zbornik radova fakulteta islamskih nauka u sarajevu 13/2009

Click here to load reader

Post on 29-Mar-2015

132 views

Category:

Documents

2 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

ZBORNIK RADOVA 13Univerzitet u Sarajevu - Fakultet islamskih nauka u Sarajevu ZBORNIK RADOVA Izlazi jednom godišnje Izdavaþ: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu Za izdavaþa: Prof. dr. Ismet Bušatliü Priprema: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu Lektor: Dr. Džemaludin Latiü Prijevod na arapski: Mr. Amrudin Hajriü Prijevod na engleski: Dr. Murat Dizdareviü Tehniþki urednik: Nihad Lušija Naslovna strana: Velid Bešireviü Tiraž: 300 Štampa: Štamparija NedibNa osnovu mišljenja Federalnog ministar

TRANSCRIPT

ZBORNIK RADOVA 13

Univerzitet u Sarajevu - Fakultet islamskih nauka u Sarajevu ZBORNIK RADOVA Izlazi jednom godinje Izdava: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu Za izdavaa: Prof. dr. Ismet Buatli Priprema: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu Lektor: Dr. Demaludin Lati Prijevod na arapski: Mr. Amrudin Hajri Prijevod na engleski: Dr. Murat Dizdarevi Tehniki urednik: Nihad Luija Naslovna strana: Velid Beirevi Tira: 300 tampa: tamparija Nedib

Na osnovu miljenja Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta broj 03-413-680/98 od 11. 2. 1998. ova knjiga je kao proizvod iz lana 19. taka 12. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga osloboena plaanja poreza na promet prozvoda i usluga

UNIVERZITET U SARAJEVU - FAKULTET ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU

ZBORNIK RADOVAFAKULTETA ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU

13/2009.Redakcija: Prof. dr. Adnan Silajdi (predsjednik), dr. Samir Beglerovi (sekretar)

Glavni urednik: Prof dr. Ismet Buatli Adresa redakcije: Fakultet islamskih nauka u Sarajevu emerlina 24 71000 Sarajevo

Sarajevo, 2009.

UNIVERSITY OF SARAJEVO - THE FACULTY OF ISLAMIC STUDIES IN SARAJEVO

A COLLECTION OF PAPERSTHE FACULTY OF ISLAMIC STUDIES IN SARAJEVO BOSNIA-HERZEGOVINA

13/2009.Editorial Board: Prof. Dr. Adnan Silajdi (preisdent), Dr. Samir Beglerovi (secretary),

Editor-in-Chief: Prof. Dr. Ismet Buatli Editorial Office adress: THE FACULTY OF ISLAMIC STUDIES emerlina 24 71000 Sarajevo

Sarajevo, 2009.

-

13/2009.: . .

:

:Fakultet islamskih nauka u Sarajevu, emerlina 24 71000 Sarajevo Bosna i Hercegovina

2009

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

Povodom dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.), jednog od najistaknutijih mislilaca i djelatnika Islamske zajednice u drugoj polovini prologa stoljea, Fakultet islamskih nauka Univerziteta u Sarajevu u suradnji sa Rijasetom Islamske zajednice u BiH organizirao je 23. 12. 2008. godine jednodnevni skup na kome su svoja izlaganja podnijeli njegovi bliski prijatelji, suradnici, studenti, istaknuti domai intelektualci razliitih pogleda i znanstvenih usmjerenja. Izlaganja podnesena na tome skupu objavljujemo u trinaestom broju Zbornika radova koga u cijelosti posveujemo profesoru Smajloviu u znak naeg dubokog potovanja i iskrene zahvalnosti za njegov nemjerljiv doprinos u osnivanju i razvoju Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu. Ovdje objavljujemo ukupno trideset izlaganja. Najprije donosimo ona izlaganja koja tretiraju Smajloviev ivot i njegovu linost, slijede potom izlaganja koja problematiziraju i unekoliko vrednuju razliite aspekte njegova miljenja i intelektualnoga rada, a Zbornik zavravamo izlaganjima koja obuhvataju njegovu veoma razuenu djelatnost te svestrani angaman u organima i institucijama Islamske zajednice i meunarodnim islamskim tijelima.

7

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

Prof. dr. Adnan Silajdi

UVODNA RIJE U POVODU DVADESETE GODINJICE SMRTI DR. AHMEDA SMAJLOVIA

Vie je razloga koji opravdavaju ovaj dananji skup. Na poetku, elim jednostavno rei ono osnovno i bitno: linost i djelo dr. Ahmeda Smajlovia, nakon tekih kleveta, bezobzirnih objeda, svakojakih kompromitacija i denuncijacija izreenih od strane najodgovornijih ljudi Islamske zajednice (1985.) i njegove posthumne rehabilitacije (1990.), ponovno ulaze u vidokrug naih zanimanja te odgovornog i kritikog sagledavanja veoma sloenog povijesnog trenutka u kojem se zatekla Islamska zajednica u drugoj fazi sistematski planirane disolucije bive jugoslavenske drave. Razumije se, to je tema koja zasluuje posebnu kritiku obradu. Danas govorimo o dr. Ahmedu Smajloviu i zbog paradigmatinosti, ivotnosti i poticajnosti njegova djela; rije je o uzornom djelu u onom smislu u kojem je rahmetli Smajlovi postao sinonim i uzor za oivotvorenje moralnog zahtjeva u vlastitoj misli i praksi, sinonim za sintezu moralne dosljednosti i kreativnoga ina, dostojanstva line egzistencije i javnog poziva imama i islamskoga mislioca; poticajnom ponajprije u smislu njegova pregnua u vjersko-kulturnom i vjersko-obrazovnom institucionaliziranju

8

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

muslimana, te poziva na preuzimanje intelektualne i moralne odgovornosti islamskog poslanja i djelovanja u svijetu i vremenu u kojem ivimo. Tu znaajnu i u najboljem smislu te rijei teku i islamski obavezujuu zadau, da se u miljenju i praksi odgovorno suoavamo sa dilemama i izazovima vremena i drutva u kojem ivimo, na najbolji mogui nain svjedoi njegovo druenje sa obinim ljudima i imamima, iskustvo vaiza u najudaljenijim seoskim dematima, predavaa ramazanske kole u Begovoj damiji, iskustvo efa kabineta reisu-l-uleme, utemeljitelja i profesora Islamskog teolokog fakulteta (Fakulteta islamskih nauka), predsjednika Meihata Islamske zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i Sloveniju, lana mnogobrojnih meunarodnih institucija u arapskoislamskom svijetu i u Evropi (Rabita, Evropsko vijee za damije itd.), urednika naih najznaajnijih listova i asopisa, itd. Zbog toga e ostati upamen kao istaknuti islamski radnik ili poklonik autentine islamske drutvene i socijalne filozofije koja podrazumijeva red i rad kao prirodni odnosno islamski etiki prostor miljenja i djelovanja, posebno ih akcentirajui na opreznom moderniziranju Islamske zajednice, njenom povezivanju sa islamskim svijetom i ukljuivanju u najvanije svjetske tokove. U tom duhu treba promatrati i njegovu inicijativu za organiziranje velikog broja simpozijuma kod nas na kojima je razmatran veoma irok dijapazon tema povijesne, kulturoloke i doktrinarne naravi o potrebi i mogunosti sveobuhvatnije i dinaminije recepcije islama u naoj suvremnenosti. To to je bilo kvalitativno novo u Smajlovievoj projekciji razvoja islamskih institucija jeste svojevrsna sinteza teorijskog i moralnog uvida i konkretnog, ako tako mogu rei, angairanog i odgovornog djelovanja, ali svakako ne na nain solipsistiki miljene egzistencije pojedinca (to je karakteristika mnogih dananjih rukovodilaca) nego iz egzistencije ovjeka u Zajednici. Stoga je bio najvie uvaavan kao osoba koja je dala nemjerljiv doprinos razvoju i afirmaciji "Zajednice vjernika" (demata), kao uvarice i svjedokinje

9

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

univerzalnih islamskih vrijednosti, ali i afirmiranju ovjekova humaniteta, gdje ve po nainu ljudskog postojanja djeluje ona iskonska zakonitost dijalektike slobode u kojoj biti uvaavan-od drugoga neizbjeno zahtijeva uvaavati-drugoga. Tu kur'ansku ideju slobode i pluraliteta dr. Smajlovi je tumaio na brojnim meunarodnim interreligijskim forumima od Tunisa, Pariza i Rima, preko Kaira i eneve, do Strazbura, Vatikana i Aranelovca. U irokom spektru Smajlovievih pregnua, prema mome miljenju, jedno od najznaajnijih svakako predstavlja pojava (projekt) Islamske misli, asopisa za islamske znanosti i praksu, iji je on bio pokreta, te veoma razvijena i razuena izdavaka djelatnost (El-Kalem). Istiem "Islamsku misao" prosto zato to je njen sadraj problematizirao najvanija pitanja suvremenog religijskog, filozofijskog i socijalno-politikog miljanja: od krize duha kao uzroka krize svjetskog poretka, preko problema potroakog drutva i njegova izazova za religiju i religijsku praksu, do tema ljudske odgovornosti i njezina Boanskog porijekla, suoavajui nas osamdesetih godina prologa stoljea sa nunou obuhvatnijeg i dinaminijeg artikuliranja islama u modernom svijetu. Dotiem tek ilustrativno i izdavaku djelatnost, jer su mnogobrojne objavljene knjige poput Vjerovanje u svjetlu filozofije nauke i Kur'ana Nedima el-Disra (Nad m al-Jisr), zatim Biblija, Kur'an i nauka Morisa Bikaja (Maurice Bucaille), Islam i socijalizam Roea Garodija (Roger Garodi), dale velikoga zamaha za teoloko-povijesno istraivanje ishodita u to vrijeme veoma popularne znanstvene interpretacije religije (prirodne teologije) te drugih filozofskih i ideolokih sistema miljenja poput pozitivizma, socijalizma itd. Na tim idejama izrast e generacija njegovih studenata, sada kljunih ljudi na Fakultetu, koji e u svojim djelima znati kritiki razmiljati o teolokim perspektivama u drugoj polovini prolog stoljea, i donekle njegovati kontinuitet u kritikom opserviranju uloge religije u modernim graanskim drutvima.

