsnosti, meuovisnosti nastavnih podruja, odgojnosti, stvaralatva i zaviajnosti. Temeljna je zadaa nastave jezinoga izraavanja razvoj izraajnih mogunosti uenika, stvaranje pravogovornih (ortoepskih) i pravopisnih (ortografskih) navika te openito ostvaraj uspjene usmene i pisane komunikacije, koja se oituje u proizvodnji jasnih, razumljivih, gramatiki-pravopisno tonih reenica kao osnovice pri stvaranju razliitih vrsta tekstova. Nastava jezinoga izraavanja najee se provodi u obliku raznolikih jezinih vjeba koje uenicima pomau pri ustroju i stilskome oblikovanju usmenih i pisanih iskaza. Potrebno je uenike pouiti bitnim jezinim razlikama u pisanome i govornome obliku jezika, npr. upozoravati ih na rijei koje se pojavljuju uglavnom u pisanome jeziku, za razliku od rijei koje se pojavljuju samo u govornome jeziku, pokazivati kako neke obiljeene govorne rijei imaju znatno jai dojam ako su napisane. Vrlo je vano sluiti se naelom postupnosti u nastavi, ali i postavljati drugaije zahtjeve u odnosu na vrstu znanja. To se osobito odnosi na govornike razliitih mjesnih idioma u pojedinim jezinim razinama vrlo razliitima od standardnoga, te na govornike drugih jezika (ukljuujui i useljene potomke hrvatskih iseljenika) koji nemaju jednako razvijene navedene sposobnosti, posebno u viejezinim zajednicama. Standardizirani je oblik provjeravanja uenikova jezinoga izraavanja pisanje kolske zadae. Predlae se pisanje jedne kolske zadae u treemu razredu te dviju kolskih zadaa u svim ostalim razredima. Ako to nastavnik smatra prikladnim, moe se pisati i vie kolskih zadaa. 2.2.1. RAZINE JEZINE SPOSOBNOSTI Uenici nakon osme godine uenja, tj. po zavretku osmoga razreda, u osnovnim podrujima jezine djelatnosti stjeu sljedee sposobnosti, navedene prema vrstama jezinih djelatnosti.

9

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

Jezino primanje Jezino primanje ukljuuje sluanje, tj. razumijevanje govora i itanje, tj. razumijevanje pisanoga teksta, Sluanje - Razumije razliite jednostavne i sloene tekstove, poznate i nepoznate, primjerene njegovoj dobi i izvanjezinome znanju. Razumije tekstove pisane hrvatskim standardom. Prepoznaje da su tekstovi pisani akavskim, kajkavskim ili tokavskim narjejem, razumije tekstove pisane u njegovu zaviajnomu idiomu. itanje - Zna itati i razumije jednostavne i sloene tekstove raznovrsne tematike. Prepoznaje stilske razlike, doslovna i druga znaenja. Razumije i moe kritiki tumaiti gotovo sve oblike pisanoga jezika, ukljuujui apstraktne, strukturalno sloene ili kolokvijalne i neknjievne tekstove prikladne njegovoj dobi i obrazovanju. Jezina proizvodnja Jezina proizvodnja ukljuuje govorenje, tj. samostalno izlaganje i pisanje razliitih vrsta tekstova. Govorenje - Moe jasno i sustavno pripovijedati: prepriavati (saeto i opirno te stvaralaki), priati o stvarnim i zamiljenim dogaajima i doivljajima, izvjeivati. Moe subjektivno i objektivno opisivati. Moe uspjeno izlagati o brojnim temama koje ga zanimaju. Zna govoriti po planu i zna se snalaziti u improvizacijama. Pisanje - I u pisanom obliku moe jasno i sustavno pripovijedati: prepriavati, priati i izvjeivati, opisivati i stvarati manje zahtjevne raspravljake tekstove. Zna pisati po planu. Zna dobro kompozicijski organizirati tekst (potivati osnovnu kompozicijsku strukturu: uvodni, sredinji i zakljuni dio teksta). U pisanim radovima potuje gramatiku i pravopisnu normu, pokazuje znatno leksiko bogatstvo u skladu s dobi i obrazovanjem te zna funkcionalno uporabiti funkcionalne stilove. Postizanje ovih sposobnosti pretpostavlja pasivno znanje na desetke tisua rijei, aktivnu uporabu neto manjega broja rijei, osvijetenu uporabu bitnih jezinih struktura (automatiziranu otprilike s dvanaest godina) hrvatskoga jezika, vladanje hrvatskim standardnim jezikom u svim funkcionalnim stilovima. Jezino meudjelovanje Jezino meudjelovanje ukljuuje razgovaranje, tj. sudjelovanje u razgovoru i dopisivanje, tj. razliite vrste pismenoga sporazumijevanja. Dopisivanje - Moe se glatko i tono izraavati, prikladno se obraajui naslovniku, odnosno itatelju i uzvraajui prikladnim stilom. Razgovaranje - Moe se glatko spontano izraavati, vlada irokim rjenikom, slui se stilom prikladnim sugovornicima. Moe sudjelovati u raspravama o brojnim temama koje ga zanimaju, moe razgovarati u razliitim komunikacijskim situacijama. 2.3. NASTAVNO PODRUJE KNJIEVNOST U nastavnome podruju knjievnost razvijaju se literarne i jezine sposobnosti. Uenici sudjeluju u kolskim interpretacijama knjievnih tekstova razliitih vrsta i tema, pritom razvijaju osjetljivost za knjievnu rije, za njezine vrijednosti u ivotu ovjeka i za trajne vrijednosti svekolikoga ivota o kojima svako knjievno djelo progovara na osobit nain. Za samostalni rad kod kue preporuuje se razvijanje uenikova stvaralatva u jezinome izraavanju, a ne interpretacija tekstova iz itanki. Uenici se osposobljavaju za samostalno itanje knjievne lektire, za prosudbu i vrjednovanje proitanih djela. Uenici se susreu s umjetniki vrijednim djelima iz hrvatske, europske i svjetske knjievnosti, iz hrvatske usmene knjievnosti te usmene knjievnosti drugih naroda, i to prema naelu primjerenosti doivljajno-spoznajnim mogunostima uenika. Izborom knjievne lektire i tekstova u itankama uenicima se pomae da shvate vanost i

