zbornik radova fakulteta islamskih nauka u sarajevu 14/2010

8/7/2019 Zbornik radova Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu 14/2010

http://slidepdf.com/reader/full/zbornik-radova-fakulteta-islamskih-nauka-u-sarajevu-142010 1/409



Univerzitet u Sarajevu - Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

ZBORNIK RADOVAIzlazi jednom godišnje

Izdavač: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

Za izdavača: Prof. dr.Ismet Bušatlić

Priprema:Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

Lektor:Prof. dr. Džemal Latić

Prijevod na arapski:Mr.Amrudin Hajrić

Prijevod na engleski:Prof. dr. Murat Dizdarević

Tehnički urednik: Nihad Lušija

Naslovna strana:Velid Beširević

Tiraž: 300

Štampa:"Štamparija Nedib"



UNIVERZITET U SARAJEVU - FAKULTET ISLAMSKIH

NAUKA U SARAJEVU

ZBORNIK RADOVAFAKULTETA ISLAMSKIH NAUKA

U SARAJEVU

14/2010.

Redakcija:Džemal Latić(predsjednik),Enes Karić, Adnan Silajdžić, Enes

Ljevaković, Mehmed Kico, Orhan Bajraktarević, Dževad Hodžić, Almir Fatić, Amrudin Hajrić, Mujesira Zimić-Gljiva (sekretar),

Glavni urednik:Prof. dr.Ismet Bušatlić

Adresa redakcije:Fakultet islamskih nauka u Sarajevu

Ćemerlina5471000 Sarajevo

Sarajevo, 2010.



UNIVERSITY OF SARAJEVO - THE FACULTY OF ISLAMIC

STUDIES IN SARAJEVO

A COLLECTION OF PAPERSTHE FACULTY OF ISLAMIC STUDIES

IN SARAJEVOBOSNIA-HERZEGOVINA

14/2010.

Editorial Board:Džemal Latić (president), Enes Karić, Adnan Silajdžić, Enes Ljevaković,

Mehmed Kico, Orhan Bajraktarević, Dževad Hodžić, Almir Fatić,Amrudin Hajrić, Mujesira Zimić-Gljiva (secretary),

Editor-in-Chief:Prof. Dr.Ismet Bušatlić

Editorial Office adress:THE FACULTY OF ISLAMIC STUDIES

Ćemerlina5471000 Sarajevo

Sarajevo, 2010.



- و ف ي ي ا ر س و ة ف ي ي ا ر س ي ف ة ي م ال س إل ا ت

ت ا س ا ر د و ث و ح

و ف ي ي ا ر س ي ف ة ي م

ك س ر ه ل ا و ة ن س14/2010.

ة أ ي ر ه ي ر ح ت ل :اش ت ي ت ال رر(ل ح م ل س)ا ن أ ، ش ت ي ج ي ال ي س ن ا ن د ع ،

، ش ت ي ف ر ا ت ك ا ر ي ا ب ن ا د ه ا و جة ر س ي م ، ش ت ي ر ي خ ن ي د ل ا

ش ت ي م ي ا/ز ف ي ل ن(غ ي م أل )ا

ر ي ر ح ت ل ا س ي ئ :رر و ت ك د ل ا ة ي ل ك شل ت ي ل ت ا ش و ب ت م ص ع

ن ا و ن ع ل :ا

ة ي م ال س إل ا ت ا س ا ر د

Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, Ćemerlina54

71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina ، و ف ي ي ا ر 2010س



UVODNA RIJEČ

Bismillahi'r-Rahmani'r-Rahim:

Poštovani čitaoci,

Zbornik radova Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu , i poredteških finansijskih prilika koje su u ovoj godini pogodile čitavuzemlju pa tako i naš fakultet, nastavlja sa svojim izlaženjem. Većpovršan pogled u njegov sadržaj svjedoči o njegovoj tematskojraznovrsnosti, a dublji uvid u tekstove iz tefsira, hadisa, šeri'atskogprava, akaida, tesavvufa, islamske filozofije, bošnjačke tradicije,historije, arapskoga jezika, pedagogije itd. posvjedočit ćeozbiljnost istraživačkog rada i naučne radoznalosti naših profesora,gostujućih profesora, docenata, asistenata, bibliotekara... To me,kao trenutnog primus inter pares-a ovoga kolektiva, neobičnoraduje. Raduju me i planovi nove, nešto šire redakcije. Vjerujem daće naredni brojZbornika donijeti poboljšanja u svim dimenzijamaovakvih izdanja.I ovaj naš zbornik je u znaku jedne obljetnice. Naime, ove godine

se navršavaju dvije decenije otkad je na Ahiret preselio akademik Mehmed Begović (1904.-1990.), član Matičarske komisije zaosnivanje Islamskog teološkog fakulteta (danas Fakulteta islamskihnauka) u Sarajevu. Osim njegovih brojnih naučnih i stručnih radova



(o čemu u ovom broju piše mr. Mustafa Hasani), ovdje valja istaći i

činjenicu da je profesor Begović izradio Nacrt nastavnog plana iprograma za izučavanje šeri'atskog prava na našem fakultetu, i nizdrugih aktivnosti, te da je tokom čitavog svoga radnog vijeka biovezan za svoj narod, zemlju i Islamsku zajednicu.

Sarajevo, 6. Redžeba 1431. / 18. Juna 2010.

Prof. dr. Ismet Bušatlić, dekan



E. KARIĆ, Djela Abú Al-Qāsima Maõmúda Ibn ‘Umara Az-Zamaêšar īja

9

Dr. Enes Karić,

redovni profesor

DJELA ABÛ L-QÂSIMA MAÕMÚDA IBN‘UMARA AZ – ZAMAÊŠAR ÍJA (KRATAK

BIBLIOGRAFSKI PREGLED)

SAŽETAK

U ovo m bi bliografskom pr ilogu a utor da je popi s isistematsko r azvrstavanje A z-Zamaêšar ījevih djela. Autor svraćapozornost na mnoge poteškoće u detektiranju rukopisnih djela ovogislamskog klasika, kao i onih djela koja su objavljena. Te poteškoćenastojao je riješiti pozivajući se na već urađene preglede Az-Zamaêšar ījevog ve likog opus a. U o vom r adu da ti s u i va rijantninaslovi A z-Zamaêšar ījevih dj ela, j er s u n ekada poz nata po d vi šenaslova i imena. Također, ovaj prikaz Az-Zamaêšar ījevih dj elaposlužio j e a utoru da i znese pogl ede o vr emenskom k ontekstunjihova na stanka. S am historijski k ontekst ov ih dj ela ob jašnjavarazloge zašto je Az-Zamaêšar ī najpoznatiji jezikoslovni komentator

Kur'ana u prvoj polovini XII st. po Isau (a.s.).Ključne riječi:Az-Zamaêšar ī, klasifikacija djela, tumačenje

Kur'ana, arapski jezik , teološka djela, gramatička djela.



ZBORNIK RADOVA, godina XXIX, 2010., br 14

10

AL-ZAMAÊ ŠARĪJEVA DJELA

– KONTEKST NASTANKAVelikanima duhovnog formata Abú Al-Qāsima Maõmúda Ibn

‘Umara Az-Zamaêšar īja ( umro 11 44. go d.) najbolje j e pristupatizajedno sa velikim brojem njihovih dojakošnjih proučavatelja. K akoje već kazano umetafori koju je Henry Corbin iznio o Ibn ‘Arabīju,P0F

1P

velikani nalikuju morima bez obala i velikim planinskim gorjima imasivima. Kao da je time Corbin htio kazati da je mnogo usponskihputeva ka njihovim vi sinama. I Az -Zamaêšar ījevoj p ojavi lakše jeprilaziti s lijedimo li u trvene s taze brojnih bi ografa,historičara,hereziografa i bibliografa. Vremenom s u nj ihova s agledavanjapripravila mnogolike kanoneu proučavanjuAz-Zamaêšar ījevihdjela.

U ovom kratkom bibliografskom osvrtu na Az-Zamaêšar ījevadjela imamo u vi du tvrdnje njegovih biografa i bibliografa koje se

kreću od t oga da j e ovaj P erzijanac najistaknutiji predstavnik arapskih jezikoslovnihdisciplina prve polovine XII stoljeća po Isau,a.s., pa do toga da je Az-Zamaêšar ī, bez ikakve sumnje najpoznatiji(zapravonenadmašeni) komentator Kur'ana u svoje vrijeme. Arapskiautori s ponosom ističu činjenicuda j e Az-Zamaêšar ī (kaoPerzijanac izÊawārazma), u jeku kultur(al)ne i in telektualne borbeizmeđu dvaju snažnih pokreta,aš-šu‘ũbiyyah i al-‘aôabiyyah, tj.takmičenja za primat perzijskog, odnosno arapskog duhovnog,kultur(al)nog i cilizacijskog naslijeđa,procijenio da je m udroiskazati p ripadništvostrani koja se očituje univerzalno, onojislamskoj.Božiji susjed, Û ārullāh (kako su ga pr ozvali s lijedomčinjenice da je mnogo vr emena proveo u Mekki, uČasnom hramu(al-Õ aramu š-šar ī fu), gdje je pisao svoj komentar Kur'ana, svrstaose na stranu tradicije arapskoga jezika u o nome gdje je ona postalauniverzalna i islamska.

1 Usporedi š ire: Henry C orbin,Povijest islamske filozofije,dio I i I I (sfrancuskog preveli Nerkez Smailagić i Tarik Haverić), izd. Veselin Masleša,Sarajevo, 1987., str. 270.




11

Jezikoslovnim djelima na ar apskom, a t akvih je na pisao

najviše, načinio j e mudar ko rak pr emarazbuđivanjui da ljnjemafirmiranju islamske uni verzalnosti, i t akoposvjedočioarapskijezik kao jedan od v eomavažnih pečata islamske kulture icivilizacije. Logičan korak koji je Az-Zamaêšar ī poduzeo bi la j eintelektualna odbrana arapskog kao jezika Kur'ana. Dr Bahīû a Bāqir Al-Õasanī u svome djeluAz-Zamaêšar ī kao pjesnik (را ع ا ريش ش ز ل P1F(ا

2P

tvrdi da je Az-Zamaêšar ī iskazivao veliku ljubav prema Arapima,što se vidi i u jednom ciklusu njegova pjesništva. Ona kaže:

ا ع يرج ليه ورةقلمية وإ رسمص ي يرف لكث حلوة لفضلالمسلم لعربيا يه للفردا نشطتف ي لذ لوقتا يا ف

ن وبيو شع ل وا وبية شع ل وشعره ,ا ته لفا ومأ فيوجهقلمهن بأ ردعليهمعلما نشأة لل ل وا لمولد وا صل أل رسيا .هفا

Njemu pripada velika zasluga u risanju perom dobre slike o

osobi Arapa muslimana u vr emenu u koj em s u aktivni bi lipokretaš-šu‘ubiyyahi njegovi protagonisti. Svoje pero, djelai pjesništvo on usmjerava da taj pokret i protagoniste ospori,znajući da je Perzijanac porijeklom, rođenjem i stasanjem.P2F

3

U k ontekstu pokretaaš-šu‘úbiyyah i al-‘aôabiyyah Az-Zamaêšar ījevo opredjeljenje možese protumačiti i kao pristajanje nastranu A rapa (i p okretaal-‘aôabiyya). Ali, stvarni učinci njegovihdjelazapravo su pomogli zrele razvoje jezičko-analitičke, semantičke,stilističke i gramatičke egzegeze i hermeneutike Kur'ana. Az-Zamaê-šar ījeva autorska ozbiljnost i plodnost ne iscrpljuje se samo na planujezikoslovnih i egzegetsko-hermeneutičkih djela, ali je sigurno da je isve što je napisao izvan tog vidokruga itekako njime uvjetovano.

2 Bahīû a Bāqir Al-Õasanī, Az-Zamaêšar ī š ā‘iran, dir āsah naqdiyyah,izd. Dāru l-õurriyyah, Bagdad, 1975.3 Bahīû a Bāqir Al-Õasanī, isto, s. 15.




12

SISTEMATIZIRANJE

AL-ZAMAÊ ŠARĪJEVIH DJELA

Nije la hko dati pr eglednu i s vima prihvatljivu klasifikacijuAz-Zamaêšar ījevih djela. Ima tome nekoliko razloga.Prvo, njegovje knjiški opus ogroman i umnogome razuđen. I ona djela koja namse formom čine kao prevalentno jezičko-analitičkazapravo su vi-sokostilizirani komentari Kur'ana specijalističke naravi, djela iztradicije ili dog matska i t eološka dj ela.Drugo, Az-Zamaêšar ī jesvoja djela razvijao tokom nekoliko desetljeća, veća djelau nekimsu primjerima kasnija proširenja prethodnih rasprava ili prerade iekspozicije ranijih djela. Također, iz većih djela nekada je sastav-ljao sižee ili ekscerpte.Treće, kako smo istakli u pogl avlju o A z-Zamaêšar ījevom životu,P3F

4P on i sam ističe da je bio neženja,posvetio

se učenju,istraživanju i putovanjima. Bio je pravi zanesenjak na-uke i putnik. Napisao je veličanstven opus. Djela su mu još rasutau

rukopisima, mnoga od nj ih j oš ne istražena i pokr ivena u t išinitradicionalnih biblioteka istoka. Istraživači ukazuju na Az-Zamaê-šar ījevu autorsku osebujnost i opširnost, jer je proveo iznimno velikidio života u nauci i pisanju ( ري ش ز ل رغا ـ ف أف ي أل ت ل موا ل ع ل هل ت ا ي نح م با ك را ط ش );ističu čak i toda se klonio žena i potomstva ( ن ه ل س ءون ا س ن ل زلا ـ ت P4F(إع

5P sve

radi nauke i pisanja.U jednom stihu on čak uzvikuje: ''Dosta su mimoja djela i njihovi prenositelji'' (ا ه ـ ت روا س يوح ف ي ن ا ص ت س .(وح

Unatoč tome, mnogi su pokušaji sistematiziranja njegovihdjela. Tako Yāqút Al -Õamawī (umro 1229. god . po ‘Isāu, a.s.) usvojoj knj iziMu‘û amu l-Udabā spominje da j e A z-Zamaêšar ī napisao četrdeset i sedam djela unutar sljedećih područja: a)jezikoslovne nauke ( ة غ ل ل وما ل و ) gramatika ,(ع ح ن ل دب ) književnost ,(ا أل ,(اtumačenje Kur'ana ( س ف ـ ت ل ث ) Poslanikova, a.s. tradicija ,(ا ي د ا

), pravo

4

Ovim uka zujemo na na šu k njiguAz-Zamaêšar ī i klasična tradicijajezikoslovnog tumačenja Kur'ana k oju pišemo i koja će se pojaviti do kraja 2011.godine.55 Muôtafa Aô-Ôāwī Al-Ğuwaynī, Manhaû u z-Zamaêšariyyi fi tafsiri l-Qur' āni wabayāni i‘û āzihī , izd. Dāru l-ma‘ārif, Kairo, 1968. godine, s. 43.




13

ه ) ق ف ل ول ) metodologija pr ava ,(ا ص أل م ) bi ografije ,(ا ج را ـ ت ل i logi ka (ا

ق ) ط ن م ل .(اP5F

6

U dj eluAz-Zamaêšar ī ( زمخشري ل ,(ا u poglavlju posvećenom Az-Zamaêšar ījevim dj elima ( ته ؤ م لفا ),P6F

7P dr Aõmad Muõammad Al-

Êúf ī dijeli Az-Zamaêšar ījeva djela unutar sljedećih šest kategorija: 1) djela iz vjerskih na uka i o nj ihovim pr otagonistima ( ى ف

لها رجا و دينية ل ا وم لعل ,(ا2) jezikoslovna djela ( لغة ل ىا ,(ف

3) gramatička djela ( نحو ل ىا ) prozodijska djela (4,(ف وض عر ل ىا ,(ف5) književnost/poetika ( ألدب ىا ,(ف6) ostala djela.

DJELA IZ VJERSKIH NAUKA

Aõmad Muõammad Al-Êúf ī u ovoj dionici spominje de vetdjela. To su:

1. Az-Zamaêšar ījev komentar Kur'ana,Al-Kašš āfu‘an õaqā'iqiÿ awāmidi t-tanzī li wa ‘uyúni l-aqāwī li f ī wugúhi t-ta'wī l ili naarapskom: ئقغ فعنحقا لكشا يل ا تأو ل وها ىوج يلف و قا أل ونا وعي يل تنز ل مضا وا

Djelo je u štampanoj formi objavljeno prvi put 1343. god. poHiû ri u Kairu, u dva sveska.P7F8P Na njihovim marginama objavljeno jedjelo Al-Intiôāfu mina l-Kašš āf ( لكش فمنا نتصا إل ف ا ا ) od I bnu l-

6 Navedeno pr ema Muõammad M uõammad A bú Músā, Al-Balāÿ atu l-qur' āniyyatu fi tafsī ri z-Zamaêšar ī wa aï aruhā f ī d-dir āsāti l-balāÿ iyyah, IIizdanje, izd. Maktabatu Wahbah, Kairo, 1988., s. 80.7 Usp. Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, az-Zamaêšar ī , izd. Al-Hay'atu l-miôriyyatu l-

'āmmatu l i l-kitāb, (II i zdanje), K airo, bez godine i zdanja, s . 58. i da lje. ( Prvoizdanje ovog djela izišlo je Kairu, 1966. godine, u izdanju Dāru l-fikri l-‘arabiyyi).8 Prema Aõmadu Muõammadu A l-Êúf īju, š tamparija se zo ve Al-Matba'atu l -Bahiyyatu l-Misriyyatu bi l-Qahira, usp. Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, isto,s. 58.




14

Munayyira.P8F

9P O ovom komentaru napisana su brojna djela. Za ovu

priliku izdvajamo s tudiju M azhar-ud-Dīn Siddīqīja, Some Aspectsof the Mu‘tazilī Interpretation of the Qur' ān,P9F

10P kao i ne davno

objavljenu ops ežnu monografiju A ndrew J. L anea o A z-Zamaêšar īju u izdanju Brilla iz L eidena.P10F

11P Također,Muôãaf ā Aô-

Ôāwī Al-Ûu-waynī napisao je iznimno pregledno djeloManhaû u z-Zamaê-šar ī yyi f ī tafsī ri l-qur' āni wa bayāni i‘û āzihī . (U ovom raduspominjemo i nekoliko drugih djela na arapskom koja se bave Az-Zamaêšar ījevim komentarima Kur'ana sa različitih aspekata.) Õāûû ī Êalífa daje širu informaciju o ovom djelu.P11F12

U ve zi sa ko mentarom Kur'anaAl-Kašš āf recimo da se j ošspominje da j e Az-Zamaêšar ī napisao i djeloAl-Kašfu fi l-qir ā ' āt ت ) آ را ق ل ا ف ش ك ل postoji u rukopisu u Mekki, Medini i Rabatu. To je ,(اpo svoj prilici ekscerpt izAl-Kašš āfa.

Aõmad Muõammad Al-Êúf ī u kategoriji vjerskih na ukanavodijoš i sljedećaAz-Zamaêšar ījeva djela:

2. Ru' úsu l-masā'il ئل ) لمسا Djelo je poglavito iz - (رؤساoblasti f iqha/jurisprudencije, navode ga I bnÊāllik ān i Õāûû ī Êalīfa, a o bjavljeno je na pr eko šest s totina s tranica u Bejrutu,2007. godine. Djelo se bavi razlikama između pravnih pogledahanafijske i šafi'ijske škole.

3. Mu‘û amu l-õud údi ( لح ود معجما د ), vjerovatno iz fiqha. PremaRašīdu 'Abdurraõmanu Al-‘Ubaydīju, ovo se djelo, po svoj prilici,odnosi na ''definicije kategorija/propisa/odredaba i tehničkih

9 Puno ime Ibnu l-Munayyira je: Nāôiruddīn Aõmad ibn Muõammad ibn Manôúr,bio je iz Aleksandrije i malikijskog mezheba (Al-Iskandar ī Al-Mālik ī).10 Usp. Mazhar-ud-Dīn Siddīqī, Some Aspects of the Mu’tazili Interpretation of

the Qur’an,objav. u Islamic Studies, Karachi, 1963. pp. 95 – 120.11 Usp. A ndrew J . L ane,A Traditional Mu’tazilite Qur’an Commentary, TheKashshāf of J ār Allāh Al-Zamakhshar ī , izd. Brill, Leiden, 2006.12 Õāûû ī Êalífa,Kašfuë-ëunún, I, izd. Bentley, London 1835., volume V,ô. 179.




15

termina'' ( ت لمصطلحا وا ود لحد تا يفا تعر ي نهف وأ يبد P12F.(و

13P Ali je moguće

da se djelo odnosi i na rječnik (gramatičkih?) kategorija ili klasariječi (a dictionary of categories of words).P13F

14P Õāûû ī Ê alīfa sam o

notira ovo djelo.P14F

15 4. Al-Minhāû u fi uôúli d-d ī n دين ) ل ولا أص ي جف لمنها djelo iz - (ا

područja vjerovanja (teologije i dogmatike) kao i (manjim dijelom)iz metodologije prava (al-uôúl). Spominju ga u svojim djelima Al-Baġ dādī i Õāûû ī Ê alīfa, ovaj posljednji pod na slovom Minhāû f ī l-uôúl.P15F

16P Djelo koje ovom prilikom konsultiramo objavila je Sabine

Schmidtke kako na a rapskom, t ako i u n jenom e ngleskomprijevodu.P16F

17P Svoj engleski pr ijevod temeljila j e na r ukopisu ovog

djela koji postoji u Milanu u biblioteci Ambrosiana.5. Ñāllatu n-nāšidi wa r-r ā'iñ i f ī ‘ilmi l-far ā'iñ ( و شد نا ل ا لة ضا

لف ىعلما ئضف را ل ئض ا را ) - po nekima, djelo koje se bavi tzv.ãabaqātknjiževnošću, a po drugimanasljednim pravom. Spominje gaÕāûû ī Êalīfa.P17F

18P Nije poznato da li je objavljeno.

6. Muêtaôaru l-muwāfaqati bayna ahli l-bayti waô-ôaõābati( ه بينأ فقة لموا بة مختصرا صحا ل وا لبيت لا ) - djelo iz tematike islamsketradicije. Kako se iz naslova vidi, Az-Zamaêšar ī je sa svo je stranenapisao s iže za jedno djelo koje pripada A bú Sa‘īdu I sma‘īlu a r-R āzīju.

7. Šaqā 'iqu n-nu‘mān fi õaqā'iqi n-nu‘mān ( ل ئقا ى ن شقا نف عما

ن نعما ل ئقا djelo koje govori o vr ijednostima i vr linama - (حقا(manāqib - قب Imāma Abú Õanīfe. Spominje gaÕāûû ī Ê (منا alīfaP18F

19P i

1313 Rašīd ‘Abdurraõmān A l-‘Ubaydī, Az-Zamaêšariyyu al-luÿ awiyyu wakit ābuhú Al-F ā’iq,Bagdad, 2001. god., s. 21.14 Tako tvrdi Andrew J.Lane, p. 275.15 Õāûû ī Êalífa, V,ô. 625.16 Õāûû ī Êalífa, VI,ô. 212.17 Usp.A Mu'tazilite Creed of Az-Zamaêšar ī (D. 538/1144), (al-Minhaû f ī uôúl ad-

d ī n), edited and translated by Sabine Schmidtke, izdavač DeutcheMorgenlandische Gesellschaft, Štutgart, 1997.18 Õāûû ī Êalífa, IV,ô. 116.19 Õāûû ī Êalīfa, IV,ô. 64 – 65. Također, djelo se spominje i uÕāûû ī Êalífa, VI,ô.144.




16

za njega kaže: (عظم أل ما ما ال قبا يمنا لفهف Az-Zamaêšar ī'' - (أ je ovo

djelo napisao o vr linama Imāmi A‘ëama (al-Imām al-a‘ëam)''. Nijenam poznato da li je djelo raspoloživo u rukopisu ili i u štampanojformi.

8. Š āfi l-‘ayy (awi l-‘ayyayi) min kalāmi š-š āfi‘ī ( عى ل ىا ف و شا أفعى شا ل لعيىمنكالما djelo koj e s pominju Yāqút al -Õamawī - (ا i

Õāûû ī Ê alīfa, ovaj potonji ga spominje pod naslovom ع ل ىا ف من مى شافعى شا ل P19F.كالما

20P Nije na raspolaganju u rukopisu, nije nam poznato da

li je štampano.9. Risālah fi õikmati š-šahādah wa uêr ā f ī naôôi l-‘ašarah

( ىح ف لة لعشرة رسا نصا ى ىف أخر و دة شها ل كمةا ), djela/risale s u izõadīïa, s pominje i hĞur û ī Zaydān, t vrdi da s u raspoloživa u dv arukopisa u B erlinskoj bi blioteci.P20F

21P Djelo je obj avila Bahīdža

(Bahīû a) Bāqir al-Hasanī (u knjiziRisālat ān li z-Zamaêšar ī ).P21F

22

DJELA IZ JEZIKOSLOVNIH NAUKA

U dr ugu skupinu s padaju Az-Zamaêšar ījeva d jela i zjezikoslovnih na uka. Aõmad Muõammad Al-Êúf ī navodi sljedećenaslove:

10. Asāsu l-balāÿ ah ( لبالغة سا سا ,(أ Temeljistilistike/Zasnivanje retorike- najpoznatije Az-Zamaêšar ījevojezikoslovno dj elo. Jedno od pr vih izdanja š tampano je u K airu,1341/1922. god .P22F

23P Ovo djelo savremeni proučavatelji smatraju

metodološkom pretečom rječnika po sistemuthesaurus.Kad god uovom djelu Az-Zamaêšar ī počne frazomwa mina l-maû āzi ومن )ز لمجا to znači da želi skrenuti pažnju na metaforičku upotrebu ,(ا

20 Õāûû ī Êalīfa, IV,ô.7.21 Usp. Aõmad Muõammad Al-Húf ī, isto, s. 59.22 Izdanje Maû allatu l-maû ma‘i l-‘ilmi l-‘ir āqi, Bagdad, 1967. godine.23 Maãba‘atu Dāri l-kutubi bi l-Qāhirah.




17

određene riječi ili sklopa. Spominje gaÕāûû ī Ê alīfa,P23F

24P tvrdi da je

velikog obima ( حجم

ل يرا ى ) veličanstvena sadržaja ,(كب فحو

ل يما .11.(عظ Al-F ā 'iqu f ī ÿ ar ī bi l-õad ī ï ( يث لحد يبا غر ى ئقف لفا tako ga - (اspominjeÕāûû ī Êalīfa,P24F

25P a nekada se navodi i pod naslovom ( ئق لفا ا

يث لحد يرا تفس ي ,Ova knjiga se bavi nejasnim riječima uõadīïu .(فustrojene su ar apskimabû ad redoslijedom. D jelo j e 1314 . god.štampano u H ajdarabadu ( Dekan u I ndiji) u d va s veska, a u trisveska je (u periodu 1364/1945. do 1367/ 1948. god.) štampano uMaãba‘ah ‘Ísā Al-Bābī Al-Õalabī u K airu.P25F

26P Komentare o o vom

trosvezačnom izdanju na pravili su pr ofesori ‘Alī Al-Baÿ awī iMuõammad Abú l-Fañl Ibr āhīm.

12. Al-Û ibālu wa l-amkinatu wa l-miyāhu و ) مكنة أل وا ل لجبا ا

ه لميا zapravo, Az-Zamaêšar ījev rječnik topografske i toponimske - (اtematike.Õāûû ī Ê alīfaP26F

27P ovo djelo spominje pod na slovom:ب كتا

ل لوا لجبا وا مكنة أل ه ا ميا , a spominje ga i Yāqút al-Õamawī. Djelo jeobjavljeno u Laidenu 1885. god., ima 169 stranica kojima su dodatiindeksi na 32 stranice, kao i prijevod na latinski na 31 stranici.P27F28

13. A‘û abu l-‘aû abi f ī šar õi lāmiyati l-‘arabi ى ) لعجبف عجبا أ

لعرب الميةا Prvo izdanje obj avljeno je u C arigradu .(شرح( لقسطنطنية ئب ) u štampariji Al-Ûawā'ib ,(ا لجوا dok je drugo izdanje ,(اobjavljeno u Kairu 1324. god. na 66 s tranica srednjega formata.P28F

29P

Õāûû ī Êalīfa na vodi o vo dj elo.P29F

30P Ono j e komentar z namenitog

djelaLāmiyatu l-‘arab od Šanfare al-Azdija.

14. Šar õu maqāmāti z-Zamaêšar ī ( زمخشرى ل تا ما prvo i,(شرحمقا zdanje j e obj avljeno u K airu 1312. god. po H iû ri, a drugoizdanje poj avilo s etakođer u Kairu 1325. god. na 238 s tranica

24 Õāûû ī Êalífa,Kašfuë-ëunún, I, izd. Bentley, London 1835., s., 264.25 Õāûû ī Êalífa, IV,ô. 348.26 Usp. Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, s. 59.27

Õāûû ī Êalīfa, V,ô. 52. Vidi, također,Õāûû ī Êalífa, V, ô. 67.28 Usp. Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, s. 59.29 Aõmad Muõammad A l-Êúf ī, isto, s. 59 . Al-Êúf ī ne navodi go dinu kad j eizdato prvo izdanje ovoga djela.30 Õāûû ī Êalífa, V,ô. 296.




18

srednjega f ormata (u štampariji At-Tawf īq).P30F

31P Imamo i jedno

izvanredno bejrutsko izdanje, nažalost bez godine izdanja.P31F

32P

Djeloje poz nato i pod na slovomMaqāmātu z-Zamaêšar ī ( ت ما مقا

زمخشر ل ى ا ),P32F

33P sadrži p edeset A z-Zamaêšar ījevih m aqāma s

ćudorednom tematikom ra znih savjeta (an-nuôaõ نصح – ل i (اnaputaka (al-irš ād – د رشا إل Sve su ove maqāme upućene samome .(اAz-Zamaêšar īju, kao vlastiti ( autosugestivni) savjeti i z namenja,svaka maqāma ima naslov, a autor im je dao i svoj vlastiti, veomajezgroviti komentar.

15. Al-Mustaqôā f ī amï āli l-‘arabi ( لمستق لعرب ص ا لا مثا ىأ ف ى ) -djelo koje obuhvata 3 461 pr imjer i zreka/poslovica/mudrih ka ža.Az-Zamaêšar ī je ovo djelo objavio u ve oma žestokoj konkurencijisa svoj im takmacem Al-Maydānījem, nastojao j e da u s jenu baciAl-Maydānījevo dj elo Maû ma‘u l-amï āl ل ) مثا أل عا P33F.(مجم

34P Prvo

izdanje Al-Mustaqôā objavljeno je u š tampariji u H ajderabadu,Dā 'iratu l-ma‘ārifi l-uï māniyya ( نية لعثما رفا لمعا ئرةا دا ,(مطبعة 1381/1962. god. u dva velika sveska.Õāûû ī Êalīfa spominje ovodjelo.P34F35

16. Û awāhiru l-luÿ ah لغة ) ل هرا Nije poznato da li danas - (جواigdje postoji.Õāûû ī Ê alīfa spominje ovo djelo.P35F

36P Također, u popisu

Az-Zamaêšar ījevih djela navodi s e i d jeloKitabu l-asmai ب ) كتا

ء سما أل ali se, kako zaključuje, Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, radi o ,(اAz-Zamaêšar ījevom uvodu za neku njegovu drugu knjigu.

17. Mutaš ābihu asāmī r-ruwāti ة ) روا ل ىا م سا بهأ Nijepoznato da li postoji raspoloživo u rukopisu. Pod tim ga naslovom - (متشاnavodiÕāûû ī Ê alīfa.P36F

37P U literaturi se ovo djelo ponegdje navodi i

pod riječima:يث لحد يعلما ءف سما أل بها Bavi se sličnim imenima . متشا

31 Usp. Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, s. 59.32 Ovu vrijednu knjigu darovao nam je Edin Gjoni, postdiplomac na Al-Azharu.33

Tako ga navodiÕāûû ī Êalífa, VI,ô. 65.34 Usp. Madelung W.,Al-Zamakhshar ī , EI, XII, Leiden, Brill, 2004., p. 841.35 Õāûû ī Êalífa, V,ô. 526.36 Õāûû ī Êalīfa, II,ô. 647.37 Õāûû ī Êalífa, V,ô. 370.




19

kod prenosilacaõadīïa. Jedna od pr vih informacija o ovom djelu

znade se izriječiIbn Õaû ara Al-‘Asqalānīja koji kaže: ''Vidio samod A z-Zamaêšar īja dj elo o al-muštabah predanjima u j ednomesvesku, u njemu su suptilna spoznanja.''P37F

38

له يت رأ يه و وف حد وا ىمجلد لمشتبهف ىا ف مصنفا

يلة ئدجل فوا18. Ô amí mu l-‘arabiyyah ( لعربية يما Djelo s - (صم e spominje

kao Az-Zamaêšar ījevo, a li drugih podataka zasad nemamo.Õāûû ī Êalīfa ga spominje.P38F

39 19. Muû amun ‘arabiyyun f ārisiyyun ( رسى - (معجمعربىفا

bilingvalni arapsko-perzijski rječnik,objavio ga je J. G. Wetzsteinu Laipzigu, u periodu 1843 - 1850. god.P39F

40

AZ-ZAMAÊ ŠARĪJEVA GRAMATIČKA DJELANaredna s kupina A z-Zamaêšar ījevih dj ela ba vi s e

gramatikom, pogl avito gr amatikom a rapskoga jezika. AõmadMuõammad Al-Êúf ī iz te oblastinabraja sljedeća djela:

20. Al-Mufaôôal لمفصل ) To je Az-Zamaêšar ījevo najvažnije - (اdjelo iz g ramatike.P40F

41P Mnogi i zvori g a s pominju i pod na slovom

Kit ābu l-mufaôôal fi n-naõwi ( نحو ل يا مفصلف

ل با ,Prema AõmaduMuõammadu Al-Êúf īju, evropska javnost iznimno cijeni ovo djelo .(كتاtako j e objavljenou Njemačkoj 1859. god.(u mjestu C hristiania),uredio ga j e J . P . Broch, revidirano izdanje se pojavilo 1879. god.Također je objavljeno u Leipzigu 1882. god.sa šarhom Muwaffa-quddīna Ya‘īšua Ibnu ‘Alīja Ibnu Ya‘īšua. Objavljeno je, također, i u

38

Navedeno prema: Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, s. 60.39 Õāûû ī Êalífa, IV,ô. 109.40 Prema: Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, s. 60.41 C.H.M.Versteegh, Al -Zamakhshar ī, The Encyclopedia of Islam,sveska X I,Leiden, 2002., p. 433.




20

Kairu (Aã-Ãiba‘atu l -munīriyyah) u de set dijelova.P41F

42P Ovo djelo s e

uvrštava u sami vrh arapskih gramatič(ars)kih proučavanja, naširokoje citirano i smatra se jednim od glavnih izvora klasičnih arapskihgramatičkih teorija. Djelo ponekada nos i na slov يصنعة لمفصلف ا

ب عرا إل .ا Õāûû ī Êalīfa daje širu informaciju o ovom djelu.P42F

43 21. Al-Unmúzaû ( وذج ألنم P43F(ا

44P - R adi se o skraćenju ili sažetku

(muqtañ ab p rethodno s pomenutog dj ela,Al-Mufaôôala (مقتضب –لمفصل ) .(ا Õāûûí Êalífa tvr di d a je A z-Zamaêšar ī ovo dj eloekscerptirao izAl-Mufaôôala ( لمفصل منا قتضبه P44F.(إ

45P Objavljeno je u

Carigradu 1298. god. po Hiû ri, na 23 stranice, kao doda tak djeluNuzhatuã -ã arfi fi‘ilmiô-ôarfi ( ص ل ىعلما طرفف ل ا رف نزهة ) od Abú l-Fañla Aõmada ibn Muõammada Al-Maydānija (umro 518. god. poHiû ri).P45F

46P Na francuskom je objavljen izvadak izAl-Unmúzaû a u de

SacyjevojAnthologie gramaticale arabe(Pariz, 1829.), reprint sepojavio u njemačkom gradu Osnabrücku 1973. god.P46F

47 22. Šar õu abyāti kit ābi Sī bawayh ( يبويه بس تكتا بيا - (شرحأ

djelo koje je posvećeno tumačenju stihova koje je koristio Sība-wayh.P47F48

P Nije nam poznato da l i po stoji da nas u r ukopisu i li uštampanom izdanju. Prema Az-Zamaêšar ījevom djeluDī wān ( يو ن د ا

زمخشرى ل ne radi se o tome da je ovo nj egovo djelo komentar o ,(اSībawayhovim djelima, već je riječo posebnom Az-Zamaêšar īje-vom dj elu.P48F

49P Prema R ašīdu ‘ Abdurraõmānu A l-‘Ubaydīju, ovo

42 Navedeno prema: Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, s. 60.43 Õāûû ī Êalífa, VI,ô. 36 - 37. I mjestimice dalje.44 O Az-Zamaêšar íju kao gramatičaru pisao ješire dr Mustafa Jahić. Usp.‘‘Az-Zamaêšar ī i al-Unmúzaû fi an-naõw‘‘, u Jahićevoj knjiziArapska gramatika udjelu al-Fawā` id al-‘abdiyya Mustafe Ejubovića, izd. Gazi H usrevbegovabiblioteka, Sarajevo, 2007. godine, str. 23 – 26.45 Õāûû ī Êalífa, I,ô. 468.46

Navedeno prema: Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, s. 60.47 Navedeno prema: C.H.M.Versteegh, Al-Zamakhshar ī, p. 433.48 Sībawayh ili Abú Bišr ‘Amr Ibn Uïmān Ibn Qanbar Al-Bišr ī (umro 180. poHiû ri ili 796. Ili 797. godine po ‘Isā a.s.).49 Navedeno prema: Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, s. 60.




21

djelo se u izvorima navodi i kaoŠar õu kit ābi Sī bawayh( ب شرح كتا

ويه يب .(سP49F

50

23. Al-Muõāû ātu bi l-masā'ili n-naõwiyyati( ئل لمسا با ة جا لمحا انحوية ل djelo koje je poz nato i pod i menom A l-Ahaû ī - (ا n-Naõwiyyatu ( نحوية ل ا ى ج حا أل (ا ili gramatičke enigme/začkoljice.Djelo j e u r ukopisu u e gipatskoj bi blioteci Dāru l -kutubi l -miôriyyati.P50F51

P Objavljeno je i u B agdadu 1973. g od.Õāûûí Ê alīfaspominje ovo djelo i kaže da je divno sastavljeno ( يف يفلط P51F.(تأل

52 24. Muqaddimatu l-adab(

ب

د أل ا ة

قدم

- (م Ovo djelo većinomgovori na pr opedeutički načino književnome j eziku kao i ogramatici. Az-Zamaêšar ī ga j e napisao za Abú Al-Muëaffara i bnHawarazm Šāha. Prvi i dr ugi di o djela obj avljen j e u L eipzigu1843. G od., a pr eostali di o j e obj avljen 1850 . god. u i stomegradu.P52F53

P Postoji i u r ukopisu u Dāru l -kutubi l -miôriyyah, a kakotvrdi Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, prvi i drugi dio rukopisa ovogdjela između arapskih redova sadrži perzijski prijevod ( ور بينسط وب للكتا رسية فا ترجمة ى ن ثا ل وا ول أل ا لقسمين .(ا

25. Nukatu l-a‘r ābi f ī ÿ ar ī bi l-i‘r ābi ( يب غر ى بف عرا أل نكتا

ب عرا إل - (ا Ovo djelo se bavi problematikom neobične inekonvencionalne analizeriječi i sklopova Kur'ana ( ب عرا يبإ غر ى ف

ن لقرآ Djelomeđu prvima spominje Yāqút Al-Õamawī.P53F .(ا

54P Srećom,

objavljeno je u Kairu 1985. god., u izdanju izdavačke kuće Dāru l-ma‘ārif. Pisano j e po pr incipu pi tanja i odgo vora ( masā'ilu wa

aû wibah – أجوبة و ئل .26.(مسا Al-Amālī f ī n-naõwi ( نحو ل ىا ىف ل ما أل Nije nam poznato - (اda l i pos toji u r ukopisu, ni ti da li j e obj avljeno.Õāûû i Êalīfaspominje ovo dj elo, k aže kr atko ر يجا ل ما te dod aje da j e ,أ''multidisciplinarno'' ( منكلفن).P54F

55

50 Prema: Rašīd ‘Abdurraõmān Al-‘Ubaydi, isto, s. 18.51

Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, s. 61.52 Õāûûí Êalīfa,Kašfuë-ëunún, I, izd. Bentley, London 1835., s., 161.53 Urednik ovog izdanja u Lajpcigu bio je J. G. Wetzstein.54 Yāqút al-Õamawī, Mu‘û amu l-udabā, VII/101.55 Õāûû ī Êalífa, I,ô. 431.




22

27. Al-Mufradu wa l-murakkabu wa l-mu'allafu( و لمفرد ا

مؤلف

ل مركبوا

ل Mnogi autori tvrde da nije poznato da li postoji urukopisu. Tako bilježi i Al-‘Ubaydi i o nj emu ne da je druge - (اpodatke.P55F

56P Međutim, Andrew J. Lane tvrdi da su se pojavila dva

izdanja ovo ga dj ela u publikaciji pod na slovomRisālat ān li z-Zamaêšar ī ( ن لتا زمخشري رسا لل - Dvije Az-Zamaêšar ī jeve poslanice),u izdanju Maãba‘atu l-maû ma‘i l-‘ilmī l-‘ir āqī u Bagdadu.P56F

57P Djelo

Risalat ān li z-Zamaêšar ī već smo spominjaliu vezi sa imenomBahīû e Bāqir Al-Hasanī (usp. djelo pod rednim brojem 9).

28. Šar õu ba‘ñ i l-muškilāti l-mufaôôali ( بعضمشكالت شرحلمفصل Djelo se pripisuje Az-Zamaêšar īju, po svoj prilici se radi - (اo a utorovom natkomentaru za njegovo već spomenuto djelo Al-Mufaôôal. Nije objavljeno, ne zna se gdje je raspoloživo u rukopisu.

DJELA IZ ARAPSKE METRIKESljedeće djelo, dvadeset deveto po redu,bavi se metrikom u

pjesništvu (al-‘ar úñ وض – لعر .(ا29. Al-Qisã ās س ) لقسطا PremaÛur û ī - (ا Zaydānu, ovo dj elo se

nalazi u r ukopisu u B erlinu i Lajdenu. Al-'Ubaydi ga bi lježi podnaslovomAl-Qisã āsu fi l-‘ar úñ i ( وض لعر ا ي سف لقسطا P57F,(ا

58P tvrdi da je

štampano ( maãbú‘) i rašireno (m utadāwil). P rema poda cima koj edaje A ndrew J . L ane, ovo dj elo j e š tampano u I raku, u N edžefu(Naû af), 1970. god., izdavač je Maãba‘atu n -nu‘mān.P58F

59P Õāûûí

Êalífa ga također spominje.P59F

60

56

Al-‘Ubaydi, isto,ô. 21.57 Usp. Andrew J. Lane, p. 268 – 269.58 Al-‘Ubaydi,ô., 19.59 Usp. Andrew J. Lane, p. 280.60 Õāûûí Êalīfa, IV,ô., 514.




23

DJELA IZ KNJIŽEVNOSTI

Govoreći oAz-Zamaêšar ījevim djelima i z knj iževnosti (al-adab دب – أل Aõmad Muõammad Al-Êúf ī nabraja sljedeće ,(اnaslove:

30. Nawābiÿ u l-kalim( لكلم غا ب - (نوا Riječ je o mudronosnimizrekama ili kratkim maksimama ( ر djelo je š ,(حكمقصا tampano uLeidenu 17 72., z atim u Egiptu, 1870. god., pot om ope t u Egiptu1332/1914. god. na pedeset stranica, maloga formata. Jedno izdanjepojavilo s e u E giptu 1927. god ine, a dj elo j e 187 6. godi neštampano i u P arizu s a upor ednim pr ijevodom na f rancuski i s akritičkim komentarom odM. B arbiera de Meynarda. Također,Aõmad Muõammad Al-Êúf ī tvrdi da j e ovo A z-Zamaêšar ījevodjelo objavljeno i u I stanbulu i Bejrutu.P60F

61P Õāûû i Ê alīfa tvrdi da je

ovo dj elo dož ivjelo ne koliko vrijednih kom entara i on navodiimena nekoliko komentatora.P61F

62P

31. Aã wāqu è -è ahab ذهب ) ل قا طوا ,(أ Zlatne ogrlice -Radi se ostotinu parabola ili crtica (maqālah - لة ,kazanih u s vrhu pouke (مقاsavjeta, saopćenja mudrih kaža i moralnih i ćudorednihparabola.Svaka je mudronosna crticasaopćena u nekoliko redaka. Ovo djeloje prevedeno nanjemački, štampano je sa originalom u Beču 1835.god. Takodjer, štampano je u Š tutgartu 1863. god. P revedeno je ina francuski i štampano u Parizu 1876. god. Aš-Šayê Yúsuf Afandī

Al-Asīr je dao svoj komentar na ovo djelo koje je doživjelo trećeizdanje u B ejrutu 1314. god. po Hiû ri i objavljeno na 112 s tranicasrednjega formata. Također, objavljeno je i u štampariji At-Tamaddun u Egiptu pod naslovomQalå'idu l-adab f ī šar õi aã wāqiè -è ahab ( ذهب ل قا طوا ىشرحأ دبف أل sa kom entarom koji je (قالئداnapisao Al-Mirza Yúsuf Ê ān Ibn I‘tiôām Al-Malik.P62F

63P Izdanje ovog

djela koje konsultiramo je iz Kaira, 2006. god.P63F

64P Prema Andrew J.

61 Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, 61.62 Õāûû i Êalīfa, VI, 384; Usp. Al-‘Ubaydī, isto, str. 22.63 Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, 62.64 Djelo nam je darovao Edin Gjoni.




24

Laneu, odnos no autoru Šawqī Ñayfu koga navodi, ovo dj elo Az-

Zamaêšar ī je napisao u Časnome Hramu u Mekki ( م حرا

ل بيتا

ل يا .(فP64F

65P

Õāûûí Êalífa spominje ovo djelo.P65F

66 32. Dī wānu z-Zamaêšar ī (ى زمخشر ل نا يوا Prema Aõmadu - (د

Muõammadu Al-Êúf īju, ovo dj elo j e j oš u r ukopisu, u Dāru l -Kutub (Egipatska Nacionalna Biblioteka).P66F

67P Õāûû i Ê alīfa ovo djelo

naziva تمثل ل نا يوا a Yāqut a l-Õamawī ,د ga, ope t, na ziva ن يوا د

يل تمث ل P67F.ا

68P Već spominjana autorica dr Bahīû a B āqir a l-Õasānī

objavila je na arapskom opsežnu kritičku studiju oovom djelu,Az-Zamaêšar ī pjesnik ( عرا زمخشريشا ل P68F.(ا

69P Autorica j e na 48 stranica

dala tumačenjedjelaDī wānu z-Zamaêšar ī (koristila se rukopisom uformi mikrofilma), a ocjena se svodi na to da je Az-Zamaêšar ījevapoezija specijalistička, ''takva kakva je u gramatičara'' ( كشعر شعرهة نحا ل kako j ,(ا e rekao A l-Qif ãī.P69F

70P Autorica, također, sugerira da se

Az-Zamaêšar ījeva poe zija od likuje pe simizmom ( ؤم تشا ل bi o j e ,(اneženja i s matrao da nemanjem djece u tome za sebe i zabire''asketstvo po kršćanstvu'' ( يحية لمس يا رهبنةف ل P70F.(ا

71

33. Al-Qaôīdatu l-ba‘úñ iyyah wa uêr ā f ī masā 'ili l-Gazālī ( ى ل لغزا ئلا ىمسا ىف أخر و وضية لبع ا يدة لقص rukopis u Berlinu.P71F - (ا

72PIsto

tvrdi i Andrew J. Lane (p. 279).34. Rabī ‘u l-abr ār wa nuôúôu l-aêyār ( وص نص و ر برا أل عا ي رب

ر يا خ أل Prema Aõmadu M uõammadu Al-Êúf īju, radi se o - (اraznolikom izboru iz književnosti, historije i nauka ( من تشتى را مختا

وم لعل وا يخ ر تا ل وا دب أل u r ukopisu u Dāru l ,(ا -Kutub, broj 155. Ovodjelo, prema Al-Êúf īju, ima i mnoga svoja skraćenja(ekscerpte), a

65 Andrew J. Lane, p. 281.66 Õāûûí Êalífa, I,ô. 343.67 Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, 62.68 Õāûûí Êalīfa, III,ô., 269. Usp. Još:Õāûûí Êalīfa, III,ô., 282. Viditakođer: Al-‘Ubaydī, isto, str. 15.69

Bahiû a Bāqir Al-Hasanī, Az-Zamaêšar ī š ā‘iran, dir āsah naqdiyyah,izd. Dāru l-hurriyyah, Bagdad, 1975.70 Bahiû a Bāqir Al-Hasanī, isto, s. 2.71 Bahiû a Bāqir Al-Hasanī, isto, s. 5.72 Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, 62.




25

štampani su u Kairu.P72F

73P Andrew J. Lane (p. 285.) ovo djelo navodi u

varijantnoj rukopisnoj emendaciji kao:Rabī ‘u l-abr ār wa fuôúôu l-aêbār ( و ر برا أل عا ي خف رب أل وصا ر ب ص ا ). Õāûû ī Êalīfa s pominje ovodjelo.P73F74

35.An-Naôå'iõu ô-ôiÿ ār wa l-bawāliÿ u l-kibār ( و ر صغا ل ئحا نصا ل ا

ر لكبا غا ل لبوا - (ا Neki historičari i (bio)bibliografi Az-Zamaêšar ījevispominju da j e na pisao dva dj ela, j edno j e Al-Bawāligu l -kibār ر ) لكبا غا ل لبوا .(ا Õāûû ī Êalīfa s pominje ovo dj elo.P74F

75P Ûur û ī Zaydān

tvrdi da je ovo dj elo o bjavljeno u Kairu, a da j e pos ve z asebnodjelo An-Naôå'ihuô-ôiÿ ār ( ر صغا ل ئحا نصا ل Za ovo drugo djeloÛur û ī .(اZaydān t vrdi da j e u rukopisu u Berlinu k ao i u B ritanskomemuzeju. Al-Êúf ī, i pak, doda je da j e on na šao ovo dj elo podcjelovitim im enomAn-Naôå'iõu ô-ôiÿ ār wa l-bawāliÿ u l-kibār ( ر لكبا غا ل لبوا وا ر صغا ل ئحا نصا ل u k airskoj bi (ا blioteci Dāru l -Kutub(broj r ukopisa 13478) , u i stom kodeksu je, kaže Al-Êúf ī, i Az -Zamaêšar ījevo dj eloNawābigu l-kalim( لكلم غا ب a na s amom ,(نواkraju nalazi se stotinu mudrih misli i izreka imāma Alīja Ibn Abī Ãāliba ( معل ما لإل حكمة ى مئة لب طا ى ب أ بن ).P75F

76P Al-‘UbaydīP76F

77P ovo djelo

jednostavno s pominje pod dva na slova, p rvi je ر: صغا ل ئحا نصا , adrugi jeر لكبا ئحا .نصا

36. Ad-Durru d-d ā 'iru al-muntaêabu f ī l-kināyāti wa l-isti' ār āti wa t-tašbī hāti ( ت را ستعا ال توا يا لكنا يا لمنتخبف ئرا دا ل درا ل و ات يها تشب ل .djelo koje s e ba vi s tilskim f igurama ili tr opima - (ا

Objavljeno je u Bagdadu 1968. godina.Aõmad Muõammad Al-Êúf ī pobraja još i sljedeća Az-Zamaêšar ījeva djela iz književnosti:

73

Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, 62.74 Õāûûí Êalīfa, III,ô., 344.75 Õāûûí Êalīfa, VI,ô., 347.76 Aõmad Muõammad Al-Êúf ī, isto, 63.77 Al-‘Ubaydī, isto, str. 22.




26

37. Nuzhatu l-musta'nis( نس لمستأ ا rukopis u Aya - (نزهة

Sofiji.P77F

78P

Tako tvrdi Al-Êúf ī. Andrew J. Lane (p. 276.) tvrdi da seradi o ''leksikografskoj beletristici'' (lexicographische Bellettristik).38. Dī wānu r-rasā 'il ( ئل رسا ل نا يوا nepoznato da li je na - (د

dispoziciji u rukopisu.39. Dī wānu êuã ab نخطب ) يوا nepoznato da li j e - (د

raspoloživo u rukopisu.40. Dī wānu t-tamï ī l ( يل تمث ل نا يوا nepoznato da li j e - (د

objavljeno, vjerovatno se radi o djelu koje tretira mudronosne kaže.Spomenuto je u djelu Yāqúta al-Õamawīja kao ل نا يوا ثل تم د .P78F

79 41. Tasliyatu ñ -ñ ar ī r ( ير ضر ل ا nepoznato da li igdje - (تسلية

postoji. Samo ga navodi a l-‘Ubaydī, tvrdi da ga spominje I smā‘īlBāšā al-Baÿ dādī, bez drugih informacija.P79F

80 42. Risālatu l-asr ār ( ر سرا أل ا لة - (رسا također nepoznato da li

postoji u rukopisnoj formi.

43. Ar-Risālatu n-nāôiõah ( صحة نا ل ا لة رسا ل prema A l-Êúf īju, nepoznato. Djelo spominjeÕāûû ī Ê - (ا alīfa.P80F

81 44. Sawā 'iru l-amï āl ل) مثا أل ئرا Al-Húf ī - (سوا tvrdi da je djelo

nepoznato.Õāûû ī Ê alīfa ga spominje.P81F

82 45. Risalatu l-mas'amah( مة لمسأ ا لة Al-Êúf ī - (رسا tvrdi da je

djelo nepoznato.

LOGIČKA DJELA

Na kraju, u š estu grupu Az-Zamaêšar ījevih djela Al-Êúf ī jesvrstao sljedeća dva, za koja tvrdi da su, moguće je, iz logike ( و

لك نا كا ربما لمنطق ا ى ف ن يرا خ أل ا ن با تا ).

78

Al-'Ubaydi, isto, str. 22.79 Navedeno prema Al-‘Ubaydi, isto, str. 15.80 Navedeno prema Al-‘Ubaydi, isto, str. 15.81 Õāûûí Êalīfa, III,ô., 448.82 Õāûûí Êalīfa, III,ô., 630.




27

46. ‘Aqlu l-kull( لكل nepoznato da li je na raspolaganju - (عقلا

u rukopisnoj formi. Al-‘Ubaydī samo spominje da ovo djelo navodiYāqút al-Õamawī pod naslovomلكل بعقلا P82F.كتا

83 47.Kit åbu l-aû nās ( سك جنا أل با تا ) - prema Al-Êúf īju, nepoznato.Ima istraživača koji tvrde da je Az-Zamaêšar ī napisao i

sljedeća djela: Mar ï iyya( مرثية) ili Elegija,kažu da se djelo u formitužbalice odnosi na njegova učitelja Abú Muñāra,P83F

84P zatimÊ aôå'iôu

l-‘ašarati l-kir āmi l-bararah ( لبررة ما لكرا لعشرةا ئصا djelo je iz (خصاetike islama, odnos no o '' deset i staknutih P oslanikovih D rugovakojima je već za njihova života obećan Džennet''.P84F

85P Tu je i djeloar-

Rā` iñ fi l-far ā` iñ ( لفرا يا ئضف را ل ئض ا ), djelo iz ćudorednih aspekataislamske jurisprudencije, rukopis nije nigdje raspoloživ.P85F

86P Također

se navodi i djeloDī wānu r-rasā` il ئل ) رسا ل نا يوا vjerovatno se radi ,(دo zborniku Az-Zamaêšar ījevih poslanica i rasprava. Napokon, tu jei već spominjano djeloTasliyatuñ -ñ ar ī r ( ير ضر ل čiji sadržaj ,(تسليةاnije poznat.P86F

87P

Ali, za c jelovit (ili ba rem c jelovitiji) popis A z-Zamaêšar ījevih djela pot rebno je konsultirati brojne k atalogetradicionalnih i slamskih bi blioteka, ka o i r ukopisne f ondoveorijentalnih zbirki diljem zapadne hemisfere.

83

Navedeno prema Al-‚‘Ubaydi, isto, str. 19.84 Usp. Andrew J. Lane, isto., p. 278.85 Usp. Andrew J. Lane, isto, pp. 289 – 290.86 Spominje gaÕāûûí Êalīfa, III,ô., 342.87 Usp. Andrew J. Lane, isto, p. 298.




28

ذ.د ا ت س أل ا ، ش ت

ي ر ش خ م ز ل ا ر م ع ن ب د و لم ؤ مخص ل م ل ا

ظم ن م ل ا ا ه ف ي ن ص ت و ي ر ش خ م لز ؤ م ة م ئ ا ق ث ح ب لل ؤ م ل ا دم ق ت.ي ف ل ي و ل ت ا ط و ط خ م ل ا ل ي ل ح ت ي لف ؤ م ول م ل س م ل ا م ل ا ع ل ا ا ذ ه

ا ه ر ش من ت د ق ي ت ل ا ل ؤ م ك و.ل ه و ت ا ب و ع ص ل ا ك ل ت ز و ا ج ت لف ؤ م ل ا ل و ا ح و ي ر ش خ م ز ل ا ت ا لف ؤ م ل ة ق ب ا س جل ت ح ن.ي ي و ا ن ع ل ا ث ح ب ل ا ي ف ت قدم و

د ح ا و ن ا و ن ع ن م ر ث ك أ ب ة ر و نه أل ي ر ش خ م ز ل لا ؤ م ل ة وع ن ت م و.لع ل ا ا ذ ه لف ؤ م ل ا م د قخ ا ي س ل ا ي ف ه ء ا ر آ م ي د ق ت ل ي ر لش ؤ م ل ض ر

ا ه ر و ه ظ ي.ل ر ش خ م ز ل ا ن و ك ب ا ب س أ سر ف ي ت ا لف ؤ م ل ا ك ل ت ل ي خ ي ر ا ت

ي د ال ي م ل ا ر ش ع ي ن ا ث ل ا ن ر ق ل يا و غ ل سر ف م ر .ه

ية س ا س أل ا ا:ت ة غ ل ل ا ، ن آ ر ق ل ا ر ي س ف ت ، ت لا ؤ م ل ا ف ي ن ص ت ، ي ر ،ش ة ي ب ر ع ل

ية و ح ن ل ا ب ت ك يل ن ي د ل ا ب




29

Dr Enes Karić, professor

THE WORKS OF ABÛ L-QÂSIM MAÕ MÚDIBN ‘UMAR AZ-ZAMAÊ ŠARÍ(A SHORT BIBLIOGRAPGY)

SUMMARY

This paper is a short bibliographical register of Az-Zamaêšarī'sworks and their systematic classification. The author draws attentionto m any d ifficulties in detection o f m anuscripts of this Is lamicclassic as well as t hose works which have been already published.He has tried to solve that problem by referring to the already donebibliographical surveys of the vast Az-Zamaêšarī's opus.

The pa per show s va rious he adlines of t he sam e Az-Zamaêšarī's works, which are sometimes known under the variousheadlines and titles. This survey of Az-Zamaêšarī's works has alsoserved the author to present his views on t he time context of their occurrence. The very historical context of these works explain rhereasons w hy Az-Zamaêšarī is the most significant linguisticcommentator of Qur'an in the first part of the twelfth century AD.

Key words: Az-Zamaêšarī, classification of works,interpretation of Qur'an, Arabic l anguage, theological w orks,grammar works.




30



Dž.LATIĆ, „Kur'an s prijevodom na bosanski jezik“ Esada Durakovića:„sazrijevanje prevodilačkog iskustva“

31

Dr. Džemal Latić,

vanredni profesor

„KUR'AN S PRIJEVODOM NA BOSANSKI JEZIK“ESADA DURAKOVIĆA:

“SAZRIJEVANJE PREVODILAČKOGISKUSTVA“

SAŽETAK

U ovom radu autor kritički analizira stilske dometeposljednjeg prijevoda Kur'ana na bosanski jezik koga jesačinio vodeći bh. orijentalist Esad Duraković. U radu seposebno razmatra i mplementacija st ilskih ciljeva uprevedenom tekstu Kur'ana koje je Duraković iznio usvome „Zapisu prevodioca“. Autor teksta se u nastavkubavi odn osom pr ijevoda i Izvornika s a s tilske s traneodustajući od komparativno-kontrastivne s tilografijskeanalize ovo g i os talih prijevoda K ur'ana na b osanski isrodne jezike.

Ključne riječi: argumentativnost s tila, s tilska do minanta,stilogenost, sakralni tekst, monorima, unutarnji ritam, reduplikacijaveznika...




32

Godine 2004. u i zdanju s arajevske „ Svjetlosti“ poj avio s enovi pr ijevod K ur'ana s a rapskog na bos anski j ezik a kademikaEsada Durakovića, univerzitetskog profesora i vodećeg bh.orijentalista danas. Taj je prijevod dugo najavljivan, a još duže jezrio u D urakovićevoj prevodilačkoj radionici. Prešutjeti ga ustilističkim analizama naših prijevoda Kur'ana značilo bi izdatipozvanje, a oc jenjivati ga bit će teško zbog jednog jednostavnograzloga: zato što je autor u svome „Zapisu prevodioca“, stavljenomna kr aj nj egovoga ž ivotnog dj ela, una prijed obj asnio s vojprevodilački postupak i, što je još važnije, držao se toga postupka:analitičaru je ostalo malo prostora za ispisivanje stilističke ocjene.

Za historiju teorije prevođenja Kur'ana na bosanskijezik odbitne su važnosti slijedećih nekoliko Durakovićevih teza: 1) daKur'an nije umjetničko djelo; 2) da njegov stil nije estetski već„ar gumentativan“; 3) da Kur'an podvlači rječitost kao Božanski dar čovjeku i da istrajava na stilogenosti svoga izraza; 4) da je Kur'anjedinstven i s a s tanovišta f orme u kojoj s e ob javljuje „ UzvišenaSadržina“; 5) da je id eologija or ijentalizma upor no potcrtavalaknjiževnoumjetničku prirodu kur'anskoga Teksta kako biopovrgavala njegovo Božansko porijeklo, što je kod muslimanskihprevodilaca izazivalo strah zbog koga su oni odustajali da u svojimprijevodima zahvataju nj egovu e stetsku di menziju; t aj s trah j e, u

bosanskom slučaju, znao da odvede neke naše prijevode u „stilskudepresivnost“ i „trivijalne forme.“Sam Durak ović priznaje da je bio u intenzivnoj komunikaciji

sa svim našim prijevodima Kur'ana koji su mu prethodili. On ističeda su te pr ijevode radili mahom teolozi, koji su sebi kao osnovniprevodilački cilj postavljali prenošenje kur'anskih značenja.Duraković je inova tivan i po tom e š to sržni te rmin iz s emantikeKur'ana,me'ani, prevodi kao: motivi, a ne: smislovi ili značenjaKur'ana. Ono sa čime se ne možemo složiti jeste što je neoprezno,bez provjere, Korkuta „optužio“ da je svome prijevodu dao naslov:Kur' an s prijevodom značenja.Naslov K orkutovog pr ijevoda j e:




33

Kur'an – Preveo Besim Korkut;„Prevod značenja Kur'ana“ je

naslov n jegovog pr ijevoda koga s u da li ur ednici E l-Kalemovaizdanja nakon što su se okončale diskusije o tome prijevodu– kadaje pr evodilac već bio na Ahiretu. Taj naslov je zaista datneoprezno, i sa njim se, prema našoj pretpostavci, ne bi s ložio nirahmetli Korkut: kako je, naime, moguće prevesti: u neki drugijezik prenijetisva značenja Allahove Knjige? To je nemoguće, itoga j e svj estan s vaki prevodilac, učeni Korkut svakako! Aspomenuti na slovostavlja mogućnost da s e nji me misli n aprijevod svih značenja Kur'ana.

Osim prijevoda Kur'ana o kojima je bilo riječi u ovoj studijiDuraković kaže da je komunicirao i sa još dva prijevoda: MustafeMlive (Bugojno, 1994.) i Rame Atajića (Munchen, 2001.), i iznosisvoju opću ocjenu: da je prijevod Enesa Karića „najzreliji“; „sočnijezik Karićeva prijevoda i uočljiva ritmizacija teksta predstavljaiskorak u odnosu na sve zatečene prijevode,“ kaže on.

Ovom posljednjom ocjenom Duraković nas uvodi u razlogezašto se (i) on odlučio na veliki korak prevođenja Teksta posljednjeBožije Objave, a glavni se sastoji u „relativnoj zasićenosti jednevrste prevođenja Kur'ana na bosanski jezik,“ pri čemu misli naprevođenje Kur'ana prvenstveno radi prenošenja njegovih smislova /motiva ( me'ani), na „interpretativno,“ „tefsirsko“ prevođenjeizvor nika, „a to su već ozbiljna ogrješenja o neke druge važne

slojeve teksta.“Koliko su se – ako su se – Korkut i Karić ogriješili o slojeveTeksta na koje misli Duraković? da li je Karić napravio iskorak uodnosu na K orkuta u s vekolikom z ahvatanju f orme i U zvišeneSadržine Izvornika, posebno u pogledu „ritmizacije teksta“? da li jeDuraković svojom generalnom ocjenom naših prijevoda K ur'anapotcijenio Korkutov prijevod? da li je Duraković napravio iskorak u odnosu na Karića i Korkuta?– to s u pitanja z a pos ebnekomparativno-kontrastivne stilografijske analize. Ovdje će bitiriječi o Durakovićevom originalnom, samostalnom prevodilačkomostvarenju u odnosu na Izvornik.




35

raznovrsne monorime u nutar n jihove c jeline. E vo p rimjera z a o ba

slučaja: a)

sura E l-Kehf se u Izvorniku ističe svojom jedinstvenomrimom gdje se ajeti završavaju na dugo -a:'iwedž a / hasena / ebed a /weled a... itd.; u Durakovića: svi se ajeti završavaju nasamoglasnik –e:iskrivljavanje / obraduje / boravit će / uze...;

b)

sura Es-Saffat u I zvorniku ima raznovrsnu monorimu: prvatri aj eta se završavaju na dugo –a:saf a / zedžr a / dhikr a;ajeti 3 -11 z avršavaju s e na s uglasnike, a li i voka li i sprednjih se identično rimuju: dugo–a pa kr atko –i:wahid / meš ar iq / kewak ib / mar id / dž anib / wasib / thaqib /lazib;slijede ajeti koji imaju jednu od na jfrekventnijih kur'anskihrima: -un i -in na svome kraju:jedhkur un / jesteskhir un / mubin / meb'uthun ...itd.; kod Durakovića: ajeti 1-4 rimujuse na –e:redove / brane / opomene / jedan je / Zemlje; ajeti5-11 imaju rimovni samoglasnički završetak –a: istok a / zvijezdama / šejtana ... itd; ajeti 12-182 završavaju se na –u:podruguju / prihvaćaju / ismijavaju ... itd.

Dobar dio posljednjeg džuza ( tridesetine) dat je u m onorimizastupljenoj tokom cijele sure. Uzmimo npr. 107. suru El-Ma'un -Dobročinstvo: u Izvorniku ona je data udvije vrste monorime: prvačetiri ajeta završavaju se na– in, odn. – im, a slijedeća tri na–un,odn. -'un; kod Durakovića je sva data u jedinstvenoj rimi: sazavršetkom na – če (valjda asocijacijom koju mu je namrijelacentralna riječ sure:siroče ?), kako slijedi:

DOBROČINSTVO

U ime Allaha svemilosnog i samilosnoga

1. Znaš li ti ko je taj što Vjeru poriče? 2.

To je onaj što tjera siroče; 3.

Da se jadnik nahrani ne podstiče!

4.

Muka će biti za klanjače-




36

5.

Za one koji se na namazu svome ne usredotoče,

6. Koji samo viđeni biti hoće 7.

I dobročinstvo bi da spriječe! I dok su u kratkim surama Durakovićeve rime uočljive, stilski

izražajne, u dugi m suram a one se t eško mogu zamijetiti, pa sepostavlja stilistički opravdano pitanje: zašto je prevodilac uopćeposezao za njima? Odgovor ćemo pronaći u autorovom Zapisu: dabi s vojim pr ijevodom da o „ naslutiti“ ljepotu I zvornika. Z atim:

nastojanje d a se os tvarizadata monorima s igurno j e ut jecalo naintenziviranje ritmičnosti prevedenoga teksta. Na svu sreću,Duraković je bio toliko svjestan op asne i vice k ojom s e kr etao usvome pr evodilačkom / umjetničkom hodu da nije zapao utrivijalnost, u stihoklepstvo, u na silje na d j ezikom, na d s vojimprevedenim tekstom. U kratkim surama njegova monorima zvučistilski i ntenzivno, nenametljivo, g otovo s pontano: um jetnik j enadjačao filologa!

Ali, ne bismo to mogli tvrditi za svaku suru: Durakovićponekada zna da padne u nadahnuću, da u svijet pusti svojanesazrela, čak, sintaksički, umjetnički, nezgrapna rješenja; unjegovom se prijevodu Kur'ana ne osjećatoliko jedinstven zamah,jedna j edina pjesnička ruka koja nadjačava filološko suverenokretanje u z nanju a koja svakoj jedinici j ezika, na s vim ni voima,prilazi s i stom snagom, s i stim marom i hakom – kao što to činineprevaziđeni bosanski učitelj prevođenja: Besim Korkut.

Kasnije ćemo dati primjere takvog Durakovićevog pada unadahnuću, slučajeve kada filolog nadjača umjetnika. No, prijetoga, pokažimo najveće umjetničke uzlete Esada Durakovića, ukojima su do izraza došli visoki zadaci koje je on sam sebi postaviou Zapisu: unutarnji ritam ajeta, ritamsku raskoš, ograničenokorišćenje inverzija, dinamizam zavisnosloženih rečenica,

reduplikaciju veznika, leksičku svježinu...: ZGASNUĆE– AL-TAKWIR




37

U ime Allaha svemilosnog i samilosnoga

1.

Kada Sunce zgasne,2.

I zvijezde kada potamne,

3.

I planine kada budu pokrenute,4.

I deve steone kada budu napuštene,

5.

I kada se sakupi zvjerinje,6.

I kada mora ognjem uskipe,

7.

I duše kada budu spojene,8. I kada bude pitana djevojčica 9.

zbog kakve krivnje umorena je,

10. I listovi-zapisi kada se otvore

11. I Nebo kada nestane,

12. I Džehennem kada bukne,

13. I Džennet kada se primakne –

14. Šta je pripremila, duša će biti obaviještena o tome.

15. Ne! Zaklinjem se zvijezdama što se skrivaju,

16. Što plove pa iz vida nestaju,

17. I tako Mi noći na izmaku,

18. I tako Mi jutra pri njegovu disanju –

19. Zaista, to je govor Izaslanika Časnoga,

20. Moćnoga, koji je cijenjen kod Gospodara al -Arša,

21. Kojega slušaju i koji Onamo ima povjerenja;

22.

A drug vaš nije luda:

23. Na obzorju jasnome on je zaista ugledao ga,24. I u vezi sa Onostranim on se ne suzdržava,

25. I Kur'an nije govor prokletog Šejtana,

26. A vi ipak idete – kuda?!

27. Kur'an nije ništa drugo do opomena svjetovima,

28. Onome od vas ko hoće da se drži Pravoga puta,

29. A vi ne možete ništa htjeti ako to ne ushtijeGospodar svjetova!

Onaj ko p oznaje ovu s uru u I zvorniku osjetit će da jeprevodilac Duraković njome, kao cjelinom, imitirao njezin ukupni




38

lirski ton i njezinu ukupnu poruku. To je jedna od onih kraćih

usplamtjelih mekkanskih s ura, z ategnutog r itma, s ne kolikoritamskih obrata, puna apokaliptičnih vizija, uz vika, z akletvi,predaha, retoričkih pitanja, apelacija...

a) leksička svježina

Već sam naslov,Zgasnuće, otkriva prevodiočevu lirskukreaciju i leksičku svježinu.Usporedimo ga sa Korkutovim mnogosiromašnijim, uobičajenim:Prestanak sjaja, ili sa Karićevimkonkretnijim, slikovitijim:Potamnjenje Sunca, ali ni Karićevnaslov ne sugerira tako impresivnu sliku utrnuća Sunčeva svjetlapred K ijametski da n, smak s vijeta. P a ka d govor imo o ovo mnaslovu, i stak nimo da to nije jedini slučaj Duarkovićeve leksičkeinovativnosti: pogledajmo i slijedeće, potpuno nove, originalnenaslove u kojima su se „izjednačili“ filolog i umjetnik, oba nasvojim vrhuncima:Raskrilnica (Fatiha), Vjetrovi koji vitlaju (Edh-Dharijat), Dan ustanuća (El -Qijame), Stradanje (El-Gašije),Razgaljivanje (El-Inširah)...,ali u suri El-Ma'ide i on pravi greškusvojih prethodnika: umjesto da ovu arapsku riječ prevede drevnombosanskom riječjuSofra,i on upotrebljava kroatizamTrpeza.

(I kada se sakupi) zvjerinje ; (i kada mora ognjem) uskipe ; (iDžehennem kada) bukne ; (i tako Mi jutra pri njegovu) disanju ; (a

drug vaš nije) luda ... - istaknute riječi, u svojim kontekstima,lek sički su svježe, stilogene, pjesničke...

b) unutarnji ritam ajeta:

on j e t oliko s tilogen u ovo m pr ijevodu s ure da s e možesmatrati njegovom stilskom dominantom. Već u prvim ajetima,vodeći se upravo za ovim stilskim sredstvom, Durakovićneuobičajeno/ nekonvencionalno / stilogeno postavlja veznik kadana različita mjesta u rečenici– iako on u I zvorniku – stilogeno za




40

prijevoda; Duraković (jednako kao i Karić) na isti način koristi oba

ova stilska sredstva.




41

د.د ع ا س م ل ا ذ ا ت س

ية ن س و ب ل ا ة غ ل ل ا ى ل إ ه ي ند د ع س شأل ت ي ف و ك ا ر ة و م ج ر ت ل ا ب ة ص ا خ ل ا ة ر ب خ

خص ل م ل ا

ى د م ل ا ث ح ب لل ح ي ن غ ال ب ل ي (ا ب و ل س أل ى )ا ل إ ة ر ي خ أل ا م ي ر ك ل ا ن آ ر ق ل ا ة مي ن س و ب ل ا ق ر ش ت س م لل ا ية ن س و ب ل دا ئ ا ق ل ش ا ت ي ف و ك ا ر و د د ع س لج.أ ا ع ي و

د ص ا ق م ل ا ق ي ق ح ية ت غ ال ب ل ي (ا ب و ل س أل ا )ةا ه ر ك ذ ي لت ا

ي ف ش ت ي ةف م ل ك م ج ر ت م ل ا ل. ص أل ا ب ة م ج ر ت ل ا ة ق ال ع ب ا ض ي أ مث ت ه ن و ة ي ح ا ن ية ل غ ال ب ل ية(ا ب و ل س أل م )ا ج ا ر ت ل ا و ة م ج ر ت ل ا ه ذ ه ل ن ر ا ق

ا ه ل ة ب ي ر ق ل ا ت ا غ ل ل ا و ية ن س و ب ل ا ة غ ل ل ا .ى

ية س ا س أل ا ن:ت ه ر ، ةب ي ب و ل س أل ا ح ج ا ر ل ا ، ب يةو ب و ل س أل ،ا دس ق م ل ا ص ن ل ا ،ف ط ع ل ا ف و ر ح ة ف ع ا ض




42

Dr Džemal Latić, associate professor

TRANSLATION OF KUR'AN IN BOSNIANLANGUAGE BY ESAD DURAKOVIĆ: MATURATION OF TRANSLATION

EXPERIENCE

SUMMARYThe author in this paper critically analyzes stylistic scopes of

the l atest t ranslation o f K ur'an i nto B osnian l anguage by t heleading Bosnian Orientalist, Esad Duraković. The work especiallytreats im plementation of s tylistic a ims in the B osnian text of Kur'an, whichDuraković presented in his „Note of the translator“.Further in the text author deals with the stylistic characteristics of the or iginal a nd t he t ranslation of K ur'an, a voiding c omparative-contrastive analysis of this and the other translations of Kur'an intoBosnian and other similar languages.

Key words:argumentation of style, stylistic dominant, sacraltext, mono-rhyme, internal rhythm, reduplication of conjunctions.




44

Ključne riječi: K ur’an, kira’eti, arapski di jalekti, sedamharfova, K urejš, Huzejl, S ekif, Hevazin, K inane, Temim, J emen,Mudar, derivacijska,fonetska, morfološka i leksičkaosnova, hemze,idgam, imala, itd.

Poznato j e da s vaki govor o na stanku i r azvoju ki ra’etskenauke počinje od hadisa osedam harfova. Značenje sintagme„sedam harfova“ bilo je predmet iscrpnih rasprava među islamskimučenjacima. J edno od najdominantnijih m išljenja j este dasedamharfova predstavlja s edam ar apskih dijalekata na koj ima j eobjavljen K ur’an. O t om a spektu kira’etâ govorimo u t ekstu koj islijedi.

Dozvola da se Kur’an uči naharfove Arapima j e pr užalaolakšicu budući da im je učenje Kur’ana na jednom dijalektupričinjavalo poteškoću. Bili su neuki, neznatan broj je znao pisati.Pošto je situacija bila takva da su pripadnici jednog plemena teškousvajali dijalekat drugog plemena, omogućeno im je čitanjeKur’ana p rema vlast itim dij alekatskim f ormama, s t im što suznačenje i smisao kur’anskoga izraza morali ostati nepromijenjeni.Tako j e pot rajalo sve dok se većina nije opismenila i prilagodilasvoj govor Poslanikovom, s.a.v.s., govoru. Kada su došli u prilikuda lakše usvajaju, pamte i artikuliraju kur’anske riječi, dozvola da

uče Kur’an shodno ranijoj olakšici bila im je uskraćena, smatraEt-Tahavi.P0F1 Ibn ‘AtijjeP1F2P kaže da P oslanikov, s .a.v.s., i skaz “ Kur’an je

objavljen nasedam harfova” znači da su u njegovu jezičku

1 Vidi: Al-Qurtubi, Abu ‘Abdullah Muh ammad b. Ah mad b. Abu Bakr b. Far h al-Ens ari al-K azraği, Al-Ğa mi’ li’ah k a mi’l-Qur’an(Obradu, reviziju i komentar uradio dr. Muh ammad Ibr a hi m al-H afna wi, a identifikaciju i provjeru hadisâ dr.

Mah mu d Ha mid ‘Ul man ) Da ru’l-h adil , Kairo, izd. II, 1996., sv. I, str. 59.2 Abu Muh ammad ‘Abdu’l-Haqq b. ‘At iyya, andalužanski pravnik malikijskeškole, muhaddis, mufessir i arapski lingvist. Obnašao dužnost kadije u ondaš-njem gradu Almeriji. Umro 481. h. g. Vidi: ’Umar Rid a Kaha la, Mu‘ğamu’l -mu’allif i n, Mu’assasa Ar-Risa la, Bejrut, 1993., sv. II, str. 59.




46

nas ( ي ف

س ا ن ka (ا žu: fi’n-nat ( ي ف

ت ا ن ili um ,(ا jesto’ekjas س) ا كي (أ

kažu:’ekjat (ت ا ي

ك Slični kolokvijalizmi ne mogu biti sastavni diokur’anskoga jezika, pogotovo što ni od pr vih generacija takvo što .(أnije zapamćeno.P3F

4 Pažljiviji osvrt na forme i strukturu autentičnih k ira’eta

govori da su oni sadržavali mnogo arapskih dijalekata, tj. većinunjih, i da se ne mogu ograničiti samo na sedam. Dijalekatskerazlike među kira’etima mogu se reducirati na četiri osnove:derivacijsku, m orfološku, fonetsku i leksičku. Za svaku osnovupojedinačno bit će navedeno po nekoliko primjera.

A) DERIVACIJSKA OSNOVA

-

Glagolja‘kufuune(ن و ف ك ع : u 138. ajetu sureEl-E‘raf (ي

ن و ف ك ع ي م و ق ى ل ع ا و ت أ فم ه ا م ك ا ه إ ا ن ل ع ج ا ى

ن و ل ه ج ت م و ق م I mi sinove Israilove preko mora prevedosmo, i oninaiđoše na jedan narod koji se kumirima svojimklanjao...

Hamza, El-Kisa’i i Halef su spomenuti glagol čitali skesrom na kafu ن ) .ka ko se i zgovaralo na di jalektu pl emena Esed ,(يعكفوČinjenica d a s u ku fanski im ami pr imjenjivali na vedeni kira’etgovori nam da je on usaglašen s dijalektom plemena Esed čiji supripadnici nastanjivali područje Kufe. Ostali kira’etski imami suprimjenjivali ve rziju dr ugih a rapskih pl emena, t j. sdammomnakafu( ن P4F.(يعكفو

5

4 Kurtubijev tefsir , n. d., sv. I, str. 62.5 Vidi: Muh ammad Muh aysin,Al-Muharr ab fi’l-qir a ’a ti’l-‘ašr wa tawğ i huhâ,Mekteba Al-Kulliyya t al-azhariyya, Kairo, 1970., sv. I, str. 250.




48

rezultat različite dijalekatske derivacije istih leksičkih osnova, o

čemu svjedoči i sljedeći, treći primjer.-

Glagol yubešširuke ( يبشرك) u 39. ajetu sure Alu Imran:

أ ن ب ا ر ح م ا ي ف ي ل ص ي ا د ي س و م ن ة م ل ك ب ا اق ر و ص ح و

ن ي ح ل ا ص ل ا ن م ا I meleki ga –dok je on klanjao stojeći u hramu–zovnuše: „Allah ti radosnu vijest zbilja za Jahjaašalje...Hamza i E l-Kisa’i su navedeni glagol čitali sfethomna ja,

sukunomna ba i dammomna šinu ostali su ga čitali s ;(يبشرك )dammom na ja, fethom na ba i kesrom na ge miniranomšinu R iječ je o dva poznata dijalekta: ge minacija (tešdid ) je .(يبشرك )hidžaska v arijanta, a nj egovo i zostavljanje (tahfif ) v arijantaplemena Tihame.P9F10

Dva kira’eta predstavljaju dvije glagolske vrste, prvu i drugu,sa istim značenjem, tj.obradovati, obveseliti, donijeti radosnuvijest ; ob lik b ez geminacije je izveden od riječiel-bišr (nasmijanost, ve selost,radost, vedrina); kaže se بشر: - يبشر - ;بشراizvedena imenica jeel-bišâre i el-bušâre, s dammomi kesromnaba, dok je geminirani oblik izveden od riječiet-tebšir , kaže se:ر بش

يبشر – را – .تبشي Imeniceel-bišr i et-tebšir u semantičkoj osnoviukazuju na vijest koja svome recipijentu mijenja izraz lica i dajemu radost.P10F

11

B) MORFOLOŠKA OSNOVA

10 Isto, sv. I, str. 121.11 Vidi: Muh ammad Muh aysin,Al-Muqtabas mine’l-lahağ a ti’l-‘arabiyya wa’l-qur’aniyya, Mekteba Al-Kulliyya t al-azhariyya, Kairo, 1979., str. 70.



Hfz. Dž.ŠOŠIĆ, Dijalekatske razlike među kiraetima

49

-

Riječkarh :u 140. ajetu sureAlu Imran (قرح )

ق م و ق ا س م د ق ف مح ا ي أل ا ك ل ت و ه ل ث م ح رم ك ن م ذ خ ت ي و ا منو نآ ذي ا ل م ع ي و س ا ن

ن ي م ا ظ ا ب ح ي ال Ako vi dopadate rana, i drugi rana dopadaju...Naslovljenu riječ ( قرح), sa određenim članom ili bez njega,

Šu‘be, Hamza, El-Kisa’i i Halef čitalisu sdammomna qafu ,(قرح )a ostali imami safethom( قرح). Riječ je o dva dijalekatska oblikakoji sadrže značenje riječiel-džerh جرح) rana. Neki kažu da – (اoblik sfethom znači:rana, dok oblik sdammom znači:bol. PremaAhfešu, radi se o dva infinitivna oblika (masdara); kaže se:قرح– يقرح P11F.قرحا –قرحا –

12 -

Riječer-ru‘b رعب ) :u 151. ajetu sureAlu Imran (ا

ل ا ب ا و ك ر ش أ ا م ب ب ع ر ا نكفرا ذي ا ب و ل ق ي ف ي ى و ث م س ئ ب و ر ا ن ا م ه ا و

ن ي م ا ظ اMi ćemo uliti strah u srca onih koji neće da vjerujuzato što druge Allahu ravnim smatraju, o kojima Onnije objavio ništa...

Riječ er-ru‘b رعب) određenu ili neodređenu, Ibn ‘Amir,El-Kisa’i, Ebu Dža‘fer i Ja‘qub čitali su sdammom ,(ا na ‘ajnu رعب) s hodno h idžaskoj di jalekatskoj v arijanti; os tali s u tu ,(اimenicu čitali sasukunom na ‘ajnu رعب) pr ema va rijanti ,(اplemena Temim, Esed i Kajs. U pitanju su dva infinitivna oblika saistim značenjem −strah خوف) Neki kažu da je oblik sasukunom .(اosnova,damma je upotrijebljena radi vokalne harmonije, sličnoriječima:‘usr i jusr /‘usur i jusur . N eki, pak, t vrde da je obl ik s

12 Abu Muh ammad Me kki b. A buTa lib a l-Qaysi,Al-Kašf ‘an wudž u hi’l-qir a ’a ti’s-seb‘, Mu’assasa Ar-Risala, Bejrut, 1984., sv. I, str. 356.




51

S obzirom na način artikulacije,hemze spada među najteže

arapske kon sonante. Z ato s u ne ka arapska pl emena bi la s klonanjegovom umekšavanju (teshil), uglavnom ona na sjeveru i zapaduArapskog poluotoka, kao što je Huzejl i stanovnici Hidžaza (Mekkei Medine); druga plemena na srednjem i istočnom dijelu Poluotoka,poput T emima, pr akticirala s u nj egov pot puni i zgovor (tahqiq).Interesantna je činjenica da je potpuni izgovor hemzetaobilježjeruralnih (beduinskih) s redina, z a r azliku od ur banih gdj e su gaumek šavali, što se može dovesti u vezu s načinom života iosobenostima društvene komunikacije.P14F15P

Pojam teshila u k ira’etskoj na uci odnosi s e n a um ekšanuartikulacijuhemzeta, mada se ponekad tim pojmom označavaju svepromjene u vezi s ar tikulacijomhemzeta, tj. četiri načina njegoveartikulacije: prenošenje نقل) ,(ا zamjena ل) بدا ال ,(ا nenaglašeniizgovor (ل تسهي i (ا izostavljanje(ف حذ .(ا

Svi navedeni načini artikulacije zastupljeni su u autentičnimkira’etima.

Prenošenje se pr imjenjuje u situaciji ka da jehemze vokalizirano, a prethodi mu stalnisukun. Tada sehemzeizostavljate se njegov vokal, svejedno da li jefetha, dammaili kesra, prenosina prethodni konsonant, npr.: أفلح إستبرق قد حي من او قل

Zamjena se vr ši ka da prije ne vokaliziranoghemzeta dođekonsonant s voka lom, pa s ehemzemijenja u waw kada je pri je

njegadamma, u elif kada je prije njegafetha i u ja kada je prijenjegakesra, npr.: ى ذن ئ لا تنا يقو ئ ا هدى تمن ا ئ ا ذى ا Što se tiče nenaglašenog izgovora i izostavljanja, takva

artikulacija se prakticira, npr., kada se između dvije riječi susretnudva voka liziranahemzeta, koja mogu biti sa istim ili različitimvokalima. Primjeri istih vokala su riječi: أحدكم ء كنتم جا إن ء ء هؤال يا أو

ئك أو

Po j ednom kira’etu izostavlja s e p rvo i li dr ugohemze, podrugom kira’etu prvo ili drugohemzeizgovara se nenaglašeno, po

15Vidi: Muh ammad Muh aysin,Al-Muqtabas, n. d., str. 84.




52

trećem kira’etu drugohemzese mijenja u harf dužine,elif , waw ili

ja, zavisno od vokala.P15F

16

-

Izhar (ر ظها i (إ idgam(م دغا (إPrakticiranjeizhara i idgama predstavlja jedan od jezičk ih

fenomena. Njime su se bavili klasični i savremeni arapski lingvisti,ustanovljavajući u vezi s tim mnoga pravila i norme, mada se nisuslagali u njihovom obrazloženju i tumačenju, pa ni u tome koja suplemena inklinirala upotrebiizhara, a koja upotrebiidgama.

Izhar u arapskom jeziku znači:pokazivanje, ispoljavanje,oč itovanjei sl.Terminološki, izhar je a rtikulacija s vakog ha rfa s hodno

njegovom ishodištu pri čemu ne smije biti nazalizacije u harfuizhara.

Leksički, idgam znači: umetanje, uklapanje, jednačenje,udvajanje, kontrakcija, asimilacijai sl.

Terminološki,idgam je jednačenje dva harfa tako da seizgovori samo jedan geminirani harf, tj. drugi harf po redoslijedu.Iako se izhar i idgam često upotrebljavaju, ipak se može

kazati da j e osnova i zgovora – izhar , budući da nije ničimuvjetovan, za razliku odidgamakoji iziskujeidentičnost , srodnost ili bliskost konsonanata.

Identičnost konsonanata (ثل تما podrazumijeva nj ihovu (اidentičnost s obzirom na ishodište i osobine (م i ;(م srodnost ( نسا تجا ) s e odnosi na i stovjetnost nj ihova i shodišta i di ferentnostnekih njihovih osobina (د iت), dok s e bliskost (رب تقا odnosi na (اblizinu njihovih ishodišta i istovjetnost nekih osobina (لi .(ر

Da bi se u kur’anskom tekstu pr imijenioidgam, uvjet je daharfovi idgama budu ne posredno j edan do dr ugog, ka ko uizgovoru, tako i u pravopisu, ili samo u pravopisu, kao npr.:هو –إنه

dva i sta harfa su međusobno odvojena u izgovoru, jer ih odvaja16 O artikulacijihemzetavidi više: Fadil Fazlić,Komparacija između Hafsovog iWeršovog kira’eta, FIN i El-Kalem, Sarajevo, 2000., str. 82-94.