10

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

Kao profesor Akaida (dogmatike) i Islamske filozofije dao je ogroman doprinos ponovnom oivljavanju islamske klasike, njenih temeljnih disciplina kelama, islamske filozofije, teorijskog sufizma i metodoloki posve specifinom znanstvenom istraivanju njihova nastanka i povijesnog razvoja, o emu e kolege detaljnije govoriti Tu e se profilirati kao mislilac srednjeg puta. Dobro se sjeam da je na svojim predavanjima, npr., suprotno od Nerkeza Smailagia koji je prenaglaavao vanjske faktore, odnosno Pruaka i Handia koji su uglavnom ostajali kod unutranjih faktora koji su uvjetovali i potakli razvoj klasinog islamskog miljenja, Smajlovi poentirao vanost i jednih i drugih, to je bilo najblie logici historijskog razvoja, da se islamsko miljenje u spomenutim rukavcima razvija snagom unutranje logike vlastitoga uenja (fundamentalni izvori) i snagom vanjske logike povijesnoga razvoja (proces meukulturne razmjene). I ne samo to! U domae islamske studije on uvodi veliki broj najpoznatijih i najutjecajnijih zapadnoevropskih orijentalista i islamologa kao to su Ernest Renan, G. Anawati, Louis Gardet, R. Garodi, Spencer, Goldziher, Nicholson itd., dajui zamaha kritikim studijama u podruju orijentalistike i islamologije ija recepcija je bila utemeljena na matrici ideolokog tumaenja islamske kulture, podravajui na taj nain Nerkezovu grandioznu kulturnu tematizaciju islama nainjenu sedamdesetih godina prolog stoljea. Naalost, o Smajlovievom ukupnom pregnuu do sada nije napisano nita ozbiljno i znaajno, izuzimajui rijetke autore koji su ga u svojim studijama ili knjigama kontekstualno spominjali (Jusuf Rami, Muhamed Filipovi i air Filandra), nije odran ni jedan okrugli stol, niti su na bilo koji nain obiljeeni vaniji datumi iz njegova ivota. U elji da iskau svoje duboko potovanje prema linosti i djelu dr. Ahmeda Smajlovia, da barem donekle popune tu prazninu te da potaknu njihovo ozbiljnije prouavanje i predstavljanje bosanskohercegovakoj kulturnoj javnosti, Fakultet islamskih

11

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

nauka u Sarajevu i Rijaset islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, priredili su ovaj oma na kojem e uzeti uea njegovi bliski prijatelji, suradnici, studenti, istaknuti domai intelektualci razliitih idejnih usmjerenja i znanstvenih profila. Ovo je izvanredna prilika da se iz razliitih aspekata ukae na njegovu ulogu u veoma znaajnim povijesnim, socijalnim i drutvenim promjenama kroz koje je prolazila Islamska zajednica u drugoj polovini prolog stoljea, da se iznesu neke nove injenice, artikuliraju novi pristupi i da se iznova vrednuje ono to je o njemu dojako napisano. Na kraju, u ime Organizacionog odbora sve vas, sudionike skupa i drage goste, srdano pozdravljam sa eljom da se ugodno osjeate u naoj sredini.

12

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

ZAVRNA RIJE REISU-L-ULEME DR. MUSTAFE CERIA POVODOM 20. GODINJICE SMRTI DR. AHMEDA SMAJLOVIA (1938.-1988.)

Rahmetli dr. Ahmed Smajlovi bio je poseban ne po ekskluzivnosti, ve po inkluzivnosti njegova karaktera. On je u svom karakteru imao gotovo sve to je trebalo naoj Zajednici - stas i glas, pamet i obraz, ugled i ast, poloaj i mjesto u drutvu. Ali, iznad svega, dr. Ahmed Smajlovi imao je vjeru i spoznaju da ljudska dua ako se ne odgaja, neizbjeno zapada u grijeh. Njegovo iskustvo vie od jedne decenije u Egiptu, gdje se vodila estoka borba oko statusa Al-Azhara - njegove autonomije i autentine misli - nauilo ga je da vlast i mo nema obzira ni prema kome, ni prema emu to stoji na putu njezine slave. No, to je samo osnailo njegovo uvjerenje, kojem ga je islam nauio, da nema spasa od tog zla osim vjere u Boga, odnosno, kao to je dr. Ahmed govorio: Spas ovjeanstva je u odgajanju kur'anskog ovjeka. I, doista, dr. Ahmed Smajlovi se suoavao sa svim nedosljednostima ljudi i drutva kao ovjek i alim koji je bez sumnje bio uvjeren u istinu. A ta Istina je Bog, koji se otkriva u slovu i duhu Kur'ana, u ljepoti vjere islama i u radosti muslimanskog bratstva. On je vjerovao da je islam, u svojoj autentinosti, osnov istinskog

13

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

ljudskog ivota, ali mora biti osloboen od svega to mu je ovjek dodao, a to mu ne pripada; od svega ime ga je ovjek opteretio, a to ga zaustavlja da se razvija; islam mora biti osloboen od svih modifikacija od kojih se ne vidi njegov autentini sjaj. Iako je svoju ljubav poklonio arapskoj literaturi i bio zaljubljen u arapsku poeziju, dr. Ahmed Smajlovi nije nikad zaboravio prioritetnu vanost fikha (erijatskog prava) za islamsku misao. On je vjerovao da su argumenti erijatskog prava jaka osnova u koju se ovjek moe pouzdati i uzeti ih kao dobar tit od prijevare i podvale. No, ono to ipak ostaje ekskluzivna vrlina dr. Ahmeda Smajlovia, o kojoj ovdje elim osobno svjedoiti, jeste njegov osjeaj prijataljestva. Dakle, unato, a moda i zbog razoarenja koja je doivio od nekih ljudi, dr. Ahmed Smajlovi je vjerovao u prijateljstvo i dao mu znaajno mjesto u idealnom konceptu ljudskih odnosa. On je smatrao da je istinsko prijataljestvo izvor istine, iskrenosti, meusobnog razumijevanja i potenja. To je bio dr. Ahmed Smajlovi kojeg sam upoznao u Kairu 1974. godine i kojem se ne mogu oduiti za bratsku brigu i prijateljsku toplinu koju mi je pruio dok sam studirao na Al-Azharu. Na krovu viespratnice, u samom centru Kaira, u ulici Abdulhalik Servet, stanovao je dr. Ahmed Smajlovi u stanu jedne starice, porijeklom iz Crne Gore, pravoslavne vjere. Naslijedio ga je njegov sestri, rahmetli Mesud Hafizovi, a njega sam u tom stanu potom ja naslijedio. Rahmetli dr. Ahmed imao je obiaj rei da smo nas trojica po tome braa, na to sam bio ponosan. Moj dug prema dr. Ahmedu ima jo jednu dimenziju: zahvaljujui njemu ja sam dobio priliku da odem u Ameriku i da tamo upoznam jedan poseban svijet naeg naroda, te da na ikakom univerzitetu proirim svoje vidike i izotrim svoje intelektualne potencijale uz mentorstvo velikog muslimanskog mislioca dvadesetog stoljea Fazlur Rahmana, ija je 20. godinjica smrti takoer ove godine. Eto zato sam zahvalan Fakultetu islamskih nauka, posebno dekanu prof. dr. Ismetu Buatliu, to je organizirano ovo sjeanje

14

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

na dr. Ahmeda Smajlovia da se nakon 20 godina od njegove smrti pogledamo licem u lice i da priznamo da nam je Islamska zajednica jo uvijek u stanju traganja za vlastitim identitetom, gdje se prelamaju naa visoka oekivanja i naa niska razoarenja, nae velike ambicije i nae male mogunosti, nae velike rijei i naa mala djela, nai duboki uzdasi za proputenim prilikama u prolosti i nai kratki koraci za ponuenim mogunostima za budunost. Odjedanput smo se nali u stanju u kojem smo na neki nain razoarani jedni u druge zato to smo svi, na neki nain, imali neka oekivanja jedni od drugih koja niko od nas nije ispunio onako kako smo to oekivali. Od dr. Ahmeda Smajlovia oekivalo se da uvijek bude svje i zanimljiv u svojim predavanjima; od njega se oekivalo da mijenja IZ-u iznutra od vrha do dna; od njega se oekivalo da proiri prisustvo IZ-e u javnom ivotu; od njega se oekivalo da se dri vrsto i usprvano pred komunistikim vlastima; od njega se oekivalo da u svijetu iri istinu o poloaju muslimana u SFR Jugoslaviji; od njega se oekivala da ispuni gotovo svaku neostvarenu elju muslimana zato to je on, Doktor, svojom pojavom i svojom umnou i hrabrou bio drugaiji od svih u tadanjoj Islamskoj zajednici. Naravno, niko ne moe ni uveati ni umanjiti vrijednosti dr. Ahmeda Smajlovia vie nego to ona, ustvari, jeste, niti iko moe porei njegov veliki doprinos u razvoju Islamske zajednice, ali svi moemo na primjeru dr. Ahmeda Smajlovia nauiti da svako pretjerivanje u pozitivnom ili negativnom smislu u naim meuodnosima, kako ljudskim, tako i profesionalnim, uzrokuje veliku tetu naoj Zajednici i nanosi nam individualni i kolektivni duevni bol i moralnu sramotu. Nema pitanja unutar Islamske zajednice o kojem se ne moe razgovarati na ljudski i tolerantan nain, i to bi trebala biti naa obaveza kao i nae pravo da o bitnim pitanjima razgovaramo otvoreno, iskreno i slobodno prije nego to o naim unutranjim pitanjima progovorimo javno.

15

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

Poznato je afijino zapaanje: Onaj koji kritikuje brata u etri oka, on ga savjetuje i eli mu uljepati izgled, a onaj koji brata kritikuje javno, on ga sramoti i eli ga prikazati runo. ( ). Postoji jo jedna afijina mudrost koja nam moe pomoi da u kritici i samo-kritici budemo korektni: Nikad nisam nekog ocijenio vie nego to vrijedi, a da kod njega nisam izgubio od vlastite vrijednosti onoliko koliko sam ga precijenio. ( ). Obrnemo li redoslijed ove afijine mudrosti, dobit emo ono to nam danas najvie treba: Nikad nismo nekog ocijenili manje nego to vrijedi, a da nismo izgubili od vlastite vrijednosti onoliko koliko smo ga potcjenili. Rahmetli dr. Ahmed Smajlovi zaluuje nae duboko potovanje i nau iskrenu dovu Allahu Uzvienoma da mu oprosti grijehe i uvede ga u obeani Dennet! Amin!

16

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

Hadi Mehmedalija

LINOST DR. AHMEDA SMAJLOVIA (1938.- 1988.) I RAZMILJANJA U POVODU NJEGOVE SUDBINE

Sjeanje na ivot i djelo dr. Ahmeda Smajlovia u organizaciji Fakulteta islamskih nauka i Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini uprilieno je kako bi se, po zamisli organizatora, bacilo vie svjetla na linost i djelo ovog naeg znaajnog alima i visokog funkcionera koji je u Islamskoj zajednici u Bosni i Hercegovini obnaao i najvaniju funkciju u jednom bremenitom vremenu i jednom od najsloenijih i najznaajnijih perioda u njezinom razvoju. Zato je poziv za uee u ovom omau upuen vrlo irokom krugu naih intelektualaca i duhovne i svjetovne provenijencije. Pripala mi je ast da i ja budem jedan od tih pozvanih. Naalost, nisam bio u amfiteatru FIN-a toga 23. decembra 2008. godine, gdje je skup odran u prisustvu velikog broja potivalaca dr. Ahmeda Smajlovia i njegovih nekadanjih saradnika. Budui da sam jedno vrijeme bio njegov saradnik, a i aktivan uesnik i svjedok tog vremena i dogaaja, ovim prilogom elim iznijeti svoje vienje djela i linosti dr. Ahmeda Smajlovia, kao i neka razmiljanja u vezi s njegovom sudbinom.

17

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

1.