10

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

vrijednost hrvatske jezine, knjievne i kulturne batine, odgaja ih se za potivanje i ljubav prema tim vrijednostima, za njihovo ouvanje. Uenici razvijaju svijest o domoljublju i otvorenost prema europskim i svjetskim ostvarenjima u jeziku, knjievnosti i kulturi. Trebaju nauiti osnovne knjievnoteorijske pojmove predviene za pojedini razred. U niim razredima teite treba staviti na stjecanju vjetine itanja i itanje s razumijevanjem. Ve od prvoga razreda u itankama su zastupljene gotovo sve knjievne vrste. Dakle, uenici itaju djela koja pripadaju razliitim knjievnim vrstama, ali ne moraju o njima i uiti, nego se pojedine knjievnoteorijske teme pojavljuju postupno, u niim razredima rijetko, a to je razred vii sve ee. Tako je npr. basna zastupljena ve u prvom razredu, ali se s knjievnoteorijskoga gledita ui u treem razredu. 2.3.1. LEKTIRA Smisao je knjievne lektire u osnovnoj koli razvijanje uenikovih itateljskih navika i interesa. Temeljna je zadaa razvijanje uenikova samostalnoga itanja. Osobito je vano razvijanje zanimanja za knjievnoumjetniku rije, i to prema naelu tematske i vrstovne raznolikosti, to se moe postii veom slobodom izbora koji proizlazi iz stvarnih potreba, interesa i sposobnosti uenika. Kriterij umjetnike vrijednosti djela mogue je uinkovito primijeniti samo u skladu s doivljajno-spoznajnim mogunostima uenika. Zato je naveden vei popis lektire koji uitelji mogu proiriti novim naslovima. Uiteljima se preporuuje praenje knjievnih interesa uenika tijekom nastavne godine i u skladu s tim praenje dobivenih rezultata kao vanih smjernica u ostvarivanju sadraja knjievne lektire. Uenike valja sustavno usmjeravati na vlastiti izbor i pridobiti ih na istraivanje teksta kao uporita u povezivanju knjievnosti s osobnim iskustvom. Tako steena znanja bit e zapamena i trajnija. Interpretacija lektire Nastavnik moe s uenicima interpretirati proitano knjievno djelo na razliite naine u govornome i pisanome obliku. Proitano djelo treba analizirati na kolskome satu, a nikako zadavati uenicima zadatke o proitanom djelu koje bi uenici morali ispisivati na desetak, dvadesetak ili vie stranica. Kao uvod u razgovor i analizu djela uenicima se mogu zadati tek manji zadaci koji nee prijei jednu do dvije stranice formata A4. Naglasak treba staviti na usmenu komunikaciju o proitanoj lektiri, vie nego na voenje dnevnika itanja. Opsean dnevnik itanja primjereniji je srednjokolskoj nastavi knjievnosti. Slobodne lektire Uz zajednike, dogovorene lektire, preporuuju se slobodne lektire kojima e uenici potvrivati svoju samostalnost u itanju, svoj odnos prema knjizi i knjievnom djelu. Slobodna se lektira odnosi na svako djelo koje uenik neobvezno proita i eli o njemu razgovarati s uiteljem, odnosno predstaviti ga u razrednom odjelu. Vrijednost je slobodne lektire u meusobnome uenikom poticanju na itanje. Broj i izbor djela za lektiru U prvome razredu uenici trebaju proitati etiri djela. Samo je prvo djelo s popisa obvezno, ostala etiri bira uitelj. U drugome razredu trebaju proitati pet djela. Samo je prvo s popisa obvezno, a ostale bira uitelj. Preporuljivo je da opirnija djela (na primjer Pinokio) uitelj ita u koli u nastavcima ili zada uenicima proitati samo odreena poglavlja. U treemu razredu uenici trebaju proitati sedam djela. Prva su dva s popisa obvezna, a ostale bira uitelj, ali preporuljivo je da jedno djelo odabere i sam uenik. U etvrtome razredu uenici trebaju proitati sedam djela. Prva su dva s popisa obvezna, a ostale bira uitelj, no i tada je preporuljivo da jedno djelo odabere sam uenik. Od petoga do osmoga razreda uenici trebaju proitati devet djela. Prva su tri s popisa obvezna, jedno moe izabrati uenik, a ostala bira uitelj. Uitelj moe preuzeti djelo s popisa iz viega ili niega razreda ako smatra da bolje odgovara spoznajno-osjeajnim mogunostima uenika u odreenom razredu. Takoer moe izabrati poneko djelo izvan popisa, djelo koje je primjereno ne samo spoznajnim, nego i doivljajnim mogunostima i dobi uenika; djelo koje je dobilo dobre kritike ili knjievnu nagradu; djelo koje je dostupno u dovoljnome broju primjeraka. Mogu se dodati djela iz zaviajne knjievnosti (dvije do tri knjige). 2.3.2. IGROKAZI Budui da igrokaze ne treba interpretirati kao lektiru, nego treba staviti teite na scenski rad, igrokazi nisu uvrteni

11

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

u popis za svaki razred, nego se na kraju daje popis knjiga za uitelja u kojima e nai igrokaze razliitih autora za razliite prigode. Napominje se, u skladu s onim to je ve reeno, da su igrokazi, kao i recitacije ili itanje naglas, jako vaan oblik pravogovornih vjeba koje slue i ovladavanju prozodijskim sustavom hrvatskoga standardnoga idioma. 2.4. NASTAVNO PODRUJE MEDIJSKA KULTURA U nastavnome podruju medijska kultura razvijaju se sposobnosti komunikacije s medijima: kazalitem, filmom, televizijom, radijem, tiskom, stripom i raunalom. Uenici se osposobljavaju za gledanje, primanje (recepciju) i interpretaciju kazaline predstave i filma (animiranoga, igranoga i dokumentarnoga), ue osnovno teatroloko i filmoloko pojmovlje. Razvijaju sposobnost praenja i vrjednovanja odabranih radijskih i televizijskih emisija, tiska za djecu i mlade i stripa. Upuuje ih se na sluenje raunalom. 2.4.1. Izbor filmova U jedanaestome poglavlju naveden je popis za izbor filmova. Popis filmova u viim razredima osnovne kole prati kataloke teme u pojedinim razredima. To znai da su u V. razredu navedeni ponajprije animirani filmovi jer se oni obrauju u tom razredu. U VI. razredu treba birati filmove (od najstarijih do najnovijih) koji e najbolje pokazati uenicima pojedina filmska izraajna sredstva. U VII. razredu u prvom su planu igrani filmovi, a u VIII. razredu dokumentarni filmovi. Ovaj popis treba shvatiti kao prijedlog, a ne zadani popis koji nuno treba slijediti. Izbor filmova moe se mijenjati prema aktualnosti i interesima uitelja i uenika. 2.4.2. Napomena uz medijsku kulturu Medijska je kultura danas sastavni dio programa hrvatskoga jezika. Od vremena kada je osmiljen dananji osnovnokolski program mnogo se toga promijenilo. Budui da su mediji sve prisutniji u ivotu uenika, namee se potreba za dodatnim odgojno-obrazovnim sadrajima o medijima u osnovnoj koli. Zemlje Europske unije ve su odavno ukljuile te sadraje u osnovnokolski program te se u mnogim zemljama (Njemaka, Austrija, Francuska) medijska kultura pojavljuje kao izdvojeni predmet. Dodatna znanja o medijima dananjem ueniku bila bi vrlo vrijedna. Kako je u predmetu hrvatski jezik medijska kultura zastupljena u vrlo malome postotku kao jedno od etiriju predmetnih podruja, izraen je i prijedlog za samostalni izborni predmet medijske kulture.

3. ZADAE NASTAVE HRVATSKOGA JEZIKAZadae su nastave hrvatskoga jezika u osnovnoj koli mnogobrojne, odnose se na specifine obrazovne i odgojne sadraje kojima se stjeu odreena znanja te potiu i razvijaju sposobnosti i vjetine. Nastava je hrvatskoga jezika usmjerena na uenika kao subjekta nastavnoga procesa, njegov opi spoznajni, osjeajni i drutveni razvoj, na stjecanje samostalnosti u uenju i uspjenih strategija uenja hrvatskoga jezika. Obrazovni su sadraji rasporeeni za svaku temu (v. razraene teme od 1. do 8. razreda) u rubrikama Kljuni pojmovi, Obrazovna postignua, Izborne teme (i sadraji). Posebno su izdvojena prethodna znanja na koja se u istovremenim rubrikama nadovezuju nova. U rubrici Odgoj i socijalizirajui ciljevi i sadraji za pojedine su teme vrlo saeto izdvojeni odgojni sadraji koje je tijekom obradbe teme mogue obuhvatiti, ali se njih na nastavi moe i dodatno razraditi. 3. 1. OSNOVNA POSTIGNUA Na nastavi hrvatskoga jezika pozornost se obraa razvoju znanja, sposobnosti i vjetina i nainima njihova stjecanja (strategijama uenja i sluenja znanjem). Nastavom hrvatskoga jezika posebno je vano uenika osposobljavati za istraivaki i stvaralaki nain uenja koji e razvijati u skladu s potrebama za trajnim obrazovanjem. Znanja, sposobnosti i vjetine sadre vei broj potkategorija, ali one sa svojim pojedinim sastavnicama u nastavnome procesu ne tvore izdvojena podruja nastave, ve u meusobnoj isprepletenosti tvore cjelinu. U hrvatskome jeziku one u prvome redu ukljuuju jezine komunikacijske sposobnosti (sluanje, itanje, govorenje i pisanje, zajedno s meudjelovanjem koje naizmjenino