53

dugi v okal pr vog, a li u pr avopisu oni n isu r azdvojeni t e j e

dozvoljena realizacijaidgama, kao što je u Es-Susijevoj predaji.Idgam nije dozvoljeno primijeniti u sljedećim situacijama: 1) k ada je harf koji se želi asimilirati lična zamjenica/damir

prvog ili drugog lica jednine, a spaja se samo s glagolima, npr.:كنت

با ترا ili ع تسم ;أفأنت2) kada je harf koji se želi asimilirati geminiran, npr.:مس

;سقر

3) kada su harfoviidgama u istoj riječi, pod uvjetom da jeprvi s vokalom a drugi sasukunom, npr.:مددت;4) kada je ishodište harfova udaljeno, što otežava realizaciju

idgama, npr.:تiن u riječi:تنا .أIdgam se dijeli na dvije vrste:veliki ر) كبي ا م دغا إل i (ا mali

( ر صغي ا م دغا إل Kod .(ا velikog idgamaoba harfa su vokalizirana,npr.: ن رمضا kodmalog idgamaprvi je sasukunom,a drugi s ;شهرvokalom, npr.:تبين ,Također.قد idgam se di jeli n apotpuni i nepotpuni. Potpuniidgam znači potpunu asimilaciju jednog u drugi harf, tj. ishodišta iosobina, npr.:ربهم z ,من a r azliku odnepotpunog idgama kada seasimilira ishodište, ali ne i osobina, npr.:ل يقو P16F.من

17 Jasno je da jeidgam jezički fenomen uzrokovan fonetskom

konstelacijom i t ežnjom za bržim izgovorom, š to je posebno bi lo

izraženo u ruralnim arapskim sredinama. Ako se uzme u obzir da seveliki broj pripadnika beduinskih plemena nastanio u iračkimpokrajinama, tada je razumljivo zašto su kufanski kira’etski imamiu svojim predajama prakticiraliidgameviše od drugih.

-

Feth فتح ) i (ا imala ة) ما إل (اFeth i imala, kao jezički fenomen, bili suprisutni u arapskom

govoru davno prije pojave islama.Feth je bio svojstven plemenima

17 O izharu i idgamuviše vidi: ‘Abdu’l-Fattah Al-Mar s afi, Hid a yetu’l-Qa ri ila tağ wid kala mi’l-Ba ri, MaktabaT ayyiba, Medina, bez godine izdanja, sv. I, s tr.231-260.




54

koja su živjela na zapadnom dijelu Arapskog poluotoka uključujući

hidžaska p lemena: K urejš, Sekif, Hevazin i K inane.Imala jekarak terizirala govor središnjih i istočnih plemena, ka o š to s u:Temim, Kajs, Esed, Taj’, Bekr b. Va’il i ‘Abdu’l-Kajs.P17F

18 Kada je objavljivan Kur’anfeth i imala su postali sastavnom

fonološkomkomponentom njegovog učenja −tilaveta. Jedan brojkira’etskih imama učestalo je primjenjivaoimalu, poput Verša, Ebu‘Amra, Hamze i E l-Kisa’ija. D rugi s u, pa k, pr eferiralifeth, ka oKalun, Ibn Kesir, Ibn ‘Amir, ‘Asim, Ebu Dža‘fer i Ja‘kub.

Pod t erminomfeth misli se na uobičajeni izgovor dugogvokalaa, mada s e u ne kim pr edajama pr imjenjuje i na kr atkomvokalua: jezik se spusti u na jniži položaj u us tima (dno usta) bezpomjeranja naprijed i li na zad, us ne s u pr i t ome u ne utralnompoložaju, a otvor usta je najveći.

Imala je artikulacija dugog ili kratkog vokalaa izmeđua i e ako je u pitanjumala imala; kodvelike imaletaj vokal se izgovaraizmeđue i i; jezik se podiže naprijed: njegov prednji dio uzdiže seu pravcu tvrdog nepca dok sam vrh dodiruje donje sjekutiće,usnesu pri tome razvučene, a otvor usta je znatno smanjen.

Postoje i d rugi f onetski f enomeni putem kojih se očitujudijalekatske razlike među kira’etima, no, o tome će biti govoranekom drugom prilikom.

D) LEKSIČKA OSNOVA

Pod leksičkom osnovom misli se na kur’anske riječi i izrazesvojstvene određenom arapskom plemenu. Najviše riječi uKur’anu, štoje sasvim logično, potječe iz leksičkebaštine plemenaKurejš. No, mnogo je izraza u Kur’anu koji potječu iz leksikedrugih plemena. Na primjer, riječel-mu‘sirat (ت ا ر ص ع م potječe iz (ا18 Vidi: Ah mad b. Muh ammad al-Bannâ,It ha f fud ala’i-l-bašar , ‘A lamu’l-kutubi Maktaba Al-Kulliyya t al-azhariyya, Bejrut i Kairo, 1987., sv. I, str. 247-248.




55

govornog područja plemena Kurejš, riječridžz ز) ج p ripada (ر

dijalektu plemena Taj’, riječes-sa’ihun(ن و ح ئ ا س plemenu Huzejl,riječhaši‘a (ا ة) ع ش ا د) plemenu Temim, riječel-‘uhud (خ و ه ع plemenu (اBenu Hanife, riječes-sufeha’(ء ا ه ف س plemenu Kinane itd.P18F (ا

19 Postavlja s e pi tanje: Zašto je Kur’an preuzeo riječi većeg

broja arapskih plemena?Moglo bi se odgovoriti da u t ome leži velika Božija mudrost.

Allahova k njiga j e zb ližila i u jedinila o ndašnja ar apska p lemena,između ostalog, i upotrebom njihovih dijalekatskih izraza, što je zanjih bila velika počast. Kur’anski govor postao j e ne prikosnovenigramatički, književni i stilistički obrazac jezičkog izražavanja za sveArape, bez obzira na njihovu regionalnu ili plemensku pripadnost.

ZAKLJUČAK

Utemeljenost ki ra’etske na uke, nj ezin na stanak i r azvoj udirektnoj su vezi sa hadisom osedam harfova. Brojna su mišljenjaislamskih učenjaka o značenju sintagmesedam harfova. Međunjima do minira m išljenje da se ta si ntagma odnos i na sedamarapskih d ijalekata na koj ima j e obj avljen K ur’an. T okomobjavljivanja K ur-’ana neukim A rapima bi lo je olakšano da učeKur’an po s vome d ijalektu, onako kako ih je poučavao Poslanik,s.a.v.s., tako da su značenje i poruka Kur’ana ostali nepromijenjeni.Međutim, zastupnici navedenog mišljenja nisu se mogli usaglasiti okojim je, zapravo,dijalektima riječ. U svakom slučaju, rani arapskidijalekti su važan faktor divergencije i primjene različitih kira’eta.Dijalekatske razlike među kira’etima mogu se reducirati na četiriosnove: deri-vacijsku, morfološku, fonetsku i leksičku. Za svaku odtih osnova moguće jenavesti m nogo pr imjera i z K ur’ana, no,

ilustracije r adi, mi s mo se z adovoljili s ne koliko primjera. Kodderivacijske osnove zapazili smo da se dijalekatske razlike među

19 Vidi više: Muh ammad Muh aysin,Al-Muqtabas, n. d., str. 112-132.




56

kira’etima de šavaju na nivou di ferentnih g lagolskih pa radigmi i

infinitivnih osnova, mada su često baziraju i na upotrebi različitihvrsta glagola. Morfološka osnova predstavlja upotrebu dva ili višeoblika jedne imenice ili glagola, što se postiže različitomvokalizacijom, odnosno z adrža-vanjem ili iz ostavljanjem voka la.Fonetska os nova uvezi je sa akustičnim/glasovnim promjenamakod izgovora određenih konsonanata, kao što je slučaj shemzetom,zatim nj ihovim je dna-čenjem i asimilacijom u druge konsonante,potpuno ili nepotpuno, zatim specifičnim izgovorom dugog ikratkog vo kalaa (imala) itd. Leksička osnova se manifestiraupotrebom riječi specifičnih za ovaj ili onaj arapski dijalekat. Nakraju, možemo konstatirati da selingvističko i tefsirsko razviđanjeprirode k ira’etskih divergencija u mnogome os lanja nadijalektološka istraživanjima arapskoga jezika iz ranog perioda.




57

د ظ ف ا د.ح ع ا س م ا رس د م ا ، ش ت ي ش و

ت ا ء ا ر ق ا ي ف ت ا ج ه ل

خص ل م ا

ي ت

ا ر ي س ف ت ا م ل ع ة وع ن ت م ا ع ج ا ر م ا ي ف ر م أل يا ر ظ ن ي ف

ن بإ ا ب س أ و ب ن ا و ج ي ف ة د ي د تع ، ت ا ء ا ر ق يا ض ق ج ص ا ن ا ت ا ء ا ر ق

ة ف ل ت خ م ة.ا ع ب س ن ع ث ي د ح ا ب ا ق ي ث و ا ط ا ب لت ك

ف ر ح ي.أ ف ، ن آ ر ق ا ل و ز ن ر ص ع ي ف ية ب ر ع ا ة غ ل ا ي ف ت ا ج ه

ة ع ي ب ط م ه ف ي ف ي س ا س أ ب ن ا ج ،و ت ا ء ا ر ق ا فن ر ح أ ة ع ب س ى ل ع ن آ ر ق ا ة ء د.ا ص ق ي و

ر ي ب ع ت ا ب ي ك ر ت ي ف يا ر و ر ض ا ر ص ن ع ت ا ء ا ر ق ا ي ن آ ر ي.ق ف ا ه ر ا ص ت خ ا ن ك م م ا ن م ت ا ج نه إ ث ح ب ا ي ف ل

س س أ ة ع ب ر أ ي:ى و غ ل ا و ي ت و ص ا و ي ف ر ص ا ل(و يا ظ ).فة ع ب ر أل ا س س أل ا ن م س ا س لأ ك ة ل ث م أ دة ع ا ن ر ك ذ ، ا.ح ض ي أ ث ح ب ا كد أ ي و

ه س ف ن ر ي س ف ت ا ن يم م ه .أ

ية س ا س أل ا ،:ت ش ي ر ق ، ف ر ح أ ة ع ب س ، ية ب ر ع ا ت ا ج ه ل ا ، ت ا ء ا

ي ف ر ص ، ي ت و ص ، ي ق ا ق ت ش ا ، ر يض و غ ،ي( ظ ة)ف ا م إ ، م ا غ د ...إ



A. FATIĆ, Metodologija, jezički opseg i izvori djelaNuzhetu'l-e'ajuni'n-newāziri fī 'ilmi'l -wudžūhi we'n -nezā'ir

59

Dr. Almir Fatić,

viši asistent

METODOLOGIJA, LEKSIČKI OPSEG IIZVORI DJELA NUZHETU'L-E'AJUNI'N-NEWĀZIRI FĪ 'ILMI'L-WUDŽŪHI WE'N-

NEZĀ'IR

SAŽETAK

Djelo Ibnu'l-Džewzija pod navedenim naslovompredstavlja svo-jevrsnu prekretnicu u pi sanju djela owudžūhu i nezā'iru Kur'ana,iako zadržava onu klasičnu tradiciju pisanja djela iz ovoga žanra, tj.u terminima lingvističkog značenja riječi i nauke tefsira. Zbog togašto Ibnu'l-Džewzī svojim djelom unosi značajne novine u pogledumetodologije pi sanja dj ela ovoga ž anra, autor detaljnije is pitujemetodologiju, leksički opseg i izvore spomenutog djela.

Ključne riječi:metodologija,wudžūh, nezā'ir




60

UVOD

Ebu‘l-Feredž I bnu'l-Džewzī jedan je od posljednjih velikihklasičnih semantičara Kur'ana. Riječ je o prvom autorukoji j edefinirao t efsirsku di sciplinuel-wudžūh we'n -nezā'ir (''nauka ovišeznačnim i jednoznačnim riječima u Kur'anu'') i uveo novenaučne standarde u pisanju djela iz ove discipline. Otuda njegovodjelo Nuzhetu'l-e'ajuni'n-newāziri fī 'ilmi'l -wudžūhi w e'n-nezā'ir predstavlja s vojevrsnu pr ekretnicu u pisanju djela owudžūhu inezā'iru Kur'ana, iako zadržava onu klasičnu tradiciju pisanja djelaiz ovoga žanra, tj. u terminima lingvističkog značenja riječi i nauketefsira. Zbog toga što Ibnu'l-Džewzī svojim djelom unosi značajnenovine u m etodologiji pisanja dj ela ovoga ž anra, u ovom r adudetaljnije ispitujemo njegovu metodologiju, osvrćemo se naleksički opseg te izvore rečenoga djela.

1. Naslov Ibnu'l-Džewzijevog djelaIbnu'l-DžewzijevoP0F

1P djelo pod na slovomNuzhetu'l-e'ajuni'n-

newāziri fī 'ilmi'l -wudžūhi we'n -nezā'ir navodi se u većinibiobibliografskih i zvora. U nekim i zvorima, kao š to j e np r. E dh-DhehebijevSijer , ovo d jelo navodi se pod na slovomEl-Wudžūhuwe'n-nezā'ir (1 tom).P1F

2P Hadži Khalīfa ga na jednome m jestu

spominje po d na slovomNuzhetu'l-e'ajuni fī 'ilmi'l -wudžūhi we'n -nezā'ir ,

P2F

3P

a na dr ugome m jestu pod na slovomNuzhetu'l-e'ajuni'n- 1 ` Abd ar-Rah mān b.` Ali b. Muh ammad b. Ali b.` Ubaydullāh b.Hammādī b. Ah mad b. Muh amad b . | a` far al -Qurašī at-Taymī al-Bakrī al-Bag dadī al-Hanbalī, poznat pod imenom Ibn al-| awzī (| amāluddin Abu l-Fara\ ) (u .597/1201.) – muhaddis, ha fiz,mufessir, fekih, vaiz, književnik, historičar,poznavalac i drugih znanstvenih disciplina. Rođen je u Bagdadu oko 510. g. poHidžri, gdje je i umro. Napisao je brojna djela (` Umar Rid ā Kahh āla, Mu \ am

al-mu' allifīn , V, Ih yā' at-turāl al- arabī, Bayrūt, s.a., 157).2 Šamsuddīn ar -Rahabī,Siyar al-a lām an -nubalā ' , XXI, Mu' assasa ar-risāla,Bayrūt, 1984, 368. 3 Ha\i Kalīfa,Kašf az -z unūn ` an asāmī l -kutub wa l-funūn , II, Dār al-fikr, s. l.,1982, 2001.




61

newāziri fī 'ilmi'l -wudžūhi we'n -nezā'ir te o njemu veli: ''Ovo djelo

je sažetak ; autor je u njemu skupio značenja lek sike K ur'anaalfabetskim slijedom, kao što je to učinio i Er -Rāgib (Isfahānī).''P3F

4

2. Metodološki pristup

Ibnu'l-Džewzijevo djeloNuzhet ima s voje pr epoznatljivemetodološke odl ike koje ga izdvajaju od dj ela koja mu prethode.Svoj metodološki pr istup I bnu'l-Džewzī je koncizno najavio uuvodu svoje knjige:

Nakon što sam stekao uvid u djela o wudžūhu i nezā'iru kojasu napisali vrsni poznavaoci kur 'anskih nauka, uvidio sam dasvaki slijedeći autor oponaša onog prethodnog i prenosinjegove riječi slijedeći ih bez ikakvog razmišljanja o ono mešto pr enosi od nj ega i li i straživanja onog a š to je dopr lo donjega...

...U suštini, učenjaci su (jedan drugoga) oponašali u navođenjuwudžūha i nezā'ira, pa sam i ja pomislio da navedem ovewudžūhe kao što su ih i oni naveli. Većina tih autora naveli sumnoga značenja i riječi, ali su neki od njih došli do netačnih ineobičnih stvari; npr. jedan od njih je u okviru riječi edh-ddurrijje naveo riječi ''dhernī,'' ''tedhrūhu'r -rijāh'' i ''mithqāludherre''; drugi je, pak, u okvir u riječi ribā spomenuo slijedeće

4 Ibid., II, 1940. - U ovom radu koristimo bejrutsko kritičko izdanje izdavačkekuće Dār al-kutub a l- ilmiyya, ob javljeno 14 21./2000. god.; i ma 334 s trane;skraćenica: Nuzha. Bi lješke z a o vo i zdanje p riredio j eKalīl al-Mans ūr.Osnovnom tekstu djela prethodi kratki uvod (o tefsirskoj disciplinial-w u\ ūh wan-naz ā ' ir , s tr. 3 -4) i ne što d uža biografija Ibn a l-| awzija (str. 5 -10). P rvuidentifikaciju (tah qīq) d jela Nuzha načinila je As-Sayyida Ma hr a n-Nisā' uIndiji (Osmanlijski univerzitet), štampano u: Dā' ira al-ma ārif al-` ul māniyya,

Hajdarabad, 1974. Također, identifikaciju predmetnog d jela ur adio je iMuh ammad` Abd al-Karīm Kāz im a r-Rid ā u Iraku (Mustansirija univerzitet),štampano u: Mu' assasa ar-risāla, Bayrūt, 1983 (Nav. prema: Sulaymān b.S ālih al-Qar ` āwī, Al-Wu\ ūh wa n -naz ā ' ir f i l-Qur ' ān al -karīm , Maktaba ar-rušd,Riyād , 1990, 84). Nažalost, ova izdanja nismo bili u prilici konsultirati.




62

riječi: ''akhdhetun rābije'', ''ribbijjūn'', ''rebā'ibukum'' i ''džennetin

bi rebwetin''.Brojne su njihove netačnosti u ovome smislu koje pametnogčovjeka, kad ih pogleda, začuđuju. U ovoj svojoj knjizisakupio sam najbolje ono što su sakupili autori (prije mene);ispustio s am i z nj e s vaku s umnju koj u s u oni na veli ipotvrdili u svojim djelima; uobličio sam je po abecednomredu i pristupio joj kao uobičajenom sažetku.P4F

5

Interesantno je da nas Ibnu'l-Džewzī o svome metodološk ompostupku informiše i na kraju knjige, tj. u svome zaključku, gdjeveli:

Ovo je završetak onoga što sam odabrao iz djela o wudžūhu inezā'iru koje su napisali prethodnici. Ispustio sam iz njih onošto ne dol ikuje da s e s pomene, a dodao t radicionalnekomentare u kojima n ema ništ a l oše. Nisam spo menuo

mišljenja mufessira o pojedinim riječima jer kad bi se o timriječima detaljno raspravljalo, onda bi se došlo do toga da bise mnoga značenja (wudžūhi) sabrala u jedno značenje, a dasmo to učinili, tada bi bila izostavljena većina značenja...P5F

6

Iz ovih uvodnih i završnih Ibnu'l-Džewzijevih riječi možemozaključiti da se on kritički osvrće na metodologiju svojihprethodnika u ovoj te fsirskoj di sciplini; z a nj ega je to''oponašateljska'' metodologija koja ne uk ljučuje angažiran pristupveć se ''bez ikakvog razmišljanja'' prenose stavovi svojihprethodnika. D akle, ka o š to j e pr vi a utor iz t e obl asti koji j eponudio uopće definicuju ove tefsirske discipline, isto tako Ibnu'l-Džewzī je i prvi autor iz oblastiwudžūha i nezā'ira Kur'ana koji jeimao kritički pristup prema djelima s vojih pr ethodnika. O naj koima uvid u tefsirsku literaturu ovoga žanra, ''uvidjet će istinitost

5 Ibnu l-| awzī , Nuzha al-a yun an-nawā z ir fī ` ilm al-wu\ ūh wa n -nazā ' ir , Dār al-kutub al- ilmiyya,Bayrūt, 2000, 11-12.6 Ibid., 315.




63

Ibnu'l-Džewzijevih riječi''P6F

7P u po gledu nj egovih prethodnika, odn.

njihovih djela.Prema n jegovom uvod u, z apažamo da Ibnu'l-Džewzī neprihvata umnožavanje ili dodavanjewudžūha (značenja) u riječima.Stoga bi logično bilo očekivati da je on izostavio nepotrebnadodavanjawudžūha u riječima ili da je izostavio ono što su drugipridodali. Međutim, ni sam Ibnu'l-Džewzī, na temelju onoga što sevidi u nj egovom dj elu, ni je s e u spio u pot punosti os loboditidodavanja u wudžūhima niti je sažeo ili i zostavio ono št o sunjegovi prethodnici pridodali, tvrdi Selwā el-'AwwāP7F8P u svome djeluzaključujući da ''uprk os nj egovoj kr itici dr ugih vi dimo da i onnavodi ono što su i oni naveli.''P8F

9 Ipak, pr imjetno j e da se I bnu'l-Džewzī kritički osvrće na

pojedine riječi, nakon što navede njezinewudžūhe , ili na jedan odnjezinihwudžūha . Ovo možemo pokazati na primjeru prveriječi uIbnu'l-Džewzijevom djelu. Svoje djelo on otpočinje riječjuع ا ب إلت ,أ

čije leksičko i kontekstualno značenje u Kur'anu objašnjava naslijedeći način:''Osnova riječiel-ittibā' jeste kada pratilac nekoga žurno prati

na njegovu putu; ova se riječ u metaforičkom smislu upotrebljavaza vjeru, razum i djelo. Mufessiri vele da u Kur'anu ova riječ imadva značenja: prvo njezino značenje je u ajetima:ده و ن

ون رع مف ه ع ـ ب ـ أت I ف Faraon ih sa vojskama svojim pratio(Tā Hā, 78) i

ه و ع ـ ب ـ أت م م ف رق ش ...paih oni u svitanje sustigoše(Eš-Šu’ar ā’, 60); dok je drugo značenje uajetima: بو ذا ع ل اورأواا و ع ـ ب ـ ت نا ذي ل نا ام و ع ب ت نا ذي ل رأا ـ ب ـ ب إذت ا ب ألس ما ب ع ـ ن و ت ذي ل لا ا و ق ال و ع ـ ب ـ ت رة ا ك ا ن أنل Kad se budu vođe odricale vođenih, i kad će im, dok patnju gledaju, sve veze njihove biti pokidane! A vođeni će

7 Salwā Muh ammad al-Awwā,Al-Wu\ ūh wa n-naz ā ' ir f i l-Qur ' āni l -karīm ,Dār aš-šurūq, Al-Qāhira, 1998,27.8 Salwā Muh ammad al -Awwā radi kao predavač Kur ' ana i H adisa n a

Univerzitetu u Birminghamu. Polje njezina naučnog interesovanja obuhvata:kur'anske i hadiske studije, klasična i moderna tumačenja Kur ' ana i lingvističkeanalize Kur ' ana i hadisa. (Nav. prema: http://www.theology.bham.ac.uk/staff/el-awa.htm, posjeta 26. 07. 2007.).9 Al- Awwā,Al-Wu\ ūh wa n -naz ā ' ir..., 27.




64

povikati: ‘'E, kad bismo samo još jedanput da se vratimo…'’(El-

Beqare, 166-167);ا ب ي ع مش ت ع ـ ب ـ ت نا ئ ;Ako budete slijedili Šuajba…'’(El-E’arāf, 90)'' ل ا ع ـ ب ـ مت ك ل ا ن ك ا ,Mi smo sljedbenici vaši bili…(Ibr āhī m إن ن;(21 و ألرذل كا ع ـ ب ـ ت .a slijede te prezreni?(Eš-Šu’ar ā’, 111)... وا

Međutim, ova podjela značenja nije ispravna; naime, riječiel-itbā' i el-ittibā' , sa tešdīdom ili sukūnom natā'u , imaju isto(vjetno)značenje.''P9F

10 Dakle, ovom posljednjom rečenicom Ibnu'l-Džewzī anulira

prethodna dva značenja riječiel-ittibā' , tj. ova riječ u Kur'anu jejednoznačna. El-'Awwā se s pravom pita zašto je Ibnu'l-Džewzī onda uopće naveo ovu riječ u svojoj knjizi, odn. zašto je nijeispustio?P10F11

P Nešto slično nalazimo i kod treće riječi ove knjige, riječiن أذا

ezan:''ء دا poziv kojim se oglašava onaj koji nečemu poziva; otudaن

se za poz iv na namaz kaže ن ذا أ

ezan. Mufessiri vele da u K ur’anuova riječ ima dva značenja (wedžhejn):

1)

poziv, pozivanje (en-nidā'): مأن ه ـ ن ـ ي ـ ؤذن أذنم ل ف م ل ا ظ ل ا ى ل هع ل ل ةا ن ع Paće glasnik njima svima poziv uputiti: ''Nek’ je prokletstvoAllahovo na one koji su zlo činili'' (El-E’arāf, 44); ؤذن أذنم ن و رق ا س مل ك إن ع ل ا ا ه ـ ت ـ ي ,A potom glasnik jedan pozva: ''O, karavano أvi ste zbilja kradljivci!'' (Jūsuf, 70); ج وأذن ا س ا ن ل ا I pozovisvijet na hadž!(El-Hadždž, 27);

2)

oglas, proglas, obavijest ( el-'ilām): نم ه وأذا ل و هورس ل ل نا Obavijest od Allaha i Njegova Poslanika…(Et-Tewbe, 3);ا ن م ا كم ا ذن آ ا لو ا ق

ن د م ي ه ''!Obaviještavamo Te da to niko od nas ne svjedoči '' ش (Fussilet, 47).Dozvoljenoje oba ova značenja ubrojiti u jedno značenje,

dakle bez podjele na ova dva značenja.''P11F

12

10 Ibnu l-| awzī,Nuzha,13.11 Al- Awwā,Al-Wu\ ūh wa n -naz ā ' ir..., 27.12 Ibnu l-| awzī,Nuzha,14-15.




66

2)

raspored riječi dat je od manjega ka većem broju njihovih

značenja, npr. u okviru konsonantaelif prvo se navode riječisa dva značenja, potom sa tri i tako redom; 3)

u većini slučajeva polisemna riječ ima veći broj značenja kojase, na koncu, završavaju leksičkim ili osnovnim značenjemodređene riječi; o riječiت ن إ ا ي

, npr ., autor na vodi da ona i madvanaest značenja, i nakon što nabraja ta značenja, za njezinoposljednje značenje veli:

''Dvanaesto značenje ove riječi jeste dolaženje /dolazak/, kaošto je to u ajetu sure Merjem (27):م ه ا وم ـ هق أت ه ف ل I noseći ga, dođeona narodu svojemu. Ili za riječر ألم autor na vodi da ona i maأosamnaest značenja te, na kraju, navodi njezino osnovno značenje:'el-emr je zapovijed kojom se nešto naređuje, zapovijeda, kao što jeto u ajetu sure En-Nahl (90): ن إ ا س إلح دلوا ع ل ا ر أم ي ه ل ل Allah naređuje ناjednoboštvo i dobročinstvo... '';P18F

19

4) novina u m etodologiji Ibnu'l-Džewzija u odnos u na njegoveprethodnike ogl eda s e u t ome š to j e pr ije svake pol isemneriječi dao njezino leksičko/osnovno značenje. Autor ž eliponuditi čitaocu leksička značenja koja određena riječ imakako bi se ona mogla komparirati sa značenjima koja ta riječima u Kur'anu te da bi se mogla zapaziti nova značenja kojase pomaljaju; kao primjer možemo navesti riječinsān , čijeleksičko značenje autor objašnjava na slijedeći način:''Insān - čovjek, pl.س ا ن i ي س ا ن Neko je rekao da je čovjek .أ

nazvanن ا س ن zato š to s e dr uži s a d rugim l judima. I bn QutejbeP19Fإ

20P

kaže: 'Ljudi su nazvaniins zato što se ukazuju, pojavljuju i vide;

19

V. Ibnu l-| awzī,Nuzha,57, 61.20 ` Abdullāh b. Muslim b. Qutayba ad-Dīnawarī (Abū Muh ammad) ( u.276./889.) -znalac različitih naučnih oblasti, kao što su: jezik, gramatika,semantika Kur ' ana, g arību l -h adit , p oezija, f ikh, historija, r atni po hodi i d r.(Kahh āla,Mu \ am..., VI, 150).




67

otuda se kaže: ذا ك س ن Vidio sam to i to.P20F آ

21P Riječi su Uzvišenog: إ

را ا ن س ن .tj -آ ب Vidio sam vatru. Prenosi se od Ibn 'Abbāsa da jerekao: 'Čovjek je nazvaninsān ت ر ص أ zato što je dao oba vezu(pokoravanja Uzvišenom Bogu) pa ju je zaboravio...'''P21F

22 Nakon ovog leksičkog objašnjenja autor navodi značenja

predmetne riječi u Kur'anu. Dakle, ovaj metod, da se prije svakepolisemne kur'anske riječi spomenute uNuzhetunavede nj ezinoleksičko značenje jeste novina koju ne susrećemo u djelima ovogažanra prije Ibnu'l-Džewzija;

5)

upotreba poezije u svrhu dokazivanja u maloj mjeri; stihovi serijetko navode; autor koristi stihoverazličitih žanrova: neki suu redžezu,P22F

23P jedni iz dž ahilijjetskog a dr ugi iz is lamskog

perioda;6)

autor u većini slučajeva navodiimenaautoriteta čija mišljenjanavodi; npr. kada objašnjava riječة م ك أ autor navodi:

''Ibn Qutejbe kaže daة م ك أ podrazumijeva znanje i djelo, jer čovjek ne biva ''mudracem'' sve dok to dvoje ne objedini.P23F

24P Ibn

FārisP24F

25P veli da je osnova riječi م ك أ

riječ ع ن م ل sprječavanje أ oduzimanje, lišavanje.''P25F

26P

Objašnjavajući riječ زي أ autor bilježi: ''Od Ibn 'Abbāsa seprenosi d aزي أ znači ة ن ا إله .poniženje, prijezir, omalovažavanje أ

21 V. Ibn Qutayba,Tafsīr g arīb al -Qur ' ān , Dār al-kutub al- ilmiyya, Bayrūt, s.a.,31.22 V. Ibid., 61.23 Prvi i n ajjednostavniji metar arapske m etrike. Nastao j e iz r imovane proze,tako što prvi polustih i drugi polustih jednog stiha imaju istu rimu.24 V. Ibn Qutayba,T afsīr g arīb ..., 32.25 Ah mad b. Fāris Zakariyyā b. Muh ammad b.Habīb al-Qazwīnī Nazīl Hamar ān

aš-Šāfī al-Mālikī, poznat pod nadimkom Ar -Rāzī (Abū l-Husayn) ( u.395./1004.) - jezikoslovaci ekspert u različitim naučnim disciplinama (Kahh āla,Mu \ am...,I, 40-41).26 V. Ibnu l-| awzī,Nuzha, 107; Abū l-Husayn Ah mad b. Fāris b. Zakariyyā,Mu \ am maqāyīs al -lug a, II, Dār al-\ īl, Bayrūt, 1991, 91.




71

4. Izvori

Većinu izvora kojima se koristio Ibnu'l-Džewzī lahko jeidentificirati zahvaljujući činjenici što ovaj autor, kako smo većistakli, navodi i mena autora koj e ci tira. Istina, u manjem obimu,primjetno je da Ibnu'l-Džewzī preuzima iz djela autora čija imenane spominje. Prema našem uvidu, Ibnu'l-Džewzī se, pored djela izoblasti wudžūha i nezā'ira koja nj emu pr ethode, u ve likoj m jerikoristio slijedećim autorima, odn. njihovim djelima:

- Ibn Q utejbe,Te'wīlu muškili'l -Kur'ān i Tefsīru garībi'l -Kur'ān;

- Ez-Zedždžādž,P33F

34P Me'āni'l -Kur'āni we i'rābuh ;

- Ibn Fāris,Mudžmelu'l-luga i Meqājīsu'l -luga;

- Ebū 'Ubejde,P34F

35P Medžāzu'l -Kur'ān ;

- Ebū 'Ubejd,P35F

36P Garību'l -hadīth ;

-

Ibnu's-Sikkīt,Islāhu'l -mentiq.

Također, Ibn'l-Džewzī iz navedenih djela preuzima i navodimišljenja i stavove znamenitih jezikoslovaca kao što su Tha'leb,P36F

37P

Asme'ī P37F

38P i Ibnu'l-Enbārī.P38F39

P

34 Ibrāhīm b. as-Sirrī b. Sahl az-Za\\ ā\ (Abū Ish āq) (u. 311./923.)- gramatičar,jezikoslovac, mufessir (Kahh āla,Mu \ am..., I, 33).35 Mu ammar b . al -Mul annā (Abū ` Ubayda) (u. 21 1./826.) - književnik,jezikoslovac, gramatičar, znalac poezije i neobičnih riječi, historije igeneaologije; rođen i umro u Basri; napisao veliki broj djela (Ibid., XII, 309). 36 Al-Qāsim b. Salām (AbūUbayd) (u . 222./836.) - muhaddis, ha fiz, f ekih,karija, z nalac k ur ' anskih znanosti; rođen u Heratu; učio od protagonistabasranske i kufske gramatičke škole; umro u Mekki (Ibid., VIII, 101). 37 Ah mad b. Yah yā (Abū l-` Abbās), poznat kaoLa` lab, klijent Banū Šaybāna(u. 291./903.) -gramatičar i jezikoslovac; umro u Bagdadu (Ibid., II, 203). 38

` Abd al-Malik b. Qurayb b.` Abd al-Malik b. Alī b. As ma i al-Bāhilī (AbūSa īd), poznat kao Al-As ma i (u . 2 16./830.) - književnik, je zikoslovac,gramatičar, historičar, muhaddis, fekih, metodolog islamskog prava; došao uBagdad u vrijeme Hārūna ar -Rašīda,a umro u B asri; napisao veliki broj djela(Ibid., VI, 187).




72

ZAKLJUČAK

Ibnu'l-Džewzijevo djeloNuzhetu'l-e'ajuni'n-newā'ziri fī 'ilmi'l-wudžūhi we'n -nezā'ir ima svoje prepoznatljive m etodološkeodlike ko je ga i zdvajaju od dj ela o voga ž anra koja m u prethode.Ibnu'l-Džewzī se kritički osvrće na metodologiju svojihprethodnika u ovoj te fsirskoj di sciplini; z a nj ega je to''oponašateljska'' metodologija koja ne uključuje angažirani pristupveć se ''bez ikakvog razmišljanja'' prenose stavovi svojihprethodnika. D akle, ka o š to j e pr vi a utor iz t e obl asti koji j eponudio uopće definiciju ove tefsirske discipline, isto tako Ibnu'lDžewzī je i prvi autor iz oblastiwudžūha i nezā'ira Kur'ana koji jeimao kritički pristup prema djelima svojih prethodnika. Međutim,ni sam se Ibnu'l-Džewzī, uprkos njegovoj kritici drugih, na temeljuonoga š to se vi di u njegovom dj elu, ni je u spio u po tpunostiosloboditi dodavanja uwudžūhima , niti je sažeo ili izostavio ono

što su njegovi prethodnici pridodali. Ipak, s obzirom na originalnimetodološki pr istup, d jelo I bnu'l-Džawzija p redstavlja svo jevrsnuprekretnicu u pisanju djela iz oblasti wudžūha i nezā'ira Kur'ana.

39 Muhammad b. a l-Qāsim b. Muhammad b. Baššār Abū Bakr al-Anbārī (u.328./904.) - jedan od na jznanijih l judi s voga v remena u književnosti i je ziku;najviše od svih poznavao poeziju i predanja... (Az-Ziriklī , Al-A lām, VI, 334).



K.K. MAHMUD SALIH,Težina slova i njihova veza sa značenjem u Kur'anu

75

Dr. Kemal Kamil Mahmud Salih,

gostujući profesor

TEŽINA SLOVA I NJIHOVA VEZA SA ZNAČENJEM U KUR'ANU

SAŽETAK

Ko čita tekst plemenitoga Kur'ana, naići će na neke ajete kojizadaju izgovorne teškoće. Može mu se učiniti da takva pojavaizlazi iz o kvira, kod A r apa dobroznane, jezičkepravilnosti .Međutim, dubljim pronicanjem u semantičku sadržinu takvih ajeta,kao i u povode njihovog objavljivanja, uvjerit će se da im izgovor

oponaša željeno značenje. Uvjerit će se da je tateškoća namjerna.Na t o kom entatori K ur'ana ukazuju prilikom tumačenja ianaliziranja t ak vih mjesta u Tekstu. Kad, npr., analiziraju riječioklijevali (... ste) kao da ste za Zemlju prikovani , oni ističu daglagol teško oklijevati u sintagmi (م ت ل ق ا ث precizno opona ša ,(اznačenje, jer svojim izgovorom opisuje fizički težak i mlitavorganizam, s kojim se osoba sporo i s naporom, jedva kreće. Kad bitakva riječ bila zamijenjena nekom drugom, ona ne bi imala takvuljepotu izgovora, niti sklad u sklopu leksike Kur'ana. Slično semože reči za mnogobrojne ajete.




76

UVOD

Hvala A llahu, G ospodaru s vjetova, koj i u Svojoj K njizi(Junus, 53.) kaže:Oni te zapitkuju: "Da li je istina da će ono biti?" Reci: "Jest, Gospodara mi moga, zaista je istina i vi nećete moćiumaći!“ Neka j e sal avat-i selam na najboljeg među l judima,Muhammeda,, s.a.v.s., na njegovu porodicu, prijetelje i sve one kojibudu slijedili njegov put do Sudnjega dana.

Kur'an je vječita mudžiza, za svako doba i na svim jezicima.U krivu je onaj koji smatra da je ta nadnaravnost vezana samo zaarapsk i jezik budući da je islam vjera cijelog čovječanstva. To nijevjera samo onih koji govore arapskim jezikom, nego vjera baštinikasvih jezika, čak i onih koji robuju materiji. Naime, kada godučenjaci otkriju nešto što je po njihovome mišljenju novo, osnovuza to mogu naći u Allahovoj, dž.š., Knjizi. S tim u vezi, Allah,dž.š., u K ur'anu ( Al-An'am, 38.) ka že:...u Knjizi Mi nismo ništa

izostavili – i sakupiće se poslije pred Gospodarom svojim.Jedan od v idova nj egove na dnaravnosti je i visok s tepen

rječitosti koji je predstavljao izazov narodu koji se ponosio svojomekspresivnom sposobnošću. Međutim, svjesni ljepote kur'anskogteksta, nisu bili u stanju da donesu nijedno njemu slično manje iliveće poglavlje (suru). Dakle, i pored njihove izvanredneekspresivne s posobnosti, z nali s u da s e ne mogu nos iti s t im

izazovom. Štaviše, one od njih koji su čuli jedan kur'anski ajetobuzimala je njegova draž i ugodnost. To se desilo Al-Walidu b.Al-Mugirau kada su ga poslali da sluša ono s čime je došaoAllahov P oslanik, s .a.v.s., ka ko b i t o ob ezvrijedili i obe snažili.Naime, on se vratio obrativši im se sljedećim riječima: „Tako miBoga! Ugodno je i dražesno! Zlatom presvučeno! Plodonosno iobilno! Vrhuni i nad njim se ništa ne uzdiže.“

Isti je slučaj i s 'Umarom b. al-Hattabom koji je primio islamkada je čuo neke ajete iz sure Ta Ha. Naime, ti su ga ajeti iz silnikakoji je htio ubiti svoju sestru pretvorili u čovjeka koji je razdvajaoistinu od neistine.




77

Prema tome, nisu nadnaravne samo kur'anske riječi;

nadnaravanje i način na koji se u njemu grupišu suglasnici, kao iprimjena (upotreba) njihovih vokala, kada su teški (komplikovaniza izgovor) ili, pak, lahki (jednostavni). S tim u vezi, Al-Rafi'i veli:„Ako dobro razmotrite kur'anske izraze i način njihovog nizanja,vidjet ćete kako njihovi vokali dolaze u položaju i formi kao i samisuglasnici, jedni drugima su prilagođeni i adaptirani, međusobno sepodupiru i oslanjaju, uvijek su u s kladu i harmoniji sa zvukovimasuglasnika te ih prate u muzičkoj kompoziciji.“

Nije m i na mjera da ovdj e r azmatram kur 'anske i zraze iznačenja, nego mi je cilj da se pozabavim retoričkom težinomnekih izraza te da ukažem na pogrešku klasičnih učenjaka uprimjeni pravila na kur'anskom tekstu, imajući u vidu da se pravilapodvrgavaju ispitivanju na osnovu Kur'ana, a ne obrnuto.

UZROK TEŽINE RIJEČI

Većina klasičnih učenjaka iz oblasti retorike smatra da jeblizina ili udaljenost mjesta artikulacije glasova uzrok težine riječite to ubrajaju u ružne pojave kod izgovora, nazivajući toinkompatibilnošću (netrpeljivošću) među suglasnicima i tvrdeći daje to obilježje riječi koje je čini teškom za jezik i izgovor.

Iz tog bi se dalo zaključiti da je težina za jezik i izgovor mahana koja riječ izvodi iz okvira jezičke pravilnosti. O definiciji uvezi s inkompatibilnošću (netrpeljivošću) među suglasnicima dalobi se diskutovati imajući u vidu da ta težina (za jezik i izgovor)nekada nije mahana i nedostatak, nego jedno od obilježja rječitosti.

Primjetno je da se mnogi savremeni učenjaci, prilikompr oučavanja ovog segmenta retorike, povode za onim klasičnim u

njegovom definisanju, i ako s u m noge n jihove de finicije ikritikovali. Međutim, oni se pri tome, kao dokazom retoričkenepravilnosti datih riječi, ne zadovoljavaju samo njihovom težinom




78

(za j ezik i izgovor), nego sud o tome prepuštaju i „osjećaju za

prepoznavanje onoga što je u riječima retorički ispravno.“P0F

1P

Učenjaci su uvidjeli podudarnost između arapskih slova(suglasnika) i nj ihove s emantike t e nj ihovu s posobnost uintuicijskom (sugestijskom) izražavanju, „jer njih u vezi sa svakimslovom ni je i nteresovalo s amo da j e t o z vuk ( glas), nego i t o d azvuk svakog slova izražava neko značenje te da se arapska riječsastoji od te zvukovne (glasovne) materije koja se može raščlanitina niz izražajnih slova (slova koja imaju svoja značenja). Naime,svako od tih slova je nezavisno u izražavanju posebnog značenjasve dok je nezavisno i u artikulisanju posebnog zvuka. Svako slovoima svoju sjenu i emanaciju s obzirom da svako od nj ih ima svojeho i pr ojekciju, a utvrđivanje ekspresivne vrijednosti prostog(jednog) zvuka, pod kojim se podrazumijeva jedno slovo u riječi,poput je utvrđivanja te vrijednosti kod složenog (kompleksnog)zvuka.“P1F

2 Prema tome, kada je u pi tanju de finisanje inkompatibilnosti

(netrpeljivosti) među suglasnicima, može se reći da je to obilježjekoje riječ izvodi iz okvira retoričke ispravnosti zbog toga što onane odražava željeno značenje, „imajući u vidu da riječi nisu samesebi cilj nego su tu da budu indicija značenja. Kada to, pak, nijeslučaj ili se u vezi s tim nešto poremeti, obilježja kojima se inačeodlikuju ne uzimaju se u obz ir,tako da ni lahkoća (jednostavnost)

ni težina (komplikovanost) u tom slučaju nemaju nikakav značaj.“P2F

3

Učenjaci, dakle, kao što sam već kazao, blizinu iliudaljenostmjesta artikulacije glasova smatraju uzrokom težine (riječi).Međutim, Kur'an ostaje utočište kojem pribjegavamo prirazmatranju pravila koje ne prihvata ni razum ni duša, imajući uvidu da je on izvor koji ne presušuje i o kojem autor djelaI'džaz al-Qur'an wa al-balaga al-nabawiyya kaže: „ Ako s e u ku r'anskoj

1 Al-Subki,'Arus al-afrah , tom I, s tr. 80.; Muhammad Abu Musa,Hasa'is al-tarakib ; Yahya Muhammad Yahya,Dirasat wa tatbiqat fi 'ilm al-ma'ani .2 Subhi al-Salih,Dirasat fi fiqh al-luga , str. 142.3 Abdulqahir al-Džurdžani,Dala'il al-i'džaz .




79

kompoziciji s uglasnici s a s vojim z vukom, vok alima i pol ožajem

smatraju semantičkom indicijom, onda je nemoguće da se u njemunađe nešto što se može nazvati riječju koja je suvišna, slovom k ojeje nejasno te nečim što je umetnuto ili kontradiktorno.“P3F

4P

Jedan od savremenih učenjaka se dotakao značaja ivrijednosti slova te veli: „Kada slušaš kur'anska slova artikulisana unjihovom pravom ishodištu, osjećaš kako se u riječima i ajetimaskladnoi harmonično nižu jedno za drugim; jedno bubnja a drugozviždi, jedno se gubi a drugo ističe, jedno je prigušeno a drugoglasno ( povišeno). U t ome s e s astoji l jepota kur'anskoga j ezika.Ona se jasno i precizno očituje ljudima u toj raznovrsnojharmoničnojskupini koj a obj edinjuje bl agost i ž estinu, gr ubost isaosjećanje, tajanstvenost i otvorenost. I upravo su taj neobjašnjivisklad i harmonija, ta glasovna struktura i ta jezička ljepota bilibarijera ko ja j e št itila Kur'an, jer da se u njemu našlo nešto odgovora ljudi, ostao bi bez svoje draži i ljepote te bi bila poremećenanjegova kompozicija.“P4F

5P

TEŽINA SLOVA I NJEN UTJECAJ NAZNAČENJE

Proučavajući Kur'an, možemo vidjeti kako u njemu postojeriječi u kojima se sastaju tri grlena suglasnika (guturala), ali i poredtoga one zadržavaju svoju ljepotu i blistavost. Takva je, npr., riječa'had u sljedećim Allahovim, dž.š., riječima:O, sinovi Ademovi,zar vam nisam naredio (a'had ): "Ne klanjajte se šejtanu on vam jeneprijatelj otvoreni?!“ P5F

6 Ishodište s va t ri uovoj riječi upotrijebljena suglasnika je

jedno, a to je grlo (ždrijelo). Međutim, za nju se i dalje može samo

4 I'džaz al-Qur'an wa al-balaga al-nabawiyya , str. 224-225.5 Bakri Šayh Amin,Al-Ta'bir al-fanni fi al-Qur'an , Dar al-šuruq, str. 186.6 Ya Sin, 60.




80

reći da se, kao i sve ostale riječi u Kur'anu, odlikuje najvišim

stepenom retoričke ispravnosti imajući u vidu da se u ovom slučajupod riječju'ahd podrazumijevavasijjet (savjet, preporuka), tako dabi značenje navedenog ajeta bilo: „Zar vas nisam savjetovao iposredstvom poslanika vas obavijestio da se ne klanjate šejtanu, tj.da mu ne budete poslušni u neposlušnosti prema Meni?!“P6F

7P

Bliskost suglasnika i n jihovo artikulisanje u i stom ishodištusugerira značenje i vodi željenom cilju. Te indicije ne možepriskrbiti nijedna druga riječ imajući u vidu da riječ'ahd oslikava(reflektuje) težinu A llahovog, dž .š., s avjeta i preporuke ljudima,koja se očituje u naredbama i zab ranama u koje se ubr ajaju isljedeće Allahove, dž.š., riječi:

O, sinovi Ademovi, neka vas nikako ne zavede šejtankao što je roditelje vaše iz Dženneta izveo, skinuvši snjih odjeću njihovu da bi im stidna mjesta njihovapokazao! On vas vidi, on i vojske njegove, odakle vinjih ne vidite. Mi smo učinili šejtane zaštitnicima onihkoji vjeruju. P7F

8 ...i ne slijedite šejtanove stope, jer vam je on neprijateljočevidni! P8F

9

Ova dva i drugi kur'anski ajeti tretiraju istu tematiku, a to je,prema jednome mišljenju, ugovor s njima kada su izvedeni iz leđa(kičmi) svojih predaka i kada su posvjedočili protiv sebe, dok su to,prema drugome mišljenju racionalni i tradicionalni dokazi koji suim izneseni i koji naređuju robovanje Allahu, dž.š., a zabr anjujuono us mjereno š ejtanu, pod koj im s e podr azumijeva pos lušnostnjemu u onome na što ih navraća i što im uljepšava. I taj odnosprema šejtanu nazvan je robovanjem (ibadetom) kako bi se na taj

7 Tefsir al-Qurtubi , tom XV, str. 47.8 Al-A’raf, 27.9 Al-Baqara, 168.




81

odnos dodatno upozorilo i od nj ega odvratilo, za razliku od onog

usmjerenog prema Allahu, dž.š.P9F

10P

Isto tako, bliskost sug lasnika u mjestu artikulacije m ožesugerisati i drevnost i praiskon tog ugovora, kao u sljedećimAllahovim, dž.š., riječima:I kad je Gospodar tvoj iz kičmiAdemovih sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih daposvjedoče protiv sebe: "Zar Ja nisam Gospodar vaš?" – oni suodgovarali: "Jesi, mi svjedočimo" – i to zato da na sudnjem danune reknete: "Mi o ovome ništa nismo znali." P10F

11P Ta dr evnost

(praiskon) j e, da kle, u ovom a jetu izražena s uglasnicima koj i seartikulišu u najdubljim dijelovima govornog aparata.

Pogledajte riječyartadid u sljedećem kur'anskom ajetu:Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: "Ratovanjeu njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanje u Allaha i odvraća njeod Njegova Puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih još veći kod Allaha. A zlostavljanje je gore od od ubijanja! Oniće se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, akobudu mogli. A oni među vama koji od svoje vje re otpadnu(yartadid) i kao nevjernici umru, - njihova djela biće poništena i naovom i na onom svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, unjemu će vječno ostati. P11F

12 Ako pogledamo riječyartadid u na vedenom kur 'anskom

ajetu, vidjet ćemo da je ona u tomnegeminiranom obl iku

izražajnija i dalekosežnijeg značenja na ovome mjestu od svogageminiranog oblika obzirom da taj negeminirani oblik čini izgovor teškim, a u ovom ajetu se govori o težini otpadništva, imajući uvidu da duša pravog ( istinskog) vjernika, vjernika koji osjeti slastvjere, odbija gorčinu zablude i nevjerništva. Tim negeminiranimoblikom „ukazuje se i na to da odvraćanje vjernika od islama,ukoliko je to uopće moguće, biva samo uz zalaganje (napor)

10 Tafsir Abi al-Sa'ud , tom VII, str. 175.11 Al-A'raf, 172.12 Al-Baqara, 217.




82

nevjernika, budući da onaj koji spozna istinu t eško od nje

odstupa.“P12F

13

Prema t ome, forma o sme glagol ske vrst e (ifti'al ), koj apodrazumijeva usiljenost i pretvaranje, ukazuje na to da se od vjereodstupa samo uz negodovanje duše, imajući u vidu bol koji pratirazdvajanje od prisnog prijatelja. „Saglasnost učača (qaria ) u vezi snegeminiranim oblikom u ovom slučaju ukazuje na to da je propastuvjetovana nevjerništvom koje se očituje jezikom i doživljavasrcem,čime se aludira na oproštaj za očitovanje jezikom ukoliko jesrce si gurno i u vjereno. S dr uge strane, geminirani obl ik ukur'anskom a jetu:O, vjernici, ako neko od vas od vjere svojeotpadne (yartadda ), - pa, Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljudekoje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a premanevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće seničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće– a Allah je neizmjerno dobar i zna sve P13F

14P ukazuje na to da je sabur

(ustrajnost u vjeri)na višem stepenu od očitovanja jezikom, makar i srce bilo sigurno i uvjereno.“P14F

15 Otuda je bilo prikladno da se u gore navedenom kur'anskom

ajetu (Al-Baqara, 217.) u ve zi s poni štavanjem dj ela upot rijebikorijen hbt , imajući u vidu „da se taj korijen, između ostalog,semantički dovodi u vezu i sa slučajem u kojem se devanapasenezdrave ispaše pa se naduhne i ugine. Kur'an, dakle, na taj način

govori o poništavanju djela dovodeći u vezu čulnu (konkretnu)pojavu (pojam) s apstraktnom, odnosno dovodeći u vezupovećavanje i „nadimanje“ ništavnog djela, te u konačnici njegovo poništavanje, s povećavanjem i nadimanjem deve te u konačnicinjenim uginućem.“P15F

16P

To bi bio vid kur'anske i nadnaravnosti Allahovog Poslanika,s.a.v.s., budući da nas u ovom slučaju obavještava o otpadništvu

13 Tafsir al-tahrir wa al-tanwir , tom II, str. 332.14 Al-Maida, 54.15 Al-Biqa'i,Nazm al-durar fi tanasub al-ayat wa al-suwar , tom I, str. 189.16 Sayyid Qutb,Fi zilal al-Kur'an , tom I, str. 228.




83

koje se nije desilo u njegovom dobu nego nakon njegove smrti. Ibn

Ishaq ve li: „Nakon š to j e pr eselio A llahov P oslanik, s .a.v.s., s viArapi, s i zuzetkom oni h koj i s u g ravitirali dž amijama u M edini,Mekki i D ževvasu, odm etnuli s u s e od vj ere. U t om s vomeotpadništvu podi jelili su s e na d vije s kupine: s kupinu koj a jeodbacila i odstupila od Šerijata u cijelosti i skupinu koja je odbacilaobligatnost zekjata tvrdeći da će postiti i klanjati ali ne i davatizekjat. Z ato j e pr otiv s vih nj ih A bu B akr a l-Siddiq pove o r at t eposlao vojsku s Halidom b. al-Walidomna čelu koji se borio protivnjih i porobio ih, kao što stoji u predajama koje o tome govore.“P16F17P

Ako pogledamo značenja pojedinih konstrukcija u gorenavedenom ajetu ( Al-Baqara, 217.), vidjet ćemo da onaupotpunjavaju ciljano značenje ajeta:

Ula'ika se inače koristi kao pokazna zamjenica za ono što jedaleko od nas. Međutim, u ovom slučaju ta riječ ukazuje naudaljenost položaja onih koji čine zlo i prave nered, tj. onih koji seodriču svoje vjere te umiru kao nevjernici.P17F18

I u upotrijebljenoj jednini i množini nazire se žel jeni smisaoajeta. S t im u vezi, imam A l-Biqa'i kaže: „Lična zamjenica ujednini (huwa ), u di jelu ajeta koji prethodi konstrukcijifa ula'ika ,upotrijebljena j e d a uk aže na bi lo koj eg po jedinca, dok j e ukonstrukcijifa ula'ika upotrijebljena množina zato što ponižavanjemnoštva podr azumijeva i poni žavanje s vakog poj edinca u t om

mnoštvu, ne i obratno. Te dvije zamjenice povezane su harfomfa koji ukazuje na uzrok i posljedicu, odnosno u ovom slučaju na toda su njihova djela uzrok njihovihnedaća i zlih posljedica.“P18F

19P

Habitat a'maluhum , tj. dobra djela koja su činili dok su bili uislamu postala su bezvrijedna,P19F

20P a kako duši teško pada kada sazna

da su sva dobra djela koja je počinila iščezla i nestala?!

17 Tafsir al-Qurtubi , tom VI, str. 219.18 Ruh al-ma’ani , tom II, str. 110.19 Nazm al-durar fi tanasub al-ayat wa al-suwar , tom I, str. 189.20 Ruh al-Ma'ani , tom II, str. 110.




84

Pogledajte riječtaradtuhum u sljedećim riječima Nuha, a.s.:

O, narode moj! Ko bi me od Allaha odbranio kad bi ih ja otjerao (taradtuhum )? Zašto se ne urazumite? P20F

21P Ove riječi su povezane s

otvorenim preklinjanjem u ranijim ajetima, u kontekstu u kojem seopominje i upozorava n a A llahovu, dž .š., moć i autoritet, nakončega Nuh, a.s., kaže: „O, narode moj“, tj.: „O, vi koji ste mi međuljudima najdraži.“P21F

22 Pogledajte kons trukciju wa 'tadatu sljedećem kur'anskom

ajetu: I kad ona ču za ogovaranja njihova, posla po njih (wa'tadat), te im priredi di vane, dade svakoj od njih po nož i reče:"Izađi pred njih!" A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepotinjegovoj i po rukama svojim se porezaše; "Bože, bože!" –uskliknuše – "ovo nije čovjek, ovo je melek plemeniti!“ P22F

23 Tim i zrazom se precizno n agovještava ciljano značenje.

Naime, do upravnikove žene je stigla vijest da su je žene počeleogovarati i pripovijedati o njenoj ljubavi prema mladiću koji senalazio u njenoj kući, a to je nešto što duši bilo koje žene sigurnoteško pada. Naravno, poželjela je da brani sebe te ono što je učinila išto je i dalje nastojala učiniti, za što je u Kur'anu upotrijebljena riječi'tadat , koj a s vojom t ežinom ( u i zgovoru) uk azuje na t ežinu t ogdogađaja po nju, kao i težinu njenog plana i pripremanja za ono štoće uslijediti. Nastojala je pripremiti sve okolnosti i preduvjete koji ćenjenom planu osigurati uspjeh i koji će učiniti da i te žene osjete

žudnju za Jusufom, a.s., kao što je i ona. Taj kur'anski izraz, i poredsvoje je zgrovitosti i s ažetosti, s lika i ilu struje p rilike i okolnostiizmeđu slanja (po njih), s jedne strane, te (njihovog) odazivanja,načina sjedenja, pripremanja hrane i načina objedovanja, s drugestrane, kao i emocije i osjećanja glavnog junaka. Otuda je upotrebariječii'tadat bila prikladna za taj kontekst.

21 Hud, 30.22 Nazm al-durar , tom V, str. 61.23 Yusuf, 31.




85

VEZA RIJEČI S ONIM Š TO JE OKRUŽUJE

Al-Qadi Abduldžabbar otvoreno tvrdi da se retoričkaispravnost svodi na odnos riječi s onim što je okružuje te ono očemu tr eba voditi računa prilikom povezivanja riječi i formulisanjarečenica. Tako on kaže: „I znajda se retorička ispravnost ne očitujeu p ojedinačnim riječima nego u njihovom povezivanju na jedanposeban način. U tom povezivanju svaka riječ mora imati svojeobilježje (osobenost), koje se nekada očituje kroz način njenogpovezivanja, nekada u njenoj fleksiji, a nekada u njenom položaju.Ovim trima segmentima ne može se pridodati četvrti imajući u viduda se u tome u obzir uzima ili riječ, ili njeni vokali, ili njen položaj.O tome treba voditi računa kod svake riječi pojedinačno, a zatim ikod svih njih zajedno prilikom njihovog spajanja i povezivanja.“P23F

24 On, dakle, ovdje ukazuje na značaj riječi s obzirom na

poredak i nizanje, obim njenog slaganja i podudaranja s onim što je

okružuje, nj en pol ožaj subjekta, obj ekta i td., t e nj en pol ožaj uredoslijedu riječi u rečenici. On rečenicu posmatra kao cjelovitukonstruk ciju, s tim da ga to ne sprečava da se pozabavi i samomriječju u pogledu njene retoričke ispravnosti u jednom položaju injene manje retoričke ispravnosti u nekom drugom položaju. Takoon kaže: „Nije isključeno da riječ upotrijebljena u jednom značenjubude retorički ispravnija nego u slučaju kada je upotrijebljena unekom drugom značenju, a isto vrijedi i u slučaju kada sepromijene njeni vokali.“P24F

25P

Imam Abdulqahir u djeluDala'il al-i'džaz navodi da je jednariječ na jednome mjestu umjesna (prikladna), dok to nije slučaj i nanekom drugome mjestu. Tako on kaže: „Vidjet ćete kako vas ujednom položaju neka riječ zadivljuje, dok vam na nekom drugomemjestu teško pada i rastužuje vas.“

24 Al-Mugni , tom XVI, str. 199.25 Isto, str. 200.




86

UTJECAJ SLUHANA SUD O RETORIČKOJISPRAVNOSTI RIJEČI

Ibn a l-Asir čulu sluha prepušta sud o prikladnosti (ljepoti)

neke riječi, odnosno njenoj neprikladnosti. S tim u vezi, on kaže:„Kada bi pjesnik ili pisac htio voditi računa o mjestima artikulacijeglasova prilikom upotrebe riječi te o tome koliko su oni bliski ilirazličiti, njihov posao bi se oduljio i zakomplikovao te bi u tomeproveli mnoge dane i noći.“P25F

26P Mi smo drugačijeg mišljenja te

smatramo da u ovom kontekstu čulo sluha (samo) doživljavaljepotu riječi koje sulijepe, odnosno odurnost onih koje nisu lijepe.Neki učenjaci navode da je uzastopnost (uzastopno nizanje)

glasova bez razgraničenja među slogovima uzrok poteškoća (uizgovoru), na što također odgovor nude sljedeće Allahove, dž.š.,riječi: Zar vi mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili onošto su iskusili oni koji su vas bili i nestali? Njih su satirale

neimaštine i bolest, i toliko su bili uznemiravani da bi i poslanik, ioni koji su s njim vjerovali – uzviknuli: "Kada će već jednomAllahova pomoć!?" Eto, Allahova pomoć je zaista blizu! P26F

27 P

Oni su, dakle, bili toliko uzrujani nedaćama koje su ihsnalazile da su poslanik i oni koji su s njim vjerovali, zbog težine idugotrajnosti tih nedaća, izgubili strpljivost i kazali: „Kada će većjednom Allahova pomoć?“P27F

28P

Zbog tih nedaća i patnji te njihove dugotrajnosti, uzrujanost inezadovoljstvo je, dakle, navelo Allahovoga Poslanika, s.a.v.s, kojije od svih ljudi imao najviše povjerenja u Allahovu, dž.š., pomoć, ivjernike, koji su ga slijedili i njegovom svjetlošću bili obasjani, da,zahtijevajući je i priželjkujući, kažu: „Kada će već jednomAllahova, dž.š., pomoć?“ Postoji i kiraet (način čitanja) u kojem sekonstrukcijahatta yaqula čita hatta yaqulu , k ao da j e, d akle, upitanju pripovijedanje o nečemu i z pr ošlosti. O vdje s e, kao š to

26 Ibn al-Asir,Al-Masal al-sa'ir , Nahda Misr, tom I, str. 173.27 Al-Baqara, 214.28 Tafsir al-Baydawi , tom I, str. 498.




88

uzviknuo s riječima:Eto, Allahova pomoć je zaista blizu! imajući u

vidu da ta dva različita iskaza proizlaze iz dva različita izvora. Opisujući stanje svakog onoga koji razmišlja o Kur'anu ikojeg obuzimaju njegova značenja prilikom čitanja gore navedenogi sljedećeg kur'anskog ajeta:I kad bi poslanici gotovo nadu izgubilii pomišljali da će ih lašcima proglasiti, pomoć Naša bi im došla;Mi bismo spasili one koje smo Mi htjeli, a kazna Naša ne bimimoišla narod nevjernički! P29F

30P Sayyid Q utb ve li: „ Svaki pu t ka d

pročitam neki od ova dva ajeta, osjetim jezu od predočavanja sebistrahote i u žasa koj i j e A llahovoga P oslanika, s .a.v.s., dove o utakvo stanje, od predočavanja sebi strahote i užasa koji se krio utim brigama, od predočavanja sebi tuge i žalosti koja je u toj mjeripotresala njegovu dušu te od predočavanja sebi njegovogduševnogstanja u takvim trenucima i nepodnošljive boli koju je osjećao. Utrenucima u kojima je vladala tuga i žalost, u trenucima u kojima jetjeskoba st ezala v ratove pos lanika, u trenucima u kojima nij epreostajala ni t runka p ohranjene e nergije ... u t akvim t renucimadolazi potpuna i odlučujuća pomoć.“P30F

31P

Svako živo biće će smrt okusiti! I samo na Sudnjemdanu dobićete u potpunosti plate vaše, i ko bude od Vatre udaljen (zuhziha) i u Džennet uveden – taj jepostigao šta je želio; a život na ovom svijetu je samovarljivo naslađivanje. P31F

32

Riječ zuhziha (iz gore navedenog ajeta) u rječniku jepredstavljena kao nešto što slika prizor udaljavanja i žrtvovanja sasvim zvukovima i tome sličnim što prati takav prizor.P32F

33P

Isti je slučaj i s riječjukubkibuu sljedećemkur'anskom ajetu:Pa će i oni i oni koji su ih u zabludu doveli u nju biti bačeni(kubkibu). P33F

34P

30 Yusuf, 110.31 Fi zilal al-Qur'an , str. 2026.32 Alu Imran, 185.33 Subhi al-Salih,Mabahis fi ulum al-Qur'an , str. 335.




89

Ova riječ ima jače značenje od riječikubbu , u nastojanju da

se ukaže na to kako su grubo i okrutno bačeni (oboreni). U ovom ajetu se pod njima i onima koji su ih u zabludu dovelipodrazumijevaju božanstva i njihovi obožavaoci. U glagolukabkaba zapravo s e pona vlja gl agolkabba zbog p onavljanja n jegovogznačenja. Naime, kao da se onaj koji je (u ovom slučaju) bačen uVatru (Džehennem) stalno i iznova u nju baca k ako bi u njoj vječnoostao.P34F35

P Mi kroz odzvanjanje tog izraza skoro da čujemo zvuk

njihovog gu ranja, s udaranja, uz micanja i r ušenja ( padanja) be zikakvog reda i oba zrivosti t e zvuk nereda i z brke koj u pr oizvodinjihovo bacanje i rušenje, kao što je slučaj i s lančanim rušenjemobale ( lavine). T o j e, da kle, izraz koj i s vojim odz vanjanjemilustruje svoj smisao i značenje. Ovdje se radi o onima koji suzalutali, a s njima u Vatru bit će bačeni i svi oni koji u zablududovode. Oni i sva Iblisova vojska. Ovdje s e, da kle, r adi osveobuhvatnom generaliziranju nakon specificiranja.P35F36P

UTJECAJ DUŽINE RIJEČ I NA SUD O NJENOJRETORIČKOJ ISPRAVNOS TI

Među preduvjetima (retoričke) ispravnosti riječi Hazim i dr uginavode i to da riječ treba biti „umjerena“, odnosno da ne smije imatini malo ni mnogo slova, a „umjerena“ riječ je ona s tri slova.P36F37

S tim u vezi, Bahauddin al-Subki kaže: „Ako mnoštvo slovapriskrbljuje mnoštvo značenja, kako onda mnoštvo slova, i poredmnoštva značenja koje priskrbljuje, može biti (retorički)neispravno? K ao odgo vor, ponudi o bi h kons tataciju ka ko ni je

34 Al-Šu'ara', 94.35 Al-Itqan , tom II, str. 237;Tafsir al-Baydawi , tom IV, str. 244.36 Sayyid Qutb,Fi zilal al-Qur'an , str. 2605.37 Minhadž al-bulaga' wa siradž al-udaba' .




90

isključeno da jedna riječ ima manje značenja od druge a da ujedno

bude retorički ispravnija od nje, imajući u vidu da tri stvari čije jeodsustvo preduvjet nemaju nikakve veze sa značenjem.“P37F

38 Al-Subk i, dakle, dužim riječima pripisuje više značenja, s tim

da su one manje retorički ispravne. To mišljenje je diskutabilnoimajući u vidu da Al-Subki na taj način samo želi argumentovatiispravnost svoga mišljenja, pri čemu se poziva na to da retoričkaispravnost riječi nema nikakve veze sa značenjem: „...imajući uvidu da tri stvari čije je odsustvo preduvjet nemaju nikakve veze saznačenjem“, a ja sam priželjkivao da u njegovim riječima retoričkaispravnost, koja se dovodi u vezu s malim ili velikim brojem slova,bude pove zana ( i) s a samim značenjem. I bn D žinni go vori outjecaju izraza na samo značenje te kaže: „Kada je u pitanjudovođenje u vezu riječi s pojavama na koje podsjećaju njihoviglasovi, to je jedna široka i pr ostrana oblast te težak put kojim sekreću samo oni koji ga dobro poznaju i koji vrlo često zvukoveslova dovode u vezu s pojavama i fenomenima koje imenuju te ih snjima izjednačavaju, a to je više od onoga čemu smo mi dorasli išto mi možemo osjetiti.“P38F

39 Među najčudesnijim stvarima koje smoprimijetili u

kur'anskoj nadnaravnosti i preciznosti njegove kompozicije jeste dačovjek prvo smatra kako su njegovi izrazi podređeni njegovimznačenjima (sadržajima). Zatim se s time bolje i podrobnije

upoznaje da bi na kraju došao do zaključka kako su njegovaznačenja (sadr žaji) podređeni njegovim izrazima. Onda se i s timeustrajno i uporno bolje i podrobnije upoznaje pa zauzima oprečanstav. Čovjek se tako koleba između ta dva mišljenja, da bi to nakraju prepustio Allahu, dž.š., koji je kod A rapa stvorio instinkt za

38 Arus al-afrah , tom I, str. ???.39

Ibn Džinni,Al-Hasa'is , Matba'a al-hilal, Kairo 1331/1931., tom I, s tr. 549. -Ibn Džinni ovdje govori o tome kako su u nekim riječima glasovi raspoređenitako da odgovaraju pojavama i fenomenima koje označavaju. To nije isključenokao argument u ovom kontekstu imajući u vidu da se, zapravo, na taj način zvuk (glas) želi dovesti u vezu sa značenjem.




91

jezik, a zatim je u tome j eziku (kur'anskom) proizveo ono š to taj

instinkt čini nemoćnim imajući u vidu da je međusobna povezanostriječi i njihovih značenja, odnosno značenja i njihovih izraza, neštošto je poznato samo kada su u pi tanju uzvišena duhovna svojstva,jer m eđusobno se privlače dvije esencije koje je Allahova, dž.š.,mudrost uspješno sjedinila, tako da se u tom međusobnomprivlačenju ne može izreći sud o jednoj od njih, a da ih ne obuhvatisve zajedno.P39F

40P

Ako se osvrnemo na stvar no stanje, vidjet ćemo da u Kur'anupostoje duge riječi bez kojih dato značenje i smisao ne bi bioispravan. Takva je riječ (konstrukcija)fa sayakfikahum u sljedećemkur'anskom ajetu:Pa, ako budu vjerovali u ono u što vi vjerujete,na Pravom su Putu; a ako glave okrenu, oni su onda samo inadžije,i Allah će te sigurno od njih zaštititi (fa sayakfikahum ), jer On svečuje i sve zna. P40F

41 Ovaj kur'anski ajet tješi i umiruje vjernike te im obećava da

će ih se zaštititi i pomoći protiv njihovih protivnika. Riječima: Onsve čuje i sve zna upotpunjava se obećanje, u smislu da On čuje onošto govore i da Mu je poznata njihova iskrenost u tome te da će ihza to sigurno nagraditi, ili se upućuje prijetnja njihovimprotivnicima, u smislu da On čuje ono što javno iznose ida mu jepoznato ono što skrivaju te da će ih za to sigurno kazniti.P41F

42 Svako slovo u ovoj riječi (konstrukciji) ima svoju vrijednost.

Tako se harf sin dodaje obliku prezenta i daje mu značenje budućegvremena, pri čemu postaje njegovim dijelom te na njegane vr šinikakav utjecaj. Predstavnici basranske gramatičke škole smatrajuda je period budućeg vremena koji se izražava harfomsin uži odonoga koji se izražava partikulomsawfa .P42F

43P

40 Mustafa Sadiq al-Rafi'i,I'džaz al-Qur'an wa al-balaga al-nabawiyya , str. 48.41 Al-Baqara, 137.42 Tafsir al-Baydawi , tom I, str. 412.43 Al-Itqan , tom I, str. 474.




92

Kao da se, dakle, upotrebom harfasin umjesto česticesawfa

želi reći kako je vrijeme u kojem će se ostvariti Njegovo obećanje opomoći (pobjedi) blizu te da će zasigurno doći.U vezi s ovom riječju (konstrukcijom) Sibawayh kaže: „Harf

sin nagovještava da će se to sigurno desiti, makar i zakasnilo nekovrijeme.“P43F44

P Ili je to zbog onoga što slijedi, imajući u vidu da harf sin , kao

što je poz nato, ne pr edstavlja ni šta više od i spuštanja zr aka(otpuhivanja) nakon spominjanja onoga što vodi svađi i sukobu.Ovdje bi se, dakle, podrazumijevao sljedeći smisao: „Allah će tesigurno zaštititi od njihovih spletki i razmirica“,budući da ono štose pod time podr azumijeva ne ma v eze s oni m št o je aps traktnonego s konkretnim djelima. Promjena načina obraćanja njegovimusmjeravanjem samo Allahovome Poslaniku, s.a.v.s., iako je Allah,dž.š., i spunio Svoje obećanje priskrbljujući svima ono što jedostatno u b orbi protiv Benu Kurejze i njihovom zarobljavanju teprotjerivanju Benu al-Nadira, uslijedila je zbog toga što je AllahovPoslanik, s .a.v.s., t emelj i os lonac u svemu t ome. O n j e ni t koj apovezuje srca vjernika te ono š to za cilj imaju spletke nevjernika.Nadalje, ovdje se obraćanje usmjerava samo AllahovomePoslaniku, s.a.v.s., ka ko bi s e uk azalo n a t o da j e ba vljenjepitanjima r ata te pod nošenje n apora i nedaća u borbi protivneprijatelja dužnost vođa (vladara), tako da je u njegovom slučaju

Allahova, d ž.š., m ilost u ve zi s pr užanjem pomoći i zaštitepotpunija i ko mpletnija.Ova riječ (konstrukcija) je da lekosežnijaod riječi kafa zbog njenog izražavanja u formi pojačanja iintenzifikacije.P44F

45P

Takva je i riječ (konstrukcija)a nulzimukumuhau sljedećemkur'anskom ajetu:"O, narode moj," – govorio je on – "da vidimo!Ako je meni jasno ko je Gospodar moj i ako mi je On od Sebe dao

44 Al-Burhan fi ulum al-Qur'an , tom II, str. 418.45 Ruh al-ma'ani , tom I, str. 397.




93

vjerovjesništvo, a vi ste slijepi za to, zar da vas silimo (a

nulzimukumuha) da to protiv volje vaše priznate?P45F

46

Obratite pažnju na slova ove riječi i njihovo zračenje uispoljavanju napora i teškoće koje podrazumijeva prisiljavanje.Kada bismo isključili samo jedno od tih slova, to bi bio očigledannedostatak koji bi r ezultirao nepostizanjem željenog značenja. Stim u vezi, kada bismo, npr., isključili harf mim te k azali anulzikumuha ili a nulzimukum , taj bi izraz jezički bio ispravan, alibi ostao bez tog zvuka s kojim se značenje dovodi u vezu uzprisustvo h arfamim-a, k ao što b i os tao i b ez te ha rmonije isavršenstva u zvuku, imajući u vidu da je riječ, kako kaže Al-Rafi'i,korak koji značenje (smisao) čini na putu do duše. Ako se značenjena tom koraku zaustavi, biva presječeno.“P46F

47P

Vanjski smisao ovih riječi ukazuje nanjihovo potjecanje odNuha, a.s., kroz ispoljavanje odustajanja od njihovog prisiljavanja idiskutovanja s njima, kao što stoji u sljedećem kur'anskom ajetu:Ako Allah hoće da vas ostavi u zabludi, neće vam savjet mojkoristiti, ma koliko ja želio da vas savjetujem ... P47F

48P

Međutim, to se svodi na njegovu želju da ih odvrati odizbjegavanja priznanja (njegovog vjerovjesništva) t e da i hpodstakne na razmišljanje o tome, pri čemu seodbacujeprisiljavanje u slučaju njihove averzije prema tome, a neprisiljavanjeopćenito. Moguće je da se pod riječjubayyina

podrazumijeva dokaz uma koji priskrbljuje prednost i po kojem seljudi međusobno razlikuju, od kojeg zavisi mjesto i ugled kodAllaha, dž.š., i oda bir z a pos lanstvo te u strajnost i i zdržljivost unjemu u slučaju bi vanja pos lanikom. T aj doka z um a (bayyina )nevjernicima je bio skriven (nepoznat) u smislu da oni nisu poimalida se Nuh, a.s., odlikuje njime te poslanstvom u ve zi s kojim oniporiču da je među njima upravo njemu dato. Tako bi značenje ajetabilo: „ Vi smatrate da pos lanstvo dobi ja s amo ona j koj i i ma

46 Hud, 28.47 I'džaz al-Qur'an wa al-balaga al-nabawiyya , str. 221.48 Hud, 34.




94

prednost u odnosu na ostale ljude time što se samo on nečim

odlikuje. O baviješten s am da s am bolji od va s po br oju vr lina iodlika z bog koj ih m i j e G ospodar m oj povj erio po slanstvo. T ajdokaz um a (bayyina ) vama j e s kriven ( nepoznat) pa ni ste dobi liposlanstvo niti ste zn ali da j e m eni povj ereno i da se n jime j ošodlikujem tako da ste mislili da sam poput vas. Zar da vas silimo daprihvatite moje poslanstvo koje prati taj dokaz uma (bayyina ) kadaznamo da vi prema tome osjetite averziju?!“P48F

49P

Ovdje se, dakle, radi o pitanju u značenju poricanja: „Nemogu vas prisiliti da to priznate“, što znači da je namjera Nuha,a.s., bila da im odgovori.P49F

50P

Moguće je da je to pitanje u značenju potvrde (afirmacije),što jeprikladnije kontekstu raspravljanja i diskusije. U tom slučaju,riječi Nuha, a.s., predstavljaju odgovor na njihove sumnje izraženekroz tvrdnje da je on samo čovjek koji je u najboljem slučaju poputnjih i bez ikakvih prednosti u odnos u na njih, kao i nešto čime sepresijeca korijen njihovih besmislenih tvrdnji.P50F51P

Šejh Sayyid Qutb navodi da riječ (konstrukcija)anulzimukumuha slika a tmosferu pr isiljavanja (upo trebe s ile)imajući u vidu uključivanje svih tih zamjenica i njihovomeđusobno vezivanje, što podsjeća na izjednačavanje i vezivanjeonih koji osjećaju averziju s onim prema čemu je osjećaju. Tudolazi do izražaja jedna vrsta usklađenosti i uzajamne veze koja je

uzvišenija od pojavne (vanjske) ili verbalne rječitosti koju nekiistraživači Kur'ana, i ranije i danas, smatraju najvećom(najznačajnijom) vrlinom (vrijednošću) Kur'ana.P51F

52P

49 Tafsir Abi al-Sa'ud , tom IV, str. 202.50 Tafsir al-Qurtubi , tom IX, str. 25-26.51 Tafsir Abi al-Sa'ud , tom IV, str. 202.52 Al-Tasvir al-fanni fi al-Qur'an , str. 92.




95

ZAKLJUČAK

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, i neka je salavat-i selamna P osljednjeg V jerovjesnika i P oslanika t e njegovu por odicu,ashabe i sve one koji budu slijedili njegov put do Sudnjega dana.

Ovo je mali dio onoga što nas podstiče da razmišljamo okur'anskoj leksici te da uviđamo ljepotu suglasnika u Kur'anu,ljepotu njihovog položaja u riječima, kao i ljepotu položaja riječi urečenici, i u tome sam došao do nekoliko zaključaka među kojimasu najznačajniji sljedeći:

1)

Nema su mnje da A l-Qazviniju pripada značajno mjesto uarapskoj stilistici. Međutim, njegova definicijainkompatibilnosti (netrpeljivosti) među suglasnicima, iakosu je se pridržavali i slijedili neki komentatori, nema odjekameđu njima, što me podstaklo da ponudim jednu drugudefiniciju u kojoj se suglasniku unutar riječi pripisuje veza snjenim značenjem.

2)

Postoje učenjaci koji smatraju da je uzrok težine suglasnikablizina nj ihovog ishodišta (mjesta a rtikulacije). D rugismatraju da j e uz rok t ome uda ljenost nj ihovih i shodišta(mjesta artikulacije), dok to treći dovode u vezu i s blizinomi s ud aljenošću njihovih ishodišta (mjesta artikulacije).

Istina je, pak, da ni blizina ni udaljenost njihovih ishodišta(mjesta artikulacije) nije ono što riječ izvodi iz granicaretoričke ispravnosti. Naime, vrlo često se u kur'anskimajetima sast aju suglasnici bl iskog ishodišta ( mjestaartikulacije), ali i dalje daju pravo značenje, dok u slučajuda u nj ima i jedan s uglasnik bude i zmijenjen ne b ipriskrbljivali željeno značenje.

3)

U mnogim kur'anskim ajetima upotrijebljene su riječi svelikim br ojem s uglasnika il i s logova, ali s e na timpoložajima odlikuju najvišim stepenom retoričkeispravnosti.




96

4)

Neki stilističari čulo sluha smatraju pr esudnim ka da j e u

pitanju retorička ispravnost, odnosno neispravnost riječi.Međutim, tome nije dorastao svaki onaj koji čuje nego samoonaj koji je rječit, a i jedan izraz je u jednom položajuprik ladan (lijep), dok u drugom nije. Neki učenjaci riječi svelikim brojem suglasnika, bez obzira što priskrbljuju i većibroj značenja, smatraju manje retorički ispravnim izrazima.Na to ćemo odgovoriti konstatacijom da u Kur'anu postojeriječi s velikim brojem suglasnika, kao što je riječ(konstrukcija)fa sayakfikum , a nulzimukumuha i nj imaslične, umjesto kojih druge riječi ne bi priskrbljivale željenoznačenje. Tako su u Kur'anu upotrijebljene riječi koje sesastoje od dva ( ista) uzastopna sloga, a li su i da lje, poputostalih r iječi u Kur'anu, na najvišem stepenu retoričkeispravnosti.

5)

Većina takvih riječi upotrijebljena je u ajetima u kojima je

aktualno zastrašivanje:yartadid , yastarihuna , kubkibu ,zuhziha , issaqaltum , muqtadir itd.

S arapskog preveo: Amrudin Hajrić




97

ح ل ا ص د و م ح م

و ف ر ح ل ا ل مق ي ر ك ل ا ن آ ر ق ل ا ي ف ى ن ع م

م ي ح ر ل ا ن م ح ر ل ا م

ي ف ة ي و ع ص ى ل إ ي د ؤ ت ي ت ل ا ت ا بي ر ع ل ا د ن ع ا ه ب ف ر ا ع ت م ل ا ة ح ا صا ه ل و ز ن ب ب س و ، ه ي ل ع ل د ت ي ا ك ح ت ا ه ن أ د ج ي ،

ك ل ذ ل ن و ر س ف م ل ا ه ب ن ت د ق و ، د و صال ث م ف ل ي ل ح ت ل ا و ، ح ر ى:ش ل ا ع ت ه ل و ق ل ا و ض ر ع ت ي ن ي ح

ض:" ر أل ا ى ل إ ظ" ف ل ي ف ن أ ن و ر ك ذ م"ي ت ل ق ا ث ا"ا ه ن أل ، ى ن ع م ل ل ة ق ي ق د ة ي ا ك ح

م ل ا م س ج ءل ط ب ي ف م ه ن م ط ق س ي ف د ه ج ي ف ن ل ا م ج ل ا ا ذ ه ا ه ل ن ا ك ا م ل ظ ا ف ل

ة ي ن آ ر ق ل ا ت ا ي ال ا ن م ر ي ث ك ل ا




98

Dr. Kemal Kamil Mahmud Salih, visiting professor

DIFFICULTY OF PRONUNCIATION OF SOMELETTERS AND THEIR CONNECTION WITH

THE MEANING IN QUR’AN

Anyone who reads the Qur’an comes across the verses that

are di fficult t o pronounce a nd c onsiders them t o be beyond t heir original m eaning. H owever, by de tailed consideration of t heseverses and their meaning and cause of revealing, we shall come tothe conclusion that they express the desired meaning and that thesedifficulties in pronunciation are actually targeted.

Because of that the interpreters became aware of that whenthey tried to explain and analyse those verses. Such is for instance

the following Qur’anic verse:issaqaltum ila al-ard (as you've beenstuck to the ground ). Namely, the expressionissaqaltum preciselyillustrates wanted m eaning ha ving i n m ind t hat i t de scribes anexhausted b ody w hich a person hardly c arries with a great e ffortand it seems to be weary and slow. If this expression were replacedby the other it would not have the same characteristics of harmonyand be auty w hich a dorn a forementioned Qur'anic ve rse. T hisapplies to many other Qur’anic verses.

Key words: letters, ve rses, pronunciation, difficulties,meaning



Z. HASANOVIĆ, Šah Waliyullahova percepcija sunneta

99

Dr. Zuhdija Hasanović,

docent

ŠÀH WALIYULLÀHOVAPERCEPCIJA SUNNETA

SAŽETAK

Krizu m uslimanskog s vijeta,koja se posljednjih stoljećaogleda u skoro s vim pol jima l judskog dj elovanja, muslimanskiintelektualci pokušavaju prevazići na različite načine.

Za r azliku od modernista, koj i rješenja t raže u dr ugimsvjetonazorima, obnovitelji ih pokušavaju naći unutar osobnetradicije promovirajućiidžtihad , odbacujućitaklid,ustanovljavajućirazliku između vjerske i običajne prakse, insistirajući na jačanjujedinstva Ummeta, ukazujući na važnost odgoja iobrazovanja,boreći se pr otiv formalizma u ob avljanju islamskih propisa... itd., asve t o, pr venstveno, kr oz r einterpretaciju os novnih vr ela i slama.Jedan od obnovitelja, Šà h Waliyullà h ad-Dihlawi, prepoznatljiv jepo utvrđivanju razlike u normativnosti sunneta Poslanika, s.a.v.s., po

svome n astojanju p omirenja i usklađivanja brojnih proturječnihstavova, v elikom uvažavanju r anijih ge neracija i nj ihovogintelektualnog rada, ali i stavu da nije moguće vratiti točak historije i




100

da model života valjan u prošlosti ne može biti svjež i aktualan za

sva vremena.Ključne riječi:obnovitelji, reformatori, reinterpretacija Kur'anai Sunneta, idžtihad, taklid, dekadentnost, kriza, normativnost Sunneta

Glavno obi lježje m uslimansk og svijeta posljednjih stoljećajeste izražena slabost skoro na svim poljima ljudske misli i prakse.Takvo teško stanje bolno podnose muslimani širom svijeta, a veći

broj islamskih obnoviteljskih, reformističkih, ali i radikalističkihpokreta uzimaju sebiza cilj da, različitim sredstvima i metodama,promijene s ituaciju u kojoj s e m uslimani na laze i pob oljšajunjihovo duhovno, socijalno, političko i kulturno stanje.

Osamnaesto stoljeće, koje se generalno uzima kao slabijiperiod islamske povijesti, s pogledom na političku dezintegraciju idruštveno-moralni pa d, iz gleda d a je bi lo rasadnik is lamskogrevivalizma. Tokom ovog stoljeća mnogi pokreti krenuli su urazličitim dijelovima muslimanskog svijeta da preporođavajudruštvo. O vo s e na stavlja i t okom 19. s t. Da bi za ustavilidekadenciju i ulili novu vi talnost u društvo za koje su uvjereni damu vjera mora ostati središnja tačka, reformatori su se zalagali zapovratak dinamičnosti iangažiranosti.P0F

1

1. OSNOVNE TAČKEOBNOVITELJSKOG UČENJA

U modernom a rapskomejeziku, riječiø làú pokriva općuideju reforme. Kao napor, osobni ili zajednički, koji stremi, s jednestrane, da islam odredi isključivo pozivanjem na njegovavjerodostojna vrela (tj. Kur'à n i Sunnet) i, s druge strane, učini takoda život muslimana, iz ugla osobnog i društvenog, bude stvarno u

1 Više v.: http://www.ghazali.net/book2/chapter6/chapter6.html od 26. 2. 2010.

http://www.ghazali.net/book2/chapter6/chapter6.html%20od%2026.%202.%202010







101

suglasju s normama i vrednotama njihove vjere,iø làú se javlja kao

trajna činjenica u vjerskoj i kulturnoj povijesti islama.P1F

2

Obnovitelji, odnos no r eformatori u s vom dj elovanju s u s evr lo često pozivali na osnovne izvore islama. Najčešće se to bilikur'anski ajeti:

Zato, ne širite nered po zemlji nakon što je na njoj red uspostavljen! I molite Mu se sa strahopoštovanjem ič ežnjom: uistinu, Allahova milost je uvijek blizu onih

koji dobro č ine.P2F

3

...ja samo želim da popravim koliko mogu; ali mojuspjeh ovisi samo o Allahu. U Njega se uzdam i Njemuse uvijek obraćam. P3F

4 Kada su u pitanju hadisi Božijeg Poslanika, s.a.v.s., vrlo često

su s e poz ivali na ona j koj i govor i o obnovi teljima vj ere. Abù Hurayra, r.a., prenosi da je Božiji Poslanik, s.a.v.s., rekao:

"Na početku svake stotine godina Allah će, doista, slatiovome ummetu onoga koji će mu obnoviti vjeru." 4F

5 U počecima, kao i kasnije,iø làú se, u općim crtama,

poistovjećuje sa služenjem Sunnetu, budući da se smatralo da on daje najbolji uzor islamskog života, a u isto doba on pribavlja bitneobavijesti o prvotnom pravovjerju islama.5F

6 Za t eorijsku r eformu, na jprije z abilježimo da s u gl avni

reformatori bili, iznad svega, ljudi od akcije i da nisu imali mnogoslobodnog vr emenada izrade razvijena i razrađena doktrinarnadjela. Ipak, iz postojećih reformističkih kritičkih djela i komentaramogu se izložiti ove tačke učenja:

2 Nerkez Smailagić,Leksikon islama,Svjetlost, Sarajevo, 1990., str. 500.3

Qur'ān, Al-'Ar āf, 5 6. Prijevod kur'anskih a jeta: M uhammed A sad,PorukaKur'ana,(s engleskog: Hilmo Ćerimović),IC El-Kalem, Sarajevo, 2004.4 Qur'ān, Hūd, 88.5 Abū Dāwūd, Sunan,"Kitāb al-malāúì m", br. 3.740.6 N. Smailagić,nav. djelo, str. 500.




102

1.1. VraćanjeKur'anui Sunnetu i njihovo reinterpretiranje

Tema vraćanjaVrelima općeprisutna je u reformističkojliteraturi. Ona se opravdavala vjerskim i povi jesnim argumentima.Pr vi su izvučeni iz Kur'ana, a mogu se sažeti: islam je cjelovitosadržan u K ur'anu; pouka P oslanika, s .a.v.s., B ogom na dahnuta,jeste prirodna dopuna objavljene činjenice. Muslimani s e tre bajudržati onoga što je Božiji Poslanik, s.a.v.s., prenio. Za reformatore,prema tome, islamska odanost se bitno određuje odanošću ovimdvama vrelima: Objavi i Sunnetu.

Povijesni argument se ogleda u činjenici da ono što objektivnoutemeljuje povijesni uspjeh Arapa jeste islam. Kao i njihove dalekepreteče, i muslimani bi danas morali pristupiti svjetovnoj moći idoživjeti sretni moralni procvat, pod uvjetom da se naoružaju istimmoralnim uvjerenjima koja su činila veličinu i snagu preteča teda seposvete ož ivljavanju, u modernom i slamskom dr uštvu, vjerskihvrednota i općih islamskih pouka u njihovoj čistoj vjerodostojnosti.