Dr. Ahmed Smajlovi je svojim pojavljivanjem u naem vjerskom ivotu predstavljao zauujuu novinu u svakom pogledu. Njegovim dolaskom na elo Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini (predsjednik Starjeinstva IZ-e Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Slovenije) sve se uveliko poelo mijenjati kako u organizacionom pogledu, tako i u nainu rada svih niih institucija, ustanova i organa IZ-e, ali i pojedinaca. Ovakav novi stil rada u IZ-i proizveo je, na jednoj strani, golemo oduevljenje dok je istovremeno kod pojedinaca u samoj Zajednici a i ire izazvao neku vrstu zauenosti, straha pa i sumnjienja, sve do podozrenja i zavisti. Jer na duhovni i intelektualni mentalitet kao i ukupni drutveni kontekst bili su potpuno zateeni jednom takvom iznenadnom pojavom tako da tada nije postojalo ni valjano objanjenje niti djelotvoran odgovor na ovaj svojevrstan izazov. I, naravno, poeli su se javljati problemi koji su u poetku bili u vidu manjih nesporazuma, a koji su vremenom postajali sve vei, i doveli do otvorenih neslaganja, potom suprotstavljanja i na kraju do potpunog razlaza, to je rezultiralo nasilnim zaustavljanjem zapoetog procesa tih sveobuhvatnih promjena kojima je itavim svojim biem bio predan i usmjeren dr. Ahmed Smajlovi. U poetku, bio sam meu onima koji su pristali uz dr. Smajlovia i emocionalno i intelektualno. U to vrijeme bio sam aktivan u nekoliko projekata koje je on pokrenuo. Budui da sam sa nekolicinom istomiljenika radio u Redakciji lista "Preporod", bili smo u mogunosti da dr. Smajlovia pratimo i podravamo na svim poljima njegova zaista ushiujueg aktivizma, od objavljivanja njegovih studija i prevedenih radova, do govora u raznim prilikama, kao i na domaim i meunarodnim naunim skupovima. Potom nastupa period manjih nesuglasica i nesporazuma u radu, a i u odnosima u IZ-i na raznim nivoima to se, naravno, negativno odraava i na nas mlae koji smo bili aktivni u njima. A kada su ti nesporazumi prerasli u sve ea meusobna suprotstavljanja i osporavanja meu tadanjim najviim funkcionerima IZ-e (uglavnom se radilo o sukobu izmeu dr. Smajlovia, s jedne strane, i drugih tadanjih visokih

18

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

islamskih funkcionera, s druge strane), ni mi nismo mogli ostati "neutralni" i/li "postrani". Jer, prirodno, oekivalo se da se priklonimo nekoj od sukobljenih strana. (Jedna od posljedica toga bila je da sam bio prisiljen napustiti Redakciju, nakon to je izdavanje lista Preporod uzeto od Udruenja ilmije i preneseno u nadlenost Starjeinstva IZ-e, i otii raditi u privredi budui da nisam mogao dobiti posao u okviru IZ-e. I tako je bilo sve dok dr. Smajlovi nije doao u slubenu posjetu u Libiju, gdje smo se ponovo sastali, i nakon naeg razgovora vratio sam se u IZ-u, u Izdavaku djelatnost, i obavljao poslove programera i operatera na fotoslogu i sa arapskim fontovima, prvom te vrste u zemlji.) Na kraju je spomenuti sukob rijeen tako da je dr. Ahmed Smajlovi smijenjen s funkcije predsjednika Starjeinstva IZ-e, ime je njegovo djelovanje ogranieno iskljuivo na dranje nastave na FIN-u. I sada, kada kao bosanski muslimani i Bonjaci moemo o sebi poeti govoriti sasvim otvoreno, a to znai iskreno u duhu svjedoenja koje nosimo, bio sam, kao i nekolicina mojih prijatelja, u dubokom uvjerenju da je ovaj oma dr. Ahmedu Smajloviu prava prilika za ozbiljan poetak svianja naih rauna sa samima sobom, a u cilju zaustavljanja slinih negativnih procesa ubudue koji se tiu nas Bonjaka, i kao pojedinaca i kao kolektiva. On nas, smatrali smo, moe potai snano na razmiljanje o nunosti promjene naeg sadanjeg tekoga stanja koje ve traje stotinama godina i kojem se, naalost, ni danas ne nazire kraj.

2.

Nema sumnje da su ivot naroda i ivot pojedinca povezane kategorije. Nema naroda bez pojedinca, niti pojedinca bez naroda. Pojedinac i narod mogu svoje razloge i svrhe shvaati i tumaiti na razliite naine. I kako ih god tumaili, postoje stanja i pojedinanosti i pojedinaca i naroda koja uvijek ostaju neosvijeena. U tim neosvijeenim dubinama pojedinanog i kolektivnog postoji

19

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

nepoznato i tajnovito, to moe biti ili priznato ili zanemareno kao takvo. Nijedno nagaanje o njima ne moe iscrpsti njihovu zbilju. U tome neosvijeenom stanju pojedinca i kolektiva postoje resursi za promjenu svega to se osjea ili zna kao patnja i stradanje. Ali, kako je mogue krivu osvijeenost, koju potvruju patnja i stradanje, preinaiti u novu osvijeenost, u onu koja bi bila garancija bolje budunosti pojedinca i naroda? Kada pojedinac iz 2008. godine, s pamenjem koje obuhvaa otprilike ezdeset godina, eli odrediti ta mu je u tome razdoblju ponueno kao znanje od drugih ljudi, kao ona kolektivna svijest koja se pokazala u moi i nemoi naspram jedne od velikih epizoda u stradanju bosanskih muslimana, ta je izronilo iz tih dubina pojedinanog i kolektivnog koje su mu bile nepoznate, i ta su njegova iskustva koja su mu donijela nepredvidljiva zbivanja, neizbjena su sjeanja na ljude koji su bili prisutni u njegovom vidiku, od kojih je uio ili oekivao da ga podue. Nije mogue dosegnuti ili uobliiti kolektivnu svijest ili svijest nekog naroda bez prouavanja djela i ivota ljudi koji pripadaju jednom kolektivu. Takvo prouavanje omoguuje izlaenje iz zatvorenosti u jedan narataj i smjenjivanja jedne nesree drugom. Historijsko trajanje muslimana u Bosni, bosanskih muslimana, Bonjaka ili Bosanaca jeste trpljenje nesree, a to znai stradanja i muke, u svakome narataju. Nije mogue nai razdoblje u historiji tog naroda u kojem oni nisu ubijani, progonjeni, pljakani i poniavani. To je nesrea od koje ima samo jedna jo gora ta da njihovo bie ostane obuzeto osjeanjem stradanja bez izlaza i svrhe, da njihova kolektivna svijest bude svedena na obuzetost jedino tim stradanjem. Ako religijsko uenje ima vrijednost, a mi i mnogi ljudi u svijetu smatramo da ima, onda je ona, ta vrijednost, u pomaganju ovjeku da neprestano traga za ozbiljenjem svoja dva velika prava prava da preivi i prava da bude sretan. U tim religijskim uenjima, ako su ona doista prava, od ovjeka je traeno da ne bude posluan nikom do Bogu i onima koji svjedoe ta oba prava.

20

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

U sluaju nas, Bonjaka, nemamo ni grada ni sela u kojem ne svjedoimo stradanja. A sluali smo iz narataja u narataj gotovo jednake obrasce tumaenja o svijetu, ovjeku i Bogu. I danas smo u razorenom, uznemirenom i ustraenom narodu. Nemamo odgovora na to stanje. Svi se pojedinano pravimo da ga imamo, ali nigdje u ovom kolektivu kojem pripadamo nemamo dokaza da je tako kako to u svojim monolozima tvrdimo. Svuda oko nas su siromatvo i neznanje, ugroenost i nepravda, pseudomesijanstvo i varanje, izigravanje povjerenja i nevrenje javnih obaveza. Neznanje odgovora na to stanje pokazuje se kao strah pred budunou. Kada se osvrnemo etrdeset godina unatrag, nau bosansku politiku i drutvenu dramu obiljeavali su pojedinci, njih stotinjak razliitih gledanja i pripadanja, od slikara, pjesnika, romanopisaca, turkologa, teoretiara knjievnosti, islamologa, filozofa, emigranata, knjievnika, politikih aktivista, historiara knjievnosti, historiara, itd. Njihova zajednika sudbina je da su vazda mueni dilemama o pripadanju, bili u neprestanim pravdanjima i krivicama, dodvoravanju sebi i drugima, zapravo bili su izmeu priznanja i osporavanja, straha i nade. Tu su i mnogi drugi koji kroz stoljea imaju zajedniko osjeanje o pripadanju jednom narodu, ali ne i svijest o toj pripadnosti. U to sukobljujue osjeanje o pripadanju ukljuuju se gotovo svi pojedinci naeg naroda kroz stoljea. Nema nikakvog prikaza o tome ta je to zajedniko osjeanje i kako bi ono moglo prerasti u kolektivnu svijest. A bez te kolektivne svijesti nije mogue preinaiti patnju i stradanje u realiziranje prava na preivljenje i sreu. Ahmed Smajlovi je zavrio Gazi Husrev-begovu medresu, kao i stotine drugih u brojnim naim naratajima. Kao mladi otiao je iz zemlje da bi svoja znanja sticao u bitno drukijim politikim i kulturnim uvjetima. Na taj je nain odvojen od zbiljnih psihosocijalnih, kulturno-politikih i ekonomsko-financijskih prilika svoje zemlje i svoga naroda. Njegov ponovni dolazak u Bosnu, kao prvog poslijeratnog doktora u Islamskoj zajednici, veliki broj onih proetih vikom osjeanja i manjkom znanja doekuju kao izuzetno vanu pojavu. Pri tome se u tim osjeanjima ne razabire nita o

21

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

tome ko i zato alje bosanske mladie da studiraju u druge zemlje, ko i zato ih kontrolira, kome i zato su duni, te ko i zato upravlja njihovim poslovima i javnim statusima. Statusi i autoriteti pojedinaca u javnom prostoru ne mogu biti prosuivani iz perspektive narodne mase koju uglavnom proima osjeanje straha, a to znai neznanja o tome odakle dolazi i kuda vodi neprestano ponavljanje stradanja. Unutar organizacijskih sistema koji nisu posljedica kolektivne svijesti nisu mogui ni saglasnosti ni odgovornosti prema nekom principu. Saglasnost i princip su direktno ili indirektno nametani izvana, pa poloaj pojedinaca ne ovisi o njihovom zalaganju za dobro koje potvruju govorenje i djelovanje. Ti se pojedinci neprestano sukobljavaju u oekivanju odluke vanjskih initelja tog poretka. A vanjski initelji svoje odluke provode davanjem ili oduzimanjem vlasti pojedincima i grupama koje odabiru u skladu sa svojim interesima, uza stalno suprotstavljanje jednih drugima. Ti interesi vanjskih initelja nikada nisu bili istovjetni sa zbiljnim interesima naeg naroda. U tim, izvana zamiljenim, uspostavljenim i voenim organizacijama niko se ni od koga ne osjea sigurnim, jer se ne zna kada e ko biti okrenut protiv drugog. Nije li sudbina Ahmeda Smajlovia, iza koga je odluno stala ondanja vlast, pa ga potom prepustila svojim drugim podanicima da ga ugroavaju, razlog za pitanje o stanju meu nama danas?! Nije li Ahmed Smajlovi proveo gotovo dvadeset godina izvan svoje zemlje, da bi potom u njoj bio hvaljen kao muslimanski intelektualac i promican na najvie poloaje u ustrojstvu Islamske zajednice, a zatim guran u sukobe, npr. s Huseinom ozom, i istodobno okrivljivan za saradnju s komunistikim tajnim slubama? Nije li to i sadanje stanje meu Bonjacima?! Nije li svaki od njih stalno izmeu hvaljenja i kuenja?! Je li danas mogue posvjedoiti da su pometnje, strahovi i unutarnji sukobi otklonjeni, te da su preivljenje i srea blii naem narodu? Narod je u svojoj proetosti osjeanjima, a ne znanjem, primio Ahmeda Smajlovia i gledao na njega s uvjerenjem da njegovo znanje o nauku, obredu i vrlini koje je Bog vinji objavio svim ljudima

22

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

kao nain postizanja sree preko Muhammeda, a.s., kao Svoga poslanika moe mu pomoi u osiguranju preivljenja i sree. Tako taj narod kroza stoljea prima mnoge, ali nita se od njegovih oekivanja ne ozbiljuje. Pometnja, strah, stradanje i patnja nastavljaju se. Niti ima kolektivne svijesti niti obeanja da e je biti.