12

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

ukljuuje i jezino primanje i proizvodnju), na svim jezinim razinama. Osim toga ukljuuju sposobnosti primanja i proizvodnje mnogih sadraja koji se odnose na hrvatski jezik, drutvo i kulturu, ali i na meukulturalne sadraje jer su u dananjemu drutvu drugi jezici i kulture prisutni i vani. Napokon, obrazovni ciljevi na nastavi hrvatskoga jezika ukljuuju ovladavanje metodama uenja i sluenja znanjem. 3.1.1. Znanje Znanje ukljuuje znanje koje proizlazi iz iskustva, pouavanja na nastavi i svjesnoga uenja. Novo znanje nije samo dodavanje novoga, na njega bitno utjee i prethodno znanje, njegova struktura, bogatstvo, pa se uenjem i usvajanjem novoga mijenja i steeno. U nastavi hrvatskoga jezika ono ukljuuju rjenik, gramatike strukture, jezine uloge i kulturu i civilizaciju. Ljudsko sporazumijevanje ukljuuje zajedniko znanje o svijetu. Uporaba jezika i uenje nisu povezani samo s jezikom i kulturom, nego i drugim vrstama znanja (npr. znanstvenim spoznajama, odgojno-obrazovnim spoznajama, strunim znanjima), ali i razliitim vrstama ivotnoga iskustva u npr. osobnim, drutvenim ili obrazovnim situacijama (kao to su primjerice ophoenje s prijateljima i strancima, na putovanjima). Zajednike vrijednosti, stavovi i vjerovanja takoer utjeu na sporazumijevanje jezikom. Neka su od njih pojedineva ili svojstvena manjim zajednicama, no mnoga su opeljudska. esto se na nastavi hrvatskoga jezika pretpostavlja znanje ili osvijetenost o svijetu. 3.1.2. Sposobnosti i vjetine Sposobnost je postignue koje se u prototipnome znaenju osniva na uroenoj ili spontano razvijenoj zadanosti. Sposobnost moe biti uroena, razvijena, ali ili steena. Neke su sposobnosti uroene (poput razlikovanja glasova ljudskih jezika, naroito materinskoga od drugih poznatih i nepoznatih jezika), druge se prirodno razvijaju, bez posebnoga poticanja (poput sluanja i govorenja materinskim jezikom, to ukljuuje usvajanje, odnosno nesvjesno ovladavanje razliitim jezinim razinama). Ovladavanje materinskim jezikom koje je spontano, nepoticano i uspjeno naziva se usvajanjem jezika. U naelu svi uspjeno usvajaju materinski jezik. Za razvijanje sposobnosti vano je osigurati uvjete (poput izloenosti jeziku u izravnome sporazumijevanju). Vjetina je postignue koje se u prototipnome znaenju osniva na uenju. Iako vjetine vie ovise o mogunosti i osposobljenosti da se neto izvede nego o deklarativnome znanju, one su esto potaknute ili uvjetovane znanjem, to znai svjesnim ovladavanjem. Ovladavanje stranim jezikom koje je svjesno, poticano i ne nuno posve uspjeno (jer ovisi o brojnim uvjetima i okolnostima) naziva se uenjem. Ono je esto upotpunjeno nekim drugim ovjekovim obiljejima (npr. oputenost ili napetost u izvravanju zadataka). Dakle, razliite vjetine stjeu se osposobljavanjem (npr. mogunost razlikovanja nepoznatih glasova), no osposobljavanje esto poiva na svjesnome znanju, to ukljuuje i osvjeivanje nesvjesnih sposobnosti (npr. sposobnost izgovaranja i zapisivanje hrvatskih naglasaka). Iako se sposobnosti i vjetine prototipno razlikuju, nije ih uvijek nuno razlikovati u podruju jezinih djelatnosti. Jezine vjetine mogu se promatrati i kao sposobnosti koje nisu uroene ili se ne razvijaju spontano, nego ih je potrebno poticati. Kako bi se stekle ili razvile, potrebno je osposobljavanje. No to poetno znanje poslije vie ne mora biti svjesno, kada su vjetine usvojene. Na primjer, ovladavanje nekim dijelovima hrvatskoga standardnoga jezika, poput novih glasova kojih nema u materinskome idiomu ili sintaktikih struktura na poetku uenja, zahtijeva od uenika trud i svijest o uporabi novih jezinih elemenata. Kada uenik naui neku jezinu djelatnost, kada njome posve ovlada, smatra se da je u toj djelatnosti jezino osposobljen. Ako se njome moe sluiti nesvjesno, ako ju je usvojio, to se oituje kao sposobnost. Razliite vrste osposobljenosti oituju se u konanici kao (razvijene ili steene) sposobnosti. Na primjer, daroviti uenici (kao to su u jeziku osobe s visokom verbalnom inteligencijom), mogu spontano ovladati nekim sadrajima za koje se drugi uenici moraju osposobljavati. Isto se tako uenici s tekoama u razvoju trebaju osposobljavati za neke sadraje kojima ostali uenici spontano ovladavaju. Stoga su sposobnost i vjetina u razvojnome smislu u odnosu na jezik, tj. prema nainu kako su steene rijei koje oznaavaju dva razliita pojma (usvojeno prema nauenome, odnosno ovladano izloenou prema ovladanome uenjem i uvjebavanjem). No u smislu konanoga postignua po dijelu sadraja koji im se poklapa one su i istoznanice (nesvjesno znanje) jer je krajnji cilj nauenoga vladanje jezikom da ono postane spontano, usvojeno.

13

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

Slian je odnosu izmeu jezine sposobnosti i vjetine odnos izmeu usvajanja i uenja jezika. Strani se jezik najee ui, no konani je cilj uenja stranoga jezika usvojenost. Tako je i s nazivom sposobnost i osposobljavanje. Na primjer, postignue: Moe razumjeti izvorne govornike koji govore spontano ako govore standardnim jezikom znai jezinu sposobnost razumijevanja. Ako se hoe nazivom istaknuti da je uenik neku jezinu djelatnost nije usvojio, dakle spontano njome ovladao, nego je bio osposobljavan da njome moe vladati uenjem, onda bi se reklo da je jezino osposobljen za nju. Dakle, kompetencija je najee sposobnost, ali moe se prema potrebi nazvati i osposobljenou ine se istie nain kako je steena. 3.2. OBRAZOVNI CILJEVI I SADRAJI Osnovnokolsko se jezino obrazovanje u nastavi hrvatskoga jezika odnosi na funkcionalno stjecanje jezinih znanja, vjetina i sposobnosti, to znai uenje slovnice, rjenika, pravopisa, pravogovora i povijesti hrvatskoga jezika te oblika jezinoga izraavanja u govornoj i pisanoj uporabi hrvatskoga jezika. Osnovnokolsko se knjievno obrazovanje odnosi na funkcionalno stjecanje znanja o knjievnosti (osnovna knjievnoteorijska znanja te poznavanje najznaajnijih hrvatskih i svjetskih pisaca i njihovih djela, preteito iz nacionalne, dakle hrvatske knjievnosti te hrvatske i svjetske knjievnosti za djecu i mlade). Osnovnokolsko knjievno obrazovanje obuhvaa i stjecanje literarnih sposobnosti i vjetina u itanju knjievnih tekstova. Pritom je u sreditu pozornosti uenikovo primanje (recepcija) knjievnoga teksta i uenikovo sudjelovanje u razliitim susretima s knjievnim tekstom, napose s obveznom i slobodnom knjievnom lektirom, kojoj je temeljni cilj samostalno uenikovo itanje s razumijevanjem te razvijanje uenikove sposobnosti izbora knjievnih djela. Osnovnokolsko se obrazovanje u medijskoj kulturi odnosi na funkcionalno stjecanje osnovnih znanja o medijima koji umnogome obiljeavaju svijet dananjeg ovjeka. Ciljevi se postavljaju i na pojedinoj razini, tj. u pojedinome razredu. Tako je u prvome razredu specifino prvo razdoblje kolovanja u kojemu u svim predmetima, a ne samo u hrvatskome jeziku, prevladava uenje poetnoga itanja i pisanja. Isto se tako ciljevi postavljaju u pojedinim podrujima nastave, npr. ciljevi u nastavi knjievnosti u petome razredu osnovne kole. Ciljevi se mogu postaviti i za svaki nastavni sat, pa se moe npr. odrediti postignue nastavnoga sata hrvatskoga jezika kojemu je tema Promjenjive i nepromjenjive vrste rijei u petom razredu osnovne kole. 3.3. OVLADAVANJE STRATEGIJAMA UENJA I SLUENJA ZNANJEM Tijekom nastave hrvatskoga jezika tei se da uenici postupno naue uiti (tj. sluiti se razliitim uspjenim strategijama uenja) i sluiti se znanjem. U jezinome primanju one ukljuuju postupno ovladavanje tehnikama aktivnoga sluanja, uoavanje uloge ilustracija i njihove uporaba kao pomonoga sredstva za razumijevanje sadraja teksta i tehnika zapamivanja (npr. rijei u kontekstu ili povezanih sa slikom). eli se potaknuti uoavanje mogunosti masovnih medija (npr. u uenju standardnoga jezika i upoznavanju materinskih idioma drugih podruja, ali i drugih podruja hrvatskoga jezika) te uporabi novih medija primjerenoj uenikovoj dobi i mogunostima. U jezinoj proizvodnji strategijama i sluenjem znanjem poinje se od prvoga razreda osnovne kole, to najprije ukljuuju najjednostavnije kao to je tehnika preglednoga biljeenja (npr. uporaba prostora u biljenici, redoslijed biljeenja), ili sloenijih kao to su razliiti crtei i grafika sredstva (npr. velika slova, usklinici, strjelice). Iz tih se tehnika prelascima u vie razrede razvijaju i sloenije (npr. koritenje drugim vizualnim sredstvima radi pamenja jezinih sadraja ili vlastiti slikovni rjenik, razliite boje za oznaavanje, podcrtavanje, uokvirivanje i slino), a dalje uoavanje naina strukturiranja slikovnoga rjenika i sluenje njime, naela abecednoga strukturiranja popisa rijei, koritenje popisom rijei (npr. u udbeniku ili rjeniku) i sluenje njime. Tei se razvijanju apstraktne svijesti upoznavanjem jednostavnih tehnika za tvorbu hipoteza (npr. predvianje sadraja na osnovi naslova, predvianje slijeda dogaaja, predvianje zavretka prie) i tehnika zapamivanja (npr. tematsko usustavljivanje rjenika), samostalnomu zakljuivanju (npr. uoavanje i pronalaenje pravilnosti i analogija na osnovi veega broja primjera). U odnosu na oblike uenja tei se postupnome razvoju samostalnoga uenja i uenja u suradnji s drugima, predstavljanju rezultata vlastitoga rada o nekoj od obraenih tema (npr. kratkim opisom), ali i skupnoga rada (npr.