Vraćanje osnovnim izvorima islama podrazumijevalo je injihovu reinterpretaciju. Kada je u pitanju Kur'an, oni insistiraju naneposrednom (doslovnom) tumačenju. Odbacuju bilo kakvu formuezoterijskoga tumačenja izvora (ta'wì l) argumentirajući takav stavtvrdnjom da teški tekstovi trebaju biti prihvaćeni kao sadržaj vjerebez bi lo k akvoga pokuš aja da ih se int erpretira. U vezi saSunnetom, smatraju da j e ha dis j edini f ormalni ka nal pr ijenosaPoslanikova sunneta; to ne može bi ti kons enzus m uslimanskezajednice (iç mà ), odnosno iskustvo klasičnih škola islama, na

čemu su insistirali klasični juristi, pravnici (faqì hi).6F

7

7 Više v.: Adnan Silajdžić,Muslimani u traganju za identitetom,Fakultetislamskih nauka u Sarajevu i IC El-Kalem, Sarajevo, 2006., str. 17.




103

Prihvaćajući dva temeljna vrela (Kur' à n i Sunnet ),

reformatori su živo kritizirali pravovjerne škole i njihove učenjake:škole su se općenito poistovjećivale s težnjama koj e su protivnerazumu i z nanju; on e su zaustavile i straživanja koj a j e poticaoidžtihad i time onemogućile kulturni napredak Zajednice; one su,praktički, dale prednost spoznaji fikha nad znanjem zasnovanim nadvama t emeljnim vrelima. Vraćanje njima (i predaji Preteča),prema tome, bio bi činilac jedinstva i pomirbe muslimana.7F

8

1.2. Osuda taklida

Reformatori s u j ednako ž ivo kr itizirali i du h s luganskeovisnosti o tra dicionalnim a utoritetima (po sebno u okvi rupravovjernih škola). P ojamtaklid, očito, ne primjenjuje se ni napobožno oponašanje Poslanika, s.a.v.s., ni na pristup vjerodostojnojpredaji selefa. U ovom slučaju se ne govori otaklidu, n ego oaktivnoj privrženosti Predaji Poslanika i selefa (ittibà ).Kritikataklidausmjerena je, istodobno, na tupi konformizam ihotimičnu podršku društvenim i političkimstrukturama zatvorenimza napredak i osobnu inicijativu, a sve u ime jedne nepokretne vizijereligije i k ulture. Kodmukallida religiozni ži vot sa mo j e i zrazstečenih navika i pasivnog prihvaćanja postojećeg stanja; vjerskiobredi se ograničavaju samo na verbalne formule, bez unutrašnjeg

odjeka. Z ato š to j e da vao pr ednost a rgumentu a utoriteta na š tetuindividualnog razmišljanja i iskustva,taklid je suprotan duhu islama,koji priznaje razumnim bićima sposobnost da se svjesno odlučuju.

Reformatori nisu željeli m odernizaciju ili os uvremenjivanjeislama, već preuzimanje čistog Poslanikovog islama, odnosnoonoga što je već jedanput u ranoj islamskojhistoriji os tvareno.Takvo što je bilo moguće postići jedino vraćanjem na temeljne

8 Smailagić,nav. djelo, str. 501.




104

izvore r eligijskoga a utoriteta, K ur'an i S unnet, j er je u nj ima,

smatraju oni, jedino bilo moguće pronaći izvorni ili istinski islam.8F

9

1.3. Zagovaranje idžtihada

Reformatori zagovaraju neophodnost i opravdanost obraćanja

idžtihadu, u čemu će kasnije Rešid Rida uvidjeti princip života zareligiju.9F

10 Tradicionalisti, s hvaćajući religiju (u širem smislu) kaoBožansko savršeno i dovršeno djelo,bojali su se da će vidjeti kakomoderna kritika, dočepavši se oruđaidžtihada, pot kopava bi tnuosnovu islama. Međutim, reformističko shvaćanjeidžtihada nijebez ograničavajućih uvjeta. Ponajprije,islah određuje nedodirljivopodručje, tj. područje temeljnih vjerskih zasada (‘aqà'id ),temeljnog bogoš tovlja ( ‘ib àdàt ) i vjer skih zabrana (taúr ì m d ì nì ).10F11 Na t om o dređenom području nema uopće mjestaidžtihadu.

Jedna od gl avnih i deja refor mističkog izlaganja jeste da semuslimani trebaju osobno zainteresirati za Božiju Riječ iPoslanikov, s .a.v.s., n auk koj i j e objašnjava paiz toga izvlačitiprincipe z a m oralno i duhovno r avnanje (hid à ya). O sim oveindividualne strane, idžtihad sadrži veliki interes za Zajednicu, koja

treba stalnim naporom tumačenja dva temeljna vrela odrediti općeprincipe s voje " politike" ( društvene, e konomske, va njske i td.)suglasno s temeljnim zahtjevima Kur'ana i Sunneta.

U na stavku govor imo o ka rakteristikama or todoksnogobnoviteljskog m išljenja kr oz stavove i d jela j ednog od pr vihmuslimanskih reformatora, Šà ha Waliyullà ha ad-Dihlawija.

9 Silajdžić,nav. djelo, str. 17.10 Više v.: Smailagić,nav. djelo, str. 503.11 Smailagić,nav. djelo, str. 503.




105

2. ŠÀH WALIYULLÀH AD-DIHLAWÌ

Indijski muslimani bili su prvi među islamskim narodima kojisu došli u d oticaj sa zapadnom civilizacijom, ali tek od vladavineIstočne kompanije izravni utjecaj Zapada načeo je njihov život iduh. U doba zalaska Mogulskog carstva u Indiji, u vrijeme kada semuslimanska zajednica Indopakistanskog potkontinenta suočavalasa ozbiljnim krizama: ekonomskom, političkom i duhovnom, javljase Šà h Waliyullà h ad-Dihlawì .11F

12

2.1. Osnovni biografski podaci

Ad-Dihlawì jeste ime po koj em j e poz nat Aúmad i bn‘ Abdurraúì m Abù al-Fayyà d, revolucionarni indi jski m islilac,teolog, tradicionist (muúaddið ), šerijatski pr avnik (faqì h), pr viprevodilac Kur'ana na perzijski jezik.12F

13 S očeve strane potomak je

drugog halife 'Umara ibn al-Þaññà ba.13F

14

Rođen je 21. februara 1703. god. (14. ševvala 1114.) uPhulatu, u okrugu Muzaffarnagar, kod Delhija, četiri godine prijeAurangzebove (Alemgirove) smrti. Do svoje sedme godine već jepostao hafiz Kur'ana, a do 15. kod svoga oca Šà ha ‘ Abdurraúì mastekao j e osnovno tradicionalno i racionalno znanje. U pe tnaestojgodini priključuje se derviškom redu nakšibendija, čiji je duhovni

vođa bio njegov otac. Nakon dvije godine naslijedio je svoga ocana t om p oložaju.14F

15 Poslije s mrti s voga oc a 1131/ 1719. god.preuzima vođenje škole medreseRaú ì miyya, koj u j e ut emeljionjegov ot ac Šà h ‘ Abdurraúì m. Ova institucija će u kasnijim

12 Više v.: Smailagić,nav. djelo, str. 510.; Mi'rāç Muúammad, "Šah-Velijullahovopoimanje Šeri'ata", (prijevod: Fikret Pašanović), u: Enes Karić,Tumačenje Kur'anai ideologije XX stoljeća, Bemust, Sarajevo, 2002., str. 495.13

Više v.:Dà ira al-ma' à rif al-islà miyya,Dà r al-ma'rifa, Bayrūt, (-), IX, str. 342-343.14 "Shah Waliullah",http://en.wikipedia.org/wiki/Shah_Waliullah#Books od 28.2. 2010.15 Dà ira al-ma' à rif al-islà miyya,str. 342.

http://en.wikipedia.org/wiki/Shah_Waliullah#Books






106

godinama proizvesti ve oma veliki br oj br ilijantnih i slamskih

znanstvenika i bit će preteča poznatog Dà r al-‘ ulùma uDeobandu.15F

16 Šà h Waliyullà h 1143/1731.16F

17 god. odlazi na hadž i ostaje uHidžazu 14 mjeseci p rije ne go s e vr atio u s voju do movinu1145/1732. Iskoristio j e ova j boravak u M edini da bi učio hadis ifikh od poznatih učenjaka, kao što su: Abù Tà hir Muúammad ibnIbr à hì m a l-Madani, pred kojim je učio:Al-Kutub as-sitta,Muwaññ u imam-i Mà lika,Musnad Ad-Dà rimiya iAl-Àðà r imam-iMuýammada, kao što je učio i pred‘ Abdullà hom ibn Sà limom al-Baøariyem, T àç uddì- nom a l-Qal'iyem, Wafdullà hom a -Makkiyem i dr . Pripadao j e h anefijskome mezhebu, ali je čestodavao prednost vjerodostojnim hadisima u odn osu na s tavove bi lokoga drugog.

Umro j e 20. a ugusta 1762. god. ( 26. m uharrema 1176.) .Ukopan je na Menhdijan mezarju u starom Delhiju.17F

18

2.2. Mišljenje i djelo

Šà h W aliyullà h s e v ratio s h adža u vrijeme ka da sumuslimani Indije prolazili kroz vrlo kritičnu fazu svoje povijesti,kada je cijeli njihov društveni, politički, ekonomski i duhovni životbio d obrahno urušen. Tada je počeo poučavati svoje učenikeislamskim znanostima i povjeravati im zadaću prosvjetljavanja iupoznavanja drugih s pravom naravi islama. Ipak, ostale predmeteprepustio je svojim ranijim učenicima, a sam se posvetiopodučavanju Kur'anu i Sunnetu. Razlog zbog kojeg je toliku pažnjuposvećivao izučavanju Kur'ana i Sunneta bio je taj što sumuslimani bili z aokupljeni iz učavanjem racionalnih znanosti, a u

16 The Encyclopaedia of Islam,ur. E.J. Brill, Leiden, 1997., II, str. 254-255.17 U Dà ira al-ma' à rif al-islà miyya(Dà r al-ma'rifa, B ayr ūt, ( -), IX, s tr. 3 42.)stoji da je tada imao 43 godine.18 Više v.: Smailagić,nav. djelo, str. 123.




108

ustvari, m isli da s vaka e gzistencija i zvire i z i skona, i z onoga

Jednog – Bog je jedini izvor i uzrok svega.22F

23

Šà h W aliyullà hov pokušaj da r iješiproblem slobode ifatalizma također ima pr irodu izmirenja. On kaže da je shvatanjesudbine bitan dio vjerovanja, tačnije, ko god ne vjeruju u nju, nezaslužuje biti nazvan muslimanom. Kur'an eksplicitno govori da svabića i događaji u ovom svijetu duguju svoje postojanje svjesnojstvaralačkoj moći ili Božijoj volji. Svemoguća Božija Volja potpunozahvata čitav univerzum i niko joj ne može ni za pedalj izmaći."Svako je Božanski usmjeren u skladu sa svojom naravi. To ne značida je čovjek podvrgnutsili, jer ne bi valjalo pripisati Bogu tiraniju,niti znači da čovjek ima potpunu slobodu odluke; tačnije bi bilokazati da na s O n pomaže u našim na stojanjima da djel ujemopravično, a griješimo samo zato što ne slušamo Njegovezapovijedi."23F

24 Osovina, uporište njegove filozofske misli jestevjera. Kako

je vjera, misli on, bila izvor snage i moći muslimana, pad njihovdirektan je rezultat nj ihove a patije pr ema re ligiji. Glavna mu jebriga, stoga, bila poz vati m uslimane da se vrat e i slamu. Šà hWaliyullà h je stoga posvetio sve svoje snage pročišćenju islamskihideala kako bi odgovorili zahtjevima vremena. Kur'an i Sunnet činekamen-temeljac n jegovog misaonog sistema, ali m isli d a nij emoguće vratiti točak historije i da model života valjan u prošlosti

ne može biti valjan za sva vremena.24F

25

Šà h Waliyullà h zagovara politiku oslanjanja na okvir četirijuglavnih škola islamskoga prava, tj. hanefijske, šafijske, malikijske ihanbelijske. Većina uleme kaže da jetaklid bitan; ad-Dihlawì seslaže s njima, ali ublažava tradicionalno stajalište o taklidu pa kaže:"Niko ne može imati nikakvu pr imjedbu na pojamtaklida, ali neznam ni z a j ednoga n epogrešivog i mama, ni ti vj erujem da j eodredbe bi lo koj eg od nj ih obj avio B og S am i da na s t ako

23 Više v.: M.M. Šarif,nav. djelo,II, str. 516.24 M.M. Šarif,nav. djelo,II, str. 520.25 Isto, str. 510.




109

obavezuju. Ako slijedimo nekog imama, mi to činimo na osnovu

eksplicitnog uvj erenja d a on ima dubok uvid u učenje Kur'ana iSunneta i da su njegovi nalazi izvedeni iz Kur'ana i Sunneta. Da tonije tako, mi im ne bismopridavali nikakva značaja. Bilo bi posvepogrešno dati prednost čovjekovu umovanju pred odredbomnassa:samo je to oblik taklida koji mi se čini potpuno opravdanim."25F

26 On vjeruje da jeidžtihad starih pravnika, koliko god oni bili

cijenjeni i slavljeni, p odoban z a i spravku u s vjetlu K ur'ana iSunneta. T ako ot vara vr ata idžtihadu,koja već dugo bijahuzapečaćena.

Za razliku od pokreta Ibn‘ Abdulwahhà ba koji je bio izrazitosumnjičav prema sufijskim redovima i njihovoj praksi, Ad-Dihlawì jene samo zadržaotaø awwuf,nego je i svoj s istem krunisao izrazitosufijskim tumačenjem svijeta.26F

27 On poz iva um jerenom t aøawwufukoji počiva na vjerovanju i djelovanju koja su utemeljena Kur'anom iSunnetom. Nastoji očistiti taøawwuf od natruha koje su se vremenomuvukle u njega, kao što su neislamska filozofska promišljanja i sl.27F28

Napisao je 51 djelo, 28 na arapskom i 23 na perzijskome jeziku.Njegova djela mogu se podijeliti u šest kategorija: a) Kur'an i kur'anskeznanosti, b) šerijatsko pravo, c) tasawwuf, d) filozofija vjere i kelam, e)životopis Muhammeda, a.s., povijest i književnost i f) hadis.

Najpoznatija dje la iz o blasti ha disa su:Al-Musawwà minaú à d ì ð al-Muwaññ a, komentar Al-Muwaññ a imam-i Mà lika.Komentarom imam-i Mà likove hadiske zbirke oživio je interes zanjezinim studiranjem;Šar ú tar àç im abwà b al-Buåà r ì (arapski), uovom dj elu i zneseni s u metodi a rgumentiranja ha disima ko jeAl-Buåà r ì navodi u na slovima poglavlja svogaØ aý ì ý a. Ovo djelotreba razlikovati odTar àç im abwà b al- Buåà r ì , koje je, također,ispisano na ar apskome jeziku, a go vori o principima i pr avilimarazumijevanja na slova u Al-Buåà r ì yevom Ø aý ì ýu ; Al-Arba' ì n.

26 M.M. Šarif,nav. djelo,II, str. 520.27 Fazlur Rahman,Duh islama,Prosveta, Beograd, str. 281.28 http://www.islamonline.net/Arabic/history/...article29.shtml od 26. 2. 2010.

http://www.islamonline.net/Arabic/history/...article29.shtml







110

Ugledajući se na klasične islamske učenjake, sačinio je zbirkuod

40 hadisa;Al-Irš à d ilà muhimmà t al-isnà d (arapski). Autor u ovojknjižici govori o svojim profesorima pred kojima je studirao hadisza vrijeme hadža, i dr .28F

29

2.3. Razumijevanje Sunneta

Da bi Sunnetupovratio poziciju živog i dinamičkog iskustva,on i nsistira na pr avljenju r azlike unutar uz orne pr akse BožijegPoslanika, s.a.v.s., između onoga što je odraz ljudske dimenzijePoslanika, s.a.v.s., i historijskih prilika u kojima je živio i onoga štoima univerzalni značaj.

Ad-Dihlawì govori o ovom pitanju kroz sunnet koji "ima zacilj dos tavljanje pos lanstva i on aj koj i nije u s vrhu donoš enjaposlanstva".29F

30 On ka že: " Znaj da s e ono što s e pr enosi odVjerovjesnika, s .a.v.s., i š to j e z abilježeno u h adiskim z birkamadijeli na dva dijela:

a)

ono š to ima z a c ilj dos tavljanje pos lanstva. O t ome govor eAllahove, dž.š., riječi:...prihvatite ono što vam Poslanik da, auzdržite se od bilo čega što vam on uskrati...30F

31 U ovo spadaju znanja o konačnom prebivalištu ineobičnostima transcendentnog svijeta, što se sve oslanja naObjavu.

Tu se, također, nalaze propisi i precizno utvrđivanje ibadeta...Nešto od ovoga s e os lanja na O bjavu, a ne što na os obnopromišljanje (iç tihà d ) B ožijeg P oslanika, s .a.v.s., i ako j eosobno pr omišljanje P oslanika, s .a.v.s., na s tupnju O bjave,jer ga je Allah, dž.š., sačuvao od toga da se njegovo mišljenje

29 Više o djelima Ad-Dihlawiya v.:

http://www.biblioislam.net/ar/Scholar/Card.aspx?ID=123&UICollectionID=19 od 19. 2. 2010.30 Šà h Waliyullà h ad-Dihlawì , Huççatull àh al -b àl i ga , Dà r al-çì l,Bayr ù t, 2005., I, str. 223.31 Qur'àn, Al-Úašr, 7.

http://www.biblioislam.net/ar/Scholar/Card.aspx?ID=123&UICollectionID=19






111

ustali na grešci. N ije neophodno da nj egovo os obno

promišljanje bude de rivirano iz zakonodavnih t ekstova(nuøùø ), kao što se obično smatra, nego ga je u većinislučajeva Allah, dž.š., poučio intencijama i zakonu Šerijata,korištenju i šerijatskopravnim normama, pa je tako intencijekoje dobiva Objavom objasnio tim zakonom.Tu su još poslaničke mudrosti, opći interesi, koje nijevremenski ograničio i nije definirao njihove granice, kao štoje objasnio pozitivne moralne osobine i n jihove suprotnosti.U većini slučajeva se to oslanja na osobno promišljanje usmislu da ga je Allah, dž.š., poučio zakonima korištenja pa jeiz njih izveo svoje mudrosti i učinio ih univerzalnim.Tu su također vrijednosti djela i vrlinetrudbenika. Mislim dase ne što od t oga os lanja na O bjavu, a ne što na os obnopromišljanje...

b)

ono što nije s ciljem donošenja poslanstva.U tom smislu suriječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: "Ja sam samo čovjek.Kada v am n ešto i z vaše v jere n aredim, t o prihvatite, a k adavam ne što naredim na o snovu svoga mišljenja, j a sam samočovjek!"31F

32 Ili kao što su njegove riječi u slučaju oprašivanjapalmi: " Ja s am samo i skazao svoju p retpostavku, a ne mojteme koriti zbog pretpostavke. Međutim, kada vam neštoprenosim od A llaha, d ž.š., to p rihvatite, je r ja n e la žem n a

Allaha!"32F

33

U ovo spada Poslanikova, s.a.v.s., medicina. Također i riječiPoslanika, s.a.v.s.: "D ržite s e iz razito crnih konja s bi jelimčelom!"33F

34 što se zasniva na iskustvu.34F

35

32 Muslim,Saú ì ú , "Kità b al-faèà 'il", br. 4.357.33 Muslim,Saú ì ú , "Kità b al-faèà 'il", br. 4.356.34 Hadis bilježi Aúmad u svomeMusnaduod Abù Qatà de (V, 300), At-Tirmi÷ì

u Sunanu u "K ità b al -ç ihà d", br. 1.696. i 1.697., nakon čega je rekao da jevjerodostojna-dobra usamljena predaja (ú asan, gar ì b, ø aú ì ú ), Ibn Màç a, br.2.789., svi oni riječima: "Najbolji je izrazito crni konj s bijelim čelom, nosom igornjom us nom." Kod Aúmada ( IV, 3 45), Abù Dà wùda (b r. 2 .543), An-Nasà iya u "Al-Þaylu" i Ad-Dà rimiya u "Al-Çihà du" se nalazi u slijedećoj formi:




112

Ono što je Vjerovjesnik, s.a.v.s., činio kao izraz običaja, a ne

ibadeta, i spontano, a ne namjeravano.35F

36

Ono što je pričao poput njegovog naroda, kao što je priča oUmmu Zar', ili oÞur à fi...Ono što je tada imalo djelimičan interes, a nije obavezujućeza sav Ummet. To j e poput na redbi ha life da s e voj skamobilizira, određivanje znakova raspoznavanja, u što spadajui riječi Omera, r.a.: "Što će nam ubrzani hod (raml)?! Njimesmo s e poka zivali na rodu koj eg j e A llah, dž .š., uni štio!"36F

37 Zatim se pobojao da postoji i neki drugi razlog... Veliki dionormi se može poimati na ovaj način, kao što su riječiPoslanika, s.a.v.s.: "Ko ubije neprijateljskog vojnika, njemupripada njegova oprema!"37F

38 Individualna nor ma i sudska odl uka. U nj ima je P oslanik,s.a.v.s., pratio dokaze i zakletve, kao što su njegove riječiAliji, r.a.,38F

39: "Prisutni vidi ono što odsutni ne vidi!"39F

40

"Držite se svakog kestenjastog konja, bijelih pjega na čelu i nogama...ili crnog sbijelim nogama." Hadis se navodi u predaji Abù Wahba al-Çušamiya.35 Sličan mu je i hadis: "Najbolje čime ćete surmu podvući jeste rastok, jer onpoboljšava v id"! Bi lježi g a At-Tirmi÷ì , br . 2. 049. u p redaji Ibn Abbà sa, r.a.,nakon čega kaže da je dobra usamljena predaja (úasan, gar ì b). Navodi g a iriječima: "Podvlačite surmu rastokom, jer on poboljšava vid!", br. 6.757. 36 Poput njegovog ponašanja prilikom odijevanja. Oblačio je onošto mu je naraspolaganju bez samoopterećavanja. Više v.: Ibn Qayyim al-Çawziyya,Z à d al-ma‘à d f ì hady å ayr al-‘ ibà d, Çam'iyya iúyà ' at-tur àð al-islà mì , Al-Kuwayt,1998., IV, str. 183.-184.37 Tj. t ime smo i dolopoklonicima pokazivali našu s nagu i da nas nije u ništilamedinska groznica, kao što su oni mislili. Podramlomse podrazumijeva ubrzanohodanje s kraćim koracima.38 Bilježe ga A l-Buþà r ì i M uslim ( Al-Buþà r ì, Ø aú ì ú, "Kitàb al-aúkàm", br. 6.635.; Muslim, Ø aú ì ú, "Kitàb a l-ç ihàd wa

as-siyar", br. 3.295 .)39 Navode ga Aúmad uMusnadu ‘Aliya,br. 628., a šayþ Šà kir smatra njegov nizprenosilaca s labim z bog njegove prekinutosti, A bù Nu'aym u Al-Ú ilyi, Al-Buþà r ì u At-T à riþ u, Ibn Manda uMa'rifa aø -ø aú à ba s dobrim kontinuiranimnizom p renosilaca, a i ma k ao p osvjedočujuću (š à hid ) pr edaju hadis ko jeg




113

Ovo Ad-Dihlawiyevo raščlanjivanje sunneta Božijeg

Poslanika, s.a.v.s., s obzirom na normativnost, o kojem su govoriliraniji autori kao š to su Ibn Qutayba, Al-Qar à f ì i Ibn al-Qayyim,preuzet će kasniji autori poput Rašì da Rièà 'a, Maúmùda Šaltù ta,Al-Qaraèà wiya i dr. koji će dalje razlučivati koji su to postupci ukojima se j asno iskazala na mjera pri bližavanja A llahu, dž .š., ispadaju u zakonodavni s unnet, a koj i s u izraz P oslanikovog,s.a.v.s., z nanja, i skustva, pr omišljanja konkr etnih okol nosti injegovih prirodnih potreba i nisu dio univerzalnog zakonodavstva.

Šà h W aliyullà h, uos talom ka o i Aš-Šawk à nì , u s vojojobnovi j e s tavio t ežište na v ažnosti S unneta, odnos no h adisa.Međutim, za razliku od nekih drugih reformatorskih pokreta (Ahlal-Ú ad ì ð u Indiji), s kojima se slaže u tome da je hadis jedini kanalprijenosa S unneta, a n e šer ijatsko-pravna pr aksa klasičnih školafikha, on pr istupa krajnje literalistički, zahirijsko-tradicionalistički,zbog čega odbacuje analogiju (qiyà s) i m uslimanski kons enzus(iç mà‘ ), osim konsenzusa Poslanikovih, s.a.v.s., drugova.40F

41

Reformatori smatraju da su osnivači poznatih šk ola pr avasamo formalno priznavali hadis kao osnovu Sunneta, međutim,stvarni metod legalista muslimanskom konsenzusu (iç mà‘ ) davaoje značajnije mjesto od samog hadisa. Drugim riječima, realnaosnova z a p raksu bi la j e r eprezentirana dom inantnom dok trinomklasičnih škola prava, a ove doktrine ostajale su ili zadržavane

primarno na izvoruidžma'aprije negoli sunneta, tako da je i samiidžma bio i zvorom provjere autentičnosti sunneta i njegoveinterpretacije.41F

42 Ovo je dalje podrazumijevalo:

prenosi A nas, a b ilježi A l-Quèà 'ì u Aš-Šihà bu. Spominje ga Al -Albà ni uØ aú ì ú a l-Ç à mi‘ aø -ø agì ru, br. 1.904.40 Ad-Dihlawì , nav. djelo,I, str. 128.-129.41 Više v.:Silajdžić,nav. djelo, str. 18.-19.42 Silajdžić, nav. djelo, str. 18.




114

1)

odbacivanje s lijepog slijeđenja (taqlì d ), tj. bi lo kojeg

specijalnog statusa osnivača pravnih škola. Bezuvjetno,odnosno nekritičko prihvatanje (slijepo slijeđenje) njihovaučenja nije ništa drugo doli slijeđenje njihovog proizvoljnogtumačenja (ra'y), što se u konačnici svodi na "inovatorstvo"(bid'a), koje je,prema islamskom učenju, zabranjeno;

2)

utvrđivanje oštrijih kriterijuma u hadiskim studijama.42F

43 U duhu n astojanja d a pomiri suprotstavljene st avove

muslimanskih z nanstvenika A d-Dihlawì nastoji p ribližitimetodologiju znanstvenika hadisa i šerijatskih pravnika u donošenjušerijatskih propisa. Tako Šà h Waliyullà h nudi jedno valjano rješenjerazlika između čistih tradicionista (muú addiðù n) i sljedbenika četirijuimama.

"S obzirom na određivanje Šerijata", kaže on, "deduk cija iliizravno počiva nahadisu, i li s e izvodi u s vjetlu pr incipa k oje suobznanili pravnici. Učenjaci svake epohe slijedili su ova dva toka,neki držeći se više prvoga, neki drugoga... Ne bi trebalo daprevagne jedna strana, a da druga bude potpuno zanemarena... većih treba uskladiti. Zdanje Šerijata tako podignuto bit će zdravo ičvrsto. Muhaddisi treba da prosuđuju svoje izvode na temeljuprincipa koje su proglasili veliki pravnici. S druge strane, oni kojiizvode zakone na osnovi postupka što ga prihvatiše veliki pravnicine s miju ni kada da ti p rednost vl astitim pr incipima na d onimanaøø a pa će vidjeti da njihovi zaključci niukoliko neće bitisuprotni od redbama hadisa. I da lje, ni jedanmuhaddis neće bezpotrebe in sistirati na pr incipima ko je pos taviše stari kom pilatorihadisa; oni su, ipak, ljudska bića i njihovi principi ne mogu bitismatrani konačnima i lišeni svih pogrešaka."43F

44 Reformatori su bili nekritični u prihvatanju ostvarenih

rezultata klasične hadiske nauke. Naročito su strogi bili u primjeni

rezultata hadiske kritičke nauke (Al-Ç ar ú wa at-ta'd ì l). Međutim,43 Više v.: Silajdžić, nav. djelo, str. 18.44 M.M. Šarif,nav. djelo,II, str. 521.




116

ZAKLJUČNA RAZMATRANJA

Krizu muslimanskog svijeta koja se posljednjih stoljećaintenzivno osjeća na svim poljima ljudskog djelovanja muslimanskiintelektualci pokušavaju prevazići na različite načine.

Za r azliku od modernista, koji rješenja t raže u drugimsvjetonazorima,obnovitelji ih nastoje pronaći u okviru osobnetradicije, insistirajući na:

- reinterpretiranju osnovnih vrela islama;

- odbacivanjutaklida,čiji su plodovi inertnost i dekadentnostislamskog mišljenja (ç umù d );

- ustanovljavanju j asne r azlike između vjerske i običajneprakse, zbog čega se suprotstavljaju praksi različitih sektikoje u muslimansku praksu, ali i vjerovanje unose novine;

- uspostavljanju jedinstva među sljedbenicima BožijegPoslanika, s.a.v.s.;

- istrajnosti u odgoj u i obrazovanju m uslimanskih m asa,posebno mladih;- borbi protiv formalizma u obavljanju islamskih propisa...

Jedan od obnovi telja, Šà h W aliyullà h a d-Dihlawì ,prepoznatljiv j e po svom pr omoviranju i dejetalf ì qa - odabirarazličitih mišljenja i njihovog usklađivanja,skoro u svim sferamaislamske misli i prakse. On usaglašava oprečna pitanja koja seodnose na v jerovanje u jedinstvo egzistirajućeg, slobodnu volju isudbinu, a li i r azličite metodologije znanstvenika hadisa išerijatskih pravnika u donošenju propisa.

S ve likim poš tovanjem govori o r anijim ge neracijama, a li,ipak, misli da nije moguće vratiti točak historije i da model životavaljan u prošlosti ne može biti valjan za sva vremena. Na isti načingovori o nj ihovom i ntelektualnom na poru (iç tihà du). O n jeste

hvale vrijedan, ali ne i nepogrešiv.Svojom stručnom analizom Poslanikovih, s.a.v.s., postupaka injihovim razlučivanjem s obzirom na normativnost omogućio jeznačajne studije kasnijih autora koji će se ovom temom šire baviti,




117

a komentarom imam-i Mà likovogMuwaññ taa povratio je interes

ne samo za ovu hadisku zbirku, nego općenito za sunnet BožijegPoslanika, s.a.v.s.




118

رس.د د م ل ا ، ش ت ي ف

ي ل و ه ا ش ل نة س ل ا م ه ف

خص ل م ل ا

ع ي م ج ي ف ة ر ي خ أل ا ن و ر ق ل ا ي ف

ل ج ت ت ي ت

ل ا ي م ال س إل ا م ل ا نع طإ ا ش ن ل ل ةت ف ل ت خ م ل ا ق ر ط ل ا ب ا ه ز و ا ج ت ن .و

ن إ ف ى ر خ أل ا ت ا د ا ق ت ع م ل ا ي ف ل لو ا ن ي ث د ح م ل ل و د ا ه ت ج ال ا ن و ن ل ع ي م ه و ي ص خ ش

ن حو ل ي و ي ف ر ع ل ا و ي ن ي د ل ا ل دم ح ي و د ي ل ق ية ت و ق ت ي ف

م ا ي ق ل ا ي ف ية ل ك ش ل ا ن و د ه ا ج ي و م ي ل ع ت يل ب ر ت ل ا ية م ه أ ى ل إ ن و ر مي أل ا ة د حر ي س ف ت ة د ا ع إ ل ال خ ن م ، ول أل ا م ا ق م ل ا ي ف ، ك ل لذ ك و ، خ ل ا و ية م ال س إل ا ض

ية س ا س أل ا ية م ال س إل ا ،.ر ي و ال ه د ل ا ي ل و ه ا ش ، ن ي ح ل ص م ل ا ك ئ ل نو إ

ي د ح ت ب ر لو و س ر ل ا نة س ية ر ا ي ع م ي ف ق ر ن)ص(ف ي ب ق ي ف و ت ل ل ه ت ل و ا ح م ب و م ه ل م ع و ة ق ب ا س ل ا ت ا ق ب ط ل ل غ دل ا ض م ل ا ف ي ذ ل ا ة ا ي ح ل ا ط م نن أ و خ ي ر ا ت ل ا ة ل ج ع ة د ا نع أ ف ق و م ل ا ب ك

ه ا ر و ا ش ع ن م ن و ك ي لن ةص ن م ز أل لا ك ي ف ا .ن

ية س ا س أل ا ،:ت د ي ل ق ت ، د ا ه ت ج ا ، نة س ل ا و ن آ ر ق ل ا ر ي س ف ت ة نة س ل ا ية ر ا ي ع م ، ة م




119

Dr. Zuhdija Hasanović, docent

ŠÀH WALIYULLÀH’SPERCEPTION OF SUNNAH

The crisis of Muslim world which is in the la st f ewcenturies reflected in nearly all fields of human activities, Muslimintellectuals try to overcome in different ways.

For the difference of modernists, who seek the solution inother worldviews the restorers try to find them in Muslim traditionpromotingidžtihad , a nd rejectingtaklid, establishing dif ferencebetween r eligious a nd c ustomary pr actice, insisting o n t hestrengthening of Ummah, pointing to the importance of education,fighting against f ormalism in carrying out I slamic re gulationsetc…, a nd a ll t hat, primarily, through reinterpretation of ba sicsources of Islam.

One of t he r estorers, Šàh Waliyullàh a d-Dihlawi, isrecognized by determining the difference in the normativity of theSunnah of Prophet Muhammad p.b.u.h., for his effort to reconcile

and harmonize the many conflicting opinions, a great respect for previous ge nerations a nd t heir i ntellectual w ork, but a lso for t heattitude that it is no t possible to restore the wheel of hi story andthat life model valid in the past can not be relevant and actual for all times.

Key words: restorer, reformers, reinterpretation of Q ur’an

and S unnah, i džtihad, t aklid, d ecadency, c risis, normativity of Sunnah.



K. MUSIĆ, Značaj i mjesto životopisa Muhammeda, s.a.v.s., među islamskimznanostima

119

Mr. hfz. Kenan Musić,

viši asistent

ZNAČAJ IMJESTOŽIVOTOPISA MUHAMMEDA, S.A.V.S.,

MEĐU ISLAMSKIM ZNANOSTIMA

SAŽETAK

Životopis pos ljednjeg B ožijeg poslanika, M uhammeda,s.a.v.s., (ar. Sira) istaknuta je islamska znanost kojoj su učenjaci odprvih ge neracija posvećivali veliku pažnju. Znanje o Poslaniku,s.a.v.s., n užan j e di o vj erskog i dentiteta s vakog muslimana iodazivanje na redbi G ospodara da s e upoz namo s a N jegovimIzaslanikom ljudima. Dovoljno je kazati da se drugi dio Šehadeta – (svjedočenja vjere) odnosi na svjedočenje poslanstva Muhammedu,s.a.v.s. U ovom s mislu bi tno j e razdvojiti p ojmove po vijest iživotopis, a posebno kada se radi o Muhammedu, s.a.v.s., s obziromda se r adi o modelu ponašanja koj i nadilazi vremenske i prostorneokvire. Značaj Sire počiva u sadržajima i odgovorima kojesvevremenski nudi, čime se u društvenom kontekstu ostvaruje učenje

islama. Sagledavanje značaja životopisa Muhammeda, s.a.v.s.,položaja koju ova znanost ima među islamskim znanostima te pravnitretman bavljenja iizučavanja ž ivotopisa a spekti s u koj im s e ba vitekst.




122

neka u robovanju Gospodaru svome Njemu nikoga ne

pridružuje!'"P3F

4

Druga činjenica jeste da Sira kroz stil življenja Muhammeda,s.a.v.s., pred svaku osobu postavlja najsavršeniji model čestitogživota. Uzvišeni Bog postavlja obrazac čovječanstvu krozMuhammeda, s.a.v.s., i kaže: "Vi u Allahovom Poslaniku imatedivan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi naonome svijetu, i koji često Allaha spominje."P4F

5 Treća, nadasve elementarna činjenica, jeste da pravilno

razumijevanje K ur'ana podr azumijeva poz navanje životopisaMuhammeda, s .a.v.s., j er s u duh i int encije K ur'ana os vijetljenekroz događaje iz Poslanikovog, s.a.v.s., života. Kako znati da seajet: "Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omrznuo"P5F

6P odnosi na

privremeni prekid Objave i mnogobožačko vrijeđanjeMuhammeda, s .a.v.s., z bog ovog pr ekida i zuzev kr oz ž ivotopis.Mnogo j e p rimjera koj i s e m ogunavesti za ovaj aspekt značajaSire.

Četvrta činjenica, supstanca Sire jeste praktična primjenaprincipa, propisa i etičkih normi islama, te se studiranjem iizučavanjem Sire Objava Uzvišenog Boga pretače u kor ito života.Zadaća Božijeg Poslanika, s.a.v.s., jeste upravo ovaj proces,obznane i praktične primjene, pa Uzvišeni kaže:"A tebiobjavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se

objavljuje, i da bi oni razmislili."P6F

7 Obrazac odgoja i poučavanja peta je činjenica koja govori o

značaju Sire, a svaka osoba koja se upozna za životopisom ibiografijom Muhammeda, s.a.v.s., imati će priliku spoznatinajuspješnije metode u odgoj u i obrazovanju. Izvor ovog obr ascanije ljudski već je sastavni dio Objave. Uzvišeni kaže: "Tebi Allahobjavljuje Knjigu i mudrost i uči te onome što nisi znao; velika

4 El-Kehf, 110.5 El-Ahzab, 21.6 Ed-Duha, 3.7 En-Nahl, 44.




123

je Allahova blagodat prema tebi!"P7F

8P Mudrost spomenuta u ajetu

referira na O bjavu mimo K ur'ana, a š to j e pr ema na jšireprihvaćenom tumačenju ha dis Božijeg Poslanika, s .a.v.s., koji posvome sadržaju jeste supstanca Sire. Naravno, navođenjem ovihčinjenica nije zatvoren krug argumentacije značaja nauke o Siri većse i drugi aspekti značaja sigurno mogu uvažiti u ovom kontekstu.

S obz irom da s trukturalni pr esjek Poslanikovog, s .a.v.s.,života pokazuje da su njegove riječi šerijat– zakon po koj emmuslimanska zaj ednica ži vi, njegovi pos tupci t arikat – stilophođenja k ojim se zakon provodi, a duhovna stanja hakikat – bitodanosti S tvoritelju onda je jasno koliki je značaj izučavanjaznanosti koj a nam pruža i nformacije o s vetri aspekta poslaničkeličnosti. Većina autora ž ivotopisa Božijeg P oslanika, s .a.v.s.,P8F

9P u

svom pr istupuuzimaju hronološki slijed događaja kao glavnumetodološku odrednicu svojih pisanja. Manji broj uzima određeneaspekte i dimenzije mubarek ličnosti, poput odvažnosti, samilosti,hrabrosti, b lagosti, odl učnosti, praštanja i sl., t e i h p osebnotretiraju. Ovakav pristup već vrlo rano postaje najistaknutijeobilježje svih pisanja o životu Muhammeda, s.a.v.s., a samo pisanjeje neodvojivo od materijala i građe koja se prvenstveno crpi izKur'ana i Sunneta, odnos no ha disa. P ojedini stručnjaci lijepoprimjećuju da je Poslanik, s.a.v.s., iza sebe ostavio preko stotinuhiljada l judi koji imaju „ makar po j edan p odatak i z ž ivota svoga

učitelja.“P9F

10P

Priroda pos lanice i slama koj u j e dos tavio M uhammed,s.a.v.s., jeste univerzalnost, dakle upućena je svim ljudima,ujedinjuje ljude u oda nosti S tvoritelju i us postavlja r avnotežu

8 En-Nisa, 113.9

Prema ez-Zirikliju prva osoba koja je napisala životopis Muhammeda, s.a.v.s.,sin j e halife Osmana, r. a., E ban b . Os man (u . 1 05./723.). Vidi: e z-ZirikliHajrudin:El-'Alam , Dar el-'ilm lil-melajin, Bejrut, 2002., tom I, str. 27.10 Muhammed H amidullah:Muhammed, a.s., život , El -Kalem, Sarajevo, 1 990.,str. 32.




124

intelekta i emocije.P10F

11P Kroz Siru, Poslanikov, s.a.v.s., životopis, ova

priroda se jasno može upoznati, i činjenica je da se Sira zbog svojesvevremenosti odva ja o d povijesti (tariha) je r povijest ni je ni štaviše do slijed zbivanja, uzroka i posljedica, što je po svojoj prirodiodvojeno od sadašnjosti.P11F

12P

SIRA MEĐU ISLAMSKIM ZNANOSTIMA

Spomenuli smo S iru i r elaciju koj u ona i ma u odnosu n aKur'an i Sunnet općenito, a u ovom dijelu rada želimo pozicioniratiSiru u odnosu na druge islamske znanosti i osvrnuti se na šerijatskitretman izučavanja životopisa Muhammeda, s.a.v.s.

Naučna građa i materijal na kojoj se podiže znanost Sire nijeklasično povijesno štivo. Najprije, Kur'an kao izvorni tekst Objave,a zatim i hadis, riječi, djela, moralne i tjelesne osobineMuhammeda, s .a.v.s., g lavni s u izvori S ire. Kur'anske znanosti uvelikoj m jeri s e os lanjaju na ha diske z nanosti, koj e na staju s aosnovnom zadaćom zaštite autentičnost izreka i djela Muhammeda,s.a.v.s., čime se ujedno štiti i izvor kojeg koriste učenjaci Sire. Objeove z nanosti, s j edne s trane, pr užaju m aterijal P oslanikovom,s.a.v.s., ž ivotopisu, a sa druge strane učenjaci tih znanosti koristeSiru kao cjelokupni Poslanikov, s.a.v.s., život u općem tumačenjuučenja islama. Postoji, dakako, velika razlika u metodološkompristupu ka da s e r adi o S iri i dr ugim is lamskim z nanostima, aposebno s a a spekta ve rifikacije, gdj e s e, s obz irom nanormativnost, pravi distinkcija između normativnih aspekata i onihkoji t o ni su. S unnet i ha dis s e u ovo m pogledu s matrajunormativnim izvorima, što nije slučaj sa Sir om, posebno kada s eradi o periodu prije poslanstva i početka Objave. Učenjaci se

razilaze oko pitanja vremenskih i prostorno određenih pojava11 Ševki Ebu Halil:Fi tarih el-islam , Dar el-Fikr, Bejrut, 1999., str. 29.12 Ševki Ebu Halil:Atlas es-sire en-nebevijje , Dar el-Fikr, Damask, 2002., str. 6.




126

rijetka skupina u m uslimanskoj zajednici.Ovim se općenito ističe

emocionalna v ezanost za vjeru i negira bitna odrednica učenjaislama, a t o je r acionalna ut emeljenost. N aravno, e mocije koj epojedinci i zaj ednica m uslimana i maju prema Poslaniku, s .a.v.s.,iskren su osjećaj kojim pokazuju odanost Stvoritelju koji ga jeodabrao.

Na os novu a jeta: "Znajte da je među vama BožijiPoslanik…"P14F

15P izučavanje Sire i upoz navanje s tila ž ivljenja

Muhammeda, s.a.v.s., obaveza je svakog muslimana i muslimankeu onim dimenzijama bez kojih ne mogu živjeti svoju vjeru, ali seslobodno može kazati da je to zaboravljena ili zanemarena obaveza.Korak da lje od t oga, š to bi na ravno bi lo daljnje e laboriranje oveteze, jeste da vanje odgovora potrebnih da se zašt iti Poslanik,s.a.v.s., te odbr ana njegove časti i ličnosti, to bi bila oba vezaposebnih ikompetentnih osoba koji će svoj zadatak obaviti nanajbolji mogući način.Individualna oba veza ( farz ‘a jn) krozterminologiju i slamskog pr ava definira se ka o svaki osobnipostupak koji se mora činiti, što podr azumijeva nagradu od Boga, ane s mije se ostavljati, jer, u s uprotnom,osoba ima grijeh i bićekažnjena izuzev ako joj Uzvišeni Bog ne oprosti. Stoga tvrdnja daje izučavanje Sire Poslanika, s.a.v.s.,obaveza nije olahko izrečena,niti joj se može pripisati neutemeljenost u izvorima učenja islama.Supstanca vjere je ut emeljena na zna nju i vjernik mora i mati

argument na kojem temelji svoje vjerovanje i odgovara na sumnjekoje m u se pokuš avaju plasi rati. Znanje o P oslaniku j e na konznanja o Uzvišenom Bogu, najbitnije, koje osoba treba posjedovatiukoliko želi postići sreću na oba svijeta.

Među definicijama znanja je i ona koja kaže da je znanjespoznaja istine kroz argument. Ono što znanje podrazumijeva jesteučenje, istraživanje, razmišljanje, argumentiranje i dokazivanje.Znanje nije pretpostavka, sumnja, opsjena islijepo slijeđenje većkategorička veza izmeđutvrdnje i pojavepotvrđena argumentom iz

15 El-Hudžurat, 7.




127

stvarnosti.U slučaju da jeinformacija suprotna stvarnosti, onda je

to ne znanje, a a ko n ema a rgumenta, onda se r adi o s lijepomslijeđenju.Pouzdano znanje o Poslaniku, s.a.v.s., potrebno je kakobi svakiatom našeg bića vjerovao da je on Božiji poslanik.UzvišeniStvoritelj, koji na jbolje z na S voja s tvorenja, oda brao j eMuhammeda, s.a.v.s., i učinio ga posljednjim dostaviteljem Objave.Ljudsko je biće koje je preteklo sva druga onako kako draguljnadvisuje s vaki dr ugi ka men. Vrhunac o danosti, pr edanosti iposvećenosti Bogu svekolike su manifestacije Poslanikovog života.Poricanje poslanstva i vj erovjesništva Muhammeda, s .a.v.s., dolaziod onih koji ga ne poznaju, pa Uzvišeni kaže: "Zar oni ne znajusvog poslanika, pa da ga poriču!?"P15F

16P Iz ovog a jeta s e može

zaključiti u kojoj je mjeri znanje vezano za potvrđivanje iprihvatanje Poslanika uopće.

Izučavanje Sire predstavlja bitan element u formiranjuvjerskog identiteta svakog muslimana, a nepoznavanje ove znanostiprepreka je u p ravilnom ra zumijevanju i življenju is lama u s vojpunini njegovog učenja. Uzvišeni Gospodar učvršćuje srceMuhammeda, s.a.v.s., kazivanjem o vjerovjesnicima prije njega, pakaže: "Sve ti kazujemo od vijesti poslanika čime se srce tvojeučvršćuje..."P16F

17P Onako kako se Poslaniku, s.a.v.s., učvršćuje srce

kazivanjima o poslanicima prije njega sigurno je da se srca vjernikaopćenito učvršćuju kada čitaju, izučavaju ili slušaju biografiju

Muhammeda, s.a.v.s. Ljudski rod je pozvan da intelektualno osmotrisadržaj pos lanice M uhammeda, s .a.v.s., a na vedeno j e j edinomoguće uraditi kroz promišljanja o njegovom životu. R ješenja zamnoge pr obleme u m odernom dobu spremno čekaju u životopisuMuhammeda, s .a.v.s., t e j e u i nteresu s vih l judi, a muslimanaposebno da se posvete ovom najveličanstvenijem životnom iskustvui daju m u p ažnju koju z aslužuje. Navedeno značenje učenjaci s upretočili u izreku:"Siromasi su zaljubljenici u dunjaluk. Otići će sa

16 El-Mu'minun, 69.17 Hud, 120.




128

njega, a najslađe nisu iskusili – spoznaju Boga i Njegovog miljenika

Muhammeda!"




129

م ظ ف ا د.ح ع ا س م ل ا رس د م ل ا ، ش ت ي س و

د م ح م ة ر ي س ة ن ا يك م ه م)ص(أ و ل ع ل ا ن ي بية م ال س إل ا

خصا ل م ل

د م ح م ء ا ي ب ن أل ا نم ا)ص(إ ه ال و أ د ق و ة ي م ال س إل ا م و ل ع ل ا ز رل و أل ا ن ر ق ل ا ذ ن م ل.ر و س ر ل ا ة ف ر ع نم ي )ص(إ ر و ر ض ء ز ج

س ا ن ل ل ه ل و س ر ى ل ع رف ع ت ن ن أ ا ن ل م ر أ ة ب ا يج ن ي د ل ا م ل لس ك ية و ه و.لي ن ا ث ل ا ء ز ج ل نا إ ل و ق ل د ا م ح م وة ب ن ة د ا ه ش ي ه ة د ا ه ،).ص(ش د د ص ل ا ا ذ ه ب و

د م ح صم خ ي ا م ي ف ة ص ا خ و ة ر ي س ل ا مو ه م ل ا )ص(

ية ن ا ك م ل ا و ية ن م ز ل ا ر ط أل ا ق و ف ي ي

ل ا رف ص ت ل ا ج ذ و نم أ ث ي ة.ح ر ي س ل ا ية م ه نأ إ م م ن ا م لز ك ل ا ه دم ق ت ي لت ا ة ب و ج أل ا و ت لا ج ت قت ا ي س ل ا ي ف ه ي ل ع قق ح ت ت ا ة ي م ال س إل ا م ي د.ل م ح م ة ر ي س ية م ه أ ك ا ر د إ ب ث ح ب ل ا ا ذ مه ت ه ي )ص(و

ة ر ي س ل ا ة س ا ر د ل ي ه ق ف ل ا م ك ح يل م ال س إل ا م و ل ع ل ا .

ية س ا س أل ا د:ت م ح ة)ص( م ر ي س ،




130

Hfz. Kenan Musić, M.A., senior assistant

THE IMPORTANCE AND PLACE OFMUHAMMAD, P.B.U.H., IN ISLAMIC STUDIES

SUMMARY

The bi ography of t he l ast G od’s pr ophet, M uhammad,p.b.u.h., is an outstanding Islamic study to which the scholars havebeen devoting great attention since first generation of his followers.Knowledge a bout t he P rophet p.b.u.h., i s a ne cessary part of religious identity of every Muslim and at the same time response tothe order of the Almighty to know His Messenger to the people. It

is enough to say that the second part of the Shahadah (testimony of faith) r elates t o t he t estimony of pr ophethood of M uhammadp.b.u.h. I n t his r egard i t i s i mportant t o s eparate t he no tions of history and biography , e specially w hen i t c omes t o M uhammadp.b.u.h. because it is a model of behaviour that transcends time andspace f rames. The s ignificance of S ira lies i n t he contents an danswers which are offered for all the times, by which the Islamicteachings are r ealised in t he social context. U nderstanding of t heimportance of bi ography of P rophet M uhammad p.b.u.h., t heposition that t his sci ence ha s w ithin Islamic st udies an d legaltreatment of dealing and studying of biography are the aspects thatthis paper deals with.

Key words:Sira, Muhammad, biography.




132

Ključne riječi: fetva, i zdvojen, f ikh, f ikhsko

razmimoilaženje, mudžtehid, fekih, mukallid, muftijaPojava islamskog buđenja (sahva), koja je dobila na

intenzitetu sedamdesetih godina prošlog stoljeća, imala je svojurefleksiju i na planu pojačanog interesa različitih slojevamuslimanskog društva za praktičnopravna (fikhska) pitanja, što je udobroj mjeri dinamiziralo instituciju fetve, ali i potaklo istraživačkui naučnu ak tivnost u različitim fikhskim oblastima. Nekolikoposljednjih god ina u f ikhskim kr ugovima se sve veća pažnjaposvećuje fenomenu tzv. izdvojenih fetvi (fetava šazze). Posebnupozornost i oš tru reakciju uleme i zazvale su kontroverzne, premamnogima i zdvojene, f etve poput o ne o doz voljenosti ka matneštednje i zaj ma u bankama, k oja s e pr ipisuje i staknutomegipatskom alimu Mahmudu Š eltutu, a koju je ka snije us vojila iegipatska A kademija za i slamska i straživanja, zat im ops kurnogmišljenja - fetve dr. 'Izzeta ' Atijje, šefa K atedre ha disa naTeološkom fakultetu Univerziteta El-Azher, o z adajanju kolege naposlu od s trane njegove kolegice radi uspostavljanja „srodstva pomlijeku“ ka ko bi nj ihovo os amljivanje u ka ncelariji bi lo„dozvoljeno“, koju je izrekao 2007., a koja je dovela do otpuštanjaspomenutog pr ofesora sa U niverziteta, d a bi ka snije us lijedilonjegovo pismeno izvinjenje uz pojašnjenje da je riječ o

nerazumijevanju i pogrješnoj interpretaciji njegovih riječi, te stavjedne američke profesorice islamskih nauka, Amine Vedud, odozvoljenosti predvođenja mješovitog džemata od strane imama ihatiba ženskoga spola, što je i praktički demonstrirala u jednomameričkom džematu 2005. Aktuelnosti i raširenosti ove pojave uspomenutom pe riodu pos ebno s u dopr inijeli brojni i slamski w ebportali na internetu kao i satelitski kanali (islamske provenijencije)koji u svojim programima imaju rubrike, odnosno emisije u kojimase postavljaju pitanja i daju odgovori, najčešće praktičnopravneprirode, ali u ne malom broju i iz područja drugih islamskihdisciplina. Budući da ti odgovori putem spomenutih medija



E. LJEVAKOVIĆ, Fenomen izdvojenih fetvi

133

dospijevaju u različite dijelove svijeta, sa različitim kulturnim,

obrazovnim, m ezhebskim, ideološkim i dr uštvenim tra dicijama iobičajima, nerijetko su izazivali, bar u određenim slojevimamuslimanskih društava i zajednica, burne reakcije, nerazumijevanjei kritiku. Na opa snost, r izik i ne prihvatljivost i zdvojenih f etviupozoravali su i upozoravaju mnogi savremeni islamski pravnici.Svjetska islamska liga (Rabita) u januaru 2009. god. je organiziralanaučni simpozij o instituciji fetve na kome je podneseno nekolikoreferata o temi izdvojenih fetvi i opasnosti koje one kriju. Kod nasse do sada ovom fenomenu nije posvećivala adekvatna pažnja ni uinstitucijama i ustanovama IZ niti u naučnim istraživanjima, te zatosmatramo da je sazrelo vrijeme da se otvori prostor za istraživanje ikritičku valorizaciju s pomenute poj ave i u na šem f ikhskomdiskursu.

POJMOVIFETVA I IZDVOJEN ( ŠAZZ)UTERMINOLOGIJI ISLAMSKIH NAUKA

Izrazifetva, futja i ifta u jeziku se upotrebljavaju u j ednomznačenju: razjašnjenje norme ili pojašnjenje n ejasnog pr oblema(pitanja, propisa) o koj em neko pi ta. U f ikhskoj i usul-i f ikhskojterminologiji terminifta' znači: obavještenje o Allahovom propisu,

na temelju šerijatskog argumenta, u vezi sa slučaje/problemom okojem pitalac postavlja pitanje. Terminšazz, koji se u a rapskomejeziku koristi za označavanje izdvojenosti (fetve), jezički značiosobu ili mišljenje koje se odvaja od zajednice (džemata) ili sāmoodvajanje, odnosno r azlikovanje od dr ugoga.P0F

1P Kaže se: šezze er-

redžulu kada se neki čovjek udalji od svoga društva. Tumačećihadis: „Men šezze šezz e f i'n-nar“ - „Ko s e i zdvoji ( od džemata),izdvojio se u Vatru“, hanefijski pravni teoretičar Abdulaziz El-Buhari ka že da t erminšazz označava osobu koja se izdvoji i

1 . V. Lisan al-'Arab, Dar Sadir, Bayrut, 3/494.




134

suprotstavi nakon saglasnosti.P1F

2P U terminologiji ki raetašazz kiraet

označava kiraet koji ne ispunjava uvjete mutevatir kiraeta. Kodmufessira termintefsir šazz označava tumačenje riječi u značenjukoje ta riječ ne može imati ili kada se protumači slabim značenjem.Također, katkadase u potrebljava za označavanje tefsira komenedostaje indicija ili dokaz.P2F

3P Kod muhaddisa, uz određene nijanse i

razlike, šaz predaja jeste ona u k ojoj pr enosilac ha disa prenosipredaju različitu od predaje pouzdanih pr enosilaca.P3F

4P U

terminologiji klasičnih islamskih jurista ova riječ se upotrebljava uznačenju: nasuprot raširenom, pretežnom, ispravnom ili slabommišljenju.P4F

5P Šazz,odnosno slabo mišljenje, kod hanefijskih pravnika

jeste ono k oje j e na suprot i spravnom ( sahih) m išljenju. Istaknutihanefijski j urist I bn A bidin o ov ome ka že: „Nasuprot terminu„ispravnije“ stoji usamljena, slaba predaja (rivaje šazze).“P5F

6P Sličan

stav zastupaju i m alikijski pr avnici kod koj ih s e terminšazz upotrebljava na suprot i spravnom i r aširenome mišljenju u

mezhebu.P6F

7P

Kod šafijskih pravnika te rminšazz ima značenjesuprotno značenju „pretežno“ (radžih). Imam Nevevi kaže:„Katkad i desetak autora odlučno tvrdi nešto što je izdvojeno (šazz)u odnosu na pretežno mišljenje u mezhebu i suprotno stavu izrazitevećine.“P7F

8P Hanbelijski p ravnici za sl abo mišljenje kor iste termin

šazz. Takva mišljenja i stavovi bi se mogli označitiizdvojenim uposebnom, užem smislu.

U de finicijama savrem enih islamskih pravnika i zdvojenomfetvom se obično kvalificira fetva koja je u suprotnosti sa izričitimtekstom Kur'ana ili sunneta, ili u kojoj je interpretacija u potpunomnesuglasju sa značenjima argumenata iz spomenuta dva izvora, ili

2 . V. Abdulaziz al-Buhari, Kašf al-asrar, Dar al-kutub al-'ilmiyya, Bayrut, 1997.,3/77.3 . V. Al-Qurtubi, Al-Ĝami' li ahkam al-Qur'an, 3/296.4

. Ibn al-Qayyim, I'alam al-muwaqq'iin, Dar al-ĝil, Bayrut, 3/46. 5 . V. Al-Mawsu'a al-fiqhiyya al-kuwaytiyya, Wizara al-awqaf, Kuwait, 25/357.6 . V. Ibn 'Abidin, Hašiya Radd al-Muhtar, drugo izdanje, 1966, 1/50.7 . V. Al-Dasuqi, Hašiya Al-Dasuqi, Dar al-ihja' al-'arabiyya, al-Qahira, 1/20.8 . V. Al-Nawawi, Al-Maĝmu', Maktaba al-iršad,Ĝadda,1/83.




135

fetva koja je u suprotnosti sa nužno poznatim učenjem vjere, ili je

oprečna ciljevima, načelima i principima Šerijata.To je izdvojenafetva u općem smislu. K riter ij ekscentričnosti fetve, stava ilimišljenja - smatraju ovi autori - razlikuje se od kriterija slabosti ineispravnosti. Naime, osnova slabosti i neispravnosti leži u dokazuna koji se oslanja fetva. Ukoliko je kontradiktorna izričitom smisluKur'ana, s unneta i li i džma'a, smatra se ništ avnom (batil),neispravnom (fasid) iodbačenom. Ako je, pak, dokaz na kome setemelji navučen, rastegnut, daleko od značenja koje se želi njimepotkrijepiti, onda j eje riječ o slabojfetvi, stavu ili m išljenju. Uprvom slučaju riječ je o ekscentričnoj, a u drugom o slaboj fetvi.P8F

9P

Ipak, i ne ki s avremeni a utori, poput Muhammeda MuhtaraSelamija, s avremenog t uniskog fekiha i m isliocaP9F

10P, kvalificiraju

fetvu izdvojenom u slučaju kada je oprečna većinskome mišljenju umezhebu koji je raširen uodređenome mjestu, što je bliže poimanjuklasičnih pravnika.

PRAVNI STATUS IZDVOJENE FETVE

Kada je riječ o pravnom statusu izdvojene fetve, odnosnomogućnosti njenog odabira i postupanja po njoj, islamski jur istiprave razliku između tri kategorije ljudi:

1. m udžtehid - to j e osoba koj a j e s posobna z a s amostalnoizvođenje propisa iz šerijatskih izvora, i njegov zadatak jerazmatranje dokaza i protežiranje među njima bez obzira da li seradi o vlastitompostupanju, davanju fetvi ili suđenju.P10F

11P Ovaj opći

princip obuhva ta pr otežiranje i zdvojenog m išljenja ka o i da vanjefetve na osnovu slabog mišljenja;

9

. V . ' Aĝil al-Našmi, Al -Fatawa al -šazza wa h uturatuha, R abita al -'alem al -islamiyy, 2009., str. 11.10 . V. Muhammad Muhtar al-Salami, Bahs al-fatawa al-šazza, Rabita al-'alam al-islamiyy, 2009., str. 3.11 . V. Al-Kamal b. al-Humam, Fath al-qadir, 7/301.




136

2. m ukallid - to je lice koj e s lijedi m išljenje dr ugih bez

dokaza; općenito, ulema je na stanovištu da mukallid u s vompostupanju, davanju fetvi ili suđenju slijedi poznato, širokoprihvaćeno (mešhur), pretežno (radžih) ili ispravno (sahih)mišljenje u mezhebu, a nipošto ne može postupati po izdvojenomemišljenju.P11F

12P Ibn 'Abidin ističe da hanefijski pravnici zabranjuju

kadiji da s udi pr ema us amljenoj, s laboj pr edaji (rivaje šazze) umezhebu ukoliko se po njoj ne postupa u pr aksi. Sudija mukallid(koji ne ispunjava uvjete idžtihada, već slijedi druge autoritete umezhebu) sudit će pozahiri - rivajetuP12F13P, a ne premašazz rivajetu,osim ako je izričito spomenuto da s e po t oj pr edaji da je f etva(mufta bihi qavl);

3. l aik - lice koje nije upućeno u šerijatsku nauku, poputneobrazovanih ili lica koja se bave drugim naučnim disciplinama:jezikom, hi storijom, medicinom, f ilozofijom i td. M ezheb laika j emezheb nj egovog muftije; nj emu s e ne daje f etva s hodnoizdvojenome m išljenju ni ti on može pos tupati po takvomemišljenju. Istaknuti hanefijski fekih Šurunbulali u tom smislu kaže:„Nije doz voljeno kod na s pos tupati po s labome mišljenju“. IbnAbidin je u tom pogledu dodao i sljedeće: „Hanefijski mezheb je nastanovištu zabrane po stupanja pr ema pot isnutom ( merdžuh)mišljenju, čak i u osobnoj praksi, zato što je to mišljenjederogirano...“P13F

14P Sličan stav su zauzeli i pr avnici u os talim

mezhebima. K ada ova kav pr avni t retman ( zabrana pos tupanja,prema stavu klasičnih fikhskih autoriteta) ima izdvojena fetva uužem s mislu, t j. u s mislu pot isnutog ili s labog mišljenja, onda j eutoliko pr ije z abranjeno pos tupati pr ema i zdvojenim f etvama uopćem smislu, tj. fetvama koje su u koliziji sa tekstom Kur'ana iSunneta ili koje su oprečne ciljevima Šerijata.

12

. V. Al-Mawsu'a al-fiqhiyya, 25/359.13 . Zahiri-rivajet čine fikhska mišljenja Ebu Hanife koja se prenosi u jednom odsljedećih djela: Al-Mabsut (Al-Usul), Al-Ĝāmi' al-kabir, Al-Ĝāmi' al-sagîr, Al-Siyar al-kabir, Al-Siyar al-sagir, Al-Ziyadat.14 . Ibn Abidin, isto, 1/51.




137

SITUACIJE KADA JE DOZVOLJENO

POSTUPATI PREMA SLABOM IIZDVOJENOME MIŠLJENJU

Moguće je postupati prema slabom (da'if ) i ekscentričnom(šazz) mišljenju izuzetno u tri slučaja:

1. ka da po stupanje pr ema t im mišljenjima bi va na suprotpostupanju prema pr etežnom i r aširenome m išljenju u okviruustaljene p rakse. U koliko s e kod s udija i m uftija us talila praksapostupanja prema i zdvojenome mišljenju ( u už em s mislu, t j.potisnutom i li s labome m išljenju u m ezhebu), o nda t akva p raksaima prednost u odnos u na postupanje prema poznatom, raširenom(mešhur) m išljenju (u mezhebu). Sudija će presuditi premaustaljenoj praksi i njegova presuda će biti pravosnažna;

2. doz voljeno j e d ati fetvu pr ema s labom i izdvojenomemišljenju u slučaju prijeke potrebe (darura). Zbog toga se ufikhskim djelima, uz ona usvojena i meritorna, spominju i s laba iizdvojena mišljenja. Za dozvoljenost davanja fetve prema slabom iizdvojenome mišljenju u ovom slučaju postavljaju se sljedećiuvjeti:

- da to mišljenje ne bude izuzetno slabo s obzirom na dokaz nakoji se naslanja;

- da se potvrdi njegov izvor, tj. autor, iz bojazni da ne bude neko

čiji je autoritet upitan zbog nedostatka i slabosti u nj egovomznanju ili pobožnosti;- da s e potvrdi pos tojanje prijeke pot rebe kod onoga kojipostavlja pitanje muftiji budući da muftiji nije dozvoljenodavati f etvu dr ugome prema s labijem m išljenju osim a ko jestanje prijeke potrebe potvrđeno, a to znasami pitalac;

3. ukol iko je pos tupanje pr ema i zdvojenome mišljenju u

skladu s očiglednim općim interesom.P14F

15P

15 . V. 'Aĝil al-Našmi, isto, str.21,22.




139

jednog od a ndalužanskih vl adara o i skupu (keffaret) z a p rekinuti

ramazanski post spolnim odnosom odgovorio da mora postiti dvamjeseca uzastopno, ne spominjući dvije prethodne opcijenaznačene u hadisu koji govori o ovoj vrsti keffareta, a to su: opcijaoslobađanja roba te opcija da nahrani šezdeset siromaha. Svojufetvu je obr azložio na mjerom da odvrati vl adara od pr ekidanjaramazanskog posta na spomenuti način budući da vladar nemaproblema da za svaki dan prekinutog posta oslobodi roba ili nahraniodređeni broj siromaha, jer to za njega ne predstavlja teškoću i nebi ga odvratilo od prekidanja posta. Međutim, ovaj fekih i muftijaje ostao usamljen u svom stavu koji je oprečan zakonskom tekstu ukome se prvo spominje obaveza oslobađanja roba pa potom, uslučaju nemogućnosti njenog izvršenja, obaveza da se nahranišezdeset siromaha, pa tek, kao treća opcija, spominje se obavezaposta šezdeset dana uzastopno. Uz to, njegova fetva je zanemarilavažan i nteres koj i z akonski te kst ka ni os tvariti, a to je int eres

oslobađanja ljudi i z ropskog statusa. Nije mala st var ka da bispomenuti vladar oslobodio trideset robova pod pretpostavkom dapokvari post u svih trideset dana ramazana. Muftija Jahja b. Jahjanije uzeo u obzir spomenutu činjenicu te je ulema zbog togaokvalificirala njegovu fetvu izdvojenom (šazz).

IZDVOJENE FETVE U SAVREMENOMFIKHSKOM DISKURSU

Ako je fenomen izdvojenih fetvi (u općem smislu) u našemfikhskom naslijeđu bio relativno rijetka pojava, u savremenomdobu ova je pojava znatno prisutnija i učestalija. Kao primjereovakvih fetvi u savremenom fikhskom diskursu neki autori navodesljedeće stavove i mišljenja (fetve) kojima se:

- dozvoljava kamata općenito, ili samo mala, a ne i velikakamata, u poslovanju pojedinaca i države;

- dozvoljava ili čak naređuje iseljenje (hidžra) iz Palestine;




140

- oslobađa od obaveze zekjatana papirnati novac;

- dozvoljava ženi imamet kao i hatabet u muškom džematu;- zabranjuje vjenčanje između dva Bajrama;

- pretjeruje u dozvoljavanju abortusa;

- pretjeruje u dozvoljavanju spajanja namaza rezidenta;

- dozvoljavaju igre na sreću;

- dozvoljava komercijalno osiguranje;

- zabranjuju islamske bankarske transakcije;

- poriče kaburski azab;

- poriče postojanje džina, meleka i drugih metafizičkih bića ipojava;

- iznalazi i sprika za pos tupke ne prijatelja u muslimanskimzemljama, koji se inače ne mogu opravdati;

- fetve utemeljene na l ošem mišljenju o os obi koj a postavljapitanje;

- pretjeruje u dozvoljavanju oponašanja nevjernika;

- pretjeruje u dozvoljavanju skraćivanja namaza bez isprike; - oslobađa od obaveze zekjata na trgovačku robu;

- pretjeruje u proglašavanju pojedinaca i društava nevjernicima iligrješnicima.P16F

17 Ovoj (nepotpunoj) listi izdvojenih fetvi mogle bi se pridodati

fetve nekih ekstremističkih grupacija kojima se dozvoljavajuteroristički napadi na civile i civilne objekte, zatim fetve kojima se

iznalaze i sprike z a postupke m uslimana u ne muslimanskimzemljama, koji se ne mogu nikako opravdati, kao što je krađa,sklapanje fiktivnih i privremenih brakova radi dobijanja viza, fetvekojima se zabranju je u zimanje drž avljanstva u ne muslimanskimzemljama, k ao i dr uge f etvekoje proturječe izričitim zakonskimtekstovima, ciljevima Šerijata i općem interesu muslimana.

17 . V. Ahmad Muhammad Hulayl, Al-Fatawa al-šazza, Rabita, 2009, str. 41-42.




142

Ukoliko nedostaje neki od tih uvjeta, muftija nije kompetentan n i

kvalificiran za davanje fetvi. Većina gore detaljno spomenutihuzroka (2-9) posljedica su nestručnosti i nekompetentnosti muftije.2. uvažavanje usmjerenja političara i političkog stanja od

strane muftijeNeke muftije su kompetentne s obz irom na pos tavljene

uvjete, ali ka tkada svoje fetve podešavaju i dizaj niraju shodnosmjeru u kojem idu želje politike i političke vlasti. Ta pojava jeposebno prisutna kada se radi o službenim muftijama budući da ihna t u poz iciju dovodi i s mjenjuje politička vlast. Vlastodršci, nerijetko, p ostavljaju muftije sukladno političkim afinitetima,karakteristikama i mjerilima, više nego onim naučnim, stručnim imoralnim k valitetima, pa ka o pos ljedica t akvog s tanja i o dnosadonose se fetve koje se mogu okarakterisati izdvojenim.

Pojedini a utoriP19F

20P uzroke i zdvojenih f etvi u ovom ve rmenu,

između ostaloga, vide u sljedećem: 1. želji učenjaka (muftije) da se pokaže naprednim,

progresivnim i otvorenim alimom koji pretpočinjava i adaptiraislam s vim c ivilizacijskim i vr ijednosnim pr omjenama ipretumbacijama, obznanjujući napuštene fetve kao meritornamišljenja u vjeri.

Kao ilustracija ovoga navodi se fetva/mišljenje kojim se ženidozvoljava da predvodi mješoviti džemat povodeći se zaekstremističkim feminističkim stavovima koj i poz ivajuizjednačavanju muškarca i žen e u svim pit anjima i propi sima.Takve naravi je bio stav neke ''napredne uleme'', u vrijeme kada jesocijalizam bio popul aran među masama i političkim elitama unekim zemljama, da je socijalizam „islamski ekonomski program“.

2. obmanjujućoj interpretaciji tekstova Kur'ana i Sunneta uzopravdavanje načelom „da je Allahova vjera lahka“, u smislu da

nemali broj muftija vidi muftiju kao osobu pred kojom se nalazi stona kom e s e nude r azne vr ste j ela i koj a be z razmišljanja m ože

20 . V. Muhammad Muhtar al-Salami, isto, 22-26.




143

dohvatiti sve što se nudi, jer je zdravo i hranljivo, što je pogrešna

procjena i zabluda.Kao š to konzument bi ra ( ili treba da bi ra) s amo onu hr anukoja ne š teti nj egovom t ijelu i koj a odgova ra nj egovomzdravstvenom stanju, isto tako fekih/muftija treba uvažavati i biratisamo ona mišljenja i stavove koji su utemeljeni i izgrađeni nazdravim osnovama. Neke muftije tragaju za stavovima razasutim ufikhskim dj elima iz različitih mezheba, da bi donijeli fetvusukladno prohtjevu i želji pitaoca, iako je islam došao s ciljem daizbavi čovjeka iz kandži njegovih strasti i prohtjeva kako bi svojimvjerovanjem i dj elima B ogu bi o p redan dr agovoljno ka o š to j enužno potčinjen Njegovim z akonitostima u uni verzumu. T akoolahko izdate fetve postaju izdvojenim.

3. povlađivanju islamskim bankama Unatoč činjenici da su islamski juristi razvili i unaprijedili

mehanizme i procedure koje pomažu islamskim bankama u vršenjunjihove zadaće i posla, ipak to nije dovoljno da prati i parira širokojslobodi i brzom razvoju u vr šenju transakcija u konvencionalnombankarskom s ektoru. Zbog t oga menadžment u t im bankamainsistira na proguravanju nekih transakcija koje su na prvi pogledšerijatski z abranjene i poziva š erijatske kom isije i ek sperte dapronađu rješenja i alternative za njih. Uzimajući u obzir izvršnuvlast i snagu menadžmenta, s labost ne kih m uftija i ne postojanje

vrhovnog autoriteta u obl asti ekonomskih fetvi koji bi i h osnažio,modificirao ili obesnažio, pojavile su se ekscentrične fetve kojeodobravaju transakcije koje se sadržajno suštinski ne razlikuju odzabranjenih kamatonosnih t ransakcija, iako se formalno pr ikazujuzakonitim, t ako da f raze i f orme i maju pr ednost u odno su naznačenje i suštinu, što je oprečno poznatom fikhskom praviluprema ko me ovo p otonje i ma pr ednost u odnos u na pr vo. S vispomenuti uz roci u ovo j i li onoj m jeri uz rokovali s u i uz rokujupojavu izdvojenih fetvi.




144

POSLJEDICE IZDVOJENIH FETVI

Izdvojene f etve imale su i i maju negativne pos ljedice p opojedince i društvo koje se mogu rezimirati u sljedećem:

1. nejednakost ljudi pred zakonom (šerijatskim propisima)U slučaju posezanja za izdvojenim fetvama muftija se ponaša

neprincipijelno: ol ahko daje f etve z a ne ke l jude ( iznalazi z a nj iholakšice) s koj ima i h veže ne ki i nteres, rodbinskaili dunjalučkaveza, dok j e pr ema dr ugima s trog i be skompromisan. O vakavpostupak muftije kompromitira islamske propise u očima ljudi.

2. podučavanje ljudi nezakonitim smicalicama (hijel gajr šer'ijje) poput fetve o relativnoj ništavosti bračnog ugovora sciljemponištavanja trostruke izjave o razvodu braka i vraćanja razvedenesupruge, ili podučavanja žene da učini apostaziju kako bi poništilasvoj brak.

3. strogoća i otežavanje u onome što je Šerijat učinio lahkim Pojedine muftije uvi jek da ju f etvu po pr incipu

predostrožnosti i težih opcija, zanemarujući olakšice. 4. osuda i sprječavanje svega što je novo: novih navika,

običaja, prigoda, manifestacija, sredstava, načina organiziranjadruštvenih ustanova..., uz obrazloženje da je riječ o novotarijamakoje su zabranjene.

5. i zazivanje z abune i s mutnje u dr uštvu, k oju po sebnouzrokuje zanemarivanje faktora promjene vremena, mjesta, običaja istanja

Ova posljedica je uočljiva i kod nas, a nastala je usljeddavanja, odnosno prezentiranja tuđih fetvi od strane nekih tzv.alternativnih i slamskih gr upaP20F

21P putem medija (naročito putem

21

. P od ovim p ojmom mislimo na razna udruženja i o rganizacije k oje djelujuizvan struktura Islamske zajednice i koje uređuju internet stranice ili časopise ukojim se najčešće nude uvezene fetve i odgovori koji uglavnom nisu u skladu sanašim mezhebom i koje izazivaju određenu zabunu među našim slaboinformiranim i malo obrazovanim muslimanima.




145

interneta) zanemarujući našu islamsku tradiciju, običaje i

promijenjene društvene okolnosti. Tako se tu i tamo može naići nafetve o općim ili sudbinskim pitanjima Ummeta i Zajednice okojima t reba r aspravljati na naučnim simpozijumima,konferencijama, kongr esima i s l., o koj ima i ne t reba da vatiindividualne fetve, ili fetve upućene stanovnicima ne ke z emlje očijoj stvarnosti, običajima, problemima i položaju muftija nema potrebnog znanja ili nema dovoljno informacija, te mu stoga i nijedozvoljeno davati fetvu o njihovim problemima i pi tanjima. Zatimtu su fetve koje odišu strogoćom, ekstremizmom, otežavanjemsituacije i rješenja, poput fetve da je ženski glas avret, zatim fetvekojom seprecizira vrsta odjeće koju mora nositi muškarac ili žena,fetve da je ni kab stroga oba veza, da ni je doz voljenonemuslimanima čestitati njihov vjerski praznik itd. Kao ilustracijupostojanja ovog problema kod nas, navest ćemo dva primjera.

Prvi primjer:Jedna žena nedavno nam je poslala sljedeće pismo s pitanjem:„Na jednoj stranici na netu sam pročitala fetvu da je tevhid

koji se uči kada neko umre novotarija, kao i mevludi ičeteresnice igodišnjice, i da ne smijemo slijediti novotarije, jer one vode uzabludu, a zabluda u Vatru. Kada je nedavno umrla tetka od(bivšeg) muža, bili smo pozvani oboje. Ja sam odbila da pođem, jer sam se Allaha bojala da slijedim novotariju. Nisam znala da će to

naljutiti moga muža, inače bih pošla. On me odveo mojima čim sevratio. Shvatila sam da sam pogriješila i da sam naivno postupila.Kada sam pročitala i druge fetve gdje piše da ima učenjaka koji nesmatraju novotarijom navedene stvari, bilo mi je još mnogo teže štosam bila tako nepromišljena i neumjerena. On me zove tek sadanakončetiri mjeseca.Volila bih da pokušamo ponovo, ali ne znamje li nam halal i da li je rok vraćanja supružnika tri mjeseca?.“ Uovom pr imjeru vi dimo da j e ž ena dobi la r azvod br aka z bogpovođenja za fetvama koje ne uvažavaju postojeće običaje ipraksuovdašnjih muslimana. N aravno, ne opr avdavamo ni br zopleti i




146

nepromišljeni postupak dotičnog muža kojeg je učinio u stanju

ljutnje i srdžbe.Drugi primjer:Davanje fetve o dovol jnosti sklapanja šerijatskog braka bez

potrebe da se br ak s klopi pr ed dr žavnim organom (matičarem)oslanjajući se na ono što je zapisano u fikhskim knjigama, bezuvažavanja činjenice da postoje pozitivno-pravni p ropisi ko ji

regulišu tu problematiku, te zanemarivanja činjenice da šerijatskisklopljen brak nema državnu sankciju te se na temelju samo takosklopljenog braka ne mogu ostvariti bračna prava, posebno kadadođe do nesporazuma i razvoda braka, uz odbijanje muža da izvršisvoje obaveze prema razvedenoj supruzi.

U ova dv a pr imjeramožemo uočitirealne ne gativneposljedice krutih stavova i f etvi koje tzv. alternativni i slamskikrugovi ko d na s preuzimaju iz fikhskih knjiga ili od muftija ikomisija za f etve i zdrugačijih društvenih konteksta i okolnosti isituiraju ih u ove na še bos anske prostore i o kolnosti, gd je one ,zapravo, postaju izdvojene.

I na kraju, umjesto zaključka, neka ovi i drugi sličniprimjeriposluže ka o opomena i pouka s vima na ma da j e ne ophodnaopreznost da se ne upadne u zamku slijeđenja izdvojenih tumačenjai fetvi, jer posljedice, dugoročno, mogu bititeške.




147

د.د ع ا س م ل ا ذ ا ت س أل

ة ر ه ا ةظ ذ ا ش ل ا ى و ا ت ف ل ا ج: ئ ا ت ن ل ا و ب ا ب س أل ا و م و ه

خص ل م ل ا

ة ر ي خ أ د و ق ع دة ع ي ف ية ه ق ف ل ا ل ئ ا س م ل ا ب ن ي دم ت ش ا ن أ د ع ب

ن لإ و د ل ا ب ي ع ا م ت ج ال ا و ي ل م ع ل ا و د ت ش ا

م ال س ةإل م ل س م ل ا ة ي ل ا ت.ج ا و د ن ل ا ن م ر ي ث ك ة ل ح ر م ل ا ك ل

ة ن س ت ي و ك ل ا ي ف ت د ق ع ن ا ي لت ا ك ل ت ا مه ه أ و ى و ت ف ل ا يل ل و د ل ا ية م ل ع و 2007لة رم ك م ل ا كة م ي ف ت د لق ن 2009ا ا و ن ع ،ب ا ه د ع ا و ق و ى و ت ف ل ا ا ه ت ظم ن و

ا ة ط ب ا ر ل ل ة ع ب ا ت يل م ي د ا يةك م ال س ت.إل ا و ن س دة ع ي ف نه أ ا م ب و

ية ض ق ل و ح دة ا ح ة ل د ا ج م ية ه ق ف ل ا ر ئ ا و ةد ذ ا ش ل ا ى و ا ت ف ل ا ا ه ب ا ب س أ و ة ر و ك ذ م ل ا ية ض ق ل ا ب ن ا و ج ض ع ب ن ا ي ن .ب إ ف

م و ه ف م ف ي ر ع ت ى ل إ جه و م ث ح ب ل ا ا ةذ ذ ا ش ل ا ى و ا ت ف ل ا م ع ل ا م ك ح ى ل إ لو

ا ه ج ئ ا ت ن و ا ه ب ا ب س أ ف .ش

ية س ا س أل ا ي:ت ت ف م ، لد ق م ، ه ي ق ف ، د ه ت ج م ، ي ه ق ذف ا ش ، ى و ت ف




148

Dr Enes Ljevaković, associate professor

PHENOMENON OF ISOLATED FATWAS:CONCEPT, CAUSES AND CONSEQUENCES

SUMMARY

After a distinct Muslim interest in practical and legal (fikh)issues and problems in the past few decades, there is an increasedinterest in the institution of fatwa not only on practical but also ontheoretical, scientific and social level in Muslim countries as w ellas i n M uslim di aspora. D uring t his pe riod many i nternationalscientific symposia were held about fatwa institution, of which the

most s ignificant w ere he ld i n K uwait i n 2007, a nd i n M ecca i n2009, organized by the Academy for Islamic law of Rabitta, under the name of „Fatwa and its rules“. Since the intensive debate aboutthe so called isolated fatwas has been led for the last few years, wehave de dicated this pa per t o the cl earing of so me aspe cts of t heaforementioned problem. The focus has been directed to definitionof the notionisolated fatwas, the legal status of such fatwas and totheir causes and consequences.

Key words: fatwa, i solated, f ikh, f ikh di sagreement,mudžtehid, fekih, mukallid, mufti



M. HASANI,Akademik Mehmed Begović

149

Mr. Mustafa Hsani,

predavač

AKADEMIK MEHMED BEGOVIĆ

SAŽETAK

Mehmed Begović (1904-1990) prvi je profesor na Katedri zašerijatsko pr avo P ravnog f akulteta u B eogradu os novanoj 1926.god. Doktorirao j e u A lžiru 1930. god. Pisac j e brojni h knjiga ičlanaka. Poseban interes pokazao je za izučavanje šerijatskogprava. Sdolaskom komunista na vlast Begović je moraoreduciratisvoje izučavanje ovoga prava, ali nikada nije odustao od njega.Begovićev naučni rad prepoznat je u zemlji i inozemstvu gdje jebio član mnogih naučnih asocijacija, a posebno treba istaći da jebio član Srpske ak ademije na uka i um jetnosti u B eogradu iAkademije nauka i umjetnosti u Sarajevu.

Bio je član Matičarske komisije za osnivanjeIslamskogteološkog fakulteta u Sarajevu (danas Fakulteta islamskih nauka).Izradio je Nacrt nastavnog plana i programa za izučavanješerijatskog prava na I TF-u. ibio član komisija za unapr eđenja u

viša naučna zvanja više nastavnika ovog f akulteta. Stoga ovaj radobjavljujemo kao podsjećanje na akademika Begovića koji jezaložio svoje znanje i autoritet u osnivanje i rad ovog fakulteta, a upovodu dvadeset godina od njegovog preseljenja na Ahiret.




150

ŽIVOT I PROFESURA

Mehmed Begović rođen je 8. 4. 1904. god. u Lastvi kodTrebinja.P0F

1P Rodno m jesto na pušta 1914. god. nakon z avršene

osnovne škole, kada odlazi za Sarajevo gdje pohađa klasičnugimnaziju a zatim, nakon pet školskih godina, 1919. god. prelazi uMostar gdje 1922. god. okončavagimnazijsko školovanje.

Daljnje školovanje Mehmed Begović nastavlja na Pravnomf akulteta Univerziteta u Beogradu. Nakon četverogodišnjeg studija1926. god. Begović okončava svoj studij, iste god. kada je nanjegovom fakultetu os novana K atedra z a š erijatsko pr avo. K aoodličan i marljiv student bio je zapažen od svojih profesora koji su

1Dr. Mehmed Begović,kucano na mašini, A4, str. 6, u: „Biblioteka akademikaprof. dr. Avde Sućeske“, KDM "P reporod", B iblioteka cen tra,Bosanskomuslimanske studije, inv. br. 1348. sign. br. III, u: Isma Kamberović,

Stručni katalog poklonjenih knjiga akademika prof. dr. Avde Sućeske bilioteciInstituta za bošnjačke studije BZK "Preporod", BZK, "Preporod", Sarajevo, str.14; Mehmed Begović, "Autobiografija",Zbornik za orijentalne studije,Srpskaakademija na uka i um etnosti, B eograd, 1 992, s tr. 7 -18; Mehmed Begović,"Sećanja na studentske dane i prve korake u univerzitetskoj karijeri", priredioAleksandar A. Muljkočević,Glasnik Etnografskog instituta SANU , kn jigaXXXII, E tnografski i nstitut, S rpska a kademija na uka i um etnosti, B eograd,1983, str. 1 9-25; Aleksandar Janković, "Bibliografija radova akademikaMehmeda Begovića", Glasnik Etnografskog instituta SANU , knjiga XXXII, str.141-148; „Mehmed Begović",Anali Pravnog fakulteta u Beogradu,XXII, Beograd, septembar-decembar 1 974, br. 5 -6, s tr. 533 -535 i "Spisak Značajnihradova", str. 9 19-921; "Mehmed Begović",Spomenica 1951-1976,Naučnodruštvo i Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1976,str. 233; Mustafa Imamović, "Akademik prof. dr. Mehmed Begović",Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu,XXXVIII/1990, Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo,1991, str. 3 13-314; Ibrahim Džananović, "Akademik dr. Mehmed Begović,povodom 85-godišnjice života i rada", Islamska misao, god. XI, januar 1989, br.

121, str. 4-5; Ibrahim Džananović, "Akademik prof. dr. Mehmed Begović (1904-1990)", Glasnik Rijaseta Islamske zajednice,LIII/1990, br. 5 , str. 1 67-171;Ibrahim Džananović, "Akademik prof. dr. Mehmed Begović“ (1904-1990)",Preporod, XXI, 1 . n ovembar 1990, br. 2 1/484, str. 1 9; h ttp:/www.sanu.ac.yu/IstClan.aspx?arg=733, dana 23.10.2007.




151

mu pr edložili da na stavi škol ovanje i da se p rijavi n a r aspisani

konkurs Pravnog fakulteta za dodjelu stipendije jednom odličnomstudentu za studij šerijatskog prava na Pravnom fakultetu u Alžiru.Profesorski nagovor j e prihvatio t ek poš to j e dobio odobr enje odoca. Nakon r egulisanja voj ne oba veze 1927. g od., odlazi u A lžir gdje up isuje dokt orantski kur s. P od m entorstvom pr of. M arcelaMaranda uradio je disertaciju pod naslovom „O primjeni i razvojušerijatskog pr ava u J ugoslaviji“ 19 30 god. D oktorsku di sertacijupod na zivom „De l'évolution du droit musulman“ sa odličnimuspjehom o dbranio j e 27. j una 1930. go d. O va di sertacijanagrađena je po odluci Senata Pravnog fakulteta od 15. maja 1931.god. nagradom Univerziteta u Alžiru.

Profesorsku karijeru Mehmed Begović započinje na Pravnomfakultetu u Beogradu nakon što je primljen na Fakultet na osnovuraspisanoga konkursa za docenta za šerijatsko pravo. Jednoglasnoje izglasan i u t o zvanje postavljen ukazom od 31. 12. 193 1. god.Predmet Š erijatsko pravo bio je o bavezan za st udente svršenikeŠerijatske g imnazije u S arajevu, Velike m edrese u S koplju iŠerijatskosudačke škole u Sarajevu. Za ostale studente ovajpredmet bio je i zborni. P redavanja i z ovog predmeta t rajala sugodinu dana sa dva časa predavanja sedmičnoi dva sem inarskihvježbi. Tada je, prema odluci Senata, on po magao i na i spitima ivježbama iz Građanskoga prava. Nakon pet godina rada na

Fakultetu, 1 937. god. i zabran je u z vanje va nrednog pr ofesora.Kako nije imao normu od četiri sahata predavanja i dva s ahatavježbi sedmično, koliko je, prema pravilima, bilo sedmičnoopterećenje vanrednog profesora. 1938. god. dodjeljuje mu se ipredmet Građansko nasljedno pravo za koji je kao koautor uradioudžbenik već 1940. god. Karijera univerzitetskog pr ofesoraprekinuta j e za vri jeme t rajanja D rugog svjetskog rata ka da j e

uklonjen sa Fakulteta, na koji se vraća poslije okončanja r ata.Godine 1946. i zabran je u z vanje redovnog profesora za predmetGrađansko pravo sa porodičnim pravom. Mehmed Begovićpenzionisan je 1975. god. U periodu od 1949. do 1965. god. bio je




152

član Katedre za orijentalnu filologiju Filozofskog/Filološkog

fakulteta u Beogradu.Prof. Begović je bio džematlija Bajrakli džamije u Beogradu.Prof. dr. Omer Nakičević mi je pričao da prof. Begović nikada nijeklanjao gologlav, što nas podsjeća na sad već davnu generacijupredaka k oji s u s a dos ta pr edanosti i di scipline odr žavali s vojislamijjet, a takvi su bili i u svome životu. U sedmičnom rasporedunjegovih pr edavanja na F akultetu bila j e r ezervirana p auza udvanaest sat i p etkom, j er se zn alo da P rofesor i de u d žamiju nadžumu. Komunistima to, naravno, nije bilo po volji, ali su trpjeli tusituaciju jer im je trebao prof. Begović. U nekom drugom slučaju,takvo t oleriranje s e ne bi t rpjelo, a pogot ovo ne na f akultetudruštvenog smjera. Međutim, prof. Begović je vremenom izgradiosvoj profesionalni ali i ljudski autoritet, i kao takav bio je uvažavan ipoštovan.