Koliko god mi, dananji sudionici drame bonjakog naroda, htjeli ili ne htjeli biti bliski Ahmedu Smajloviu, njegovi ivot i djelo tiu se svih nas. Tiu nas se, jer niko ne moe izbjei iz svoje kolektivne pripadnosti ako u toj pripadnosti nema saglasnosti; niko ne moe znati ta je budunost ovog naroda, pa tako ni nas, ni naih potomaka. Do te saglasnosti mogue je doi jedino u neprestanom, otvorenom i potenom razgovoru. Niko u tom razgovoru ne moe ni prednjaiti ni zaostajati do na osnovi uvjerljivosti onoga to govori. Uvjerljivosti govorenja nema nigdje izvan samoga govorenja. To to je govoreno svjedoi stanje govornika, i to u onima koji ga sluaju i pred njima. Postoje, smatram, tri presudno vana principa za taj razgovor. Prvo, svako ima, naelno govorei, jednako pravo i odgovornost da

23

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

javno, u prisustvu drugih, govori o zajednikim pitanjima, te da bude (sa)sluan. Drugo, niko od sudionika javnog razgovora ne moe izbjei govorenje drugih, i to na osnovi njihovog sluanja govorenja tih kojima se obraaju. Tree, za sva javna govorenja i injenja mora postojati odgovornost, i to u obavezi da ona podlijeu ispitivanju i presuivanju. Niko za svoja injenja u javnome prostoru ne moe biti amnestiran. Kada god neko, svejedno ko je on, koristi svoje pravo govorenja, ali ne potuje svoj dug sluanja onih koji su sluali njega, on ini nasilje i na taj nain onemoguuje gradnju kolektivne svijesti usmjerene postizanju prava ljudi na preivljenje i sreu. I na kraju, Ahmed Smajlovi je tipian primjer religijskog obrazovanja bosanskih muslimana tokom posljednjih stoljea. Iako ive u dramatinoj stezi evropskih, prosvjetiteljskih, emancipatorskih, revolucionarnih i integracijskih procesa, oni su svoja znanja o sebi i rjeenja svoje agonije bili prisiljeni traiti izvan poprita svoje egzistencijalne drame. To je uzrokovalo njihovu radikalnu razdijeljenost: na revolucionarne agitatore protiv narodnog naslijea i neuke branitelje tog naslijea prema mjerama stranih kultura. Nikada i nigdje nije izgraen okvir predstavljanja i raspravljanja o tim razliitim suprotstavljenim stavovima. Zato do danas nije rijeeno niti jedno od bitnih pitanja o naoj kolektivnoj svijesti, o politikom cilju, niti o kulturnom pamenju. Za one koji se slau s tim da nema poslunosti do u dobru, valjalo bi javno dobro, a to znai realiziranje prava na ivot i sreu svakog pojedinca, usvojiti kao cilj kojem sve ostalo treba sluiti.

24

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

Prof. Dr. Jusuf iga

KAKO SE, KAO OVJEK, OVREMENITI?(U povodu 20-godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia)

Potovani skupe, elim se, unaprijed, ispriati za konceptualnu atipinost ovog kratkog saopenja. Jednom sam, nekim slinim povodom, napisao neto to e moda nekome zazvuati kao stih, a glasi: Ovremenili usnuli tragovi U neprohodu Tek poneko sjeanje Treperi ivotom O ivotu Priziva Zagubljenu sjenu Vidi Ko ono kad pjesnik napisa: Valja nama preko rijeke... Valja nama preko Rijeke Doista, ako je vrijeme prostor za ljudsko trajanja, onda smo svi, bez izuzetka, pred velikim izazovom, moda bi bilo primjerenije

25

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

kazati pred odve vanim pitanjem: ime i kako se ovremeniti? Kako povijesno potrajati, ne skonati na margini, ili, to je jo gore, kako odoljeti ovosvjetskim izazovima svakovrsnog satanizma? Naalost, samo rijetki, u koje, na insansku pamet, moemo uvrstiti i rahmetli dr. Ahmeda Smajlovia, radi ijeg smo se prigodnog spomena danas ovdje okupili, uspiju prepoznati i uvaiti relevantnost prednjeapostrofiranog. Oni drugi, manje ili vie, odabiru neke druge i drugaije ideje - vodilje, paradigme, vrijednosne sisteme... Ali, nije prilika da se danas ovdje time bavimo. Budui da ne sudjelujemo na znanstvenom simpoziju gdje bi se struno-analitiki, to e rei - pretenzivnije evaluiralo djelo dr. Ahmeda Smajlovia, a itekako bi se imalo o emu zboriti, jer, uz Husein-ef. ozu, ne znam da se iko uvjerljivije i autoritativnije pojavio na ovdanjoj alimskoj sceni onih osamdesetih godina minulog stoljea, od rahmetli dr. Ahmeda, - ja u se, s toga, zadrati samo na jednom fragmentu, ivotnoj sliici, koja mi se, za ovu priliku, ini nekako razlonom. U stvari, bio je to moj jedini izravni susret sa dr. Smajiloviem. Da pojasnim: Negdje spoetka ve pomenutih osamdesetih godina prolog stoljea, nas nekolicina, nadam se da mi neete zamjeriti to u dodati, tada mladih, ambicioznih, eljnih znanja, dokazivanja, bili smo primljeni u prostorijama Meihata kod dr. Ahmeda Smajlovia, koji je, kao to znate, u tom vremenu, obnaao jednu od relevantnih rukovodnih funkcija unutar IZ-a. eljeli smo, onako iz prve ruke, barem u mome sluaju je bilo tako, uti ta on misli o tim naim ambicijama, o dotadanjim edukacijskim uincima, rauna li se, eventualno, na nas i u Islamskoj zajednici i tako dalje i tome slino. Rekoh, ja sam pogotovo elio da ujem odgovor na prednja pitanja, jer sam ve imao dva gorka iskustva oko nemogunosti nastavka daljnjeg kolovanja, jedno se ticalo za mene odve poniavajueg zatvaranja univerzitetskih kapija unutar vlastite mi tadanje domovine, a drugo, ticalo se (ne)mogueg odlaska u drugu zemlju radi kolovanja. Dakako, ovom prilikom u, i sebe i vas, ovdje prisutne, potedjeti tih neprijatnih detalja.

26

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

Nismo dugo razgovarali. Ali, meni je to bilo dovoljno. Oko dojmova onih drugih ne bih elio kalkulirati. Kao da ga upravo sluam kako govori, trudei se da nam navijesti i ono to nee rei, a veini ovdje prisutnih sigurno bi bilo suvino neko moje dodatno pojanjenje - pojanjenja, zbog ega to nije elio kazati: Trebate nam, ak i onda kad vam se ini da to nije tako, ak i onda kad vam kau da nam ne trebate. kolujte se, ma gdje bilo, ako ve niste u prilici da birate! Kazao je jo poneto, u slinom stilu. Ali, da ne duljim. Iako sam, metaforiki reeno, proitao koliko je sati, meni je taj susret, ipak, orijentacijski, puno pomogao u odabiru vlastitog ivotnog puta, odnosno karaktera ivotnog poduzetnitva koje, evo, i danas traje, ba kao to produeno traje i moje sjeanje na rahmetli dr. Ahmeda Smajilovia, iako je, in-vivo, naslonjeno, kako je ve kazano, na samo jedan jedini jednosahatni susret. Sudbina dr. Ahmeda Smajlovia je, na alost, reklo bi se tipina za bonjake autoritete lidere tokom minulih barem dva stoljea, i to ne samo u domenu filozofsko-teoloke misaonosti, nego i u kulturno-znanstvenom, politikom i drugim podrujima ljudskog aktivizma. Ovom stavu mogue je podastrijeti odve dugu lepezu konkretnih imena i prezimena. Gotovo da je teko pronai ijednog a da nije bio estoko napadan, nemilosrdno ruen, osporavan i sl., i to ne samo izvana, nego i iznutra, od strane iskompleksiranih sunarodnika, na podaniko sluganstvo uvijek spremnih jurinika da se, radi tueg interesa, razraunaju sa svojima. Po pravilu, ataci na bonjake autoritete-lidere bivali su nemilosrdniji, ogavniji, ukoliko su oni bili omiljeniji u irim masama. Tako se, zapravo, elio ne samo obezglaviti, nego i dodatno poniziti bonjaki narod. Doista, u prednje naznaenom smislu, na sudbini dr. Ahmeda Smajlovia moe se vie nego uvjerljivo argumentirati. Neka je rahmet njegovoj dui.