14

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

plakata o nekoj od obraenih tema). U odnosu na procjenjivanje i vrjednovanje tei se postupnome razvoju svijesti o vlastitome napretku, razvoj sposobnosti samoprocjenjivanja i samoocjenjivanja (npr. pomou portfolija za jezinu nastavu i izraavanje), a potom i meusobnoga ocjenjivanja uenika. Od viih razreda osnovne kole osim razvijanja steenih strategija (npr. prikaz vlastite obrade teme na temelju primjene, plakata i slino) tei se sloenijima (npr. samostalno pronalaenje podataka o nekoj temi u pojedinanome, skupnome radu ili radu u paru). U odnosu na rjenik takvi su npr. usustavljivanje leksika po tematskim podrujima, koritenje popisom rijei u udbeniku i rjenicima namijenjenim kolskoj uporabi. U ovladavanju metajezinim znanjem takvi su koritenje tablicama i drugim vrstama preglednoga prikazivanja gramatikih struktura. U pristupu tekstu to je npr. razlikovanje bitnih od nebitnih podataka, otkrivanju znaenja rijei za razumijevanje sadraja teksta. 3.4. ODGOJNI CILJEVI I SADRAJI Nastavom hrvatskoga jezika od prvoga se razreda tei da se u ueniku razvije svijest o vlastitom zaviaju i domovini, identitetu, jeziku kulturi, religiji, obiajima i tradiciji, ukljuujui i okomitu viejezinost hrvatskih govornika. Jako je vano razvijati i ljubav i ponos prema jedinstvenosti vlastitoga jezika, naroda i kulture, prema zaviaju i domovini, sa svim njezinim raznolikostima. A njegovanje i ljubav prema razliitosti u vlastitome jeziku, narodu i kulturi razvija osjetljivost za razliitosti u drugim jezicima, narodima i kulturama, te razumijevanje i potivanje drugih i drugaijih. Na taj nain uenik moe bolje razumjeti druge narode i njihove kulture, u skladu s potrebama viejezinoga i viekulturalnoga drutva. Shodno tomu u viim razredima osnovne kole treba promicati poznavanje vlastitih korijena te poznavanje i potivanje drugih kultura i duhovnih vrijednosti razliitih civilizacija, te razvijanje sposobnosti za aktivno i odgovorno sudjelovanje u ivotu drutva. Tijekom cijele osnovne kole uz ostale se predmete i predmetom hrvatski jezik, u svim njegovim podrujima, doprinosi izgradnji cjelovite uenikove linosti. Od prvoga razreda do kraja nastava hrvatskoga jezika treba uz razliite sadraje promicati i ope vrijednosti (kao npr. pristojnost i obazrivost, urednost i istou), humanistike vrijednosti (kao to su npr. prijateljstvo, suradnja, ovjekoljublje, snoljivost, ljubav i ponos na obitelj), osjeaj za lijepo i za duhovnu dimenziju postojanja, odgovornost za zdravlje i ekoloku svijesti. Vano je da razvija sposobnosti i darovitosti svake osobe sukladno njezinoj prirodi. Treba promicati i vrijednosti truda, zalaganja i vrijednosti rada, te svjesnoga djelovanja na svim razinama (u obitelji, koli, drutvu), samostalnosti i spremnosti na pomaganje i suradnju, na zajednitvo (usporedi Socijalizirajui i odgojni aspekti Hnosa). Dakle, nastavom hrvatskoga jezika vano je u ueniku razvijati osjeaje potivanja osnovnih ljudskih i ivotnih vrijednosti, osposobljavati ga za odgovornost u ivotu u sadanjosti i budunosti, prema sebi, svojim blinjima i okoliu, upuivati ga na traganje za smislom, vrijednostima i vanostima ljudskoga ivota, na otkrivanje vlastite osobnosti i pronalaenje smisla ivljenja. Navest e se primjeri za razliita nastavna podruja. 3.4.1. Hrvatski jezik Uenika treba sustavno uvesti u spoznaje o vanosti, vrijednosti i ljepoti hrvatskoga jezika. Treba u njemu poticati razvijanje ljubavi prema hrvatskomu jeziku, potovanja prema pisanim spomenicima hrvatske kulture, odgojiti ga za uvanje jezine batine. Treba mu omoguiti da razvije svijest o vanosti znanja o jeziku kao dijela ope kulture, npr. o vanosti poznavanja osnovnih povijesnih injenica o razvoju hrvatskoga jezika, o nunosti uenja hrvatskoga jezika budui da znanje o jeziku umnogome utjee na razvijanje sposobnosti jezinoga izraavanja. U tome je smislu vano razvijanje zanimanja za uenje slovnice hrvatskoga jezika i njezino povezivanje sa svakodnevnim sporazumijevanjem. Osnovnokolski se jezini odgoj u nastavi hrvatskoga jezika odnosi na razvijanje uenikove osobnosti u vezi s hrvatskim jezikom. 3.4.2. Jezino izraavanje Temeljna je zadaa jezinoga izraavanja razvijati uenikovu komunikacijsku sposobnost u svim funkcionalnim stilovima, uenikove jezine sposobnosti u govorenju i pisanju, nadasve uenikovo jezino stvaralatvo. Nastava jezinoga izraavanja osposobljuje uenika za kvalitetnu komunikaciju, u kojoj e potivati pravila kulturnoga razgovora, te mu omoguuje spoznaju da je sloboda govora osnovno ljudsko pravo svake osobe. Vano je u ueniku