Umro j e u B eogradu, 7. okt obra 1990. god. , a dva da nakasnije m u j e klanjan a dž enaza u haremu Careve dž amije uSarajevu. D ženazu j e p redvodio be ogradski m uftija H amdija-ef.Jusufspahić, njegov džematski imam u Bajrakli džamiji. Ukopan jeu Gradskom greblju Bare u Sarajevu.

ČLANSTVO I ANGAŽMANU NAUČNIM I NSTITUCIJAMA

Potencijal mladog profesora vrlo rano je bio evidentiran pa je1938. god. izabran u Odbor za istočnjačku građu Srpske akademijenauka i umjetnosti sa zadatkom da izučava tragovesrednjovjekovnog domaćeg prava u turskim pravnim spomenicimai primjenu običajnog prava (adet) na tlu Jugoslavije za vri jeme

turske v ladavine. Ovim izborom mladog naučnika otvoren je putnjegovom da ljnjem priznavanju do sticanja počasnog nazivaakademika ove ak ademije. Za dopisnog člana Srpske akademije




153

nauka izabran je 1958., za redovnog člana 1965., a za člana

Akademije nauka i umjetnosti BiH izabran je 1973. god.Rad ovog naučnika prepoznat je i izvan granica tadašnjeJugoslavije, pa je tako bio biran za člana mnogih uglednih društavai asocijacija pravnika u svijetu. Za člana društva La Société delégislation comparée izabran je 1955., za člana International LawAssociation izabran je 1957., i za člana komiteta Comitéinternational pour l a métrogie hi storique 1 975. god. P rekoJugoslovenske akademije znanosti i umjetnosti sarađivao je sabrojim naučnim ustanovama svij eta, kao npr. s F rancuskomakademijom nauka i umjetnosti, gdje je bio član Komisije za mjere,itd.

Mehmed Begović se istakao i u vođenju akademskih inaučnih ustanova: za dekana Pravnog fakulteta u Beogradu izabranje 1954., z a pr edsjednika S avjeta1971., za člana PredsjedništvaSANU izabran je 1974. god.

U Srpskoj akademiji nauka i umjetnosti bio je član irukovodilac ni za odbor a: r ukovodilac O dbora za i zvore s rpskogprava 1964 -1990. god. i ur ednik i zdanja tog o dbora; O dbora z ahistoriju 16 -18. s t.; O dbora z a hi storiju s rpske r evolucije 1804-1830. god.; međuodjeljenskogOdbora z a or ijentalne s tudije;međuakademskog Odbora za izučavanje patrijarhalnih društava ikultura; međuak ademske K omisije za obj avljivanje zaos tavštine

Valtazara Bogišića pri Crnogorskoj akademiji nauka i umjetnosti;Odbora za astronautiku (Sekcija Kosmičkog prava). Bio je član Komisije za kodifikaciju porodičnog

zakonodavstva od 1945. do 1948. god.Ovako bogat naučni, akademski i profesorski rad nije prošao

neopaženo ni kada su u pitanju nagrade i pr iznanja. D obitnik j e:Sedmojulske nagrade 1972. god, Ordena rada sa crvenom zastavom

1965., Orden Republike Srbije sa srebrnim vijencem 1974. god.




154

ODNOS PREMA ISLAMSKOMTEOLOŠKOM FAKULTETU U SARAJEVU

Jedan je od matičara i time utemeljivača Pravnog fakultetaUniverziteta u Sarajevu, a također je aktivno učestvovao uosnivanju pravnih fakulteta u Ljubljani i Skoplju. Također je biočlan Matičarske komisije za osnivanje Islamskog teološkogfakulteta (I TF) u Sarajevu (danas F akulteta islamskih n auka).Izradio je N acrt nastavnog plana i programa za izučavanješerijatskog prava na ITF-u. Njegov prvi profesorski angažman bioje vezan za predavanja šerijatskog prava pa je vrlo značajno što jeon pr ihvatio i ur adio N acrt na stavnog pl ana i programa za ova jpredmet. Inače, Mehmed Begović se i javno na nekim naučnimskupovima zalagao za uvođenje predmeta Šerijatsko pravo napravnim f akultetima, pos ebno Š erijatskog porodičnog prava.„Isticao je da, ako se rimsko pravo može izučavatikao pos eban

predmet, zbog čega ne može i šerijatsko koje je pozitivno pravoznatnog dijela zemalja, a pogotovu što su neke opće vrijednostipravne na uke našle s voje i shodište upravo u š erijatu.“P1F

2P Stoga, ne

treba čuditi da njegov angažman na ITF-u nije završen sa godinomosnivanja fakulteta 1977. god. ne go je nastavljen stalnim radom ibrigom. P osebno s e br inuo o na stavnom pr ocesu, uka zivao narelevantnu l iteraturu i br inuo se o na stavnom k adru. B io je s talničlan, a nekad i predsjednik Komisije za izbor nastavnika u višanaučna zvanja, što nesumnjivo govori o značajnomangažmanuovog akademika u radu ITF-a. Bio je predsjednik Komisije za izbor u viša naučna zvanja dr. Ahmedu Smajloviću u zvanje redovnogprofesora, dr. Omeru Nakičeviću u zvanje vanrednog profesora, dr.Jusufu Ramiću u zvanje redovnog profesora.

2Ibrahim Džananović, "Akademik prof. dr. Mehmed Begović (1904-1990)",Glasnik Rijaseta Islamske zajednice,LIII/1990, Sarajevo, br. 5, str. 168.




155

PROFESOR

Mehmed Begović je sa posebnim pijetetom govorio o svojimprofesorima.Čak je jedan svoj rad posvetio profesorima kojimapokazuje ljubav prema onima koji su ga naučili, ali i prema pozivuprofesora. O kakvom nivou obrazovanja i obrazovanosti je riječnajilustrativnije gov ori podatak d a mu j e u m ostarskoj g imnazijipredavalo čak sedam profesora sa zvanjima doktora nauka koji su,pored naučnog znanja, imali izraženo i pedagoško umijeće. Međuprofesorima islamskih nauka posebno mjesto je zauzimao profesor Ahmed-ef. Burek. Sve je to utjecalo i na Mehmeda Begovića da seupusti u vlastito učenje, a kasnije i podučavanje drugih. Sam sponosom ističe da je na Fakultetu biojedan od omiljenih profesora.

O vlastitoj profesuri kaže da se najviše interesovao za rad sastudentima na postdiplomskom studiju i učešću na odbranamadoktorskih i magistarskih radnji. Od toga, posebno je izdvajao rad s

doktorantima koj i s u svoje radnje pi sali i z obl asti ve zane zaistočnjačke spomenike. Pred njim kao mentorom ili članomkomisije branili su brojni magistri i doktori svoje radnje od kojih suneki k asnije na t ragu s voga pr ofesora os tavili ne izbrisiv trag unauci koj om s u s e ba vili. Prvi d oktorant koj i je stekao z vanjedoktora pravnih nauka pred M. Begovićem bio je Alija Silajdžić stemomTestament u šerijatskom pravu,odbranjen 29. 5. 1940. god.Od ostalih, koje profesor Begović spominje u svojoj autobiografiji,izdvajamo: R užica Guzina, D imitar P op G eorgijev, M irkoMirković, Hajrudin Ćurić, Hazim Šabanović, Marija Đukanović,Hasan Kaleši, Kemal E l-Buhi, Ljubinka Rajković, SlavoljubDžindžić, Omer Nakičević, Nerimana Traljić, Ibrahim Kemura,Avdo Sućeska, Ljiljana Filipović, Valbona Begoli, Vojislav Bakić,Milan Prelić, Branko Pavičević, Tomica Nikčević, IbrahimDžananović.




157

opusa o dnosi se na prikaze knjiga koje je većinom objavljivao u

Analima za pravne i društvene naukeiz Beograda. Prikazane knjigesu pisane na francuskom, engleskom, njemačkom, turskom iarapskome jeziku. Ukupno je objavio dvadeset i devet prikaza, odkojih je čak tr inaest u pr voj deceniji dok j e radio kao profesor naFakultetu, što govori o izvanrednom uvidu u t adašnju l iteraturu, atime i u naučne tokove, te želju da se predstavi naučni interes zašerijatsko pravo i na t ajnačin ukaže na značaj i važnost kojuizučavanje šerijatskog prava uživa u savremenoj nauci. I uprikazima koje je radio nakon 1946. god., a tiču se knjiga stranihautoraP4F

5P, pr ikazao j e ugl avnom knj ige koj e govor e o š erijatskom

pravu, dok j e s voje k asnije p rikaze posvetio radovima domaćihautora.P5F6P

Poseban segment njeg ovog angažmana j e ve zan za r ad naEnciklopediji Jugoslavijeu kojoj je od pr vog do os mog toma, od1955. do 1971. god., pisao tekstove o slijedećim temama:begler beg, beglučke zemlje, begluk, ferman, nas, Islamska verskazajednice, kadija, kanun, Konstantinović Mihailo, vakuf, vezir,vilajet.

Kao uni verzitetski profesor, z a pot rebe pr edmeta na jviše j episao i z o blasti š erijatskog pr ava i t o o nj egovim i zvorima,bračnom i nasljednom pravu i instituciji vakufa, tj. o onim granamaovoga pr ava koje s u bi le u pr imjeni u vr emenu dok j e predavao

ovaj predmet. Svakako da je jedno od najznačajnijih njegovih djela,ako ne i najznačajnije,Šerijatsko bračno pravo. Sa kratkim uvodomu izučavanje šerijatskog prava, koje j e obj avio 1936. god. uBeogradu. D jelo j e n apisano ka o udž benik z a s tudente ovog

5 Prikazao je knjige s lijedećih autora koji nisu pisali na jezicima bivšejugoslavije: M arcel M orand, Ge orges H enri B osquet, M . T . Ahmed, Raoul

Darmon, H. Kazamzadeh-Iranschar, Kazem Daghestani, Abdu'l-Vehhab H alaf,Frederic P eltier, Chafik T . C hehata, Edward W estermarck, Emile Tyan, J osef Schacht,Jean Baz, Laure Lefevre, Louis Millot, Tayyib Okić, Osman Őztűrűk. 6 Predstavio je radove s lijedećih autora: Ane Prokop, Hamida Hadžibegića,Hamdije Kapidžića, Hamdije Kreševljakovića i Kasima Dobrače.




158

predmeta. Može se sa si gurnošću reći da se profesor Begović

posebno bavio bračnim i porodičnim pravom, jer je, pored većspomenutog djela i brojnih članaka, 1948. god. objavio knjiguPorodično pravo (Po predavanjima održanim u školskoj1947/1948. godini na Pravnom fakultetu u Beogradu)kao udžbenik na predmetu Porodično pravo, koje je, kao zasebna naučna inastavna d isciplina na pr avnim f akultetima, konstituirano tek poslije 1945. god. O kakvom udžbeniku je riječ dovoljno kazujepodatak da je zaključno sa 1961. god. doživjelo pet izdanja.

Od r adova koj e j e o bjavio z a v rijeme druge Jugoslavijesvakako treba istaći djeloVakufi u Jugoslaviji P6F

7 P u izdanju Srpske

akademije nauka i umjetnosti objavljene 1963. god. Djelo nastajegotovo petnaest godina nakon završetka rata kada je komunističkavlast put em agrar ne r eforme, nacionalizacije, eksproprijacije i nadruge načine otuđila veliki dio vakufskih dobara. Begović je ovomknjigom vakufu vr atio di gnitetinstitucije značajnog društvenogutjecaja. Kao razloge za pisanje ovog djela ističe naučne i praktičnepotrebe. Naučne potrebe ogledaju se u tome da vakufnamepredstavljaju prvorazredne izvore za saznavanje historije naroda idržave, međutim, da bi se one razumjele, neophodno je, zbogoskudnosti literature, p isati o pr avnoj pr irodi va kufa, r azvoju,značaju, isk orištavanju i upravi. Na kraju, praktična potreba ovogarada ogl eda s e u t ome da s e i u to vr ijeme u s udstvu j avljaju

slučajevi koji se tiču vakufske imovine, posebno porodični vakufi,radi čega je neophodno poz navanje ove i nstitucije š erijatskogprava.

7 Mehmed Begović,Vakufi u Jugoslaviji, Srpska akademija nauka i umjetnosti,knjiga CCCLXI, Beograd, 1963, 101 str.




159

POLEMIKE

Profesor Begović je svojim radovima vrlo rano skrenuopozornost javnosti na sebe. Po mnogo čemu, onje bio pionir. Onnije svo je r adove pisao sam o muslimanima, pa j e t ako u knj iziŠerijatsko bračno pravoimao potrebu da ukratko piše o izučavanjušerijatskog pr ava. Po primijenjenoj metodologiji r ada, bio jepotpuno nov, uvodi j edan novi di skurs pi sanja kod na s, p a t ako,primjera radi, uspoređuje primjenu bračnog prava kod nas saprimjenom bračnog prava u drugim muslimanskim zemljama. Tenovine koje je Begović promovirao u svojim radovima primijetio jeBertold Eisner, profesor na Pravnom fakultetu u Zagrebu, u prikazuknjigeŠerijatsko bračno pravo, kada j e istakao da j e l iteratura ošerijatskom pravu oskudna na našem jeziku i da je prije Begovića otome potpuno pouzdanoP7F

8P pisao samo hfz. Abdulah Ajni Bušatlić u

svoje dvije knjigeP8F

9P. U usporedbi Bušatlićevih knjiga i Begovićeve

knjige on je ustvrdio da su Bušatlićeve zamišljene kao priručnici zaprak tičnu upotrebu, dok je Begović, kao naučnik i univerzitetskiprofesor, postavio sebi zadaću da šerijatsko pravo naučno obradi, učemu je, prema njemu,potpuno uspio.P9F

10 Begović je nov u pisanju kod nas i zbog toga što se koristi

literaturom zapadnjačkih autora koji su pisali o šerijatskom pravu. Posebno će na ovoj činjenici biti bazirane kritike i polemička pisanja

8 B. Eisner pravi razliku između a utora koji s u s e u pisanjima o š erijatskompravu izravno koristili literaturom na arapskome jeziku i onih koji to nisu. Onvjerovatno pod nepouzdanim knji gama m islina knjige Eugena Sladovića, z akojeg se zna i u prikazima njegovih knjiga je dokazano da nije znao arapski jezik iako je navodio literaturu na arapskom. Knjige prof. Sladovića o kojima je riječsu: Ženidbeno pravo, N arodne novine, Zagreb, 1925, 144 str;Islamsko pravo uBosni i Hercegovini, Izdavačka knjižnica Geca Kona, Beograd, 1926, 151 str.9

Porodično i nasljedno pravo Muslimana(Glavne ustanove i propisi), Izdanjepiščevo, Sarajevo, 1926, 192. str;Šerijatsko-sudski postupnik s formularima,Izdanje piščevo, 1927, 72. str. 10 B. Eisner, „Dr. Mehmed Begović, Šerijatsko porodično pravo (Beograd,1936.)“,Mjesečnik,god. LXII, ožujak 1936, br. 3, str. 136.-137.




160

dijela ondašnje uleme. Begović je odmah po povratku izazvao veliku

reakciju muslimanskih autora iz kruga tradicionalne uleme, a potomi i z sa me I slamske v jerske zaj ednice K raljevine Ju goslavije. P rvereakcije uslijedile su nakon objavljivanja serijala predavanja koje jeBegović održao, a objavljenih pod naslovomO položaju idužnostima muslimanke prema islamskoj nauci i duhu današnjegvremena.Već iste godine, 1931., kada je i objavljen Begovićev rad,u tuzlanskomHikjmetuobjavljena su reagiranja Sejfullaha P rohe iurednika ovog časopisa, a potom su objavljena i dva obimom vrlovelika odgovora napisana kao zasebne brošure: Ali-Riza Prohić,Štahoće naša muslimanska inteligencijai A. L utfi Čokić,Prikaz iocjena rada g. dr. Mehmeda Begovića o njihovu naziranju naislamsku ženu i njen položaj po islamskoj nauci izloženog u njegovojknjizi.

Interesantno je da je i IVZ reagirala na Begovićevo pisanje.Na zasjedanju Vrhovnog starješinstva I VZ i članova oba Ulema-medžlisa, predstavnika oba vr hovna š erijatska suda, obavakufskomearifska vijeća i obje vakufske direkcije, održanom 9-15. 6. 1931. god. u Sarajevu, donesena je deklaracija u kojoj se podtačkom 7. kaže„Konstatovano j e da u b rošuri d r. M ehmedaBegovićaO položaju i dužnostima muslimanke prema islamskojnauci i duhu današnjeg vremenaima stavova koji nisu u skladu saislamskim izvorima i naukom“.P10F

11

Begoviću se posebno prigovara to što se koristionemuslimanskom l iteraturom, p osebno ono m n apisanom nafrancuskome jeziku, kao i činjenicom da se nije striktno držaohanefijskog mezheba. Prije spomenutog zasjedanja Ulema-medžlis uSarajevu je 11. 5. 1931. god. uputio dopis VŠ IVZ gdje upozorava daBegovićeva brošura nije pisana na islamskim izvorima. „Izgleda dasu mu većinom ka o i zvori bi la dj ela pi sana francuskih i drugihmubeššira, koji u islamsku nauku ubacuju tendenciozne ideje i na taj

11 „Deklaracija Islamskog vrhovnog vjerskog starješinstva“,Hikjmet,III, Tuzla,30. 7. 1931, br. 26, str. 55.




161

način pripr emaju t eren za p okrštavanje u rogjenika muslimana u

svojim kolonijama.“P11F

12

I ova polemika, kao i mnoge druge, poslužile su, prije svega,Hikjmetu, koji se redovno javlja braneći tradicionalističkotumačenje islamskih Izvora, da se obračuna po ko zna koji put sasvjetovnom inteligencijom osporavajući im upućenost i poznavanjeislamskog učenja, optužujući ih za proizvoljna tumačenja,reformatorske ideje i sl. Begović jeste inicirao ove polemike, ali senije upuštao u njih, pa se stiče dojam da je izbjegavao da ga sesvojata na bilo koji način ili svrstava u neki tabor. Mogao j ekontrolirati to što on radi, ali ne i to šta će drugi raditi ili kako ćerazumjeti njegove radove. S druge strane, već tih godina bilo jejasno da se odnos između tradicionalne i s vjetovne i nteligencijeodvija unutar dva zasebna bloka čija je namjera isključiva odbranavlastitog stava, a da se ne kada „u argumentaciji“ pos ezalo i zaličnim etiketiranjem i sl.

Begovićeva pojava, s početka tridesetih godina, izazvala jeovako burnu reakciju, između ostalog, jer je Begović, intelektualac,naučnik, profesor na fakultetu koji ni je z avršio tradicionalneislamske škole, poput medrese i s l.,već se kao doktorant bavio idoktorirao o temi šerijatskog prava u Alžiru, tadašnjoj francuskojkoloniji. I što je još značajno, on je profesor šerijatskog bračnogprava. Uvažavajući tu činjenicu, Ali Riza Prohić ga naziva „naš

vrijedni do ktor dvos trukog pr ava“. S vjetovna i nteligencija, podefiniciji, n ije imala vj ersko ob razovanje n iti s e pr ofesionalnobavila islamskim učenjem i radom. To su inžinjeri, agronomi,sociolozi, pravnici zapadnjačkog prava koji su pisali o određenimtemama i problemima muslimana, a time i islama. Begović je i utom s mislu bio netipičan. Poznavalac je šerijatskog prava ipredavač istoga. Zbog te netipičnosti izazivao je propitivanje inepovjerenje. Stoga ne treba čuditi što se nakon njegovog„reformatorskog“, ka ko j eHikjmet ocijenio, p isanja os poravalo12 Adnan Jahić,Hikjmet -riječ tradicionalne uleme u Bosni i Hercegovini,BKZPreporod, Tuzla, 2004, str. 161-162.




164

12. Forma islamskog braka,Arhiv za pravne i društvene nauke,

Beograd, 1935, XXV, II kolo, knj. XXX (XLVII/, 1, str. 50-57.13.

Legislation relative a l'organisation des affaires religieusesdes musulmans en Yougoslavie,Annuaire de l'Associationyougoslave de droit International,1934, 2, p. 265 - 270.

14. Lamha an muslimi Yugoslàviyà,Al-Muqattam, 1935.

15. Muslimù Yugoslàviyà wa-ba'tatuhum al-'Ilmiyya fi l-Gàmi'al-Azhar, Roz Yusef, 21. sept. 1935, s enat I , al-adad 196,23. gumàda at-tani 1354, p. 4.

16. Die A nvendung de s S cheriatrechts i n de n B alkanstaaten,Moslemische Revue,Berlin, 1935, 3-4, p. 54-60.

17. Reformama porodičnog prava muslimana u Egiptu, Arhiv zapravne i društvene nauke,Beograd, 1935, X XV, I I kol o,knj. XXXI (XLVIII), 6, 553-560.

18. Reformama porodičnog i naslednog prava muslimana u

Egiptu,Gajret,1935, XVI, 13, str. 222-225.19. Šerijatsko bračno pravo. Sa kratkim uvodom u izučavanješerijatskog prava,Beograd, 1936, str. IV + 148.

20. O emancipaciji muslimanke,Pravna misao,Beograd, 1936,2, 11-12, str. 236-254.

21. Utvrđivanje bračnosti deceu š erijatskom pr avu,Arhiv zapravne i društvene nauke,Beograd, 1937, X XVII, II kolo,knj. XXXIV (LI), 6, str. 525-534,

22. Pokreti islamskih naroda,Gajret,Kalendar za 1938. godinu,Sarajevo, 1937, str. 60-71.

23. Karakteristike šerijatskog naslednog prava,Arhiv za pravnei društvene nauke,Beograd, 1938 , X XVIII, I I kol o, knj .XXXVI (LIII), 1-2, str. 76-80.

24. Muslimani u Bosni i Hercegovini,Beograd, 1938, s tr. 37 ,(Biblioteka Politika i društvo, 18).

25. Nasleđivanje bračnih drugova u šerijatskom i građanskompravu,Gajret,Kalendar za 1939. godinu, str. 27-32.




165

26. Položaj ž ene i žens kih srodnika u šerijatskom naslednom

pravu,Arhiv za pravne i društvene nauke,Beograd, 1938,XXVIII, II kolo, knj. XXXVII (LIV), 5, str. 395-406.27.

Školovanje muslimana,Vidici,1938, I, 1, str. 17-18.

28. Može l i pr elaz na i slam poslužiti ka o uz rok z a razvodbraka?,Arhiv za pravne i društvene nauke,Beograd, 1939,XXIX, II kolo, knj. XXXVIII (LV), 5-6, str. 577 – 580.

29. Položaj vanbračne dece u šerijatskom i građanskom pravu,Arhiv za pravne i društvene nauke,Beograd, 1939, XXIX,II kolo, knj. XXXVIII (LV), 5-6, str. 577-580.

30. Položaj vanbračne dece u šerijatskom i građanskom pravu,Gajret,Kalendar za 1940. godinu, str. 23-28.

31. Nasledno pravo po Građanskom zakoniku Kraljevine Srbijesa kratkim pregledom šerijatskog naslednog prava,(Zapotrebu svojih slušalaca sastavili Dragoljub Aranđelović iMehmed Begović) 2. dopunjeno izdanje, Beograd, 1940,

str. VII+(1)+207.32. Šerijatsko pravo u e vropskoj p ravnoj na uci,Gejret, Kalendar za 1941. godinu, str. 35-39.

33. Ibn Haldunovi pogledi na društvo i državu.Pravna misao, Beograd, 1940, 6, XI - III, str. 537 - 550.

34. Proučavanje turskih istorijsko-pravnih spomenika,Istorijskičasopis,Beograd, 1951, II za 1949-1950, str. 348 – 355.

35. Medžela i Opšti imovinski zakonik,Glasnik SAN,1949, I,1-2, str. 258-260.

36. Tragovi na šeg s rednjovekovnog pr ava u t urskim pr avnimspomenicima,Istorijski časopis,Beograd, 1952, III za 1951- 1952, str. 67-83.

37. Sličnost između Medžele i Opšteg imovinskog zakonika zaCrnu Goru,Prilozi za orijentalnu filologiju,Sarajevo, 1955,V. 1954-1955, str. 33-43.

38. O adetima (pravnim običajima),Istorijski časopis,Beograd,1955, V za 1954-1955, str. 189-192.




166

39. Tragovi našeg srednjovekovnog krivičnog prava u turskim

zakonskim spomenicima,Istorijski časopis,Beograd, 1956,VI, str. 1-10.40.

Les vestiges du Droit musulman dans le Droit Yougoslave.Jugoslovenska revija za međunarodno pravo, B eograd,1956, III, 1. str. 125- 128.

41. Du droit musulman et de son application effective dans lemonde.Revue de la Faculté de Droit d'Alger,Alger, 1958,1, p. 6.

42. Porodični vakufi,Istorijski časopis,Beograd, 1960, IX-X za1959, str. 191-197.

43. La c onditions de s é trangers s elon l e D roit musulman,Jugoslovenska revija za međunarodno pravo,Beograd1960, VII, 2, str. 320-324.

44. Vakufi u Jugoslaviji,(Posebno i zdanje Srpske aka demijenauka i umetnosti, CCCLXI, Odeljenje društvenih nauka,)

Beograd, 1963, 101. str.45. Narodnopravni običaji o natapanju zemaljauz r ekuTrebišnjicu i nj ene p ritoke,Anali Pravnog fakulteta uBeogradu,1965, XIII, 3-4, str. 237-246.

46. Uticaj šerijatskog prava na pravne običaje u Jugoslaviji,Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu,1974, X XII, s tr.375-381.

47. Kako razjasniti izvesne stavove u baladi o Hasanaginici sagledišta šerijatskog prava, Naučni sastanak slavista uVukove dane, 4, Beograd, Tršić, Novi Sad, 12-18. IX 1974.Referati i saopštenja. 1. Beograd (1975), str. 319-323.

48. Pravo u i slamu,Prilozi za orijentalnu filologiju,Sarajevo,1976, XXIV, 1974, str. 141-152.

49. Da li je rimsko pravo uticalo na šerijatsko pravo,Balcanica, 1977, VIII, str. 593-600.

50. Ibn H aldunovo s hvatanje o razvoju dr uštva,Glas SANU, 1980, CCCXIX, Odeljenje društvenih nauka, 21, str. 9-30.51.

Nastanak i razvitak šerijatskog prava,Balcanica,1984, XV,str. 83-105.




167

52. Šerijatsko pravo o dr žavi i dr žavnoj upr avi,Istorijski

časopis,1986, XXXII, str. 27-48.53. Šerijat i K anun u T urskom c arstvu, V ojne kr ajine ujugoslovenskim zemljama u novom veku do Karlovačkogmira 1966. B eograd 1 989, s tr. 6 3-67. (Naučni skupoviSANU, XLVIII, Odelenje istorijskih nauka, 12)




168

ر .م د م ل ا ، ي ن ا دس ع ا س م ل ا س

ش ت ي ف و غ ي ب د م ح م ي م

خص ل م ل ا

ش ت ي ف و غ ي ب ا ند ي)1990-1904(إ ع ر ش ل ا ه ق ف ل ا م س ق ي ف ذ ا ت س أ و أ د ا ر غ ل ب ب ق يو ل ك ة.ل ن س ية ل ك ل ا ك ل ت ل م س ق ل ا ك أل د.1926و م ح م ذ خ أة ن س ر ئ ا ز ج ل ا ي و.1930ف ب ت ك ل ا ن م ا ر ي ب ك ا د د ع ب ت ك

و ت ال ا ي ق ع ر ش ل ا ه ق ف ل ا ة س صةا ا مخ ت ه م.ا ك ح ل ا م ا م ز لى و ت ن أ د ع ب و ه ن ع ل د ع ي م ل نه ك ل ، ي ع ر ش ل ا ه ق ف ل ل ه ت س لا ق ي ن أ ش ت ي ف و غ يي ع و ي ش

ا د ب ي.أ ف ا و ض ع ن ا ك ث ي ح ج ر ا خ ل ا ب نو إ

أ ى ل إ ة ر ا ش إل ا ي غ ب ن صةي ا خ و ة ر ي ث ك ل ا ي م ل ع ل ا يت ف ا و ض ع ن ا ك نه و ف ي ي ا ر س ب ن و ن ف ل ا و م و ل ع ل ا ية م ي د ا ك أ ي ف ك ل ذ ك و ن يو ب ر ص ل ا ية م ي د ا .ك

ية م ال س إل ا ية ت و ه ال ل ا ية ل ك ل ا ء ا ش ن إل ية س ي س أ ت ل ا ة ن ج ل م(ل و ي ل ا

ية م ال س إل ا ت ا يس ل ي).ك ع ر ش ل ا ه ق ف ل ا ة س ا ر د ل ي س ا ر د

ية ل ك ل ك ا ل ت ي ف ن ي ر ي ث ك ل ا ة ذ ت ا س أل ا ية ق ر ت ل ن ا ج ل ل ا و ض ع ن يا م ال س إل ا ية ت و ه ال ل ا

ية ل ك ل و.ا ه م ل ع ن ه ر ي لذ ا ش ت ي ف و غ ي ب ي م ي د ا ك أل ا ب

فا ه و ت ذ ن م ن ي ر ش ع ل ا ى ر ك ذ ل ا ة يب ل ك ل ا ك ل ت ل ي .غت ا م ل ك ية ل س ا س أل ،:ا ي م ي د ا ك يأ م ل ع ل م ع ، ي ع ر ش ه ق




169

Mustafa Hasani, M.A., lecturer

ACADEMICIAN MEHMED B EGOVIĆ

Mehmed Begović (1904.-1990.) is t he f irst professor o f

Sharia law at the Sharia Law Department, founded in 1926, at theFaculty of Law, Belgrade University. He received his doctorate inAlgeria in 1930. He is the author of numerous books and articlesand has shown a special i nterest f or f ir Sharia l aw studies. After arrival of communist to power Begović had to reduce his interest inthese s tudies, but dr opped i t. H is s cientific w ork was recognisedhere and abroad where he w as a m ember of many scientificassociations and his membership of Serbian Academy of Sciencesin Belgrade, and Arts and Bosnian Academy of S ciences and Artsin Sarajevo, should be especially noted.

He was the member of the Founding Committee of the IslamicTheology Faculty (now Faculty of Islamic Studies). He wrote firstCurriculum fo r S haria la w a t I TF, a nd w as th e member o f commissions for promotion into higher scientific and teaching titlesfor many members of the faculty. Therefore this paper is publishedas a r eminder of the academician Begović who argued hisknowledge and authority in the establishment and operation of thisFaculty, on t he oc casion on t wenty ye ars o f hi s move to t heHereafter.

Key w ords: S haria l aw, a cademy, a cademician, knowledge,books, works.



N. BEGOVIĆ, Ciljevi šerijata: pregled savremene literature na arapskome jeziku

169

Nedim Begović,

asistent

CILJEVI ŠERIJATA: PREGLEDSAVREMENE LITERATURE NA

ARAPSKOME JEZIKU

SAŽETAK

U drugoj polovini 20. i početkom 21. stoljeća došlo je dosnažnog oživljavanja interesa za proučavanjem ciljeva Šerijata(mekasidu-š-Šeri'ah), ka ko u muslimanskom svijetu, t ako i naZapadu. Istraživači na ovom području prepoznali su dvije osnovnefunkcije ba vljenja m ekasidima, i to: ra zumijevanje is lamskogpravnog naslijeđa i formulisanje novih pravnih rješenja i teorija.Neki m oderni m uslimanski a utori uka zali su na ul ogu koj umekasidi mogu imati u obnovi metodologije islamskog prava. Ovajrad će ponuditi panoramski prikaz savremene literature naarapskome jeziku koja tretira različite aspekte ciljeva Šerijata.

Ključne riječi: ciljevi Šerijata (mekasidu-š-Šeri'ah)




170

Premda se ideja ciljeva islamskih pravnih normi razmatrala u

okviru određenih metoda koje su razvili utemeljitelji tradicionalnihislamskih pravnih škola i koristili ih u svom pravničkomrezonovanju, kao što su analogijsko zaključivanje (kijas), p ravnapreferencija (istihsan) i opći interes (masleha), sami ciljevi nisu bilipredmet posebne pažnje ili posebnih monografija sve do kraja 3. st.po Hidžri, odn. početka 10. st. n.e. Potom, u periodu od 5. do 8. st.po Hidžri, odn. od 11. d o 14. st. n.e.,dolazi do značajnijeg razvojateorije i klasifikacija ciljeva Šerijata, posebno u djeluEl-Muvafekat fi usuli-š-Šeri'a(Kongruencije u osnovama Šerijata) Ebu Ishaka el-Šatibija (u. 790. h./ 1388.). E l-Šatibijevo dj elo j e s lužilo ka ostandardni udžbenik o c iljevima Šerijata u islamskom obrazovanjusve do 14. s t. po H idžri/ 20. s t. n. e., a li nj egov pr ijedlog da s eciljevi Šerijata prihvate kao «osnove Šerijata», na što upućujenaslov njegovog djela, nije široko prihvaćen.P0F

1P U 20. st. Muhammed

et-Tahir ibn 'Ašur (u. 1973.) ponovo oživljava studije o c iljevima

Šerijata svojim ka pitalnim dj elomMekasidu-š-Šeri'ati-l-islamijje(Ciljevi i slamskog pr ava). Ovo dj elo je pr ivuklo pa žnjuintelektualne ja vnosti tek pot kraj 20. s t. B rojne s u studije ociljevima Šerijata nastale krajem prošlog i početkom ovog stoljeća.

Ovaj rad predstavlja sumaran prikaz suvremene literature naarapskome j eziku o c iljevima i slamskog pr ava, na stale u drugojpolovini 20. i na početku 21. st. Naznačena literatura se može

klasificirati u pet kategorija, i to:1)

propedeutički i udžbenički radovi, 2)

djela koja sadrže cjelovite teorije ciljeva Šerijata. Tu spada,prije s vega, dj eloMekasidu-š-Šeri'ati-l-islamijje(Ciljeviislamskog prava) Muhammeda et-Tahira ibn 'Ašura koje sesmatra «međašom» u povijesti znanosti omekasidima,

1 Jasser A uda,Maqasid al-Shariah as Philosophy of Islamic Law: a SystemsApproach, The International Institute of I slamic Thought, London-Washington,2008, str. 13, 21.




171

3)

djela koja obrađuju pojedine aspekte ili cjelovite teorija

ciljeva koje su razvili velikani poput Eš-Šatibija, Ibn 'Ašurai dr., odn. ciljeve Šerijata u klasičnim pravnim školama, 4)

djela koja se bave primjenom ciljeva Šerijata narazličitimpoljima: u procesu idžtihada i izvođenja islamskih pravnihpravila, u k onstruiranju cjelovite teorije islamskog prava, uislamizaciji nauka i sistema obrazovanja itd.,

5)

djela koja obrađuju druge teorijske aspekte znanosti ociljevima Š erijata, kao št o su: o dnos ci ljeva i i zvoraislamskog prava, veza ciljeva sa metodologijom islamskogprava, opći ciljevi Šerijata, odnos općih ciljeva ipojedinačnih šerijatskih tekstova i dr.

PROPEDEUTIČKI I UDŽBENIČKI RADOVI

Radovi ove vrste namijenjeni su kao pr iručnici predavačima istudentima na univerzitetima, odn. istraživačima koji se tek uvodeu ovo znanstveno područje. U nastavku ćemo predstaviti dva radaove vrste.

'Ilmu-l-mekasidi-š-šer'ijje

Djelo 'Ilmu-l-mekasidi-š-šer'ijje (Znanost o ciljevimaŠerijata) autora Nuruddina ibn Muhtara el-HadimijaP1F

2P namijenjeno

je, prvenstveno, kao univerzitetski udžbenik za studente Islamskoguniverziteta El-Imam Muhammed ibn Su'ud u Rijadu.

U pr vom di jelu knj ige a utor j e de finirao poj ammekasida ipredmet znanosti omekasidima, pojasnio vezu izmeđumekasidai

2

Nuruddin ibn Muhtar el-Hadimi je odbranio doktorat na područjumekasidai topod naslovom:El-Mekasidu-š-šer'ijje 'inde-l-malikijjena Univerzitetu Ez-Zejtuna u Tunisu 1997. godine. Predaje na Fakultetu pravnih nauka u Tunisu iIslamskom univerzitetu Muhammad ibn Su'ud u Rijadu. Kao istraživač surađujesa Akademijom islamskog prava u Džiddi.




172

određenih usulskih pojmova, kao što su razlog norme ('illet ),

mudrost (hikmet ), interes (masleha), pr avna pr evencija (seddu-z-zera' ) t e v ezu mekasida sa os novnim i dopuns kim i zvorimašerijatskog prava . Potom j e r azmatrao poz icijumekasida ukontekstu obrazlaganja šerijatskih normi (ta'lil u-l-ahkam), načineustanovljavanjamekasida i historiju istraživanja ovog područja.Autor j e ponudi o i kl asifikacijumekasida prema različitimkriterijima, a šire se os vrnuo na nužne, potrebne i poželjne ciljeve(el-mekasidu-d-darurije ve-l-hadžijje ve-t-tahsinijje).

U drugom dijelu knjige autor je razmatrao slijedeća pitanja:sposobnost pravnog obve znika (mukellef ) da razumije i i zvršavapravna zaduženja, teškoću (al-mešekka) i n jeno otklanjanje uŠerijatu te primjenu ciljeva Šerijata u fikhskim propisima.

'Ilmu mekasidi-š-Šari'

'Abdulaziz ibn 'Abdurrahman ibn 'Ali ibn Rebi'a, profesor naFakultetu š erijatskog prava u R ijadu, ur adio j e, popu t A l-Khadimija, sistematičan prikaz znanostio ciljevima u dj elu'Ilmumekasidi-š-Šari' (Znanost o c iljevima Zakonodavca).P2F

3P Nastojao je

da obuhvati sva važnija pitanja ove discipline namijenivši je svimakoji imaju namjeru da se bave istraživanjem na ovom području.Djelo se sastoji od uvodnih naznaka i osam poglavlja. U uvodu su

razmatrana slijedeća pitanja: definicija i predmet nauke omekasidima, oslanjanje na mekaside, korist i svrha m ekasida,važnost nauke o mekasidima i odnos nauke o mekasidima naspramdrugih n auka t e pravni status (hukm) bavljenja ovom naukom. Unastavku, autor je obradio slijedeća pitanja: historija mekasida inajvažnija djela na pisana o ovoj na uci, s poznaja i uva žavanjemekasida, po djele m ekasida, karakteristike intencija, r azlikaizmeđu mekasida i pojedinih usulskih kategorija kao što su razlog

3 'Abdulaziz ibn 'Abdurrahman ibn 'Ali ibn Rebi'a,'Ilm mekasidi-š-Šari' , Rijad,2002, 369 str.




173

norme ('illet), povod ( sebeb), uvjet (šart), argument (delil) i dr., te

veza između mekasida i svakog pojedinog izvora islamskog prava.

DJELA KOJA SADRŽECJELOVITE TEORIJEMEKASIDA

Mekasidu-š-Šeri'ati-l-islamijje

Veoma važno i utjecajno djeloMekasidu-š-Šeri'ati-l-islamijje (Ciljevi islamskog prava) autora Muhammeda et-Tahira ibn 'Ašuraprvi put je objavljeno 1946. god. u T unisu. Doživjelo je nekolikoizdanja na arapskome jeziku u različitim arapskim zemljama. Miposjedujemo zajedničko izdanje kuća Daru-s-selam iz Egipta i Dar Suhnun l i-n-nešri ve -t-tevzi’ i z T unisa iz 2006. god. D jelo j e na

engleski preveo i priredio Muhammed Tahir el-Mesavi.P3F

4

Ibn ' Ašur P4F

5P je u ovoj knj izi p redstaviomekaside kao

metodologiju obnove t eorije i slamskog pr ava, koj a je do živjela

4 V. M uhammad al -Tahir ibn A shur,Treatise on Maqasid al-Shari’ah, T heInternational Institute of Islamic Thought, London-Washington, 2006.5 Muhammed ibn ‘Ašur je rođen u Tunisu 1879. god. Pripadao je uglednojporodici andaluzijskog porijekla. Njegov djed sa očeve strane, Muhammad et-Tahir ibn ‘Ašur (1815.-1868.), spadao je među istaknute učenjake svog vremena.Njegov djed sa majčine str ane, M uhammed el -‘Aziz ( 1825.-1907.), bio jeeminentni z nanstvenik i je dan o d i staknutih s aradnika t uniskog državnikaHajruddina-paše (1822.-1889.), tokom njegovih reformatorskih napora 1860-ih i1870-ih godina, prije francuske kolonijalne okupacije. Ibn ‘Ašur se školovao naUniverzitetu Ez-Zejtuna gdje je stekao visoke kvalifikacije. Bio je na istaknutimpozicijama uključujući funkciju šejhu-l-islama. S voje r adove objavljivao je u

vodećim časopisima u Tunisu, Egiptu i Siriji. Duga lista njegovih radovauključuje i slijedeće naslove:Tefsiru-t-tahrir ve-t-tenvir (komentar p etnaestdžuzova K ur’ana),En-Nezaru-l-Fesih (komentar B uharijevogSahiha), Usulnizami-l-ijtima’ fi-l-islam (studija o načelima i vrijednostima islamskogdruštveno-političkog sistema).




174

stagnaciju nakon perioda imama, utemeljitelja pravnih škola u 2/8.

st., pa sve do Al-Shatibiya u 8/14. st.Ibn 'A šurovo djelo t reba da s luži na dva osnovna pol ja: d apomogne muslimanima u i znalaženju r ješenja z a nove ,neregulisane slučajeve (nevazil) i da pruži odgovarajuće kriterije zaizbor je dnog mišljenja u situacijama kada različite pravne školeiznose suprotstavljene argumente.P5F

6P

Ibn Ashur ukazuje na nedostatnost pravila znanostiusula kaovodiča u procesu pravničkog rezonovanja.Onaj ko dob ro proučiovu znanost shvatit će da učenjaci zastupaju različita mišljenja ovećini usulskih pitanja (mesa'il). Te razlike se potom reproducirajuu pozitivnim pravnim granama (furu' ), odn. pojedinačnim fikhskimpravilima.

Veći dio propozicijai zahtj evausula teško d a j e m ogaoslužiti s vrsi ot krivanja i ra zjašnjenja m udrosti i c iljeva Š erijata.Pravilausula su se, uglavnom, bavila deduciranjem normi (ahkam)iz riječi i izraza (elfaz) Zakonodavca te otkrivanjem određenihsvojstava (evsaf ) za koje se smatralo da predstavljaju značenje kojeje Zakonodavac namjeravao svojim riječima. Radi se o zakonskomrazlogu norme ('illet , ratio legis). Brojni novi slučajevi, koji nisutretirani u Tekstu, podvođeni su pod riječi Zakonodavca putemanalogijske pr osudbe, a na temelju zajedničkog svojstva (vasf ),odn. r azloga ('illet ). P ošto se ko mpilaciji (tedvin) nauke usula

pristupilo n akon duž eg pe rioda b avljenja f ikhom, metodološkapravila ove nauke poslužila su kao argumentiranje pojedinačnihpravila (furu' ) koje su pravnici prethodno derivirali.P6F

7 Ibn 'Ašur se zalaže za sistematiziranje proučavanja intencija

Šerijata put em ute meljenja n ezavisne dis cipline'ilm mekasidi-š-Šeri'ah. U tom slučaju, onaj diousulu-l-fikha koji s e ba vi

6 Ibid , str. XVI.7 Ibid , str. XVII-XVII.




175

formuliranjem pr avne a rgumentacije pos lužio bi ka o jedan od

izvora u sistematiziranju nauke o ciljevima Šerijata.P7F

8

Autor je d jelo s trukturirao u tri d ijela. P rvi d io ra zmatraslijedeća pitanja: utemeljenostmekasida, nužnost nj ihovogpoznavanja od s trane pr avnika, metode n jihovog ut emeljenja,pozivanje p rvih g eneracija muslimana (selef ) na mekaside, c iljeviPoslanikovog ( a.s.) z akonodavnog Sunneta, kl asifikacijamekasida na kategoričke (maqasid qat'iyya) i spekulativne (maqasid zanniyya)i dr . U o kviru pr vog di jela knj ige, Ibn 'Ašur j e, između ostalog,razmatrao o sjetljivo pi tanje c iljeva ha disa Allahovog P oslanika(a.s.), ponudivši kriterij za razlikovanje hadisa koji trebaju činiti dioislamskog prava od onih hadisa koje je Poslanik izrekao kao političkilider, sudija, dajući prijateljski savjet ili pokušavajući razriješiti nekisukob i sl.P8F

9P

U drugom dijelu, kojeg je posvetio razmatranju općih ciljevaislamskog pr ava (mekasidu-t-tešri'i-l-'amme), Ibn ' Ašur j e da oponajveći doprinos teoriji ciljeva islamskog prava uvodeći novuterminologiju koj a ranije ni je kor ištena u m etodologiji islamskogprava. O n j e ovdj e u veo poj move pr irodne di spozicije (fitra),tolerancije (semaha), dr uštvenog p oretka (nizam), uni verzalnosti('umum), ravnopravnosti (musavah) i slobode (hurrijje) u strukturuciljeva islamskog prava. Time je s tvorio prostor s usretanjaislamskog pr ava sa stvarnim izazovima sa kojima se suočavaju

muslimanska društva i muslimanske manjine u modernom dobu.P9F

10P

Konačno, treći dio knjige tretira partikularne ciljevešerijatskih pravila o dr uštvenim odnosima (mu'amelat ) uključujućiodnose u por odici i i movinske t ransankcije t e ci ljeve pr avila okrivičnim sankcijama, suđenju i svjedočenju.

8 Ibid , str. XXII.9 Ibid , str. X.10 Ibid.




176

ANALITIČKE STUDIJE O MEKASIDIMA U

PRAVNIM ŠKOLAMA ILI TEORIJAMAISTAKNUTIH PRAVNIH TEORETIČARA

U ovu kategoriju spadaju slijedeći radovi:Nezarijjetu-l-mekasid 'inde-l-Imam eš-Šatibi(Teorija c iljeva kod Imama eš -Šatibija) autora A hmeda er -RejsunijaP10F

11P, Nezarijjetu-l-mekasid

'inde-l-Imam Muhammed et-Tahir ibn 'Ašur (Teorija c iljeva kodImama Muha mmeda et -Tahira i bn 'Ašura) autora I sma'ila el -Hasenija,El-Mekasidu-š-šer'ijje 'inde-l-malikijje(Ciljevi Š erijatakod malikijskih pr avnika) a utora N uruddina i bn M uhtara e l-Hadimija,Kava'idu-l-mekasid 'inde-l-Imam eš-Šatibi: 'ardan vediraseten ve tahlilen(Pravila mekasida kod I mama e š-Šatibija:prikaz, s tudija i ana liza) autora ' Abdurrahmana I brahima e l-Kilanija i dr. Mi ćemo se u ovom pregledu ograničiti na sumaranprikaz djela Al-Kilanija.

Kava'idu-l-mekasid 'inde-l-Imam eš-Šatibi:'ardan ve diraseten ve tahlilen

Knjiga pod na slovomKava'idu-l-mekasid 'inde-l-Imam eš-Šatibi: 'ardan ve diraseten ve tahlilen(Pravila mekasida kodImama al-Shatibija: prikaz, studija i analiza) predstavlja doktorskudisertaciju 'Abdurrahmana I brahima e l-KilanijaP11F

12P, va nrednog

profesora n a O dsjeku za f ikh i u sul F akulteta šer ijatskog pravaUniverziteta uMu'ti. Suizdavači knjige su Međunarodni institut za

11 Ahmed er -Rejsuni,Nezarijjetu-l-mekasid 'inde-l-Imam eš-Šatibi, T heInternational I nstitute of Islamic T hought, 1992. Djelo je na b osanski pr eveoEnes Ljevaković, a objavljeno je p od na slovomCiljevi Šerijata: Eš-Šatibijeva

teorija u izdanju El-Kalema i Centra za napredne studije u Sarajevu, 2009.12 Dr. 'Abdurrahman Ibrahim el-Kilani je rođen u Jordanu 1970. godine. Objavioje brojna djela i z o blasti f ikha i usula, g dje s padaju i :El-'Amm ve tahsisuhubejne-š-Šatibi ve-l-usulijjin, Hudždžetu-l-ka'ideti-l-fikhijje, Fardu-l-kifaje veeseruhu fi bina'i-l-mudžteme'i-l-medenijj.




178

DJELA O PRIMJENIMEKASIDA

NA RAZLIČITIM POLJIMAU ovu kategoriju možemo svrstati slijedeća djela:Deveranu-

l-ahkami-š-šer’ijje me’a mekasidiha vudžudun ve ‘ademen: diraseusulijje nakdijje tatbikijje(Izmjena propisa shodno njihovimciljevima: metodološka, kritička i aplikativna studija)Džemaluddina ‘Ittijje,P13F

14P Fikhu-l-mekasid: inatatu-l-ahkami-š-

šer'ijje bi mekasidiha (Razumijevanje c iljeva: pove zivanješerijatskih normi sa nj ihovim c iljevima) D žasira ' Avdea,El-Idžtihadu-l-mekasidijj: hudždžijjatuhu, davabituhu, medžalatuhu(Intencionalni idž tihad: ut emeljenost, kriteriji i po lja njegoveprimjene) Nuruddina ibn Muhtara el-Hadimija i dr. U nastavku ćebiti predstavljeno djelo Džasira 'Avdea.

Fikhu-l-mekasid: inatatu-l-ahkami-š-šer'ijjebi mekasidiha

Džasir 'Avde je svojim istraživanjem pod naslovomFikhu-l-mekasid: inatatu-l-ahkami-š-šer'ijje bi mekasidiha(Razumijevanjeciljeva: povezivanje šerijatskih normi sa njihovim ciljevima)P14F

15P

nastojao ostvariti nekoliko ciljeva. Prvi cilj jeste usmjeravanješerijatskih propisa (el-ahkamu-š-šer'ijje) sa njihovim ciljevima(mekasid ) u pravcu očuvanja fleksibilnosti islamskog prava injegove sposobnosti da odgovori na promijenjene okolnosti koje sasobom donosi protok vremena.

14 Gamal E ldin, A ttia,Dawaran al-Ahkam al-Shar’iyyah Ma’a MaqasidihaWujudun wa ‘Adaman: Dirasah Usuliyyah Naqdiah Tatbiqiyyah (Change of Statutes According to Their Purposes: A Methodological, Critical and Applied

Study), magistarski rad odbranjen na Islamskom američkom univerzitetu, 2004. 15 Džasir ‘Avde,Fikhu-l-mekasid: inatatu-l-ahkami-š-šer’ijje bi mekasidiha, TheInternational I nstitute o f I slamic T hought, H erndon, 200 6, 24 0 s tr. ( osnovuknjige predstavlja magistarski rad kojeg je autor odbranio na Američkomislamskom univerzitetu 2004. godine)




179

Drugi cilj jeste afirmacija primjene svih tekstova Kur'ana i

Sunneta (en-nususu-š-šer'ijje) imajući u vidu da je primjena Tekstapreča od njegovog zanemarivanja, što predstavlja jedno od pravilausula.Naime, nije ispravno u metodološkom smislu zanemariti bilokoji muhkem tekst K ur'ana i li vjerodostojnog (sahih) ha disaAllahovog Poslanika (a. s .) s amo z bog s tava i li m išljenja koj epoziva n a p referiranje n ekog od tekstova (terdžih) il i derogaciju(nesh), bez odgovarajućeg dokaza. 'Avde ovim istraživanjem nenegira va lidnost je dnog ili d rugog koncepta, a li in sistira napreciznim kriterijima njihove primjene u tumačenju tekstova.

Treći cilj rada jeste da doprinese ustanovljavanju autoritetamekasida u proc esu r educiranja opsega f ikhskih razilaženja upojedinačnim pitanjima.

Četvrti cilj istraživanja jeste da bude u službi islamskoj misiji(ed-da'vetu-l-islamije), pos ebno u z emljama u koj ima ž ivemuslimanske manjine, i to izlaganjem propisa islamskog prava uzuvažavanje njihovih ciljeva.

Knjiga se sastoji od četiri dijela. Uprvom dijelu autor tretiraciljeve Š erijata sa t eorijskog i hist orijskog aspekta i zal aže se zaoživljavanje njihove uloge u idžtihadu.

U drugom d ijelu knjige autor predlaže da se c iljevi Šerijatakoriste kao metodološko sredstvo za razumijevanje oprečnih hadisa, v jerodostojno p renesenih o d A llahovog P oslanika ( a. s.),umjesto preferiranja (terdžih) jednog od njih. On kritikuje primjenumetode pr eferencije (terdžih) u slučaju kada su hadisi oprečnogsadržaja vj erodostojni (sahih) t e na vodi pr imjere koj i ilustruju ukojoj m jeri r azmatranje ci ljeva t ih hadisa m ože bi ti ko risno zanjihovo pravilno razumijevanje.

U trećem odjeljku knjige autor analizira metodu derogacije(nesh) koja se naširoko pr imjenjuje u r azmatranju ko ntradiktornih

šerijatskopravnih tekstova. On kritikuje njenu proizvoljnu primjenu uonim slučajevima gdje sam Zakonodavac nije jasno u Tekstu (nass)ukazao na dokidanje izvjesnih normi i predlaže damekasidizauzmuvažno mjesto u razumijevanju prividno kontradiktornih tekstova.




180

Četvrto poglavlje je posvećeno primjenimekasida u

rješavanju problema muslimanskih manjina ka o š to s u: odnos imuslimana i ne muslimana, bor avak u ne muslimanskoj z emlji,status braka žene koja je primila islam, a njen suprug to nije učinioitd.

DJELA KOJA OBRAĐUJU

OSTALE ASPEKTEMEKASIDA

Ovdje podrazumijevamo one radove koji obrađuju različiteteorijske a spekte na uke omekasidima ne ograničavajući predmetsvog i straživanja n a p ravnu m isao j ednog a utora i li m ezheba.Primjeri takvih djela jesu:‘Alaqatu mekasidi-š-Šeri’a bi usuli-l-fiqh(Veza ci ljeva Š erijata sa m etodologijom i slamskog prava) autor a'Abdullaha ibn Bejjeha,P15F

16P Dirasa fi fikh mekasidi-š-Šeri’a: bejne-l-

mekasidi-l-kullijje ve-n-nususi-l-džuz'ijje(Studija o razumijevanjuciljeva Šerijata: između općih ciljeva i pojedinačnih tekstova)autora Jusufa el-Karadavija,El-Mekasidu-l-‘ammeh li-š-Šeri’ati-l-islamijjeautora Jusufa Hamida el-'Alima i dr .P16F

17P U nastavku ćemo

izložiti prikaz sadržaja pomenutoga El-Karadavijevog djela.

Dirasa fi fikh mekasidi-š-Šeri’a: bejne-l-mekasidi-l-kullijje ve-n-nususi-l-džuz'ijje

Dirasa fi fikh mekasidi-š-Šeri’a: bejne-l-mekasidi-l-kullijjeve-n-nususi-l-džuz'ijje(Studija o razumijevanju ciljeva Š erijata:između općih ciljeva i pojedinačnih tekstova)P17F

18P predstavlja ra d

16 ‘Abdullah ibn Bejjeha,‘Alakatu mekasidi-š-Šeri’a bi usuli-l-fikh, Al-Maqasid

Research Centre, Kairo, 2006.17 Jusuf Hamid al -Alim,El-Mekasidu-l-‘amme li-š-Šeri’ati-l-islamijje, TheInternational Institute of Islamic Thought, Washington, 1991.18 Jusuf al-Karadavi, Dirasa fi fikhi mekasidi-š-Šeri’a bejne-l-mekasidi-l-kullijjeve-n-nususi-l-džuz’ijje, Daru-š-šuruk, Kairo, 2007, 287 str.




182

Muhammedu R ešidu R ida'u, Š ejhu E l-Sa'diju, M ahmudu

Šeltutu, Mustafi ez-Zerqa'u i 'Abdullahu ibn Zejdu.

ZAKLJUČAK

Kraj 20. i početak 21. stoljeća svjedoče o oživljavanjuinteresa za proučavanjem ciljeva Šerijata. Savremene studije o

mekasidima otpočele su na prostorima sjeverne Afrike i one suinspirisane, prije s vega, m aestralnim dj elom t unižanskog autoraMuhammeda et-Tahira ibn 'AšuraMekasidu-š-Šeri'ati-l-islamijjeukome se on jasno založio za z asnivanje po sebne zna nosti omekasidima. Značajan poticaj ovim studijama dao je i marokanskimislilac 'Allal e l-Fasi svojim predavanjima omekasidimakoje j esabrao u djeluMekasidu-š-Šeri'ti-l-islamjje ve mekarimuha, koje jedoživjelo nekoliko izdanja.

Ahmad al-Raysuni j e na pisao s tudiju po d naslovomNezarijjetu-l-mekasid 'inde-l-Imam Eš-Šatibikoju je obj avioMeđunarodni institut za islamsku misao (Herndon, SAD) 1991.god. D vije god ine ka snije, Isma'il el-Haseni je na U niverzitetuMuhammed Peti u Rabatu (Maroko) odbranio magistarski rad podnaslovomNezarijjetu-l-mekasid 'inde-l-Imam Muhammed et-Tahir ibn 'Ašur . P rema podacima koje Taha Džabir e l-'Alvani navodi upredgovoru ove knjige, nakon što je Međunarodni institut zaislamsku misao pokr enuo serijal izdanja o ciljevima Š erijata iobjavio tri knjige o ovoj znanstvenoj oblasti, zabilježeno je prekodvadeset registracija m agistarskih ra dnji i doktorskih teza omekasidima na različitim islamskim univerzitetima. Vjerujemo daje njihov broj danas daleko veći. Djela o ciljevima Šerijata danas sepišu i objavljuju u različitim centr ima i slamske zna nosti: Kairu,

Tunisu, R abatu, D amasku, R ijadu i dr . R azloge s nažnogoživljavanja interesa za proučavanjemmekasida treba pot ražiti,prije svega, u mogućnosti njihove primjene kao mehanizma obnove




183

metodologije i slamskog pr ava (usulu-l-fikh), a li i na drugim

poljima.




184

د ي ع م ل ا ، ش

ة ع ي ر ش ل ا د ة:ص غ ل ل ا ب ة ث ي د ح ل ا ع ج ا ر مية ب ر ع ل ا

خص ل م ل ا

و ي د ا ح ل ا ن ر ق ل ا ع ل ط م ي ف و ن وي ق ل ا ب دد ج ت

س ا ر د ب م ا م بت ر غ ل ا ي ف ك ل ذ ك و ي م ال س إل ا م ل .اا م ه و د ص ا ق م ل ا ب م ا م ت ه ال ل ن ي يت س ا س أ ن ي ت ف ي ظ و ل ا خج ش و

ة د ي د ج ل ا ية ه ق ف ل ا ت يا ر ظ ن ل ا و ى و ا ت ف ل ا د ي ر.د ا ش أ و م ل ا د ص ا ق م ل ا ر و د ى ل إ ين ر ص ع ل ا ن ي م ل لس ؤ م ل ا دض ي د ج ت ي ف ن ك أم ص و ل

ي م ال س إل ة.ا ي ب ر ع ل ا ة غ ل ل ا ب ة ث ي د ح ل ا ع ج ا ر دم ق ي س و ة ع ي ر ش ل ا د ص ا ق م ل لة .ا

ية س ا س أل ا ة:ت ع ي ر ش ل ا د ص ا ق م




185

Nedim Begović, assistant

THE GOALS OF SHARIA LAW:A SURVEY OF CONTEMPORARY

LITERATURE IN ARABIC LANGUAGE

SUMMARY

In the second half of the twentieth and the beginning of t hetwenty-first century there has been a strong revival of interest tostudy the aims of Sharia law (mekasidu-š-Šeri'ah), in Muslim worldas well as in the West. The researchers have recognized two basicfunctions o f de aling withmekasidu-š-Šeri'ah, a nd t hey a re:understanding of Islamic law heritage and formulation of new legalsolutions and theories. Some modern Islamic authors have pointedout t he r ole of mekasidu-š-Šeri'ah, w hich t hey c an ha ve i n therevival of Islamic law methodology. This paper gives a panoramicsurvey of the contemporary law literature in Arabic language whichtreats various aspects of the Sharia law goals.

Key words:The goals of Sharia (mekasidu-š-Šeri'ah)



N. GRABUS, El-Gazlijevo učenje o spoznaji Uzvišenog Boga

185

Dr. Nedžad Grabus,

docent

EL-GAZALIJEVO UČENJE O SPOZNAJI UZVIŠENOG BOGA

SAŽETAK

U ovo m r adu su pr edstavljene os novne s mjernice govor a ospoznaji U zvišenog Boga na t emelju el-Gazalijevog djela koje jenastalo pred sami kraj njegovog života,Ildžamu'l-‘ava mm ‘an ‘ilmal-kala m -Odvraćanje puka od bavljenja te ologijom.

U djelu se govori o sedam aspekata koje puk mora slijediti urazumijevanju s poznaje U zvišenog A llaha, d ž.š., i N jegovihatributa te onoga š to j e pr eneseno mutevatir predajama odPoslanika, m ir ne ka j e s nj im, a shaba, onoga š to s u s poznali odzbilje pos lanstva i S udnjega da na. S ve j e to na pisao, t vrdi e l-Gazali, kako bi se razumjela suština pravca kojim su hodili DobriPrethodnici. Spoznaja je individualni napor kojeg poduzima čovjek da s e postigne znanje o onome što mu je teško dokučivo i

shvatljivo. P rincipi na koj im el-Gazali zasn iva svoj e dje lo j esu:govor o t ranscendenciji (س ي د ق ت ل ,(ا vjera i potvrđivanje vjerovanja( ق ي د ص ت ل ا و ن ا م ي إل ) p riznavanje n emoći ,(ا ز ج ع ل ا ب ف ,(اsuzdržavanje od z apitkivanja (ل ا ؤ س ل ا ن ع ت و ك س uz ,(ل državanje od




187

El-Gazali je smatrao da četiri puta kojima tragaju znalci u

postizanju spoznaje i scrpljuju sve p uteve do laska do i stineP2F

3P

. El-Gazalijevo promišljanje bilo je od pr esudne važnosti za sunnijskoučenje jer je uspio vratiti povjerenje u pluralitet putova u postizanjuistine. Nije se zadovoljio samo naslijeđem i baštinom ranijih škola.Suprotstavio se i svome slavnom učitelju el-DževejnijuP3F4P i umetodički postupak apologije, koga su utemeljile eš‘arije u odbranivjerovanja dobr ih prethodnika, uveo metodologiju izvođenjazaključaka o onos tranom ( ga 'ibu) na temelju vidljivoga (ša hida).Taj m etodički postupak ojačao je uvođenjem Aristotelovoglogičkog postupka u nauku akaida. Pa ipak, na koncu će posebnopromicati sufijski put, odnosno metodu osvjedočenja u spoznavanjuistine. Smatrao je da je to put spasa.

Spoznajnom t eorijom e l-Gazali se bavio u v iše djela. Jednood najpoznatijih njegovih djela iz tog područja jesteIzbavljenje izzabludeP4F

5P. Tim pitanjem se bavio također u djeluMekasidul-l-

Izbavljenje iz zablude, preveo Hilmo N eimarlija, S tarješinstvo I Z u B iH,Sarajevo, 1989., s tr. 1 0-13;‛Abd al-Fath ‛Abd al-Kar i m a l-Šahrasta ni , al-Milal wa al-Nih al, I-III, priredio i bilješkama popratio profesor Ahmed Fahmi Muh ammad, Da r al-kutub al-‛ilmiyya, Bejrut, bez godine izdanja, str. 201-204.3 Prema al-Gaza liju, istina ne može biti postignuta mimo četiri puta. To je putmutakallimu na, i li t eologa, bat iniyya, k oji v jeruju u s kriveni s misao B ožijeObjave, fala sifa, filozofa koji se služe oruđem logike i dokazivanja te sufijskiput. On smatra da su to metodološki pravci koji su utrli put za saznavanje istine.Ako se ona ne postigne kroz te okvire, nema načina da čovjek uopće spoznaistinu. Usp. Ebu Hamid el-Gazali,Izbavljenje iz zablude, ibid., str. 10-21.4 Abu al-Ma‛a li al-Ğuwaini rođen je 419/1028., a preselio na Ahiret478/1085. god. P isao je d jela i z o blasti f ikha, usulu'l-fikha, us ulu'd-dina i e l-džedela. A utor j e više djela i z o blasti a kaida. N ajpoznatijasu al-Irš a d ilaqavati‛i al -adilla fi usu l al-I ‛tiq a d ; al-Š a mil f i usu l al-d i n. U s agledavanju

epistemološkog obrasca u akaidu, ali i filozofiji važno je i djeloal-K a fija f i al-ğadal , u vod, r ecenzija i bi lješkama pop ratila dr . F avkiyya Hus eyn M ahmud,profesorica islamske filozofije na Fakultetu‛Aynu'š-Šems, Kairo, 1979.5 Usp. Al-Gaza li , Abū Hāmid,Al-Munqiz min al-d ala l, Kairo, 1967; EbuHamid el-Gazali,Izbavljenje iz zablude, ibid., Sarajevo, 1989.




188

felasifeP5F

6P, a z atim i u djeluTehafutu-l-felasife.P6F

7P Iz t og pe rioda

izdvaja se i knjigael-Mustazhiri, koju je napisao na zahtjev Fahru'l-mulka kao odgovor batinijama i ismailijama na njihove filozofijskeideje koje su rušile koncept sunnijskoga učenja.P7F

8P Pitanjem spoznaje

bavio se i u s lavnom djeloIhjāu ulumi -d-dinP8F

9P. Na koncu, potrebno

je posebno navesti djeloIspravno mjeriloP9F10P.

U nastavku rada ukratkoćemo predstaviti pitanje spoznaje iprincipe govora o Uzvišenom Bogu na temelju el-Gazalijevogdjela, koje je nastalo pred sami kraj njegovog života,Ildžamu-l-‘ava mm ‘an ‘ilm al-kala mP10F

11P.

6 Abū Hamid al-Gazālī,Maqāsid al -falāsifah , Kairo, 1961.7 Abū Hamid al-Gazālī, Nesuvislost filozofa, i z ar apskoga i zvornika p reveo,predgovor napisao i bilješkama popratio Daniel Bučan, Hrvatska sveučilišna

naklada, Zagreb, 1993.8 Al-Gaza li je u ismailizmu vidio stvarnu prijetnju za islam i u političkom i udogmatskom smislu. Zato je napisao knjigu al-Mustazhiri, 488/1094. god. kojuje p osvetio t adašnjem h alifi al -Mustazhiru. U k njizi j e naveo s voje r azlogesuprotstavljenosti batinijskom učenju. Skupinu batinija spominjali smo i ranije.Ovdje donosimo još nekapojašnjenja njihovog učenja. Batinije (ة ي ن ط ا ,ezoterici ,(بsu skupina koja naučava unutarnji, skriveni i tajnoviti smisao kur'anskih iskaza.Taj izraz će vremenom postati terminus technicus za sve interioriste. Međutim,kod al-Gaza lija i pisaca iz tog doba oni predstavljaju sljedbu koja je u Horasanubila poznata pod, kako smo već ranije naveli, imenom Ta‘limija (ة ي م ي ل ع .(تBatinije su smatrale da sve što je pojavno ima i s voj skriveni aspekt, da svakitenzi l ima te'vil, alegorijsko tumačenje. Oni su sebenazivali ismailijama jer suse na taj način razlikovali od ši'ija. Njihovo učenje i sama sljedba razvila sepolovinom trećeg stoljeća po Hidžri. Šehresta ni smatra da je ta skupina zbogsvojih učenja o Bogu i drugim pitanjima iz oblasti vjere izašla iz okvira islama.Usp. Al-Šahrastani, ibid., str. 203.221.9 Abu H amid al -Ghazzali,Preporod islamskih nauka (Ihyā' ‘ulūm al-dīn),

prijevod Salih Čolaković (et al.), I-IX, Libris, Sarajevo, 2006.10 Ebu Ha mid e l-Gazali,Ispravno mjerilo(al-Qista s al -Must aqi m), preveoAlmir Fatić, Medžlis Islamske zajednice Sanski Most, Sanski Most, 2005. 11 Abu Ha mid al-Gaza li , Ilğ a m al-‛av am m ‛an ‛ilm al -kala m, recenzija ibilješke dr. Semih Degi m, Da r al-Fikr al-Lubna ni , Bejrut, 1993.




189

EL-GAZALIJEVI PRINCIPI GOVORA O

UZVIŠENOM BOGUDjelo Ildžamu-l-‘ava mm ‘an ‘ilm al-kala m znatno s e

razlikuje o d djelaIzbavljenje iz zablude, ili dj ela Nesuvislost filozofa. Ildžam je n apisan kao vrst a upu te „p ravovjernom“muslimanu u kontekstu govora o pitanjima izvan čovjekovog iskustva, a o kojima ni logika ni metafizika često ne daju adekvatneodgovore. El-Gazali u obj ašnjenju svrhe pisanja knjigeIldžamu-l-'avamm navodi ka o r azlog odgovo r na pi tanje koj e m u j e bi lopostavljeno o suštini sunnijskoga puta i o teorijama koje su iskrivilenjegovo učenje kao što su antropomorfisti (ehlu-t-tešbih) ipristalice doslovnog, literarnog tumačenja hadisa (hašvije) ukontekstu g ovora o s vojstvima U zvišenog B oga. N jegov p ristupsadrži objašnjenje i odgovor na stavove mušebbiha i hašvija te, poel-Gazalijevome mišljenju, ne suvislost nj ihovih s tavova. U rednik

djela Ildžamu-l-'avamm an ‘ilm al-kalamSemih Degim smatra dael-Gazali n astoji na vesti i p rotumačiti suštinu učenja ranijihgeneracija o pitanjima i načelimau koja su obavezni vjerovati svičlanovi Zajednice, bez obzira na obrazovni nivo i društveni status.Takav pristup el-Gazali je eksplicitno izrazio u uvodu knjige. Onošto nije naveo zaključujemo na temelju sadržaja i naslova knjige, tj.da j e knj igu na pisao i ka o odgov or na i nterpretacije t eologa opitanjima koja se tiču šerijatskih tekstova. Za njega se objašnjenjevjerovanja Dobrih prethodnika o t im pitanjima odnosi na pravi putehlu-s-selefa, tj. put ashaba B ožijeg P oslanika, a.s., i ge neracijekoja j e bi la iz a nj ih ( tabi'i n). T aj put je, smatra el -Gazali, zaoštroumne ljude neupitna istina. No, običan svijet ili većina ljudi,sukladno e l-Gazalijevim st avovima i znesenim u ovoj knj izi, imaobavezu pridržavati se sedam principa koji su preneseni mutevatir,kolektivnom predajom u s unnijskoj verbalnoj i praktičnoj formi.P11F

12P

Prema el-Gazaliju, prvi princip u govoru o U zvišenom Bogu jesteučenje o takdisu.

12 Ibid., str. 7-10.




190

1. O transcendenciji (س ي د ق ت ل (ا

El-Gazali s matra da n ije do zvoljeno dos lovno pr ihvatatiantropomorfne kur 'anske i skaze. O baveza j e uz imati i h irazumijevati višeznačno. Ako ta značenja nisu jasna „narodu“, nijeni potrebno to im tumačiti, a u osnovi oni nisu ni obavezni to znati.

S običnim s vijetom nije doz voljeno upuš tati s e u r asprave o t impitanjima. Zato mogu poslužiti riječi Božijeg Poslanika, mir neka jes nj im: Allah je doista četrdeset jutara Svojom rukom miješaozemlju od koje je stvoren Adem.P12F

13P Ovdje ruka ne označava tjelesni

organ, dužinu i veličinu. Ona ima drugo, terminološko značenje,kao š to ka žemo:Ova pokrajina je u ruci (fi jed el-emir )namjesnika, tj. u njegovoj vlasti i nadležnosti, pr emda namjesnik može biti i bez ruke. Stoga je obaveza i običnom čovjeku, ali idrugima, tvrdi e l-Gazali, prihvatiti sigurno uvjerenje i kategoričkipotvrditi da Božiji Poslanik, mir neka je s njim, ovim izrijekom nijepodrazumijevao tjelesni organ sastavljen od mesa, krvi i kostiju.P13F

14 Drugi primjer je također izr eka Božijeg Poslanika, mir neka

je s njim, u kojoj je rekao:Doista je Allah stvorio Adema na SvojuslikuP14F

15P i Ja sam uistinu vidio svoga Gospodara u najljepšem liku.P15F

16P

13 Originalni tekst hadisa glasi:ن ب ة ي و ا ع م ا ن ث ى س و م ن ب ر و ب أ ا ن ث و ر م (عى ل ا ع ت إ ن ل ا ق ن ا م ي ل س ن ع ي د ه ن ل ا رن م خ

ة ن ي ة ط ل ي ل ل ا ق و أ ا م و ي ن ي ع ب ر أ م ال س ل ا ه ي ل (عHadis bilježi Abū Na‘īm,Hilya al-avliya' va tabaqāt al-asfiyā' , Dār al-Kitāb al‘Arabī, Bejrut, 1405., str. 263-264. Al-Gaza li dakle u ov om djelu,Odvraćanjepuka od bavljenja teologijom, smatra da se sakralni tekst shvata metaforično, i dato ne znači samo tjelesni organ. Usp. Enes Karić,Hermeneutika Kur'ana,

Hrvatsko filozofsko društvo, Zagreb, 1990., str. 189. 14 Usp. AbūHa mid al-Gazāli,Ilğām al -‛avvām ‛an ‛ilm al -kalām , ibid., str. 47.15 Hadis bilježi Buharija: ( م هما عن قعنمعمر رزا ل عبدا بنجعفرحدثنا يحيى عن حدثنا

رته صو على دم آ لخلق وسلمقا عليه صل ى نبي ل عنا هريرة Buhāri,Sahīh ( أبي ,Poglavlje o selamu V, Dār Ibn Kathīr, Bejrut, str. 2299, br. 5759.




191

El-Gazali s matra da j e oba veza zna ti k ako se ovdj e pod

spomenutim te rminomsura podrazumijeva savršeni oblik čije jeishodište skladnost koja proističe iz toga. Pod tim se ne misli nitiimplicira t ijelo niti f orma. T o se može us porediti s iz rijekom:„Spoznao sam ideju (sura) ovoga pitanja i formu ovoga događaja teda je uprava i ministarstvo nekog čovjeka organizirana na najboljinačin (sura).“P16F

17P Narod se ne t reba upuš tati u rasprave o

etimološkom i te rminološkom značenju tih termina budući da tonadilazi njihovu moć shvatanja. T rebali bi z nati d a s e po d t impodrazumijeva značenje koje je povezano s Božijom Uzvišenošću iNjegovom moći. El-Gazali j e na veo ne koliko pr imjera u t omsmislu i objasnio način razumijevanja i interpretiranja kada j e t odozvoljeno, putem objašnjenja, pokušati shvatiti i približiti onimakoji su kadri taj sadržaj usvojiti.

2. Vjera i potvrđivanje vjerovanja ق) ي د ص ت ل ا و ن ا م ي إل (ا

El-Gazali je definirao značenje vjere (iman) kao vjerovanje ipotvrđivanje svega onoga sa čime je došao Božiji Poslanik, mir neka je s nj im. Ljudi su obavezni držati se svega što je prenesenomutevatir P17F

18P predajom od Poslanika i ashaba, dužni su vjerovati da

je to istina i kazati: "Vjerujemo i istinski potvrđujemo".P18F

19P El-Gazali

16 Hadis bilježi Al-Dārimī. ( ث د ح ك ر ا ب م ل ا رن ب ا ج ن ع ي ب أ ي ن ث د ح د ي ل و لد ل ا خ ن تاع ع م س ل و ق ي ش ئ ا ع ن ب ن م ح ر ل ا د ب ع ت ع

و ل س رة ر و ص ن س ح أ ي ي ف ب ر ت ي أ ر ل و ق Vidi: Al-Dārimī,Sunan, Knjiga o snovima, Dār (ي

al-Kitāb al-‘Arabī, Bejrut, 1407., H., t. II, str. 170., br. 2056.17 Vidi više:Ilğām , ibid., str. 48.18 Mutevatir je predaja za koju su prenosioci saznali putem čula (sluha i vida), a

iz generacije u generaciju je prenosi toliki broj prenosilaca da je nemoguće da seusaglase u o nome š to n ije i stinito. V idi v iše: Zuhdija Hasanović,Rad h.Mehmed-ef. Handžića na polju hadiskih znanosti – s osvrtom na djelo Izhār al -Bahāğa bi šarh Sunan Ibn Māğa , FIN i El-Kalem, Sarajevo, 2004. str. 345.19 Vidi više:Ilğām , ibid., str. 51.




192

je ovdj e po nudio analizu značenja potvrde vjerovanja (et-tasdik),

kao odgovor onima koji kažu da potvrđivanje vjerovanja (et-tasdik)dolazi poslije poimanja (et-tesawwur), a vjera nakon razumijevanja(et-tefehhum). Prema el -Gazaliju, u tom s mislu treba is koristitiumnost i razmišljati jer nije razumno povjerovati u sva ta pitanjaprije nego se razumije njihovo značenje. El-Gazali smatra da našeuvjerenje ( tasdik) u s veukupna pi tanja, od nosno u nuž na iaksiomatska zna nja predstavlja ob avezu i da t o ni je a psurdnovjerovati. U tom smislu svaki razuman čovjek nužno zna da ovaterminologija (kojom se upoređuje Uzvišeni Allah) ima specifičnaznačenja te da svako ime ima imenovano. Ako bi ga izrekao nekoko želi da se obrati običnome auditorijumu, svakako bipodrazumijevao t o imenovano. E l-Gazali smatrakako je mogućeda njegova bit bude negirana na osnovu formalne pretpostavke. No,moguće je da se iz tog nazivlja razumiju sveukupna pitanja, bezdetaljnog pojašnjenja, i da se očituju potvrdom.P19F

20P Prema t ome,

uvjerenje u značenjupovjerovati u istinitost nečega rezultat jenužnog i apriornog potvrđivanjaonoga sa čime je došao Poslanik,mir neka je s njim. Međutim, kada je riječ o uvjerenju u značenjupraktične potvrde nečega– npr. u iskazu „moj otac je to ispravnoobjasnio i posvjedočio njegovu i stinitost“ - tada j e i z k ontekstaopćeg znanja neophodno pr ijeći u područje specijalističkihznanosti, a to je u domenu Božijih miljenika i onih koji su temeljitoupućeni u znanje. Iskaze Božijih prijatelja ne moraju nužnorazumjeti djecai obični ljudi. Puk bi se trebao suzdržavati od tihpitanja, a ako baš žele znati, neka upitaju „znalce ako to ne znaju“,zaključuje el-Gazali.

3. Priznavanje nemoći (ز ج ع ل ا ب ف ا ر ت ع ال (ا

Obični ljudi obavezni su vjerovati i praktično potvrđivativjerovanje, ali i priznati svoju nemoć u interpretiranju irazumijevanju skrivenih značenja koja prevazilaze egzoterijsku

20 Ibid., str. 51.




195

izvjesno, neka čvrsto vjeruje u to, ako je sumnjivo, neka ga

se kloni, ako pretpostavlja značenje, onda v aži ne kolikopravila je r pretpostavka (zann) i ma nužne uz roke koje ni jemoguće otkloniti, a ni Uzvišeni Bog ne obavezuje čovjekapreko mogućnosti njegovih, zaključuje el-Gazali.P25F

26P Zatim je

el-Gazali temeljito specificirao uzroke pretpostavke, njezinapravila i funkcije potkrepljujući to brojnim primjerima.Većina pogrešaka u i nterpretaciji leži u tom s egmentu, tj.aspektu pr etpostavke. Z atim navodi značenje dopuštenepretpostavke (ez-zann e l-mubah ) od koj e ne ma š tete, a linjezino propagiranje i širenje m ože na nijeti š tetu. Stavoviegzegeta po vlas titoj pretpostavci iz koj ih ra zumijemo danema opasnosti da se tu načini velika greška i ono što jepreneseno mutevatir pr edajom od P oslanika, mir ne ka j e snjim, s padaju u pr incip pretpostavke, a u nj oj može bi tisadržano ono što se ne traži. El-Gazali je potom načinio niz

digresija od teme proširujući pitanjepretpostavke (zann) naahba r i teva tur te ono što je preneseno od ashaba idžmaom iidžtihadom.

c)

Obaveza j e uz državati s e od dos lovnog s hvatanja t ekstabudući da takve refleksije mijenjaju dokaze i vjerovatnaznačenja, čime se implicira dodavanje i uskraćivanje onoga

što određuje značenje.

d)

Obaveza je suzdržati se od analogije i imitiranja (mimezis) uopisivanju ( el-vasf) i upoređivanju (et-tešbih) budući da utome može biti laži i pretjerivanja.

e)

Obaveza je uzdržavati se od povezivanja i poistovjećivanja

raznolikih mišljenja. Ako se spomene izvjesna pretpostavka,kao primjer stvaranja čovjeka, to sjedinjavanje različitih

26 Usp. ibid., str. 58.




196

mišljenja može u svemu zvučati kao značajan poticaj i

odlična indikacija u potvrđivanju egzoterijskog značenja isimulaciji upoređivanja. Najznačajnija i najdjelotvornijačinjenica na ljudsku dušu je saznanje da Božiji Poslanik, mir neka je s njim, nije govorio ništa što je oprečno istini.P26F

27

f)

Obaveza j e uz državati se od isticanja razlike izmeđuraznolikih f ormi. Kao što nije dobro poistovjećivatiraznolike pravce mišljenja,također nije preporučljivo isticatirazlike između različitih pravaca. Kada pristupimo podjeli iparcijaliziranju, dokazi gube snagu i padaju. Primjer tome jegovor Uzvišenog Allaha: „A On vlada robovima Svojim“.P27F

28P

Nije dozvoljeno udubljivati se u tumačenja, odnosno tumačitisvaku r iječ pojedinačno, nego se treba uz imati ka o cjelina.Na ovim pitanjima i znalci mogu učiniti pogrešku, pa kakoonda neće obični svijet,pita se el-Gazali!

6. Odustajanje nakon suzdržavanja odzapitkivanja (ك ا س م إل ا د ع ب ف ك ل ا ي (ف

Običan svijet dužan je uzdržavati se od promišljanja izdomena interpretiranja i tumačenja (te'vil i tefsir) i sačuvati jezik od pr ekomjernog z apitkivanja i d oslovnog tumačenja nazivlja i

pojmovnog instrumentarija. N jihov primjer može s e us porediti siznemoglom i pa raliziranom os obom koj a n e m ože z aroniti umorske dubi ne ka ko bi i zvadila bi sere i dr agulje i ako n jegovapriroda čezne za time. Neka se niko ko nije u stanju s hvatiti nezavarava takvim postupkom i neka zna da njegova slabost, ako seupušta u pi tanja koja ne može shvatiti, može uz rokovati mnoštvoopasnosti u s hvatanju supstantivnih te oloških pitanja i p roizvestisamu pr opast. Odustajanje od t oga j e oba veza (vadžib) je r s amo

27 Usp. ibid., str. 66.28 Kur'an, 6/El-En'am, 61.




197

ono što čovjeku nije nužno u životu može mu promaći. Čovjek je

obavezan s voje s rce i misli z aokupiti robovanjem A llahu, dž .š.,namazom, učenjem Kur'ana i zikrom. Čak ako bi počinio nekitjelesni grijeh, to je po njega lakše i sigurnije nego li da se upušta uistraživanje o spoznaji Uzvišenog Boga. Premda taj fizičkiprijestup vodi griješenju (fisk), racionalna spoznaja Boga može gaodvesti u politeizam (širk).P28F

29 Međutim, kada se obični čovjek ne zadovoljava vjerskim

uvjerenjima i zuzev s d okazom koj i t o potkrepljuje, el-Gazali m usugerira sljedeće: „To je dozvoljeno pod uvjetom da običan čovjek sasluša do kaz i z K ur'ana o spoznaji S tvoritelja, Njegovommonoteizmu (va hdanijja), istinitosti B ožijeg P oslanika, Sudnjegadana, i neka se ne upušta u razmišljanje o tim pitanjima izuzev nalahak i jednostavan način bez udubljivanja u istraživanje. Običančovjek trebalo bi da se zadovolji samo kur'anskim dokazima, bezuvođenja drugih. U Kur'anu se nalazi dovoljno dokaza u prilogistinitosti B ožijeg P oslanika i na stupanju S udnjega dana, t ako danema potrebe za navođenjem dokaza kojima se koriste mutekellimii drugi.“P29F

30

7. Saglasnost sa mišljenjem učenih ljudi( ة ف ر ع م ل ا ل ه أل م ي ل س ت ل (ا

Običan čovjek mora shvatiti granicu svoje moći isposobnosti. On mora znati da ono što je nedostupno njemu to nijenedostupno i li s kriveno P oslaniku, a .s., A llahovim miljenicima,velikim a shabima i znalcima koji su dobro upućeni u nauku. Netreba sebe uspoređivati s njima budući da je Allah, dž.š., stvorioljude na različitim stupnjevima, raznolikih i različitih likova, boja iosobina. Tako je i sa srcima koja su izvor drugih suština spoznaje.Neka su izvor vjer ovjesništva, prijateljevanja s B ogom, zna nja i

29 Vidi više:Ilğām , ibid., str. 72-74.30 Ibid., str . 74.




198

spoznaje U zvišenog B oga. D ruga s u na klonjena a nimalnim

strastima i šejtanskom karakteru.P30F

31

Čak ni duboko uronjeni i upućeni u nauku ne spoznaju Allahaistinskom s poznajom. Koliko god se pr oširuju s poznaje znalaca iraste n jihovo z nanje, i pak i m j e m alo z nanja da to, j er istinskusuštinu Svoje spoznaje poznaje samo Allah, dž.š.

ZAKLJUČAK

U ovo m r adu s mo po kušali p redstaviti os novne s mjernicegovora o spoznaji Uzvišenog Boga na temelju el-Gazalijevog djelakoje je nastalo pred sami kraj njegovog života,Ildžamu'l-‘ava mm‘an ‘ilm al-kala m -Odvraćanje puka od bavljenja telo gijom.

U djelu se govori o sedam aspekata koje puk mora slijediti urazumijevanju s poznaje U zvišenog A llaha, d ž.š., i N jegovihatributa, te onoga š to j e pr eneseno m utevatir predajama o dPoslanika, mir ne ka j e s nj im, a shaba, onoga š to s u s poznali odzbilje pos lanstva i S udnjega da na. S ve j e to na pisao, t vrdi e l-Gazali, kako bi se razumjela suština pravca kojim su hodili DobriPrethodnici. Spoznaja je individualni napor kojeg poduzima čovjek da se postigne znanje o onome što mu je teško dokučivo i

shvatljivo. El-Gazalijevo upozorenje svim osobama koje nisu kadrevaljano izvoditi zaključke i spoznati Uzvišenog Stvoritelja

31 Usp.Ilğām , ibid., str. 75.




200

رس.د د م ل ا ، س و جب ن

ى ل ا ع ت و ه ن ا ح ب س ف ة ر ع

خص ل م ل ا

ف ة ر ع م ن ع م ال ك ل ل ية س ا س أل ا ت ا ه ي ج و ت ل ا يعث ل ا ز غ ل ا ب ا ت ك س الا ك ل ا م ل ع ن ع م ا و ع ل ا م ا ج ل إ م ه لف أ ي لذ ا

ه ت ا ي ح ة ي ا .ه

ي ف ا ه ع ا تب ما ا و ع ل ا ى ل ع ب ج ي ب ن ا و ج ة ع لب ك ت ي و ل و س ر ل ا ن ع ر ت ا و ت ا م و ه ه)ص(ت ب ا ح ص أ و

ة م ا ي ق ل ا م و ي و وة ب ن ل ا ة ق ي ق ح ن ي.م ل ا ز غ ل ا ي دع ي ا م ك ، ك ل لذ ك

نن و ح ل ا ص ل ا ف ال س أل ا ه ك ل د.س ه ج ة ف ر ع م ل نا إ

ه ك ا ر د إ و ه م ه ف ه ي ل ع ب يع د ر ي.ف ت ل ا ب ن ا و ج ل ا و ي ل ي ا م ك ي ه ه ب ا ت سك أ ف:ي ا ر ت ع ال ا ، ق ي د ص ت ل ا و ن ا م ي إل ا ،

ن ع ك ا س م إل ا ، ل ا ؤ دس ع فب ك ل ا ي ف ، ظ ا ف ل أل ا ب رف ص ت ل ا

ة ف ر ع م ل ا ل ه أل .م

ية س ا س أل ا ق:ت ي د ص ت ل ا ، س ي د ق ت ل ا ، ة




201

Dr Nedžad Grabus, docent

EL-GAZALI'S TEACHING ONUNDERSTANDING OF ALMIGHTY GOD

SUMMARY

This pa per presents b asic gui delines of dis cussion a boutunderstanding of Almighty God o n the basis of e l-Gazali’s w ork Ildžamu'l-‘avamm ‘an ‘ilm al-kalam –Detering People of Practicing Theology, which appeared at the very end of his life.

There are s even asp ects w hich p eople h ave t o follow i n t heunderstanding of t he kn owledge o f t he A lmighty A llah, a nd H isattributes as well as what is transferred bymutevatir traditions of the

Prophet, p .b.u.h., t he c ompanions, a nd o f t hat what t hey l earnedfrom the reality of the prophethood and the Day of Judgement. El-Gazali c laims that all t his is written by in o rder to u nderstand theessence of direction in which the good precursors walked. Perceptionis an individual e ffort which one u ndertakes t o achieve s omethingwhat is hardly reachable and understandable. Principles on which el-Gazali b ased h is work are: d iscussion on t ranscendental, (س ي د ق ,(تfaith in a ffirmation o f belief (ق ي د ص ت ل ا و ن ا م ي r ecognition of ,(إلpowerlessness (ز ج ع ل ا ب ف ا ر ت ع ال re straint from a sking to o many ,(اquestions (ل ا ؤ س ل ا ن ع ت و ك س ل to abstain o f spiking a t his ow n ,(اdiscretion (ظ ا ف ل أل ا ب ف ر ص ت ل ا ن ع ك ا س ي) cancelation of the restraint ,(مك ا س م إل ا د ع ب ف ك ل and compliance with the opinion o ,(ا f l earned menة) ف ر ع م ل ا ل ه أل م ي ل س ت ل .(ا

Key words: El-Gazali, unde rstanding, c ognition,et-takdis,et-tasdik .