27

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

Prof. dr. Demaludin Lati

MORALNA USPRAVNOST PROFESORA SMAJLOVIA

Potovana familijo dr. Ahmeda Smajlovia, Dame i gospodo, Brao i sestre, ini mi se, da nije dolo do odravanja ovog skupa, da bih ja nastavio da nosim jedan teret, jednu obavezu prema svome profesoru Ahmedu Smajloviu, na svojoj dui, i neka mi se ovdje dopusti da, u nizu naunih izlaganja o njemu, iznesem jedno svoje svjedoenje. To moje svjedoenje vidjet ete malo kasnije nije samo lino; ono, doslovno, ima nacionalni i opedravni znaaj, i zato sam zahvalan organizatoru ovog skupa. Rije je o tome da je prof. dr. Ahmed Smajlovi, godine 1983., pa nadalje, sve do svoje iznenadne, naprasne smrti, ostao moralno uspravan, i blago njemu za to, i nama svima, bh. muslimanima, a svi mi ovdje znamo i osjeamo koliko je teko njegovoj familiji, posebno njegovoj supruzi, Munira-hanumi, zato to je on preselio na Ahiret relativno mlad. Svi danas znamo da su to bile godine kada se jugoslavenska dravna tvorevina, u ciljanom velikosrpskom projektu, kome e se,

28

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

u jednome momemntu, pridruiti i velikohrvatski dravni projekatpoela raspadati. Godine 1983. dolo je do hapenja nas, trinaestero bosanskomuslimanskih intelektualaca, od kojih smo nas dvojica, Hasan engi i ja, bili studenti profesora Smajlovia, a Mustafa Spahi je bio imam u Ugorskom pokraj Vogoe. Pod perfidno smiljenom optubom o naem zalaganju za islamizaciju Muslimana, Savez komunista Bosne i Hercegovine je posebno u javnosti, toj drugoj, paralelnoj, a, zapravo, pravoj sudnici - nas optuio za stvaranje Islamske Republike Bosne i Hercegovine, to je da dalje slijedim optunicu sada u obje sudnice podrazumijevalo istrjebljenje Srba i Hrvata iz Bosne i Hercegovine. Odmah da kaem da u sudnici Okrunog suda u Sarajevu tuilac nije uspio niim dokazati da je neko od nas radio na tome da u Bosni i Hercegovini zasnuje i izvede navedeni drutveno-politiki sistem; bilo je nekih naklapanja oko formulacija u Islamskoj deklaraciji koje bi se mogle dovesti u neku daleku vezu sa takvim zahtjevom, a koje je gosp. Izetbegovi, autor te knjige- rahmet mu dui ubjedljivo pobio i koje je, godinama kasnije, Savezni sud u Beogradu odbacio kao neosnovane. No, u javnosti je sve do danas, jer mi nikada nismo ni zakonski ni politiki rehabilitirani ostala da ivi navedena komunistika optuba kojom se formirala nova, nepostojea kolektivna krivica itavom naem narodu. Savez komunista Bosne i Hercegovine, njegovi mediji i politiki nastavljai nikada se nisu javno izvinili ni nama kao rtvama te njihove vjetake konstrukcije ni ovom narodu koji i danas podnosi teke posljedice nepostojeih kolektivnih krivica koje su mu komunisti isfabricirali u svojoj politici simetrije po svaku cijenu, kojom su bili opsjednuti. U osudi nas, osuenih prije zvaninog podnoenja optunice o emu dokumentirano piem u svojim memoarima koji ove godine, ako Bog da, izlaze iz tampe natjecale su se filijale Komunistike partije, Socijalistiki savez i druga socijalistika udruenja, i naalost neki funkcioneri iz Islamske zajednice. Meutim, dok smo brojali dane u zatvorskim elijama, pitali smo se: kako to da nema osude dr. Smajlovia? Umjesto osude, jedne prilike su mi

29

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

babo i majka rahmet im dui prilikom posjete u zatvor, rekli da ih je posjetio dr. Smajlovi. Doao je na seminar imama u Klju i, po njegovom zavretku, uputio se u demat moga rahmetli babe, Biljane, odsjeo u njegovoj imamskoj kui, popio kahvu, malo posjedio i otiao svojim poslom bez rijei o meni. Kada je iznenada umro, ja sam zamolio profesora Dananovia da me povede na alost kod njegove majke i supruge. Nije bilo prolo ni heftu dana od njegove denaze. U kui rahmetli Smajlovia tuga, suze, bol... Munira-hanuma je bila sva u suzama, a njegova rahmetli majka bila je u drugoj sobi, nije ni izlazila. U jednome momentu, Munira-hanuma je upitala profesora Dananovia ko sam ja, i kad joj je on objasnio ko sam, ona se dala u jo vei pla govorei kroza suze:E moj sinko, da ti samo zna ta su oni radili od mog Ahmeda zbog vas! Odvedu ga pred pono, a vrate iza sabaha. Veli mi: Tjeraju me da osudim one nae ljude! Gdje u ih ja, bona, osuditi, pa to su moji studenti?! I tako dalje, ne mogu se sjetiti svake rijei. Ja sam tada zatvorio priu: dakle, i dr. Smajlovi je rtva teke 1983. godine!

30

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

Moj zakljuak je slijedei: Da je on nas tada osudio a ne zaboravimo da je dr. Smajlovi, iako nije bio reisu'l-ulema, bio glavni autoritet Islamske zajednice u Jugoslaviji u to vrijeme da je on nas, velim, osudio, ne samo to bi oteao na zatvorski ivot, vjerovatno i produljio nae zatvorske godine, nego bi komunistikovelikosrpska optuba o tome da jedan narod ovdje, navodno formirajui Islamsku Republiku, eli da istrijebi druga dva naroda, bila jako ubjedljiva, moda i nepobitna. Ko ne vjeruje u ove moje zakljuke, neka prati odbranu velikosrpskih predvodnika genocida i ratnih zloinaca nad naim narodom u minuloj agresiji, gdje se njihova odbrana i danas posebno dok je trajalo suenje Miloeviu poziva na postojanje islamskog fundamentalizma u Bosni i Hercegovini i navodne Alijine tenje da stvori Islamsku Republiku ovdje, od koje se bosanski Srbi navodno brane! A ima i drugih izvora kontaminiranih komunistikim fabrikacijama iz 1983., za ta sada nemamo vremena. Uglavnom, dok su nai komunisti ovdje izmiljali Islamsku Republiku, u Beogradu su se u to vrijeme, dok su oni bili na vlasti, otrili noeve i irila diplomatska mrea za stvaranje Republike Srpske te tvorevine koja je nastala na dva, meusobno povezana, ideoloka izvora za voenje genocida nad muslimanima Balkana da se posluim rijeima prof. Mustafe Imamovia. Mislim na prvi takav ideoloki izvor: istragu poturica i na drugi, ve spomenuti, velikosrpsko-komunistiki: stvaranje islamske republike u Bosni i Hercegovini. Obje te nepostojee kolektivne krivice naeg naroda dolaze sa istone strane rijeke Drine. Onaj trei ideoloki izvor za genocid na Bonjacima, Hrvatska kao predzie kranstva, dolazi sa zapadne strane nae drave, i hou ovdje da naglasim da je slubena Katolika crkva zvanino odbacila, ak osudila takvu predrasudu. Da ponovim, istrage poturica i stvaranja islamske republike u Bosni i Hercegovine nikad se nisu odrekli ni Pravoslavna crkva ni Savez komunista, odnosno njegovi politiki nastavljai. Zato je, izmeu ostaloga, velik na profesor, dr. Ahmed Smajlovi, alim koji je, svojim ivotom, posvjedoio dostojanstvo 'ilma, nauke o islamu, Allahu, d.., Njegovim sifatima, i poslanstvu

31

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

i vjerovjesnitvu. On je , u tom smislu, nasljednik Ebu Hanife, Ibn Tejmijje i drugih velikana u ukupnoj islamskoj povijesti. Ali i nasljednik nae, bonjake asne silsile iluma jer ovo je prilika da to istaknemo: tako su se dostojanstveno, kao istinski alimi, ponijeli i Mehmed-ef. Handi, koga su najvjerovatnije ubile ili ustae ili komunisti u toku Drugog svjetskog rata (bio je protivnik i jednih i drugih!), Mustafa Busuladi, muslimanski filozof koji je na vrijeme upozorio na opasnosti nacizma i komunizma, a strijeljan od strane komunista 1945., Kasim-ef. Dobraa, koji, istina, nije podlegao u zatvorskim mukama, ali jeste 13 godina ih podnosio, kao i one muke ivota u navodnom miru, u dugotrajnoj komunistikoj torturi dok je ivio samo u biolokoj, ne i u duhovnoj slobodi, na ovom svijetu. Ta etiri velikana naeg islamskog umovanja istina, i jo neki, ali manje poznati - treba da nam svima slue na ast, nama i naem narodu u cjelini. Molim dragog Allaha, delle anuhu, da dr. Smajlovia i za ovu njegovu trpnju i bol nagradi Svojim Dennetom, a njegovoj familiji, i svima nama koji smo nastavili da ga volimo i potujemo, da podari sabr-i demil.

32

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

Ishak Aleevi

OVJEK NEKLONULOG DUHA

Danas smo pred cjelinom jednog opusa, jednoga rada, kreiranja, kretanja. Ali, pred nama je i ovjek koji je tek prije dvije decenije dijelio sudbinu nas samih u istom prostoru i vremenu. Ova zaokruena cjelina zavrenog ivota i djela, sa onim obaveznim ekanjem koje je vrijeme fermentiranja i pretakanja u neto i novo i drugaije, daje nam anse da slovimo i ispravnije i dublje istovremeno. Vrijedi ponovno ui u vrijeme i strujanja iz kojih netom izronismo, kao to vrijedi sada nanovo sagledati Smajlovievo djelo, iz ove udaljenosti koja e vidjeti i ono to ranije nismo bili u stanju vidjeti, ali uvijek sa zadrkom i oprezom da se na osnovu pojedinih i izdvojenih ina, govora i pisanja ne naini previd pa da se izgubi cjelina u sagledavanju. Dakle, usmjeriti se ka sveukupnosti linosti i djela, da se ne bi desilo da se neznatnim, ili manjim procjenjuje sve i veina. Dakle, istim pristupom, posve nanovo, i sa radoznalou nevinog, mladog itaa i promatraa prii i djelu i liku Ahmeda Smajlovi. U ovom sluaju mi otkrivamo dvoje: i samoga Smajlovia, koliko je on jo zbilja iv i koliko njegovo djelo traje i ilavo istrajava sa onom zapoetom, eruptivno izbaenom snagom i energijom meu nama i na naim prostorima.

33

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

Ali, mi preko odnosa spram Smajlovia i njegova djela otkrivamo i same sebe, kako sebi samima, tako i svijetu izvan nas. Zapravo, mi pokazujemo svoju kritiku svijest i ukus vremena koje upravo ivimo. Pa tako radei na ovom poslu, posve realno namee nam se i problem naeg kritikog samosagledavanja. Izranjaju pitanja o odnosu spram naih bivih: auevia, Busuladia, Handia, oze, Smajlovia,... kao i naih sadanjih, duhovnih i intelektualnih veliina i luonoa. I mi zapaamo kako su oni, odi-sta nepotrebno, nedovoljno itani, afirmisani, prihvatani, slijeeni. Preblago bi bilo konstatirati da je to samo puki previd na. Prije bi se reklo da je po srijedi jedna i stara i nova duhovna amnezija, kao i na sadanji hudi usud neo-konzervatizma koji obilno potpomognut trubi na sav glas o buenju i progresu, kako bi se njegovom bukom prikrila njegova bit dogmatinosti i umalosti. To je, zapravo, sasvim prirodna posljedica nae duhovne nestabilnosti na ovom stoljetnom putu, kao i olahkog dranja, nedovoljnog prihvatanja i slijeenja naih duhovnih, znanstvenih i intelektualnih uzora. Otuda meu nama tako mnogo o Smajloviu pro et contri. Stoga, procjena vrijednosti Smajlovieva djela kako sada, tako i u budue uveliko, nee ovisiti iskljuivo o njemu samome, nego i od onoga ko njegovom djelu pristupa, odnosno od naina na koji se utjecalo na njegovu svijest, od uslova koji su promatraa odredili, kao i od duhovnog usmjerenja, te i intelektualnih moi i sposobnosti onoga ko njegovo djelo sagledava i procjenjuje. Zato, kada danas govorimo o Smajloviu, a i ubudue, jedna na muslimanskom istoku tako aktuelna dihotomija tradicionalno moderno u njegovom djelu posve je ublaena i gotovo pomirena. Jer on je vrlo vjeto i mudro jedne drugima pribliavao kroz izraen ideal progresa ideje islama, muslimana i Islamske zajednice. Inae, on nije inspirisan samo i jedino idejom islama koja je suprotstavljena elitizmu i iskljuivosti, nego i naom geografskom, kulturnom, i historijskom pozicijom koja uvjetuje nae stanje sredinjosti i nezaotrenih ivica. Otvoreni smo spram svijeta izvan nas samo onoliko koliko je to neophodno, da bi bili u vremenu, osjeali njegovo bilo, bili u komunikaciji, i ne vie od toga, a zatvoreni smo

34

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

unutar samih sebe i ideje tek toliko da se ne izgubi ono temeljno to je nae, i to nas odreuje takvim kakvi jesmo i po onome to mi jesmo. On je ovo i shvaao i osjeao, pa na ovom planu nije bilo sukoba i trenja. On je stoga lahko osvajao i bio prihvaen kod radnika i seljaka, domaice, aka, studenata, meu omladinom i meu starijima, kao i u uskim i probirljivim krugovima intelektualaca.