15

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

potaknuti razvijanje svijesti o vanosti pravilnoga pisanja u svakodnevnoj uporabi. To znai razvijati njegovu kulturu pisanja, razumijevanje vrijednosti rekreativnoga pripovijedanja u ivotu (zanimljivost, duhovitost, svijest o vanosti naina izraavanja), subjektivnoga i objektivnoga izvjeivanja u svakodnevnome ivotu (sporazumijevanje u obitelji, u koli, u drutvu), razlikovanja subjektivnoga i objektivnoga pripovijedanja o sebi i svijetu (pogled na svijet,) jezine sposobnosti i vjetine u svakodnevnome sporazumijevanju. 3.4.3. Knjievnost Valja pridavati vanosti itanju knjievnih tekstova, radosti sluanja i itanja umjetnike rije te tako u ueniku razvijati interes i potrebu za knjievnoumjetnikom rijei u ivotu, svijest o vanosti, vrijednosti i ljepoti hrvatskoga jezika u knjievnosti. Poeljno je da uenik razvija naviku druenja s pjesmom i otkrivanja svojeg unutranjeg svijeta. U ueniku valja razvijati ljubav i potovanje prema domu, zaviaju i domovini, osjeaj za lirski doivljaj pejsaa, poticati ga na otkrivanje osobnih doivljaja prirode. Poznavajui portrete likova iz pripovjednih knjievnih djela, uenik lake prepoznaje osobine ljudi s kojima ivi i koji se kreu u njegovoj sredini. S njima kvalitetnije komunicira, upoznaje njihovo ponaanje, njihove osobine, osjeaje i postupke te se kritiki odnosi prema njihovu djelovanju. Jednako tako treba uvidjeti vrijednosti scenskoga izraavanja - uivljavanja u dramsku ulogu, razviti ljubav prema glumi i kazalitu. Odgojni sadraji mogu se vezati uz temu i motive teksta koji se ita i interpretira: razvijanje moralnih stavova, ovisno o sadraju teksta; upuivanje na zapaanje zbilje koja okruuje uenika da bi osvijestio bia, stvari i pojave u otvorenome prostoru, traganje za svojom osobnou, unutranjim svijetom misli, slika i osjeaja, razlikovanje bitno od nebitnoga; otkrivanje vanosti motiva u ivotu, razvijanje osjeaja za humor, smijeh i duhovitost; razvijanje sposobnosti optimistinoga gledanja na pojave i dogaaje u ivotnoj svakodnevici. Ovisno o sadraju teksta moe se kod uenika razvijati drutveno ponaanje (pomaganje, prijateljstvo), potivanje razliitosti, miroljubivo rjeavanje sukoba, suradnja, ekoloka svijest, plemenitost, potenje, moralne osobine (vladanje sobom, razumijevanje, suosjeanje, potenje, plemenitost), svijest o tetnosti ljudskih mana) pohlepa, lakomost, zloba, zavist i slino). Osnovnokolski se knjievni odgoj oituje u svakome susretu s odabranim knjievnim tekstom i u vezi je s temom i idejom koju uenik kao primatelj (recipijent) u odabranome tekstu moe prepoznati, razumjeti, doivjeti i spoznati, zavisno o uenikovom ivotnom i literarnom iskustvu. Odnosi se i na razvijanje uenikove osobnosti u vezi s knjievnom umjetnosti (knjievnost u svekolikom ivotu uenika). 3.4.4. Medijska kultura U medijskoj se kulturi posebna pozornost usmjerava na vrijednosti filmskoga i scenskoga izraavanja. Uz osnovno filmoloko i teatroloko pojmovlje od iznimne je vanosti uenika upuivati u razvijanje ljubavi prema glumi, kazalitu i filmu te na taj nain sudjelovati u odgajanju kulturne kazaline i filmske publike. Uenike valja poticati i upuivati na suvremene komunikacijske mogunosti i odgojiti ih tako da shvate vanost pravilne komunikacije i njezine snage u suvremenome svijetu, ali i kritiki prosuuju i ocjenjuju sadraje posredovane medijima. Osnovnokolski se medijski odgoj odnosi na razvijanje uenikove osobnosti u vezi sa suvremenim medijima, kako bi umjereno gledali televiziju i stvarali vlastiti izbor gledanoga programa. 3.5. CILJEVI POVEZANI S DRUTVENIM I KULTUROLOKIM SADRAJIMA Budui da je jezik sustav koji slui sporazumijevanju, on ukljuuje razliite vrste sporazumijevanja u jednome drutvu i kulturi, ak i kada sudionici nisu svjesni njihova utjecaja. Drutveni i kulturoloki sadraji slue u razvijanju osjetljivosti na drutvena pravila kao to su pristojnost, odnosi meu razliitim naratajima, spolovima, drutvenim i vjerskim skupinama, jezini obiaji i izriaji u drutvenim ritualima, ukljuujui i jezino sporazumijevanje izmeu predstavnika razliitih kultura. Na nastavi hrvatskoga jezika osim poticanja jezinih sposobnosti uenici se osposobljavaju za drutvenu i kulturoloku uporabu jezika. Uoavanjem raznolikosti u hrvatskome drutvu razvija se osjetljivost za uoavanje i drugih kulturolokih razliitosti kao osnova za razvijanje snoljivosti i suosjeaja prema drugome i drugaijem. Za razvijanje sposobnosti zapaanja, primanja i proizvodnje drutvenih i kulturalnih sadraja vrlo su prikladni razliiti knjievni i drugi tekstovi, od najjednostavnijih hrvatskih (npr. o blagdanskim i drugim obiajima, stanovanju, prometnim sredstvima, provoenju slobodnoga vremena i praznika) do sloenijih tekstova. Pritom je vano da svi primjeri jezino i tematski odgovaraju predznanju i dobi uenika. U nastavi hrvatskoga jezika i jezinoga izraavanja

16

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

meu drutvene i kulturoloke sadraje ulazi i bavljenje imenima, prezimenima, blagdanskim obiajima, kulturoloki uvjetovanim razlikama u znaenju i uporabi pojedinih jezinih izriaja i tomu slino. Od viih razreda osnovne kole tei se postupnom razvijanju uenikove osjetljivosti za uoavanje, odnosno prepoznavanje stereotipa i predrasuda te je jasna potreba njihova uklanjanja. Kulturoloki, odgojni i drutveni sadraji mogu se odnositi npr. na pozdravljanje, uljudno ophoenje, oslovljavanje, estitanje blagdana i roendana, zatim na poznavanje sitnih govornikih oblika iz usmene knjievnosti, na poznavanje linosti knjievnika, umjetnika i jezikoslovaca iz prolosti i sadanjosti. U okviru kulturolokih, odgojnih i socijalizirajuih sadraja razgovara se o obitelji, prijateljstvu, o slobodnom vremenu, aktivnostima koje mogu pozitivno utjecati na razvoj i ivot mladog ovjeka, o zdravlju, putovanjima, znamenitostima, kulturnom ivotu i slino. U zavrna dva razreda osnovne kole u sklopu kulturolokih sadraja iznose se podatci o sebi i poznatim osobama (prijatelji, ira obitelj, poznate osobe iz svijeta umjetnosti i znanosti), razgovara se o problemima mladih i njihovu odrastanju, dunostima i obvezama, o medijima u svakodnevnome ivotu, o slobodnome vremenu, bavljenju glazbom, portom, o kulturi stanovanja i odnosu prema zatiti okolia ili drugim aktivnostima koje mogu povoljno utjecati na razvoj i ivot mladoga ovjeka i njegovo okruenje. Razgovara se i o ovisnostima i njihovim uzrocima, o odnosima meu naratajima, predrasudama i kliejima u viekulturalnom okruenju i izvan njega, o obrazovanju, sustavu kolovanja i moguim promjenama (jezina putovnica, portfolio, samoocjenjivanje), naglaava se vanost uenja standardnoga jezika i stranih jezika, uloga viejezinosti kod nas i u Europi, opisuju se poslovi koje uenici mogu obavljati za vrijeme praznika i u slobodno vrijeme, razgovara se o zatiti okolia, brizi o zdravlju i moguim klimatskim katastrofama, o brizi i pomoi potrebitima, o civilnome drutvu i nevladinim udrugama, o otkrivanju novoga i nepoznatoga, o blagdanima, obiajima i njegovanju tradicije. Na nastavi hrvatskoga jezika mogu se dati i neki osnovni podatci o podrujima Hrvatske ili drugih zemalja odakle su suuenici (npr. ime mjesta i veega grada u blizini, naziv podruja, rijeke, planine i slino), koja su vana za pravopisanje. Kulturolokim sadrajima pristupa se i kontrastivno, usporeuju se sadraji razliitih hrvatskih podruja, a po potrebi i razliitih drugih zemalja. Drugim rijeima, podatci o Hrvatskoj i njezinim dijelovima postavljaju se u vezu i s drugim zemljama, susjednima ili zemljama odakle su suuenici kako bi se proirivalo izvanjezino znanje. Oni se proiruju osnovnim podatcima o Europskoj uniji. Takvi su sadraji brojni i raznovrsni i valja ih ukljuivati putem tekstova koji su knjievni i neknjievni predloci na kojima se ui o hrvatskome jeziku i uvjebavaju jezine djelatnosti. 3.6. USKLAENOST S EUROPSKIM JEZINIM OKVIROM Kada je to bilo primjenljivo, Hnos za hrvatski jezik usklaen je s naelima i smjernicama navedenima u Europskome jezinome okviru (engl. Common European Framework, kraticom CEF) Vijea Europe, tj. Vijea za kulturnu suradnju. Njegov je puni naziv Zajedniki europski referentni okvir za jezike: uenje, pouavanje, vrjednovanje na kojima poiva i prijedlog nastave stranih jezika u osnovnoj koli. No budui da Europski jezini okvir nije izraen za nastavu materinskoga, odnosno prvoga jezika (J1), Europski jezini okvir ne prua dovoljno smjernica za uenje, pouavanje i procjenu hrvatskoga kao materinskoga jezika.

4. VANE NAPOMENE ZA NASTAVU UZ TEMEU Hnosu su navedene teme i sadraji koje one obuhvaaju. Teme su prikazane za svaki razred posebno, po nastavnim podrujima: hrvatski jezik, jezino izraavanje, knjievnost i medijska kultura. Sve su teme navedene i posebno razraene u zadnjem poglavlju. 4.1. TEME I NASTAVNI SATI Broj tema ne predstavlja broj nastavnih sati. Za poneku je temu mogue predvidjeti vie sati (npr. za zamjenice), kao to je mogue vie tema sjediniti u jedan do dva nastavna sata (npr. usklici mogu biti obraeni samo na dijelu sata). Nastava hrvatskoga jezika u prvih est razreda odrava se 5 sati tjedno (175 sati godinje), u sedmome i osmome 4 sata tjedno (140 sati godinje).