S. BEGLEROVIĆ, Imam-i Gazlijeva Kasida o smrti

201

Dr. S. Beglerović,

viši asistent

IMAM-I GAZALIJEVA KASIDA O SMRTI

SAŽETAK

U radu koji slijedi obrađena je „Kasida o smrti“ nepoznatogaautora, koju smo, i z r azloga ob razloženih dalje u t ekstu, p ripisaliimamu AbūÚāmidu al-Gazzālīju. Drugi veliki problem skojimsmo se susreli prilikom pisanja ovog članka jeste segmentiranoizlaganje Kaside u različitim izvorima. Stoga smo se odlučilidonijeti integralni tekst, pozivajući se na sve tretirane izvore.

Ključne riječi: Gazali, smrt, Kasida o smrti

1. UVOD

Nesumnjivo, svaki čovjek ima svoj vlastiti pogled nafenomen smrti, dakako i življenja, umiranja, proživljenja i s l. Tajspecifični pogled na navedene fenomene ne podrazumijevaposebnost u smislu religijskoga svjedočenja (svaka religijskatradicija da la je m noštvo r asprava o ovom e pi tanju i nj ihovi




202

pripadnici ih načelno prihvataju) već u smislu, rekli bismo, stepena

vlastitoga u vjerenja,ali i prihvatanja te razumijevanja načina i,prije svega, smisla tih pojava, ono na šta se, između ostaloga,odnose kur'anskeriječi:svima vama smo zakon i pravac propisali .P0F

1P

Moglo bi se reći da je većina religijskih tradicija ostavila svojimsljedbenicima određeni prostor za učitavanje vlastitoga vjerujućegaiskustva u opći princip nužnosti, i smisla, postojanja fenomenaživota i smrti.

Imajući gore rečeno u vidu, odlučili smo se u ovome radu predstaviti hazreti imam-i Gazalijevu kasidu o smrti koju je ovajveliki i slamski m utesavvif, teolog i f ilozof ispjevao u svojimposljednjim trenucima života na ovome svijetu.

2. IMAM-I GAZALIJEVA „KASIDA O SMRTI“

Bejtovi „Kaside o smrti“ sadrže izuzetno duboku islamsku itesavvufsku poruku, a, iz razloga koje ćemouskoro navesti,pripisali smo je hazreti imamu Gazaliju. Ono što nam je posebnoprivuklo pažnju još pri prvome čitanju jeste velika sličnost izmeđuove ka side i po znatoga „G azela o smrti“ hazreti MevlaneDželaluddina Rumija, a o poruci koju bejtovi i jedne i druge kasidenude. To nimalo nečudi s obzirom da su autori govorili o nečemušto su izravno iskusili (dawq ). No, problem s kojim smo se susreliodnosi se na autorstvo kaside.

2.1. Autorstvo „Kaside o smrti“

Ono što treba odmah na početku istaćijeste d a „Kasida osmrti“ ne postoji sabrana u cijelosti na jednome mjestu. Tekst koga

donosimo integralno, dvojezično, sastavili smospajanjemmaterijala iz svih izvora koje smo koristili. Također, Kasida je

1 Vidi: Kur'an, sura al-Mā'ida, ajet 48.




203

česta i na različitim internet forumima, s tim da je često pogrešno

napisana i interpretirana, a autorstvo se također ne spominje. Margaret S mithP1F

2P u s vome s jajnom dj elu o ž ivotu ha zreti

imam-i Gazalija navodi čak tri izvora u kojima je izloženaovakasida.

Prvi izvor je Von Kremer,koji ističe da je neposredno prijenego li će biti stravično mučen a potom i ubijen, hazreti imamSuhraverdi M aktul ( umro 1191. god .) re citirao dijelove ovekaside.P2F3P Margaret Smith je donijela veliki dio Kaside u p rijevoduna engleski jezik.P3F

4 Kao drugi izvor ističe se, naravno, poznati Sejjid el-

Murtaè ā, koji je u komentaru na hazreti imam-i Gazalijevo djelo„Ihja“ uvo dna pogl avlja rada p osvetio b iografiji h azreti E buHamida, i tu donio i dio bejtova iz „Kaside o smrti“.P4F

5 Nadalje, a o vo sugerira i M argaret Smith, dijelovi K aside

mogu se pronaći i kod hazreti Ahmeda Gazalija.P5F

6

2 Vidi: M argaret S mith,Al-Ghazālī The Mystic, L ahore, H ijra I nternationalPublishers, 1983., str 36., 37..3 Po a utorici M argaret S mith (s tr. 37.),riječ je o djelu: Cf. von Kremer,Geschichte der Herrs , s tr. 13 2, 133. p rovjerili smo ovaj po datak i pr onašlislijedeće stihove: „Sprich zu meinen Freunden wenn sie mich todt erblicken/ Dieda trauern, wenn sie meinen Leichnam sehen:/ Glaubet nicht, dass diese Leicheich sei./ Bei Gott, nicht ich bin dieser Todte,/ Ich bine in Vogel und dies ist nur mein Käfig,/ Ich flog heraus und… (nedostaje tekst u rukopisu kojeg je koristiovon Kremer )/ Heute (noch) unterrede ich mich mit meinem Herrn,/ und schaueGott mit meinen Augen.“ Vi di: A lfred v on K remer,Geschichte der Herrschenden Ideen des Islams: Der Gottesbegriff, die Prophetie und Staatsidee ,Leipzig, F. A. Brockhaus, 1868., str. 132.4

Vidi: Margaret Smith,Al-Ghazālī The Mystic, str. 36., 37.5 Vidi: Al-'Allāma as-Sayyid Muú ammad ibn Muú ammad Al-Úusaynī az-Zabīdī Murteè ā, It ú āf as-Sāda al -Muttaqīn bi Šar ú Asrār I ú yā' 'Ulūm ad -Dīn, b ezmjesta i god. izd., tom I, str. 44. 6 Vidi: Margaret Smith,Al-Ghazālī The Mystic, str. 37.




204

Dio stihova možemo pronaći i kod hazreti Halladža, u

pedeset i prvoj po redu kasidi od onih za koje se ne zna pouzdanoko ih je prvi ispjevao, ali koje je sigurno hazreti Halladž recitirao.P6F

7 Konačno, na sugestiju profesora Rešida Hafizovića

konsultirali smo i dj elo „ Tamhîdât“, autora ha zreti A jnul KudataHamadanija. P remda ni smo pr onašli bejtove i z ove ka side, najednome mjestu moguće je pronaćibejtove slične poruke te smo iztoga r azloga uvrstili i ovaj podatak u moguće izvore „Kaside osmrti“.P7F8

Iz na vedenoga j e j asno da se, barem za sa da, ne možepouzdano u stvrditi a utorstvo „ Kasideo smrti“. No, iščitavajućiživot hazreti imama Gazalija, brojna događanja iz njegovoga životakoja su, mora se priznati, ipak i danas nepoznata javnosti – većiniistraživača čak i prevodiocima njegovih djela– ispjevana „Kasida osmrti“ nekako je sasvim logičan plod duhovnih stanja kroz koja jeprošao nakon povlačenja u osamu, a naročito nakon odlaska uveliki D amask isejr-i suluka kojem j e bi o podvr gnut. Ovo, t ečinjenica da smo na Kasidu naišli prvi put upravo istražujućinjegov ž ivot, osnovni j e r azlog zbog koga smo „Kasidu o smrti“pripisali ba š h azreti i mamu G azaliju. N aravno, us tanovljenje

7 Vidi poglavlje: „Mā nasaba ilayhi wa ilāġayrihi min aš -šu'arā'“, odjeljak „Qāfiya an-Nūn“, kasida 51., u djelu:Dīwān al -Ú allāğ , Bejrut, Dār Øādir, 2003.,str. 99. Stihovi o kojima je riječ glase: „Qul li man jabkī 'alaynāú azanan/ ifraú ūlī qad balaġnā al -wañ anā/ inna mawtī huwaú ayātī, innanī/ anò uru Allāheğahāran 'alanā/ man banā lī dāra fī (dun'yā) al-baqā/ laysa yubnā dāru fī dun'yāal-fanā/ innāmā al-mawtu 'alaykum rāø idun/ sawfa yanqulukum ğamī'an minhunā/ ana 'uø fūrun wa hādā qafaø ī/ kāna siğnī wa qamī ø ī kafanā/ fa'škur Allāhealladī hallaø anā/ wa banā lī fī al-ma'ānī maskinā/ fa'fhamū (qawlī) fa fīhinaba'un/ a yyu ma'nan t aú ta qawlī kamanā/ wa qamī ø ī qaññ i'ūhu qiñ a'an/ w ada'ū al-kulla dafīnan zamanā/ lā arā rūú ī illā antum/ wa'tiqādī annakum antumana.“8

Vidi: 'Einolqozāt Hamadānī, Priprave (Tamhīdāt), Sarajevo, Al -Hoda – International Publishers & Distributers, bez god. izd., str. 210. Stihovi o kojimaje riječ glase: „Niti sam ja ja, niti si Ti Ti, niti si Ti ja;/ Već i ja sam ja, i Ti si Ti,i Ti si ja;/ Tako sam s Tobom, Ljepotice hotanska,/ Da ne znam jesam li ja Ti, ilisi Ti ja.“




206

ا ن ـ ـ ـ ـ ف ل ل ى ل ,Riznica prava ti znaj da sam دzastor je talisman što krije,zemljom sazdan da pripremi meza fenâ – da me više nije.

ا ن ـ ـ ـ ج س ل ا ت لف أ ف ن ج س ن اBiser sam što ga sedef krijepa ga vidio nije niko;to zatvor bijaše za mene,

na kraju sam na njeg i svik'o.

ا ن اأ ن ـ ـ ـ ه ر ه ت ك ر ت وIli da kažem da sam ptica,tijelo je kafez vrapca tog,

stoga hitro pobjegoh iz njeg',ostavivši ga kao zalog.

ا ن ـ ـ ط و ا ع ا ب Zato jer me On oslobodi,

Allaha hvalim ljubavlju svom,i što u Višeme svijetu,sad sagradi mi postojan dom.




207

ا ن ـ ـ ف ك ل ا ت ع ل يخ م م و ,Sve do danas mrtvac sam bio يmakar bijah tu među vama, ali danas, vidiš, oživjeh,riješih se ćefina tek sada.

ـ ـ ـ اي ن ـ ـ ـ ل ع ا ر ا ه جA sada, znaj, da razgovarams prvacima višega sv'jeta,Boga mog dragog jasno ćutim,

i tu me ništa ne ometa.

ا ـ ـ ـ ن د و أ ي و فن ك اU Levhu posvećeno gledam, čitam, vidim događanja sva,

sve ono što je nekad bilo,što je sad, što se približava.

ا ن ـ ل ع م ر ك ت ن أTi Bliski, što odazivaš Se,

svjetlo vodiljo moga lica,druge neću, Ti plemenit si, jedina prava vodilica.




208

ـ ح ا و اا ـ ـ ن س ح ز م ر و ,Jelo moje i piće moje هsada su jedna te ista stvar,što govorim shvatite dobro,ovo je simbol, najljepši dar.

ال ـ ـ س ع او غ ئ ا اس ر ا س ن ب ل ن ـ ك ل ءو ا ـ ـ م ال و ال Vino nije nit' lokma slatka,nit' se utopi u medu svo,od toga ništa, čak ni voda,

nego mlijeko, vjeruj, pravo.

ا ن ـ ـ م ك ظ ف ل ت اTajnu ovu shvatite dobro,duboko u sebi v'jest vije,

za tim značenjem vi tragajte, koje se u izrazu krije.

ي ص ف ق ا ا و ن ـ ـ ـ ف ل ا ه و ل ع يPa hajd' kuću mi porušite,

na kafez moj nek' se mir snese,talisman slobodno pustiteneka gafenâ skroz odnese.




209

ا ـ ـ ن ط و ك م ر ا د Na put sam otišao sada,ostavio vas, zbogom svima,jer mi drago nije da dom vaš,bude i moja domovina.

ى ـ ـ ن ا ت ا ي ا غ ةو ا ي ه ـ ـ ن إ ا O smrti nemoj nikad mislit'da kraj je, a to neki rade,ne, početak je, život pravi,

smrt je vrhunac svake nade.

ق ر ـ ـ غ رم ا د ل يا ر ح ا ط أ ت ا م ا ذ ا إ ـ ـ ن س و ل اŽivot na ovom ovdje sv'jetu,samo sanak je koji guši,

a kada čovjek potom umre, duboki san skroz se rasprši.

ا ـ ـ ن ه إ ا ن ه ن م ل Stoga plašit' se smrti nemoj,

makar i došla silinom svom,ona je tek prelazak jedan,odavdje prema tamo onom.




210

ا ـ ـ ن و ن ـ م ا ن م ,Za ovaj put se dobro spremi ل ne padaj, nemoj rušiti sne!Za nas pametan nije onajšto umori se, koji klone.

م ـ ـ ح ا ر ا ـ ـ ن ن م أ ا و ت أ و ري ك ا شSamo l'jepo misli o Rabbu,milosnijeg nema od Njega,na brižnosti zahvalan budi,

bit ćete sigurni od svega.

ا ـ ـ ـ ن أ م ت ـ ن أ م Pa vidim da je duša moja,ustvari vi, to je slika sva,

vjerujem da ste i vi tako,eh, baš drugo ništa do li ja.

ا ـ ـ ن ع م ا ع ي س مPorijeklo svih ovih duša

za nas je stvarno samo jedno;tako i t'jela kad gledamo,stvorena su skupno, zajedno.




212

د.د ع ا س م ل ا رس د م ل ا ، ش ت ي ف

ي ل ا ز غ ل ل ت و م ل ا ة د

خص ل م ل ا

ث ح ب ل ا ا ذ ه ي ف

حل

ة د ي ص ق

ت و م ل ا ، ا ه ا ن ب س ن ي ت

ل ا ل و ه ج م ل ا ف

ل ؤ م ل ل ذ م ل ا ب يا ل ا ز غ ل ا د م ا ح و ب أ م ا ي.م ت ل ا ة ي ن ا ث ل ا ة ل ك ش م ل نا إ و ة ف ل ت خ م ل ا ر د ا ص م ل ا ي ف ة د ي ص ق .لك ل ذ ي ف ن ي د م ت ع م ل م ا ك ل ا ة د ي صص ن ث ح ب ل ا ي ف ض ر ع تن ا ه ي ل ع

ة م د خ ت س م ل .ا

ت ا م ل ية ك س ا س أل غ:ا ل ،ا ت و م ، ي ل ا ةز د ي ص ق ت و م ل ا




213

Dr. Samir Beglerović, senior assistant

IMAM-I GAZALI’SSPIRITUAL SONG ON DEATH

SUMMARY

This paper deals with the Kasida on Death (Spiritual Song onDeath) by an anonymous author, which is for the reasons shown inthe full text attributed to AbūÚāmidu al-Gazzālī. During work onthis paper we encountered a big problem with segmented exposureof t his sp iritual song on death i n different sources. Therefore wehave decided to bring the integral text, citing all treated sources.

Key words:Gazali, death, kasida (spiritual song on death),




214



Dž.HODŽIĆ, Al-Attasova filozofija znanosti:Islamizacija znanja

217

poplavi tzv. znanstvenog tumačenja Kur'ana. U trećoj fazi javlja se

kritički pristup koji karakterizira nastojanje da se puteminstrumentalističkog r azumijevanja z nanosti otvori p rostor z aoslobađanje od kolonijaliziranog i kolonijalizirajućegdiscoursa .Tako npr, oštro naglašavajući socijalnu određenost moderneznanosti, situirajući problem (moderne) znanosti u okvir sociologijeznanosti, Sardar modernu znanost shvaća tehnički i, u stanovitomsmislu, pos tmodernistički. Moderna znanost je prirodna znanost,samo jedna od znanosti, a ne znanost uopće. Kao takva, ona neotkriva ne ku objektivnu i stinu. S tvarnost j e i sprepletena,višedimenzionalna i k ompleksna da bi m ogla bi ti s vedena naznanstvenu istinu, da b i m ogla biti ot krivena ka o jedna is tina.Sardar znanost vidi kao s redstvo koje može bi ti upot rijebljeno zarješavanje problema, otklanjanje bijede i nevolje, za unapređenjefizičkog, materijalnog, kulturnog i duhovnog života čovječanstva.U četvrtoj fazi pitanje moderne znanosti postavlja s e unut ar

islamske filozofije znanosti. Moderna znanost kritički se razmatra spozicija i slamske metafizike pre ma koj oj pri roda i ma sve tudimenziju budući sadrži znakove Stvoritelja (ayah ). Z nanje koj epotiče iz prirodnih znanostimora bi ti i ntegrirano u islamskumetafiziku, a ne u kartezijanski redukcionizam.P0F

1P

II

Iako je, dakle, prema Muzaffarovoj shematizaciji muslimanskorazumijevanje m oderne znanosti, k oliko-toliko, dinamično, iako sepovijesno i problemski, makar i sa zakašnjenjima, kreće i izražava urazličitim perspektivama i odnosima, ipak se, općenito govoreći,može k azati k ako muslimansko r azumijevanje moderne znanosti

1 Vidjeti: Muzaffar Iqbal, „Islam and Modern Science“, u:Science, Religion, and Society – An Encyclopedia of History, Culture, and Controversy , Volume One,Edited b y Arri Eisen a nd G ary Laderman, M. E . Sharpe, A rmon, New Y ork,London, England 2007., str. 203. – 209.




218

preovlađujuće stoji u znaku njenog instrumentalističkog shvatanja,

prema koj em j e moderna z nanost metafizički i etički neutralna. Takav odnos koj i s e može bez su stezanja n azvati n aivnim nije upogledu na modernu znanost računao s onim što su neki mislioci,kao što je, npr, glasoviti učenjak F. S. C. Northrop (uPredgovoru Heisenbergovom dj eluFizika i Filozofija ), otpočetka uviđali,upozoravajući da se instrumenti moderne fizike (ni u zemlje Azije,Srednjeg Istoka i Afrike) ne mogu uvesti a da se prije ili p oslije neuvede i filozofski mentalitet koji, okupirajući znanstvenoobrazovanu o mladinu, r uši njihovestare porodične i ustaljeneprivrženosti.P1F

2P

Prije svega, muslimansko razumijevanje moderne znanosti nijeu dov oljnoj mjeri s agledalo dubi nu i r azmjere d uhovnopovijesnogprevrata k oji se s Baconom, Descartesom i Newtonom d ogodio umodernom konceptu znanja i znanosti u 17. s t. Dalekosežnost ovogprevrata ogl eda s e u s tubokom promijenjenoj t emeljnoj svrsi iambiciji modernog znanja. Znanje i znanost, umjesto drevne svrhesadržane u osobnom i individualnom prosvjetljenju, hijerarhijskom ivertikalnom uzdizanjuu kojem je čovjek najslobodniji i u najvećojmjeri ono što jeste, sada za cilj ima ovladavanje prirodom kako bi seu hor izontalnom na predovanju uklonile nevolje i bijedačovječanstva. Eru moderne znanosti, znanstvenotehnološku kulturu,karakterizira sličanporiv koj i j e n ekada karakterizirao magijsku

kulturu. Naime, iako je uobičajeno da se prikazuje kao era u kojoj seraskida s r azdobljem magije i m ita a p otom i re ligije,znanstvenotehnološka e ra u s vojoj temeljnoj a mbiciji mnogo vi šepodsjeća na magijsku kulturu: dok se religijski čovjek temeljnonastoji p rilagoditi/podrediti p rirodi/stvarnosti, moderni čovjek znanstvenotehnološke kulture nastoji, poput čovjeka magijskekulture, stvarnost/prirodu prilagoditi/podrediti sebi.

2 Citirano prema: I brahim Kalin, “ Islam and S cience: N otes o n a n OngoingDebate”, u :Science, Religion, and Society – An Encyclopedia of History,Culture, and Controversy , str. 112.




219

Zbog neuviđanja dubljih prevratničkih povijesnih, filozofskih

i civilizacijskih promjena koje su se zbile u metodičkom,epistemičkom i socijalnom koncipiranju, konstituiranju istrukturiranju m oderne z nanosti, i moglo s e d ogoditi da je „ oduvođenja zapadne znanosti u središnje zemlje islamskoga svijeta u13/19. stoljeću, pristup i držanje većine modernista i drugihdijelova ob razovne m uslimanske i nteligencije koj a je d oznalaponešto o toj znanosti, bio manje i li više sadržan u onom e što susažeto t vrdile t akve ličnosti k ao što je D žemaluddin e l-Afgani.Prema tom gledištu, moderna znanost na Zapadu ni je ništa drugodoli daljnji produžetak i razvitak znanosti koju su muslimani razviliod 2/8. do 8/14. stoljeća i koja je bila prenesena u velikoj mjeriposredstvom Španije i Sicilije u Evropu. Ako je ova znanost dovelana Zapadu do pustoši, gledano sa religijskog i etičkog stajališta,onda je za tu pustoš krivo, navodno, kršćanstvo, a ne ova znanost.Kada bi iznova m uslimani pov ratili ovu z nanost u s voje v lastito

okrilje, bili bi u stanju da je prošire i razviju još više, bez ikakvihnegativnih posljedica koje je pretrpio Zapad društveno, moralno iduhovno š irenjem sekularne z nanosti i i ndustrijskomrevolucijom.“P2F

3P U tom pogledu Nasr drži da je takav stav pomogao

„da se modernu znanost uvede u islamski svijet, ali je učinio malona t ome da muslimanima o mogući da temeljito upoznajuzakučatost historijskih i društvenih izvora za f ilozofskepretpostavke i intelektualno zaleđe moderne znanosti, ili, pa k, darazviju kritički pristup prema ovoj znanostina t emelju islamskeznanstvene tradicije koju, čak, sami muslimani nastavljajusagledavati uglavnom kroz poglede i takvih pozitivističkihzapadnih historičara znanosti kao što je Sarton.“P3F

4 U najkraćem, preovlađujuće muslimansko razumijevanje

moderne z nanosti previđa temeljni događaj na njenom

3 Seyyed Hossein N asr,Susret čovjeka s prirodom(Duhovna kriza modernogčovjeka), prijevod i pogovor Enes Karić, El-Kalem, Sarajevo, 2001./1422. h.g.,str. 180.4 Isto, str. 181.




220

epistemičkom i metodičkom planu, koji (događaj) predstavljaa

priori moderne zn anosti, a koj i se sas toji u apstraktnom,matematičkom, nivelirajućem, redukcionističkomP4F

5P, unaprijed, prije

svakog istraživanja postavljenom nacrtukoji (nacrt) određuje načinna koji se bića ili zbivanja 'nabacuju' samom istraživanjuP5F

6P. Drugim

riječima, muslimansko preovlađujuće razumijevanje moderneznanosti nije u dovoljnoj mjeri uvidjelo da moderna znanost, da seposlužimo riječima W eizsackera, „ nema kr ivo u ono m š to t vrdinego u onom što prešućuje“. Još zaoštrenije rečeno, muslimanskorazumijevanje moderne znanosti nije u dovol jnoj mjeri prepoznalonjene nihilističke implikacije koje dolaze do izraza u znanstvenomproziranju s vijeta kao z bira činjenica koje, izvan kosmološkogučenja, ne stoje ni na čemu pa onda, u krajnjoj liniji, ništa i ne znače. Konačno, unutar preovlađujuće muslimanske percepcije moderneznanosti nije u dovoljnoj mjeri prepoznata tehnika koja se nalazi nanjenom početku, koja dolazi iz samog temelja moderne znanosti i u

kojoj (tehnici) kao posljednjem stadiju zapadne metafizike, znanostvođena, dakle, svojim tehnološkim habitusom i svojim nagonom zaovladavanjem ne samo prirodom nego i društvomP6F

7P na jednoj strani,

izvršava svoju volju za moć, a na drugoj strani, završava unihilizmu.

III

Zajedno s j oš ne kima kao š to s u M uhammed I qbal, R énéGuenon, T itus I brahim B urkhardt, Martin L ings, Charles Le G eiEaton, Seyyed Hossein N asr, Fazlur R ahman, I smail al-Faruqi,Muhsin Mehdi, Osman Bakar Muhammad, Muzaffar Iqbal, Naquibal-Attas p ripada onom , ne tako ve likom, krugu s avremenih

5 Usporedi, naprimjer: A . N . V ajthed,Nauka i moderni svet , N olit, Be ograd,1976., str. 103.6 Usporedi, naprimjer: Martin Heidegger,Doba slike svijeta , Zagreb, 1969. str. 9.7 Herbert Marcuse,Čovjek jedne dimenzije, Sarajevo, 1989. str. 151.




221

muslimanskih mislilaca koji su posvetili značajnu kritičku i

sistematsku pažnju razmatranju i ož ivljavanju islamske f ilozofijeznanja i obrazovanja u čijem horizontu valja tragati za odgovorimapred i zazovima moderne z nanstvenotehnološke z apadne k ulture,zapravo, prema al -Attasu, pred najvećim izazovom našeg doba,konceptom znanja „čija priroda postaje problematična zbog togašto je ono i zgubilo svoju istinsku svrhu nakon što je shvaćeno najedan pogr ešan i ne pravedan način, čime je izazvalo haos uljudskom ž ivotu um jesto da done se m ir i pr avdu, z nanja koj epretendira d a bude i stinsko, a pr oizvodi konf uziju i s kepticizam,koje s umnju i pr etpostavku i zdižena 'naučnu' poziciju umetodologiji i ko je s umnju pos matra ka o eminentno va lidnoepistemološko oruđe u traženju istine; znanja koje je, prvi put uljudskoj hi storiji, izazvalo haos u trima carstvima prirode:animalnom, biljnom i mineralnom.“P7F

8P

Većina muslimanskih učenjaka misli da je problemmuslimanskog svijeta u pukom neposjedovanju znanja koje negdje(na Zapadu) već postoji i treba ga, da bi se problem riješio, samopreuzeti. N išta l akše, a ko j e t ako. Ali, ni je, uvj eren je A l-Attas.Zaoštreno, i najkraće, rečeno: problem (muslimanskog svijeta) nijeu ne znanju, nego u z nanju - koje ni je pravo! A l-Attas ov u svojumislilačku poziciju gradi islijedi dugi niz godina, na cijelom svomnaučničkom profesionalnom i životnom putu. To pokazuje djelo

Obrazovna filozofija i praksa Syeda Naquiba Al-Attasa Wan MohdNor Wan D auda. T ako, npr , o toj A l-Attasovoj poziciji uspomenutom djelu Wan Daud p iše: „U jednoj vrlo važnoj raspravipod naslovomIslam: the Concept of Religion and the Foundation of Ethics and Morality , pr edočenoj u dvorani londonskog Kraljevskogdruštva ( The Royal C ommonwelth Society L ondon), naMeđunarodnoj islamskoj konferenciji održanoj 5. aprila 1976. god.Al-Attas je iznova podvukao da „najveći izazov koji se pojavio unašem dobu jeste izazov znanja. Za razliku od prijašnjih i mnogih8 Syed M uhammad Na qib a l-Attas,Islam i sekularizam , preveo D žemaludinLatić, Bosančica, Sarajevo, 2003. str. 193.




223

Al-Attasa u prvom redu zanima muslimanski odnos prema znanju,

znanostima i obr azovanju i n jegovo zasnivanje na islamskimprincipima, zahtjevima i interesima.Ovdje se, doduše tek uzgred, može postaviti pitanje da l i al-

Attasova f ilozofija z nanosti, odnos no kr itika moderne ( zapadne)znanosti ne uzima u obzir u do voljnoj m jeri nj en un iverzalnikarak ter koji se očituje u njenom globalnom civilizacijskomprihvatanju a koj i je up ravo na glašavao u svom odbi janju poj maislamizacije znanosti muslimanski nobelovac Abdu Salam.

Na drugoj strani, al-Attas ne uzima u dovoljnoj mjeri u obzir ni promjenu paradigme razumijevanja prirode u smjeni nutnijanskefizike i s uvremene, a tomske f izike 20. s t. u kojoj ( suvremenojfizici) se sada priroda shvaća: 1. ne kao nepromjenljivi red ili kaostalna pr omjena i pr euređenje, nego povijesno, evolucijski,dinamički i procesualno, 2. ne teleološki ili deterministički, negokao i s truktura i otvorenost i stovremeno, 3. ne kao supstancija i liatomistički, nego kao odnos, u holističkoj međuovisnosti iekološki, 4. ne hijerahijski i antropocentrično niti redukcionistički,nego kao sistem i cjelina, organički, 5. ne dualistički negovišeslojno, vi šedimenzionalno i n a vi še r azina i 6. n e ka oKraljevstvo B ožije il i mašina, nego ka o z ajednicaP9F

10P. Također se

čini da al-Attas ne poklanja značajniju pažnju važnosti i značenjuupitnosti pojma materije, promijenjenog razumijevanja kauzalnosti

i gibanja i holističkog pristupa u suvremenim znanstvenimspoznajama za mogućnost novog dijaloga znanosti religije.

IV

Zasnivanje m uslimanskog odnosa prema z nanju, z nanosti i

obrazovanju na i slamskim pr incipima A l-Attas konc ipira ka o10 Usporedi: Ian Barbour,Religion and Science , Historical and ContemporaryIssues , HarperCollins Publishers, New York, 1997. str. 281. – 284.




224

islamizaciju znanja . Izlaganje metafizičkih, epistemoloških,

etičkih, kulturnopovijesnih osnova, standarda i perspektivaislamizacije zna nja pr edstavlja s adržaj A l-Attasove filozofijeznanosti, kao i praktični metod i cilj njegovog obrazovnoodgojnog,naučničkog, nastavničkog i pedagoškog djelovanja.

Svoju filozofiju znanja, znanosti i obrazovanja al-Attas izlažeu metafizičkoj arhitektonici čije temeljne elemente preuzima iztradicionalnih naučavanja muslimanskih teologa, filozofa i sufija.Zapravo, metafizički sistem islama, prema al-Attasu,najvjerodostojnije j e izložen u dj elima f ilozofskog s ufizma ukojima se stvarnost, kao transcendentalno jedinstvo bitka, odnosnoegzistencije (wahdat al- wujūd ), na psihologijskoj ravni, otkriva nanačin jedinstva isk ustva i razuma s int uicijom i n atprirodnim itransempirijskim ra zinama l judske svi jestiP10F

11P , a na metafizičkoj

ravni na način ontologijskog jedinstva pojmova istine i realnosti.Temeljno A l-Attasovo pol azište u izlaganju islamskog

koncepta z nanja gl asi: „V jerovanje i ma kog nitivni sad ržaj“P11F12P.Znanje dolazi od Boga. Legitimni putevi znanja su, uz pet vanjskih(dodir, miris, okus, vid i sluh) i pet unutrašnjih (prosti osjećaj,predstavljanje, procjenjivanje, pamćenje, sjećanje i imaginiranje)osjetila i zdrav razum, također, i intuicija i istinit izvještajutemeljen na aut oritetu.P12F

13P Kur'an i S unnet pr edstavljaju a utoritet

koji ne samo daposreduje istinu, nego ikonstituira istinu.P13F14P

U i slamskom konc eptu t emeljnog z nanstvenog metoda koj i(koncept) s e z asniva n a pr incipu jedinstva (tawhīd ), u jedinstvukorespondentskog i koherentskog određenja znanja, odnosnoepistemologijskog i ontologijskog određenja istine, al-Attas vi ditemeljnu r azliku između islamske filozofije i teorije znanosti imoderne filozofije i teorije znanosti: „Mi (u islamskoj terminologiji

11

Usporedi A l-Attas,Intuition of Existence: A Fundamental Basis of IslamicMetaphysics , Kuala Lumpur, ISTAC, 1990. s. 10-14.12 Syed Muhammad Naquib Al-Attas,Islam and The Philosophy of Science , str. 313 Isto, str. 9.14 Isto, str. 13.




225

– opaska naša) upotrebljavamo jednu riječ da općenito označimo

oboje, i stvarnost i istinu, i već ta činjenica sama po sebi znakovitoupućuje na naše razumijevanje značenja istine ne samo kao pukogsvojstva t vrdnji, vj erovanja i sudova, nego i kao svojstvo prirodestvarnosti. Riječhaqq odnosi se na oboje: stvarnost i istinu. Njenasuprotnost jebātil , koja znači ne-stvarno i li pogrešno. Haqq značiprikladnost z ahtjevima m udrosti, pr avde, ispravnosti, i stine,stvarnosti, tačnosti. To je stanje, vrsnoća ili svojstvo bivanjamudrim, va ljanim, i spravnim, pravim, stvarnim, prikladnim; to jestanje bi vanja nuž nim, ne izbježnim, oba veznim, du žnim; to jestanje postojanja i sadržaja svega. Postoji druga riječ,sidq , koj aznači istinu čija je suprotnostkidhb u značenju neistine ilipogrešnosti, koja označava samo istinu koja se odnosi na tvrdnje iliizrečene riječi, dok se riječhaqq odnosi ne samo na tvrdnje nego ina djelovanja, osjećanja, vjerovanja, sudove i stvari i događaje upostojanju. Stvari i događaji u postojanju koje označavahaqq

podrazumijevaju ne samo njihove sadašnje uvjete, nego i nj ihoveprošle kao i buduće uvjete. U pogledu nabuduće uvjetehaqq značiverifikaciju, realizaciju, aktualizaciju. Ustvari, da značenje terminahaqq valja razumjeti tako da sadrži oboje, i stvarnost i is tinu kojase odnosi na stanje postojanja, u skladu je s činjenicom da je jednood Božijih imena koje Ga opisuje kao apsolutnu egzistenciju kojaje stvarnost, a ne ideja egzistencije.P14F

15P

Na etičkom planu, u al-Attasovoj filozofiji znanja ključnimoment predstavlja konceptedeba . Prema al-Attasu, u islamskompojmu edeba objedinjuju se suštinska značenja: 1.islamskogkoncepta z nanja/obrazovanja, 2. i slamskog konc epta dobr a iodgovor nosti i 3. islamskog koncepta pravde i pravičnosti. URisali al-Attas piše: „Dobar čovjek je onaj koji je iskreno svjestan svojeodgovornosti prema jedinom Bogu; ko r azumije i i spunjava svojeobaveze prema sebi i drugima u društvu na pravedan način; koneprestano teži usavršavanju svakog aspekta sebe prema savršenom15 Syed Muhammad Naquib Al-Attas,Islam and The Philosophy of Science , str.18.-20




226

čovjeku adaba.P15F

16P Prema al -Attasovom razumijevanju ovog po jma,

u skladu s njegovim ranim značenjem u islamskoj klasičnojliteraturi, adab se sastoji u prepoznavanju i priznavanju realnosti ukojoj su znanje i bitak hijerarhijski uređeni i u odgovornompreuzimanju odgova rajućeg/pravednog mjesta u toj realnosti(prema fizičkim, intelektualnim i duhovni m ka pacitetima ipotencijalima), ka o i u odgov ornom pos tupanju p rema t ojrealnosti.P16F

17 Jezičkom iskustvu svijeta kao društvenom, povijesnom i

intersubjektivnom i skustvu – ponovo j edna uz gredna na tuknica – al-Attas ne pridaje značajniju pažnju. Na praktičnom planu, Al-Attasov kon cept znanja i ob razovanja je, u s kladu s a s ufijskomtradicijom teofanijskog a ne događajnog, prospektivnog,povijesnog shvaćanja stvarnosti, ahistorijski i individualističkiP17F

18P.

Upravo otuda što pitanju znanja pristupa u ključuindividualističkog i ahistorijskog koncepta, al-Attas u svojoj kriticimoderne znanosti ne polaže mnogo na njenu socijalnu konstituciju,tehničku uvjetovanost, industrijsku, kapitalističku i kolonijalnunastrojenost.

U najkraćem, al-Attasovo uporište za konc ept i slamizacijeznanja/znanosti može se sažeti na sljedeći način: 1. Modernaznanost nije ni kulturno ni praktično/etički neutralna, jer ne nastajeu pr aznom, povi jesno 'dekontaminiranom' p rostoru i j er s e

metodički zasniva i kreće na eksperimentalnom i razaračkomodnosu prema pr irodi. 2. Moderna znanost djeluje svjetonazorski,jer ne samo da u svom zapadnom kulturnopovijesnom zaleđu ima

16 Citirano p rema: W an M ohd Nor Wa n Daud,Obrazovna filozofija i praksaSyeda Naquiba Al-Attasa , str. 163.17 O al-Attasovom konceptu adaba vidjeti š ire u: Syed Muhammad Naquib al-

Attas, Islam i sekularizam , str. 157.-160. i 2 12.-216. i u: Wan Mohd Nor WanDaud,Obrazovna filozofija i praksa Syeda Naquiba Al-Attasa , t r eće poglavlje,str. 163.- 181.18 Vidjeti: W an Mohd Nor Wa n Da ud,Obrazovna filozofija i praksa SyedaNaquiba Al-Attasa , Tugra, Sarajevo, 2010., str. 181.-198.




227

određenu metafiziku, nego se i u svojoj metodičkoj strukturi

zasniva na ne kim a r bitrarnim, neznanstvenim, metafizičkimsjenama i pretpostavkama i jer – to Al-Attas posebno naglašava -svaka, pa i moderna znanost, uvijek je, ne neki način, zapravo,interpretacijaP18F

19P.

ZAKLJUČAK

Al-Attasov konc ept i slamizacije zna nja/znanosti sv ojeuporište ima u sljedećim postavkama: 1. Moderna znanost nije nikulturno nipraktično/etički neutralna, jer ne nastaje u povijesnopraznom prostoru i jer se metodički zasniva i kreće naeksperimentalnom i razaračkom odnosu prema prirodi. 2. Modernaznanost djeluje svjetonazorski, j er n e samo da u svom z apadnomkulturnopovijesnom zaleđu ima određenu metafiziku nego se i usvojoj metodičkoj strukturi zasniva na nekim arbitrarnim,neznanstvenim, metafizičkim sjenama i pretpostavkama i jer, to Al-Attas posebno naglašava, svaka, pa i moderna znanost, uvijek je, neneki način, zapravo, interpretacija. Filozofiju z nanja, znanosti iobrazovanja a l-Attas izlaže u metafizičkoj arhitektonici čijetemeljne elemente preuzima iz tradicionalnih naučavanjamuslimanskih teologa, filozofa i sufija a u kojima se stvarnost, kao

transcendentalno jedinstvo bitka odnosno egzistencije (wahdat al-wujūd ), na psihologijskoj ravni, otkriva na način jedinstva iskustvai razuma s intuicijom i na tprirodnim i tra nsempirijskim ra zinamaljudske sv ijesti, a na metafizičkoj ravni, na način ontologijskogjedinstva pojmova istine i realnosti.

19 Syed Muh ammad N aquib Al-Attas,Islam and The Philosophy of Science ,International Institute of Islamic Thought and Civilization, International IslamicUniversity Malaysia, Kuala Lumpur, 1989., str. 3.-4-




228

رس.د د م ل ا ، ش ت ي

س طا ع ل ل م ل ع ل ا ة ف م:س ل ع ل ا ة م ل س أ

خص ل م ل ا

ث ي د ح ل ا م ل ع ل ا ر ب ت ع يي ل آ م ه ف ح ج ر أل ا ى ل ع ث ي ند قإ ل خ ل ا و ب ي غ ل و.ا ي ف ر ع م ل ا ا ه ب ن ا ج ل ف غ ي ث ي د ح ل

ج ت ي ي ذ ل ا يةي ض ي ف خ ت ل ا و ية ن ز ا و ت ل ا و ية ض ا ي ر ل ا و ية د ي ر ج ت ل ا طة خ ل ا ي ف لى

ا ه س ف ن ث ا د ح أل ا و ت ا ن ئ ا ك ل ا ا ه دي ح ت و ث ح لب ك ق ب س لت .ا

س طا ع ل ا ب ي ق ن د ق ا ن ل ا ه ف ق و م ب يز م ت ي ث ي د ح ل ا م ل ع ل ل .ك ل س م ل ا ن ي كر ف م ل ا ة ر ئ ا د ى طل ع ل ا ب ي اق م ا م ت ه ا ا لو و ن ي لذ ا ن يي ر ص ع ل ا ن ي م

ن ع ا ه ي ف ث ح ب ن ن أ ي غ ب ن ي ي لت ا ية م ال س إل ا م ي ل ع ت ل ا و م ل

ة ث ي د ح ل ا ية م ل ع ل ا ية ج و ل و ن ك ت ل ا ية ب ر غ ل ا ة ف ا ق ث ل دا ح ت ى ل ع .ة

ب ت ع ي ية م ال س إل ا ئ د ا ب م ل ا ى ل ع م ي ل ع نت هإ ر

م ل ع ل ا ة م طل ع ل و.ا ية م ل ع ل ا و ية ب ي غ ل ا ق ا ف آل ا و ر ي ي ا ع م ل ا نو إ و ثل م ي ا م ل ث م س طا ع ل ل م ل ع ل ا ة ف س ل ف ن و م ثض م ي م ل ع ل ا ة م ل يس ف ا ق ث ل ا يو ق ل خ ل

ي م ل ع ل ا و ي و ب ر ت ل ا و ي .مية س ا س أل ا س:ت ل ف ، ث ي د ح ل ا م ل ،ع م ي ل ع ت ، ية م ال س إل ا م ل ع ل ا ة ف س ل ف ، م ل ع ل

ن ا د ج و ، ف ا ر ت ع ا ، ة ف ر ع م ، يع ف و ص




229

Dr. Dževad Hodžić, docent

AL-ATTAS' PHILOSOPHY OF SCIENCE:ISLAMIZATION OF KNOWLEDGE

SUMMARY

Muslim u nderstanding o f modern s cience i s pr edominantlymarked by its instrumentalist conception according to which modernscience i s metaphysically an d et hically n eutral. S uchunderstandingof modern science overlooks its basic epistemistic andmethodic e vent w hich l ies i n a bstract mathematical, l eveling,reductionistic plan, set up before any research, that determines theway i n which be ings o r happenings a re be ing t hrown t o t he ve ryresearch.

In s uch a p redominantly M uslim u nderstanding N aquib a l-Atttas stands out with his own critical position. He belongs to thecircle of c ontemporary M uslim t hinkers w ho ha ve de votedsignificant attention t o t he cons ideration and r evival of I slamicphilosophy, know ledge a nd e ducation in w hich hor izons oneshould seek ans wers to t he cha llenges of m odern technological-scientific western culture.

Establishment of M uslim a ttitudes t owards know ledge,science and education on Islamic principles Al-Attas conceives asan Islamization of knowledge . P resentation of metaphysical,epistemological, e thical, c ulture-historical ba ses, standards a ndperspectives of I slamization of kn owledge i s the c ontent of A l-Attas’ philosophy of knowledge as well as a practical method and agoal of his educational, scientific and pedagogical activities.

Key words: Knowledge, modern s cience, phi losophy,Islamic phi losophy of s cience, e ducation, Sufism, I slamization of




230

knowledge/science, metaphysics, nature, r eality, c ognition,

recognition, intuition, truth, adab



O. BAJRAKTAREVIĆ, Ikbalova vjersko-filozofska misao

231

1TMr. Orhan Bajraktarević, 1T

predavač

1TIKBALOVA1TVJERSKOFILOZOFSKA MISAO

1T(Ideja rekonstrukcije između religije i kulturekao istine novog iskustva svijeta: vjerovati,

činiti i biti)

SAŽETAK

1TIkbal, u dobu širenja evropskih industrijskih i socijalističkihrevolucija, naturalizma, evolucionizma, empirizma, agnosticizma iateizma ukazuje na značaj vjerovanja i vjere u Boga; ondžubranovsko-gandijevski poziva brahmanističko-religijskoj ibiblijskoj misli, on poz iva Kur'anu i hadisu Muhammeda, alejhis-selam, sa novimžarom, sa novim duhom i na nov način, u formikoja dovo di do nov og, s lobodnog, s nažnog m uslimanskogindividualiteta ka o i ndividualiteta uopće. Novi poj edinac ni jeopterećen tradicijom i prošlošću, on uspostavlja nacionalnu državu




232

ali i s tvarnu islamsku državu i , i znova uj edinjeno, islamsko

svjetsko društvo.1TP0F

1

1TKljučne riječi: rekonstrukcija i s poznaja, vj ersko i skustvo,

prirodne nauke i duh K ur'ana, Univerzum, Ego/Ja, agnosticizam ivjera u Boga, neeuklidovska geometrija, savremena psihologija

1T1. Muhamed Ikbal, filozof religije i pjesnik Pakistana kako jenazivan u l iteraturi, i ndo-pakistanski mislilac i pjesnik s početka

XX. stoljeća, predstavlja jednog od najznačajnijih mislilacamuslimanske s avremenosti: on j e znak i slama modernog doba ,predstavnik mišljenja modernog Istoka, pionir nove humanističkemisli u filozofiji i u religiji, on je filozof i pjesnik koji je svoj um isrce darovao svima, i muslimanima svijeta i čitavom čovječanstvu.

1TIkbalovo pj esništvo na jizravnije ba štini ve likog D želaludinaRumija, njegova filozofija slijedi velike mislioce klasične islamskefilozofije, filozofiju s vjetlosti ka snog I bn S inaa, z oroasterovskusimboliku Suhraverdija, Ibn Miskavejha, u povi jesti društvene mislion slijedi i obnavlja osnivača nauke o društvu, Ibn Halduna, a odklasičnih teoloških škola kelama Ikbal preferira eš'arijsko mišljenjeiz k ojeg i i zrasta, u z i n aspram Gazalija i I bn A rebija, i njegovsufizam.

1TIstovremeno, I kbalova f ilozofsko-naučna i književno-umjetnička djela u cjelini pretpostavljaju široke uvide i razmatranjaevropskih filozofa, naučnika, umjetnika i pjesnika, a prije svegaNičea, Bergsona, Hegelove filozofije, posebno Dantea i njegoveBožanstvene ko medije, M iltona i nj egovog I zgubljenog i i znovapronađenog raja, te Getea i njegovog Fausta, Ajnštajna i te orijerelativiteta, Karla Marksa i socijalističkih ideja, Lava Tolstoja, teMustafe Kemala, osnivača moderneturske države.

1TMi da nas možemo ka zati d a I kbal p ripada ono m

najznačajnijem krugu savremene humanističko-reformističke misli1 Ovaj rad je neznatno izmijenjeno predavanje održano 14. 5. 2009. god.u okviru tribine Ikbalove katedre na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu




233

u religiji i filozofiji, bitnim obnoviteljima nauke, filozofije i religije

unutar m odernog s vijeta i s vjetske kul ture islama. Indoiranac iPakistanac, Ikbal uz Džemaludina Afganija, Egipćanina MuhamedaAbduhua i Sirijca Abdurahmana Kevakibija spada u na jistaknutijaimena moderne povijesti muslimanskog Istoka.

1T2. Ovaj razgovor o Ikbalu i sa Ikbalom odvija se u s jeni dvaIkbalova filozofska djela u Razvoj metafizičkog mišljenja u Perziji(u kojem dominira grčko-perzijska misao i s ufizam), doktorskadisertacija izložena na Minhenskom univerzitetu i objavljena 1908.god. i Obnova vjerske misli u islamu (u kojem dominira islamsko-pravna m isao, filozofska t eorija poslanstva i suf izam), šestpredavanja odr žanih u ne koliko gr adova ondašnje I ndije, anapisanih na z ahtjev L ondonskog a ristotelijanskog d ruštva,objavljenih 1930. M i o vdje pr atimo ugl avnom ovo dr ugo dj elo,koje s e poj avilo 20 go dina nakon prvog, a za koje se općenitosmatra da b itnije izražava temeljne filozofske stavove MuhamedaIkbala.

1TIkbalovo djelo Razvoj metafizike u Perziji podijeljeno je nadva dijela:na predislamsku perzijsku filozofiju koja iznosi učenjaZaratustre,Manija i Mazdeka i grčki dualizam koji sadrži petcjelina: neoplatonistički aristotelijanci u Perziji, islamskiracionalizam, kont roverze oko r ealizma i i dealizma, sufizam ipozno perzijsko mišljenje.

1T

Ovo dj elo, i ako pr imarno i zražava I kbalovo vi sokoobrazovanje a kademskog ka raktera i š iroke uvi de u r aznolikostiklasične literature, obrazovanje koje je Ikbal stekao uglavnom nazapadnoevropskim uni verzitetima, iskazuje i buduće dimenzijenjegove a utentične misli.Sam Ikbal objašnjava temeljnu namjeruove knj ige koja s e po javljuje ka o jedna vr sta uvoda u dr ugu. t j.Obnovu vjerske misli u islamu:

1T

a) r azotkrivanje kon tinuiteta pe rzijske t radicionalne m isli imogućnost njenog izrazaunutar univerzaliziranog jezika modernefilozofije i




234

1Tb) r azmatranje suf izma u kategorijama moderne na uke k ao

svojevrsno obj ašnjenje ' "izvanredne v italnosti s ufijskepreformulacije islama".1TOvo djelo , slično djelu Obnove, poredi istočnjačkei

zapadnjačke mislioce, zapaža i izražava sličnosti, ali i sve razlike unjihovom m išljenju. U ne posrednu vezu on dovodi Z aratustru iPlatona, Manija, Lajbnica i Šopenhauera, A bdul-Kerima Džilija iŠlajermahera i sl.

1TIkbal je, smatrajući da"izvorni princip mora biti dinamičkishvaćen", kritički preuzimao i usvajao svešto je na jbolje utradicionalnoj i savremenoj orjentalnoj i islamskoj misli i kulturi, ufilozofiji, religiji, umjetnosti, politici, ekonomiji, sa idejom obnovemuslimanskog ž ivota u savremenosti ka o izraza i si mbolauniver zalnog bratstva među ljudima. Stoga će kategorije i sintagmetradicionalnog pr o-sufijskoga karaktera ka o š to su p ospanasubjektivnost, ekstremni panteizam, čisti um, sanjarski misticizam isl., pretrpjeti žestoku Ikbalovu kritiku.

1T3. Djelo O bnova vj erske m isli u i slamu obj edinjava š estpredavanja koja j e I kbal, na po ziv m uslimanskog dr uštva i zMadrasa, održao 1928. god. u nekoliko gradova ondašnje Indije.

1TKroz pojedine naslove ovih predavanja kao što su Spoznaja ivjersko iskustvo, Koncepcija Boga i smisao namaza, Ljudski ego-njegova s loboda i b esmrtnost, D uh i slamske kul ture, Principkretanja u strukturi is lama, Ikbal razotkriva i izražava te meljnepojmove i kategorije vlastitog pogleda na svijet, vlastite filozofije,umjetnosti i mistike is lama: re konstrukciju i s poznaju, vjerskoiskustvo, prirodne nauke i duh Kur'ana, univerzum, Ego/Ja, prostor fizičkih tijela i nematerijalnih bića, neeuklidovsk u geometriju,agnosticizam i vjer u u Boga, duš u, vol ju, vr ijeme, s istemematerijalnih atoma, grčk u i novovj ekovnu filozofiju, l judsku

slobodu, poslaničk u svijest, filozofskui mističk u svijest, um i srce,intelektualni čin, savremenu psihologijui analitičk u kritiku i s l.Ikbalovi konc epti v remena koj i s e ve zuju z a Bergsona, Ničea iAjnštajna, ali p rije sv ega za ku r'ansku Objavu, ba caju novu




235

svjetlost i n a t radicionalne p redmonoteističke koncepte stvaranja,

historije i d ruštva, s udbine i s lobodne vol je, s mrti i be smrtnosti,konačnosti i beskonačnosti. Ikbalova m isao obuhv ata brojna iraznolika područja ljudskog djelovanja i samoizražavanja, svejednoda l i je to vjera ili određeno vjer ovanje i u vjerenje, na uka i limistika, etika ili politika, povijest društva ili, pak, tradicija i kulturau najširem smislu riječi; sve te oblasti Ikbal sažima unutar vlastitogdiskursa, visoke književno-umjetničke forme koja vrhuni u poeziji,svojih pr edavanja i g ovora, i s voje f ilozofije. T a, I kbalovafilozofija, i spoljava s e kr oz ne koliko bi tnih di menzija ka osvojevrsnih filozofskih disciplina: filozofiju religije, teoriju jastva,filozofsko-kritički i cinički um, filozofiju umjetnosti, filozofskuantropologiju i socijalno-političku misao i sl. Na taj način Ikbalovafilozofsko-kritička nastojanja unutar povijesti islamskog mišljenja ivjerovanja sliče racionalizmu filozofskog skepticizma ranogGazalija i Kantovoj f ilozofiji i k ritici ' 'dogmatskog drijemeža"

unutar z apadno-evropske j udeo-kršćanske misli. Kant nije mogaopotvrditi mogućnost Božije spoznaje, a Gazali se u krajnjoj instanciobraća mističnom iskustvu koje je sa pozicija vjere dovoljno samosebi. Ikbal podvrgava kritici i neke istaknute pojedince ili misliocei f ilozofe k ao š to s u, npr., P laton, M akijaveli i K arl M arks, pričemu oni za njega predstavljaju određene društvene slojeve ilipojedine sisteme upravljanja ili modele mišljenja i življenja. Platonje preferirao čistu refleksiju udaljenu od stvarnog života idjelovanja, a bi tna f ilozofija z a njega j este ont ologija s mrti.Makijaveli predstavlja sloj političara koji su kroz ideali pr incipkorisnosti napustili tradicionalne principe i moral u politici.

1T4. Pa i pak, m ože se ka zati da Ikbalova m etoda i n jegovifilozofski pogledi proizlaze iz jednog temelja i sa jednog izvora: toje ono što Ikbal imenuje kao Ego/Jastvo,

1TSopstvo/Ja, K onačna stvarnost, Apsolutni ego,hudi . Ovafilozofsko-sufijska "teorija jastva" ili filozofija hudija čini osnovuukupnog I kbalovog d jela. Ovu temeljnu ka tegoriju i m isao Ikbalizlaže uglavnom na perzijskome jeziku jer veliki broj muslimana na




236

islamskom istoku govori ovim jezikom, a on u sebi sadrži i brojne

arabizme k oji su neposredna sp ona sa ar apskim j ezikom ka ojezikom ku r'anske Objave. Utoliko I kbal i s voje f ilozofskomišljenje izlaže j ednostavno,ali dinamično i posebnim stilom ijezikom koji je podređen t emeljnom poj mu J a/Ego-a. On ulaževeliki na por da bi od redio po jam J astva u onom s mislu koj iodgovara nj egovoj t emeljnoj z amisli. Iako je bi o pod velikimutjecajima F ihtea i nj egove f ilozofije J a i ne-Ja, i po sebnoBergsonove f ilozofije, Ikbalova t radicija, osjećanja i um sumuslimanski, i ova teorija je,na taj način, njegova. I, kao što je uprirodi Božijeg Ja da se otkriva, u naravi svakog pojedinca je da seizrazi, jer sve št o po stoji i ma svoj e vlastito Ja. Položaj naegzistencijalnoj skali bića ovisi o stepenu r azvijenosti ov og J a:zemljino Jaje razvijenije i moćnije od Mjesečevog i zato se Mjesecokreće oko Zemlje, ali sama Zemlja okreće se oko Sunca jer jenjegovo Ja razvijenije od Zemljinog Ja. Ipak, u središtu pažnje stoji

čovjekovo Ja.Pojam Ja nastaje sa historijskom sviješću da čovjek nije beznačajni, zanemarivi djelić neke više harmonije ili prirode.Ja se iskazuje u samorazvoju. Ja se stvara. Ono se odgaja, njeguje.Ja je čin i djelo. Ono vrhuni u različitosti, napokon "originalnosti"u kojoj se ovo Ja izgrađuje kao zasebno djelo, kao "filozofsko-umjetničko Ja", ono Ja koje neprekidno smanjuje rastojanje izmeđusebe i Krajnjeg ja. Moglo bi se ustvrditi da čovjek samo iz jedneoformljene ali ne i u sebi zatvorene subjektivnosti može saznati štajeste; i Krajnje ja , i on sam, i Drugi, i svijet. Protuteža ovakvomsubjektivizmu može bi ti s amo j edno "nevlastito jastvo",nesubjektivna subjektivnost.

1TOva ka tegorija Ja/ Ego/personalitet/duša/duh/jastvo - kojaizvorno ne postoji u ur du j eziku a ni u pe rzijskom - predstavljaosnovu i ntegriteta s vakog poj edinca. O na j e, ka ko ka že OsmanEmin, "stvar i stinite eg zistencije" ( šay' zu wudžud ha qiqi), ni jenikakav pr ivid i f antazma uma i o buhvata dvi je dimenzije: istinuživota, i slobodu-za, slobodu kako je odr eđuje Božiji zakon.Pa štaje onda život? On je strogi individualitet čija najviša forma jeste Ja,




237

a na jpotpunija egzistencija jeste ona koja uvećava vlastitu

individualnost.Na taj način ona neprekidno smanjuje rastojanjeizmeđu sebe i Boga kao najvišeg Ja. Život u cjelini je steindividualan, za njega ne postoji neka vanjska egzistencija i kada serazotkriva i pokazuje, pokazuje s e u os obi, i ndividui, jednombivstvujućem. I sam Tvorac koji stvara svako bivstvujuće jetakođer individua ali krajnja, jedna jednujuća i kao takva-neusporediva. I kbalova f ilozofija, ka o s vojevrsna f ilozofijapsihologije i z nanosti u i slamu, s ama po s ebi pr edstavlja j ednoizvorno mišljenje unutar savremenog islamskog svijeta i gradi bitandio savremene i slamske f ilozofije, filozofije koj u primarnoodređuje vjera u Boga. Stoga je religija opisana, k ako navodi AnaMari Šiml,kao "moć od najveće važnosti u životu kako pojedinca,tako i naroda. Ikbal je pokušao i kroz pjesničke i kroz filozofskenačine da objelodani svoj idal religije kao moći k oja sl uži da senađe svoje ja".Istina Ja ne leži u Dekartovom stavu Ja mislim, niti

u K antovom J a mogu, nego pr ije, i u jednom i u drugomprethodećem, Gazalijevom Ja žudim, jer,desilo mi se da znam. 1TFilozofiju jastva Ikbal utemeljuje na dva bitna stava:1Ta) individualitet je ključna dimenzija kosmosa, i on se

izražava u Najvišem/Krajnjem Ja i na njemu se temelji,1T(Ja je b it e gzistencije, stari v ijek t o opisuje k ao "apsolutnu

istinu" , kao veliko Ja, o tome govori Kur"an kada govori o Božijim

lijepim imenima i a tributima, Huve-llahu-llezi la ilahe illa hu/OnAllah je Bog i nema drugog boga osim Njega..., Huver-Rahmanur-Rahim/On je milostivi i Samilosni. E l-Melikul-Kuddusu-Selamul-Mu'minul-Muhejminul-Azizul-Mutekebir. / .... V e H uvel-Azizul-Hakim/0nje Veličanstveni i sl.)

1Tb) individualitet je ključna dimenzija u formiranju čovjeka ion se ogleda u humanističkom Ja, nižem ja, koje ovisi o

raznolikostima i zvanjskog, ono j e s labo, ne stalno, ne razvijeno,propadljivo.1T(O tome također govori Kur"an: čovjek j e Daiif/slab.

Qutuf/škrtica, Q ufur/bogohulan, U džul/ b rzica, Z ulum/Nasilan.




240

nova z načenja. Jer vjera sama po sebi, veli Ikbal, nije nešto

razgraničeno; ona nije ni čista misao, ni čisti osjećaj, niti sam čin:to je izraz cijelog čovjeka.1TI velika imena islamske prošlosti, ovdje, neočekivano

oživljavaju i i znova bi tno govor e: Džahiz, H alladž, E bu H anife,Gazali, Iraki, I bn H azm, I bn M iskavejh, I bn R ušd, I bn H aldun,zatim D želaludin R umi, pa I bn T ejmije. Š ah V alijullah, Afgani,Muhamed Abduhu. T ako s e Ikbal poj avljuje kao m islilac koj i uproduktivnom sučeljavanju i dijalogu filozofije i religije, nauke ireligije, metafizike Zapada i m etaforike I stoka, uma i Objave,objedinjava tra diciju i savrem enost, tradicionalno i savr emenomišljenje u islamu, religiju i nauku. Islam je ovdje Ikbalov centralniinteres, on je i vjera i civilizacija, živa vjera, proživljena stvarnost:sa t e po zicije on, ne zadovoljan s adašnjim s tanjem i pol ožajemmuslimana u s vijetu, vrši k ritiku ukupne p ovijesti i slama, aposebno njegovog klasičnog perioda.

1TStoga religija, odnosno islam ima ključnu ulogu u filozofsko-kulturološkom modelu o brata i on p redstavlja prvu os novu s vakedruštvene renesanse, svake rekonstrukcije, svakog napretka. U tomsmislu Ikbal ističe:

-

1TReligija, tj. islam je istina koja se ne suprotstavlja nauci;-

1Treligija je od krajnjeg značaja za čovjeka i sam život;-

1Tislam je vjera svake renesanse, civilizacije i kulture;-

1Ton je primjenjiv u svakom vremenu.1TNa taj načinikbalovski pr ojekt r ekonstrukcije vjerske m isli

na t emeljima sa me O bjave kao svojevrsne he rmeneutikeobjavljenog teksta (nass) omogućava transformaciju tradicionalnefilozofije u islamu i dovodi do razvoja savremene islamske misli,do obnove filozofskog sufizma u formi visoke poezije i uspostavenovog kelama kao samonegacije savremene teologije crkvenog tipau islamu. A Božiji poslanik, Muhammed, alejhis-selam, koji donosisve-Objavu kao t emelj s ve-islama, on i uvodi u O bjavu, i ljubavprema njemu je bezgranična:




242

1T"I kada smo danas", ističe H.G.Gadamer u djelu Um u doba

nauke (Frankfurt am Main, 1976.), "po okončanju ratova saTurcima, ponovo ugledali probuđene religiozne energije uislamskom svijetu,bilo je to iznenađenje.Kada je prije pedeset iličeterdeset godina bilo riječi o islamu, i njegovi najbolji poznavaocisu govor ili da to nikada neće postati stvarni politički problem,pošto se ta populacija nikada neće ujediniti.No,u međuvremenu sestanje pr omijenilo i m i vi dimo posljedice. Tu je bi lo i j esteosnivanje j edne s kroz-naskroz e vropske dr žave I zrael us redislamskog ž ivotnog prostora. Tu je novo pr ivredno težište nastaloeksploatacijom nafte u ovim zemljama, a time i formiranje izvjesneevropski obrazovane intelektualne elite i njeni uticaji".

1TKriza svijeta, novo e vro-američko nametanje lokalnih ratovaprotiv poj edinih m uslimanskih n aroda, na cija i dr žava usavremenosti (Palestinci, Iračani, Iranci, Kuvajćani, Afganistanci,Pakistanci, Sudanci, Somalijci, Jemenci, Turci, Kurdi, Filipinci,Bošnjaci, Albanci, Libanonci, Čečeni, Azerbejdžanci, Altajci,Kašmirci i dr., čiji se nacionalno-politički i teritorijalni identitetinasilno oduzimaju i vraćaju na bezavičajno-religijski, a historijski,fundamentalno-muslimanski kako bi se opravdali novi udari na tajsvijet), rat i m ir pr otiv B osne i H ercegovine i g enocid na dBošnjacima uz raseljavanja i podjele među Albancima na Balkanu-još jedanput, na početku 21 . stoljeća, iznosi na vidjelo svu

dvoličnost, hipokriziju, nemoral, zločine i korupciju današnjihmoćnih međunarodnih institucija, država, vlada, pa i vjersko-crkvenih z ajednica i istaknutih pojedinaca, on ih malobrojnih koj idanas upravljaju Planetom, a u ods ustvu i protiv religije i vjere uBoga, be z pr avde i pr avednosti z a s ve, be z univerzalne e tike iodgovornosti - sve t o ukazuje n a nuž nost i hitnost obr ata, naradikalni i veliki zaokret u pravcu svjetskog mira, umjesto svjetskekatastrofe, u pr avcu Ikbalovog susreta i dijaloga k ultura,civilizacija i religija umjesto Hantingtonovog sukoba civilizacija ireligija, i iznova aktualizira Ikbalovo mišljenje o nadolasku velikogzajedništva ljudi i jedinstva svijeta, ubrzavajući obistinjenje tvrdnje




243

evropskog mislioca Andre Marloa / A. Marlaux (1901.-1976.)/ da

će "dvadeset i pr vo stoljeće biti u znaku religije, i to na načinislama,ili ga neće biti". 1T7. Na islamskom istoku, u a rapskom svijetu, danas više nije

moguće misliti bez Ikbala. Muhamed el-Behij, Osman Emin, ZekiNedžib M ahmud, A li A bdur-Razik, Taha H usejn, Jusuf K erem,Muhamed Atif al -Iraki, M uhamed A bid a l-Džabiri, uz ne keistaknute or ijentaliste sa Zapada, ističu Ikbala kao jednu odnajznačajnijih figura muslimanske savremenosti.

1TČinjenica daje i jedno i d rugo I kbalovo d jelo, i R azvojmetafizičke misli u Perziji i Obnova vjerske misli u islamu,prevedeno na bos anski j ezik, pr vo ne davno, p rije 3 -4 go dine, adrugo prije 30-tak godina, sama po sebi govori o važnosti Ikbala zanašu bos anskohercegovačku društvenu misao, za filozofiju,književnost, umjetnost i kulturu moderne Bosanske države.

1THusein Đozo, Hasan Sušić, Mehmedalija Hadžić, NusretIsanović, Enes Karić, Hilmo Neimarlija, Nevad Kahteran,Džemaludin Latić samo su neka imena savrem ene bos ansko-religiozne misli koja se kod nas, najneposrednije, povezuju imenomvelikog pj esnika i m islioca, r eformatora, M uhameda I kbala injegove beskrajne duhovne demokracije.

1TLiteratura:1)

1TM. Ikbal, Razvoj metafizičke misli u Perziji, Sarajevo,2005.

2)

1TObnova vjerske misli u islamu, Sarajevo, 1979.3)

1TA. M uawed, A llama M uhammed I kbal, A l-Hay'a al -Misriyya al-amma li-l-kitab, Kairo, 1980.

4)

1TM. Mir, Ikbal, velikan islamske civlizacije, Sarajevo, 2008.5)

1TH.G. Gadamer, Um u doba nauke, Beograd, 2000.




244

1Tد.م ع ا س م ا س ر د م ا ،

ي ف س ل ف ا و ي ن د ا ل ة( ب ر ج ت ة ق ي ق ح ك ة ف ا ق ث ا و

ة د د ج ا م ا ن:ع ا ي ك ا و ل م ع ا و ن ا )م

1Tخص ل م ا

1Tو ية ع ي ب ط ا ر ا ش ت ن ا و ية ب ر و أل ا ية ك ا ر ت ش ال ا و ية ع ا ن ص ا ت ا ر و ث ا نر إ

ن نا ا ر ب ج ة ق ر ط ب و ل ا ب ن ا م إل ا ية م ه أ إ ر ي ش ي ا ح إل ا و ة ر ي أ ال ا و ية ب ر ج ت ا يو و ش

مد ح م نة س و ن آ ر ق ا إ و ع د يو ن ا م ه ا ر ب ا يو ت ا ر و ت ا ر ك ف )ص(ارة ح ا ة م ل س م ا ية ت ا ذ ا إ ا ن صل و ل ك ش ب و ة د د ج ة ق ر

ي و ق مةا ا ع ية ت ا ذ ا إ و م.ة ي ق ل ب ي ض ا م ا و د ي ل ق ت ا ب بال ك م س ي د د ج ا ي ر ف ا و ي م ا ع ا ع م ت ج م ا د د ج ن م م ي يق ق ي ق ح ا ية م ال س إل ا ة و د ا يك م و ق ا ة

د تح م يا م ال س .إل

ية س ا س أل ا و:ت ر و ية ع ي ب ط م و ل ع ، ية ن ي ة ب ر ج ت ، ة ف ر ع م ،و ن آ ر ق ا ح ث د ح ا س ف ن ا م ل ع ، ية س د ي ل ق إ ر ي غ ة س د ن ه ، ر ي أ ال ، ا ن




245

Orhan Bajraktarević, M.A., Lecturer

IKBAL'S RELIGIOUS AND PHILOSOPHICALTHOUGHT

(RECONSTRUCTION OF IDEAS BETWEENRELIGION AND CULTURE AS THE TRUTHOF THE NEW WORLD OF EXPERIENCE:

BELIEVE, DO AND BE)

SUMMARY

Ikbal, in the era of European expansion of industrial and socialrevolution, na turalism, evolutionism, e mpiricism, a gnosticism a ndatheism, in dicates th e i mportance o f belief in G od, a nd in aJubranian-Ghandian manner invites readers to turn to Brahmanian,Biblical thought, to Qur'an and Hadith of the prophet Muhammad,p.b.u.h., with a new enthusiasm, new spirit, a new way in a form thatleads to a new free and strong individuality, and individuality as awhole. The new individual is not burdened by tradition and history,he establishes a national state, and re-united Islamic world society.

Key words: Reconstruction a nd know ledge, r eligiousexperience, natural sciences and the spirit of Qur’an, Universe, theego/I, agnosticism a nd f aith i n God, non -Euclidean ge ometry,modern psychology.




246



O.NAKIČEVIĆ, Iskrice iz korespondencije dvojice profesora...

247

Dr. Omer Nakičević,

profesor emeritus

ISKRICE IZ KORESPONDENCIJE DVOJICEPROFESORA,TAJJIBA OKIĆA I HAFZA

OMERA MUŠIĆA

SAŽETAK

U iz javi na vinara i m islioca Š ekiba A rslana z abilježenoj uSpomenici Mekteb -i nu vaba da toj prilikom nj egove pos jete ovojinstituciji 2 2. a ugusta 1932. god. govor i s e o pe rfekciji oveinstitucije u pogledu arhitektonskog izgleda i primijenjene metodeobrazovanja. Tu tvrdnju potvrđuje raznovrsnost izučavanihpredmeta, pos ebno br ojnost s vršenika M ekteb-i nuva ba u z vanjušerijatskih sudija. Začuđujući je broj značajnih i vrhunskihnaučnika i istraživača koji su se obrazovali na ovoj instituciji,posebno naše baštine. Među 47 generacija, mnogi su dali neizbrisivdoprinos u t oj obl asti. Od značaja je istaći da je sačuvana čvrstaveza između nekadašnjih pitomaca Mekteb-i nuvaba prvenstveno u

smislu dop une i straživanja i naučnih radova. Ovo upozorenjepotvrđuje korespondencija veoma bogatog sadržaja izmeđudvojice profesora: Tajjiba Okića i hafiza Omera Mušića, a što jeokosnica ovog rada.




248

Ključne riječi: Mekteb-i nuva b, Š ekib A rslan, pr ofesoriTajjib Okić i Omer Mušić.

Posjetio sam ovu obrazovnu instituciju 22. augusta 1932. god.,oduševio s e l jepotom arhitektonskog i zgleda, i nterijeromobjekta i pr imijenjenom metodom obrazovanja, pa sam jo jzaželio trajni uspjeh kao i svim drugim koledžima u koj imadolazi do izražaja svjetlo islamskog šerijata.P0F

1

Šekib Arslan

Ovaj i slamski m islilac i novi nar ni je ovo i zjavio u s vojojzabilješci prilikom posjete Šerijatskoj sudačkoj školi (Mekteb-inuvabu) u vr ijeme proslave 420. godi šnjice G azi Husrev-begovemedrese iz učtivosti prema domaćinu, nego u ushićenju i

1 Spomenica Mektebi nuvaba, P 59/a.




249

oduševljenju, opčaran ljepotom objekta Mekteb-i nuva ba, a li i

programom ove obrazovne institucije.Ovaj obj ekat, koj i po sjetioca ne os tavlja bez ushićenja,zadržao je i danas tu ljepotu i on služi na ponos svim stanovnicimaSarajeva, posebno Bošnjacima. Međutim, program koji je zacrtanna dan osnivanja ove institucije (1887. god.) nije ostao samo mrtvoslovo na pa piru, ne go se duboko odrazio na i ntelektualni nivonjegovih s lušalaca. P rvobitni p rogram pr edvidio j e da se u ovojodgojnoobrazovnoj instituciji izučavaju predmeti:

1)

arapski jezik (gramatika i sintaksa),2)

logika,

3)

egzegeza Kur'ana, stilistika i poetika,4)

dogmatika (aqa'id),

5)

šerijatsko pravo,6)

povijest islamskog prava i nauka o islamskoj tradiciji,

7)

usul-i fikh i hadis,8)

pravnička stilistika (sakki šer'i),

9)

nasljedno pravo,10)

šerijatski pravnički postupak,

11) zakoni o posjedu zemljišta,

12) osnovi evropskog pravosuđa sa osobitim osvrtom naustrojstvo sudova i uprave u Bosni i Hercegovini,

13) srpsko-hrvatski jezik,

14) matematika,15) zemljopis,

16) povijest.P1F

2 Kroz ovu odgojnoobrazovnu instituciju, u kojoj je obrazovanje

trajalo pet godina, prošlo je 45 generacija (327 svršenika, sa zvanjemšerijatskog sudije). Svi ovi svršenici nisu djelovali u oblasti sudstva,nego u raznim oblastima, stasajući i izrastajući u zavidne mislioce inaučne istraživače, o čemu ćemo kasnije govoriti. 2 ABH ZM7-BiH broj 9238/1887; prof. dr. Omer Nakičević,Historijski razvojFakulteta islamskih nauka 1887-1998.; Sarajevo, 1998. str. 35-37




250

Mnogi pi tomci M ekteb-i nuva ba ni su m ogli z avršiti

obrazovanje u ovoj i nstituciji z bog ratnih z bivanja ( 1941.-1945.),nego su nastavili na d rugim fakultetima i kasnije dostigli zavidniuspjeh, kao npr. ing. Alija Bejtić, direktor Zavoda za zaštituspomenika u Sarajevu, prof. Mustafa Bojić, profesor matematike ifizike u Gazi Husrev-begovoj medresi u Sarajevu i dr.

Ova institucija iznjedrila je veliki broj Bošnjaka znanstvenikaod kojih navodimo neka imena:

- Spaho Fehim (reisu'l-ulema, ranije),- Čokić Ibrahim, Tuzla, profesor Behram-begove m edrese isuizdavač i jedan od autora časopisa „Hikjmet“,

- Dizdar Muhamed, ravnatelj Šerijatske sudačke škole,

- Muftić Hazim, direktor Vakufske direkcije u Sarajevu,

- Korkut Derviš, kus tos muzeja na Cetinju i kasnije M uzeja uSarajevu,

- Korkut Besim, prevodilac Kur'ana,

- Pašić Muhamed, direktor Šerijatske državne gimnazije uSarajevu,

- Dobrača Kasim, poznati alim i autor nekoliko kataloga r ukopisaGazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu,

- Đozo Husejn, referent za vjersko obrazovanje Jugoslavije,profesor F IN-a, autor brojnih članaka i komentator Kur'ana(četiri prva džuza),

- Busuladžić Mustafa, jedan od najobrazovanijih muslimanaBosne i H ercegovine t oga vremena, pr ofesor u Šerijatskojdržavnoj gi mnaziji u S arajevu, komunisti ga s trijeljali 1945.god.,

- Handžić Adem, plodni istraživač,

- Šabanović Hazim, plodni istraživač,

- Trebinjac hfz. Ibrahim, profesor FIN-a,

- Mujezinović Mehmed, plodni istraživač naše baštine,

- Traljić hfz. Mahmud, poznat kao „živa enciklopedija“, autor brojnih članaka i više knjiga.




251

Pri ovom iznošenju poda taka n amjerno s mo i zostavili

generaciju dvojice profesora koji će biti u središtui ovoga rada,profesora Tajjiba Okića i Omera Mušića. Ovaj rad se i bazira nakorespondenciji ove dvoj ice prof esora i kolega iz i ste ge neracijeMekteb-i n uvaba. To je bil a bro jnija g eneracija koj a j e z avršilaobrazovanje u ovoj školi u Sarajevu školske 1925. god.

Generaciju su sačinjavali slijedeći: 1)

Aganović Alija (Sarajevo),

2) Beganović Alija (Pećigrad), 3)

Gaćo Muhamed (Bosanski Novi), 4)

Gljiva Mustafa (Sarajevo),

5)

Hodžić Šaban (Tuzla), 6)

Hujdur Lutvija (Prozor),

7)

Mušić Omer (Sarajevo), 8)

Okić Tajjib (Sarajevo),

9)

Selimović Ahmed (Foča), 10)

Serdarević Salem (Sarajevo),

11) Varešanović Mustafa (Sarajevo),

12) Čaršimanović Sabrija (Zenica),

13) Čučak Mustafa (Sarajevo),

14) Šolbat Ahmet (Sarajevo) i

15) Džindo Hajdar (Knežina, Vlasenica).P2F

3 Porodica p rof. hf z. O mer Mušića sačuvala je dvadesetak

pisama prof. Tajjiba Okića, od kojih su neka duga i po nekolikostranica. Njihov sadržaj je isključivo vezan za intelektualni rad. Iztoga niza pisama mi smo odabrali nešto što mislimo da će bitidovoljno da čitalac koliko-toliko spozna težnju i jednoga i drugoga,da što više objelodani ono što karakteriše intelektualni nivo i željuBošnjaka

Na ni z pi tanja na ko je ni je u spio odgovoriti, a koj a s u m ustigla u nedefinisanom proteklom vremenu, prof. Tajjib Okić sepravda velikim obavezama u nastavi i pisanju članaka i komentara.

3 Historijski razvoj FIN-a 1887-1998, str. 113.




252

U j ednom pi smu da tiranom s a 7. rebiul-ahirom, 1383., 27.

augustom 1963. god., iz Ankare odgovara Omeru Mušiću da nećeostati ni jedno pi tanje na koje „Ti nisam odgovorio.“ Na neka odovih pitanja vezana za niz pisama mi ćemo ukazati sažeto, a nekaopširnije predočiti. Sva ova pisma govore o čvrstoj saradnji TajjibaOkića i Bošnjaka istraživača. Tako npr.

- Tajjib Okić se zahvaljuje na usluzi Omeru Mušiću, AdemuHandžiću i „nepoznatom“ geografu oko utvrđivanja mjesta uRudinama;

- razgovor o radu Omera Mušića o šejh-Muhamedu iz U žica;Tajjib Okić mu daje podršku i traži više saznanja o njemu;

- Tajjib Okić se oduševljava o nagovještaju Omera Mušića da ćeprevoditi i objaviti studiju o mostarskim vakufima, o njihovomhistorijskom značenju, i ukazuje na dodatne izvore;

- podržava profesora Omera Mušića što radi na objavljivanjuteksta i pr ijevoda pj esama i hr onostiha o Bitki pod B anjomLukom govoreći mu: „Ti ćeš, odista, učiniti veliku uslugu nauciobjavljivanjem teksta i prijevoda tih pjesama i hronostiha.“ On iovdje ukazuje na brojne izvore, kao što ćemo u slijedu ukazati;

- veseli ga vijest da će Omer Mušić objaviti Muhlisijev spjev oputu na hadž uporedo sa prijevodom;

- moli Omera Mušića da prenese Mehmedu Mujezinoviću njegovu (Okićevu) čestitku na objavljenom radu o Alifakovcu,

ali s e pita da li je Alifakovac dobio ime po Ali U faku (MaliAlija) ili nečem drugom; - govori o ut jecaju bogum ila na pr ve ni šane pom uslimanjenihBošnjaka.

U j ednom u ni zu pi sama kr atko s e z adržava na Đozinomkomentaru Kur'ana, go vori o s ebi da ne ma s misla z a poe ziju, aprebacivanjem stiha u prozu tekst gubi na vrijednosti, itd.

U ovo m po dužem t ekstu, š tampanom be z pr oreda, T ajjibOkić odgovara Omeru Mušiću na pitanje šta radi:„Još uv ijek nisam objavio ni s voj r ad o i slamizaciji z a

vrijeme os manske upr ave na B alkanu, ni ti o naj dr ugi o poj avi




253

islama na jugoistoku Evrope, ali ako mi dragi Allah podari zdravlja

i života, namjeravam sam da to obadvoje iduće godine objavim.Sada i mam u r uci j edan pod uži r ad za j ednu stranu islamskuenciklopediju, pa dok to ne dovršim, ne mogu se laćati ni za štodrugo. U toku ove godine sam napisao jednu kraću knjižicu– tridesetak stranica – o stilu i r ecitaciji K ur'an-i K erima (Kur'aniKerimin usul ve kira'eti) ; dvije uvodne riječi na arapskom iturskom j eziku na i zdanje„Kitabu'l-'ilahi ve ma'rifetu'r-ridžal“ imam Ahmed ibn Hanbela (koju su priredili moja dva asistenta Dr.Tal'at Kocugit i dr. Ismail Cerrahoglu), čije je štampanje pri kraju,a čim izađe, poslat ću Ti i svoju gore spomenutu knjižicu i te dvijeuvodne riječi od po pet-šest primjeraka zasebno. Zatim, također,jedno uvodno slovo uz katalog hadisikih rukopisa Rešid- efendijinebiblioteke u Kajseriji koju je priredio moj bivši učenik kapetanAhmed Okutan i koji će objaviti Ministarstvo prosvjete. To još nijedato u štampu, ali će biti dato uskoro. U jednom evropskom

časopisu ću uskoro prikazati jednu knjigu o fetvama Šejhul-islamaEbu's-Su'di-efendije ko je s e odno se na islamsko pr ocesualnopravo, te za „Vakuflar Dergisi“jedan člančić o pridodavanju još jedne munare Gazi Husrev-begove džamije na osnovu arhivskihdokumenata , što će sve biti objavljeno, inša'allah , do kraja ove ilinajdalje do početka iduće godine, pa ću ti poslati njihoveseparate .“

Izvještava da je pronašao dj eloNizamu'l-'ulema' od HasanaKafije, za koje se držalo da je izgubljeno, kako je on svojevremenopisao, a s a kojega je nj egov ot ac n apravio j edan pr ijepis („kojiimam ovdje u ruci“). „To me je vrlo obradovalo“, ističe Okić uovom pismu. Dalje ističe da ima skoro sve rukopise ovog djela i daće objaviti prvi tekst ovog djela na arapskome jeziku, a za to ima ivremena jer „sam ja samo za koji mjesec stariji od Tebe, rođen sam1. 12. 1902., a Ti valjda u prvoj polovini 1903, pa semože reći dasmo jako postali, a Ti se još vazda hvališ da si još uvijek mlad isvjež.“

Zadržavajući se na nekim od spomenutih pitanja, Okić kaže:




254

„Rad Mujezinovića o Alifakovcu je dobar. Molim Te da mu u

moje ime zahvališ na poslatom primjerku uz mahsuz selam i da gau oko l jubim, da ga o kuražiš da nastavi s tim z a na uku vr lokorisnim studijama. Da li on ima tačan dokaz da se ličnost, po kojojje A lifakovac dobi o s voje ime, odi sta z vao A li uf ak? A ko j e t osamo nagađanje, onda ja držim da je izgovoru bliži„Ali-Fakih“ – Alifakihovac –Alfakovac. Nazivi Mehmed hodža, Salim ha fiz,Ahmet mulla i A li f akih su u izobilju na s ve s trane. Ali a ko(Mujezinović) ima jake dokaze, da je on bioufak i da d a se totemelji na činjenici, da je on zbilja bio niska stasa, ufak , onda nemože biti prigovora. Inače je meni i bliži i simpatičniji nadimak Fakih, koji je uz to počastan, a ovaj drugi, ufak, malo i podrugljiv.

Tom prilikom ga zamoli da za mene čitljivo prepiše izbilježnice merhum šejh Sejfuddin efendije Kemure tarih koji je onsastavio prilikom smrti moga rahmetli djeda Jusufa ibn Mustafe izJajca, a od koga mi je u sjećanju ostala samo prva misao: „Devr -idünja bi bakanin nakšina olma meyyal“. On bi dobro učinio kada bisastavio u jednu knjigu sve grobne napise, sa fotografijama, sličnoalbumu, i to ne samo one koje je do sada objavio, nego i druge jošneobjavljene. Šteta je samo što je osamljen u tom radu, a za t o bibila po trebna čitava ekipa da na tome radi ne samo u Sarajevu,nego i u čitavoj B-H, pa čak i u drugim kr ajevima gdj e ži vemuslimani. T o j e ogr oman a li vr lo pot reban posao, š to s e ne bi

smio zanemarivati.Sva i slamska st ara g reblja b i trebalo proglasiti m uzejima ipopraviti, rekonstruisati i naučno obraditi, jer je to neprocjenjivariznica iz prošlosti.

Što se tiče bogumilskog uticaja na oblike prvih nadgrobnihnišana pomuslimanjenih Bošnjaka, to je sasvim moguće i to nekagospodin Mujezinović dobro prostudira. Kao što znaš, moj rad oturskim dokumentima koj i se odnos i na bogumile objavljen je nafrancusk om jeziku u časopisu „Sudost for schungen“ (Münehen1960, XIX, 108-133), a seperat njegov ima u Gazinoj b iblioteci ikod nekih pojedinaca. U mene ih je, nažalost, nestalo.




255

O na dgrobnim s pomenicima i na dpisima j oš ništa ni sam

objavio, iako i mam pr ikupljenmaterijal iz većine mezarluka uIstanbulu u kojima leže Bošnjaci, još nespremljen za štampu. Imatih radova drugdje, na pr. za grobne nadpise u islamskoj Španiji, naarapskom jeziku (objavio ih prof. E. Levy – Provenčal) i u Tunisu(rad Sulejmana Zbisa'a) itd., kao i ogromni rad (ne samo nadgrobninego uopšte svi napisi arapski) od Van Berahem'a za Anadol, Sirijui Misir u više velikih knjiga (Corpus inscriptioum arabicarum) itd.koje Mujezinović svakako treba da vidi.

Jednako j e potreban i j edan a lbum s a kratkim pr ikazom iistorijatom svih dž amija u dr žavi, s vih m edresa, t urbeta, t ekija idrugih i slamskih kul turnih s pomenika uopš te ( nadležnost g.Bejtića) sa njihovim slikama. Taj korisni posao će izgleda uraditiStarješinstvo Islamske vjer ske za jednice, samo bi to t rebalo dabude solidno, naučno obrađeno u reprezentativnoj formi.

Ja sam, također, u tom pravcu nešto radio na bazi istorijskihdokumenata i druge literature, i to ne samo na postojeće, nego i zanastale kulturne spomenike islama u z emlji, a li n isam još završiotaj posao.

Zaboravio sam napomenuti objavljene grobne napise za višeoblasti Turske od Uzunčaršilija, Rifki Melül Meradžija, IbrahimHakki Konjalija i drugih kao i one u „Vakuflar Dergisi.“

Kako si se već počeo baviti putopisima na hadždžihadžijama iz Sarajeva pred austrijsku okupaciju, dobro bi bilo da toproširiš na čitavo vrijeme tursko-austrougarsko-jugoslovensko, pada ispadne kompletna studija o tome predmetu. Priznajem da je tonaporan i složen, ali zato vrlo koristan i zanimljiv posao.

Ne spominješ o čemu je pisao taj šejh Sejfi Iblizović izSarajeva (umro u Tuzli 1890.), je li i njegov rad Putopis na hadždž?

Kada obj aviš r ad o T ekeli Mustafa-paši, ne z aboravi da i

meni pošalješ jedan primjerak.Naročito ćeš nas zadužiti objavljivanjem mostarskih vakufa.O vakufu, njegovoj istorijskoj i umjetničkoj važnosti, kao i ovak fijama (pored nekih knjiga koje su i Tebi poznate), zatim članak




256

Halim Baki Kuntera o turskim vakufima i vakfijama (sa 78 slika);

isto od Köprülüa članak o terminologiji va kufskoj, t e pr evodGubajdulinova članka o azerbejdžanskim vakufima, zatim u IIsvesci Köprülüjev članak o pravnom položaju i istorijskomusavršavanju institucije vakufa; Rubenov članak o budističkimvakufima; Omer Lütfi Barkanov članak o vakufima i temliku kaometodu za useljavanje i kolonizaciju u osmanlijskoj istoriji.

Ja napominjem ove članke jer su izašli u prve dvije sveskečasopisa kojih na tržištu nema. Daljne (a možda i ove dvije prvesveske) Vi svakojako imate (tamo gdje se u jednom članku gđice dr Müjgan Cunbura pominju neki radovi Tvoji, Hamid ef., Hazim ef.,Mujezinovića, Mujića, Kreševljakovića i sadržina vaših priloga.)“

***

Na završetku ovih natuknica slobodno možemo istaći danikada neće biti kompletne monografije o rahmetli profesoruTajjibu Okiću, ako sva ova pisma ne budu našla mjesta u tojmonografiji, a n jih je d vadesetak. Neka od tih pisama i znose ponekoliko stranica gusto pisanog teksta.

Pisma s u p una t opline i r azgovora o na šim t ada ž ivimučenjacima – istraživačima, Bošnjacima: Hazimu Šabanoviću,Hamidu Hadžibegiću, Avdi Sućeski, Ademu Handžiću, Muhamedu

Pašiću, Omeru Mušiću, Kasimu Dobrači itd. Istraživačima želiuspjeh uz usputno navođenje izvora kako bi istraživaču olakšao iupotpunio istraživanje. Sebe ne ističe kod podržavanja iusmjeravanja istraživača. Istraživače bi bodrio vrlo često riječima:„Tvoj rad će biti veliki doprinos na ovom polju istraživanja...“ i sl.U s talnoj je pot razi z a raznim iz vorima i obj avljivanjem s vojihradova u vrhunskim znanstvenim časopisima i enciklopedijama.

***




257

Postavlja se pitanje od strane mnogih poznavalaca rahmetli

Tajjiba Okića zašto je prenijeto njegovo tijelo u Bosnu i ovdjeukopano, a ne t amo gdj e j e gl avninu s vog z relog i plodonosnogživota proveo, uspješno djelovao i, ako hoćete, udario t emeljesavremenom obr azovanju i z ob lasti t efsira, ha disa pa i k ulturnehistorije islama.