2.

Polje na kojem su njegova misao i djelo u suprotstavljenosti i u trajnom sukobu jeste podruje okovane islamske misli kojoj on suprotstavlja snagu i polet stvaralakog. Misao islama koja se nala pritijenjena i sabijena izmeu trebati(Sollen) i praktino u vremenu djelovati, ili biti u onome to jeste (Sein) nemone da ita u sebi i izvan sebe dovede u pitanje, on tu misao postupno oslobaa. Sa njim je na sceni itava jedna generacija mladih profesora izuenih na Istoku. Ova generacija nije bila zaboravila ljude i prostor sa kojega je otila i kojem se potom vratila. Ova generacija iz sedamdesetih godina minulog stoljea, ija je perjanica bio Ahmed Smajlovi, ak da od sebe nije podarila nita vie nego li: Potovanje i ispravno odreenje spram forme islama i muslimanske kulture i tradicije svoga bonjakog naroda, vrijedna je velikog spomena. U onom Smajlovievom doktor bilo je u naem narodu mnogo vie od akademskog tituliranja. Posve vidljivo i prenaglaeno nosilo je to tituliranje u sebi snagu i naboj maga, onoga koji zacijeljuje, lijei i oslobaa, onoga koji stoji ispred i vodi. Ne smijemo zaboraviti da Smajlovi za svoj uspjeh duguje umnogome i povoljnoj klimi poznoga socijalizma u kojoj je istom osloboena kritika svijest postala duhovnom i intelektualnom modom cijeloga jugoslovenskog drutva sedamdesetih. Suprotstavljen za svagda dogmatskom koje ne ostaje samo na ravni trajnih istina vjere, nego je zauzelo i ona podruja na kojima

35

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

je neophodno mijenjanje u skladu sa vremenom i prilikama, on u maniru duhovnog revolucionara poziva i budi. U ovom smislu njegovo djelo ima veliinu i irinu trajne kritike jednoumnosti i umalosti, i to jednako u teologiji, kao i u druveno-politikim sistemima, posebno totalitaristikim. Ovo je vidljivo naroito na socijalnoj ravni gje se islamska misao javlja i kao takmac i njihov kritiar.On pred sobom vidi ljude otuene, neosloboene, zastraene i nemone, oni su nezainteresirani za drugaije, za vie i bolje, nesposobni za pokret i akciju izvan onoga kako im se daje i propisuje. Tome svemu to bi untar vjere, i izvan nje, i vjeri i nevjeri, da zauvijek propisuje i odreuje, on na suprt stavlja zahtijev za oslobaanje ovjeka, za njegov slobodan pristup islamu i ivotu. U ovoj taki Smajlovi je za nas danas veoma iv, prisutan, potreban kao otar i beskompromisan prema onim snagama koji sve upitno i problemsko vide kod nas jedino u ienju, odstranjivanju, i povratku pravom i Poslanikovom, a ne uviaju realno socijalnu i psiholoku ravan u kojoj se odigrava zbiljska drama ovjeka, kao i prema drutvenom sistemu u kojem realna slika nae drutvene i politike stvarnosti pokazuje sudbinu mase da slui i slijedi elitu na vlasti, a uspostavljene demokratske institucije sve manje su u funkciji odbrane politikih sloboda i prava graana.

36

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

Mr. Sead Seljubac

DOKTOR SMAJLOVI KAO PROFESOR

(Odnos prema studentima)Otvorenost i irina u komunikaciji sa drugima bila je prepoznatljiva karakteristika dr. Smajlovia u njegovom svakodnevnom radu. Kao predava na Islamkom teolokom fakultetu pokazivao je, vrlo vjeto i uspjeno, sve svoje pedagoko i ljudsko umijee. Uzajamnog razumijevanja i sporazumijevanja sa studentima, kako to metodika definie, nikada mu nije nedostajalo. Do maksimuma je nastojao da s njima razvije autentini ljudski kontakt. Nije samo nudio znanje i smjernice kako do njega doi, nego je uvijek bio spreman sasluati studenta, ponuditi mu pomo i izvan nastavnog procesa, ostvariti bliskost s njim, pomoi mu u rjeavanju ivotnih problema. Nije bio optereen kompleksom vie vrijednosti, a to je studentima ulijevalo povjerenje i ohrabrivalo ih. Takvim komunikacijskim djelovanjem uspijevao je da kod studenata razvija njihove duhovne potencijale bez velikih napora. Studentu je uvijek ostavljao dovoljno prostora da iskae svoje interesovanje, a onda mu je nudio potrebnu grau da interesovanje zadovolji. Djelovao je veoma podsticajno dajui mogunost studentu da izrazi svoje miljenje, pokae rezultate svog rada. Rezultati su bili izvrsni.

37

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

Studente je vodio kroz oblast Akaida nudei im irok izbor tema, problematike i literature. Bio je dio poetnog procesa razvijanja znanstvenih istraivanja na tek otvorenom Fakultetu i jednako motivisan kao i studenti da taj poetni zanos prijee u kvalitet. Svoje azhersko znanje nije nametao. Na podlogu koju su studenti nosili iz medresanskih klupa kalemio je nove krugove spoznaja dozvoljavajui da u tom procesu studenti sudjeluju slobodno i svjesno ulaui svu raspoloivu volju i do tada razvijene vjetine.

Djelovao je snagom svoje linosti, a studenti su ga jako cijenili. Potreba da se identifikuju s njim je bila dovoljno motivaciona da studente podstakne na prihvatanje njegovih ideja i ponuka ih na oponaanje. A on je bio sasvim prihvatljiv model za oponaanje. Posebno u vrijeme kada je Zajednica u cijelosti imala izraenu potrebu za jakim i obrazovanim linostima, za autoritetima. On je to uistinu bio. Znaajne su diskusije koje je sa studentima vodio o konkretnim temama i pri tome vjeto dovodio studente do potrebnih i

38

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

prihvatljivih zakljuaka. Kao iskusan pedagog bio je svjestan da metodom dolaenja do pojmova, prije nego usvajanjem pojmova, ostvaruje trajniji rezultat. Njegova sposobnost uspostavljanja uspjenog kontakta bila je obogaena autoritativnim dranjem panje pri diskusijama. Davao je dovoljno informacija za raspravu a izvedene zakljuke je kao teze izdvajao i uvrivao kod studenata kao proizvode njihovog vlastitog napora. Posebna specifinost u njegovom radu su bili projekti prevoenja literature sa arapskog na na jezik, iz oblasti koju je predavao, to je studentima pomoglo da razviju i tu vrstu vjetine, a istovremeno upoznaju terminologiju akaida. Usvajali su je iz izvornih tekstova, to je prualo mogunost za usporedbe i analize. One su rezultirale dodatnim obogaenjem spoznaja. Metodom davanja referata, po izboru teme od strane studenata, omoguavao je ne samo onima koji su referate radili i izlagali, nego i ostalim studentima da uestvuju u diskusijama o izloenim temama i svi zajedniki upoznaju nove, iz horizontalne ravni otkrivene injenice. Njegovim nainom rada, predmet Akaid na Islamskom teolokom fakultetu je bio omiljen predmet, o emu svjedoi veliki broj diplomskih radova odabranih iz te oblasti. Bilo je zadovoljstvo i ast imati ga za profesora. Rahmetullahi 'alejh rahmeten vasi'a...

39

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

Prof. dr. Jusuf Rami, prof. emeritus

SLOVO O POSTDIPLOMSKOM STUDIJU AHMEDA SMAJLOVIA

REZIME

Ahmed Smajlovi je roen 1938. god. Osnovnu kolu je zavrio u rodnome mjestu, a srednju Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Osam godina je proveo u internatu medrese i kao odlian uenik bio je osloboen mature. Prvu godinu prava zavrio je u Ljubljani, a prvi stepen Pravnog fakulteta u Beogradu. Potkraj 1962. otiao je u Kairo, gdje je 1964. upisao Fakultet arapskog jezika na Univerzitetu Al-Azhar. Nakon to je diplomirao 1968. upisao je postdiplomski studij koji je uspjeno okonao odbranom magistarskog rada 1970. god. i doktorske disertacije 1974. god. Tokom studija na Al-Azharu uvijek je potvrivao izraziti nauno-istraivaki talent i odgovornost u radu, a to e nastaviti i u radu po povratku u domovinu. Najbolje dokaze vrijednosti njegovog nauno-istraivakog rada prua postdiplomski studij koji je uspjeno priveo kraju 1974. god. U vremenskom periodu od dvije godine (1968.-1970.) napisao je etiri rada (Divanu l-inai, Fennu l-meqamati, Dirasetun havle Lamijeti l-'areb, Naqdu l-edebi l-'arebi) iz oblasti arapskog

40

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

jezika i knjievnosti. Svaki od ova etiri rada zasluuje posebnu studiju i vie prostora nego to ga imam ovom prilikom. Zato u se zadrati samo na osnovnim karakteristikama ovih radova, a ostalo e zainteresovani, vjerujem, moi itati kada ovi rukopisni radovi budu objavljeni u prijevodu ili originalu. Kljune rijei: Divan, maqama, lamija, kasida, naqd, Muhammed Abduhu, filozofija, orijentalizam ...

UVOD

Ahmed Smajlovi je roen 1938. god. Osnovnu kolu je zavrio u rodnome mjestu, a srednju, Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu. Osam godina je proveo u internatu Medrese i kao odlian uenik bio je osloboen mature. Prvu godinu prava je zavrio u Ljubljani, a prvi stepen Pravnog fakulteta u Beogradu. Potkraj 1962. god. otiao je u Kairo, gdje je 1964. upisao Fakultet arapskog jezika na Univerzitetu Al-Azhar. Nakon to je diplomirao 1968., upisao je postdiplomski studij koji je uspjeno okonao odbranom magistarske teze 1970. i doktorske disertacije 1974. god. Tokom studija na Al-Azharu uvijek je potvrivao izraziti nauno-istraivaki talenat i odgovornost u radu, a to e nastaviti i u radu po povratku u domovinu. Najbolje dokaze vrijednosti njegovog naunoistraivakog rada prua postdiplomski studij koji je okonao 1974. god. Postdiplomski studij Ahmeda Smajlovia bio je iz oblasti arapskog jezika i arapske knjievnosti.