17

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

4.2. REDOSLIJED TEMA Redoslijed tema ne upuuje na strogi redoslijed obradbe. Uitelji e redoslijed promijeniti sukladno svojim izvedbenim programima. Takve su primjerice pravopisne teme u viim razredima koje su posve samostalne i mogu se obraditi na poetku, u sredini ili na kraju kolske godine. Meutim, predlae se za pojedinu skupinu tema unutar jednoga razreda stanoviti redoslijed koji proizlazi iz funkcionalnoga pristupa pouavanju, odnosno iz prirode sadraja, npr. najprije se obrauje podjela na promjenjive i nepromjenjive vrste rijei, a potom pojedine vrste rijei. 4.3. VERTIKALNA I HORIZONTALNA POVEZANOST MEU TEMAMA Vano je napomenuti da se teme ne ponavljaju iz razreda u razred, ali se teme u nastavnom podruju jezino izraavanje ponavljaju radi postupnog i sustavnog usvajanja jezinih djelatnosti (sluanje, itanje, govorenje, razgovaranje, pisanje). Primjerice : uvjebavanje ili proirivanje rjenika (poput rijei s fonemima i ) trajno se pojavljuju tijekom odreenoga obrazovnoga razdoblja. Podrazumijeva se da se prethodno steena znanja i vjetine te sposobnosti nastavljaju razvijati i primjenjivati na sljedeim stupnjevima (npr. uenici se s upravnim i neupravnim govorom susreu u niim razredima te se u viim razredima oekuje da se upravni i neupravni govor i dalje uvjebava i provjerava). To se osobito odnosi na sve jezine djelatnosti (sluanje, govorenje, itanje i pisanje) koje se oituju u svim predmetnim podrujima, napose u podruju jezinoga izraavanja. Tako se uenicima omoguuje da steknu trajna znanja. 4.4. TEME I UDBENICI Pojedine teme nisu ni gradivo predvieno za jednu lekciju u udbeniku. U programima i udbenicima teme se mogu osmisliti i na drugaiji nain. Nuno je samo da se na primjeren nain ukljue obavezni sadraji. 4.5. TEME I UENIKOVA ZNANJA I SPOSOBNOSTI U svaku pojedinu temu u razredu navedeni su obavezni sadraji u rubrikama Kljuni pojmovi i Obrazovna postinjua Kljuni pojmovi i Obrazovna postignua. Dodatni sadraji navedeni su u rubrici Izborne teme i sadraji gotovo uz svaku temu. Izborni sadraji ostavljeni su na izbor nastavnicima. 4.5.1. Kljuni pojmovi i obrazovna postignua za sve uenike U prilogu su uz svaku pojedinu temu navedeni kljuni pojmovi i obrazovna postignua, odnosno obavezni sadraji kojima trebaju ovladati svi uenici. Teme uspostavljaju stupnjevitost u jezinom i knjievnom odgoju i obrazovanju od prvoga do osmoga razreda osnovne kole. Navode se u skladu s naelom postupnosti i primjerenosti doivljajnospoznajnim mogunostima uenika na pojedinome stupnju osnovnokolskoga odgoja i obrazovanja. Razvidna je razvojnost obrazovnih sadraja od prvoga do osmoga razreda. Teme su umnogome okvirno postavljene da bi uitelji mogli svoje izvedbe prilagoavati sposobnostima i interesima uenika s kojima rade. Tako npr. prema naelu zaviajnosti uitelji mogu neke od tema uskladiti s jezikom i knjievnosti zaviaja (razlikovna gramatika, razlikovni rjenik, zaviajna knjievnost). 4.5.2. Izborne teme i sadraji Uz svaku temu navedene su izborne teme i sadraji. Njih je na razini prepoznavanja dobro ponuditi kad su god prikladni. Na vioj razini ovladavanja mogu se ponuditi kada pojedinci ili razredni odjeli ovladaju obaveznim sadrajima pojedine teme. Osim navedenih izbornih tema uz neke se teme preporuuju izborni sadraji, no svaki je nastavnik slobodan odabrati prikladne izborne sadraje. Na primjer, iz jezinoga podruja moe se preporuiti odabir zaviajnih rijei,

18

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

sastavljanje zaviajnih ili razlikovnih rjenika, prouavanje nastanka imena vlastitoga mjesta, podrijetla i znaenja vlastitoga imena i prezimena. Preporuuje se da i uenici sudjeluju u odabiru izbornih sadraja, da se otprilike na desetini nastavnih sati tijekom godine pripremaju po izboru nastavnika, a prema interesima uenika prigodne recitacije i pjesmice, izrauju tematski posteri, razredni podlistak i slino. 4.6. TEME I IZVORI ZNANJA Obavezni su izvori udbenici, radne biljenice, knjige, filmovi, televizijski programi, internet, terenska nastava (npr. kazalita, muzeji itd.). 4.6.1. Preporueni tekstovi i autori tekstova za itanke S obzirom da su neka djela znaajnih hrvatskih autora izostavljena iz popisa lektire jer ne odgovaraju doivljajnospoznajnim mogunostima dananjih uenika osnovne kole pa ih uenici u pravilu ne proitaju za lektiru, smatramo da te autore trebaju upoznati putem ulomaka u itankama. Stoga predlaemo autorima itanaka da uvrste u itanke neke od tekstova (ulomaka) sljedeih autora: 5. razred - S. S. Kranjevi, A. G. Mato, . Sudeta, J. Pupai, S. Lagerlf, Prie iz Ilijade i Odiseje, usmena knjievnost, 6. razred - F. Maurani, J. Kozarac, P. Preradovi, A. enoa, usmena knjievnost, 7. razred - E. Kumii, A. enoa, I. G. Kovai, V. Novak, A. G. Mato, P. Preradovi, N. Puli, . Sudeta, A. B. imi, T. Ujevi, D. imunovi, J. Katelan, S. Kouti, usmena knjievnost, 8. razred - K. . Gjalski, M. Krlea, A. G. Mato, I. Maurani, V. Desnica, . Sudeta, M. Dri, T. Brezovaki, I. Gunduli, A. B. imi, T. Ujevi, V. Car Emin, E. Kumii, M. Pei, M. Begovi, N. Milievi. Nisu odreeni tekstovi koji bi trebali ui u itanke jer autorima treba ostaviti slobodu izbora, no preporua se da tekstovi budu primjereni dobi uenika i da ne budu predugaki. Posebno u osmome razredu izbor treba obogatiti izbor optimistinim, vedrim, aljivim temama. Uiteljima se daje sloboda da izlaze i izvan okvira itanke. Mogu rabiti tekstove iz djejih asopisa. 4.6.2. Preporuena djela za izbor lektire, igrokaza i filmova U desetome poglavlju posebno su popisana obavezna djela za lektiru, a naveden je i znatno vei popis naslova od kojih se neka moraju odabrati. Uz svaki je popis naveden broj obaveznih djela. Kao to je navedeno u prethodnome tekstu, u I. razredu obavezno je jedno djelo od ukupno etiri koja uenik treba proitati, u II. razredu obavezno je jedno djelo od ukupno pet, u III. i IV. razredu obavezna su dva djela od ukupno sedam. Od V. do VIII. razreda obavezna su tri djela od ukupno devet koja uenik treba proitati. Veinu ponuenih naslova odabire nastavnik, ali neka djela odabire i sam uenik. U desetome poglavlju ponueni su i popisi knjiga igrokaza., a u jedanaestome poglavlju ponueni su i popisi filmova.

5. METODIKE NAPOMENEZa predmet Hrvatski jezik bogata je metodika literatura s kojom su se uitelji dobro upoznali jo na dodiplomskome studiju da bi se njome poslije, tijekom rada u nastavi, uvelike koristili. Uz temeljnu metodiku literaturu (sustavne metodike jezinog i knjievnog odgoja i obrazovanja, metodike studije, lanke), metodika je biblioteka bogata prirunicima uz udbenike za hrvatski jezik i itanke iz knjievnosti te brojnim metodikim modelima kolskih interpretacija i obradbe jezinih sadraja objavljenima u metodikim i pedagokim asopisima. Uiteljima se omoguuje da vrlo kreativno pristupe metodikom osmiljavanju pojedine teme.