Posmatrajući zbivanja iz vremena nekoliko desetljeća unazad,posebno kada s u s taze koje bi vodile do m jesta s poznaje odavnozarasle u kor ov i pr ekrivene ž bunjem, ka da ne pos toje p ouzdanimaterijalni dokazi, nama ne preostaje ništa drugo do da istražujemone bi smo li ba r naslutili š ta bi to moglo biti da je ti jelo rahmetliprofesora Tajjiba Okića prenijeto i ukopano u Bosni, bilo da je toučinjeno zbog, npr., da ne bi došlo do odavanja velike počastiumr lom profesoru Tajjibu Okiću od strane njegovih učenika iprisnih prijatelja, pod migom datim odozgo od strane sekularističkevrhuške, ne što poput o noga š to s e z bilo s a S eidom N ursijem imnogim drugim ličnostima, pa da se prebaci tamo, negdje gdje bibilo ne dostupno m nogim da i skažu poš tovanje pr ema pr ofesoruTajjibu Okiću. Nije nam ni to poznato da li je njegovo tijeloprenijeto n a nj egov z ahtjev, gd je da bude uk opan. A ko t akavnjegov testament i postoji, on neopovrgava naše naslućivanje kojese ba zira n a njeg ovoj korespondenciji s a kol egama i z š kolskihklupa, pa i oni h ko ji ni su n jegove š kolske kol ege, ali jesu

intelektualno stasali u i stoj obrazovnoj instituciji, obrazovali se poistom sistemu, srkali istu čorbu u M ekteb-i nuvabu, nosili odi jelana čijem je reveru pisalo „Mekteb-i nuva b“. D ugi ni z godi narastanka i zazvanog oš trinom z uba vr emena u ko me j e on pozavršetku Mekteb-i n uvaba ž ivio, i nj egove kol ege s vršeniciMekteb-i n uvaba, bi lo da s u nj egova g eneracija, ili r anija ilikasnija, moglo j e dove sti do t oga da ni je ž elio os tati t amo gdj enema njegova društva iz mladih dana, nego je želio da se njima, bar posthumno, pridruži, pa makar na ovaj način, kada ga više nikoneće progoniti. Ukopan je tamo gdje imnogi nj egovi pr isniprijatelji iz ranih dana: prof. hfz. Omer Mušić, dr. Hazim




258

Šabanović, Kasim-ef. Dobrača, Mehmed Mujezinović, dr.

Muhamed Hadžijahić i mnogi drugi njegovi poznanici, makar i nebili na istoj l okaciji. Ukopan j e t amo gdj e s u nj egove i dejesazrijevale, a ponajviše zbog ljubavi za Bosnom i Bošnjacima čijisu se korijeni duboko urezali u njegovu dušu.

Ovo govorimo više naslućujući, ali s razlogom, pa makar i nedokučili pravo stanje, jer je sve nama iza zavjese, kako to kažeOmer Hajam:

Geldimse bu Dunyayane gelmiš Dunya?Ako sam došao na ovaj svijet,šta je svijet time dobio?!

...

A ako odem (umrem),šta je svijet time izgubio?!

......

Tajna je iza zavjesei meni i tebi,a kada se zavjesa digne,ne osta ni ti ni ja




259

أل.د ا ، ش ت ي ف ش ذت ا ت س

ش ت ي ش و م ر م ع و ش ت ي ك و يأ ط ن ي ذ ا ت س أل ا

خص ل م ل ا

كر ف م ل ا يو ف ح ص ل لا ك ت ي ي م ال س إل ب ا ا ت ك ي ف جل س م ل ا ه ر ي ر ق ت ي ف ن ال س ر أ ب ن م ن ي ر ش ع ل ا و ي ن ا ث ل ا ي ف ة سس ؤ م ل ا ك ل ت ل ه ت ر ا ي ز ول ن ل ا ب ت ك م

ة ن س س ط ة .1932س سس ؤ م ل ا ك ل ت ل ا م ك ن ية ع م ي ل ع ت ل ن ا ر م ظ ن م ث ي اح هج ه ن م يو ر ا م ع ام م ه ي ل ع ت ل بق ي ا ط م ل ة.ا س و ر د م ل دا ا و م ل ا وع ن ت ة ل و ق م ل ا ك ل ت كد ؤ ي و

ن يي ع ر ش ة ا ض ق ا و ح ب ص أ ن ي لذ ا ب وا ن ل ا ب ت ك م ي ج ري خ ة ر ث ك صة ا خ ن.و م و ن ي لذ ا ن ي ز ر ا ب ل ا ن ي ث ح ا ا و ل م ك ر أ مساد ه ة ت سس ؤ م ل ا ه ذ ه ي ,ف

ن ي لذ ا صة ا خ وو ل ذ نب ع ية م ل ع ل ا ث و ح ب ل ا ي ف ام ن ث ا ر ،.ت ن و ر ي ث ك ل ا م ه ا س د ق و ى ح تم ال ة م ه ا س م ل ا ج م ل ا ك رو.ل ك ذ ل ا ب ر ي د ج ل نهأ ا

ث ح ب ل ا ل ا ج م ي ف صة ا خ و ب وا ن ل ا ب ت ك م ي ج ري خ ن ي ب ة ن ي ت فم ت ح ا

ي م ل ع ل ا ل م يع ف ا ض ي .إل ر ث ة ب ت ا ك م ل و ق ل ا ا ذ ه ك ؤ ت نو ي ب ا ه ن و م ض م ي ف ة ث ح ب ل ا ا ذ ه ع و ض و م ي ه و ش يت ط ن ي ذ .ا

ية س ا س أل ا ذ:ت ا ت س أل ا ، ن ال س ر أ ب ي ك ش و، ن ل ا ب ت ك وام ش ت ي ك و أ يب ط ن ش ت ي ش و م




260

Dr Omer Nakičević, professor emeritus

SCINTILLA FROMTHE CORRESPONDENCE BETWEENTAJIB OKIĆ AND HFZ. OMER MUŠIĆ

SUMMARY

Šekib Arslan, a journalist and a thinker, on t he occasion of his visit to Mekteb-i nuvab on August 22P

ndP 1932, gave a statement

that this institution was pe rfect in both aspects: a rchitecturalappearance and applied teaching methods, which was published ina Commemorative Volume of Mekteb-i nuvab.

This s tatement i s c onfirmed by t he num ber of t he s ubjects

studied at the school as well as by the numerous of graduates withthe title of S haria j udge. A mong 4 7 ge neration of s tudents w hostudied at this institution, there are also a number of distinguishedresearchers of B osniak cultural a nd religious inhe ritance. It isimportant t o poi nt put t hat ge neration of a lumni s tayed r elatedduring their lifetime. Correspondence between the two professorsMuhamed Okić and Hfz. Omer Mušić, once again confirms that,and the wealth of themes and contents of this correspondence is thesubject of this paper.

Key words:Mekteb-i nuvab, Šekib Arslan, professors TajjibOkić and Omer Mušić



J. RAMIĆ, Dva dokumenta o vladaru i podanicima

261

Dr. Jusuf Ramić,

profesor emeritus

DVA DOKUMENTAO VLADARU I PODANICIMA

SAŽETAK

Prvi dokument je napisao Ali ibn Ebi Talib i odaslao ga El-Aštaru en-Nahaiju, koga je imenovao za namjesnika Egipta. Drugidokument je napisao Tahir b. al-Husein i uputio ga sinu Abdullahukada ga j e El-Ma'mun i menovao n amjesnikom R eqqe, E gipta ioblasti između njih.

Oba dokumenta su po sadržaju i formi slična jedna drugom,oba su upućena namjesnicima Egipta i oba su, konačno,iste dužineiako su napisana u različitim vremenima. Prvi je nastao u vremenuhalife Alija ibn Ebi Taliba, a drugi u abasidskom, zlatnom perioduarapske književnosti.

Na tragu ovih dokumenata nastala su i djela El-MawerdijaAl-Ahkam al-Sultanijjei Edebu d-dunja we d-din.U oba djela u žarištu

je bila politička misao islama, državna uprava i upravljanje, s timšto je u prvom djelu samo mali dio bio posvećen političkojteorijiislama, dok je ostatak djela rezervisan za rasprave o javnoj upravi iupravljanju.




262

Na istim osnovama nastalo je i djelo Ibn TejmijjeEs-Sijasa

eš-Šer'ijjau kome autor govori o reformi sudstva i javne uprave teo odnosu vladara prema podanicima i podanika prema vladarima, očemu će se voditi rasprava i u novijem periodu razvoja političkemisli u islamu.

Ključne riječi: dokument, vladar, podanik, uprava, reforma,odbrana, dogovaranje, zemljarina...

Prvi dokument j e napisao Ali i bn E bi T alib i oda slao ga E l-Aštaru en-Naha'iju koga je imenovao namjesnikom Egipta. Dokumentse nalazi u djeluNahdžu'l-belaga(3/82) koje su na naš jezik preveliRusmir Mahmutćehajić i Mehmedalija Hadžić pod naslovomStazarječitosti (str. 210). Muhamed Abduhu komentator djela ukazao je navažnost ov og do kumenta. N a n jegovu v ažnost i va žnost sadržaja unjemu: pr incip pr avednosti, pr ava vl adara u od nosu na po danike iprava podanika u odnosu na vladara, ukazali su i mnogi drugi.

Drugi doku ment bi lježi I bn H aldun uMuqaddimi, a uprijevodu ga donosi Teufik Muftić (Muqaddima, 1/ 498). I bnHaldun, predstavljajući ovaj dokument, kaže:

„U na jljepše št o je na pisano i zabilježeno o t ome da j eljudskom društvu nužno političko upravljanje kojim će se sređivatinjegovo stanje spada pismo Tahira b. El-Huseina sinu Abdullahu b.Tahiru kada ga j e E l-Me'mun postavio za na mjesnika Reqqe,Egipta i oblasti između njih. Tada mu je otac napisao svoje čuvenopismo i preporučio sve što mu je potrebno pri njegovoj upravi ivladavini o d vj erskih i m oralnih pr opisa t e politike u vezi svjerskom i vladarskom vlašću. Sugerirao mu je da se držiplemenitih ćudi i lijepih svojstava, bez kojih nesmije biti ni vladar ni podanik.“

Na kraju je, nakon što je donio tekst risale, Ibn Haldun rekao:„Historičari su pričali da se ovo pismo, nakon što se pojavilo i onjemu glas pročuo, svidjelo ljudima. Te priče su stigle i do halifeEl-Me'muna, koji je, poslije čitanja, rekao: „Ebu't-Tajjib“ – misleći




263

na T ahira – „nije p ropustio ni šta od s tvari o vog s vijeta i vj ere,

upravljanja i pol itike, dobrobiti vladara i podanika..., a da t o nijeutvr dio i preporučio.“ Poslije togaEl-Me'mun j e na redio da sesačini njen prijepis i p ošalje na mjesnicima u svim pokr ajinamaHilafeta kako bi se namjesnici mogli ugledati na pismo i postupitiprema onome što se u njemu nalazi.“ „Ovo je najljepše“, veli IbnHaldun, „na što sam naišao u upravljanju, a Allah najbolje zna.“

Obje r isale su po sadržaju i formi slične jedna drugoj. Obje suupućene namjesnicima Egipta, ali i drugima u islamskimpokrajinama, obje pokušavaju da usmjere namjesnike u njihovomophođenju sa drugima, obje insistiraju na odabiru pravih i iskrenihsaradnika i obje su, konačno, iste dužine (preko dvije hiljade idvjesta riječi) mada su napisane u različitim vremenima. Prva jenastala u vremenu halife A lija i sm jene na mjesnika E giptaMuhammeda i bn E bi B ekira, a dr uga u z latnom pe riodu a rapskeknjiževnosti kada je za namjesnika Egipta imenovan Abdullah b.Tahir.

PRVA RISALA

Autor pr ve risale je A li ibn EbiTalib, jedan od četvericehalifa iz grupe Hulefa-i rašidina, sin Ebu Taliba i muž Poslanikovekćerke Fatime i jedan od prvih koji su prihvatili islam. Rođen je uMekki deset godina prije početka Objave, odgajan u domuAllahova Poslanika, pisar Objave i drug Allahova Poslanika u svimbor bama koje su vođene u tom vremenu izuzimajući bitku naTebuku. P oginuo j e u K ufi kao ž rtva atentata od s traneAbdurrahmana b. Muldžema.

Na samom početku risale Ali ibn Ebi Talib ističe da je ovo

uputa M aliku i bn el-Harisu el-Aštaru pr ilikom nj egovogpostavljanja z a upr avitelja Egipta koj a s e odnos i na upr avljanjeprihodima pokr ajine i na bor bu p rotiv n eprijatelja te na r azvojpokrajine i prosperitet njenog stanovništva. U predgovoru također




264

navodi pr edanost A llahu i N jegovim z apovijedima koj e, a ko s e

zanemare i li z aniječu, čovjeka čine nesretnim jer Allah pomažeonome ko pomaže Njemu i čini snažnim onoga ko Allaha veliča.Dušu treba otrgnuti od strasti i suspregnuti je kada se strasti pojavejer duša naginje zlu osim one kojoj se Allah smiluje.

1. O svojstvima namjesnika

Nakon uvoda A li i bnEbi Talib počinje da iznosi osnovnasvojstva upravitelja i njegov odnos prema podanicima, pa kaže:

„Obuzdaj svoje s trasti! B udi milostiv prema s vojimpodanicima! Nemoj biti nipošto poput zvijeri koja bi da ih progutajer ljudi su ili tvoja braća po vjeri ili su stvorena bića slična tebi!Oprosti im, smiluj im se na isti način kako bi ti volio da ti seAllahsmiluje i udijeli ti oprost...! Budi pravičan prema Allahu i premaljudima...! Obični ljudi Zajednicestup su vjere, snaga muslimana...Neka ti zato naklonost i pažnja tvoja budu pr ema njima! Najdaljeod tebe među podanicima i najgori od njih u očima tvojim ne kabude onaj koji najviše istražuje mahane ljudi...! Razveži svaki uzaomržnje u n arodu, ne ž uri ni kada podupr ijeti kl evetnika...! N euključuj tvrdicu među one s kojima se savjetuješ, niti strašljivca, ani pohlepnika...! Najgori među tvojim podanicima jeste onaj koji jeu z lu pom agao oni ma pr ije t ebe. Zato ne ka ti on ne bud e os oba

bliska, jer oni su saučesnici grješnika i braća tlačitelja...! Neka tipotom budu bliži oni koji govore istinu pred tobom...! Čvrsto seveži za one koji su iskreni i čestiti i onda ih poduči da te ne hvaleniti da ti ugađaju za djela koja nisi učinio...! Ne prekidaj put kojimsu išli naraštaji prve Zajednice, ne uvodi ništa što šteti tim putimaranijim...! Ustraj na razgovorima s učenim ljudima i raspravama smudrim glavama u cilju učvršćivanja onoga što je dobro za zemljutvoju...!“




265

2. O različitim slojevima društva

U drugom glavnom odjeljku risale Ali ibn Ebi Talib govori orazličitim slojevima društva: vojsci, sudijama, službenicima ujavnim dr žavnim i pos ebnim ur edima, trgovcima, zanatlijama, tesloju potrebnih, siromašnih i nesposobnih za rad.

„Postavi za zapovjednika vojske čovjeka koji po tvomemišljenju ima najbolju namjeru prema Allahu i Poslaniku Njegovu,samilosnog prema slabima i odlučnogprema j akima...! Z arješavanje nesporazuma među ljudima odaberi onog među podanicima s vojim koj i j e po t vome m išljenju najbolji..., k oji jepažljiv prema dokazima, s trpljivu ispitivanju slučajeva i potpunoneustrašiv kada donosi presudu...!“

Što se tiče trgovaca i zanatlija, Ali ibn Ebi Talib preporučujeEl-Aštaru da prema njima bude pažljiv s obzirom da su od ve likekoristi društvu, zatim ga upozorava na devijacije nekih pa kaže:

„Znaj da su neki od njih vrlo uskogrudni i pretjerano škrti, dagomilaju dobra zarađivanjem nepoštenim te da određuju cijenuvisoku dobra u prodaju. To je izvor zla za svijet obični, a sramotaza službenike uprave. Zato spriječi zadržavanje dobara od prodajedok ne poskupe, j er je A llahov P oslanik, a.s., t o z abranio! N ekaprodaja bude bez smetnji, uztačne mjere i cijene, tako da ne šteti niprodavaču niti, pak, kupcu! Svakog ko zadržava dobra dok ne

poskupe, na kon š to s i t o z abranio, ka zni pr imjerno, a li ne ipretjerano!“Posebnu pa žnju a utor r isale j e pos vetio najnižim s lojevima

društva, s iromašnim i nesposobnim, pr osjacima i oni ma koj i s unezadovoljni, i u tom smislu naređuje svome namjesniku da od njihne okreće glavu nego da ih pomogne iz državnih rezervi ili nekihdrugih javnih zaliha.

Poslanica imama Alija izdvaja se nad drugim poslanicama posvojoj duž ini i opš irnosti. Sejjid a l-Murtedi, priređivač djelaNahdžu'l-belaga (Govori, pi sma i i zreke) u kazuje da je ovaposlanica među mnogobrojnim njegovim poslanicama i oporukama




266

najduža i po sadržaju najbogatija. Ona je skoro u cjelosti posvećena

podanicima i traži od vladajućih struktura da blago postupajuprema nj ima, da i h ne z akidaju i da pr avedni budu, j er vi s te„rizničari njihovi, predstavnici Zajednice i izaslanici halife... anajveća izdaja jeste izdaja naroda.“

Imam Ali i bn Ebi T alib je s vojim namjesnicima žel io daotvori oči u njihovim kontaktima sa narodom pa je, kada je donjega s tigla vij est d a s e O sman ibn Hunejf el -Ensari na mjesnik,Basre, odazvao pozivu da prisustvuje gozbi koja je u njegovu častpriređena, rekao:

„A sad! O, sine Hunejfa,doznao sam da te je neki mladić izBasre pozvao na goz bu i da s i t i po hrlio na n ju. Jela r aznovrsnabijahu izabrana za te i velike zdjele su ti bile nuđene. Nikad nisammislio da ćeš prihvatiti gozbu ljudi koji izgone prosjake i pozivajuimućnike! Razmisli o zalogajima koje uzimaš, ispusti one za koje siu sumnji i uzmi one za koje si siguran da su zakonito pribavljeni!“P0F

1P

Primjenjujući metod svojih prethodnika iz grupe Hulefa-irašidina, on j e u gov oru na S iffinu obj asnio s voje s hvatanjeodgovornosti prema Allahu i ljudima i svoje razumijevanje odnosaizmeđu namjesnika i podanika, kada je rekao:

„Onda je Uzvišeni iz prava Svojih dao prava izvjesna ljudimanekim nad drugima. On ih je učinio takvim da su izjednačenameđusobno, da jedna nalažu druga i da nastaju samo jedna sdrugim. Najveće od prava tih koje je Uzvišeni naložio jeste pravovladara u podanika i pravo podanika u vladara. To je obaveza kojuje Allah Uzvišeni postavio na uzajamnosti.“P1F

2P

Tada mu je jedan od d rugova odgovorio govo rom dugi m ukojem ga je mnogo hvalio, pa je Ali potom rekao:

„Ne os lovljavaj m e on ako ka ko su s ilnici os lovljavani, n eizbjegavajte me onako kako su izbjegavani ljudi na položajima, ne

1 Staza rječitosti ( Nahdžu'l-belaga),str. 206,u prijevodu R. Mahmutčehajića iM. Hadžića.2 Ibid, 172.




267

susrećite me ulagajući se i nemojte misliti da ćuuzeti zlim ako mi

je istina kazana...!“P2F

3P

DRUGA RISALA

Druga risala je nastala dva stoljeća nakon prverisale. Njenautor ni je h alifa, niti je vl adar pr avovjernih (Emiru l-mu'minin),

nego vojskovođa, pisar u Državnom uredu za korespondenciju,Perzijanac po rijeklomkoji je imao ključnu ulogu u vladanju iupravljanju u a basidskom p eriodu, v remenu ka da j earapskoislamska kultura i civilizacija doživjela svoj puni uspon.

Druga risala se podudara sa prvom u sadržaju, formi i nekimdrugim karakteristikama tako dase čovjek ne može oteti utisku daje njen autor imitirao halifu Alija ibn Ebi Taliba. Potpisnik drugerisale je T ahir ibn el-Husein, gl avar por odice T ahirida, koju j eodaslao s inu A bdullahu ka da g a j e E l-Me'mun i menovaonamjesnikom Egipta i Reqqe. U uvodnom dijelu Risale on je, kao iAli i bn E bi T alib, poticao n amjesnika na bogoboj aznost,odgovornost i pr avednost pr ema poda nicima u E giptu i drugimpokrajinama u kojima je bio namjesnik.

Autor R isale j e dugo godina r adio u D ržavnom ur edu z akorespondenciju,zatim je unaprijeđen u vojskovođu te na kraju bionamjesnik E l-Me'muna u H orosanu gdj e je i umro 207/822. god.Njegov sin Abdullah je također radio u pisarnici El-Me'muna,zatim je unaprijeđen u namjesnika Egipta, Šama i Arabijskogpoluotoka. Bio je na mjesnik i Horosana nakon smrti brata Talhe.Umro je u Horosanu 230/844. god. gdje je i ukopan.P3F

4P

3 Ibid, 173.4 Ševqi Dajf,Tarihu l-edebi l-'arebi,3/487.




268

1. Prvi dio Risale

Na samom početku risale koju je odaslao sinu Abdullahunamjesniku Egipta Tahir b. El-Husein je rekao:

„A sad! Ti treba da budeš pokoran samo Allahu, Koji nemadruga, da s e boj iš N jega i N jegove kont role t e da izbjegavašNjegovu srdžbu i kaznu! Čuvaj svoje podanike i danju i noću! Dokle god imaš zdravlje, koje ti je Allah podario, imaj na umu svojzagrobni ž ivot t e kuda i deš, š ta j e tvoja oba veza iza šta ćeš bitiodgovoran..., šta će te spasiti od Allahove kazne i srdžbe na Danukada bude š pr oživljen! A llah j e - hvala pr ipada sam o Njemu -prema tebi lijepo postupio i u dužnost ti stavio da budeš samilostanprema Njegovim robovima čiju ti je sudbinu povjerio obavezujućite da budeš pravedan prema njima, da brineš o Njegovim pravima ikaznama z a nj ih, da š titiš i br aniš nj ih i nj ihove por odice, dasprečavaš prolijevanje njihove krvi, da pružiš sigurnost njihovoj

duši i uneseš mir među njih. On će te k azniti ako ne izvršiš ono štoti je u du žnost stavio i na što te je obavezao. Bit ćeš pitan za to inagrađen za ono što si učinio, a kažnjen za ono što si propustio.“

U Risali su, dalje, pobrojana svojstva koja se moraju naći uličnosti namjesnika između ostalog, on m ora da izvršava pe tobaveznih namaza, da se drži sunneta Allahova Poslanika i prakseselef-i sa liha pos lije nj ega, da iskazuje ljubav prema šer ijatskom

pravu (fikh) i njegovim učenjacima, prema Allahovoj Knjizi ionima koj i po nj oj pos tupaju, d a se št o više kons ultuju sašerijatskim pravnicima, s a pa metnim i mudrim ljudi ma iz s vogaokruženja.

Otac savjetuje sina, a savjeti se odnos e na kapital i njegovotrošenje, na zemljarinu, njeno ubiranje i distribuciju, pa kaže:

„Znaj da se boga tstva, nagomilana i pohranjena u riznicama,ne povećavaju, a kada služe za dobrobit podanika, zadovoljavanjenjihovih prava i odvraćanje nedaća od njih, ona rastu i napreduju...Zato punjenje tvojih riznica neka bude u trošenju tih bogatstava...!




269

Znaj d a si ti s vojimpostavljenjem na tu dužnost učinjen

rizničarem, pastirom i čuvarom. Stanovnici pokrajine nazivaju setvojim stadom, samo zato što si ti njihov pastir i nadglednik. Uzimajod nj ih on o š to t i dadnu od s voga viška i t roši ga z a upr avljanjeonoga što nije uredu! Upotrebljavaj za njih razborite, vješte i iskusneljude, upućene u nauku, te pravične i skromne u rukovođenju...!“

2. Drugi dio Risale

I ova risala kao i ona prethodna skreće pašnju namjesniku naodređene slojeve društva : vojsku, susdstvo, pisare u državnimuredima itd. Tako u drugom dijelu Risale Tahir b. El-Husein kaže:

„Provjeravaj s tanje vo jnika u nj ihovim ko mandama iuredima, povećaj njihove plaće i poboljšaj im sredstva za život...!Znaj da ka dijska s lužba zauz ima, kod Uzvišenog Allaha, mjestoiznad koga nema ništa drugo, jer je ona Allahova vaga na kojoj semjere životni uvj eti l judi na zemlji. U spostavljanje pr avde usudstvu i njenom primjenom sređuju se prilike podanika, održavase si gurnost na put evima, z adovoljava s e pr avda pr emapotlačenom...“

U žarištu ove risale su najniži slojevi društva, ljudi koji nisu ustanju da se požale namjesniku na učinjenu im nepravdu; njimatreba posvetiti posebnu pažnju. Na kraju Risale otac se obraća sinu

i kaže:„Nastoj da dobr o s hvatiš ovo m oje pi smo, pa žljivo garazmotri i postupaj po njemu... Neka ti ono što će Allaha učinitizadovoljnim bude putokaz za ostvarenje tvojih želja i ž elja tvoganaroda, kako muslimana, tako i onih koji nisu muslimani, ali su podtvojom zaštitom...“

Oba ova dokumenta govore o stavu islama prema podanicima

i oba nalažu vladaru da bude i skren, pošten, pravedan, a nadasvepobožan i skrušen te da vodi brigu o slabim, nemoćnim, nejakim inesposobnim za rad.




270

Na t ragu ovi h dokum enata bio je i E l-Mawerdi, um ro

420/1029. g., pr avnik po zanimanju, r adio kao sudija u B agdadu,nosilac ti tule Q adi l -qudat, j edan od na jsposobnijih ljudi s vogavremena, autor mnogih djela, između ostalih i djelaEl-Ahkamu 's-sultanijje u kome raspravlja o političkoj teoriji islama, o reformiuprave i upravljanja. Na njihovom tragu bio je i Ibn Tejmijje, umro728/1327. g., procesuiran i hapšen najviše zbog fetvi koje nisu bileu skladu sa mišljenjima vladajućih struktura. U djeluEs-Sijasa eš-Šer'ijja govori o odnos u vl adara p rema poda nicima i poda nikaprema vlada rimapozivajući se na Kur'an i hadis AllahovaPoslanika u koj ima s u na vedeni os novni principi up rave iupravljanja ka o š to j e i zbor na mjesnika i s aradnika, ubi ranjezemljarine i njena pr avilna r aspodjela, zaštita prav a s vakogpojedinca, sistem odbrane, princip dogovaranja itd.

U novijem vremenu susrećemo se i sa MuhammedomHalefullahom Ahmedom i nj egovim dj elima u koj ima obr azlažestav islama u odnosu na prava čovjeka i slobodu vjerovanja irazmišljanja u i slamu, kao i m noga dr uga dj ela koj a s u dobr anoutjecalana razvoj političke misli u Evropi.




271

ذ.د ا ت س أل ا ، ش ت ي

ن ا ت ق ي ث و ل ية ا ع ر ل ا و م ك ا ح ل ا ن ع

خص ل م ل ا

ي ئ خ ن ل ا ر ت ش أل ا ى ل إ ا ه ل س ر أ و نب رإ ص م ى ل ع اله و ي ذ ه.ل ن ب ا ى ل إ ا ه ل س ر أ و ن ي س ح ل ا ن ب ر د ب دع ال ب ل ا ن م ا م ه ن ي ب ا م و ر ص قم ر ى ل ع ن و م أ م الل و ا م د ن .ع

ة ال و ى ل إ ن ا ت جه و م ا م ه ا ت ل ك و ، ل ك ش ل ا و ن ة ف ل ت خ م ل ا ي ن ا و أل ا ي ف ن ا ت ب نو أ ع م ل و ط ل ا س ت.ف ب كت

ا ر ص ع ل ا ي ف ة ي ن ا ث ل ا و ب ل ،ا ي س ا ب ع ل

ي ب ر ع ل ا ب د أل ل ي ب ه ذ ل ا ب.ة كت ن ي ت ق ي ث و ل ا ن ي ت ا ه س ا س أ م ا ك ح أل ا ة ي ن ا ط نو ل ي د ل ا و ا ي ن د ل ي ا د ر و ا م ل ر.ل ك ف ل ا ب ن ما ت ه ي ن ي ب ا ت ك ل ا ك ن ي ذ ال ك و

ة ي ر ظ ن ل خصل ول أل ا ب ا ت ك ل ا ي ف نه الأ إ ، ية م و ك ح ل ا ة ر ا د إل از ج ية م ال س إل ا ية س ا ي ةس ر ا د إل ا ش ا ق ن ل قي ب ت م ل ا ء ز ج ل خصا ا م ن ي ب ط ق ف ر ي غ ص

ية م و ك .ح

ب كت س ا س أل ا س ف ةن ي ع ر ش ل ا ة س ا ي س ل ا ن ع ه ي ف لم ك ت ي ي لذ ا ة ي م ي ت ن ب الية ع ر ل ا ة ق ال ع و ية ع ر ل ا ب م ك ا ح ل ا ة ق ال ع ن مع ا ع ل ا ة ر ا د إل ا

ر ي و ط ت ل ة د ي د ج ل ا ة ل ح مر م ، م ك م ا ال س إل ا ي ف ي س ا ي س ل ا ر ك ف ل .ا

ية س ا س أل ا ج:ت ا ر خ ، ة ر و ا ش م ، ع ا ف د ، ح ال ص إ ي، ع ر ، م ك ا ح ، ة ق ي ...ث




272

Dr. Jusuf Ramić, Professor emeritus

TWO DOCUMENTS ABOUTTHE RULER AND HIS SUBJECTS

SUMMARY

The first document was written by Ali ibn Ebi Talib and sentto El-Aštar en-Nahai, whom he appointed the governor of Egypt.The second by Tahir b. al-Husein and was sent to his son Abdullahwhen he w as a ppointed t he gov ernor of R eqqe, E gypt a nd t heregion between them.

Both doc uments a re in f orm a nd substance similar t o o neanother, bot h a re addressed t o gov ernors of E gypt a nd bo th a re,

ultimately, the same length, although they were written in differenttimes. T he first w as i ssued dur ing t he c aliphate of A li i bn E biTalib, and the second in the time of Abbasids, the golden period of Arabic literature.

The works of El-MawerdiAl-Ahkam al-Sultanijjeand Edebud-dunja we d-dinare made on the trail of these documents. In bothworks t he f ocus w as o n t he pol itical t hought of I slam, t he s tateadministration and management, where only a small portion of thefirst w ork is de voted t o the po litical theory, while th e r est isreserved for discussion on public administration and governance.

The work Es-Sijasa eš-Šer'ijjaby Ibn Tejmijje was createdon the same basis, in which the author discusses the reform of thejudiciary and public administration, and the relations of rulers tosubjects, and subject t o r ulers, which has be en discus sed in therecent period of development of political thought of Islam.

Key words:document, ruler, subject, administration, reform,defence, discussion, real-estate, tax



F.KADIĆ-ŽUTIĆ, Počeci štampe kod muslimana...

273

Fatima Kadić-Žutić,

bibliotekarka

POČECI ŠTAMPE KOD MUSLIMANA INAJSTARIJE ŠTAMPANE KNJIGE U

BIBLIOTECI FAKULTETA ISLAMSKIHNAUKA U SARAJEVU

SAŽETAK

Biblioteka Fakulteta islamskih nauka u S arajevu, iako nova,osnovana 1977. god., s adrži neke od najstarijih knjiga štamapaniharapskim pismom. Ove su knjige štampane u pr vim istanbulskim ikairskim štamparijama u 18. i 19. st. i prije nego je prva zvaničnaštamparija – Sopronova pečatnja (kasnije Vilajetska štamparija)otvorena u Bosni 1866. god.

U B osni s e ug lavnom pa žnja p ridaje istraživanju i ob radiislamskih rukopisa, dok je pitanje početaka štampe i stare štampaneknjige rijetko obrađivano. Mi ćemo u ovom radu navesti razlogekasnog pr ihvatanja š tampe kod muslimana, pr ve š tamparije uIstanbulu i K airu i opisati na jstarije pr imjerke knj iga š tampaniharapskim pismom koje se čuvaju u biblioteci Fakulteta islamskihnauka u Sarajevu.

Ključne riječi:počeci štampe, satara štampanja knjiga




274

1. UVOD

Stara štampana knjiga arapskim pismom nema umjetničkuvrijednost n iti ljepotu rukopisne knjige, zbog čega je u Bosni iHercegovini malo i straživana. T ako j e ne pravedno z anemarenhistorijski značaj pojave štampe koja je usko vezana za drugekulturne i civilizacijske promjene u islamskom svijetu.

Prije nego predstavimo najstarije štampane knjige u biblioteciFakulteta islamskih nauka u Sarajevu, kratko ćemo razmotritiuzroke kasne pojave štampe kod muslimana. U radu ćemorazmatrati k njige štampane do 183 3. god., s a izuzetkom j ednogKur'āna koji je štampan nešto kasnije.

Biblioteka F akulteta j e u t oku s voga kr atkogtridesetgodišnjeg pos tojanja pos tala vl asnik oko 20 000 s vezakameđu kojima su i vrijedne i stare knjige koje su stizale kao pokloniiz zaostavština uvaženih bosanskih alima kao što su Salim MuftićP0F

1P,

Ahmed Burek P1F

2P, Kasim DobračaP2F

3P i dr.

2. KRATAK PREGLED RAZLOGA KOJI SUDOVELI DO KASNOG PRIHVATANJA IZUMAŠTAMPE KOD MUSLIMANA

Prvi š tamparski s troj po kretnim s lovima iz umio je N ijemacJohannes Gutenberg u Njemačkoj u Mainzu 1455. god. Ubrzo subrojne št amparije preplavile čitavu Evropu. Za četrdeset i petgodina, do 1500. go d., po ne kim pr ocjenama, u E vropi j e

1 Salim-ef. Muftić (1876-1938.), s in pr vog bo sanskog r eis u l-uleme M ustafeHilmi-ef. Omerovića, bio je pomoćni muderris Gazi Husrev-begove medrese uSarajevu, s arajevski m uftija i pr edsjednik Ul ema-medžlisa u S arajevu. Vidi:

Traljić, Mahmut,Istaknuti Bošnjaci,Sarajevo, 1998: 201-205.2 Ahmed-ef. Burek (1876.-1948.), poznati i uvaženi bosanski alim i vaiz, muderrisi upravitelj Gazi Husrev-begove medrese u Sarajevu. Vidi: Traljić: 30-34.3 Kasim-ef. Dobrača (1910.-1979.), m uderris, p rofesor, va iz, bi bliotekar Ga ziGusrev-begove biblioteke u Sarajevu. Vidi: Traljić: 77-80.




275

oštampano 15 do 20 miliona knj iga. K ulturna r evolucija koju j e

izazvala pojava štampe u Evropi imala je dalekosežne posljedice ipromjene.P3F

4 Međutim, u to vrijeme donesena je zvanična zabrana štampe

za muslimane. Sultan Bajazid II 1485. god., i ponovo sultan Selim I1515. god. izdali su fermane kojima zabranjuju otvaranje štamparijamuslimanima. Ta se zab rana nije odnosila na Jevreje koji su nakonšto s u pr otjerani i z Š panije, ot vorili š tampariju u I stanbulu 1494.god.P4F5P, kao ni na Ermene, koji su otvorili štampariju 1567. god.P5F

6 Prvu muslimansku štampariju otvorio je Ibrāhīm Müteferrika

u I stanbulu 1727. god., malo manje od t risto godi na p oslijeGutenberga, pod na zivomDar ül-Tibā`aP6F

7 P, poznatu ka obasma-

hāne. U slijedećih šezdeset i sedam godina, s prekidima, štampanasu ukupno 23 na slova, tako da š tampa kod muslimana ni je zaistazaživjela sve do početka 19. st.P7F

8P Autori ko ji s u se do s ada bavili

ovom temom pokušali su naći razloge tristogodišnjeg vremenskog

razmaka u prihvatanju izuma štampe.Prvi odgovori su uglavnom navodili negativne razloge koji suse uklapali u već razvijeni stereotip o muslimanskoj zaostalosti:

- početak kulturne stagnacije islamskog svijeta,

- centr alizam islamske vlasti i odlučnost da kontrolira pisanu r iječ,

- strah od kom promitiranja s vetog t eksta i A llahovog i mena uprocesu štampe,

4 Vidi:Stipčević, Aleksandar,Povijest knjige,Zagreb, 1985: 259-312. Stipčević,Aleksandar:Tisak - dar Božji u vražijim rukama,u: Sudbina knjige,Lokve,2000: 81-91. 5

Pedersen, Johannes,The Arabic Book,Princeton, 1984: 134.6 TheEncyclopaedia of Islam,New ed., VI, Leiden, E.J. Brill, 1991: 799.7 U ovom radu ćemo koristiti tursku transkripciju za turska imena i naslove, aenglesku transkripciju za arapska imena i naslove.8 TheEncyclopaedia of Islam,VI: 800-801.




276

- konzervativni pristup uleme pri tumačenju islama te želja da

„ekskluzivitet i tajanstvenost“ svetog znanja drže samo za sebeu odnosu na neuke mase.P8F

9 Noviji tekstovi, kako muslimanskih tako i zapadnjačkih

autora navode različite razloge zbog kojih se muslimani nisu žuriliprihvatiti izum štampe:

- tradicija usmenog prenošenja znanja i učenje napamet prvoKur'ana, a potom hadisa i ostalih važnijih djela,P9F

10P

- ljepota ka ligrafskog i spisa rukopisne knj ige, nj ene de koracije,iluminacije i uveza, koja dostiže nivo umjetničkog predmeta ičija se vrijednost u klasično doba mjeri tako što se težina knjigeplaća istom težinom u zlatu,

- vojska kaligrafa zaposlena na rukopisnoj knjizi, koja bi naglimširenjem štampe ostala bez posla,

- ružnoća, netačnost i nečitkost prvih štampanih arapskih knjiga uevropskim štamparijama,P10F

11 - teškoća štampanja kurzivnog arapskog pisma u odnosu nalatinicu i ćir ilicu koje nemaju tako zaobljene forme slova niti sepovezuju,P11F

12P

9 Pedersen: 131, 133, 137. Lewis, Bernard,The Emergence of Modern Turkey,New Y ork, 20 02: 41. A qeel, Moinuddin,Commencement of Printing in theMuslim World: a View of Impact on Ulama at Early Phase of Islamic ModerateTrends, u: Kyoto Bulletin of Islamic Area Studie,March, 200 9: 10 -21. C . V .Findley, Knowledge and Education in the Modern Middle East in it's World Context,ed. G. Sabagh (Georgio Levi Della Vida Conferences, 10), Cambridge,1989: 132.10 Hossein Nasr, Seyyed,Oral Transmission and the Book in Islamic Education:The Spoken and the Written Word,u: The Book in the Islamic World: the WrittenWord and Communication in the Middle East,edited b y George N . A tiyeh,

Albany, 1995: 283. 11 Mahdi, Muhsin,From the Manuscript Age to the Age of Printed Books,u: TheBook in the Islamic World : 283.12 Sabev, Orlin,In Search of Lost time in Waiting for Godot: How Late was theIntroduction of Ottoman Printing?,3rd I nternational S ymposium H istory o f




277

- diglosija a rapskoga j ezika gdje s e r azlikuju književni j ezik i

različiti narodni dijalekti što umnogome sužava čitalačkupubliku,P12F

13P

- zabrana štampanja knj iga i z obl asti vjer e r ezultirala j eštampanjem stručnih knjiga namijenjenih samo naučnoj eliti umalim tiražima, zbog čega su bile relativno skupe,P13F

14 - većina muslimanskog stanovništva je bila pismena zbog sistemamekteba te stoga i sposobna prepisati knjigu za svoje potrebe,što nije bio slučaju srednjovijekovnoj Evropi,

- potrebe za knjigom su se zadovoljavale sve dok se nije pokazalapotreba za bržim i masovnijim umnožavanjem knjiga kada su serazvile štamparije.P14F

15P

Ono što bismo mi dodali na kraju je da ni jedan od r azlogakoje su naveli rani i noviji autori nije suvišan i da odgovor zašto sumuslimani gotovo tri stoljeća kasnije prihvatili izum štampe leži usagledavanju i uvažavanju svih navedenih razloga.

Printing a nd Publishing i n the L anguages a nd C ountries o f t he M iddle E ast(Leipzig: 24-27 September, 2008): 13. 13 Ghobrial, J ohn-Paul,Diglosia and the „Methodology“ of Arabic Print,2ndInternational Symposium History of Printing and Publishing in the Languagesand Countries of the Middle East, (Paris: 2-4 November, 2005)14 Kunt, M etin,Reading Elite, Elite reading,2nd I nternational S ymposiumHistory of Printing. Vidi i: Van den Boogert, Mauris H.,The Sultans Answer tothe Medici Press? Ibrahim Muteferrika's printing house in Istanbul,u: The

Republic of Letters and the Levant,edited by Alastair Hamilton, Maurits H. Vanden Boogert and Bart Westerweel, Leiden, 2005: 265-302. Watson, William J.,Ibrahim Muteferrika and Turkish Incunabula, u : Journal of the AmericanOriental Society,Vol. 88, No. 3, 1968: 345-441.15 Sabev, Orlin




278

3. PRVE MUSLIMANSKE ŠTAMPARIJE INAJSTARIJE ŠTAMPANE KNJIGE UBIBLIOTECI FAKULTETA ISLAMSKIHNAUKA U SARAJEVU

Najstarije knjige u biblioteci Fakulteta islamskih nauka samosu djelimično katalogizirane te je ovo istraživanje uključivalopojedinačni fizički uvid u oko 2000 starih svezaka na arapskom,osmanskom, perzijskom i bosanskome jeziku.

U biblioteci su pohranjene knjige iz slijedećih štamparija kojesmo uzeli u razmatranje:

- Štamparija Ibrāhīma Müteferrike u Istanbulu,Dar ül-Tibāà,(1727-1794.)

- Mühendishāne Dar ül-tibāà, Hasköy, Istanbul (1795/6.-1914.)

- Dar ül-tibā'a el-ma`mūra, Üsküdār, Istanbul (1802/3.-1831/2.)

- Štamparija u Bulaku, Kairo,MatbaàBūlāq (1822.)

3.1.Štamparija Ibrāhīma Müteferrike uIstanbulu, Dar ül-Tibāà, (1727.-1794.)

Ibrāhīm Müteferrika, osmanski državnik, diplomat,zagovor nik politike reforme i osnivač prve tur ske štamparije, bio jeporijek lom Mađar i, vjerovatno, u procesu devširme doveden u

Tursku gdje je nakon školovanja uzet u s lužbu državne uprave.P15F

16P

On je u jednoj predstavci pod naslovomVesīlet -ü t-tibāà (Sredstvoštampanja) velikom veziru Damād IbrāhīmPaši naveo sve koristištampanja tražeći dozvolu da otvori štampariju.P16F

17P Sultan Ahmed III

je 1727. god. izdao ferman kojim dozvoljava Müteferriki da otvorištampariju, pr ethodno dobi vši f etvu š ejhu-l is lama A bdüllāhEfendije koj a doz voljava š tampanje knj iga svjetovnog, a li ne ivjerskog karaktera.P17F

18

16 TheEncyclopaedia of Islam, III: 996.17 Van den Boogert: 270-277.18 TheEncyclopaedia of Islam,VI: 800.




279

U pr vih t rinaest godi na do M üteferrikine s mrti 1745. god.

štampano je 17 knjiga u 23 toma, od čega su 11 djela historije, 3 suiz obl asti jezika, jedna iz obl asti g eografije, a preos tale d vije omagnetizmu i pot icaju na modernizaciju. S amo s u dva dj elaštampana u tiražu od 1000 primjeraka, a ostala su štampana u tiražuod 500 primjeraka.P18F

19P

Za šezdeset i sedam godina, od čega trideset i osam godinaštamparija uopće nije radila, štampana su ukupno 24 djela,uključujući reprint Vankūlijevog rječnika.P19F

20 U biblioteci Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu pohranjena

je treća po redu knjiga štampana u štampariji Ibrāhima Muteferrike:

TĀRĪH -I SEYYĀH DER BAJĀN -I ZUHŪR-I AĞVĀNIYĀN – štampana 1142./1729. god.

Napisao ju je Judasz TadeuszP

PKrusinski (1675.-1756.), njen

puni na slov j eTārīh-i seyyāh der bayān-i zuhūr -i Ağvaniyān ve-indihām-i devlet-i Safeviyān.

Povijest P ersije i z vr emena S afevija do 17 27. god. naturskom jeziku. Ova povijest je posebno važna zbog opisa i analizeinvazije A fganistana 1 722. god. K rusinski, jezuitski p rokurator isekretar-prevodilac I sfahanskom biskupu, bi o j e ne posredniposmatrač događaja. Djelo je, izgleda, preveo i djelimičnoizmijenio Ibrāhim Müteferrika s l atinskog rukopisnog i zvornika.Latinsko izdanjeP

Pove knjige je štampano tek 1731. god.P20F

21 U kolofonu se navodi da je knjiga štampana uDār -ü l-tibā`a

el-ma`mūra u Konstantiniji, s afera 1142. godi ne ( septembar 1729.). Sadrži 97 l ista sa kustodama, 7 prvih lista je nepaginirano,od trećeg do sedmoglista j e sad ržaj knj ige. Pismo ne sh, bezunvana, t ekst kr upan i r azgovijetan. P apir s vijetložut, de blji,

19 Watson: 436.20 Pedersen: 134. Van den Boogert: 265-302.21 Watson: 437.




280

hrapav, s a vodenim ž igom, dot aknut vl agom. U vez ka rtonski,

odlijepljen na hr batu, nagrižen kn jiškim m oljcima. N a pr vomzaštitnom l istu se na lazi r ukom pogrešno na pisan na slov knjigeTühfet-ü l-kibār fi esfār il -Bihār , p a j e knj iga u l isnom ka talogubiblioteke b ila pogrešno zavedena. Na prvoj stranici je mali ličnipečat `Abduhū Derviš Ahmed P21F

22P. Knjiga je u vlasništvo Biblioteke

Fakulteta islamskih nauka došla kao poklon iz zaostavštine Salim-ef. Muftića.

3.2. Štamparija Mühendishāne Dar ül -tibā`a ,Hasköy, Istanbul (1795/6.-1914.)

Druga i stanbulska š tamparija j e ot vorena u Š koli z ainžinjering i artiljeriju – Mühendishāne u i stanbulskom kva rtuHasköy 1210.-1795/6. god. Nakon otvaranja treće turske štamparijena Üsküdaru, Mühendishāneštamparija je korištena za š tampanjeudžbenika sve do Prvog svjetskog rata.P22F

23

U biblioteci Fakulteta islamskih nauka sačuvane su slijedećeknjige štampane u navedenoj štampariji.

CEVHERE-I BEHIYYE-I AHMEDIYY-E F Ī ŞERHI L-VASIYYE MUHAMMEDIYYE –štampana 1223./1808. god.

Komentar na turskome jeziku na Birgī vijino djeloVasiyyet-nāme koga je napisao Kadī Zāde Istanboli Ahmed Efendī (umro1197./1782.).

22 Veliku zahvalnost za pomoć pri čitanju ličnih pečata i pisanih bilješki na

knjigama dug ujem ha fizu Hasi P opari b iliotekaru G azi H usrev-begovebiblioteke. Mi ćemo u ovom radu samo navesti imena vlasnika koja smo saznaliiz ličnih pečata i bilješki, a njihovo dalje istraživanje ostavljamo za buduće fazerada na ovoj biblioteci.23 TheEncyclopaedia of Islam,VI: 801.




281

Vasiyyet-nāma je veoma p opularni priručnik o osnovama

islama na turskom, i prva knjiga iz oblasti vjere koju su muslimaništampali 1803. god. U Bosni se izučavala u medresama i bila jepoznata k aoBirgilija ili Birgivija. Mehmed Ibn Pīr `Alī Birgīvī (926./1520.-981./1573.) poz nati je turski učenjak hanefijskogmezheba koji se kao i Ibn Tejmije čvrsto postavio protiv svihinovacija u vjeri da bi zaštitio sveti zakon zastupajući stavove da jeharam učiti Kur'an za pare ili primiti novac za bilo koje djelopobožnosti.P23F

24 U kol ofonu s e na vodi da j e djelo štampano p od na dzorom

Mīr Es-Seyyid Hüseina, bez naziva štamparije, sredinom mjesecasafera 1223. god. (mart 1808.). Mi smo na osnovu godine izdanja tečinjenice da je Birgivijeva Vasiyyet-namaslužila kao udž benik umedresama zaključili da jedjelo izdato uMühendishāneštampariji.Sadrži 340 strana sa kustodama, promjer strane 14, 5 cm x 20 cm,promjer t eksta 9 c m x 15,5 c m. Pismo ne sh, u nvan s a c vijetnimmotivom. Papir t amnobijel, de blji, gr ub s a vode nim žigom,mjestimično dotaknut vlagom inagrižen moljcima. Uvez platnenisa prijeklopom, odvojen na hrbatu. Porijeklo knjige nepoznato.

SÜBHE-I SIBYĀ N – štampana 1224./1809. god.

Sübhe-i Sibyān (Dječiji tespih)je ar apsko-tursko-perzijskirječnik u stihu koga je napisao Bošnjak Ebu l-Fadl Muhammed ibnAhmed er-Rumi. K o j e t aj B ošnjak, do s ada j e m alo poz nato.P24F

25P

Djelo obrađuje većinom riječi Kur'ana i mnogo se upotrebljavalomeđu učenicima turskih medresa. Hadži Halīfa uKashf al-Zunnūnu

24

TheEncyclopaedia of Islam,I: 1235.25 Kasim Dobrača nagađa da bi to mogao biti poznati bosanski pjesnik izSarajeva Nerkesi (umro 1635.). Vidi: Dobrača, Kasim,Katalog arapskih, turskihi perzijskih rukopisa,I, Sarajevo, G azi Husrev-begova biblioteka, 1 963: 38 1-382.




282

spominje ovo djelo ne navodeći mu autora i kaže da je poznato pod

naslovomEl-Mahmüdiyye.P25F

26

U kol ofonu j e navedeno da je knjiga štampana uDār -ü l-tibāà el -ma`mūra uz znanje dvojice nadzornika Àlī el-Meràšīja iMuhammed Emīn el-Iskenderīja, direktora štamparije, sredinommuharrema 1224. god. ( februar / mart 1809.). Sadrži 33 s trane sakustodama, promjer strane 13, 5 c m x 19, 5 c m, promjer teksta 9cm x 16 c m. Pismo n esh, unv an s a f loralnim motivom, uvodštampan dvostubačno. Papir žućkast, deblji, grub sa vodenimžigom, pot amnio od vl age pa j e t ekst pone gdje nečitak, listoviprosuti. Uvez kartonski, oštećen. Porijeklo nepoznato.

3.3. Štamparija Dar ül-tibā'a el-ma`mūra,Üsküdār, Istanbul (1802/3.-1831/2.)

Treća istanbulska štamparija je otvorena 1217./1802-3. god. uÜsküdaru, z a vr ijeme dok j eMühendishāneštamparija bi la jošak tivna, međutim, nova štamparija je proširena i preuzela je primat,izdavala je knjige iz oblasti jezika, povijesti i medicine.P26F

27 Biblioteka Fakulteta i slamskih na uka u S arajevu pos jeduje dr ugisvezak druge po redu knjige štampane u ovoj štampariji.

LUGAT-U VĀNKULĪ, SV. II - štampana 1218/1803. god.

Lugat-u Vānkulī - turski pr ijevod popul arog a rapskogrječnika Sihāh. Preveo ga je u 16. st. Muhammed ibn Mustafa el-Vāni Vānkulī (umro 1000./1592.) poznati osmanski pravnik izvremena sult ana Murata II I. U s vojoj t ridesetgodišnjoj s lužbi

26 Haji Khalīfah, Mustafā Ibn Abd Allāh,Kashf al-Zunūn àn asām al -Kutub vaal-Funūn, III, Bayrūt, reprint arapsko-latinskog izvornika štampanog u Londonu1842: 576.27 TheEncyclopaedia of Islam,VI: 801.




283

muderrisa, kadije i mule pokazao je ogromnu aktivnost u pisanju i

prevođenju. Njegov glavni rad koji mu je donio trajnu popularnostje prijevodSihāha.P27F

28 Djelo Sihāh je u 10. s t. napisaoAbū Nasr Isma`īl Ibn al-

Hammād al-Jawharī , pr oslavljeni arapski l eksikograf t urskogporijekla k oji je po uzoru na p rijašnje l eksikografe p utovaopustinjom i obilazio beduinska naselja kako bi vršio lingvističkaistraživnja među Arapima u pustinji. Bio je toliko cijenjen po svomprelijepom rukopisu da j e s tavljen na i sti ni vo s a r ukopisomproslavljenog Ibn Mukle, međutim, njegova popularnost počiva narječnikuTāj al -lugah wa sihāh al -`Arebiyya,poznatom kaoSihāhkoji p redstavlja pr ekretnicu u razvoju arapske le ksikografije.Stoljećima je to bio najviše korišteni arapski rječnik dok u novijevrijeme FīrūzābādījevKāmūs nije z auzeo njegovo m jesto.Jawharījev Sihāh je utjecao da se r azvije mnoštvo leksikografskeliterature u koj oj je o n ipak zadržao pr imat. B io j e kr itikovan,pr euređivan, dopunjavan, komentar isan i p reveden na turski iperzijski. Njegov j e s adržaj bio ukom ponovan u novaleksikografska djela.P28F

29 U kolofonu se navodi da je djelo štampano u štamparijiDār -

ü l-tibā`a el -cedīdiyye el -ma`mūrau Üsküdaru pod nadzorom Abd-ü r -Rahmāna müderrisa, kr ajem š abana 1218. hi džretske g odine(novembar 1803.) . D rugi s vezak, sadrži [ 2]+ 764 stranice s a

kustodama, dimenzije strane 20 cm x 30 cm, dimenzije teksta 12,5cm x 23 c m. Pismo nesh, unvan u s tilu ba roka, na pr vom l istusadržaj knjige, na prvoj stranici naslov:El-cild-ü s-sānī min lugatiVānkulī . Na marginama su štampani arapski termini, a njihov turskiprijevod u t ekstu. Papir žut, de blji, hr apav, sa vode nim ž igom,dotaknut vlagom, mjestimično nagrižen moljcima.Uvez kartonski,oštećen, odvojen na hrbatu.

28 Isto, XI: 138.29 Isto, II: 495-497.




284

Na prvom zaštitnom listu nalazi sepečat vlasnika: Murtezā,

kao i dvije različite bilješke. Prva jepisana arapskim j ezikom, unjoj se kaže da je knjiga vlasništvo Murtezā Aga Ibn Kürd HalīlAga 1257. godine. Druga bilješka je pisanaobičnom olovkom, nabosanskome jeziku, k rupnim s lovima, u koj oj s e na vodi da j eknjigu iz Stanbola, koja košta 12 lira, poklonila Zineta Prohić izTuzle, selo Samodraka, srez Suha Reka, Šuhri 13. 5. 1960. god.

3.4. Štamparija u Bulaku, Kairo, MatbaàBūlāq(1822.)

Muhammed 'Alī Paša namjesnik u Egiptu (vladao 1805.-1848.), proveo je opću modernizaciju Egipta u okviru koje jeosnovao štampariju u Būlaqu u direktnoj konkurenciji istanbulskimštamparijama. Štamparija je bila poznata kaoMatbaà dār al-tibā'a ili Matbaà sāhib al -sa`āda ili Matbaà Būlāq.P29F

30P Važnost otvaranja

„Pašine štamparije“ je ogromna, ona, ustvari, obilježava početak kretanja arapskog svijeta u smijeru renesanse koja će obilježitičitava dva stoljeća.P30F

31 U biblioteci Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu pohranjene

su slijedeće najranije štampane knjige iz ove štamparije:

MEHASIN-Ü L-ĀSĀR VE HAKA'IK -Ü L-AHBĀR LI AHMED VĀSIF EFENDĪ –štampana 1243./1827. god.

Mehāsin-ü l-āsār ve hakā'ik-ü l-ahbār, detaljna hr onikadogađaja od januara1752. god. do septembra 1804. god., glavno jedjelo Vāsif Efendije (umro 1221./1806.) osmanskog historičara idiplomate, pisano na turskom jeziku. Vāsif se smatra za dobrog,

30 Isto, VI: 801.31 Isto, VI: 798.




285

kritičnog historičara čiji rad prevazilazi puko hronološko

pripovijedanje.P31F

32

Iz kol ofona na šeg primjerka saz najemo da j e š tampan uštamparijiDār al -tibāà BiBūlāq sredinom džumadel-evvela 1243.god. ( novembra 1827.) . Sadrži dva di jela u j ednom s vesku, 10 +265 + 7 + 251 strana sa kustodama, promjer strane 20 cm x 29 cm,promjer teksta 11, 5 c m x 22 c m.Pismo nesh, na početku svakogtoma pos ebno pa giniran s adržaj š tampan u t abeli, d ekoracijaunvana u stilu baroka. Na marginama su zvjezdicama označenidogađaji koji se hronološki redaju. Papir tamnobijel, deblji, hrapavsa vod enim ž igom, dotaknut vlagom. Uvez papirni, oštećen.Zaostavština Ahmed-ef. Bureka.

AHLĀK ÀLĀ'Ī – štampana 1248/1833. godine

Knjiga o ćudoređu, moralu i lijepom ponašanjuAhlāk àlā'ī na turskome jeziku. Napisao ju je Mevlā Àlī ibn Emrüllah poznatkao Ibn-ü l-Hinā'ī (umro 979./1571.). Djelo je dovršeno 972./1564.i bilo je jako cijenjeno i u širokoj upotrebi.P32F

33 Iz kol ofona s aznajemo da j e dj elo š tampano uMatbaà

Būlāq, korigirao ga je ispočetka Sa`dullāh Sa`īd Efendī, akorekturu završio Àbd-ü l-Vehhāb Dagestāni ševvala 1248. god.

(mart 1833.) . S adrži t ri di jela u j ednom s vesku, 236 + 127 + 5 2stranice s a kustodama, pr omjer s trane 17 c m x 28 c m, pr omjer teksta 10, 5 cm x 20, 5 cm. Pismo nesh, unvan u stilu baroka. Papir požutio, deblji, grub, sa vodenim žigom. Uvez k artonski, oštećen.Na pr vom zaštitnom listu nalazi se bilješka i mali lični pečatSāhibfī 15. s(afer) es-Seyyid Osman Nūrī (1)237.i druga bilješkaBusneDubničede(u Bosanskoj Dubici) fī 15. novembar 1913. alafranka.

32 Isto, XI: 162.33 Haji Khalīfah, I: 203. Fajić, Zejnil,Katalog arapskih, turskih i perijskihrukopisa, III, Sarajevo, G azi Husrev-begova bi blioteka, 19 91: 3 32. U Ga ziHusrev-begovoj biblioteci do sada je katalogizirano šest prijepisa ovoga djela.




286

Na marginama kratke bilješke i prijevod arapskih riječi na bosanski

jezik. Zaostavština Ahmed-ef. Bureka.1T3.5.Primjerak starog štampanog Kur'āna

Prva š tampana knj iga u E vropi bi la j e B iblija. K odmuslimana s u pr ve štampane knj ige bi le s vjetovnog ka raktera.Nakon što je vještina štampe arapskim slovima potpuno usavršena,štampani s u i pr vi m ushafi kod muslimana, u K alkuti 1854., uKairu 1864. i u Istanbulu 1872. god. Od tada je Kur'ān štampanbezbroj puta sve do džepnog formata pogodnog za stalno nošenje iu svrhu zaštite.P33F

34 Biblioteka F akulteta i slamskih nauka pos jeduje pri mjerak

Kur'āna štampanog 1290./1872-3. god. U kolofonu se navodi da jekorekturu izvršio `Abd Al-Wahhab Al-Hindī, a u rozeti na zadnjemlistu da je Kur'ān dovršen 1200./1872-3. go d. r ukom pisaraMuhammad Sayyid `Alīja. Imei mjesto štamparije nisu navedeni.P34F35P Kur'ān nema paginaciju, malog je formata, format stranice 9, 5 cmx 15 c m, format teksta 6 cm x 10 c m. Pismo sulus, l itografija, napočetku rozeta sa ajetom (56 : 79)Lā yamassuhū illā al -mutahharūn (Dodirnuti ga smiju samo oni koji su čisti),iobjašnjenjem da je Kur`ān štampan po pravilima Osmanoveortografije. P rve dvi je stranice pot puno s u popunj ene i zuzetno

lijepom a rabesknom dekoracijom. Broj na početku svakog džuza(dijela od deset listova) napisan je u lijepo dekorisanom cvijetu sagranom, dok hizbovi (četvrtine svakog džuza) nisu obilježeni. Nazadnjem l istu j e l ijepa rozeta u ko joj s u na vedeni pi sar i godina

34 Pedersen: 139.35 Profesor Geoffrey Roper (bibliografski konsultant i historičar štampe, urednik

Index Islamicusai djelaWorld Survey of Islamic Manuscripts,voditelj Odjela zaislamsku bibliografiju u bi blioteci Univerziteta u Ke mbridžu) je nakon uvida uizgled Kur'ana dao pretpostavku da bi na osnovu izgleda i dekoracije mogao bitiizdat u I ndiji, š to po dupire i ime urednika, E l-Hindi. O vim p utem muzahvaljujem na pomoći.




287

izdanja, te obavijesti o vrsti vakufa (zadužbine) kojom se uvakufio

ovaj Qur'ān. Papir krem, deblji, gladak, bez vode nog ž iga. Uvezkožni, istrošen, sa prijeklopom. Porijeklo nepoznato.

4. ZAKLJUČAK

Mnogi pr imjerci p rvih štamapanih knjiga arapskim pi smomčuvaju se u javnim i privatnim bibliotekama u Bosni i Hercegovini.Mi smo ovim radom osvijetlili samo dio tog blaga.

Prihvatanje š tampane knjige kod m uslimana doprinijelo j eformiranju nove vrste čitatelja, oživljavanu klasičnog islamskognaslijeđa i nove samosvjesti, što je vodilo i kulturnoj renesansi iosnivanju nacionalnih političkih pokreta.P35F

36P

Kao instrument ko munikacije, kn jiga je u m nogim s vojimformama bila i još je najveći faktor u rastu, razvoju i čuvanjukulture budući da čuva i prenosi znanje, ideje i poruke, bez kojihnapredna kultura ne može postojati.P36F

37P

Rad bismo završili mišlju Mula Džāmīja izHerata ( umro1492.):

Nema boljeg prijatelja na svijetu od knjige;

u kući tuge u ovo vrijeme nema bolje utjehe. Svakog trena stotine vrsta smirenosti dolazi od nje,u uglu usamljenosti, a nikada srce ne povrijedi.P37F

38P

36

Roper, Geofrey,Faris al-Shidyaq and the Transition from Scribal to Print Culture in the Middle East,u: The Book in the Islamic World:210.37 George, Atiyeh N.,Introduction, u:The Book in the Islamic World:XIII.38 Schimmel, Annemarie,The Book of Life-Metaphors Connected with the Book in Islamic Literatures,u: The Book in the Islamic World:71.




288

ة ب ت ك م ل ا ة ن ي م أ ،

ا د ةب ع و ب ط م ب ت ك م د ق أ و ن يو ف ي ي ا ر س ب ية م ال س إل ا ت ا س ا ر د ل يا ل ك ة ب ت ك م ي

ص

خ ل م ل اة ن س ت سس أ ، ة د ي د نج أ ع ي1977م ف ية م ال س إل ا ت ا س ا ر د ل ا ية ل ك ة ب ت ك م ن ز ت خ ت ،

ي ب ر ع ل طا خ ل ا ب ة ع و ب ط م ل ا ع. ب ا ط م ي ف ب ت ك ل ا ك ل ت ت ع طب

ة ر ه ا ق ل ا نو أ ل ب ق ي أ ، ر ش ع ع س ا ت ل ا و ر ش ع

ة ن س ة ن س و ب ل ا ب ية م س ر ة ع ب ط ة( 1866فم ع ب ط م د ع ب ا م ي ف ، ن و ر ب و س ة ع ب طة ي ال و ).ل

ت ا ط و ط خ م ل ا ة ج ل ا ع م و ة س ا ر

ب ا ت ك ل ا و ع ب ط ل ا ة ي ا د يب ض ق ا ر د ا ن ج ل يا م ال س م إل ي د ق ل ا ع و ب ط م ل ر.ا ك ذ ن س ف

ي ف ى ل و أل ا ع ب ا ط م ل ا و ن ي م ل س م خل أ ت م ل ا ل و ب ق ل ا ي ت ل ا ي ب ر ع ل ا ط خ ل ا ب ة ع و ب ط م ل

و ف ي ي ا ر س ب ية م ال س إل ا ت ا س ا ر د ل يا ل ك ة ب ت ك م في ا ح .ي




289

Fatima Kadić– Žutić, Librarian

BEGINNING OF PRINTING IN BOSNIA ANDTHE OLDEST PRINTED BOOKS IN THE

LIBRARY OF THE FACULTY OF ISLAMICSTUDIES IN SARAJEVO

SUMMARY

The L ibrary of F aculty of I slamic S tudies, in S arajevo,although new, founded in 1977, contains some of the earliest booksprinted i n Arabic s cript. T hese b ooks w ere first pr inted i n t heprinting f irms i n I stanbul a nd C airo i n t he 18th a nd t he 19t hcentury, before the official printing company – Sopronova pečatnja(later Vilajet printing firm) opened in Bosnia in 1866.

In B osnia m ost a ttention i s pa id t o t he s tudy of I slamicmanuscripts, and t he questions of t he beginning of t he p ress a ndfirst printed books are rarely treated. We shall state in this paper thereasons f or l ate a cceptance of t he press by Muslims, the f irstprinting ho uses i n I stanbul a nd C airo, and d escribe the ol destcopies of bo oks pr inted in Arabic s cript w hich are ke pt a t thelibrary of the Faculty of Islamic Studies in Sarajevo.




290



M. KICO, Arapski jezik u kultornoj razmjeni među zajednicama u dodiru

291

Dr. Mehmed Kico,

vanredni profesor

ARAPSKI JEZIK U KULTURNOJRAZMJENIMEĐU ZAJEDNICAMA U

DODIRU

SAŽETAK

Prevodeći djela antičkih Grka, islamizirani narodi suoživljavali i t radiciju d avnih pr edaka. P ošto E vropljanima pr ijedodira s Arapima nisu bile poznate istočne civilizacije, neuvjerljivaje tvrdnja da je nauka iznjedrena u okrilju grčke kulture.

Budući da su Arapi na scenu stupili nakon Grka, prirodno ješto im se ostavština predaka vratila oplemenjena. Oni su se Svijetuodužili da vši i zvanredan dopr inos razvoju na uke. U z pr iznanjaarapskome jeziku z a z asluge u os tvarenju e vropskog pr eporoda,ima nastojanja da se one umanje. U tome ima krivice i baštinika, jer ne uvjeravaju da jezik dovoljno njeguju budući da u razgovorunerado praktikuju književni izraz.

Složenost jezičke situacije ne proizlazi iz jezika već izneodgovornog odnosa prema njemu. Za neujednačenu savremenujezičku na uku ne m ože seočekivati uzdizanje iznad drugihpodručja k olektivnog l egitimisanja. A ko ne ma dvoj be da na uka




292

zavisi od j edinstva političkih i ekonomskih tokova,svako

predviđanje vezano uz arapsku jezičku situacijuje nezahvalno.

Ključne riječi: arapskoislamska kul tura, e vropskacivilizacija, kulturna razmjena, jezička situacija, drevne mudrosti,moderne nauke

UVOD

Arapski j ezik se širio postojbinom drevnih bliskoistočnihzajednica koje su da vale na jranije plodove l judskog u ma. N akonšto se islam pojavio na prostoru tih zajednica, u susjedstvu moćnihcarevina G rka i P erzijanaca, i slamizirani na rodi s u, uz n jihovoposredovanje, oživljavali i tradiciju davnih predaka. Pošto historijane pr uža pouzdane u vide u duhovnos ti c ivilizacija k oje s uprethodile starogrčkoj, nema ni čvrstih dokaza da je nauka krenulaod G rka. Z ato j e op ravdano pr etpostaviti da j e na uka potekla o donih koji su prethodili Grcima.

Istok j e kol ijevka na uke bi o dok m u ni je pr esudila s mjenacivilizacija s koj om s e l iderstvo p renijelo n a Zapad. N i drevnebliskoistočne pobornike nauke nije zaobišlo urušavanje kakvo secivilizacijama događalo nakon što prezriju. Nakon opadanja moćibliskoistočnih zajednica, vodeći položaj je pripao Grcima koji suim bi li ge ografski na jbliži, a od nj ih s u ka snije pr imat pr euzeliRimljani. Pošto evropskoj hi storiji do dodi ra s Arapima nisu biledovoljno poznate istočne civilizacije, neuvjerljiva je tvrdnja da jenauka iznjedrena upravo u okrilju grčke kulture.

Mnoge gr ane na uke s u G rci od dr ugih preuzeli, ali ih nisu

prilagodili svojoj kulturi. Oni su teorijski uopćavali, aeksperimentalno razmatranje ni je bi lo blisko njihovomementalitetu. Budući da su Arapi na scenu stupili kasnije, prirodnoje što im se ostavština predaka posredstvog Grka vratila obogaćena




293

i oplemenjena. O ni s u s e S vijetu, kasnije, z a t o dos tojno odužili

davši izvanredan doprinos razvoju nauke.Nakon z atvaranja f ilozofskih š kola u A tini, f ilozofi s u r adnastavili u sigurnosti pronađenoj kod istočnih susjeda, gdje jekultura bila u usponu. Naučni centri su nastajali u Siriji iAleksandriji. Tu su Arapi preuzimali t ekovine nauke, a u arapskijezik su unesena naučna dostignuća susjednih zajednica. Nakon štosu i h p redstavnici islamiziranih naroda kritički proučili ioplemenili, njihov zavičaj je postao središte intelektualnog životaSvijeta.

Iako je evropska renesansa bila moguća tek po upoznavanju sdjelima na arapskome jeziku, stavovi nekih evropskih istraživačapokazuju d a j e pr edrasude t eško pr evladati. U z priznanjaarapskome jeziku z a z asluge u os tvarenju e vropskog pr eporoda,ima i nastojanja da se one umanje.

U t ome i ma kri vice i ba štinika arapskoga j ezika jer neuvjer avaju da svoj jezik dovoljno njeguju budući da u razgovorunerado praktikuju književni izraz. U nekim arapskim zemljama sesa skrom nim r ezultatima na stoji st rani j ezik, uve den u praksutokom kolonijalističke potčinjenosti, potpunozamijeniti maternjim.U zemljama gdje je taj problem prevladan još traju dogovori okoizvođenja nastave na svim razinama obrazovanja i iz svih predmetaisključivo na arapskome jeziku.

ARAPSKI JEZIK IZMEĐUDREVNIHMUDROSTI I MODERNIH NAUKA

Historičari su saglasni da duhovnost evropskih zajednica vodiporijeklo s terena koj i oduvijek pr ipadaju s emitskim na rodima.

Jedno od najbitnijih zajedničkih obilježja evropskih naroda jemonoteističko vjerovanje, a Evropa ga je upoznala iz poslanjaMesiha,a.s., bez čijihse misaonih sadržaja nije mogao ni zamislitiizlaz u svjetliju budućnost. Ako su evropske zajednice bolju




294

budućnost pronašle u kršćanskoj vjeri, grčkoj misli i rimskom

pravu, opr avdano j e pr etpostaviti da be z pos lanja M uhammeda,s.a.v.s., bez kojeg ne bi bilo islamske civilizacije, posljedično, ne bibilo ni evropske civilizacije u njenome najprestižnijem smislu.P0F

1P

Pouzdano se zna d a j e arapski u S rednjem vi jeku bio jezik prirodnih nauka, a arapska djela i prijevodi grčkih izvora put kojimsu za kasnije naraštaje prenesene drevnemudrosti i grčka filozofija.Poznato je da suprirodne i humanističke naukeproizvod I stoka,liven u njegovim livnicama. Uprkosnastojanjima nekih istraživača koji tvrde da j e Z apad oplodio sve vrijedne t ekovine na uke, nemože se zamagliti činjenica da jeon u svome na predovanju bio,čak i u okrilju kršćanstva, prinuđensve odgoditipunih šest stoljeća i sačekati susret s islamom.Nezavisno od toga kakav značajZapadpridaje tom susretu, nesumnjivo je pretrpio utjecaje islama. Odislama je dostapraktičnoiskoristio da bi ubudućnostišao putevimaobasjanim svjetlošću.P1F

2P

Počevši od 7. pa do 14. stoljeća Arapi su imali vodeću ulogu u podizanju duhovnih i materijalnih uvjeta života u Svijetu. Njihovjezik se može ponositi najvećom misaonom produkcijomunaukama i u mjetnostima.P2F

3P To dodatno osnažuje činjenica što je

nauka i nternacionalni karakter p rvi put dob ila n a islamskimuniverzitetima u a rapskoj Š paniji, na koj ima s u s e š kolovali inemuslimani.

Evropsku renesansu je razbuktao humanizam koji je s Istoka uEvropu dolazio kroz dodire s Arapima u Španiji, na Malti, Siciliji ijugu Italije. Ako se zna da je evropsko društvo najplodnije dodire sislamskom kulturom imalo kroz prevođenje arapske literature ukrajevima koji su bili uklopljeni u islamsku upravu, razumljivo je što

1 Muh ammad Fath u l-La h K u lan,Tar a ni mu r uh in wa aš \a nu qalbin , prijevod s

tur-skoga na arapski jezik:Ur ka n Muh ammed Ali , Drugo izdanje, Kairo, 2006., p.93.2 Ibid. pp. 93-94.3 Fi li b Hi ti , Sa ni`u t-t a r ik i l-arabiyyi, prijevod na arapski: Anis Frayha,Bejrut, 1969., p. 325.




295

je renesansa krenula iz Italije. Međutim, rijetki istraživači priznaju

da su Arapi imali „čarobnu ruku“ koja je osvijetlila Evropu. Rijetkiim spominju zasluge u razvoju nauke, očuvanju Aristotelove misli,njenom prevođenju i kritikovanju. Rijetki su uočavali utjecajearapskih pjesnika na trubadursko pjesništvo u Španiji i Provansaliji.P3F

4P

Dakle, pored toga što su bili uspostavili najmoćnije carstvo,Arapi su i iznjedrili veoma bogatu kulturu. Kao baštinici tekovinastarih civilizacija, uspjeli su a similirati ha ldejsku, s umersku,akadsku, drevnu egipatsku, grčku i druge kulture. U tom svjetlu suvršili utjecaje na srednjovjekovnu Evropu, a rezultat je bilo njenobuđenje i stupanje na put renesanse. Filip Hiti tvrdi: "Nijedan narodu s rednjem vi jeku ni je t oliko do prinio l judskom na pretku ka oArabljani i narodi koji govore arapski."P4F

5P

Međutim, istekom zlatnog doba ekonomske moći i kulturnogprocvata, koje je trajalo do 11. stoljeća, arapskoislamska civilizacijaje nezaustavljivo krenula ka svome zalasku. Počevši od tog stoljeća,usamljeni su bili velikani poput Al-Gaza li ja, svestranog mislioca idogmatičara, čijim učenjem su se napajali istaknuti mislioci naZapadu.P5F

6P Njegovo doba je bilo vrijeme opadanja državne moći,

slabljenja sj aja ci vilizacije ipočetak gubljenja značaja arapskogajezika.

Opadanje centralne moći na Istoku počelo je s TrucimaSeldžucima koji su Bagdad osvojili 1055. god., a slabljenje pozicije

arapskoga jezika počelo se ogledati u radu istaknutih mislilaca kojisu pisali i na arapskom i na lokalnim jezicima. Arapski jezik je tadajoš neko vrijeme čuvao primat u zapadnim provincijama. U Egiptui dr ugim z apadnim kr ajevima j e j oš ne ko vr ijeme bi lo i staknutih

4 Must af a Mah mu d, Taqd i mun , u : Ah mad Sma ylu fitš, Falsafatu l-istišr a qi

wa a l aruha f i l-adabi l- ` arabiyyi l-mu `as iri , Kairo, 1980., pp. 3-4.5 Filip Hiti,Istorija Arapa , prijevod s engleskog P. Pejčinović, Veselin Masleša,Sarajevo, 1967., str. 22.6 Pored ostalih i reformator katoličanstva Toma Akvinski (Uporediti: Al-Tawi l,op. cit. p. 114).




297

SAVREMENI TRENUTAK

Nakon suočenja s podacima o arapskoislamskoj klasičnojnaučnoj produkciji kao zreloj misli te o arapskome jeziku ka omediju velike c ivilizacije, pogl ed u s avremeni t renutak s edoživljava kao zbir mnogihprotivrječnosti.

U vidu vraćanja neke vrste duga, evropski utjecaji su u nekimarapskim zemljama potaknuli nova shvatanja, posebno u Egiptu, zavladavine Muh ammada Ali ja koji je zemlji izborio autonomiju usklopu turske vladavine. S njim je počelo osnivanje škola i vraćanjeu a dministraciji a rapskog um jesto t urskoga jezika.P9F

10P Kairo je u

njegovo vr ijeme pos tao s tjecište i ntelektualnih a ktivnosti, a novastrujanja su se prenosila i u druge zemlje.

Uprkos uvriježenom stavu da Arapi bez kolonijalnih dodira sEvropom još ne bi izašli iz mraka dekadencije, znalcima nije teškouočiti daništa od potaknutoga u tim dodi rima za j ezik nije bi lokorisno. Nema s umnje da s e i u s adašnjim pr ilikama ne posrednoref lektuje odnos prema jeziku iz razdoblja kulturnog preporoda, čijisu nos iocijezik prepoznali kao vezivno tkivo nacionalnog bića,zbog čega se i našao u žiži.Evropski ut jecaji u s klopu kul turnogpreporoda, uprkos neporecivom značaju po neka nova stremljenja,nisu bili produktivni kad se radi o nacionalnoj svijesti i jeziku kaoelementarnoj pretpostavci nacionalnog jedinstva.

To se posebno jasno iskazuje na sterilnosti rada jezičkihakademijaP10F11P koje s u u s redištu s vojih pr ogramskih c iljeva imale

10 Egipat je imao dvojs tvo u s vim obl astima života, u kulturi, upr avi iobrazovanju. E gipatske novineAl-Wqa i` al-mi s riyya izlazile su na turskom iarapskom je ziku (Vidjeti:Hi\a zi Mah mu d F ahmi , Al-Lug a al- ` arabiyya` abr al-qur u n, Al-Maktaba al-l aqa fiyya, Al-Qa hira, 1968., pp. 66-67).11 Ni o radu akademija nema kritičkih ocjena već se o njima prigodničarski

govorilo povodom godišnjica i u sličnim prilikama. Najviše podataka sadržeosvrti: Buyu mi Ibr a him Madkur,Ma \ ma ` al-lu g a al- ` arabiyya f i `i dihi al-k ams i n, Al -Qa hira, s .a; Ah mad Hasan al -Zayya t, Ma \ ma ` al-lu g a al-` arabiyya bayn al-fu sh a wa al- `a mmiyya , " Ma\ alla M a\ ma al-lug a al -` arabiyya", II, 32/1957., pp. 181-188.; ` Adna n al-Kati b, Ma \ ma ` al-lu g a al-




298

ispunjenje najvažnijih zada taka:pojednostavljivanje gramatike ,

reformu pisma , stvaranje i ujedna čavanje nau čne terminologije iprakti čan odnos prema knji ževnom i govornome jeziku. P

U os tvarenju zadataka na jupornija je bi la E gipatskaakademija. Jedina je pokušavalapojednostaviti gramatiku nastojećije rasteretiti nekih aspekata fleksije. Međutim, uprkos skupovimaodržanim n a njenu inicijativu,uz učešće lingvista iz većinearapskih zemalja i ut isak da s e problemu sveobuhvatno pr ilazilo,nije pos tignuta saglas nost ni oko z bira pi tanja ni ti oko obi mapojednostavljivanja gramatike.

Nema dvoj be da ne dostatak a rapskog pi sma pr edstavljanebilježenje voka la koj e zna tno otežava r azumijevanje t eksta. Uvećini drugihjezik a ljudi lahko čitaju i kad prethodno ne pogledajutekst, jer ječitanje put do razumijevanja, a arapski se može čitatisamo ako se unaprijed razumije ono što se želi pročitati.P11F

12P

Bilježenje vokala bi bilo dovoljno da se prevladaju brojne teškoće,a štetuod zamjene arapskog pisma latiničnim suvišno je isticati. Onepogodnosti dr ugog pi sma z a pr edstavljanje arapskih gl asovadovoljno g ovori neujednačenost brojnih sistema transkripcije,uprkos dugovremenom praktikovanju u krugovima orijentalista.

Gledano u širem kontekstu ugledanja na Zapad, mimo pitanjakoja setiču jezika, neporeciva je istina da se Arapi u novije vrijemeveoma živo zanimaju za evropsku civilizaciju i literaturu. U to ime

su, naročito za vrijeme vladavineMuh ammada Ali ja u Egiptu, uevropske institute i naučne centre slali ekspedicije i poduhvatili seprevođenja, kritičkog razmatranja i objavljivanja mnogih knjiga,naučnih radova i drugih zanimljivih spisa. Međutim, uprkos svemu,

` arabiyya bi Dimašq f i k ams i n à m, Mat ba a al-Taraqi , Dimašq, 1969.; AbdAlla h al -| ubu r i , Al-Ma \ m` al- ` ilm i al- ` ir a qi - Naš'atuhu, ada 'uhu,

a` ma luhu, Mat ba a al-À ni , Bag da d, 1956. Kod nas o tome vidjeti: MesudHafizović, Lingvističko djelo Ibrahima Enisa , F akultet islamskih na uka,Sarajevo, 1994., str. 16-22.12 Na yif Karma , I d wa ' ` al a al-dir a sa t al-lu g awiyya al-mu às ira , Al -Kuwayt, 1978., p. 207.




299

gledano iz arapskoislamskog ozračja, ne može segovoriti o

postojanju evropeistike kao na uke koj a ima s voju f ormu,metodologiju, škole, ciljeve, aktere i pristalice. Teško je tvrditi datu pos toji naučna a ktivnost koja pobornicimaomogućujerazumijevanje evropske civilizacijena način kao štoorijentalistika omogućuje razumijevanje istočnjačkih civilizacija.

Zato j e o pravdano istaknuti po trebu da se r azmotremogućnosti konstituisanja u a rapskoislamskom s vijetu pravcaistraživanja koji bi sličioislamskim studijama u E vropi, ali sjednoga obuhvatnog stanovišta, s k ojeg bi se h istorija mišljenja uevropsko-kršćanskom svijetu izučavala i analizirala na naučnimosnovama. „Kad bi s e jedan t akav pravac z asnivao na ozbiljnompristupu, utemeljenom na čvrstim programskim i metodološkimnačelima, mogao bi s e na zvatinaukom o Zapadu , ili kraćeevropeistikom .“P12F

13P

Ako t o i zostane, kr ivica se ne može pripisivati nesređenimprilikama u jeziku, na šta se mnogi pozivaju u traženju izgovora zaslabosti. Uprkos brojnim naslijeđenim i kasnije nastalimproblemima, književni jezik se potvrdio kao isuviše snažan da bi gapotisnuo j ezik be z knj iževnosti. I ako s e nj ime malo govor i, nanjemu se baštinici obrazuju, na njemu izlazi mnoštvo glasila za svepopulacije. Zato se on ne treba upoređivati s izumrlim jezicima, timprije što je odolio nevoljama u vremenima strane dominacije.

Objavljivanje Kur'ana na arapskome jeziku davno je potvrdilopodobnosti toga jezika da u s ebi štiti i njeguje najvrjednije plodoveuma. Arapski jezik je svoje zlatno razdoblje živio upravo neposrednonakon objavljivanja Kur'ana. Slično arapskom tada, drugi jezici,također, imaju n eko s voje z latno ra zdoblje. V rijeme kraljiceElizabete i pisca Šekspira je, npr., bilo cvjetno vrijeme engleskogajezika.

13 R u di Ba rt, Ad-Dir a sa tu l- ` arabiyyatu l-isl a miyyatu f i l-\a mi`a ti l-alm a niyyati , Prijevod na arapski: Must af a Ma hir, Kairo, 1967., p. 13.




300

U ve zi s e ngleskim je zikom opr avdano je pr imijetiti d a

„Englezi nisu zapali u greške u pogledima na jezik, kao što smo mizapali, budući da su se otvorili nauci, tehnologiji i raznimkulturama i z koj ih se cr pi ono š to j e kor isnoi povećava svojebogatstvo. Englezi uvijek s poštovanjem i uvažavanjem gledaju nato vrijeme“.P13F

14P

Vrijeme u kojem je o bjavljivan Kur'an s matra s e z latnimdobom arapskog jezika. Poznavaocima u kupnih kulturnopovijesnihprilika iz to g v remena n ije te ško p retpostaviti ra zlog to me.Proizlazilo je poglavito iz čvrste povezanosti jezika s Kur'anom, skojom s e j ezik i u s vakodnevnoj upot rebi uljepšavaao nekimukrasomiz teksta Kur'ana. Budući da je Kur'an većinom objavljen nanarječju plemena Kurejš, zahvaljujući takvom ukrašavanju jezika injegovome s tilskom oplemenjivanju, to narječje je ubrzo postalovodeće, iako je jezik Kur'ana bio bilzak i za nerječja svih drugiharapskih plemena.

ZAKLJUČAK

Složenost a rapskejezičke situacije ne proizlazi iz samogajezika, već iz neodgovornog odnosa prema njemu. Za programskineujednačenu savremenu jezičku nauku neočekivanoje da seuzdigne iznad drugih područja kolektivnog legitimisanja.

Ako nema dvojbe da u naše vrijeme nauka znatno zavisi odjedinstva političkih ciljeva i ekonomskih tokova, za arapsku jezičkusituacijuje teško išta predvidjeti. Da bi savremena jezička naukabila dostojna nasljednica klasične gramatike, moralabi prethoditidrugim pr omjenama. P ošto bi t o uvjetovalo jačanje svijesti ojedinstvu baštinika, dogovor mjerodavnih ustanova i pojedinaca s

14 Muh ammad Fath u l-La h K u lan,Ad wa 'un qur' a niyyatun f i sam a 'i l-wi \ d a ni,prijevod s turskoga na arapski jezik:Ur ka n Muh ammed` Ali, Kairo, 2003., p.164.




301

cijelog arapskoga govornog područja i podjelu zadataka uz

jedinstveno rukovođenje, bilo kakva predviđanja su nezahvalna.Kad se sve istaknuto ima u vidu, zacijelo se može reći da sejedinstven a rapski j ezik do da nas održao be z pos ebnih z aslugasavremenih lingvista. Uz neupitne zasluge pismenosti iz klasičnogperioda u očuvanju jedinstvenoga jezika, presudna je bila činjenicašto je arapski najizvorniji semitski jezik. Pošto su tokom cjelokupneljudske historije isključivo na semitskim jezicima priopćavaneporuke Nebesa Zemlji, to je arapski jezik odlučujuće predodredilo dana njemu budu iznesena konačna tumačenja Vječnevjere.Pr venstveno s tim smislom razumijevamo riječi UzvišenogStvoritelja: „Mi, uistinu, Kur'an objavljujemo i zaista ćemo Mi nadnjim bdjeti.“

Dosljedno štiteći specifična obilježja jezika na čijimosnovama s e na jadekvatnije m ože spoz navati onos trani svijet,klasična arapska jezička nauka je bila istovremeno„sluga znanosti“i „ogledalo bl istave s tvarnosti“. P ošto njeno s avremeno razdobljesvjedoči o bitno drugačijoj stvarnosti, potvrđenoj jezičkimnejedinstvom zajednice, opravdano je reći da zaostaje za najvišimdometima iz klasičnog razdoblja.

LITERATURA

Ba rt, R u di : Ad-Dir a sa tu l- ` arabiyyatu l-isl a miyyatu f i l-\a mi`a ti l-alm a niyyati , Prijevod: M ust af a Ma hir, K airo,1967.

Bošnjak, B ranko:Od Aristotela do renesanse , Trećeizdanje, N akladni zavod M atice hr vatske, Z agreb,1982.

Br u kalma n, K a rl: T a r ik al-adab al- ` arabi, Prijevod:` Abd a l-Hali m a l-Na\\a r, D a r al -maa rif, Al-Qa hira, 1961-1968.




302

Corbin, H enry:Historija islamske filoyofije I-II, Preveli

Nerkez Smailagić i Tarik Haverić, Veselin Masleša-Svjetlost, Drugo izdanje, Sarajevo, 1987.Fahmi , ` Abd al- Azi z: Al-H ur u f al-lat i niyya li kit a ba

al- ` arabiyya , Al-Qa hira, 1944.| ubu r i (al-), ` Abd Alla h: Al-Ma \ ma ` al- ` ilm i al-

` ir a qi – Naš'atuhu, a `da 'uhu, a ` ma luhu ,Mat ba a al-A ni , Bag da d, 1956.

Hafizović, Mesud: Lingvisti čko djelo Ibrahima Enisa ,Fakultet islamskih nauka, Sarajevo, 1994.

Hasan, Hasan I br a hi m: Al-Fut uh u l-isl a miyyatu wa a l aruha f itaqaddumi l-madaniyyati , „Ar-Risa latu“, 20. 04. 1936.

Karma , Na yif: I d wa ' ` al a al-dir a sa t al-lu g awiyya al-muàs ira , Al-Kuwayt, 1978.

Kati b (al-), ` Adna n: Ma \ ma ` al-lu g a al- ` arabiyya biDimašq f i k ams i n à m, Mat ba a al-Taraqi ,

Dimašq, 1969.Hi\a zi , Mah mu d Fahmi , Al-Lug a al- ` arabiyya ` abr al-qur u n, Al-Maktaba al -l aqa fiyya, A l-Qa hira,1968.

Hi ti , Fi li b: Sa niù t-t a r ik i l-arabiyyi, Prijevod: Anis Frayha,Bejrut, 1969.

Hiti, Filip: Istorija Arapa , P rijevod s e ngleskog: P .Pejčinović, Veselin Masleša, Sarajevo, 1967.

Kus r i (al-), Sa ti : H awla al-fu sh a wa al -à mmiyya ,Ma\alla Ma\ma` al-ìlm al- arabi , No. 32/2.,1975.

K u lan, M uh ammad Fath u l -La h: Ad wa 'un qur' a niyyatun f i sam a 'i l-wi \ d a ni , P rijevod s t urskoga na a rapski jezik:Ur ka n Muh ammed Ali, Kairo, 2003.

K u lan, M uh ammad Fath u l -La h: Tar a ni mu r uh in wa aš \a nuqalbin , P rijevod s t urskoga na a rapski jezik:Ur ka nMuh ammed Ali , Drugo izdanje, Kairo, 2006.

Madk u r, B uyu mi Ibr a hi m: Ma \ ma ` al-lu g a al- ` arabiyya f iì dihi al- k ams i n, Al-Qa hira, s.a.