41

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

Svi radovi napisani su na arapskom jeziku i svi se danas nalaze u rukopisu izuzimajui doktorsku disertaciju koja je doivjela dva izdanja u Kairu, 1980. i 1997. god. Prvi rad na postdiplomskom studiju uraen je pod naslovom Divanu l-inai ne'etuhu ve tetavvuruhu ve eseruhu fi l-edeb (Dravni ured za korespondenciju, njegov nastanak, razvoj i utjecaj u knjievnosti). Rad ima 100 stranica. Napisan je na arapskom jeziku 1968. god. Mentor rada je bio prof. dr. Muhamed Kamil al-Fiqqi. Drugi rad nosi naslov Fennu l-meqamati fi l-edebi l-'arebi bejne t-tab'i ve s-san'ati (Meqame u arapskoj knjievnosti izmeu prirodnog i vjetakog stila). Rad ima 180 stranica. Napisan je na arapskom jeziku 1969. god. Mentor rada je bio prof. dr. Abdulhalim Maslut. Trei rad na postdiplomskom studiju Ahmeda Smajlovia bio je rad pod naslovom Dirasetun havle Lamijeti l-'areb li -anfara (Studija o kasidi Arapska poema predislamskog pjesnika anfare). Rad ima 80 stranica. Napisan je na arapskom jeziku 1969. god. Mentor rada je bio prof. dr. Muhamed Najil, profesor na postdiplomskom studiju. etvrti rad je iz oblasti knjievne kritike, napisan pod naslovom Naqdu l-edebi l-'arebi mine l-'asri l-dahili ila Ali b. Abdulaziz al- urani (Arapska knjievna kritika od predislamskog doba pa do Alija b. Abdulaziza uranija). Rad je napisan na arapskome jeziku i ima 73 stranice. Naravno, svaki od ovih radova trai poseban osvrt i vie prostora nego to ga imam ovom prilikom. Zato u se zadrati samo na osnovnim karakteristikama svakog od ovih radova, a ostalo e se, vjerujem, moi itati kada ovi rukopisi ugledaju svjetlost dana.

42

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

DIVANU L-INAI (URED ZA KORESPONDENCIJU)

Sintagma Divanu l-inai sastoji se iz dva dijela. Prvi dio, Divan, je, prema kazivanju, nastao kada je Husref, ,perzijski vladar, pogledao na sekretare u svome Divanu kako raunaju kao da govore sami sa sobom, pa je rekao: Divaneh (tj. luaci)! Otuda je njihova radna kancelarija u kojoj su boravili nazvana ovim imenom, a krajnji slog eh je isputen zbog lakeg izgovora pa je ostalo samo Divan. 1 Drugo miljenje koje autor rada navodi, prema Ibn Haldunu, jeste da je Divan ime za ejtane. Tim imenom su nazivani sekretari ureda zbog toga to su bili u prilici da spoznaju ono to je javno i ono to je zakrito od njih. Zatim se ta rije prenijela na mjesto gdje sekretari obavljaju te poslove. Rije divan, prema tome, oznaava sekretare za slubene dopise kao i mjesto gdje oni borave na vladarskom dvoru. Ima miljenja koje autor ovog rada navodi, a koja tvrde da je rije divan arapskog porijekla, a kao dokaz navodi izjavu Ibn Abbasa u kojoj stoji: Ako vam neto nije jasno u Kur'anu, potraite to u arapskoj predislamskoj poeziji. Poezija je njihov divan. (Fe inne -i're divanu l-'areb). to se tie drugog dijela ove sintagme (al-inau), ona se izravno spominje u Kur'anu: Ve Huve l-lezi ene'ekum min nefsin vahidetin... (al-An'am, 98) u znaenju stvarati, proizvesti. Ranije se Divanu l-inai zvao Divanu r-resaili, koji se uglavnom bavio ulaznom i izlaznom potom, zatim Divanu l-mukatebat, sve dok nije preovladalo ime Divanu l-inai u vremenu Fatimida. U vremenu Poslanika ovaj Divan nije postojao iako je postojala korespondencija izmeu Poslanika i njegovih drugova, ashaba, te korespondencija izmeu njega i tadanjih okolnih vladara koje je Poslanik pozivao u islam. On je pisarima diktirao1

Ibn Haldun, Mukaddima, 1/403, u prijevodu T. Muftia

43

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

sadraj poslanice, a oni su to pisali bez ikakvog dodavanja ili, pak, oduzimanja. Linost pisara u ovim poslanicama nije bila vidljiva. Jedini izuzetak meu pisarima bio je Abdullah ibn Erqam, koji je ponekad sa dozvolom Poslanika sam pisao neke poslanice. Slinu situaciju imamo i u vremenu prve etvorice halifa sve do pojave Omajada i osnivanja prvog ureda za korespondenciju. Tek tada se pisari oslobaaju diktata zahvaljujui prije svega osnivau ureda Abdulhamidu Katibu, najveem proznom stvaraocu u to vrijeme. Svojom poslanicom upuenom pisarima (Risaletun ile lkuttab) on nije smao opisao znaenja potrebna ljudima te profesije, niti je samo prikazao poeljan, jednostavan, precizan i razumljiv stil, nego je njome zapoeo itav jedan knjievni rod risala (poslanica). Risala je ubrzo postala omiljen prozni oblik arapskog pisca i prototip nekoliko proznih, preteno esejistikih anrova poznije arapske knjievnosti.2 U toj poslanici, koja je uticala na pojavu djela Ibn Qutejbea Edebu l-katibi ve l-kuttab, Abdulhamid kae: Zato se, o, zajednico sekretara, natjeite u raznim vrstama naobrazbe i upoznajte se s odredbama vjere! Ponite, pak, upoznavi se s Knjigom Svemogueg i Uzvienog Allaha, te s islamskim nasljednim pravom! Zatim se upoznajte s arapskim jezikom, jer on dotjeruje va govor! Potom se nauite lijepom rukopisu, jer je on ures vaih dopisa! Citirajte pjesme i upoznajte se s neobinim rijeima u njima te njihovim idejama, kao i sa zbivanjima kod Arapa i nearapa, njihovim pripovijestima i ivotopisima! To e vam pomoi da doete do onoga kome streme vae tenje... 3 Potreba za uredima u abasidskom periodu stalno je rasla, posebno nakon decentralizacije vlasti u Bagdadu. Osnivaju se nove pisarnice u mnogim decentraliziranim pokrajinama. Javlja se i nova kola u prozi na ijem elu se nalazi uenik Abdulhamida, Per2 3

M. ukanovi, Arapska knjievnost, u: Povijest svjetske knjievnosti, str. 114. Ibn Haldun, ibid., 1/411.

44

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

zijanac Ibn al-'Amid, koji nastavlja djelo svoga uitelja. Zanat je izuio jo u mlaim godinama kod oca koji je radio u Uredu Samanida, da bi kasnije bio glavni pisar na dvoru Buvejhida i tu je ostao sve do smrti. Bio je vrlo obrazovan i upuen u sve znanosti svoga vremena. Zvali su ga al-Re'is, al-Imam, Drugi al-Dahiz i Zu al-Risaletejni ime koje ukazuje na njegovo objedinjavanje poslanica maa i pera. U njegovom knjievnom opusu najuspjelije su poslanice (risalat), prozni radovi koji se mogu svrstati u esejistiku. Njegovo puno ime je Ebu l-Fadl Muhamed b. al-Husein, poznat kao Ibn al-'Amid, roen u Komu u Perziji. Egipat je bio pozornica na kojoj se pojavila jo jedna kola proze. Proelnik te kole bio je Qadi al-Fadil. Njegovo puno ime je Abdurahim b. Ali al-Bisani al-Asqalani, a nadimak Qadi al-Fadil, po emu je i poznat. Njegov otac je bio kadija u Asqalanu u Palestini. kolovao se u uredu za pisare (Divanu l-mukatebat). Kada je doao u Kairo, slubovao je u Divanu az-Zahira, a poslije pada Fatimida bio je lini sekretar Saladina i njegov glavni pisar na dvoru. Umro je 695./1295. god. u Kairu, gdje je i pokopan. Njegove poslanice pune su metafora, alegorija, metonimija, simulacija i antiteza. Pisao je u rimovanoj prozi u skladu sa ukusom vremena u kome je ivio. U krasnorjeivosti Qadi al-Fadil je dosegao savrenstvo. Smatraju ga vrhom proznog stvaralatva. Imao je velikog utjecaja na svoju i kasnije generacije. Njegov stil iz Egipta stigao je i na arapski istok i zapad i ak i do Andaluzije. Dolaskom Turaka na ove prostore 1517. god., dolazi i do zastoja u razvoju umjetnike proze. To je vrijeme kada Turci pokuavaju da turciziraju Divanu l-inai. Turski jezik u dravnim uredima potiskuje arapski jezik. Pisari u tim uredima nisu bili u stanju da razlikuju muki od enskog roda, nisu mogli da uoe razliku izmeu odreenih i neodreenih imena (me'arifetun ve nekiretun), izmeu povratnih (mutavi'un) i nepovratnih (gajru mutavi'in) glagola, izmeu akuzativa i nominativa, izmeu odnosnih zamjenica za razumna i nerazumna bia itd. Autori poslanica su bili Turci koji su arabizirani (ta'rib) ili su bili Arapi koji su turcizirani (tatrik). Takvo stanje je potrajalo skoro pola stoljea sve do pojave

45

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

Muhammeda Abduhua i renesanse koja je zahvatila ovo podruje. Polije toga u novom dobu Divanu l-inai gubi svoj znaaj i nestaje sa pozornice. U umjetnikoj prozi, dakle, dominirao je epistolarni anr poslanice (risalat) koje su pisali pisari u uredim i drugi. Odatle je proiziao i anr meqama sa svojim najveim predstavnicima Hamadanijem i Haririjem.