19

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

Uitelji hrvatskoga jezika, kreirajui i pripremajui nastavni sat, trebaju predvidjeti metode, sustave, aktivnosti i oblike rada koji su najprimjerniji njihovim uenicima. Nastavu hrvatskoga jezika treba organizirati i oblikovati u suvremenim i ve poznatim nastavnim sustavima: komunikacijskom, problemskom, istraivakom, stvaralakom, otvorenom, korelacijskom, integracijskom, analitikom, eksplikacijskom, interpretacijskom. Komunikacijski nastavni sustav u nastavi hrvatskoga jezika omoguuje ueniku da na primjerenim i najeim primjerima ovlada zadanim kljunim pojmovima i stekne komunikacijske vjetine uspostavljanjem komunikacije uitelj - uenik, uenik - uitelj, uenik - uenik, uenik - udbeniki tekst (knjievnoumjetniki, neknjievnoumjetniki). Otvoreni nastavni sustav najsvrhovitiji je za suradniko uenje, uenje u paru, uenje u skupini. On omoguuje uenicima da prema vlastitim eljama i sposobnostima biraju zadatke i oblike rada. Problemsko-istraivaki i stvaralaki nastavni sustav omoguuje uenicima da samostalno rjeavaju probleme istraivanjem, omoguuje im stjecanje suradnikih vjetina - uenici ue kako u suradnji s ostalima rijeiti problem, te mogu spoznati svoje sposobnosti i vjetine, ali i svoj udio u suradnikome radu i stvaralatvu. U nastavi knjievnosti u sreditu je pozornosti uenikovo primanje (recepcija) i literarna komunikacija, uenikov doivljaj i spoznaja knjievnih tekstova, na kojima e se predvieni knjievnoteorijski pojmovi funkcionalno obraivati. U nastavi se knjievnosti i lektire osobita pozornost usmjerava na razvijanje uenikovih literarnih sposobnosti. U nastavi jezika valjalo bi poticati i razvijati uenikovo miljenje i zakljuivanje te sposobnosti istraivanja standardnoga i zaviajnoga idioma. Posebnu pozornost treba obratiti na nastavu jezinoga izraavanja koja bi trebala poticati i razvijati uenikovu govornu i pisanu uporabu jezika, razvijati uenikove sposobnosti u svim jezinim djelatnostima (sluanju, govorenju, itanju i pisanju), uenikovo jezino stvaralatvo. Uenici i uitelji jedini sudjeluju u stvaranju nastavnoga procesa. Nastavni Plan i program propisuje kljune pojmove i obrazovna postignua (za prosjenoga uenika) kojima uenik treba ovladati na kraju svakog razreda. Kako e uenik stei postignua propisana Planom i programom ovisi i o uiteljskoj vjetini pouavanja. 5.1. POVEZANOST (KORELACIJA) Povezanost ili korelacija uspostavlja se meu razliitim sadrajima na unutarpredmetnoj i meupredmetnoj razini. Unutarpredmetno (vidi: vertikalni prikaz, 12) i meupredmetno povezivanje preporuuje se u rubrici Preporuka za meupredmetnu korelaciju, to znai da izbor nije ni jedini ni konaan. Prijedlozi ni po nainu povezivanja nastavnih cjelina ni po povezivanju pojedine tematike s predloenim jezinim strukturama nisu obavezni. No ti prijedlozi predstavljaju obrazac koji pokazuje kako se obvezni sadraji mogu kombinirati u nastavnim cjelinama. Uitelj je slobodan u izboru. 5.1.1. Unutarpredmetna povezanost Unutarpredmetna povezanost odnosi se na uspostavljanje suodnosa meu sastavnicama nastavnoga predmeta, dakle jezika, jezinoga izraavanja, knjievnosti i medijske kulture. Osobito je izraena unutarpredmetna uklopljenost (integracija), npr. nastava knjievnosti i lektire umnogome je povezana s nastavom jezinoga izraavanja i medijske kulture. Povezanost se pak oituje u vremenskoj blizini obrade tema. Primjeri usklaivanja obrada tema u nastavi hrvatskog jezika: pripovijedanje glagoli; opisivanje pridjevi; raspravljanje sloene reenice. 5.1.2. Meupredmetna povezanost Predvieno gradivo treba usklaivati i povezivati s ostalim nastavnim predmetima osnovne kole. Kao meupredmetni mogui su suodnosi pojedinih sastavnica nastavnoga predmeta hrvatski jezik s drugim predmetima, preteito s glazbenom i likovnom kulturom, povijesti, zemljopisom, stranim jezicima, vjeronaukom, prirodom, odnosno biologijom. Osim povezivanja s gradivom drugih nastavnih predmeta nuna je i suradnja meu uiteljima koji ih predaju. Posebnu pozornost valja obratiti na usklaenost s nastavom stranih jezika, jer e se i u nastavi hrvatskoga jezika i u nastavi stranoga jezika sluiti prethodnim znanjima i iskustvima i nadovezivati na njih. Mogu

20

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

se izdvojiti i primjeri meupredmetne uklopljenosti, npr. vokalna skladba (poezija glazba). Razliiti oblici uenikoga izraavanja (knjievnojezinoga, likovnoga, glazbenoga,) umnogome pridonose uspostavljanju uklopnih (integrativnih) i poveznih (korelativnih) odnosa u osnovnokolskome odgoju i obrazovanju, o emu svjedoe brojne kolske, nastavne i izvannastavne aktivnosti. 5.1.3. Hrvatski jezik i strani jezici Iako postoje i slinosti u ovladavanju materinskim i drugim jezikom koji se poinje uiti poslije materinskoga, vano je znati da se drugim jezikom koji se ui nakon usvojenoga materinskoga na mnogim razinama ovladava drugaije. U uenju drugoga jezika, za razliku od usvajanja materinskoga, pomau jezikoslovni pojmovi i jezina osvijetenost, koja nije nuna za ovladavanje materinskim jezikom na istome stupnju. Stoga se moe dogoditi da se u istome razredu ne moe ostvariti korelacija nastave hrvatskoga i stranoga jezika. Jezikoslovni pojmovi naueni u stranome jeziku mogu pomoi u nastavi hrvatskoga, u ovladavanju neosvijetenom gramatikom strukturom hrvatskoga jezika, dakle kao prethodno znanje. No u pojedinim temama i na pojedinim govornim podrujima Hrvatske jezikoslovni pojmovi i jezina osvijetenost mogu donekle pomoi uenicima u ovladavanju pojedinim podrujima hrvatskoga standardnoga jezika u kojima odstupaju uslijed prijenosa. Tada se poeljno ostvariti 5.2. JEZINA ODSTUPANJA I POGRJEKE U jezinim djelatnostima treba razlikovati odstupanja i pogrjeke. Pogrjeke se odnose na uenikovu izvedbu, one su prirodna pojava u ljudskim djelatnostima u najrazliitijim situacijama. Neke su pogrjeke sluajne (npr. pisanje kestn umj. kesten), druge povremene (npr. obino ih je vie u trenutcima umora, straha, velikoga pritiska). Odstupanja su neizbjena, uzrokovana su meujezikom, tj. nedovoljnom ovladanou hrvatskim, npr. odletjeo umj. odletio. Jedna je od najvanijih zadaa nastave hrvatskoga jezika upravo ovladavanje hrvatskim standardnim jezikom jer ga velik broj djece poinje sustavno uiti tek polaskom u prvi razred osnovne kole. Neka su odstupanja razvojna, dakle redovita, pojavljuju se dok uenik posve ne ovlada predvienom jezinom razinom, npr. volim moju mamu umj. volim svoju mamu, u pisanju izostavljanje dijakritikih znakova: dva misa umj. dva mia, umetanje kliznika u pridjevu radnom: sruijo. Druga su prijenosna, pokazuju utjecaj materinskoga idioma, npr. io, ia, ial ili iel umj. iao ili Ou zubaricu. Odstupanja i pogrjeke mogu pokazivati nesposobnost uenja ili neprikladnost pouavanja, ali mogu pokazivati i uenikovu spremnost za sporazumijevanje usprkos rizicima. Prema jezinim se odstupanjima stoga moe zauzeti razliit pristup: umjesto da ih nastavnik odmah ispravi ili na njih upozori, moe ih zapamtiti, zapisati ili oznaiti i ispraviti u drugo vrijeme kako ne bi naruio komunikaciju (to znai odvajanje razvijanja glatkoe i tonosti u jezinome izraavanju), odnosno moe odmah ispravljati samo odstupanja koja naruavaju sporazumijevanje. Druga moe prihvatiti kao neizbjena, ali privremena odstupanja i posve ih zanemariti jer e jezinim razvojem nestati. U sluajevima kada se pokazalo da je korisno osvijestiti jezina odstupanja, moe ih ne samo ispraviti, nego analizirati i objasniti. Tada ona slue nastavniku da osmisli nastavu kako bi uenicima pomogao u daljem razvoju. Odstupanja i pogrjeke ne bi smjela biti jedino ni glavno naelo procjenjivanja i ocjenjivanja, naglasak bi trebao biti na postignuima. 5.3. NAPOMENE UZ VRJEDNOVANJE Kako pojedinci ue na vlastite naine, trebali bi i moi pokazati to mogu i znaju na nain njima primjeren. Kako bi vrsno ovladali hrvatskim standardnim jezikom i imali prikladne jezine komunikacijske sposobnosti primjenjuju se razliiti oblici praenja i provjeravanja napretka. Upute za vrjednovanje, ukljuujui promatranje, procjenu uenikova znanja i sposobnosti i ocjenjivanje, namijenjene su prvenstveno nastavnicima kao pomo u praenju i vrjednovanju znanja. To je posebno vano u ovladavanju pojedinim jezinim djelatnostima na standardnome idiomu, ali i na ostalim idiomima. Na primjer, kad uenik osvijesti svoju komunikacijsku vrsnou uz jezina i pravopisna odstupanja od hrvatskoga standardnoga jezika u pismenim sastavcima i komunikacijsku jezinu vrsnou uz nedostatak pisma u zaviajnome idiomu moe biti potaknut na vii stupanj ovladanosti standardom.