303

Mah mu d, Must af a : Taqd i mun , u: Ah mad Sma ylu fitš,Falsafatu

l-istišr a qi wa a l aruha f i l-adabi l- ` arabiyyi l-mu às iri ,Kairo, 1980., str. 3-4.Munz ir (a l-), I br a hi m: Al-Muqaddimatu , u: N a\i b a l- Aff i f i ,

Al-Mustašriq u na , Bejrut, 1937.Pečar, Zdravko:Buđ enje Arapa , Nova prosvjeta, Sarajevo,

1958.Sma ylu fitš, Ah mad: Falsafatu l-istišr a qi wa a l aruha f i l-adabi

l-` arabiyyi l-mu às iri , Kairo, 1980.Tawi l (al-), Tawf i q: Al-H ada ra al-isl a miyya wa al-

h ada ra al-ur u bbiyya , Dir a sa m uqa rina, Maktabaal-tur al al-isla mi , s.a.

Zayya t (a z-), Ah mad Hasan: Al aru l- ` Arabi f i l-` ilmi wa l-` alami , „Ar-Risa latu”, 15. januar 1933.

Zayya t (al-), Ah mad Hasan: Ma \ ma ` al-lu g a al- ` arabiyya baynal-fu sh a wa al- à mmiyya , „Ma\ alla Ma\ ma al-lug a al -` arabiyya“, II, 32/1957., pp. 181-188.




304

د.د ع ا س م ل ا ذ ا ت س

ت ا ع م ت ج م ل ا ن ي ب ي ف ا ق ث يل ب ر ع ل ا ة غ ل لة ر و ا ج م ل ا

خص ل م ل ا

ي ن ا ن و ي ل ا ر ا ث آ ة م ج ر نت ثإ ا ر ت ن و ي ح ي ا و ن ا ك ى م ا د ق ل ا ن ي

ى م ا د ق ل ل.ا ب ق ية ق ر ش ل ا ت ا ر ا ض ح ل ا ب ن مي ل م ا و ن و ك ي م ل ن يي ب ر و أل نا أل ا ر ظ ن و ع ن ق م ر ي غ ية ن ا ن و ي ل ا ة ف ا ق ث ل ا ر ا ط إ ني أ ب ء ا دع ال نا إ ف ب ر ع .ل

ن أ ي ع ي ب ط ل ا ن م ن ا ك ، ن يي ن ا ن و ي ل ا د ع ب ح ر س م ل ا ني أ ا م ب و اي ذب ه م م ه ئ ا ب آ م.ث ل ع ل ا ر ي و ط ت ي ف ن ي م ه ا س م م ل ا دع ر د ق و

ة ل ي ل ج ة ة.م ض ه ن ل ا ق ي ق ح ت ي ف ال ض ف ة ي ب ر ع ل اك ل ذ ا ه ل ض ف ل ي ل ق ت يل ب ر و ا.أل ه ب ن ي لم ك ت م ل ا ى ل ع يا ئ ز ج ه ب ن ذ ا ذ ه و

ه م م نه أ ا ن ن و ع ن نق الأل ث ي د ح ل ا ي ف م نه أ ث ي ح ة ي ا ف ك ل ا ه ي ف ا م ب م ت

ا ه ر ك ال إ ة ح ي ص .ف

ب ر ع ل ا د ا د ت ع ا م د ع ن م ل ب ا ه س قف ع ت ق ث ب ن ي ال

ا ه ت.ب ال ا ج م ل ا ى ل ع ن ز ا و ت م ل ا ر ي غ وث ف ت ع

ق و ت ن ن أ ا ن ن يك ع ا م ج ل ا ط ذ.ا إ ةو د ح و ب لق ع ت ي م ل ع ل نا أ ي كف يش أ ك ا ن ه ن ك ي م ل ا ال ية ب ر ع ل ا ة غ ل ل ا ع ض و ب ط ب ت ر م يض نأ إ ف ية د ا ص ت ق ال ا و ية س ا ي س ل ا ي ت ل ا

ه ل ى ن .ع

ية س ا س أل ا ،:ت ي ف ا ق ث ل ا ل د ا ب ت ل ا ، ية ب ر و أل ا ة ر ا ض ح ل ا ، ية م ال س إل ا ية ب ر ع ل ا ة ف ا ق ث لل ع ل ا ، ة ق ي ت ع ل ا حم ل ا ، ي و غ ثل ي د ح ل ا م




305

Dr Mehmed Kico, associate professor

ARABIC LANGUAGE IN A CULTURALEXCHANGE BETWEEN COMMUNITIES IN

CONTACT

SUMMARY

Translating t he w orks of anc ient G reeks, t he na tionsconverted to Islam revived tradition of their ancestors of long ago.Since t he E uropeans be fore c ontacts w ith A rabs di d not knowEastern civilisations, the assertion that the science was born withinthe Greek culture.

Since t he A rabs cam e on the scen e af ter t he G reeks, it is

natural that the legacy of their ancestors was refined and returnedto t heir c ulture. T hey contributed t o t he w orld by t heir gr eatdevelopment of s cience. A long w ith t he g eneral r ecognition of Arabic language in the development of European renaissance thereare also efforts to reduce its merits. Some blame should be admittedby t he ve ry A rab be neficiaries be cause they d o not cherish t heir own l anguage s ince t hey reluctantly practice A rabic l iteraryexpressions a nd t erms i n e veryday s peech a nd m utualcommunications.

Complexity of language situation does not come out of it but outof irresponsibility towards the language. For a diverse and unequalledlanguage s ituation one c an no t e xpect t o be raised a bove a ll other scopes of collective ac tivities. I f there i s n o doubt t hat t he sciencedepends on harmony between political and economic courses, everyprediction connected with Arabic language situation is ungrateful.




306

Key words: Arab-Islamic c ulture, E uropean c ivilisation,

cultural exchange, l anguage situation, a ncient w isdoms, m odernsciences.



A. HAJR IĆ,Najstariji semitski jezik

305

Mr. Amrudin Hajrić,

viši asistent

NAJSTARIJI SEMITSKI JEZIK

SAŽETAK

Pogrešno je za bilo koji semitski jezik tvrditi da je upravo tojezik koji su koristili prvi Semiti. Prema našem mišljenju, može serazgovarati jedino o tome koji je od danas poznatih semitskih jezikanajbliži njima zajedničkoj prasemitskoj jezičkoj formi, a nikako oisticanju jednog o d n jih k ao jezika koji s u k oristili p rvi S emiti. Utom smislu, učenjaci su na osnovu dodirnih tačaka i zajedničkih

karakteristika s emitskih je zika p okušali formirati p redstavu oprasemitskom jeziku te na osnovu toga doći do odgovora koji mu jeod danas poznatih semitskih jezika najbliži. Pri tome je uočeno da searapski jezik odlikuje najvećim brojem zajedničkih karakteristika idodirnih tačaka, što ga preporučuje kao semitski jezik koji je unajvećoj mjeri sačuvao osobenosti zajedničkog prajezika, odnosnokao semitski jezik s najizvornijom tradicijom.

Ključne riječi: semitski, prasemitski, dodirne tačke,zajedničke karakteristike, razlike




306

UVOD

Sve r ase, narodi pa i poj edinci s kloni su i sticanju,opravdanom i li n eopravdanom, s voje ba štine i li n ekog njenogsegmenta u najvišem stepenu gradacije. Tako jedni tvrde da imajunajblistaviju prošlost ili da su iznjedrili najveći broj značajnihznanstvenih radnika, drugi kažu da su se kroz historiju pokazali kaonajhrabriji i najodvažniji narod, neki će reći da ispovijedajunajispravniju religiju a neki da se služe najstarijim pismom ili, pak,da imaju jezik s najdužom tradicijom.

Iščitavajući literaturu o semitskim jezicima, reklo bi se da jeto kod semitskih naroda najizraženije. Kao što je slučaj s dilemomoko prapostojbine semitskih naroda, u različitim pravcima su sekretala mišljenja i u vezi s ovim pitanjem. U tom smislu, može sereći da je broj tih mišljenja skor o srazmjeran broju da nasregistrovanih semitskih jezika. Tako će jedni tvrditi da je hebrejski

najstariji semitski jezik (ovoga mišljenja su i neki Arapi), drugi ćereći da je to akadski, odnosno asirsko-babilonski jezik, treći će bitimišljenja da je najstariji semitski jezik zapravo arapski, itd.

Međutim, predstavnici tih mišljenja zaboravljaju da su svispomenuti jezici „prešli“ jako dug put te da su prošli kroz različitefaze r azvoja pr ije ne go š to s u popr imili f orme koj e mi da naspoznajemo. O tuda j e po grešno z a bilo koji od nj ih t vrditi da je

upravo to jezik kojim su se koristili prvi Semiti te bi, prema našemmišljenju, prihvatljivo bilo razgovarati je dino o tome ko ji je oddanas poz natih semitskih jezika najbliži zajedničkoj prasemitskojjezičkoj formi, a nikako o isticanju jednog od njih kao jezika kojimsu se služili prvi Semiti.

U tom smislu, učenjaci su na osnovu dodirnih tačaka izajedničkih karakteristika semitskih jezika u domenu leksike(semantike) i određenih gramatičkih normi pokušali formiratipredstavu o prasemitskom jeziku te na osnovu toga doći doodgovora koji je u najvećoj mjeri sačuvao osobenosti zajedničkogaprajezika.




307

ZAJEDNIČKE KARAKTERISTIKE

SEMITSKIH JEZIKAIako ima učenjaka koji tvrde da nikada nije postojao jedan

semitski jezik te da su od početka Semiti koristili veći broj jezika,P0F

1P

mi smo ipak bliži mišljenju da je postojao jedan prasemitski jezik koji je bio zajednički svim semitskim narodima dok su živjeli najednom prostoru. Međutim, kad je iz određenih razlogaP1F

2P došlo do

njihovog raseljavanja i međusobnog udaljavanja, zajedničkiprasemitski jezik je u različitim semitskim grupacijama koje su senastanile na različitim područjima te pod utjecajem različitihdomicilnih naroda i njihovih jezika počeo poprimati različiteforme, koje su vremenom prerasle u čitav niz samostalnih imeđusobno različitih jezika. „Sve dok je jedna skupina jedinstvenai sve dok ž ivi na jednom prostoru i na istoj društvenoj ravni, njenjezik će ostati jedinstven i monolitan. Međutim, kad u toj skupini

dođe do određenih društvenih podjela ili raseljavanja nekih njenihbrojnijih grupacija, to će, naravno, utjecati na jedinstvo njenogjezika, pa će se taj jezik podijeliti na dijalekte od kojih će svaki bitisvojstven samo jednoj od tih grupacija.“P2F

3P

Malo je ve likih etničkih skupina čiji su jezici međusobnotoliko srodni kao u slučaju semitske skupine. Kod njih suustanovljene zajedničke karakteristike koje se ne mogu tretirati kaorezultat međusobnih utjecaja tokom zajedničke povijesti, već ihtreba po smatrati usvjetlu zajedničkog porijekla, što nedvojbeno

1 ` Ali ` Abdulwah id Wafi , Fiqh al-lu ġa , Nahda Mis r li al-tiba` a wa al-našr wa al-tawzi` , treće izdanje, Kairo 2004., str. 13. 2 Narodi s u s e u t o d oba pomjerali s a s vojih s taništa u glavnom u p otrazi z aboljim uvjetima za život. U tom kontekstu trebalo bi posmatrati i seobe semitskih

plemena. Tako neki autori navode da su se semitska plemena pomjerila sa svojihognjišta i uput ila ka dr ugim krajevima s vijeta nakon š to je v oda prodrla kr ozbranu kod Ma'riba te poplavila područja koja su ona nastanjivala. 3 ` Abdurrah ma n Ayyu b, Al-` arabiyya wa laha \a tuh a , Mata bi si\ ill al-` arab, Kairo 1968., str. 35.




308

ukazuje na to da su se ba štinici tih jezika n ekada sl užili i stim

jezikom.Zajedničko fonetskim sistemima svih jezika je posjedovanjevećeg broja konsonanata nego vokala. Međutim, to je u semitskimjezicima najizraženije imajući u vidu da se u njima konsonantimapridaje daleko veći značaj nego vokalima. Svi semitski jezici, sjedne strane, zanemaruju vokale (posebno u pisanju),P3F

4P tako da im je

vokalni s istem jako siromašan, dok, s druge strane, „pretjeruju“ uzanimanju i i nteresovanju z a k onsonante, pa i h ka rakterišebogatstvo k onsonanata koj i s e a rtikulišu u dubl je s mještenimdijelovima govornog aparata i kojih, uglavnom, u drugim jezicimanema. U vezi s tim, prvo treba spomenuti guturale, kao što sual-` ayn , al- g ayn , al-hamza , al-h a ' , al- ha' i al- ka ' , t e e mfatike,kao što sual- sa d , al- da d , al- ta' , al- za' i al-q a f , za koje većinaučenjaka smatra da su naslijeđeni od zajedničke prasemitskejezičke forme. „Za ar apski g lasovni si stem j etakođer tipičnopostojanje velikog zbira konsonanata koji se stvaraju u predjelu izamehkog ne pca ( velari, uvul ari, f aringali i gl otali). Ako im s epribroje s onanti, likvidi i di ftonzi, dobi ja s e skup s uglasnika ukomeje sačuvan nepromijenjen stari semitski konsonantizam, što oarapskom govori kao o srodniku koji je među semitskim jezicimanajbolje očuvao prasemitske glasove.“P4F

5P

Ne pos toji nijedan s emitski je zik u kojem ne na lazimo bar

jedan br oj ovih gl asova. T ako u hebrejskome j eziku, ka da s u upitanju grleni glasovi ili guturali, nedostaje glasal- ka ' , dok od tihšest glasova, koliko ih nalazimo u arapskome jeziku, u akadskomejeziku registrujemo pr isustvo s amo nj ih dva :al- ka ' i al-hamza .Od pet emfatičnih glasova, koje bilježi arapski jezik, slijedeća tri su

4 Izuzetak iz ovog pravila je etiopskigez jezik čiji se znakovni sistem sastoji od

182 kruta (nepromjenljiva) sloga koje čini jedan konsonant i jedan vokal(Ah mad Muh ammad Qaddu r, Mad k al il a fiqh al-lu g a al- ` arabiyya , Da r al -fikr, drugo izdanje, Damask 1999., str. 56.).5 Mehmed Kico,Arapska jezikoslovna znanost ... , Fakultet islamskih nauka,Sarajevo 2003., str. 169-170.




309

najpostojanija s obz irom na t o da s u pr isutni u s vim s emitskim

jezicima:al- sa d , al- ta' i al-q a f , dok s u preostala dva:al- da d ial- za' u j ednom br oju s emitskih j ezika i zloženi f onetskimpromjenama. T ako s e u he brejskom i a kadskome j eziku g lasal-sa d upotrebljavao i umjesto gl asovaal- da d i al- za' . Uaramejskome j eziku, pak, jedno vrijeme se um jesto glasaal- da d upotrebljavao gl asal-q a f , a k asnije i g lasal- ` ayn , što se smatrajednom od fonetskih promjena koj e j e jako t eško obj asniti iprotumačiti.P5F

6 Prema t ome, ukol iko pr ihvatimo da s u pr oblematizirani

glasovi naslijeđeni od zajedničkog prasemitskoga jezika, možemozak ljučiti da je arapski jezik njegov najvjerniji i najdosljednijinasljednik imajući u vidu da se, za razliku od ostalih semitskihjezika, odlikuje s vim on im gl asovima koj i s u karakterizirali s tarisemitski konsonantski sistem.

Kao n ešto š to je s vim s emitskim j ezicima u ranijem p eriodunjihovog postojanja bilo zajedničko nekinavode i to da su oni više biliskloni kraćim i veznicima koordinacije međusobno povezanimrečenicama te da su se duže i složenije rečenice u njima pojavile srazvojem i unapređivanjem mišljenja.P6F

7P Međutim, to je fenomen koji bi

se mogao dovesti u vezu s bilo kojim jezikom ili porodicom jezika.P7F

8P

6 Mah mu d Fahmi Hi\a zi , ` Ilm al-lu g a al- ` arabiyya ... , Da r g ar i b li al-tiba` a wa al-našr wa al-tawzi` , str. 140-142.7 Isti izvor (Hidžazi), str. 147.8 Iako postoji više različitih stavova u vezi s osnovom jezika, mi smo najbližiuvjerenju da je os nova je zika m išljenje. S t im u ve zi, mogli bi smo, np r.,zaključiti kako životinje ne govore ne zato što nemaju govorni aparat (i životinjeposjeduju organe od kojih se kod čovjeka sastoji govorni aparat), nego zato štonemaju šta da kažubudućida ne razmišljaju. Isto tako, ni mi sami nismo u stanjukazati mnogo u vezi s temama sa kojima se susrećemo po prvi put, odnosno o

temama o kojima prije nismo razmišljali. Na tom tragu, razvoj jezika se možedovesti u vezu s razvojem mišljenja. Naime, kad god mišljenje zabilježi iskorakenaprijed, pojave se pojmovi koji traže da ih se jezički materijalizuje i definiše.Na taj način, jezik biva leksički obogaćen te bilježi progres i razvoj. S dr ugestrane, nemoguće je da se mišljenje kreće ka napretku i progresu ukoliko ga ne




311

one u os talim semitskim jezicima s kojima on dijeli zajedničko

porijeklo.P9F

10

Zajedničko obilježje semitskih jezika je i tropadežnadeklinacija koja se, prema tome, smatra naslijeđem zajedničkeprasemitske jezičke forme. Pored arapskoga jezika, tropadežnadeklinacija je u potpunosti sačuvana i u starom akadskome jeziku,dok u ostalim se mitskim j ezicima, ka o što je etiopski, amharski,nabatejski i he brejski, određene sintaksičke ifleksijske pojavesvjedoče o svojevremenom pr isustvu i stog pa dežnog s istema i utim jezicima.P10F

11 „Posebno zanimljivo u vezi s f leksijom je to š to semitski

glagoli, por ed k onjugacije, imaju i de klinacijuu načinimasadašnjeg vremena. Specifična semitska fleksija, pored deklinacijeimeničkih kategorija riječi i konjugacije glagola, uključuje i deklinaciju glagola (i` r a b al-af `a l). Specifičnost se ogleda u tomešto glagolski načini, na istom principu razlikovanja padeža kodimenica i pr idjeva, svoje forme izražavaju pomoću različitihpadežnih oz naka. Indikativ ima oznaku identičnu oznacinominativa i menice i pr idjeva, a konj uktiv oz naku di jeli sakuzativom imenice i pridjeva. Ovakvom stanovištu se pridružuje ijedan od s avremenih j ezikoslovaca, A l-Haqil, tvrdećida s unominativ i akuzativ padeži zajednički imenima i gl agolima, agenitiv je svojstven samo imenima, jer umjesto genitiva glagoli u

jusivu imaju nul tnu pa dežnu oz naku. K ongruiranje nom inativa iakuzativa u imenima i glagolima jasno se potvrđuje na zivima zanačine:al-mud a ri ` al-marf u` (nominativni prezent -indikativ ) ial-mud a ri ` al-mans u b (akuzativni prezent -konjuktiv ).

Pošto se na glagolima formalno ne očituje oznaka genitiva, uprvi m ah bi s e m oglo pomisliti da j e genitiv rezervisan s amo z a

10

Israel Wilfinson,T a r ik al-lug a t al-s a miyya , Da r al-qalam, Bejrut 1980., str.14-15.11 Mah mu d Fahmi Hi\a zi , ` Ilm al-lu g a al- ` arabiyya ... , str. 144; Ah madMuh ammad Qaddu r, Mad k al il a fiqh al-lu g a al- ` arabiyya , Da r al-fikr, drugoizdanje, Damask 1999., str. 55.




312

imenske ka tegorije, odnosno dajusiv (al-mud a ri ` al- m a \ zum =

način s nultnom padežnom oznakom) nema ništ azajedničkosgenitivom. Međutim, očitovanje i genitiva na gl agolima, pr emanašem osjećaju, r azotkriva f onetsko pr avilo da s e nu ltna oz nakamijenja u ge nitivnuu slučajevima kad se skraćeni način glagola uritmičkom slogu izgovara s riječju koja slijedi, ukoliko započinjeasimilirajućom hamzom, kao u pr imjeruLam yakuni- lla ri nakafar u .“P11F

12 Kad j e u pi tanju br oj imena, i ako nj enih t ragova i ma i u

gr čkom, sanskritu, pa čak i u njemačkome jeziku, pored jednine imnožine, dvojina je, na prvome mjestu, obilježje semitskih jezika, stim da je u nekima od njih, kao što je sirski (sirjanski), hebrejski iaramejski, svedena na svega nekoliko riječi pod kojima se, npr.,podrazumijevaju parni di jelovi t ijela il i d vodijelni p redmeti(makaze, vaga itd.), za što se može okriviti kontakt sa ba štinicimajezika u kojima dvojine nema. Međutim, uprkos tome, širokaprimjena dvoj ine u a rapskom, a li i u ne kim drugim s emitskimjezicima u pr edislamskom pe riodu, ka o š to j e, npr ., a kadski iugaritski, govori u pr ilog pretpostavci da je ona bila zastupljena usvim semitskim jezicima te da je, shodno tome, arapski jezik i uovom slučaju najvjerniji nasljednik zajedničkoga prasemitskogjezika. P ored dvoj ine, svim semitskim jezicima je zajedničko igrađenje pravilne množine dodavanjem određenih nastavaka

muškog i ž enskog r oda, s t im da s e od j ednog do dr ugog jezikarazlikuje konsonantski i vokalni sastav nastavaka, dok je nepravilnamnožina, koja se gradi promjenom strukture riječi u jednini, odsvih semitskih jezika svojstvena samo arapskom i et iopskomejeziku.

Svi semitski jezici u dobroj mjeri dijele i zajedničku leksiku.Tu se uglavnom podrazumijevaju riječi i izrazi kojima se imenujudijelovi tijela, biljke, životinje, prirodne pojave, članovi porodice,brojevi, zamjenice i neki gl agoli.P12F

13P Nadalje, z a r azliku o d ne kih

12 Mehmed Kico,Arapska jezikoslovna znanost ... , str. 171-172.13 ` Ali ` Abdulwah id Wafi , Fiqh al-lu ġa , str. 17.




313

jezika koj i, por ed m uškog i ž enskog, r azlikuju i s rednji r od,

semitskim jezicima su svojstvena samo prva dva roda.Spomenut ćemo još i to da većina semitskih jezika poznajesamo dva glagolska vremena:al-m adi , pod kojim se podrazumijevaprošlo vrijeme, ial-mu da ri ` , pod kojim se podrazumijeva sadašnjei buduće vrijeme te imperativ.P13F

14P Međutim, neki učenjaci se ne slažu s

ovom podjelom naglašavajući daal-mu da ri ` nekada ukazuje i naprošlo vrijeme, kao što je, npr.,slučaj s trajnim prošlim vremenom teda, s druge strane,al-m adi nekada ukazuje na s adašnje, odnosnobuduće vrijeme, kao što je, npr., slučaj s kondicionalnimrečenicama.P14F15

P Neki su, pak, semitski jezici, kao što je, npr., akadski, razvili

sistem glagolskih vremena tako da u tom smislu baštine veći brojparadigmi i obl ika. O vdje j oš t reba na glasiti i t o d a, pr emaprevladavajućem mišljenju, sistemi glagolskih vremena u različitimsemitskim j ezicima ne odražavaju ono š to j e u ve zi s t im bi losvojstveno njihovoj zajedničkoj prasemitskoj jezičkoj formi.P15F

16P Među semitskim jezicima, naravno, postoje i određene

razlike. Jedna od najznačajnijih među njima je razlika udeterminaciji (određivanju). Naime, dok u nekim semitskimjezicima, kao što su asirski, babilonski i abesinski, nema nikakvogodređenog člana, u drugim jezicima iz te skupine za to postojerazličita rješenja. Tako se u hebrejskome jeziku, kao što je to bio

slučaj i u nekim izumrlim arapskim dijalektima (semudskom ilihjanidskom), u funkciji određenog člana koristi harf al-h a` i tona početku riječi. S druge strane, sabejski i drugi južnoarabljanskidijalekti u tu svrhu koriste harf al-n u n, s tim da ga dodaju na krajuriječi. Na istom položaju, dakle na kraju riječi, određeni član seupotrebljava i u sirskom ( sirjanskom) j eziku, s t im da j e u ovo mslučaju u funkciji određenog člana harf al-v a v. Za razliku od svihnavedenih, u a rapskome j eziku s e u f unkciji određenog člana

14 Isti izvor.15 Ah mad Muh ammad Qaddu r, Mad k al il a fiqh al-lu g a al- ` arabiyya , str. 54.16 Mah mu d Fahmi Hi\a zi , ` Ilm al-lu g a al- ` arabiyya ... , str. 146.




314

koristi kombinacija od dva harfaal-hamza i al-l a m, i to na početku

riječi.P16F

17

Prema svemu navedenom, može se zaključiti da je međujezicima koji se da nas nazivajusemitskim osobenosti zajedničkogprajezika u najvećoj mjeri sačuvao arapski. „Orijentalisti tvrde daje obilježja prasemitskoga jezika arapski jezik sačuvao u mjerivećoj nego što je to slučaj s drugim semitskim jezicima. Tako se onodlikuje glasovima kojih u drugim semitskim jezicima nema, zatimpotpunim s istemom f leksije, m nogim obl icima ne pravilnihmnožina i drugim jezičkim pojavama za koje učenjaci smatraju dasu o dlikovale pr asemitski j ezik iz kojeg su se r azvili sv i na madanas poznati semitski jezici.“P17F

18 „Različite studije koje su se bavile proučavanjem jezika

nastalih u a rapskoj prapostojbini u predislamskom periodu jasno isa sigurnošću ukazuju na to da je među njima arapskijezik najrazvijeniji i najukorjenjeniji u prošlosti.“P18F

19P

Međutim, uprkos svemu, do sada pronađeni tragoviarapskoga j ezika no vijeg s u datuma od danas poz natih t ragovaostalih s emitskih j ezika. T ako, npr ., dok najstariji t rag a kadskogjezika d atira iz trećeg m ilenija p. n.e., na jstariji t rag he brejskogajezika iz drugog milenija p.n.e., najstariji trag feničanskoga jezika skraja drugog, odnosno početka prvog milenija p.n.e., te najstariji tragaramejskoga jezika iz prvog milenija p.n.e., dotle najstariji (do sada

pronađeni) trag arapskoga jezika potječe tek iz prvog stoljeća p.n.e.P19F

20

17 | awa d ` Ali , T a r ik al- ` arab qabla al-isl a m, str. 1956.18 Ibr a hi m Ani s, F i al-laha \a t al- ` arabiyya , Maktaba al-anglo al-mis riyya,deveto izdanje, Kairo 1995., str. 33.19 Anwar al-| indi , Al-Fus h a lu g a al-Qur' a n, Da r al-kita b al-lubna ni iMaktaba al-madrasa, Bejrut 1982.,str. 22.20 ` Ali ` Abdulwah id Wa f i , Fiqh al-lu g a ..., str. 78-79. Međutim, Mah mu d

Fahmi Hi\a zi kaže da se u većini semudskih natpisa, koji se ubrajaju međusjevernoarabljanske ili natpise pisane jednim od izumrlih arapskih dijalekata, nespominju nikakvi značajniji događaji na osnovu kojih bi bilo moguće utvrditidatum njihovog nastanka. Jedino je siguran i pouzdan datum jednog semudskognatpisa k oji j e, u v remenskom po gledu, pa ralelan s nabatejskim n atpisom.




315

ZAKLJUČAK

Za razliku od učenjaka koji tvrde da nikada nije postojaojedan semitski jezik te da su od početka Semiti koristili veći brojjezika, mi smo bliži mišljenju da je postojao jedan svim semitskimnarodima zajedničkiprasemitski jezik . Tako j e, prema na šemmišljenju, bi lo s ve dok s u ž ivjeli na j ednom prostoru, a kada j e,najvjerovatnije zbog osiguravanja boljih uv jeta za život, došlo donjihovog raseljavanja i međusobnog udaljavanja, zajedničkiprasemitski jezik je u različitim semitskim grupacijama koje su senastanile na različitim područjima te pod utjecajem različitihdomicilnih naroda i njihovih jezika počeo poprimati različiteforme, koj e s u vr emenom prerasle u čitav niz samostalnih imeđusobno različitih jezika.

Kao što je slučaj s dilemom oko prapostojbine semitskihnaroda, kasnije su se u različitim pravcima počela kretati mišljenja

i u vezi s temom našeg rada, tako da je epitet najstarijeg semitskogjezika pr ipisivan got ovo s vim, ka ko i zumrlim, t ako i o nim j ošaktualnim semitskim jezicima.

Međutim, treba imati u vidu da svi semitski jezici bilježe jakodugu hi storiju t e da s u „ prešli“ j ako dug put pr ije ne go š to s upoprimili f orme koje mi danas poz najemo. O tuda je pogrešno zabilo koj i od nj ih tvrditi da j e n ajstariji, odnos no da j e up ravo t o

jezik koj i su koristili pr vi S emiti. Prema na šem mišljenju,prihvatljivo je razgovarati jedino o tome koji je od danas poznatihsemitskih jezika najbliži zajedničkoj prasemitskoj jezičkoj formi. Uvezi s tim, formirajući predstavu o prasemitskom jeziku te

Naime, i jedan i drugi datiraju iz 162. godine nakon raspada nabatejske državekoji se desio 105. godine nakon rođenja Isaa, a.s., što bi značilo da taj semudski

natpis da tira iz 267. go dine. S dr ugestrane, neki se učenjaci u utvrđivanjudatuma nastanka semudskih natpisa rukovode oblikom slova kojim su zapisanizato što su po obliku međusobno slična slova, po svemu sudeći, produkt istogvremenskog okvira i o brnuto. P rema tom kr iteriju, na jstariji s emudski na tpisidatiraju iz petog stoljeća p.n.e. (` Ilm al-lu g a al- ` arabiyya ... , str. 219).




316

upoređujući međusobno sve danas poznate semitske jezike, uočeno

je da se arapski jezik odlikuje najvećim brojem zajedničkihkarakteristika i dodir nih tačaka, što ga preporučujekao jezik koji jeu najvećoj mjeri sačuvao osobenosti zajedničkog prajezika.

Imajući u vidu navedeno, kao i mišljenje prema kojem searapski jezik formirao i razvijao u prapostojbini semitskih naroda,može se prihvatiti zaključak da je arapski jezik sistem snajizvornijom tradicijommeđu očuvanim semitskim jezicima.




317

LITERATURA

1.

` Ali , | awa d: T a r ik al- ` arab qabla al-isl a m, bez mjesta igodine izdanja.

2.

Ani s, Ibr a hi m: F i al-laha \a t al- ` arabiyya , Maktaba al-anglo al-mis riyya, deveto izdanje, Kairo 1995.

3. Ayyu b, Abdurrah ma n: Al-` arabiyya wa laha \a tuh a ,Mata bi si\ ill al- arab, Kairo 1968.4.

| indi (al-), Anwar:Al-Fus h a lu g a al-Qur' a n, D a r al -kita b al-lubna ni i Maktaba al-madrasa, Bejrut 1982.

5.

Hi\a zi , Mah mu d F ahmi : ` Ilm al-lu g a al- ` arabiyya ... ,Da r g ar i b li a l-tiba` a w a al -našr w a al -tawzi`, bezmjesta i godine izdanja.

6.

Kico, M ehmed:Arapska jezikoslovna znanost ... , F akultetislamskih nauka, Sarajevo 2003.

7.

Qaddu r, Ah mad Muh ammad:Mad k al il a fiqh al-lu g a al-` arabiyya , Da r al-fikr, drugo izdanje, Damask 1999.

8.

Sa lih (as -), Subhi : Dir a sa t f i fiqh al-lu g a , Da r al- ilmli al-mala yi n, jedanaesto izdanje, Bejrut 1986.

9.

Wafi ,` Ali ` Abdulwah id: Fiqh al-lu ġa , N ahda Mis r lial-tiba` a w a al -našr w a al -tawzi` , treće izdanje, Kairo

2004.10. Wilfinson, Israel:T a r ik al-lug a t al-s a miyya , D a r al -qalam, Bejrut 1980.




318

د.م ع ا س م ل ا رس د م ل ا ، ش ت ي ر ي

م د ق أ ية م ا س ة غ ل

خص ل م ل ا

ل ئ ا و أل ا ن يو م ا س ل ا ا ه م د خ ت س ي ن ا ك ي م ا س ة غ يل أ ر ا ب ت ع ا ،.ئ ا ن ي أ ر ي ف و ل ا ؤ س ل ا ى: "ن ل و أل ا ية م ا س ل ا ة غ ل ل ا ن م ية م ا س ة غ ل ب ر ق أ ي س"ه ي ل و ،:ي" ه ا ؟ م ل ئ ا و أل ا ن يو م ا س ل ا ا ه م د خ ت يس م ا س ة غ ل"ل و ا ح ، د د ص ل ا ا ذ ه ب و

ن ي و ك ت ية م ا س ل ا ت ا غ ل ل ة ك ر ت ش م ل ا تص ال ا ط ا ق ن س ا س

ل ا ؤ س ل ا ك ل ذ ى ل ع ب ا و ج ل ا يى م ا س ل ا ة ظ.غ ح لو د ق فئ ا ص خ ل ا ك ل ت ن م د د ع ي ب ر ع ل ا نة ،أ ل ا تص ال ا ط ا ق ن و ة ك ر ت ش م ل ا ص

ي أ ، ة ك ر ت ش م ل ما أل ا ة غ ل ص ئ ا ص خ ن م د د ع ير م ا س ة غ ل ما مث ا ر ت ل ص آ يب م ا س .ة

ية س ا س أل ا ت:ت ا ف ال ت خ ا ، ة ك ر ت ش م ل ا ص ئ ا ص تخ ال ا ط ا ق ن ، ي م ا س




319

Amrudin Hajrić, M.A., senior assistant

THE OLDEST SEMITIC LANGUAGE

SUMMARY

To assert t hat any of S emitic l anguage i s t he one t hat w as

spoken by t he old Semites is faulty. According to our opinion wecan discuss only which of contemporary known Semitic languagesis the closest to the then proto-Semitic language form, and we cannot poi nt o ut a ny of t hem a s t he l anguage t hat w as us ed by t heancient S emites. In that sens e, the schol ars on the ba sis of t hecommon characteristics of the Semitic languages have tried to forman i dea a bout t heproto-Semitic language and o n t he ba sis of i tcome to the conclusion which of contemporary Semitic languagesis closest to it. They have noticed that Arabic more than any other language, has prese rved the m ost of t he co mmon characteristicswhat a pproves i t as a S emitic l anguage w ith the m ost or iginaltradition.

Key words:Semitic, proto-Semitic, common characteristics,points of contact, differences,



M. DIZDAREVIĆ, Valter Skot u kritici...

319

Dr. Murat Dizdarević,

vanredni profesor

VALTER SKOT U KRITICI NA SRPSKOM,HRVATSKOM I BOSANSKOM JEZIKU

SAŽETAK

Valter S kot (W alter S cott, 1771.-1832.), j edan o dnajpoznatijih britanskih romanopisaca i rodonačelnik engleskog istorijskog romana, bio je još z a života, za razliku od njegovihsavremenika, opš te po znat i ve oma popul aran š irom Evrope,Australije i S jeverne A merike. Njegovi hi storijski rom ani,predstavljaju klasična remek djela kako englesk,tako i š kotskeknjiževnosti.

Ovaj rad predstavlja pokušaj prikaza recepcije Valtera Skotakao r omanopisca na pr ostorima bos anskog, s rpskog i hr vatskogjezičkog područja od prvih spomena njegovog imena i osvrta nanjegova djela pa sve do početka Drugog svjetskog rata.

U r azdoblju od s koro j ednog vi jeka o S kotu j e obj avljenosamo dvadesetak na pisa. No, bez obz ira na t ako mali br oj, t rebanaglasiti da s u s koro s vi oni i sticali S kotov dopr inos r azvojuistorijskog r omana ka o ž anra i nj egov u ticaj na e vropskeromanopisce.




320

Ključne riječi: Književnost, poe zija, r oman, r omanopisac,

romantizam, likovi, istorija, časopis, novine, kritika, kritičar.Ime V altera S kota s pominjano j e kod na s j oš z a nj egovaživota. Kod Srba ga prvi spominje Jovan Stević još 1828., četirigod. prije piščeve smrti, a već sljedeće god. i Vuk Karadžić usvojoj r aspravi „Građa za lep srpski roman“. Skotova djelapoznavao je dobar dio naših realista, a nekima je i kao uzor služio.P0F

1 Kod H rvata j e V alter Skot pr vi p ut „ u t isku spomenut“ u

zagrebačkimNarodnim novinama1837. god. u koj ima a nonimnipisac ka že kako u „ Carigradu pr ipadnici vi ših s taleža got ovoredovito govore engleski i francuski, a tko želi biti čovjek XIXstoljeća, taj mora poznavati Byrona, Waltera Scotta iShateaubrianda“.P1F

2 Prvi pravi prikaz Skotovog s tvaralaštva nalazimo u Š erovoj

Opštoj istoriji književnostiiz 1874. g od.. Skot je u Š erovoj istorijiprikazan kao pisac istorijskih djela, a takođe i kao pisac nekolikoliterarnih biografija. Za prikaz njegove romaneskne prakse ostalo jenešto vi še od t ri s trane. A utor s e pr ije t ogaosvrće na Skotovpjesnički opus i u sada već pomalo arhaičnom prevodu StojanaNovakovića kaže:

Prva sf era Skotova bil a j e i o stala eps ka, i pošto je sv ojpripovedački dar osvedočio u junačkim epopejama, valjalo jeda ga još u većoj meri osvedoči u obliku romana. Pevajućibalade omileo je svom narodu; pišući romane omileo je svimobrazovanim l judima na zem lji. Dobro uvi devši d a s u seistrle dotadašnje obične stihije, upotrebljavane u romanu, onje s tvorio suvremeni is torijsjki ro man, i os tao je u toj v rstikao ugled još do sada nenadmašan, jer je on umeo da na polju

1 Više o tome u: Enciklopedija Jugoslavije, Knjiga 3. Zagreb, JLZ, str. 247.2 Citirano prema: Rudolf Filipović,Englesko-hrvatske književne veze,Zagreb,Liber 1972, str. 55.




321

istorije r azvije s ve bolje s trane vi teškog, ž ivopisnog

porodičnog i humorističkog romana.P2F

3

Šer se ne upušta ni u kakve pojedinačne analize Skotovihdjela već samo pokušava da ukaže na nešto što„nijedan odocenilaca S kotovih ni je dovol jno j asno na vi dik i zneo“, a t o j e„humoristički, narodu prijateljski duh“ koji izbija iz Skotovihromana. O tome Šer dalje kaže:

On je na svaki način pesnik lordova i vitezova, ali isto tako i

pesnik seljaka, vojnika, zanatlija i prosjaka. Istina je on veransvojim a ristokratsko-političkim nazorima; on uvek veštoudesi da se za njegove skitnice najposle nađe odlično pleme ibogato nasledstvo; oni se uvek malo pomalo penju po lestvicisreće, i prispevši navrh pružaju r uku i zabranoj da mi, nenanoseći joj sramotnu poviku da se udaje za kojekoga.P3F

4P

No, mora se ovdje naglasiti da Šer ističe kako Skot, uprkostim svojim aristokratsko-političkim nazorima, slika narod „bojamaistinito pesničkim“ i da slike i likovi koji potiču iz naroda nimalone z aostaju „ iza g lavnih vi teških j unaka, ni po duhu ni ponaravstvenoj lepoti, ni po hrabrosti ni po vrednosti“ i da ih ponekadčak nadmašuju i zasjenjuju. Najveća vrijednost Skotovih romana,po Šerovom mišljenju, i leži baš u tim likovima iz naroda.

Skoro de ceniju i po n akon Š eroveIstorije pojavio s e pr vi„osvrt“ na da djelo Valtera Skota. ZagrebačkaSmotraje 1887. god.objavila og led Franje C irakija pod naslovom „Engleski r oman odgod. 1880.“ Na početku članka autor kaže da su „prvom polovicomnašega stoljeća cvjetali velikani englezke knjige“ i u tom kontekstuspominje Skota i ističe njegovu „historičnu“ vrijednost.P4F

5P

3 Scherr, Johan. Dr Jov. ŠeraOpšta istorija književnosti. S IV nemačkog izdanja

preveo Stojan Novaković. Knj. III.Germanski narodi. Državna štamparija,Beograd, 1874. str. 121. (Ovaj citat, kao i svi sljedeći, pisani ekavicom, izvornosu navedeni radi autentičnosti.)4 Ibid , str. 122.5 F. Ciraki, Englezki roman od god.1880.,Smotra, Zagreb, 1/1887, br. 1, str. 38.




322

Pet godina kasnije beogradski listVidelo donosi jedan članak

anonimnog autora pod na slovom „ Dnevnik Valtera Skota“. T o j e,ustvari, komentar A. Barina, objavljen u francuskom časopisuJournal des Debats. Članak je sastavljen iz niza anegdota o Skotukao čovjeku, a manje o njemu kao književniku. Interesantno jenavesti šta Skot misli o sebi, odnosno o načinu pisanja svojih djela.On kaže:

Ja s e s amo t rudim da ono š to na pišem bud e z abavno izanimljivo, a ostalo ostavljam sudbini. Volim da čitam kritikeu kojima se kaže da su neka mesta pažljivije izrađena, iakosam i h j a pisao i sto ona ko brzo kao i os tala, i ako nikad n epročitam šta sam napisao.Takav je način, naravno, opasan; jato priznajem, ali ne mogu drukčije. Kad radim polako čini mise da mi nedostaje sunca i da delo postaje hladno i ukočeno.P5F

6P

ZagrebačkiVienac 1898. god., obavještava čitaoce da je

prošle god. u Engleskoj i zašlo v iše izdanja Skotovih dj ela, a li s aiznenađenjem primjećuje da „što većma odmiče dan autorovesmrti, t o v iše r aste s lava nj egova imena i nj egovih r omana“, t ezaključuje da je kod Hrvata ovaj „škoćanski pisac“ kojega mora daprouči svaki engleski gentlemen, ako neće da mu naobrazba budenepotpuna (samo) literani pojam, pisac prošlosti, kojega svak trebapo imenu da pozna, ali kojega nitko ne čita, a u Engleskoj raste oddana na dan broj kupaca njegovih „staromodnih“ romana!P6F

7P

S ovim zaključkom se ne možemo složiti, jer je utvrđeno daje Skot, u vrijeme pisanja ovoga Dukatovog članka, bio omiljenalektira mnogih srpskih i hrvatskih književnika. Mora se, međutim,priznati da su ga mogli čitati samo oni koji su znali engleski jezik ili neke druge jezike, jer prevoda na naše jezike nije bilo.

Prvi prevod nekog S kotovog dj ela pojavio s e t ek 1900 . god.Bio je to romanAjvanho u prevodu Čede A. Petrovića, a u izdanjuSrpske knj iževne z adruge. U z pr evod j e o bjavljen i d osta o pširan6 D-a., Dnevnik Valtera Skota,Videlo, 13/1892, 113, 3.7 V. Dukat, Sitne književne vijesti,Vienac, 30/1898,br. 4, str. 62.




323

predgovor, više biografija pisca nego kritički osvrt na njegovo

djelo.P7F

8P

No, uporedo sa ovim informacijama čitalac dobija i drugekoje se tiču Skota kao književnika. Petrović hronološki prikazujerazvojni put Valtera Skota počev odNarodne minstrelske poeziješkotskih graničara preko Pjesme posljednjeg Minstrelado Veverlija1814. god. i ističe da su ga čitaoci odmah prihvatili kao„velikog nepoznatog“ jer je on svoja djela pisao pod pseudonimom.

A što se same kritike tiče, nje je sasvim malo, jer autor predgovora sam priznaje da „nije kompetentan za tu vrstu posla“.P8F

9P

Pa i pored toga Petrović na jednom mjestu kaže da su sva Skotovadjela “ponajviše opisi događaja iz istorije Škotske“, te da je pisacskoro uvijek na strani „bednih i potištenih“, čime ga i nesvjesnoproglašava i socijalnim piscem. Govoreći o Skotovim likovima, onkaže: da s u skoro s vi oni “ radnici u j avnosti, i da u kol iko r adepribližnije n jegovim idealima, u t oliko su mu draži; ali u svakomslučaju verno prikazani“.P9F10P Malo dalje, međutim, autor upada ukontradikciju jer, parafrazirajući Karlajlovo mišljenje o Skotovimlikovima, kaže da mu „karakteri u romanima nisu živa stvorenja,nego s amo ne što m askirani automati; ( te) d a mu os obito ž enskilikovi i spadaju slabi“. Uprkos tome, Petrović se opet poziva naHatona koji kaže da će Skotovi istorijski karakteri „živeti večito u

8 Tako između ostalog saznajemo da je pisac u djetinjstvu bio „vrlo mila pojava“i da su ga boljeli zubi. Zatim, da se kao mlad advokat prvi put zaljubio, ali i da seubrzo oženio s jednom bogatom Francuskinjom, da zamalo nije došlo do dvobojaizmeđu njega i jednog „đenerala“, da je svoga brata koji se „u Inđiji (sic)pokazao kukavicom“, zvao rođakom, da je pripadao torijevcima, da ga je dogroba boljelo što je jedno prilik om otjeran sa političke govornice zvižducima ipovicima, itd, itd.9

Petrović sam kaže da se „za biografiju i sve ono što je ovde izašlo, služiopoglavito d elomScott by R. H. Hutton, London, 1897., jednom iz niza knjigapod zajedničkim naslovomEnglish Men of Letters“.10 Valter Skot,Ajvanho, Preveo Čed. A. Petrović, Beograd, 1900., Predgovor, str.XII.




324

engleskoj knj iževnosti, pored Šekspirovih Džona, Ričarda i

Henrija“.P10F

11

Petrović ističe da je romanAjvanho jedan od najboljihSkotovih romana, te da je zbog toga i najčešće prevođeno njegovodjelo. On ističe da je Skot ovim djelom „ostavio užu istorijuŠkotske“ i vratio se u dublju prošlost,

U doba pos tanka ovog naroda, u o no doba kada s e s tapahusrećno u jedan narod pokoreni Sasi i pobednici Normani. Toje bilo doba trećeg krstaškog rata, kr ajem dva naestogastoleća, kada je naš Nemanja u svojem slavnom gradu Nišučastio i ispraćao Barbarosu, cara nemačkoga i njegove krstašena daleki put za oslobađanje Hristova groba, kamo su išli kaosaveznici F ilipa A nžujskog, kr alja f rancuskoga iRičardaLavljeg Srca, kralja engleskoga. Engleska je tada bila kao iSrbija, pre stočarska nego zemljoradnička država.P11F

12P

Iz sljedećeg napisa, koji ustvari predstavlja prikaz ovog istogprevoda romanaAjvanho, saznajemo da je ovo djelo tek sada „prviput stupilo u s rpsku književnost, te da od S kota nije ništa više dotada pr evedeno. A nonimni a utor p rikaza da lje pi še da S kot „ poopštem glasu kritike važi kao jedan među najboljim piscimaistorijskih romana“ i dodaje:

Prevod ovakve knjige je od velike vrednosti po nas Srbe i po

naše nacionalne zadaće. Istorijski roman jeste najboljivaspitač patriotskih osećanja. On je najprijatnija lektira zaomladinu i za šire čitalačke krugove.(...) Is torijski rom anrazvija i pitomi lepa osećanja, izoštrava karakter i junaštvo,budi nacionalnu svest i stvara jak interes za prošlošću.P12F

13P

11 Ibid ., str. XIII.12 Ibid ., str. XIV.13 Anonim,Ajvanho, Istoriski roman Valtera Skota, s engleskog preveo ČedaPetrović, prof. Beograd, 1900 XVII i 478., Učitelj, 290/1900/01, br.8, str. 686-87.




325

Anonimni autor ne ulazi u dublju analizu djela već samo kaže

da „pojedine slike, karakteri, događaji, lica, zapleti i tipovi činejedno bujno šarenilo, koje i čini lepotu i osobinu istorijsk ogromana“, pa dodaje:

Pred vama se kao u panorami pojavljuju sve slike ondašnjegživota. Tu vam j e hrabri st arosedelac, koji j e sav životposvetio slavi svoga roda, tu besni osvajači, baroni lakomi nasva uživanja, bez obzira na čast i poštovanje porodičnesvetinje. Tu su vam njini razbojnički zamci i gostoljubivistarosedelački domovi, tu Jevreji zelenaši i jevrejske lekarice,tu krstaški vitezovi i njini saracenski paževi, tu mučeništva upodrumima i spališta, tu razni hrišćanski redovi, tu turniri idvoboji, tu bi tke i op sade, tu j auci, s uze, rušenje kul a izidova, očajanje i ubistva i na kraju mir i veselje i – svadba.P13F

14

Prikazivač se na kraju osvrće i na sami prevod, za koji kaže

da j e pr eveden „ lepimjezikom“ te ovu knjigu toplo preporučujesvima, a naročito seoskim učiteljima koji bi je, kako kaže, „mogličitati narodu, ali sa izvesnim tumačenjima“.

Početkom 1901. god. zagrebačkeNarodne novinedonijele sučlanak na tri stranepod na slovom „ Završetak viktorijanske e re“.Profesor V ladoje D ukat u ovoj k ratkoj p anorami knj iževnostiovoga pe rioda pom inje S kota i ka o pj esnika p a ka že da s u pr ve

decenije to ga vi jeka o bilježili p jesnici B ajron i S kot. A š to seromana tiče „onako kako ga je Walter Scott preporodio bez sumnjese na jbujnije r azvio za vlade kraljice Viktorije“, zaključujeDukat.P14F15

I sljedeći napis o Skotu je iz pera istog autora. On je, naime,u s vojojČitanci cijelo j edno pogl avlje pos vetio V alteru Skotu.Dukat ističe da je Skot napisao dvadeset i devet romana, ali seosvrće samo na neke. Prijesvih o n s pominje r omanVejverli ukojemu se opisuje ustanak u Škotskoj 1745., koji ga je, kako kaže,14 Ibid ., str.687.15 Vladoje Dukat, „Završetak viktorijanske ere“,Narodne novine, 57/1901., 30.1.




326

„učinio ljubimcem čitaće publike“, zatimAjvanho, u koj em „crta

viteški život“,Kventin Darvard , koji prikazuje „doba Ljudevita XI,kralja f rancuskoga“,Kenilvort , „doba kral jice Elizabete“, a ondaGaja Maneringa, Roba Roja i Lamermursku nevjestu, koji su, ponjegovom mišljenju, „ dubokim p atosom z adahnuti“. N a kr ajuspominjeStarinara u kojemu pisac „crta prilike svoga vremena“ igdje Skotov humor najbolje dolazi do izražaja.

Kao što se vidi iz ovih nekoliko primjera, autor se ne upušta udublju analizu, nego samo daje osnovne osobine djela i Skota kaoknjiževnika, pa kaže:

Skot koji je historičkom romanu pribavio njegovo odličnomjesto, ističe se bujnom maštom, i pjesničkim poletom, paumije da dovodi pred oči čitaočeve žive i šarene slike prošlihvjekova. Pripovjedanje mu teče glatko i ugodno, a prožeto jeizobila vedrim humorom piščevim. Slabiji je Skot u crtanjukaraktera; lica njegovih romana obično su ljudi m odarenakova, pa se načela njihova ne slažu vazda sa načelimavremana u koje ih postavlja ruka piščeva.P15F

16P

Isti autor je S kotu pos vetio m nogo vi še pr ostora u s vojojknjiziSlike iz povijesti engleske književnosti, ali ni ova j napis odskoro dvanaest strana nije mnogo bolji od pr ethodnog, ili ne bar uonom dijelu koji se tiče predmeta našeg proučavanja, tj. Skota kao

romanopisca.Dukat kaže da se Skot romanom počeo baviti još 1805. god.,te da mu se ponovo vratio kada je shvatio da se u poeziji ne možemjeriti sa Bajronom, što je ošteprihvaćeno mišljenje. Bio je tonjegov r omanVejverli, koj im j e Skot pos tigao ve liki us pjeh inakon kojeg je napisao još dvaderset osam romana. Po Dukatovommišljenju to i „ nije h istorijski roman jer s e u njemu crtaju zgodekojih su se stariji ljudi još dobro sjećali“ u vrijeme kad je roman

16 Vladoje D ukat,Čitanka iz englesko-američke i skandinavske književnosti,Naklada kr. hrv.- slav.- dalm. zemaljske vlade, Zagreb, 1903. str. 39. (U daljemtekstu:Čitanka)




327

izašao nekih sedamdeset godina nakon stvarne stjuartovske pobune

iz 1745. go d. Autor zatim hronološkim r edom spominje još nekeromane od koj ih izdvajaSrce Midlodijana, koji se „za sniva nazbiljskoj zgodi,“ a od l ikova izdvaja Džini Dins koju Dukat nazivaimenom Ivana te kaže da je njen lik pravljen prema stvarnoj osobizvanoj Jelena Walker. (Kod Dukata su sva iomena „pohrvaćena,“ aprezimena pisana izvorno.)

Od ostalih Skotovih romana Dukat se posebno osvrće samona Ajvanhokao na jbolji, pa na kon one i ste pa rafraze i zČitanke dodaje:

Vrijednost „Ivanhoea“ razabira se prije svega u tome, što jeuprkos tamnom i mračnom vremenu, u koje je smještenanjegova radnja, hi storijski kol orit vr lodobro pogođen.Opreka među romanskim i germanskim plemenom,potištenost S aksonaca i ohol ost Normana t ako j e v ještoistaknuta d a na m ž ivo predočuje dvjestogodišnje trvenjeizmeđu dva naroda.P16F17

Dukat lijepo uočava Skotovu sposobnost da svako djelo obojilokalnim k oloritom t e da j e S kot s voje i skustvao ba vljenjapoezijom znao da prenese i u roman. Autor zatim ističe „realističkuvrijednost njegovih slika građanskog društva“ koje su date utipičnim predstavnicima toga društva, ali mu isto tako zamjera što

je bi o slab ps iholog te „ nije um io z aviriti u duš evni životmodernoga čovjeka“, nego je dobar bio samo kad je slikaopsihologiju mase, t j.samo ka d bi m u t aj „ pojedinac pr edstavljaorod, pleme ili narod“. Dukat, takođe, kao negativnu stranu Skotoveproze ističe da su mu „opisi krajeva često dugački, a razgovoričesto vrlo dosadni“. Na kraju Dukat podvlači da je Skot, i poredovih ne dostataka, služio ka o uz or m nogim r omansijerima š iromEvrope pa i Hrvatske (Šenoa, Kukuljević, Bogović).

17 V. Du kat,Slike iz povijesti engleske književnosti, M atica h rvatska, Z agreb,1904., str. 135.




328

Srpski kn jiževni g lasnik j e 1 908. god. dva puta donos io

bilješku o S kotovom prevodu „Hasanaginice“. Bilješke se nebitnorazlikuju, a a nonimni a utor, koj i s e pot pisao s a N ., ustvariobavještava čitaoce da je Vojislav M. Jovanović objavio ulondonskom časopisu The Athenaeum, (br.4219, sept.1908.) članak o Skotovom prevodu ove naše pjesme. Ta bilješka predstavlja jošjedan pokušaj da se zatureni prevod pronađe.P17F

18 SarajevskiŠkolski vjesnik objavio je u tri nastavka članak

„Omladinska literatura u Engleskoj“. Autor je F. Delattre, a članak je, iz francuskog časopisaRevue pedagogique, pr evela E laKranjčević. Iz samog naslova može se zaključiti da je ovdje autorazanimala samo jedna strana Skotove romansijerske produkcije. Onna primjeru romanaAjvanhopokazuje da

mladog čitaoca najviše privlači tragična melodrama, koja sezbiva u daleko mračno doba; svi junaci ovog romana,nestašni C edrik, ok rutni i r askalašni kom andant B rian deBois G uilbert, pa ond a progna ni R ebecca i I saac, l udak Wamba, svi personificiraju u očima djece brutalnu veličinuprošlosti.P18F

19

Dvije god. kasnije, pojavio se u beogradskomDnevnom listu,1911., članak autora D. K., pisan povodom stogodišnjice rođenjaizvjesne gospođe Drev koja je u mladosti poznavala Skota kada je

bio na vrhuncu slave. Govoreći o velikoj popularnosti ValteraSkota, autor ističe da su ljudi „decu krštavali imenima iz romanaSkotovih“ i dodaje:

18 Vojislav .M. Jovanović (1884-1968) p rofesor up oredne k njiževnosti naUniverzitetu u Beogradu. Pisao pod pseudonimom Marambo. U vrijeme kad jepisao članak o Skotu bio je student u Londonu. Tragajući za rukopisom ovog

prevoda utvrdio da se on ne nalazi među Skotovim rukopisima, ali da postoji upopisu nje govih radova iz 18 71. g od. po d br ojem 368. pod naslovom „ TheLamentation of the Faithful Wife of Asan Aga“.19 F. Delattre, „ Omladinska l iteratura u Engleskoj“,Školski vjesnik , S arajevo,16/1909, 7, str. 476.




329

U prvoj polovini prošloga veka ni jedan čovek nije bio

slavniji. Ovaj obnavljač istorijskog romana bio je prevođenna sve jezike. Njegova dela u Francuskoj ne samo da su bilauspela jedinstveno, nego su imala velikog uticaja na razvitak literature. Romantizam mnogo njemu duguje.P19F

20

Do sljedećeg spomena Valtera Skota trebalo je čekati čitavihdeset godi na. V ladoje D ukat u na pisu pod n aslovom „ Engleskaknjiževnost“ o Skotu kaže: „Na škotskim je planinama izbio izvor izkojeg je potekla romantična struja; Ossian, škotske balade, pjesme ipripovjetke Waltera Skota, glavni su motori romantičnog pokreta“.A kad je riječ o romanu, taj isti Skot ga, po Dukatovom mišljenju, „uformi romantičkog i historičkog (.... ) prenosi u devetnaesti vijek“.P20F21

Dvije god. kasnije Pavle Popović u svom članku podnaslovom „ Srpska i engleska kn jiževnost“ s amo marginalnospominje S kota i ka že da j eAjvanho jedino nj egovo dj elo

prevedeno na srpski jezik.P21F

22P

Sličan spomen pojavio se pet godina kasnije uSrpskomknjiževnom glasnikuu kojemu Aleksandar Vidaković prikazujeknjigu A merikanca K ornelijusa Vejganta p od na slovomVek engleskog romana,i Skota spominje kao prvog pisca kojega je ovajobradio u svojoj knjizi.P22F

23P

Banjalučki časopisKnjiževna krajina objavio je članak

Velisava Spasića pod naslovom „Savremeni engleski roman“. Autor

20 D.K: „ O Valteru S kotu“,Dnevni list,29/1911., br. 24 4, s tr.3.U članku se uglavnom govori o sjećanjima pomenute gospođe na posljednjedane Skotovogživota nakon bankrotstva. Ima tu i nekoliko odlomaka iz njegovog dnevnika, kojina svojevrstan način svjedoče o velikom poštenju velikog književnika.21 V. Dukat, „Engleska književnost“,Jugoslavenska obnova-njiva, 4/1920, br.15,

str. 328.22 P. Popović, „Engleska i srpska književnost“, u:Spomenica pedesetogodišnjiceprofesorskog rada S.M. Lozanića, Beograd, 1922., str. 255.23 Aleksandar Vidaković, „Dve istorije savremene književnosti“,Srpski književniglasnik , 1927., XXII/3, str.238.




330

na jednome mjestu kaže da Englezi dosta i rado čitaju, ali bez nekog

reda i ukusa u izboru lektire, pa dodaje da će svaki prosječan Englezs ponosom izgovoriti imena kao što su Šekspir, Bajron, ČarlsDikens, Valter Skot, Šeli, Edgar Po, Oskar Vajld i BernardŠo, ali će u isto vreme svojom urođenom iskrenošću dodatida on sam ni jedno njihovo delce nije pročitao.P23F

24P

Povodom stogodišnjice Skotove s mrti poj avilo se ne kolikoprigodnih članaka. Ivo Hergešić u zagrebačkomObzoruuglavnomgovori o Skotovom „historizmu“ i kaže da je piščeva glavnazasluga „što od njega potječe sva historijska fantastika (...) kojomse odlikuje evropski romantizam“. On dalje nastavlja:

Walter S cott jke „ otkrio“ s rednji vijek i pr iveo ga ope tliteraturi. Blistavi viteški oklopi, stare gradine, noćni pjevslavujev i zov tetrijeba, tajanstveni čamac koji plovi šumskimjezerom, di vne i kr eposne pl avuše koje pr ogone z li ljudi,podmukle i lukave brinete, narodni heroji i bistri seljaci kojigovore u dijalektu i prave se glupi – i bezbroj drugih situacijai poj edinosti pr imijenio je u književnosti p rvi put W alter Scott.P24F25

Kao negativnu stranu Skotovih romanaHergešić ističe brojneistorijske a nahronizme. O sim t oga, on uka zuje i na ne dovoljnupsihološku motivisanost Skotovih junaka. Autor ističe da je Skotov„historizam suviše povezan sa epohom“ da bi savremeni čitalacmogao už ivati u nj egovim dj elima ka o nj egovi s avremenici.Hergešić, na kraju,zlatno doba istorijskog r omana (1822.-1835.)naziva Skotovim dobo m zbog ve likog ut icaja koji j e on i mao nasve evropske romanopisce.

24 Velisav Spasić, „Savremeni engleski roman“,Književna krajina, 1/1931, br. 9,str.249.25 I. Hergešić, „Walter Scott i historijski roman“, (O stogodišnjici Scottovesmrti),Obzor , 73/1932, br. 230, str. 2.




331

Srpski književni glasnik je takođe obilježio stogodišnjicu

Skotove s mrti. A leksandar Vidaković tim povodom ističe Skotakao osnivača modernog istorijskog romana. On kaže da su kodSrba najpopularniji Skotovi romaniAjvanhoi Vejverli, mada ovajdrugi u to vrijeme nije bio ni preveden na srpski jezik. Tek sljedećegod. preveden j e na hrvatski jezik. Vidaković dalje ističe Skotakao majstora u „opisivanju srednjovekovnih skupih običaja,onovremene nošnje, turnirskih igara...“, ali istovremeno primjećujeda su mu „sva l ica da na i zvanjski, be z ka kve njihove unu trašnjeindividualnosti, be z p sihologije i ps ihološkog r azvijanja umotivisanju postupaka“.P25F

26P

Hrvatska stražau br oju 264, od 1 9. X I 1932. god. donos ičlanak o predavanju o Valteru Skotu koje je održao dr. Ljubomir Maraković. Predavanje nije autorizovano već ga, uz izvjesnekomentare,prenosi Ivo Lendić, vjerovatno kao novinar ovog lista.Maraković ovog, kako Lendić kaže, prilično zaboravljenog pisca,smatra utemeljivačem modernog istorijskog romana. O Skotovimlikovima ka že da ni su „puke f antazije“ ne go da j e pi sac u nj ih„ulivao c rte vlastitog karaktera“. Analizirajući dalje Skotovknjiževni rad, Maraković ističe „harmoniju i kompoziciju u tehniciromana“, a po snazi njegovog talenta upoređuje ga sa Balzakom, padodaje: „Između njega i Balzaka je samo jedan korak. Jer onustvarnu m etodu koj u j e V alter S kot upot rijebio u s vom r omanu

prema historiji, Balzak upotrebljuje prema životu“.P26F

27P

Letopis Matice srpske u članku Kirila Taranovskog sapijetetom govor i o Skotu i njegovom djelu i pokušava da objasnizašto je ov aj da tum u s rpskoj ku lturi prošao s koro ne zapaženo.Tražeći razloge za prolaznost Skotove popularnosti, autor ukazuje ina činjenicu da t ajanstvenost S kotovih r omana, pl emenitost ihrabrost nj egovih junaka, romantični dekor crnih, jezovitih noći,

26 A. Vidaković, „Stogodišnjica smrti Valtera Skota“,Srpski književni glasnik ,1932, XXXVII/5 str. 390.27 I. Lendić, „Stota godišnjica Waltera Scotta u Pučkom sveučilištu. Predavanjedr. Ljubomira Marakovića“,Hrvatska straža, 4/1932, br. 264, str. 3.




332

gotskih k atedrala i sav ostali s rednjovjekovni de kor, u kojemu

uvijek dobro pobjeđuje zlo, izgleda „sada sa distance od sto godinadalek i tuđ i pomalo naivan“. Autor se dalje osvrće i na psihološkumotivisanost Skotovih karaktera pa kaže da on „svojim ličnostimadaruje ili s ve poroke i li sve vr line; sr edine k od njega ne ma“ izaključuje da je i „to učinilo da je Valter Skot izgubio svojunekadašnju popularnost“.P27F

28 Na kraju, da ne bi bilo sve tako crno, Taranovski ističe da

sada Skot ima „isključivo istorijsko-literarnu vrednost“, te podsjeća na nj egov ve liki ut icaj na s avremenike, ka o i na ka snijeknjiževnike. Između ostalih, on spominje i Puškina, kome je, kakokaže, kao prototip za jednu ličnost uKapetanovoj kćeri, pos lužioSkotov l ik Kaleba V ilijamsa i z nj egovog r omanaLamermurskanevjesta.

Beogradska izdavačka kuća „Narodna prosveta“ je povodmstogodišnjice S kotove s mrti obj avila pr evod S kotovog r omanaStarinar . Na knjizi nije naznačeno mjesto i godina izdanja, ali se izpredgovora prevodioca Dušana Bogosavljevića, kao iz prikazaobjavljenog u Pravdi (28/1932, 142, 7.), mogla tačno utvrditigodina izdavanja ovog djela.

Bogosavljević u dugom Predgovoru (26 strana) donosidetaljnu Skotovu biografiju od najranjijeg djetinjstva („kako leži napodu dedine kuće sa nogom uvijenom u vrućoj kožitek zaklane

ovce), sve do onda „kad jedva prežive leto i izdahnu prvog jesenjegdana, 21. septembra 1832. u š ezdeset i p rvoj godi ni,“ š toupotpunjuje sliku o Skotu kao čovjeku. Ali autor se osvrće i naSkotov izdavački rad te ističe da je on priredio

celokupno izdanje Drajdenovih dela u 18 knjiga, propšraćenoizvanrednom bi ografijom i boga tim i storijskim be leškama,koje je mogao izraditi samo učen čovek i to samo sa velikim i

28 K.T.Taranovski, „Povodom stogodišnjice smrti Valtera Skota“,Letopis Maticesrpske, 107/1933, CCCXXXV/1, str. 94.




334

plastičkoga prikazivanja oživljava sva djela njegovaonom

vječitom mladošću, što jedina daje literarnom radubesmrtnost.P30F

31P

Bio je to ujedno i posljednji članak koji je napisan o Skotu injegovom dj elu, od dvadesetak na pisanih u r azdoblju od s korojednog vijeka od prvih spomena Skotovog imena do početkaDrugog svjetskog rata. Od tog broja sedam članaka je samousputno spominjalo S kota, z ajedno s a ne kim dr ugim a utorima, ašesnaest ih je posvećeno samo njemu od kojih se tri članka nalaze uknjigama. J edan u Š erovojIstoriji, a dva u D ukatovojČitanci iSlikama iz engleske književnosti.Sam Dukat je osim ovih napisaojoš tri članka o Skotu.

Od s vih na pisa po obi mu s e i zdvajaju p redgovori D ušanaBogosavljevića i Čede Petrovića. Kao zajedničku karakteristikusvih tih kritičkih i nekritičkih napisa o Skotu valja izdvojiti njihovo

isticanje Skotovog doprinosa razvoju istorijskog romana kao žanra,kao i njegov ut icaj na evropske, pa u t om kontekstu i na srpske ihrvatske romanopisce, te da se ti kritički sudovi kreću u okvirimaopšteprihvaćenih mišljenja evropske, posebno engleske kritike, načijoj osnovi su vrlo često počivali.

31 Walter Scott,Waverley ili u borbi za otadžbinu, Zagreb, Tisak i naklada St.Kugli, Bilješka o piscu str. 10.




335

د.د د ا ر سدزيم ر د م ل ا ، ش ت ي

ا ي ف ت و ك س أ ر يةت ب ر ص ل ا ت ا غ ل ل ا ب د ق ن لية ن س و ب ل ا و ية ت ا و ر خ ل ا و

خص ل م ل ا

ت و ك س أ نر د).1832-1771(إ ئ ا ر و ه و ن يي ن ا ط ي ر ب ل ا ن يي ئ ا و ر ل ا ر ه ش أ ن م

ية ز ي ل ج ن إل ا ية خ ي ر ا ت ل ،.ا يا ح ل ا ز ا م و ه و ، ت و ك س أ ن ا ك ، ه يو ا ي ل ا ر ت س أ و ا ب ر و أ ء يا ب ع ش و ا يةر ك ي ر م أل ا ة د تح م ل ا ت ا ي ال و ل و.ا

ب د أل ل ك ل ذ ك يو ز ي ل ج ن إل ا ب د أل ل ية ك ي س ال ك ا ف ح ت ية خ ي ر ا ت ل ا ثه م ت

ي د ن ال ت و .ك

ية و غ ل ل ا ة ق ط ن م ل ا ي ف يا ئ ا و ر ت و ك س أ ر ت ل ا ف ل ثو م يا د ب ى ل إ ه ل م ع و ه م س ال ر ك ذ ول أ ذ ن م ية ت ا و ر خ ل ا و ية ب ر ص ل ا و ية ن س و بب ر ح ل ا ة ي

ية ن ا ث ل ا ية م ل ا .ع

ط ق ف ة ل ا ق م ن ي ر ش ع و ح ن ت و كك ا ب ي ر ق ت د ح ا و ن. ك ل

ه ت م ه ا س م ت كد أ ت ال ا ق م ل ا ك ل لت نك إ ل و ق ل ا ي غ ب ن ي ل

ن يي ب ر و أل ا ن يي ئ ا و ر ل ا ي ف ه ر ث أ يو خ ي ر ا ت ل ا ة .ي

ية س ا س أل ا ،:ت ر ع ش ، ب د ، أ خ ي ر ا ت ، ت يا ص خ ش ، ية س ن ا م و ر ي، ئ ا و ر ، ة ي ا و رد ق ا ن ، د ق ن ل، ج م




336

Dr Murat Dizdarević,associated professor

WALTER SCOTT IN CRITICISM IN SERBIAN,CROATIAN AND BOSNIAN LANGUAGE

SUMMARY

Walter Scott, (1771.-1832.), one of the most famous Britishnovelists a nd t he f ounder of E nglish hi storical nove l, f or t hedifference o f hi s c ontemporaries, was ge nerally know n a nd ve rypopular a ll ove r E urope, A ustralia a nd N orth A merica. H ishistorical novels represent classical works of English and Scottishliterature.

This work is an attempt to show the reception of Walter Scott

as an author on the areas of S erbian, Croatian and Bosnianlanguage sp eakers s ince t he f irst m entioning of his na me t o thebeginning of the Second World War.

During t hat pe riod of ne arly a c entury, onl y some t wentyarticles w ere publ ished on Scott and his w orks. Nevertheless,regardless to this nu mber, i t i s ne cessary t o be poi nted out t hatnearly all of them stressed Scott’s contribution to the developmentof historical novel as a genre, as well as his influence on Europeannovelists.

Key words:Literature, poetry, novel, novelist, Romanticism,characters, history, review, daily papers, criticism, critic.



D. SIJAMHODŽIĆ-NADAREVIĆ, Komponente samovrjednovanja akostrategije iza unaprjeđivanjem kvalitetna odgojeno obrazovanog rada

337

Mr. Dina Sijamhodžić-Nadarević

viši asistent

KOMPONENTE SAMOVRJEDNOVANJAKAO STRATEGIJEZA UNAPRJEĐIVANJE KVALITETA ODGOJNO OBRAZOVNOG

RADA

SAŽETAK

U svijetu pos toje r azvijeni m ehanizmi o t ome ka kodjelotvorno unaprjeđivati kvalitet rada škola, među kojima samovrjednovanjepredstavlja osnovni dio politike trajnog praćenjai unaprjeđivanja k valiteta odgoja i obr azovanja. Prepoznavanje irazumijevanje vlastitih prednosti i nedostataka pomaže školama daprepoznaju prioritete, postavljaju ciljeve i razrađuju ostvariverazvojne pl anove. Proces sam ovrjednovanja sa stoji s e od višekomponenti: postavljanja ci ljeva samovrjednovanja, diskusije r adianaliziranja st anja u š koli,koja bi trebala uključitišto širi kr ugsudionika o dgojno obrazovnog pr ocesa, izbora ključnih oblasti i

područja vrjednovanjakoji će činiti okviresamovrjednovanja,određivanja nivoai obima samovrjednovanja, postavljanja kriterijasamovrjednovanja, prikupljanja relevantnih podataka o us pješnostirada š kole i nj ihove analize ka ko bi se vr jednovao r ad š kole i




338

izradio izvještaj o rezultatima samovrjednovanja u cilju razvojnog

planiranja.Ključne riječi: samovrjednovanje š kole, kva litet,

komponente samovrjednovanja

1. TEORIJSKE ODREDNICESAMOVRJEDNOVANJA KAO STRATEGIJEZA UNAPRJEĐIVANJE KVALITETAODGOJNO OBRAZOVNOG RADA

Vrjednovanje škola n ezaobilazan je dio obr azovanja ipredstavlja temelj unaprjeđivanja kvalitetaodgojno-obrazovnograda. Vrjednovanje se može provoditi na međunarodnoj,

nacionalnoj ili lokalnoj razini, ono može biti vanjsko ili unutarnje(samovrjednovanje), ovisno o tome ko inicira provođenje i koristirezultate vrjednovanja, sama škola ili neko izvan škole.

U e vropskim z emljama pos toje p ozitivna i skustva o t omekako djelotvornounaprjeđivati kvalitetrada škola. Tri su uzajamnopovezana i vr lo djelotvorna instrumenta koj i m oraju biti sastavnidio pol itike transformiranja š kolstva: de centralizacija, vanjskovrjednovanje i samovrjednovanje škola.

Smisaodecentralizacije ogleda se u tomeda se veći stependonošenja odluka prenese na niže razine obrazovnog sistema, da seškolama omogući veći stepen autonomije. Praksa poka zuje danajkvalitetnije odluke donose upravo oni na koje konkretna odlukamože na jviše utj ecati. D a bi se i zbjegle opa snosti koj edecentralizacija sa sobom može nositi,poput postavljanja različitihstandarda među školama, nužna je razrada sistemavrjednovanjakvaliteta kao i sistema za praćenje obrazovnih standarda. Stoga,odgovornost d ržave og leda s e i u t ome da osigura kva litetnoobrazovanje svakom pojedincu i mora se uvjeriti da se ovi c iljevi




339

ostvaruju na svakom nivou. Država treba osigurati da razlike među

školama ne ometaju učenike u ostvarivanju njihovih potencijala.P0F

1P

Vanjsko vrjednovanje u centraliziranim si stemima može sepromatrati i z p erspektive pot rebe za v ećom kontrolom icentraliziranim upr avljanjem š kolama. Organizira s e izvan š kole(inspekcijskim nadzorom, nacionalnim ispitima i drugim oblicimavanjskih uv ida) te s e j avlja ka o v anjski kont rolni m ehanizam.Vanjsko vrjednovanje ima zada tak da os igura da st andardimeđuškolama nisu pr evišeoprečni,da s e pos tižu dogovoreni i shodi iprvenstveno je usmjerenoprema utvrđivanju odgovornosti.

Samovrjednovanje škola (engl.school self-evaluation) procesje sistematskog i trajnog praćenja, analiziranja i preispitivanjavlastite prakse s ciljem unaprjeđivanja kvaliteta rada škole. Primarnicilj sa movrjednovanja j este r azvoj i p oticaj za p romjene. Processamovr jednovanja škola pomaže uočavanju vlastitih prednosti,nedostataka i razvojnih mogućnosti. Njime se žele otkr iti

najdjelotvorniji načini podrške učenicima u njihovom procesu ličnogi akademskog razvoja. Za samovrjednovanje se može reći da je onoformativni proces, pr oces učenja o sebi. Putem sistematske isamokritične analize vlastitog djelovanja, škole mogu bolje uočitiobilježja postojećih odnosa i ponašanja k oja bi tre balo mijenjati iunapr jeđivati.

Nepoznavanjem samih sebe, bilo da je riječ o pojedincima,grupama ili organizacijama,zanemarivanjem jakih i neuočavanjemslabih st rana, malo je vjerovatno da se m ože napredovati, ističeJohn MacBeath. MacBeath to naziva sam oobmanom i p oredi s acr tanim filmom u kojem se prikazuje ružno pače k oje neprestanozuri u s voj odr az u j ezeru i vi di elegantnog, otmjenog l abuda.'Poznavati sebe ' može se opi sati k ao lijek protiv samoobmane.

1 John M acBeath, M ichael Schratz, D enis Meuret a nd L ars J acobson (2000).Self-evaluation in European schools: A story of change. London: RoutledgeFal-mer, str. 36.




340

MacBeath ističe da je poznavanje tehnikesamovrjednovanja i

samousavršavanja znak 'zdravog obrazovnog sistema jedne nacije'.P1F

2

Samovrjednovanješkola ima isključivo razvojnu funkciju.Ono je provjereno dobar instrument za jačanje škola, za poticanjeunaprjeđivanja kvaliteta 'iznutra' i ' odozdo', z a bol je pl aniranje iunaprjeđivanje rada na razini razreda, škole i lokalne zajednice. Usklopu samovrjednovanja, škola pr epoznaje s voje r azvojneprioritete, definira svoju misiju, viziju, razvojnu strategiju, ciljeverazvoja kao i metode i postupke ostvarivanja željenih ciljeva.

Pristup smatra da početnu tačkusamovrjednovanja škole,koju čine svi nastavnici, učenici i roditelji i ostali sudionici odgojnoobrazovnog procesa, čine odgovori na tri ključna pitanja:

- 6TKakva smo mi škola?

- 6TKako to znamo?

- 6TŠta možemo učiniti da budemo još bolji?

Postoji snažan međunarodni pokret prema uvođenjusamovrjednovanja kao strategiji za osiguravanje kvaliteta odgojnoobrazovnog rada.Ovaj međunarodni pokretnajsnažnije je iniciranprimjerom Š kotske, koja j e processamovrjednovanja započela1991. god., a potom Engleske koja je, po uzoru na Škotsku,četirigodine kasnije provela pi lot-istraživanje o samovrjednovanju kojeje rezultiralo studijomŠkole govore same za sebe (Schools speak for themeselves).Posebna vr ijednost navedene studije ogleda se utome št o je već nakon dvijegodine ostvarila ve liki ut jecaj napraksu samovrjednovanjane samo na Ujedinjeno Kraljevstvo, već ina pr aksu samovrjednovanjana međunarodnoj razini. Veomaznačajan utjecaj navedena studija imala je i na provođenjeevropskog pi lot-projekta pod na zivomVrjednovanje kvaliteta uškolskom obrazovanju (Evaluating Quality in School Education) koji je realiziran 1997. i 1998. god. u 18 evropskih država u okviruprograma “Sokrat”. Uspjeh ovog e vropskog projekta rezultirao je2 John MacBeath (1999).Schools must speak for themselves: The case for schoolself-evaluation. London and New York: Routledge, str. 1.




341

Deklaracijomsa konferencije u Beču1998. god., kojom se škole,

svi kor isnici s istema obr azovanja, na cionalne vl ade i E vropskakomisija p ozivaju da pr omoviraju samovrjednovanje kaodjelotvornu strategiju za unaprjeđivanje kvaliteta škola.Samovrjednovanje je preporučeno i od strane Evropskogparlamenta i Vijeća Evrope (2001.), u dok umentuPreporukeE vropskog parlamenta i Vijeća Evrope o vr jednovanju kvaliteta uškolskom obrazovanju (Recommendations of the EuropeanParliament and of the Council on European Cooperation inQuality Evaluation in School Education).Iz preporuka je vidljivoda pobol jšanje vrjednovanja u ob razovanju ovi si o r azvojnimpromjenama na razini škole i da se preporučuje podjednakaprimjena vanjskog vrjednovanja i samovrjednovanja.

2. KOMPONENTE PROCESASAMOVRJEDNOVANJA

Kada se go vori o pr ocesu samovrjednovanja možda i n ijeiznenađujuće da se ono u nekim slučajevima posmatra kaojednokratno is traživanje koj e s e t reba pr ovesti svake dvi je ili trigodine. Međutim, u principu, samovrjednovanje je proces koji bitrebao biti kontinuiran, spontan, sastavni dio života i rada u školi i

učionici, jer jedino na taj načinsamovrjednovanje može oslikavatikontinuiranu i dinamičnu sliku škole. Pored t oga š to j e kont inuiran, p roces samovrjednovanja

uk ljučuje i sistematično prikupljanje podataka o određenimaspektima š kole, ovi sno o pot rebama i ciljevima vrjednovanjaškole. P rilikom samovrjednovanja, grupa za interesiranih st ranauključujući ruk ovodioce, na stavnike, stručne saradnike, učenike i

roditelje, procjenjuje uspješnost rada škole.Ovaj način prikupljanjapodataka, a ko mu s e d obro pr istupilo, može proizve sti ko ristandijalog i pokazatikako različiti ljudi vide školu.

http://europa.eu.int/comm/education/archive/poledu/vienna_en.html


http://www-ilo-mirror.cornell.edu/public/english/employment/skills/recomm/instr/eu_10.htm












342

Samovrjednovanjese sastoji od više mogućih komponenti, a

koje j e donio i Ured za standarde u obrazovanju(Ofsted ) uEngleskoj.

2. 1. Ciljevi samovrjednovanja

U evropskoj praksi čestose m ogu susresti t riopćacilja/orijentacije vrjednovanja:

-

vrjednovanje radi odgovornosti/kontrole (accountability),- vrjednovanje kao poticaj za promjene (improvement ),- vrjednovanje radiekonomskih/političkih ciljeva.

Na razini sistema, osnovna zadaća vanjskogvrjednovanja jeutvrditi odgovornost nosilacau obrazovnom sistemu. Utvrđivanjeodgovornosti je, prema riječima Johna MacBeatha, “plemenita”funkcija vrjednovanja. Ono govori o demokratičnosti i

profesionalizaciji obr azovnog s istema ka o di jela j avnih s lužbi.Međutim, MacBeath upozorava da, ako s e vrjednovanje provodiisključivo radi utvrđivanja odgovornosti, tada se ono pretvara uritual.

Primarna zadaćasamovrjednovanjaje uvođenje pozitivnihpromjena, unaprjeđivanje kvaliteta škole kao organizacije kako bise školama pomoglo da postignu i održe napredak kroz kritičkusamorefleksiju, unaprjeđivanje kvaliteta nastavnika ka oprofesionalaca, unaprjeđivanje n astavnog procesa ipostignućaučenika.P2F

3 Iz ekonomskog ugla gledano, samovrjednovanje se vidi kao

besplatna alternativa umjesto inspekcije koja je skup proces. Akose samovrjednovanjeprovodi iz čisto ekonomskih motiva, školskoosoblje se može pobuniti i posmatrati samovrjednovanje samo kaododatno opterećenje.

3 J. MacBeath (1999).Schools must speak for themselves: The case for schoolself-evaluation. London and New York: Routledge, str. 5-7.




343

Očito je da između ova tri cilja mogu postojati tenzije te ih je

ponekad t eško pom iriti. P omirenje ova t ri cilja je, naravno,moguće, ali uz odgovarajuće i uviđajuće rukovodstvo.Kako bi samovrjednovanje bilo djelotvorno, škole bi trebale

definirati c iljeve s voga samovrjednovanja. Na r azini škol epostavljaju s e jasni razvojni ciljevi koje d ogovaraju s vi s udioniciodgojno obrazovnog procesa, koji dobro razumiju ciljeve škole.

2. 2. Sudionici samovrjednovanjaNa pitanje koliko je dobra naša, škola može se odgovoriti sa

različitih pozicija, sa različitih tačaka gledanja, sa različitiminteresima i motivacijama. Samovrjednovanje se može posmatratikroz učešće različitih sudionika odgojnoobrazovnog pr ocesa – nastavnika, učenika, roditelja, rukovodstva škole, stručnihsaradnika, odgajatelja, kritičkihprijatelja, predstavnika loka lnezajednice.

Da b i samovrjednovanje u š koli b ilo uspješno, potrebno je darukovodstvo škole stvori klimu povjerenja i otvorenosti, da potiče svevažnije sudionike na sudjelovanje u pr ocesu samovrjednovanja kakobi razumjeli važnost procesa. Rukovođenje i organizacija rada škole,kao važan segment, nameće potrebu da direktor ili članovi školskeuprave provjere vlastitu ef ikasnost i ef ektivnost r adi organiziranja i

osiguravanja što kvalitetnijih uvjeta za rad učenika i zaposlenih. Samovrjednovanje posmatrano i z ugl anastavnika značistalni pr ocesprovođenja, analiziranja, korigiranja i planiranjanastavne pr akse i vl astitog dopr inosa c jelokupnom ž ivotu i r aduškole. V elika kor ist s udjelovanja u procesu samovrjednovanja zanastavnike ogleda se u tome što vještine koje steknu u tom procesumogu ka snije primijeniti u drugim područjima, to bi ih moglo

potaknuti i na veće sudjelovanje u procesu donošenja odluka, boljusaradnju među nastavnicima. Postoji i rastući trend da nastavnicikao kolege opserviraju jedni druge na nastavi i pružaju kolegijalnu




344

povratnu informaciju. Jednom riječju, sudjelovanje u procesu

vrjednovanjapotaknut će proces profesionalizacije nastavnika.Učešćem u pr ocesu samovrjednovanja školeroditelj , koji jeneizostavni partner š kole, dopr inosi obj ektivnijoj i r ealnijoj s liciškole, odlučuje i provodi akcije za unaprjeđivanje rada škole,pomaže školi da bolje razumije dječije individualne potrebe.Kontinuiran r azvoj d ijaloga š kola-kuća jedna je od najvažnijihpoluga za unaprjeđivanje učenja i pod izanje s tandarda upostignućima.

Uvid u roditeljsku perspektivu moguće je ostvariti krozuključivanje roditelja u is traživanje i is punjavanje u pitnika,intervuje, te lefonske r azgovore, r oditeljske s astanke i r adionice,dnevnike o učenju u kojima roditelji i učenici zajedno bilježe svojaopažanja. U nekim, naročito opremljenim školama prave se videozapisi o učenju učenika u školi i šalju roditeljima, a roditelji kojimasu osigurane kamere ponovo šalju u školu video zapise o učenju kodkuće.P3F4

Samovrjednovanje učeniku omogućuje da objektivnosagledava i razvija sposobnosti koje će mu pomoći da stvori navikuda planira, prati, vrednuje i unaprjeđuje svoje aktivnosti u školi.Učenici vide mnoge skrivene stvari u učionici koje nisu dostupnepogledima drugih.

Sve veći broj novijihakademskih istraživanja pos tavljajuučenike u centar procesasamovrjednovanja i upravo otkrivaju kakobogate uvide učenici mogu dati i kako mogu odigrati značajnuulogu u unaprjeđivanju kvaliteta rada škole.P4F

5 Neka zna nstvena istraživanja ( Marsh i O verall, 1979;

Aleamoni, 1981; Farley, 1981) upozoravaju da učenici mogu:dosljedno procjenjivati; tačno opisati razredne situacije; tačno

4

Jacky L umby ( 2007). Parent voice: knowledge, va lues a nd vi ewpoint.Improving Schools, 10, str. 220 ., http://imp.sagepub.com/cgi/content/abstract/10/3/220. 5 John MacBeath and Archie McGlynn (2002).Self-evaluation: What's in it for schools. London and New York: RoutledgeFalmer, str. 5.

http://imp.sagepub.com/cgi/content/abstract/10/3/220






345

procijeniti nastavnike koje svakodnevno viđaju; da učenici obično

ne pretjeruju u pr ocjenama niti su te procjene iskrivljene te da suučenici obično vrlo otvoreni u svojim primjedbama i da znaju bitiokrutno iskreni.P5F

6 Ovaj pokret da se glas učenika i mladih mora čuti i priznati

svoje ut emeljenje im a i unut ar i nicijative U N-aupućene širojzajednici u Konvenciji o pravima djeteta (1989.)u kojoj s eslijedom ključnog principa- svako di jete i ma pr avo da ga s esasluša - zahtijeva uključivanje djece i mladih u donošenje odlukaostrukturama i inicijativama koje se na njih odnose (Član 12.).P6F

7 U isto vrijeme i druge inicijative potcrtavaju da djeca i mladi

igraju središnju ulogu u donošenju odluka o s tvarima koje se njihtiču. Rudduck i Flutter (2004:2) argumentiraju da treba ozbiljnorazmatrati to šta učenici imaju kazati osvom iskustvu u š koli, oučenju, i pronaći načine da se učenici više uključe u donošenjeodluka koje se tiču njihovog boravka i života u školi, bilo da je tona nivou razreda ili škole.P7F8

Školama u procesu samovrjednovanja, u r azradi r azvojnihplanova i provedbi postupaka koji doprinose unaprjeđenju kvalitetarada škole, pomažu'kritički prijatelji' škola. Kritički prijatelji sunezavisni vanjski promatrači koji iz vanjske perspektive prateprocese analize, vrjednovanja i planiranja razvoja škole, postavljajuizazovna pi tanja, osiguravaju podatke koj i se posmatraju iz druge

perspektive i da ju k ritik e o nečijem radu kao prijateljite s vojazapažanja prenose na poticajan način. U osnovi pristupa nije riječ odonošenju sudova, rangiranju, već o kolegijalnoj podršci, razmjeni

6 Colin J. Marsh (1992).Kurikulum. Zagreb: Educa, str. 52.7 Pam W oolner, E laine H all, Kate Wall a nd D avid D ennison (2007). Gettingtogether t o i mprove t he s chool e nvironment: us er c onsultation, p articipatory

design a nd s tudent voi ce. Improving Schools, 10, s tr. 233. ,http://imp.sagepub.com/ cgi/content/abstract/10/3/233. 8 Ruth Watts and Bernadette Youens (2007). Harnessing the potential of pupilsto i nfluence s chool de velopment. Improving Schools10, s tr. 1 8.,http://imp. sagepub.com/cgi/content/abstract/10/1/18.

http://imp.sagepub.com/%20cgi/content/abstract/10/3/233


http://imp/

http://imp/

http://imp/





346

korisnih iskustava, poz ivu os oblja na di jalog, kako bi pr oces

samovrjednovanja vodio kaunaprjeđenju kvaliteta rada škole.P8F

9

2. 3. Okviri samovrjednovanja

Samovrjednovanje je često spontani, nesistematski,kontinuiran proces koji jeste okosnica samovrjednovanja. Međutim,da bi se unaprijedio ovaj proces kao i sveukupna školska politika,odvojene el emente praks e t reba p održatiizgrađenim okvirom zasamovrjednovanje. Okvir (engl.framework ) pruža konstrukciju zasamovrjednovanjekoja se može koristiti na različite načine.

S obzirom na veliki broj ovih okvira, škole često usvajaju većpostojeće okvire ili prilagođavaju okvire koji su ponuđeni odstranedržavnog i nspektorata i li dr ugih or ganizacija koj e se ba veosiguravanjemkvaliteta. Među okvirima koji su školama naraspolaganju najistaknutijisu:

- Evropski okvir za samovrjednovanje škola koji je o siguralaMeđunarodna konferencija inspektorata (SICI);

- Škotski model za samovrjednovanje: Koliko je dobra našaškola (How Good Is Our School – HGIOS) uz pomoć indikatorauspjeha opisuje ka ko i nspektori vrše vrjednovanje kvaliteta uškolama i pruža okvir za škole da same sebe vrjednuju;

- Investitori u ljud e (Investors in People) pr edstavlja alat zapoboljšanje p oslovanja, primjenjivan je i pr ilagođen zakorištenje u školama;

- Diploma za uspjeh (Charter Mark ) vladin je državni standardza izvrsnost u pružanju usluga klijentima;

9 Swaffield, Sue and MacBeath, John (2005). School self-evaluation and the roleof a c ritical f riend.Cambridge Journal of Education, 35 ( 2), 239 –252; J udy

Durrant, Richard Dunnill and Simon Clements (2004). Helping schools to knowthemselves: e xploring partnerships be tween s chools a nd Higher E ducationInstitutions t o generate t rustful, c ritical d ialogue f or review a nd development. Improving Schools, 7, s tr. 1 51., http://imp.sagepub.com/cgi/content/abstract/7/2/151.

http://imp.sagepub.com/cgi/content%20/abstract/7/2/151








347

- ISO 9000svojstveno je ime dato porodici standarda za sisteme

upravljanja kva litetom (QMS – Quality Management System).Kao i sa “Diplomom z a us pjeh” i “Investitorima u ljude”,njegov fokus j e na kl ijentima. S adašnja gr upa s tandarda,revidirana 2000. god., definira ključnu grupu od osam načelaupravljanja kvalitetom, na os novu kojih s e m ože izvršitivrjednovanje jedne organizacije ili škole;

- Evropski model za poslovnu izvrsnost koji se ponekad naziva i“Evropskom nagradom za kvalitet”, kreiran je početkom 1990-ih godi na i us vojen za kor ištenje u U jedinjenom K raljevstvu1992. god.

Među komercijalnim modelima za samovrjedovanje značajnisu:Cocentra, Trieostar, Serco učenje, Mentus i dr .P9F

10 U izradi okvira samovrjednovanja predlaže se da škole izrade

svoje vlastite okvire ili daizaberu iz unaprijed određenih okvira zasamovrjednovanje ona podr učja i indikatore za koje smatraju da sunajznačajniji za njihovu školu.

Budućida se škol a u procesu samovrjednovanja promatra ucjelokupnoj svojoj djelatnosti, a ne samo kroz završna postignućaučenika, slijedeća tri aspekta škole predstavljaju osnovu za izraduokvira samovrjednovanjai utvrđivanje ključnih oblasti:

- uvjeti u kojima š kola ra di (inf rastruktura, finansije,menadžment, osiguranje kvaliteta, karakteristike učenika koji suse up isali u š kolu, podr ška va njskih s truktura, va njska iunutarnja komunikacija),

- procesi koji se de šavaju (kurikulum, povr atna informacijaučenicima, školska klima),

- rezultati koje škola postiže.Samovrjednovanjese vrši u ključnim oblastima(engl. key

areas). Tako npr. u br itanskom p rojektu z a samovrjednovanje

10 J. MacBeath (2006).School inspection and self-evaluation: Working with theNew relationship. London and New York: Routledge, str. 137-142.




348

Koliko je dobra naša škola (How good is our school)predstavljeno

je sedam ključnih oblastisamovrjednovanja: 1. K urikulum; 2.Postignuća učenika; 3. Učenjei nastava; 4. Podrška učenicima; 5.Školska kl ima; 6. R esursii menadžment; 7. Rukovođenje iosiguravanje kvaliteta.

Ključne oblasti odnose se na glavne aspekte života i radaškole. Svaka ključna oblast sadrži indikatore kvaliteta kojipredstavljajukonkretizaciju pojednih područja, a svaki i ndikator sadrži određeni broj tema koje se odnose na ispitivano područje iliaktivnost.P10F

11

Kvalitet on oga š to s e propituje u nutar s vakoga i ndikatorakvaliteta može se prosuđivati premaraznovrsnim ska lama:četreverostepena, pe tostepena, š estostepena, s edmostepena i dr .Ono što je zajedničko mnogim sistemimasamovrjednovanja jestečetverostepena skala spram konkretnih indikatora unutar okvira.

2.4. Nivoi i obim samovrjednovanja

Vrjednovanjem s e može obuhva titi s istem obr azovanja ucjelini ili njegovi po jedini d ijelovi, npr . s ve os novne š kole,pojedinačne škole, pojedinačni razrediili odjeljenja.

Prema obimu, samovrjednovanje može biti sveobuhvatno ilidjelimično. Na svakom od ovih nivoa mogu se vr jednovati ključneoblasti il i nj ihovi di jelovi, pojedini indi katori ili poj edine te me.Sveobuhvatno samovrjednovanje se s provodi radi dob ijanja ši reslike o cjelokupnom radu i životu škole. Djelimičnosamovrjednovanje ima za ci ljdetaljnije sagledavanje određenihaspekata života i rada škole. Ako je samovrjednovanje usmjerenona određeno pitanje ili problem, škola ne mora procjenjivati jednu

11 Her Majesty's Inspectorate of Education (HMIE).How Good Is Our School:Self-evaluation using quality indicators, http://www.hmie.gov.uk/documents/publication/HGIOS.pdf , str. 14. Dostupno: (18. 02. 2010).

http://www.hmie.gov.uk/documents/%20publication/HGIOS.pdf








349

ili više ključnih oblasti u cjelini, već će izabrati nekolikoindikatora

iz različitih ključnih oblasti.Izbor oblasti ili područja koja će se samovrednovati može seizvršiti na os novu pr ocjene i inicijative s ame š kole, tj. svihzainteresiranih strana i spoljašnje pr ocjene i pods ticaja, npr .rezultata s poljašnjeg vrjednovanja i rezultata na cionalnogtestiranja.

2. 5. Kriteriji samovrjednovanjaSamovrjednovanje treba bi ti z asnovano na dok azima. K ako

bi se to saznalo, potrebno je definirati kriterije u odnosu na koje semjeri us pjeh ili pr ogres. Najjednostavniji m jerljivi kr iterij je stepostignuće učenika na testovima ili ispitima jer se može predstavitibodovima, pr ocentima i stepenima i z bog t oga j e i zuzetnoatraktivno. Kriteriji ko ji m jere kva litet n astave il i š kolske kl imenisu jednostavni za izradu izvještaja. Kriteriji imaju najviše smislakada su doneseni od strane nastavnika, učenikai drugih sudionikaodgojno obrazovnog procesate ako je moguće uz pomoć kritičkogprijatelja.

Kriteriji m ogu biti r azličiti. N a primjer, škole m oguprosuđivati o svome djelovanju kroz upoređivanje t renutnog s aželjenim st anjem,upoređivanje rezultata škole u različitim

vremenskim periodima,upoređivanje sa standardima postavljenimod stručnjaka ili drugih relevantnih grupa(Nevo, 1995: Olthof,Emmerik &Satter, 1990).P11F

12P

12 Devos Geert (1998). Conditions and caveats of self-evaluation: The case of secondary s chools ( Belgium).Paper presented at the Annual Meeting of TheAmerican Educational Research Association, San Diego, April, str. 3.




350

2. 6. Izvještaj o rezultatima

samovrjednovanja i razvojno planiranjeNa te melju prikupljenih informacija vr ši s e a naliza i pi še

izvještaj o rezultatima samovrjednovanja. Izvještaj t reba bi tizasnovan na činjenicama pri kupljenim i z r azličitih izvora i trebanaglasiti oblasti koj e p redstavljaju pr imjer dobr e pr akse, obl astikoje su na zadovoljavajućem stepenu ostvarenosti i one koje trebaunaprijediti. Izvještaj predstavlja osnovu za izradu akcionog planaza unapr jeđenje određenih segmenata rada škole, kao što treba bitipolazište z a š kolsko r azvojno pl aniranjeza određeni period,najčešće od tri do pet godinai pružiti bitne informacije za vanjskovrjednovanje.

Rezultati vrjednovanjamoraju biti saopćeni svim relevantnimzaintersiranim stranama. Briga za kvalitet treba biti zajedničkaodgovornost s vih z aposlenih u š koli, slabe s trane se m oraju

rješavati kao zajednički problem, a ne kao problem pojedinca.

6T3. LITERATURA

1. Geert, D . ( 1998), C onditions a nd C aveats of Self-evaluation. The Case of Secondary Schools (Belgium).Pa-

per presented at the Annual Meeting of The American Edu-cational Research Association, San Diego, April. 2. Lumby, J . ( 2007). P arent voi ce: knowledge, va lues a nd

viewpoint.Improving Schools, vol. 10. 3. MacBeath, J . (1999).Schools must speak for themselves:

The case for school self-evaluation. London and New York:Routledge.

4. MacBeath, J. (2006).School inspection and self-evaluation:Working with the New relationship. London and New York:Routledge.




351

5. MacBeath, J. a nd M cGlynn, A . (2002).Self-evaluation:

What's in it for schools. London and New York: Routledge-Falmer. 6. MacBeath, J., S chratz, M ., M euret, D . a nd J acobson, L .

(2000). Self-evaluation in European schools: A story of change. London: RoutledgeFalmer.

7. Marsh, C. J. (1992).Kurikulum. Zagreb: Educa.8. Plowright, D . (2007). Self-evaluation a nd O fsted I nspec-

tion: D eveloping a n i ntegrative model of school i mprove-ment.Educational Management Administration Leadership,vol. 35.

9. Swaffield, Sue and MacBeath (2005). S chool s elf-evaluation and the role of a critical friend.Cambridge Jour-nal of Education, vol. 35.

10. Woolner Pam, Elaine Hall, Kate Wall and David Dennison(2007). Getting t ogether t o i mprove t he s chool

environment: us er c onsultation, p articipatory design andstudent voice.Improving Schools,str. 10.




352

ا.م ن ي شد ت ي ج و ه م ا د ي ع ا س م ل ا س ر د م ل ا ،

ي ت ا ذ ل ا م ي ي ق ت ل ا يةر ج ي ت ا ر ت س ا كي و ب ر ت ل ا ي م ي ل ع ت ل ا ل يم ف ي ك ر ي و ط ت ل

خص ل م ل ا

ه ن ي ب ن م و س ر ا د ا ل م ع ية ف ي ك ل ل ا ع ف ل ا ر ي و ط ت ل ل و ط ت ا ة ز ه اجم ي ي ق ثت ي ت ا ذ ل و ا م ي ل ع ت ل ا ة ي ف ي ك ر ي و ط ت و رة م ت س ا ة ع ب ا ت ا ية س ا س أ ا ء ز جة ي ب ة.ل ف ر ع م ر س ا د ا د ع ا س يي ص خ ش ل ا ب و ي ع ل نا إ

ق ي ق ح ت ل ل ة ل ب ا ق ل ا ر يي و ل ون.و ك ت ت و ا ذ ل ا م يي ل م رع ص ا ن ع دة ع ن م ة: ش ق ا ن ا ، ا ذ ل ا م ي ي ق ت ل ا

ك ر ا ش ا ن م ة ن ك ر ة ئ ا د تع ا ر ا ط إ ل ث م ت س ل ا ة ي س ا س أل ا م ي ي ق ت ل ا ي و ب ل ا ة ي م ي ل ع يت ل م ع

ا ذ ل ا م ي ي ق ت ل حا ا د ى م ن ع ة ب س ا ن ا ت ا م

م ي ي ق ت ل ا ج ئ ا ت ن ن ع ر ي ر قر ي و ط ت ل ا .ط

ة ي س ا س أل ا ا:ت ذ ل ا م ي ي ق ت ل ا ر ص ا ن ع ي، ف ي ك ، ة س ر د م ل ل




353

DinaNadarević, M.A., Senior teaching assistant

COMPONENTS OF SELF-EVALUATION AS ASTRATEGY FOR IMPROVEMENT OF THE

QUALITY OF EDUCATIONAL WORK

SUMMARY

There a re m any developed mechanisms f or suc cessfulimprovement of t he qu ality of e ducational w ork a t s chools, a ndcontinuous self-evaluation of the work is one of the basic methodsin the policy of continuous monitoring and improvement of qualityeducation. Identifying and understanding your own advantages and

shortcomings help schools identify priorities, set achievable goalsand work plans.Process of sel f-evaluation c onsists of s everal c omponents:

setting goals of self-evaluation, discussion to analyze the situationat the school, which should include a broad circle of participants of the educ ational proc ess, t he se lection of ke y areas and areas of evaluation t hat m ake s elf-evaluation framework, determining thelevel and scope of self-evaluation and setting the cr iteria o f sel f-evaluation, collecting relevant data on t he performance of schoolsand their analyses in order to evaluate the work of the school andmake the report on the results of self-evaluation in order to makeplans for further development.

Key words: self-evaluation, qua lity, c omponents of s elf-evaluation.



Akademske aktivnosti

353

AKADEMSKE AKTIVNOSTI NAFAKULTETU ISLAMSKIH NAUKA USARAJEVU U 2009. GODINI

(Izbor iz: Izvještaja o odgojno-obrazovnom radu na Fakultetuislamskih nauka u Sarajevu u 2009. godini; priredili: Doc. dr.Zuhdija Hasanović, Emina Muderizović i Firdevsa Jelovac; izbor priredio: Dr. Almir Fatić)

I. NASTAVNI PROCES

A. Dodiplomski studij

Već drugu godinu na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, uorganizaciji Ambasade Arapske Republike Egipat u Sarajevu, a usvojstvu lektora arapskog jezika angažiran je prof. dr. Kemal KamilMahmud. Na F akultetu ka o s tipendist F ondacije F ulbright odfebruara do j una 2009. godi ne bor avila j e prof. dr . R uqayyaYasmine Khan. U okviru spomenutog boravka prof. Khan jeodržala ciklus veoma interesantnih predavanja o američkimmuslimanskim zajednicama u SAD, Kanadi i Južnoj Americi. Mr.




354

Clare Zuraw sa St. Mary's College iz USA, također, u okviru

Fulbright programa boravi na našem Fakultetu od septembra 2009.god. i planirano je da ostane do juna 2010. Angažirana j e nadržanju lektorskih časova za st udente i konverzacije z a nastavnoosoblje Fakulteta.

Nakon zajedničke promocije diplomanata i magistranataUniverziteta u Sarajevu koja je održana u "Zetri" u subotu, 7. 11.2009. godine, u atriju Fakulteta izvršena je osma svečana dodjeladiploma diplomantima i magistrantima Fakulteta islamskih nauka uSarajevu. D iplome j e dobi lo ukupn o 49 s vršenika na t ri s mjeraovoga Fakulteta: 34 na Teološkom smjeru, 11 na Smjeru religijskepedagogije i 4 na Smjeru za imame, hatibe i muallime.

B. Postdiplomski studij

U protekloj akademskoj godini na Fakultetu islamskih naukaodbranjeno je pet magistarskih radnji, jedna dama, prva međumagistrantima na ovom fakultetu i četiri muškarca.Kuriozitet je dasu svi ovogodišnji magistranti muškarci ujedno i hafizi. Oni su: hfz.Mevludin Dizdarević, hfz. Elvir Duranović, hfz. Safet Huseinović,hfz. Kenan Musić i Dina Sijamhodžić-Nadarević.

C. Doktorat

U četvrtak 25. juna 2009. godine, u Rektoratu Univerziteta uSarajevu, rektor -promotor prof. dr. Faruk Čaklovica promoviraoje 12 doktora nauka. Među njima i tri doktora islamskih nauka:Samira Beglerovića, Almira Fatića i Kenana Čemu. Ovo je prvi put u povijesti Fakulteta islamskih nauka u S arajevu i Univerziteta uSarajevu d a dokt ori islamskih nauka bud u pr omovirani nazajedničkoj svečanosti.

Najviši a kademski s tepen dokt ora i slamskih na uka naFakultetu islamskih nauka u protekloj godini postigao je mr. kurra




355

hafiz Dževad Šošić, odbranom doktorske disertacije pod naslovom:

"Qira'ati u tefsiru al-Ğami'u li ah

kami l-Kur'ān". D. Vijeće za postdiplomski studij

1)

U prošloj godini Vijeće je održalo pet sjednica na kojima supodneseni izvještaji mentora o završetku doktorskoga rada(mr. Ahmeda Adilovića)i Komisije z a oc jenu doktorskograda (hfz. Dževada Šošića);

-

Komisije za oc jenu uvj eta ka ndidata i podobnos ti t ememagistarskog rada (Zehre Čajlaković, Remzije Hurić-Bećirović, Medine Jusić-Sofić, Nedima Begovića, AljeCikotića);

-

mentora o z avršetku magistarskog r ada i Komisije za ocjenumagistarskog r ada ( hfz.Elvira Duranovića, hfz. MevludinaDizdarevića, hfz. Kenana Musića, Dine Sijamhodžić– Nadarević, hfz. Safeta Huseinovića, Alme Omanović-Veladžić, Dževada Pleha, Amre Imamović).

2)

Također su razmatrani slijedeći prijedlozi, zahtjevi, molbe iprijave:

-

molba za pokretanje postupka za stjecanje naučnoga zvanjadoktora nauka (mr. Amre Pandžo, mr. Azre Junuzović i mr.

Ismaila Haverića);-

prijava teme doktorskog rada (mr. Amire Trnka-Uzunović); -

molba za imenovanje Komisije za odbranu magistarskog rada(hfz.Mevludina Dizdarevića, hfz. Elvira Duranovića);

-

prijava teme magistarskoga rada (Envera Ferhatovića, AljeCikotića, Nedima Begovića, Abdulgafara Velića);

-

molba za pr oduženje roka z a i zradu magistarskog r ada ( hfz.Đevada Hrvačića)

-

prijedlog U pravnom odbor u da s e done se O dluka ofinansiranju četvrtog i petog člana Komisije za odbranu;




356

-

prijedlog za dos tavljanje is pitnih pitanja z a usmeni i spit po

Tezariju;-

prijedlogprof. dr. Muhameda Busuladžića za uvođenjem kursau okviru postdiplomskog studija pod nazivom ''Istorija nauka'';

-

razmatranje molbi o i spisu, naknadnom upi su, na stavkupostdiplomskog studija (Sead Karišik, Senad Karišik, IbrahimBegović, Nevzet Porić, Senada Hasanbašić, Amir Mehić, Rijad Šestan), reaktiviranju s tatusa s tudenta pos tdiplomskogstudija (Halila Ahmetspahića, Ibrahima Mehića, OsmanaLavića,Seida Silajdžića), plaćanju u ratama i dr.

E. Komisija za reformu Nastavnog plana iprograma

Komisija je odr žala tri s jednice n a koj ima s u preciziraniciljevi i zadaci reforme u okviru dodiplomskog, postdiplomskog, akasnije i do ktorskog studija. Ukazano je na potrebu sačinjavanjatemeljnog doku menta o obr azovnom s istemu IZ-e u kojem će sedefinirati c iljevi, z adaci, s tandardi s vih ni voa obr azovanja (odmektepske nastave do dokt orskog s tudija), ali i da ti pr ojekcijarazvoja sv ih razina obrazovanja. Također je predloženosačinjavanje nomenklature zva nja u okviru Islamske zaj ednice ipreciziranje po slova koje će obavljati svršenici sva tri stupnja

visokog obrazovanja.F. Komisija za nostrifikaciju diploma ipriznavanje ispita

Na os novu odluke N astavno-naučnog vijeća br: 02-1-16-672/09 od 15. 10. 2009. god. i menovana j e K omisija zanostrifikaciju diploma o visokoj stručnoj spremi.

Komisija je u prošloj godini primila ukupno 15 zahtjeva zanostrificiranje diploma dodiplomskog studija i jednu diplomu odoktoratu. Sve su diplome nostrificirane, a u dva slučaja traženo je




357

polaganje razlike predmeta. Diplome su stečene na sljedećim uni-

verzitetima:-

Univerzitet Al-Azhar (7 diploma);-

Islamski univerzitet u Medini (4);-

Američki otvoreni univerzitet u Kairu (1);-

Islamski univerzitet ''Muhammed ibn Sa'ud'' u Rijadu (1);-

Univerzitet ''Seldžuk'' u Konji (1)-

Univerzitet u Damasku (1)

II. EDUKACIJSKI PROJEKTI

A. Naučni skupovi,konferencije i savjetovanja

U toku 2009. god. održano je nekoliko naučnih skupova,konferencija i savjetovanjačiji je organizator ili suorganizator bioFakultet islamskih nauka u Sarajevu.

a) Treće savjetovanje o reformi visokog obrazovanja i primjeni Bolonjske deklaracijena Univerzitetu u Sarajevu

Rektorat Univerziteta u Sar ajevu je organizirao treće po reduSavjetovanje o r eformi vi sokog obrazovanja i p rimjeni Bolonjskedeklaracije na Univerzitetu u Sarajevu 24. i 25. aprila 2009. godine.Prvi da n S avjetovanja j e odr žan na M ašinskom fakultetu uSarajevu. F akultet i slamskih nauka u Sarajevu bio je domaćindrugog dana Savjetovanja Grupaciji humanističkih nauka.

b)Međunarodna konferencija:Svjetski ethos za Bosnu i Hercegovinu




358

U o rganizaciji H rvatskog k ulturnog d ruštva "Napredak" iz

Sarajeva, I ntercona, d .o.o., iz Z agreba, Franjevačke teologije uSarajevu, Movimento C ristiano L avoratori, F IEP i z R ima,Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta "Sv. Vasilije Ostroški" u Foči iFakulteta i slamskih na uka u S arajevu 14. i 15 . maja održana j eMeđunarodna konferencija pod naslovom: "Svjetski ethos za Bosnu iHercegovinu".

Najeminentniji kršćanski teolog današnjice Hans Küng je uokviru sesije o kršćansko-muslimanskim odno sima dr ugoga da nakonferencije na F akultetu i slamskih na uka u S arajevu govor io okršćansko-muslimanskom dijalogu.

c) Nauč ni skup o uzrocimauspona i slabljenja islamske civilizacije

Fakultet j e u saradnji sa C entrom za na predne st udijeorganizirao 24.-26. j una 2009. g od.,naučni skupo uzrocimauspona i s labljenja i slamske ci vilizacije. Skup je o tvorenpozdravnom riječi dek ana FIN-a prof. dr. Ismeta Bušatlića nakončega je uslijedilo predavanje o temi"Slava i s labljenje i slamskecivilizacije" dr. M uhammeda el -Dželejenda, šef a O dsjeka zaislamsku filozofiju Kairskog univerziteta.

Sljedeća dva danaskup je r adio u šest ses ija n a koj ima j e

učešća uzelo osamnaest izlagača. Cilj skupa je bio ostvarenje uvidau stanje istraživanja u ovoj oblasti u međunarodnim okvirima.Skupje po ocjeni brojnih prisutnih uspio kako po odazivu izlagača,kvalitetu referata ta ko i po interesu koj e je po budio. Iz r eferataizlagača moglo se zaključitida m uslimanska i straživanja u ovojoblasti ne mogu z adovoljiti ni kvantitetom ni kvalitetom. Ona nesamo da su malobrojna već su često nesistematična i sklonaneutemeljenom poopćavanju, generaliziranju ineprihvatljivomsimplificiranju.




359

B. Katedre, kursevi, sekcije

Nastavljeno j e u 2009. god. odr žavanje r anije pokr enutihedukativnih programa, a zbog interesa studenata pokrenuta i jednanova sekcija, Sekcija Hadisa.

a) Ikbalova katedra

U okviru Ikbalove katedre koju je Fakultet islamskih nauka uSarajevu u saradnji s Ambasadom Islamske Republike Pakistana uBosni i Hercegovini otvorio 28. augusta 2008. godine prof. dr.Šahab Jar Han je 12. marta 2009. godine održao predavanje oMuhammedu Ikbalu, jednom od najvećih muslimanskih mislilaca ipjesnika 20. stoljeća.

O Ikbalovoj poeziji 16. aprila govorili su Dževher Selim,ambasador Islamske Republike Pakistan u BiH i prof. dr.Džemaludin Latić, književnik. Pred. mr. Orhan Bajraktarević je 14.maja govorio o Ikbalovoj filozofskoj misli, dok je dr. HilmoNeimarlija, profesor filozofije i sociologije na Fakultetu, 11. juna2009. godine govorio o Ikbalu kao o Goetheu Istoka.

b) Diploma u islamskimnaukama - sedma generacija

Fakultet i slamskih na uka u S arajevu je po s edmi pu torganizirao tromjesečni program pod nazivom "Diploma uislamskim naukama" (Diploma in Islamic studies).

Program j e pokr enut 16 . f ebruara, a z ainteresirani s u i malimogućnost nastavu slušati na bosanskom i engleskom jeziku.Program " Diploma u i slamskim na ukama" na bosanskom j ezikuuspješno je završilo 18 kandidata.




360

c) Kurs arapskog jezika

U a kademskoj 2009. /2010. god ini Katedra jezika iknjiževnosti (mr. Zehra Alispahić, mr. Amira Trnka i prof. dr.Kemal K amil Mah mud) na stavila j e s organiziranjem Kursaarapskog jezika za građanstvo na dva nivoa: početnom A i B.Kursevi su obuhvatali 42 sata nastave, organizirani su u večernjimterminima,a diplomu uspješno završenog kursa dobila su četirikandidata.

d) Sekcija hifza

U okviru Katedre za Kira'et i Imametveć godinama djelujesekcija hif za. V odi j edoc. dr. hfz. Fadil Fazlić,a s voj dopr inosradu sekcijenesebično daju i dr. hfz. Dževad Šošić, viši asistent naKatedri za Kira'et i Imamet, mr. hfz. Kenan Musić, viši asistent na

Katedri Hadisa i demonstrator Mensur Kerla.U okviru ove s ekcije a ktivno d jeluje de set s tudenata istudentica koji mjesečno napamet uče petnaest do dvadeset stranicaKur'ana,a njihov trud i zalaganje nagrađeni sustipendijom.

e) Sekcija hadisa

Zbog velikog interesiranja studenata ove godine je pokrenutaSekcija h adisa. Sekcija djeluje pr i Katedri H adisa, a vod i je hfz.Kenan Musić. Osnovni cilj rada sekc ije jeste upoznavanje srazličitim aspektima Poslanikovog, a.s., života, izučavanje hadiskihtekstova i hadiskih znanosti općenito kroz literaturu i module kojebi nastavno os oblje s Katedre Hadisa nudilo zainteresiranimstudentima.

Prvim časovima prisustvovalo je25 studenata koji su krozkonverzaciju na arapskom jeziku s lektorom prof. dr. K emalomKamilom Mahmudom govorili o Muhammedu, a.s.




362

prof. dr. Ismet Bušatlić, prof. dr. Enver Halilović, doc. dr. Izet

Šabotić, doc. dr. Adnan Jahić, Senija Bubić, poslanik u NS RS-a ičlan GO SDA. Promociju je vrlouspješno vodi la kol egica m r.Zehra Alispahić.

d) "Izučavanje religije u Švedskoj"

Dr. Hakan Ulfgard i dr. Edgar Almen, docenti s Univerzitetau L inkopingu, Š vedska, pos jetili s u F akultet i slamskih na uka uSarajevu 12. oktobra 2009. god.

Tom prilikom su u amfiteatru Fakulteta održali vrlo zapaženapredavanja pod naslovom: "Dijalog kao zadatak i izazov za kršćanei muslimane" i "Izučavanje religije u Švedskoj danas".

e) "Odgovornost mladihgeneracija u savremenom svijetu"

Prof. dr. Hasan Rahimpour Azghadi, profesor iz Irana, održaoje 21. 10. 2009. god. pr edavanje o t emi: "Odgovornost m ladihgeneracija u savremenom svijetu" u amfiteatru Fakulteta islamskihnauka u Sarajevu.

III. POSJETE

A. Posjete predstavnika Fakulteta drugima

Predstavnici F akulteta i slamskih na uka u S arajevu u 2009 .god. posjetili su Fakultet sporta i tjelesnog odgoja, Behram-begovumedresu u Tuzli, i slamske f akultete u N ovom P azaru, P rištini iSkoplju,Srebrenicu i Travničko muftijstvo.

a) Posjeta Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja




363

Radi unapređenja postojeće saradnje predstavnici Fakulteta

islamskih nauka su 10. marta 2009. godine posjetili Fakultet sportai t jelesnog odgoja. G oste je p rimio de kan Fakulteta p rof. dr . I zetRađo sa saradnicima.

b) Posjeta Behram-begovoj medresi u Tuzli

Delegacija Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu na čelu s dekanom prof. dr. IsmetomBušatlićem posjetila je 24. marta 2009.godine B ehram–begovu m edresu u T uzli. Konstatirana j e vrl ouspješna saradnja između ove dvije odgojno-obrazovne i nstitucijekoje dj eluju unut ar I slamske z ajednice u BiH i uka zano namodalitete poboljšanja i produbljivanja te saradnje.

c) Posjeta Novom Pazaru, Prištini i Skoplju

Članovi uprave i rukovodstvaFakulteta i slamskih na uka uSarajevu (prof. dr. Ismet Bušatlić,dekan, prof. dr.Adnan Silajdžić,doc. dr. Murat Dizdarević, doc. dr.hfz. Fadil Fazlić, prof. dr.Mehmed Kico imr. Orhan Bajraktarević) u vremenu od 4. do 9. 5.2009. posjetili su Fakultete za islamske studije u Novom P azaru,Prištini i Skoplju.

Cilj posjete bio je upoznavanje s radom srodnih fakulteta koji

djeluju u na šem bl ižem okr uženju i us postavljanje, odnos noučvr šćivanje i proširivanjepostojeće saradnje.

d) Posjeta Srebrenici

U s ubotu 13. j una 200 9. god ., Univerzitet u Sarajevu je,drugu godinu za redom, organizirao posjetu nastavnika, saradnika i

studenata U niverziteta u Sarajevu Srebrenici. Oko hi ljadupredstavnika U niverziteta u Sarajevu, među njima profesori,uposleni i studenti Fakulteta islamskih nauka u S arajevu, obišlo jeMemorijalni centar Potočari. Predstavnici R ektorata, fakulteta i




364

akademija, Studentskog parlamenta, te instituta i centar a

Univerziteta u Sarajevu, položili su cvijeće i odali počastBošnjacima S rebrenice, žrtvama genocida počinjenog 1995.godine. N akon t oga s u pos jetili Spomen s obu, t e p risustvovalihistorijskom času i projekciji dok umentarnog filma o s tradanjuBošnjaka u Srebrenici 1995. godine.

B. Gosti na Fakultetu

U toku 2009. god. Fakultet je posjetio veći broj uglednihdomaćih i stranih ličnosti iz akademskog, kulturnog i javnogživota. Spominjemo samo neke od njih:

-

Nj. E. Ahmed Hattab, ambasador Arapske Republike Egipat;-

Nj. E. Dževher Selim, ambasador Islamske Republike Pakistanu BiH;

-

Nj. E . Eid M. Es-Sakafi, ambasador Kraljevine S audijskeArabije;

-

Nj. E. Ahmad Fard Hosseini, ambasador Islamske RepublikeIran;

-

gradonačelnik grada gosp. Hep Monatzeder. Dana 8. 1. 2009.god. Fakultet islamskih nauka u Sarajevu posjetila je delegacijagrada Minhena. Brojnu delegaciju predvodio je gradonačelnik grada gosp. Hep Monatzeder, a činili su je, također,više

poslanika iz različitih stranaka u Parlamentu Bavarske,predstavnici više ministarstava Bavarske, članovi Općinskogvijeća grada Minhen, predstavnici Katoličke i Evangelističkecrkve, M uslimanskog vijeća Minhena, pokretači inicijative zauspostavljanje "Centra za islam u Evropi – Minhen", te novinari"Suddeutche Zeitunga", "Frankfurter Allgemeine" i "Zamana".Cilj posjete je, kako je kazao Benjamin-ef. Id riz, inicijator formiranja "Centra za islam u Evropi – Minhen", upoznati se sdjelovanjem F akulteta i slamskih nauka u Sarajevu, ka oprestižne v isoke n aučno-obrazovne i nstitucije koj a nudiislamsko o brazovanje n a ovim p rostorima i okoristiti s e tim




365

iskustvima pri formiranju "Centra za islam u Evropi – Minhen"

koji bi, između ostalog, pružao i akademsko obr azovanjeimamima u Njemačkoj; -

studenti-bogosloviTeološkog fakulteta Univerziteta u Beču.Fakultet je 4. februara 2009. ugostio studente-bogosloveTeološkog fakulteta Univerziteta u Beču predvođene njihovimnajužim rukovodstvom: rektorom, prorektorom i duhovnimdirektorom. Gosti su iskazali svoje veliko interesiranje za životi položaj muslimana u Evropi, posebno u B iH, omogućnostima utjecaja Fakulteta islamskih nauka naobrazovanje vjeroučitelja i vjerskih službenika zamuslimanske zajednice u Zapadnoj Evropi i sl.;

-

predstavnici Islamskog pedagoškog fakulteta u Zenici posjetilisu 2. 4. 2009. god. Fakultet i slamskih na uka u S arajevu.Delegaciju su činili: prof. dr. Zuhdija Adilović, dekan IPF-a,mr. Ejub Dautović, muftija zenički u svojstvu predsjednika

Upravnog odbora, doc. dr. Halil Mehtić, prodekan za nastavu iprof. dr. Šukrija Ramić.U veoma otvorenom i prijatnomrazgovoru konstatirano je da već postoji veoma dobra saradnjaizmeđu ove dvije visokoobrazovne institucije, ali se ona možejoš intenzivirati i produbiti;

-

profesori i studenti Fakulteta za islamske studije iz NovogPazara. U cilju razmjene iskustava i uspostavljanja saradnjeizmeđu islamskih odgojno-obrazovnih institucija sa prostorabivše Jugoslavije, 1. maja 2009. god. Fakultet islamskih naukaje bio domaćin profesorima i studentima Fakulteta za islamskestudije iz Novog Pazara. Pedeset studenata i studentica ovogaFakulteta predvođenih mr. Mustafom Fetićem, prodekanomFakulteta te doc.dr. Mehmedom Mašićem, s Katedre zaHadisupoznali su se s historijom F akulteta islamskih nauka uSarajevu, na stavnim planom i programom, z adacima iperspektivama te relevantnom statistikom svršenika i njihovimdaljim angažmanom u zajednici;

-

Rektor Univerziteta u Sarajevu prof. dr. Faruk Čaklovica iprof. dr. Slavenka Vobornik, prorektoresa za nastavu, posjetili




366

su F akultet i slamskih na uka u S arajevu 5. okt obra 2009.

godine. Visoku delegaciju Univerziteta primio je na Fakultetudekan prof. dr. Ismet Bušatlić sa saradnicima. Nakondekanove dobr odošlice, rektor prof. dr. Faruk Čaklovicaupoznao je prisutne s akademskim kalendarom Univerziteta iaktivnostima Rektorata i naglasio da očekuje i daljesudjelovanje na stavnika i studenata F IN-a u univerzitetskimprogramima. U razgovoru je, također, spomenuta potrebaizučavanja izbornih predmeta koje fakulteti sarajevskogUniverziteta mogu ponuditi jedni drugima;

-

predstavnici Instituta za geografiju Univerziteta u Pečuju.Delegacija Instituta za geografiju Univerziteta u Pečujuposjetila je Fakultet 13. 11. 2009. god. Predvodio ju je doc. dr.Norbert Pap, zamjenik direktora Instituta i di rektor Mediteransko-balkanskog c entra. R azgovarano j e ouspostavljanju saradnje u okviru koje bi bila moguća razmjena

profesora i studenata ovih institucija;-

generalni sekret ar Fonda za saradnju sa zemljama C IS-a pr iMinistarstvu va njskih pos lova A rapske R epublike Egipat.Fakultet islamskih nauka u S arajevu su u pe tak 18. decembraposjetili NJ. E. gospodin Samah Sutuhi, ambasador i generalnisekretar egipatskog Fonda za saradnju sa zemljama CIS-a priMinistarstvu va njskih pos lova A rapske R epublike Egipat,NJ.E. Ahmed Hattab, ambasador Arapske Republike Egipat uBiH i gos podin A ttija E bu E n-Nedža, ministar s avjetnik ambasadora.Uvažene goste primio je prof. dr. Ismet Bušatlić,dekan F akulteta i slamskih na uka u S arajevu, koj i j e t omprilikom pr edstavio postignute rezultate F akulteta u prošlojgodini, zahvalio se na dosadašnjoj uspješnoj saradnji i izrazionadanja da će se s njima nastaviti i u budućnosti;

-

Mohammad Hasan Mahdavi-Mehr, pr vi s avjetnik de kanaInternacionalnog univerziteta "El-Mustafa" u Komu;-

prof. dr . P irmoradi M uhammed D ževad, di rektor Naučnoistr aživačkog instituta "Ibn Sina";

-

dr. Denis Zvizdić, predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo;




367

-

gosp. Ibrahim Hadžibajrić, načelnik općine Stari grad;

- zatim grupe različitih asocijacija i udruženja iz SAD-a,Njemačke, Švicarske, Turske, Holandije,Švedske, Norveške,Saudijske Arabije, Libije i dr.

IV. POJEDINAČNE AKTIVNOSTINASTAVNIKA FAKULTETA

Nastavnici, saradnici i stručno osoblje Fakulteta su u 2009.god. bili angažirani na različitim projektima, učestvovali nanaučnim skupovima u zemlji i inozemstvu, objavili značajneoriginalne r adove i prijevode zbog čega su, neki od njih, dobiliprestižna priznanja. Sve ovo je bio razlog zbog kojeg po prvi put ugodišnjem izvještaju prezentiramo njihove pojedinačne aktivnosti.

Dr. Enes Karić, redovni profesor

Angažman na Fakultetu islamskih nauka-

u proljetnom semestru 2009. održao sve časove na predmetuRječnik Kur'ana;

-

tokom zimskog semestra u akademskoj 2009-2010. održao svapredviđena predavanja (osim jednog) na sedmom semestru, napredmetima:Savremene škole tefsirai Povijest tumačenjaKur'ana u BiH. Držao ukupno 4 časa sedmično.

Angažman na drugim obrazovnim ustanovama-

cijeli proljetni s emestar (do 15. j ula 2009.) na L udwigMaximilian univerzitetu u M inhenu ( profesor i slamskihstudija);

-

tokom oktobra i novembra 2009. na Franjevačkoj teologiji uSarajevu iodržao osam časova o temi ''Kur'an u islamu''. Nastupi u inozemstvu




368

-

predavanjeZajednička hermeneutika razumijevanja za naše

savremeno doba,Katolička akademija u Štutgartu, Njemačka,5 – 8. mart 2009.-

predavanje Islam i sekularizam, Univerzitet SjevernaVestfalija, Paderborn,Njemačka, 16. juna 2009.

-

Učešće nana kulturnoj manifestaciji ''Dani jevrejske kulture uEvropi'' u Trstu 5. i 6. septembra 2009.Objavljene knjige

- Pjesme divljih ptica(roman),ukupno tri izdanja u izdavačkojkućiTugra;-

Galaluddin as-Suyuti(monografija o m ufessiru a s-Suyutiju),El-Kalem i FIN;

-

Die Schwarze Tulpe (njemački prijevodCrnog tulipana, putopisa sa ha džaod 2007. godine, izdavač AVICENNA,2009. Minhen),

-

Kur'anski univerzum(drugo izdanje pogovora mome PrijevoduKur'ana na bosanski iz 1995. godine, izdavač Connectum). Objavljeni tekstovi (izbor)

-

Zajednička hermeneutika razumijevanja za naše savremenodoba, ''Preporod'' br. 6/896/, 15. mart 2009., str. 26. i 27.

-

Islam i sekularizam, objavljen u časopisu "Muallim", Sarajevo,2009., br. 39. str. 58 – 64.

Objavljeni prikazi-

Ljubovićevo afirmiranje klasične bosanske naučne slave, Anali G azi H usrevbegove biblioteke br . XXIX – XXX,Sarajevo, 2009. str. 339 – 342.Učešće na promocijama

-

Učestvovao na brojnim promocijama r omanaPjesme divljih

ptica u Sarajevu, Pruscu, Zenici, Goraždu, Tuzli, Brčkom,Kaknju.




369

-

Učestvovao (bio moderator)krajem nove mbra 2009. na

Forumu Bošnjačkog instituta o temi ''Religija, sekularizam,savremeno doba''.Ramazanske aktivnosti (1430/2009.)

-

Nastup i intervju na Radiju "BIR" – 1. septembar 2009.;-

Vaz u Ljubljani - 5. septembar;-

Vaz u Maglaju - 11. septembar;-

Vaz u Begovoj džamiji za 27. noć ramazana;

- Nastup na NTV HAYAT prvi dan Bajrama;-

Nastup na F ederalnoj televiziji z a Bajram (pr ilog snimljentokom ovog ramazana).Članstvo

-

član Savjeta protektora Bošnjačkog instituta, -

član Etičkog komiteta Univerzitetskog Kliničkog centra uSarajevu.Nagrade

-

Plaketa Kantona S arajevo z a 2009. z a dopr inose na pl anunauke, obrazovanja i kulture u inostranstvu i kod nas.

Dr. Rešid Hafizović, redovni profesor

Učešće na konferencijama -

Prof. Hafizović sudjelovao je na konferenciji povodomsvjetskog dana f ilozofije koj a j e organizirana u T eheranu iHamadanu u t rajanju od 14. 11. do 19. 11. 2009. godi ne podnaslovom " Islamska filozofija i izazovi da našnjeg svijeta.".Konferenciju je or ganizirala Akademija z a filozofiju i irf anIslamske R epublike I ran. Tema r eferata je glasi la: "Te'wilTexta i te'wil ljud ske duše prema hermeneutičkoj paradigmiAduddevle Semnanija o 'sedam poslanika tvoga bića'." Prijevod djela




370

-

objavljivanje dr ugog s veska ' Komentara' A bdullah-efendije

Bošnjaka na Ibn 'Arebijevo djeloFusus Al-Hikam, u prijevodus a rapskog rukopisa, Naučno-istraživački institut ' Ibn S ina',Sarajevo, 2009.;

-

Henry Corbinove monografije o I bn Sini:Avicenne et le recit visionnaire (Ibn Sina i vizionarsko kazivanje), pr ijevod sfrancuskog,Naučno-istraživački institut ' Ibn S ina', S arajevo,2009.;

-

Stephena S ulejmana SchwartzaThe Other Islam (Jedandrugačiji islam) s engleskog, 'Mozaik', Sarajevo, 2009.Medijski nastupi

-

Nekoliko televizijskih nastupa o islamu i njegovoj duhovnosti,a r azgovor o tim temama bio jepotaknut različitimsvetokalendarskim prigodama.Nagrade i priznanja

Prof. dr. Hafizović dobio je u prošloj godini dva priznanja:-

Ministarstvo nauke, istraživanja i t ehnologije I slamskeRepublike Ira n dodijelilo jena Trećem međunarodnomfestivalu knj ige ' Al-Farabi's D ays' u T eheranu, 24. 10.2009.prof. dr. Rešidu Hafizoviću istoimenu nagradu. Nagradase dodjeljujenaučnicima koji su ostvarili visoka dostignuća napolju hum anističkih nauka. Prof. Hafizović je dobio ovu

prestižnu na gradu z a dj eloLjudsko lice u ogledalu sufijskeliterature.-

Posljednjih godina Rektorat Univerziteta u Sarajevu dodjeljujepriznanja svojim najuspješnijim nastavnicima.Na svečanostiupovodu "Decembarskih dana Univerziteta u Sarajevu", kojimazapočinje obilježavanje značajnog jubileja 60 godina radaUniverziteta u S arajevu, 17. decembra s u u R ektoratupodijeljena pri znanja na juspješnijim na stavnicima u akad.2008/2009. godini. Ovo priznanje s Fakulteta islamskih naukau Sarajevu dobio je prof. dr.Rešid Hafizović.




371

Dr. Adnan Silajdžić, redovni profesor

U pr otekloj a kademskoj godi ni bi o a ngažiran ka o s poljnisaradnik na:

-

Fakultetu pol itičkih nauka Univerziteta u SarajevunapredmetimaGeografija religija i Suvremene monoteističkereligijeOdsjeka za Sociologiju;

-

Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu kao mentor,konsultant-ispitivačdok torandu Kerimu Sušiću;

Učestvovao na znanstvenom skupu:-

na Franjevačkoj teologiji u novembru prošle godine. P odnioreferat pod naslovom: "Islam i muslimani u dokumentuNostraaetate: izazovi i perspektive".

Napisao recenziju:-

na rukopis knjige pod naslovomAbdulkadir Gejlani i derviškired kadirija koju je priredio dr. Samir Beglerović. Aktivno učestvovao u radu:

-

Matičnog odbora BZK "Preporod", u svojstvu predsjednika;-

Upravnom odboru Fakulteta političkih nauka, u svojstvu

predsjednika;-

Upravnom odboru Fakulteta islamskih nauka, u svojstvu člana;-

Redakciji časopisa"Znakovi vr emena", u svojstvu gl avnog iodgovornog urednika.Dao nekoliko intervjua za:

-

Dnevni list "Oslobođenje",-

Federalnu televiziju,- Hayat televiziju.




372

Dr. Ismet Bušatlić, vanredni profesor

Učestvovao na naučnim skupovima: -

Okrugli s to o temi: " Imamska služba u voj sci", ut orak, 28.aprila 2009. s referatom pod naslovom: "Bošnjaci vojni imami1918.-1945.";

-

Kulturna m anifestacija ' 'Dani jevrejske kul ture u Evropi'' uTrstu 5. i 6. septembra 2009.;

-

Konferencija:Islamic Education in South-East Europe –Islamische Bildung in Süd-Ost Europa,23-25. 10. 2009. uBeču. Referat: " Chances and Challenges of t he Islamicreligious education in Europe";

-

Naučni skup: "Tešanjski prostor u prošlosti" povodom 450-tegodišnjice osnivanja vakufa Gazi Ferhat-bega, Tešanj, 11.-12.12. 2009. Referat o temi: "Tešanjske muftije"Napisao radove:

-

"Tradicija dovišta kao kontinuitet duhovnog t rajanja Bošnjakana ovi m prostorima",Zbornik radova – Kulturno historijskonasljeđe vrela Bune i blagajske tekije,naučni skup, Mostar,10. maj 2007. god., str. 97.-101.;

-

Bošnjaci vojni i mami 1918. -1945.",Zbornik radova sokruglog stola: "Imamska služba u vojsci",Sarajevo, 28. april2009., Sarajevo, 1430.-2009., str. 89.-103.; Prikazao djelo:

-

Haso Popara,Katalog arapskih, turskih, perzijskih i bosanskihrukopisa, svezak šesnaesti, London – Sarajevo, 1429. -2008.Anali G azi H usrev-begove bi blioteke, knj iga X XIX-XXX/2009., str. 335.-338.Recenzirao djela:

- Jusuf Mulić, Četiri stoljeća mostarskog muftijstva (1592.-1992.),Mostar, 2008.;

-

Jusuf Mulić, Ćuprija sultana Sulejmana hana u Mostaru, Mostar, 2009.;




373

-

Omer Nakičević– Ibrahim Nakičević,Teočak kroz protok

vremena,Teočak, 2009. Promocije:Promovirao tri navedene recenzirane knjige.

Dr. Hilmo Neimarlija

Dr. Neimarlija dobio je priznanje "Ličnost 2009. god."

- Odlukom čitalaca dnevne novine "SAN"dr. Hilmo Neimarlija,profesor Fakulteta i slamskih nauka i delegat u Domu narodaParlamenta B iH, dobio je priznanje "Ličnost 2009. godine".Među dobitnicima ove nagrade su, također, bili:ambasador Republike T urske u B iH8TVefahan Odžak 8T, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH i ambasador BiH u Švicarskoj8TJakobFinci8T, pr edsjednik Demokratske pa rtije RS-a8TDragan Čavić8T,

izvršni di rektor T ransparency BiH8T

Srđan Blagovčanin8T

,svjetska p rvakinja u dž udu8TLarisa Cerić8T, novi narkainformativnog pr ograma FTV -a8TDuška Jurišić8T i ka ntonalnitužilac8TOleg Čavka8T.

Dr. Mehmed Kico, vanredni profesor

Učestvovao na naučnim skupovima: -

"Muhammed Ždralović i promovisanje učenika Gazi Husrev-begove medrese na Filološkom fakultetu u Beogradu". Tribinaposvećena liku i djelu Muhameda Ždralovića, BZK "Preporod" Bugojno, 26. 6. 2009.;

-

"Uzroci sl abljenja i us pona i slamske ci vilizacije", Fakultetislamskih nauka, 24-26. 7. 2009. (moderator jedne sesije);

-

Od 19. do 21. 1. 2009. u Aleksandriji učestvovao naMeđunarodnom simpoziju pod na slovom: "2TPravci obnove ireformisanja m oderne i slamske m isli." Na s kupu koj i j eokupio 2Tpredstavnike zem alja Magriba, Centralne A frike,




374

Bliskog Istoka i Indijskog poluotoka prof. Kico je govorio o 2T

pravcima obnove m oderne islamske m isli na B alkanu iistaknutim nosiocima.2TMedijske aktivnosti

-

"Pravci razvoja moderne islamske misli u BiH", intervju za listAl-Jevm, Aleksandrija, 19. 1. 2009.

-

"Društveni položaj ž ene u r omanima N edžiba Mahf uza usvjetlu usporedbe s položajem muslimanke u BiH", Egipatska

državna televizija, emisija: "Kairski salon", 24. 1. 2009.;-

Izlaganje o temi: "O l iku i djelu a rabiste pr of. dr . TeufikaMuf tića", R adio BIR u emisiji: "Čovjek i vrijeme", 14. 10.2009.

Dr. Enes Ljevaković, vanredni profesor

Prijevod djela-

Dr. Ahmeda Rejsunija,Ciljevi Šerijata – Eš-Šatibijeva teorija,Centar za napredne studije i El-Kalem, Sarajevo;Učešće na naučnom skupu

-

U prijestonici Republike Tadžikistan Dušanbeu 5. i 6. 10. 2009.godine, pod pokroviteljstvom predsjednika Tadžikistana, održanje Međunarodni naučni simpozij pod naslovom: "Naslijeđe EbuHanife i njegova ul oga u di jalogu c ivilizacija". U kupno jepodneseno 32 referata koji su osvijetlili različite aspekte života, rada, d jela i mišljenja Im ami-Azama E bu H anife. Iz B osne iHercegovine simpoziju j e pr isustvovao i u nj egovom r aduaktivno učestvovao dr. Enes Ljevaković s referatom podnaslovom: "Opće karakteristike pravnog mišljenja Ebu Hanife".Promocija djela

-

Dr. Ahmeda Rejsunija,Ciljevi Šerijata – Eš-Šatibijeva teorija,Tuzla i Zenica , decembar, 2009.Medijski nastupi




375

-

Učešće uemisiji "Otvorene ramazanske teme" na radiju BIR,

ramazan, 1430.Dr. Zuhdija Hasanović, docent

Objavio je prijevod djela:-

Fethullah G ulen, Vjerovjesnikov sunnet: važnost irazumijevanje,El-Kalem, Sarajevo;

Angažiran kao spoljni saradnik na:-

Islamskom pe dagoškom f akultetu u Z enici, postdiplomskistudij, tri pr edavanja o liderstvu, preciznosti i kva litetu usvjetlu hadisa.Učestvovao na naučnim skupovima:

-

"Imamska služba u vojsci", Vojno muftijstvo, Sarajevo, 28. 4.2009. Referat o temi: "Uloga imama u vojnim pohodima";

-

U povodu obilježavanja 60 godina T eološkog fakultetaUniverziteta u A nkari or ganiziran j e od 16. do 18. oktobraseminar o temi: "Pozicija te oloških fakulteta i kva litetreligijskog znanja u Turskoj". Na seminaru su osim domaćinaučestvovali profesori s drugih teoloških fakulteta u Turskoj,zatim gosti iz Sjedinjenih Američkih Država i Irana, dok jeiskustva iz Bosne i Hercegovine prenio dr.Zuhdija Hasanović Bio je mentor na diplomskom radu:

-

MineliHalilović,rad branjen 9. 2. 2009.;-

MirziKasumović, 24.8. 2009.;-

Indiri Džafović, 18. 9. 2009.; -

Husejni Šemsije, 18. 9. 2009.;Također je bio mentor na magistarskom raduKenanu

Musiću, odbranjenom 29. 6. 2009.Recenzirao je djela:




376

-

Hfz. Dževad Hrvačić,Hadis: udžbenik za treći razred

medrese, El-Kalem, Sarajevo;-

Enes A hmed K erzun,Hadis: udžbenik za četvrti razred medrese, El-Kalem, Sarajevo;

-

Savremene muslimanske dileme,(prir.: mr. Ahmet Alibašić),Centar za napredne studije, Sarajevo.Uradio je redaktura djela:

-

Abdulkadir A rnaut,Vasijeti Muhammeda, s.a.v.s.,Bookline

d.o.o., Sarajevo;-

El-Buhari,Sahih,V, Bookline d.o.o., Sarajevo;-

Jusuf Rešad,Islamski kocept odgajanja ženske djece, Booklined.o.o., Sarajevo

Održao tribine:-

"Kako da nas s lijedimo Poslanika, s .a.v.s.,?", M ostar, 26. 3.2009.;

-

"Savremeni izazovi muslimanske porodice", Keln, 2. 5. 2009.;-

"Kako do pe rfektnog djelovanja?", pr ipadnicima O S BiH,Sarajevo, 28. 5. 2009.;

-

"Značaj džamije u životu vjernika", Ključ, 30.5. 2009.Promovirao djela:

-

Vjerovjesnikov sunnet Fethullaha Gulena, Tešanj, 20. 3. 2009.;-

Sejjid Sabik,Fikhus-sunne,Travnik;-

TirmizijevSunen, Travnik,Medijski nastupi

-

BIR (Diploma u islamskim na ukama - 26. 1.; r azgovor oMuhammedu, a .s.,3. 9.; četiri predavanja u toku ramazana

1430.);-

RTV Vogošća (Diploma u islamskim naukama, 3. 2.); Hutbe i vazovi




377

-

Džamija Princa Abdullaha u Tuzli, 8. 3.;

- Oberhauzen, 1. 5.;-

Essen, 3. 5.;-

Kraljeva Sutjeska, 27. 8.;-

Begova džamija, Sarajevo, 9. 9. i 16. 9.;-

Mahmutovac, Sarajevo, 12. 9.;-

Blagaj, 15. 9.

Dr. Dževad Hodžić, docent

Angažman na drugim fakultetima-

U 2009. godi ni, (novembar-decembar) održao šest predavanjaiz medicinske etike na S tomatološkom fakuletu u S arajevu uokviru predmeta: "Uvod u stomatologiju s etikom".

Studijski boravak -

U periodu od 1. a ugusta do 30. oktobra 2009. godi ne boraviona studijskom boravku na Ruhr univerzitetu u Bochumu.Objavio radove

-

"Vrijednosne, normativne i metodičko-argumentativnereferentne tačke islamskog pristupa bioetičkom diskursu",Bioetika i multikulturalnost , Z bornik r adova D rugogmeđunarodnog bioetičkog simpozijuma u BiH,(ur.: Velimir Valjan), Bioetičko društvo BiH, Sarajevo, 2009.;

-

"Husein Đozo",Novi Muallim, Sarajevo, god. X, 2009., br. 37.;-

"Epohalno značenje Kingovog projekta'Svjetski ethos'",NoviMuallim, god. X, 2009., Sarajevo, broj 38.Sudjelovao nanaučnim simpozijumima

-

"Kršćanstvo i islam: tumačenje svetih tekstova", 6.-8. m art2009. Akademie de r D iözese R ottenberg-Stuttgart, Štuttgart(SR Njemačka);




378

-

"Znanost i religija: kršćanske i muslimanskeperspective", 8.

seminar i zgradnje m ostova, 16. -18. j uni 2009. I stanbul,Turska;-

"Sto godina Franjevačke teologije u Sarajevu", (tema referata:"Religija bez etike"), Franjevački teološki fakultet u Sarajevu,6.-7.11. 2009. Sarajevo;

-

"Izgradnja m ostova - Bosanski i slam za E vropu", (temareferata: "Sufizam u BiH"), Akademie der Diözese Rottenburg– Stuttgart, 20.-22. 11. 2009. Štuttgart (SR Njemačka). Učestvovao u promociji knjiga:

-

Jurgen Moktmann:Teologija nade, na Franjevačkoj teologiji uSarajevu;

-

Hans K ung:Svjetski ethos za svjetsko gospodarstvo, naFranjevačkoj teologiji u Sarajevu;

-

Enes Karić:Pjesme divljih ptica, u Ljubljani i Zagrebu;-

Jurgen Habermas:Izmeđureligije i naturalizma, u Sarajevu.

Mr. Mustafa Hasani , predavač

Organizirao j e po sjete st udenata u okviru na stavanogpredmeta Praktikum:

-

Hfz. Š emsudina Kavazovića, Gornja Maoča kod Br čkog;džemat Gornji Rahić i Salih-ef . Hrnjića,Medžlis IZ-eBrčko iglavnog imama Mustafa-ef . Gobeljića, Medžlis IZ-e Gradačaci glavnog imama mr. Nusreta Kurjkovića;

-

Centar za borbu protiv ovisnosti od droga "Izlaz" u Ilijašu, 17.i 19. marta 2009. godine;

-

Ženski edukacioni centar "Nahla" u Sarajevu, 23. 3. 2009. godineObjavio je rad:

- "Sawm - islamski post", u:Vodič za islamski post : "…mjesecramazana počinje…", Tugra, Sarajevo, 2009.Uradio je projekat:




379

-

Bosanskiindeks islamikus– knjige objavljene izvan institucija

Islamske zajednice (2008/2009.)Promovirao je knjigu:-

Fikhus-sune, Travnik;Ramazanske aktivnosti:

-

Begova džamija, 26.8.2009, prije podne namaza-

Džamija Grbavica II, 28.08.2009., prije teravije-

Džamija Sedrenik, 29.08.2009, prije teravije-

Džamija Dobrinja 3B, 31.08.2009. prije teravije-

Begova džamija, 2.9.2009, prije podne namaza-

Sultan S ulejmanova dž amija u B lagaju, 8. 9. 2009, pos lijeteravije namaza

-

Džamija u Vogošći, 13.9.2009, prije teravije namaza-

Bakijska dž amija, 15.9.2009, ( Lejletu'l-kadr), poslije te ravijenamaza

- Malezijska džamija na Breci, 17.9.2009, prije teravije namaza-

Džamija na Budakovićima, 20.9.2009, prije bajram namazaUčestvovao je na medijima:

-

NTV H ayat, Kantonalna t elevizija T V S A, Federalna T V, iRadio BIR.

Mr. Ahmet Alibašić, predavač Konferencije, seminari, predavanja i sl.

-

Kazan, Ruska F ederacija, konferencija "Islamsko vi sokoobrazovanje u Rusiji i regionu“, 27-30 septembra 2009. god .,organizirali IS ESCO-a i F ederacije i slamskih univerziteta.Prezentirao r ad na temu vi soko islamsko obr azovanje naBalkanu;

-

II sastanak redakcije Brillove publikacijeYearbook of Muslimsin Europe(Godišnjak muslimana u Evropi) u sjedištu Brilla u




380

Leidenu od 19-20. februara 2009.Učestvovao u svojstvu

urednika;-

Evropska m uslimanska mreža, 29. maja 2009. u S arajevu,"Vjerske organizacije igrađansko djelovanje", izlaganjeo istojtemi;

-

FIN i Centar za na predne studije,Uzroci uspona i slabljenjaislamske civilizacije: stanje istraživanja, Sarajevo, 24-26. juni2009. god., I zlaganje o temi: " Islamski svij et da nas ukomparativnoj perspektivi";

- Međureligijsko vijeće, Susreti mladih teologa, Sarajevo,predavanje "Islamski pogled na dijalog među objavljenimreligijama", 11. novembra 2009.;

-

22. G eneralna s kupština6TAsocijacije gradova nosilaca porukemira (IAPMC), 6TSarajevo, 27.-31. 10. 2009. godi ne, izlaganje otemi: " Kulturna, vjerska i etnička koegzistencija umultietničkim sredinama";

- Ministarstvo obr azovanja K antona Sarajevo i OSCE,Konferencija "Alternativni predmet za učenike koji nepohađaju vjeronauku u školama: r azmjena iskustava",Sarajevo, 15. decembar 2009., uvodno i zlaganje o temi:"Vjersko obr azovanje u B iH – ka m odelu koj i podržavasuživot i uzajamno razumijevanje";

-

Fond Otvoreno Društvo, Konferencija "Religija i obrazovanjeu otvorenom dr uštvu: pr eispitivanje m odela r eligijskogobrazovanja u BiH", Sarajevo, 28. oktobar 2009.;

-

Međunarodna konferencija"Administration of Islamic Affairsin Secular S tates: T he S E E uropean Experience", CNS,Sarajevo, 17-19. april 2009., glavni organizator;

-

Međunarodna konferencija "Ottoman L egacy a nd MuslimCommunities Today", CNS, Sarajevo, 16 -18. okt obar 2009.,glavni organizator;

- Tribina "Islam i m ediji", S arajevo, C IPS, 7. a prila 2009., upovodu knjige D avora M arkaZar na Zapadu postoji nekidrugi Bog?Koju sam recenzirao i prikazao uPreporodu;




381

-

PromocijaSavremenih muslimanskih dilemau Sarajevu i Tuzli

17. marta i 20. maja 2009.;-

Predavanja o islamu u BiH za američke studente u posjeti BiHdva puta (20. mart i 30. oktobar);

-

Serija radionica za 30 srednjoškolaca sve t ri vjere i z r aznihdijelova BiH u G . Vakufu o temi "R eligija i m ladi" uorganizaciji UNDP-a, 30-31. januar 2009.;

-

Dva predavanja za 60 vjeroučitelja islamske, katoličke ipravoslavne vjeronauke u T uzlanskom ka ntonu o t emi:"Mjesto z a dr uge u i slamu", Pedagoški z avod u T uzli, 10.januar 2009.Izdanja (knjige, članci) i medijski nastupi

-

II izmijenjeno izdanje hrestomatije "Uvod u s tudije i slamskekulture i civilizacije";

-

Jedan od ur ednikaThe Yearbook of Muslims in Europe,Leiden, Brill 2009.;

-

Priređivač zbornikaSavremene muslimanske dileme, Sarajevo,CNS, 2009.

-

"Dijalog među objavljenim religijama", Novi Muallim, zima2009., vol. 10, br. 40, pp. 38-48.;

-

"Vjersko obr azovanje u j avnim školama u B osni iHercegovini: Ka m odelu koj i podržava s uživot i uz ajamnorazumijevanje" u:Ahmet Alibašić i drugi,Religija i školovanjeu otvorenom društvu: Preispitivanje modela religijskogobrazovanja u Bosni i Hercegovini, Sarajevo: Fond otvorenodruštvo Bosna i Hercegovina, 2009., 11-34.;

-

"A Problem that Does Not Have to Be: Religious Education inPublic Schools in Bosnia and Herzegovina"in Ahmet Alibašićet a l., Religija i školovanje u otvorenom društvu:Preispitivanje modela religijskog obrazovanja u Bosni i

Hercegovini, S arajevo: F ond ot voreno dr uštvo B osna iHercegovina, 2009, 107-110.;-

"Serbia" country report in Jorgen Nielsed, ed.,The Yearbook of Muslims in Europe, Leiden, Brill, 2009, 295-303.;




383

-

obavio r azgovores brojnim istraživačima, novinarima,

diplomatama i de legacijama i z i nozemstva, domaćim imeđunarodnim organizacijama.

Dr. Almir Fatić, viši asistent

Tekstovi-

Metod kontekstualnog tumačenja Kur'ana,Znakovi vremena,

Vol. 12, br. 43/44, Sarajevo, 2009, str. 87-115.-

Semantika riječi r ūh u Kur'anu i komentarima Kur'ana,Glasnik Rijaseta, vol. LXXI, 11-12, 2009, str.1089-1102.

-

El-Felek i En-Nas: surezaštitinicei završniceKur'ana,Takvimza 2010., Rijaset IZ-e u BiH, Sarajevo, 1430/2009, 35-48.

-

Babo i dedo u K ur'anu,Semerkand , I , br . 1, S arajevo, 2009,str. 25-27.

-

Takvaluk i tevekkul,Semerkand , I, br. 2, S arajevo, 2009, s tr.8-12.

-

Islamski a hlak: odgovor na m oralnu a narhiju,Semerkand , I ,br. 3, Sarajevo, 2009, str. 6-11.

-

Skromnost u s vjetlu K ur'ana i hadisa,Semerkand , I , br . 4,Sarajevo, 2009, str. 6-11.

-

Rodbina u islamu,Semerkand , I, br. 5, Sarajevo, 2009, str. 6-11.-

Stid kao ideal islama,Semerkand , I, br. 6, Sarajevo, 2009, s tr.

6-11.-

Gospodaru, učini da Te volimo!,Semerkand , I, br. 7, Sarajevo,2009, str. 6-11.

-

Vrijednosti i odl ike m jeseca ramazana,Semerkand , I , br . 8,Sarajevo, 2009, str. 6-11.

-

Islam – misija ne prestanog dobra,Semerkand , I, br . 9,Sarajevo, 2009, str. 6-11.

-

Ustrajnost – put do Dženneta,Semerkand , I, br. 10, Sarajevo,2009, str. 6-11

-

Nafaka - tajna života,Semerkand , I, br. 11, Sarajevo, 2009, str.6-11.




384

-

Vjera i domovina,Semerkand , I, br. 12, Sarajevo, 2009, str. 6-11.

Prikazi-

Kur'an i Poslanikov život na mapama, ilustracijama i slikama,Preporod , br. 7/897, Sarajevo, 2009, str. 36.

-

Monografija o s lavnom komentatoru Kur'ana,Novi Muallim,br. 37, Sarajevo, 2009, str. 153-154.Prijevodi

-

Ibn ' Adžibe e l-Haseni, Komentar F atihe – I di o, pr ijevod sarapskog,Kelamu'l šifa, tarikatski časopis, Kaćuni, 1430/2009,broj 21/22, VI, str. 73-79.

-

Dželaluddin es-Sujuti, Sabiranje i ustrojstvo Kur'ana, prijevods arapskog,Elif , Podgorica, 2009, br. 63, str. 4-5.Prevedene knjige

-

Ebu H amid e l-Gazali,Jerusalemska poslanica, pr ijevod s

arapskog i bilješke, UG Hastahana tekija Mesudija, Kaćuni,[2009], 74 str.-

Ebu H amid e l-Gazali,Komentar Allahovih lijepih imena,prijevod s arapskog i bilješke, El-Kelimeh, Novi Pazar, 2009,262 str.

Naučni skup - Centar za kul turu i obr azovanje T ešanj ( organizator); na ziv

skupa: Tešanjski prostor u prošlosti(Povodom 450 godi navakufa G azi F erhad-bega); ' 'Prilog h istoriji islamskogobrazovanja t ešanjskoga k raja'', T ešanj, 11. i 12. decembra2009. godine.Promocije

1) Promocije časopisaSemerkand (kao član redakcije ovogčasopisa):-

U Čaršijskoj džamiji u Tešnju 17. marta 2009. g. poslije jacije-namaza;




385

-

u prostorijama Gradske gasulhane u Bijelom Polju 3. augusta

2009. g. poslije jacije-namaza;-

u džamiji u Plavu 4. augusta 2009. g. poslije podne-namaza;-

u Gradskoj džamiji u Rožaju 4. augusta 2009. g. poslije jacije-namaza.

-

u prostorijama medrese u Gračanici (kod Doboja) 9. novembra2009. g. poslije jacije- namaza.

-

U Gradskoj džamiji u Jajcu 24. oktobra 2009. poslije podne-namaza.

2)

Promocija knjige ''Teočak kroz protok vremena'' autora dr.Omera Nakičevića i dr. Ibrahima Nakičevića u sali OpćineTeočak 9. augusta 2009. g. u 10,00 h

3)

Promocija k njige ' 'Sultan M ehmed Fatih i I stanbul'' a utoraMehmeda Ćemana u maloj sali Centra za kulturu iobrazovanje u Tešnju 8. novembra 2009. g. s početkom u 17,00 h.

Predavanja i vazovi-

Na mevludu u džamiji u džematu Kalošević, Medžlis IZ-eTešanj, 29. maja 2009. g. poslije džume-namaza.

-

Na mevludu u džematu Lepenica, Medžlis IZ-Tešanj, 21. juna2006. g. poslije podne namaza.

-

Na mevludu u dž ematu Rotilj, M edžlis IZ-Kiseljak, mjeseca

aprila 2009. g.-

Tokom četrdeset dana boravka u Australiji za vrijemeramazana u 2009. g. i pos lije, ka o s ejjar-vaz I slamskezajednice Bošnjaka u Australiji.Medijski nastupi

-

Radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine, 30 emisija zaramazanski program pod naslovom ''Kur'anske teme''.

- Nezavisna t elevizijaHajat u S arajevu; razgovor o t emi:''Skromnost''.-

Televizija Kantona Sarajevo; razgovor o temi: ''Islamski post''.




386

-

Radio BIR IZ-e u BiH: ''Susret čovjeka i Kur'ana''–

ramazanski razgovor (17. 9. 2009.).-

Bosanski radio u Sidneju; bajramski nastup za vrijeme boravkau Australiji.

Dr. hfz. Dževad Šošić, viši asistent

Tokom 2009. god. dr. hfz. Dževad Šošić imao je viševannastavnih aktivnosti, a najznačajnije su sljedeće:

-

ramazanske aktivnosti u Fahdovoj džamiji (jutarnja mukabela,predavanja pr ije te ravih-namaza, teravih-namazi, noćninamazi), podnevska mukabela u Bakijskoj te ikindijska u GaziHusrev-begovoj džamiji;

-

2. rad u Hafiskoj komisiji Rijaseta IZ-e u svojstvu člana, predkojom je tokom 2009. god. hifz položilo desetak hafiza;

-

3. rad u Komisiji Rijaseta IZ-e za polaganje stručnih ispita izKira’eta za imame, hatibe i muallime, koja je zasjedala skorosvaki mjesec;

-

4. stručna predavanja na Fakultetu za islamske studije uNovom Pazaru;

-

5. stručne konsultacije sa vanrednim studentima FIN-a u Tuzli,Travniku i Bihaću;

-

6. predavanje u P ljevljima ( Crna G ora) u H usejn-pašinoj

džamiji povodom nove hidžretske 1430. god.;-

7. sudjelovanje na takmičenju hafiza Kur’ana na nivou BiH usvojstvu predsjednika ocjenjivačke komisije.

Mr. hfz. Aid Smajić, viši asistent

-

Mr. hfz. Aid Smajić akademsku 2008./09. god. proveo je kao

stipendista prestižne F ulbright stipendije na U niverzitetu uTenesiju C hattanooga. N a ovom uni verzitetu proveo j e dvasemestra (od augusta 2008. do maja 2009.) u c ilju istraživanjaza svoju dokt orsku disertaciju koj a s e bavi r eligijskom i




387

etničkom tolerancijom uBosni i Hercegovini u periodu nakon

agresije.-

Mentor na istraživanju mu je bio prof. dr. Ralph Hood s Odjelaza ps ihologiju. P roveden e mpirijski di o dokt orskogistraživanja, a dobiveni podaci statistički obrađeni i prikazani.

-

Podnio r eferat na godišnjemkongresu Međunarodneasocijacije z a ps ihologiju r eligioznosti, 23 -27. a ugust 2009.,Univerzitet u Beču, naslov referata:"Religioznost ka odeterminanta e tničke tolerancije u BiH: teorijski okvir istraživanja".

-

Obavio r amazanske pos jete i pr edavanja u bošnjačkimdžematima u Beču, Fillahu i Klagenfurtu (Austrija).

-

Održao ramazanska predavanja u Istiklal džamiji, džamiji naIlidži, u Hrasnici i Vogošći.

Mr. Zehra Alispahi ć, viši asistent

Naučni skupovi-

"Islamofobija: pojava, oblici, odgovori?",Centar za naprednestudije iz S arajeva iŽenska edukaciona organizacija, mart2009.Originalni radovi i prijevodi

-

Ljubav u izgnanstvu, savremenog egipatskog književnika BahaTahira koji će u izdanjuTugrebiti publicirando proljeća.

-

"Mediji o smrti dr. Ahmeda Smajlovića– 'Mnogo ht io, alimnogo i uradio'" - Zbornika radova FIN-a (specijalno izdanje).Recenzije

-

Recenzija i r edaktura knj igeŽene oko Allahovog Poslanika autora Nasufa Bušatlića.

Prikazi djela-

Abdulkadir M uhammed S alih,Tefsir i mufessiri usavremenom dobu, s a arapskog preveli Nermin Omerbašić i




388

Amrudin Hajrić, IC El-Kalem i F akultet i slamskih nauka,

Sarajevo, 2008., 687 s tr.– Znakovi vremena, br . 43./44,proljeće- ljeto 2009.-

Tarikatski časopis Kelamu Šifa, Udruženje građana Hastahana,tekija Mesudija – "Od nevjestine noći do govora koji liječi",Novi muallim, br. 34, juni 2008.

-

Muallimov f orum – Radio BIR; "Greške u koracima",Novimuallim, br. 35, septembar 2009.

-

"Vjetrometina i c vjetovi trs ke",Na putu osvješćivanjaBošnjaka– dr.Muhamed Huković, Perzijsko-bosanski koledž,2009. – Novi muallim, br. 38., ljeto 2009.

-

Muallimov forum – "Ramazanskom programu vratiti njegovuduhovnost" – Novi muallim, br. 39., jesen 2009.

-

(Enes Durmišević, Šerijatsko pravo i nauka šerijatskog pravau Bosni i Hercegovini u prvoj polovini XX stoljeća, Pravnifakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2008.) stereotipi o

Šerijatu su privilegija i Zapada i Istoka,Preporod. Promocije i moderiranje

-

Obraćanje u "Nahli" na desetogodišnjicu rada; -

Prof. dr . M uhamed Dželejend, š ef odsjeka za f ilozofijuKairskog uni verziteta,naučni skup: "Uzroci uspona islabljenja i slamske civilizacije", Centar za napredne studije iFakultet i slamskih na uka u Sarajevu, ( moderiranje ovogpredavanja i kasnije jedne od sesija);

-

Promocija knjige:Teočak krozprotok vremenaprof. dr. OmeraNakičevića i dr. Ibrahima Nakičevića (moderiranje);

-

Dodjela di ploma diplomantima i magistrantima FIN-a(moderiranje).Druge aktivnostiKontakt s medijima i njihovo animiranje:

-

Omaž dr. Ahmedu Smajloviću,FRTV, Radio BIR, i printanimediji:Preporod , Oslobođenje, Avaz;




389

-

Organiziranje sedmog ciklusa Diplome u islamskim naukama

– prilozi i gostovanja bili su upriličeni na Federalnoj televiziji,BH televiziji, HEMA televiziji i TV SA;-

Mediji su pratili otvaranje Iqbalove katedre na FIN-u;-

Dodjela di ploma di plomantima i m agistrantima FIN-amedijski je bila popraćena na zavidnom nivou. Prilozi su biliemitirani u centralnim inf ormativnim e misijama: F ederalnetelevizije, TV S arajevo, TV H ayat, HEMA t elevizije t e uprintanim medijima:Oslobođenje, Avaz, San i Preporod;

- Profesori F IN-a učestvovali su u realizaciji ramazanskog ibajramskog programa T V Hayat i TV Sarajevo, R adija BIR,Radija Federacije,a bili su prisutni s kraćim izjavama iprilozima u povodu ramazana i B ajrama i na TelevizijiFederacije i lokalnim televizijama poput TV Kakanj. O tomepostoji iscrpan izvještaj kod mr. Mustafe Hasanija i na WEBstranici;

- Vođenje i uređivanje 31 emisije "Otvorene ramazanske teme"na Radiju BIR;-

Vođenje i uređivanje iftarskog i sehurskog pr ogram(30+30) idvije specijalne emisje (1 sat + 1 sat) na Radiju Federacije;

-

Stručni komentar centralnih bajramskih svečanosti za BHteleviziji;

-

Šire intervjue zaOslobođenjei Avazdali su: prof. dr. AdnanSilajdžić i mr. Ahmet Alibašić.

-

Aktivnosti F IN-a pratila s u i Univerzitetska gl asilaStudent iInfo gdje j e objavljen i širi i ntervju sa doc .dr. ZuhdijomHasanovićem. Radio IZ-e BIR

-

Uređujei vodi sedmični magazin"Đulistan" na R adiju I Z-eBIR.

- Osmišljavanje i organiziranje stručnog seminara o temi: Kakokomunicirati u savremenom svijetuu ŽEC "Nahla". O vajseminar traje tri mjeseca,a uključeni su studenti Fakulteta.




391

-

Nastupala j e na m edijima: Radio BIR,Metode navikavanja

djece na post u mjesecu ramazanu, 26. 08. 2009., F TV -Bajramski program i dr.

Nedim Begović

Objavljeni radovi-

"Tendencije razvoda braka u FBiH od 1996. do 2007. godine",

Glasnik , Rijaset I slamske zaj ednice u BiH, Sarajevo,LXXI/2009, br. 3-4, str. 220-238.-

"Kolektivni idž tihad",Takvim za 2010 ., Rijaset I slamskezajednice u BiH, Sarajevo, 2009., str. 67-80.

Mr. Asim Zub čević, glavni bibliotekar

Učestvovanje na konferencijama:-

Međunarodna konferencijaUnity and Plurality in Europe,Mostar 9.-11. 8. 2009. Podnio referat o temi: "Works of Pluralism in the P rivate L ibraries of S arajevo in the 18t hCentury“;

-

Konferencija:Islamic Education in South-East Europe, 23-25.10. 2009. u Beču. Predsjedavao sesijom "Religious Educationin Bosnia, Serbia, Croatia and Montenegro.“

- Konferencija Ausbilding von Imamen in Deustschland/ Education of Imams in Germany,Evangelischen Akademie,Tutzing, 23.-24. 11. 2009. I zlagao o t emi: "Teaching Processin B osnian Medresas and Islamic F aculties f or EducatingImams."

Mujesira Zimić– Gljiva, metodičar

Stručno usavršavanje:




392

-

Uspješno završila seminar "Pedagoško obrazovanje nastavnika

i saradnika na UNSA" i položila ispit 31. 3. 2009.Koordiniranje međunarodne saradnje: -

Koordinirala međunarodne suradnju Fakulteta u toku cijele2009. godi ne koj a je podr azumijevala pozamašnukorespondenciju sa različitim ustanovama i pojedincimazainteresiranim za suradnju kao i prisustvo brojnim skupovimaodržanim na Univerzitetu u vezi sa različitim projektima

međunarodne r azmjene.Učešće na naučnim i stručnim skupovima:

-

Međunarodna konferencija o i slamskom obrazovanju uJugoistočnoj Evropi u Bečuod 23. -26. 10. 2009. godi ne.Referat o temi "Islamsko obrazovanje u BiH"će biti objavljenu zborniku konferencije;

-

Imala izlaganje na sjednici Vijeća za fetve posvećenojproblemu učestalih razvoda brakova– "Najčešći razlozineslaganja u braku".Predavanja, vazovi:

-

o odgoju djece na temelju Poslanikovog, a.s., sunneta na skupuBošnjakinja Njemačke organiziranom u Kamp- Lintfortu 14.11. 2009.

-

O najčešćim razlozima neslaganja u braku govorila naramazanskom predavanju za žene u džamiji u Vogošći. Organiziranje i koordiniranje edukacijskih projekata:

-

Koordinirala DIN na engleskom jeziku od decembra 2008. dojuna 2009.;

-

asistirala gostujućoj profesorici na Fulbrightovoj razmjeniRuqayyi Yasmin Khan u pripremi i održavanju prezentacija na

predmetu Muslimanska druš tva i zajednice kod pr of. dr.Ismeta Bušatlića; -

u suradnji s a spomenutom pr ofesoricom oba vila istraživanjemeđu učenicima osnovnih i srednjih škola Kantona Sarajevo o




393

stavovima mladih o religiji. Obrada rezultata istraživanja je u

toku;-

od septembra 2009. asistira lektorici na Fulbrightovoj razmjeniClare Z uraw u a ktivnostima odr žavanja l ektorskih vježbi zastudente te časova konverzacije za asistente na FIN-u;

-

u novembru 2009. započela pripreme za novi ciklus DIN-a.Organiziranje posjeta:

-

Organizirala već treću po redu ramazansku posjetu

povratnicama u Srebrenicu u vidu zajedničkog iftara i druženjauposlenica te supr uga uposlenika F akulteta sa žena ma udžematu Srebrenica i udruženju "Sigurna kuća" u Srebrenici.Medijski nastupi:

-

O te mi "Najčešći r azlozi neslaganja u braku" govorila uotvorenom programu radija BIR.



393

SADRŽAJ

UVODNA RIJEČ.................................................................................... 7

Dr. Enes Karić, redovni profesor DJELA ABÛ L-QÂSIMA MAÕ MÚDA IBN ‘UMARA AZ –ZAMAÊ ŠARÍJA (KRATAK BIBLIOGRAFSKI PREGLED) .......... 9

Dr. Džemal Latić, vanredni profesor „KUR'AN S PRIJEVODOM NA BOSANSKI JEZIK“ ESADADURAKOVIĆA: “SAZRIJEVANJE PREVODILAČKOGISKUSTVA“ .......................................................................................... 31

Dr. hfz. Dževad Šošić, , viši asistentDIJALEKATSKE RAZLIKEMEĐU KIRA’ETIMA....................... 43

Dr. Almir Fatić, viši asistentMETODOLOGIJA, LEKSIČKI OPSEG I IZVORI DJELANUZHETU'L-E'AJUNI'N-NEWĀZIRI FĪ 'ILMI'L-WUDŽŪHIWE'N-NEZĀ'IR .................................................................................... 59

Dr. Kemal Kamil Mahmud Salih,gostujući profesor TEŽINA SLOVA I NJIHOVA VEZA SA ZNAČENJEMUKUR'ANU .............................................................................................. 75



394


ŠÀ

H WALIYULLÀ

HOVA PERCEPCIJA SUNNETA ..................... 99Mr. hfz.Kenan MUSIĆ,viši asistentZNAČAJ I MJESTO ŽIVOTOPISA MUHAMMEDA, S.A.V.S.,MEĐU ISLAMSKIM ZNANOSTIMA ............................................. 119

Prof. dr. Enes Ljevaković, vanredni profesor FENOMEN IZDVOJENIH FETVI:

POJAM, UZROCI I POSLJEDICE .................................................. 131Mr. Mustafa Hasani, predavačAKADEMIK MEHMED BEGOVIĆ................................................ 149

Nedim BEGOVIĆ, asistent CILJEVI ŠERIJATA: PREGLED SAVREMENELITERATURE NA ARAPSKOME JEZIKU ................................... 169

Dr. Nedžad Grabus, docentEL-GAZALIJEVO UČENJEO SPOZNAJI UZVIŠENOG BOGA ................................................. 185

Dr. S. Beglerović, viši asistentIMAM-I GAZALIJEVA KASIDA O SMRTI .................................. 201

Dr. Dževad Hodžić, docent AL-ATTASOVA FILOZOFIJAZNANOSTI:ISLAMIZACIJA ZNANJA ........................................... 215

2TMr.Orhan Bajraktarević2T, predavač IKBALOVA VJERSKOFILOZOFSKA MISAO ............................. 231

Dr. Omer Nakičević, profesor emeritusISKRICE IZ KORESPONDENCIJE DVOJICE PROFESORA,TAJJIBA OKIĆA I HAFZA OMERA MUŠIĆA............................. 247



395

Dr. Jusuf Ramić, profesor emeritus

DVA DOKUMENTA O VLADARU I PODANICIMA ................... 261Fatima Kadić-Žutić, bibliotekarka POČECI ŠTAMPE KOD MUSLIMANA I NAJSTARIJEŠTAMPANE KN JIGE U BIBLIOTECI FAKULTETAISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU .............................................. 273

Dr. Mehmed Kico, vanredni profesor ARAPSKI JEZIK U KULTURNOJ RAZMJENI MEĐUZAJEDNICAMA U DODIRU ............................................................ 291

Mr. Amrudin HAJRIĆ, viši asistent NAJSTARIJI SEMITSKI JEZIK ...................................................... 305

Dr. Murat Dizdarević, vanredni profesor VALTER SKOT U KRITICI NA SRPSKOM, HRVATSKOM IBOSANSKOM JEZIKU ..................................................................... 319

Mr. Dina Sijamhodžić-Nadarević, viši asistent KOMPONENTE SAMOVRJEDNOVANJA KAO STRATEGIJE ZAUNAPRJEĐIVANJE KVALITETA ODGOJNO OBRAZOVNOGRADA ................................................................................................... 337

AKADEMSKE AKTIVNOSTI NA FAKULTETU ISLAMSKIHNAUKA U SARAJEVU U 2009. GODINI ........................................ 353

SADRŽAJ ............................................................................................ 393



396

CONTENTS

INTRODUCTORY WORD .................................................................... 7

Dr. Enes Karić,professor THE WORKS OF ABÛ L-QÂSIM MAÕ MÚD IBN ‘UMAR AZ-ZAMAÊ ŠARÍ .......................................................................................... 9

Dr. Džemal LATIĆ,associate professor TRANSLATION OF KUR'AN IN BOSNIAN LANGUAGE BYESAD DURAKOVIĆ: MATURATION OF TRANSLATION EXPERIENCE ..................... 31

Dr hfz. Dževad Šošić, senior assistant

DIALECTICAL DIFFERENCES AMONG QIRAETS .................... 43Dr Almir Fatić, senior assistantMETHODOLOGY, LEXSICAL SCOPE AND SOURCES OF THEWORK NUZHATU L-AY UNI N-NAWĀZ IRI FĪ ` ILMI L-WU| ŪHI WA N-NAZ Ā' IRI .............................................................. 59

Dr. Kemal Kamil Mahmud Salih, visiting professor DIFFICULTY OFPRONUNCIATION OF SOME LETTERS AND THEIRCONNECTION WITH THE MEANING IN QUR’AN..................... 75



397


ŠÀH WALIYULLÀH’S PERCEPTION OF SUNNAH .................... 99Hfz. Kenan Musić,M.A., senior assistantTHE IMPORTANCE AND PLACE OFMUHAMMAD, P.B.U.H., IN ISLAMIC STUDIES ......................... 119

Dr Enes Ljevaković, associate professor PHENOMENON OF ISOLATED FATWAS:

CONCEPT, CAUSES AND CONSEQUENCES .............................. 131Mustafa Hasani, M.A., lecturer ACADEMICIAN MEHMED BEGOVIĆ ......................................... 149

Nedim Begović,assistantTHE GOALS OF SHARIA LAW: A SURVEY OFCONTEMPORARY LITERATURE IN ARABIC LANGUAGE .. 169

Dr Nedžad Grabus, docentEL-GAZALI'S TEACHING ONUNDERSTANDING OF ALMIGHTY GOD ................................... 185

Dr. Samir Beglerović, senior assistant IMAM-I GAZALI’S SPIRITUAL SONG ON DEATH ................... 201

Dr. Dževad Hodžić, docent AL-ATTAS' PHILOSOPHY OF SCIENCE:ISLAMIZATION OF KNOWLEDGE ............................................. 215

Orhan Bajraktarević, M.A., Lectur er IKBAL'S RELIGIOUS AND PHILOSOPHICAL THOUGHT ..... 231

Dr Omer Nakičević, professor emeritus SCINTILLA FROM THE CORRESPONDENCEBETWEEN TAJIB OKIĆ AND HFZ. OMER MUŠIĆ................... 247



398

Dr. Jusuf Ramić,professor emeritus

TWO DOCUMENTS ABOUTTHE RULER AND HIS SUBJECTS ................................................. 261

Fatima Kadić-Žutić,LibrarianBEGINNING OF PRINTING IN BOSNIA AND THE OLDESTPRINTED BOOKS IN THE LIBRARY OF THE FACULTY OFISLAMIC STUDIES IN SARAJEVO ............................................... 273

Dr Mehmed Kico, associate professor ARABIC LANGUAGE IN A CULTURALEXCHANGE BETWEEN COMMUNITIES IN CONTACT ......... 291

Amrudin Hajrić, M.A., senior assistant THE OLDEST SEMITIC LANGUAGE ........................................... 305 Dr Murat Dizdarević,associated professor WALTER SCOTT IN CRITICISM IN SERBIAN, CROATIAN ANDBOSNIAN LANGUAGE ..................................................................... 319

DinaNadarević, M.A., Senior teaching assistantCOMPONENTS OF SELF-EVALUATION AS A STRATEGY FORIMPROVEMENT OF THE QUALITY OF EDUCATIONALWORK .................................................................................................. 337

ACADEMIC ACTIVITIES AT THE FACULTY OF ISLAMICSTUDIES SARAJEVO IN 2009. ........................................................ 353

CONTENTS ......................................................................................... 393



م ظ ف ا ن.ح ا ع ن د ك ع ا س م ل ا رس د م ل ا ، ش ت ي س و

د م ح م ة ر ي س ي م ه ية)ص(أ م ال س إل ا م و ل ع ل ا ن ي خص ب ل م ل 119 ..... اد.د ع ا س م ل ا ذ ا ت س أل

ذة ا ش ل ا ى و ج:ا ئ ا ت ن ل ا و ب ا ب س أل ا و خص ل م ل 131 ........ ا

د.م ع ا س م ل ا رس د م ل ا ، ي ن ا سي م ي د ش ا ت ي ف و غ ي ب خص د ل م ل 149 ............................ ا

د من ، ي ش ت و و غ د ي ي ع م ل ا

د ص ا ة ق ع ي ر ش ل ية:ا ب ر ع ل ا ة غ ل ل ا ب ة ث ي د ح خص ل ل م ل 169 ... ا

رس.د د م ل ا ، س و جب نى ل ا ع ت و ه ن ا ح ب س خص ة ل م ل 185 ................ ا

د.د ع ا س م ل ا رس د م ل ا ، ش ت ي ف

ة د ي تص و م ل ي ا ل ا ز غ ل خص ل ل م ل 201 ...................................... ا

رس.د د م ل ا ، ش ت يس ل سف طا ع ل ل م ل م:ع ل ع ل ا ة م ل س خص أ ل م ل 215 ................ ا

د.م ع ا س م ل ا س ر د م ل ا ي ف س ل ف ل ا و ة( ي ق ي ق ح ك ة ف ا ق ث ل ا و ة ن ا ي د ل ا

ة د ي د ج ل ا ن:م ا ي ك ل ا و ل م ع ل ا و 231 ................ )ن

zbornik radova fakulteta islamskih nauka u sarajevu 14/2010

Documents