21

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

Procjenjivanje se po mogunosti provodi kao sastavni dio samoga nastavnoga sata, a ne kao izdvojeni in. Svaka uenika aktivnost na satu prua mogunost ustanovljavanja napretka i vrjednovanja, naroito u podruju jezinoga izraavanja. Vano je izbjei stresne situacije ispitivanja i ocjenjivanja, pa bi se provjere znanja trebale to manje razlikovati od redovnih aktivnosti na satu. Iznimno je vano da se postupci kojima se provjerava znanje ovladanosti jezinim djelatnostima ne razlikuju od uobiajenih aktivnosti na satu. Nuno je vei naglasak staviti na pozitivne aspekte napretka uenika i svaki napredak nagraditi na primjeren nain. Poeljna je neposredna povratna obavijest o ostvarenome uspjehu to moe biti usmena pohvala, pozitivni odgovor izraen gestikom ili mimikom nastavnika, uporaba simbola ovisno o dobi (npr. cvjeti, leptiri ili ptiica na poetku kolovanja, kasnije ocjena). Za vrjednovanje je vano i uenikovo zalaganje. Primjenjuju se razliiti kriteriji za nie razrede u odnosu na vie, za jednojezine uenike u odnosu na dvojezine, za uenike s razvojnim tekoama ili darovite uenike u odnosu na druge uenike. Procjeni uenika s posebnim potrebama valja pristupiti s posebnom pozornosti te primijeniti prilagoene kriterije i oblike provjere znanja. No poeljno je i vanjsko procjenjivanje uenikove osposobljenosti. Jednako je tako korisno razraenim sustavom procjenjivanja uiteljeva rada poticati njihovo usavravanje u nastavnome radu. 5.3.1. Dijelovi vrjednovanja Ovisno o dobi provjeravaju se i vrjednuju razliiti vidovi. Dijelovi su provjere i vrjednovanja: provjera slunoga razumijevanja teksta i razumijevanja pisanih tekstova, razliite vrste govornih ponavljanja (reprodukcije), govorna proizvodnja (produkcija), sposobnost pisanja tekstova (od kraih do dugih u domaim i, osobito u kolskim zadaama), sposobnost itanja tekstova razliitih stilova. Usvojenost jezinih struktura i rjenika provjerava se i kontrolnim zadacima objektivnoga tipa. Tei se i postupnom uvoenju promatranja, ocjenjivanja i samoocjenjivanja uenika, kao poticaju na razmiljanje o vlastitome uenju i napretku. Poinje se najjednostavnijim oblicima samoprocjene - uenici bi (povremeno) prikupljati radove koje mogu spremati u vlastitoj mapi. Jednostavnim aktivnostima valja postupno uvoditi i u najjednostavnije oblike meusobne procjene uenika. U niim im razredima uitelj treba pomagati da razviju sposobnost kritikoga miljenja, samostalnost i objektivnost u vrjednovanju vlastitoga i tuega rada. U viim bi se razredima uenici povremeno trebali meusobno ocjenjivati i samoocjenjivati s ve razvijenijom sposobnosti kritikoga miljenja, samostalnosti i objektivnosti u vrjednovanju. 5.4. NAPOMENE O NASTAVI Suvremena bi nastava hrvatskoga jezika trebala zadovoljavati nekoliko standarda. Izgled i ureenje uionice trebalo bi biti prikladno, razredno ozraje ugodno kako bi uenici bez straha i pritiska rado sudjelovali u nastavi. Valja rabiti razliite metode kako bi uenici ovladali hrvatskim standardnim jezikom, praene raznolikou nastavnih sadraja, oblika rada, aktivnosti, medija u svim podrujima. Jako je vaan prikladan odnos prema odstupanjima i pogrjekama u ovladavanju standardnim jezikom, opismenjavanju, itanju, govornome izraavanju kako bi se njegovalo uenikovo samopouzdanje i odvanost. Trebaju biti ukljuena uenikova iskustva i zanimanja, a oblici nastave usklaeni s razliitim tipovima uenika. Treba razvijati i odravati motivaciju za uenje hrvatskoga standardnoga jezika, to ukljuuje i pozitivan stav prema njemu. No treba poticati i pozitivni stav o uenikovu zaviajnome idiomu. 5.4.1. Nastavni oblici Na samoj se nastavi mogu rabiti razliiti oblici: predavanje, pojedinani rad, rad u paru, rad u nekoliko manjih skupina, skupni rad. Klupe trebaju biti postavljene na nain koji omoguava uenicima da se dobro vide i da dobro uju to govori i prostorno najudaljeniji uenik (npr. nekoliko skupina po dvije ili tri klupe zajedno; razne varijacije U-oblika i slino). Povremeni razliiti oblici rada, npr. slobodni rad po postajama (uenici samostalno, prema vlastitome tempu rada i predznanju, idu od jednoga do drugoga postavljenoga zadatka koji se nalazi na pojedinim mjestima u razredu) organiziraju i drugaiju postavu klupa i razrednu organizaciju jer se moe eljeti da se ne vide ili da jedni drugima to manje smetaju. Na nastavi osim nastavnika mogu sudjelovati i nastavni suradnici, struni suradnici i gosti. Osim nastave u uionici

22

Radna nelektorirana verzija

Hrvatski nacionalni obrazovni standard

Hrvatski jezik

(kabinetu za hrvatski jezik), preporuuje se i terenska nastava, ukljuujui gostovanje. Preporuuje se i projektna nastava, koja zavrava predstavljanjem na koje je dobro pozvati i goste (suuenike, druge uenike iz kole, roditelje, knjievnike i slino). 5.4.2. Nastavna komunikacija U niim je razredima teite rada na usmenom iskazu koji se povezuje sa situacijom u razredu, igrom, dramatizacijom, pjesmom i pokretom uz poticanje matovitosti i kreativnosti uenika, te na jednostavnome pisanome iskazu. Prema potrebi i jezinoj strukturi uvode se usporedbe izmeu hrvatskoga standardnoga i materinskoga idioma. Valja provjeriti razumijevanje sadraja koje uenici usvajaju reprodukcijom. Takve sadraje, koliko je god mogue, valja aktualizirati ukljuujui kulturoloke, odgojne i socijalizirajue elemente. Vano je da uenici jezine strukture ne usvajaju izdvojeno, ve kao dio konteksta. Prema naelu teksta dobro je jezine pojave zapaati, promatrati i opisivati na predlocima cjelovitih kraih tekstova zasienih tom jezinom pojavom. Vano je odabirati tekstove pisane razliitim stilovima te na taj nain ostvarivati naelo cjelokupnosti jezine i komunikacijske prakse uenika. Jezini se sadraji neprestano moraju ponavljati u svrhu osiguranja zapamivanja i to po mogunosti na to je mogue vie naina. To ujedno znai da se prethodno obraeni sadraji neprestano povezuju s novim sadrajima. Sadraje nastave hrvatskoga jezika i jezinoga izraavanja te knjievnosti i medijske kulture valja uiti, uvjebavati, provjeravati, utvrivati i usustavljivati organizirajui jezine i literarne vjebe i igre, natjecanja i kvizove, kolskim i domaim zadaama, diktatima, nizovima zadatak