FENNU L-MEQAMAT (PRIPOVJEDAKA PROZA)

Tako ulazimo u drugi rad Ahmeda Smajlovia na postdiplomskom studiju, a to je rad iz oblasti pripovjedake proze: Fennu lmeqamat fi l-edebi l-'arebi bejne t-tab'i ve s-san'ati (Meqame u arapskoj knjievnosti izmeu prirodnog i vjetakog stila). Sama rije meqama jeziki oznaava skup ljudi, sastanak, mada nije precizirano da li ljudi stoje ili sjede na sastanku. Ovo znaenje prisutno je i u arapskoj predislamskoj poeziji (Zuhejer ibn Ebi Sulma). U knjievnosti ovaj termin oznaava kratku priu (qissa qasira). Meqama kao kratka pria bila je u upotrebi sve dok se Arapi nisu upoznali sa kratkim priama ehova i Edgara Alana Poa. Tada je potisnuta iz upotrebe jer se u izvjesnim elementima razlikuje od evropskog poimanja i shvatanja kratke prie. Glavni predstavnici meqama u klasinom periodu arapske knjievnosti bili su Hamadani i Hariri, a u novijem dobu Jazidi (Medme'u l-bahrejni) i Egipanin Muhammed Muwailihi (Hadis Isa ibn Hiam). Prvi je u naslovu bio pod uticajem Kur'ana (Mjesto gdje se dva mora sastaju al-Kahf, 60), a drugi pod utjecajem Hamadanija, koji je svoje djelo nazvao imenom pripovjedaa u Hamadanijevim meqamama (Isa ibn Hiam). Isa ibn Hiam je ovjek obdaren umom, hrabrou, lukavstvom i snalaljivou. On prati glavnog junaka Ebu l-Fetha alIskenderija, sklonog lutanju, koji obmanjuje, vara, glumi, prikazuje

46

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

se kao poboan ovjek mada to u biti nije, simulira siromaha i to vjeto koristi u sticanju imetka zahvaljujui saaljenju prisutnih. Teme za svoje prie Hamadani je uzimao iz samog ivota. Njegove meqame slikaju ivot niih slojeva, a stil i forma odraavaju knjievni ukus toga vremena. Napisao je 51 meqamu. Prvo izdanje njegovih meqama bilo je 1298/1880. god. u Istanbulu, a drugo u Bejrutu 1307/1889. god. Komentar drugom izdanju napisao je uveni reformator Muhammed Abduhu. Talent Hamadanija, istie Gabrieli, doao je do punog izraaja u meqami al-Mudirija, njegovom remek-djelu u kojem je uspjelim realizmom stvoren tip gnjavatora zadovoljnog samim sobom, koji je dostojan da stane uz slavne likove svjetske knjievnosti, Horacijevog gnjavatora i Tolstojevog Berga. Takva je i meqama alIsfahanija u kojoj Ebu l-Feth blistavo igra ulogu fra ipole meu pobonom gomilom u molitvi. U Iblisiji sam avo (Iblis) je uveden kao zaljubljenik u poeziju i njen inspirator. 4 Hariri je uenik Hamadanija. Meutim, uenik je u umjetnikoj prozi prevaziao uitelja. Hariri je roen u Basri na jugu Iraka, gdje je i umro. Napisao je 50 meqama. Svaka esta meqama je iz oblasti knjievnosti, a svaka jedanaesta iz oblasti misticizma, dok je svaka petnaesta humoristika meqama. Glavni junak kod Haririja je Abu Zejd iz Serruda. On je stvarna linost koja je iz ovog grada, kada su ga krstai krajem petog hidretskog stoljea zauzeli, protjeran zajedno sa ostalim stanovnitvom, dok je ravija koji prati glavnog junaka Haris ibn Hammam. Haririjeve meqame su prevedene na engleski, francuski, ruski, turski i druge jezike. Najvaniji komentatori ovih meqama su Andaluzijac a-erii (umro 619/1222. god.), al-Mutarrizi (umro 590/l193.), al-'Ukberi (umro 610/1219.), al-Zubejdi i drugi. Meqame su uticale i na pojavu pikareskne panjolske knjievnosti koja obrauje ivot pustolova i ostalih slinih tipova4

Gabrieli, Historija arapske knjievnosti, str. 190.

47

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

(picaro na panjolskom znai varalica, pustolov i uope ovjek bez mnogo skrupula), a takvi su bili junaci meqama Hamadanija i Haririja Ehu l-Fetha al-Iskenderi i Abu Zejd al-Serrudi. 5 Meqame su napisane u rimovanoj prozi. Pune su alegorija, metafora, to ih ini teko razumljivim. Gabrieli je u Historiji arapske knjievnosti u prijevodu donio Bagdadsku meqamu za koju kae da je u prijevodu izgubila sve svoje kieno ruho, a nae snage nisu dovoljne da ga na vjetaki nain ponovo stvorimo. 6 Mehmed Handi nije ni pokuao da prevede neku od meqama bojei se da slaba vrijednost prijevoda ne stvori kod itaoca i slabo miljenje o piscu i njegovom djelu. 7 Hariri je neke od svojih meqama posvetio religijskim problemima, neke opim drutvenim, a neke knjievnim, jezikim i gramatikim raspravama: etimologija rijei i gramatika konstrukcija. Rad Ahmeda Smajlovia sastoji se iz tri poglavlja. U prvom obrazlae nastanak i razvoj meqame, njeno jeziko i terminoloko znaenje, te njen uticaj na pojavu i razvoj kratke prie u arapskoj knjievnosti. U drugom poglavlju raspravlja o meqami izmeu prirodnog (tab'un) i vjetakog (san'atun) stila. Ahmed Smajlovi smatra da ove dvije rijei jedna drugu pojaavaju i da meu njima nema proturjenosti jer su podudarne u znaenju. On takoer odbija da prihvati miljenje onih koji u rijei san'atun vide tekelluf (usiljenost). Pjesnik ili prozni stvaralac iji je stil prirodan slabiji je bar za jedan stepen od pjesnika koji dotjeruje svoju poeziju kao to su to inili Evs ibn Hader, Zuhejr ibn Ebi Sulma, Hutajji'a i drugi. Zuhejr ibn Ebi Sulma poznat je kao 'abidu i'ri, pjesnik koji je dotjerivao svoju poeziju, odnosno pjesnik perfekcionist. U sljedeem poglavlju Ahmed Smajlovi govori o Hamadaniju, njegovim maqamama, njihovom sadraju, stilu i nedostaMekki-Qalemavi, Uticaj Arapa u knjievnosti, u: Arapsko-islamski utjecaj na evropsku renesansu, str. 60 i dalje, u prijevodu Ahmeda Smajlovia. 6 Gabrieli, ibid., 181. 7 J. Rami, Obzorja arapsko-islamske knjievnosti, str. 148.5

48

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

cima, zatim o Haririju, jednom od najboljih predstavnika ovog anra, te o predstavnicima meqama u novijoj arapskoj knjievnosti: Jazidiju, Muwailihiju, velikom pjesniku Hafizu Ibrahimu itd. Na kraju rada data je i lista svih predstavnika ovog anra.

LAMIJATU L-'AREB (ARAPSKA POEMA)

Trei rad Ahmeda Smajlovia na postdiplomskom studiju jeste rad o poznatoj i uvenoj kasidi Lamijetu l-'areb, iji autor je anfara al-Azdi. Ova studija o kasidi anfare sastoji se iz tri poglavlja. U prvom poglavlju autor govori o pjesnicima prognanicima, te o osobenostima njihove poezije i glavnim predstavnicima kakvi su: 'Urve ibni l-Verd, Sabit b. Dubejr, poznat kao Te'ebbete erren, Sulejk b. Suleka iz predislamskog doba, te Abu Hira al-Huzeli, Feddala b. erik i jo neki drugi iz grupe muhadremuna, pjesnika koji su ivjeli na prijelazu iz predislamskog u islamsko doba, odnosno koji su jedan dio svoga ivota proveli u islamu. Neki od njih su prihvatili islam i bili uzorni muslimani, kao npr. Ebu Hira al-Huzeli, koji je umro u vremenu Omera, drugog halife iz grupe Hulefa-i raidina. Njegovo puno ime je Huvejlid b. Murre al-Huzeli, a nadimak Ebu Hira, po emu je i poznat. Pripadao je plemenu Benu Huzejl koje je iz junih dijelova Arabije naselilo njene sjeverne dijelove. Njegov jedini sin Hira bio je uesnik vojnog pohoda u Siriji. Saznavi to, Omer ibn al-Hattab jer naredio njegovu demobilizaciju kao hranitelja, to je i uinjeno. U drugom poglavlju Ahmed Smajlovi govori o anfari, pjesniku prognaniku iz plemena Benu Azd: o njegovom ivotu, njegovoj poeziji i, na kraju, o njegovoj pogibiji. Kada su ga prije pogubljenja upitali gdje eli da ga sahrane, rekao je: La taqburuni inne qabri muharremun 'alejkum ve lakin abiri umme 'amirin

49

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

***

Ne sahranjujte me, to je zabranjeno, nego raduj se, prodrljiva hijeno! Kada mi ponesu glavu, a tu me je najvie, a ostalo bace tamo, na razbojite, idem gdje ne oekujem ivot radosti; natovaren grijesima, u tami u dugo provesti. (Prijevod S. Grozdania) Tree poglavlje je rezervisano za himnu prognanom beduinu, poznatu u arapskoj knjievnosti kao Lamijetu l-'areb, koja, prema Gabrieliju, predstavlja remek-djelo arapske knjievnosti u kome je sasvim ouvan lirski treptaj koji se inae lahko gubi. Umjesto spoljanje kanonske eme kaside, ovdje imamo unutranje, psiholoko jedinstvo, prikazivanje individualnog duevnog stanja, to se prelama u scenama iz prirode, koje nisu same sebi cilj, ve su u skladu sa gorkom sudbinom pjesnika. Da li je ovaj samotni dragulj roen u predislamskom vremenu ili je njegov autor abasidski rapsod Halefu l-Ahmar? Mi, kao i drugi, od nas ueniji, vjerujemo da je autor ove kaside anfara al-Azdi. 8 Lamijetu l-'areb je nazvana ovim imenom zato to se rimuje na slovo lam. Meutim, u arapskoj knjievnosti postoji velik broj kasida koje se rimuju na ovo slovo. Kod Zuhejra ibn Ebi Sulme postoji pet takvih kasida, kod Nabige az-Zubjanija etiri, kod Tarefe tri, kod Antare dvije itd. Sam Imru'u l-Qajs je iza sebe ostavio petnaest takvih kasida meu kojima je i njegova mu'allaqa od sedamdeset i est stihova. U prvim danima islama i Ka'b ibn Zuhejr je kazao svoju Lamiju, poznatu jo i kao Banet Su'adu.8

Gabrieli, ibid, 47.

50

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

Kada je i zato ba ova kasida nazvana Lamijetu l-'areb (Arapska Lamija)? Ahmed Smajlovi to vidi u izjavama Boijeg Poslanika u kojima stoji: 'Allimu evladekum Lamijete l-'areb fe inneha tu'a11imuhum mekarime l-ahlaqi (Upoznajte svoju djecu sa ovom kasidom jer e ih ona uiniti plemenitijim i hrabrijim). Postoji i druga predaja ovog hadisa u kome je naglaena skromnost i odvanost u njoj. Kasida je, dakle, nazvana ovim imenom u vremenu Poslanika. Ona je nastala u predislamskom dobu, a ne dva stoljea nakon pojave islama. Njen autor je anfara, a ne Halefu 1-Ahmer. S ovim je Ahmed Smajlovi rijeio i pitanje njene autentinosti, a zatim je preao na njeno komentarisanje. Postoji velik broj onih koji su komentarisali ovu kasidu. Da navedemo samo neke od njih: Zamaheri (A'adebu l-'adaibi fi erhi Lamijeti l-arebi), Muberred (erhu Lamijeti l-'areb), Abduselam Serhan (Lamijetu 1-'areb), Muhamed Bedi' erif (erhu Lamijeti l-'areb), Fuad Efrem al-Bustani (Lamijetu 1-'areb), J. W. Redhouse (The L. Poem of the Arabs by Shanfara), Georg Jacob (Shanfaras Lamiyat al-Arab) itd. Kasida je prevedena na francuski, engleski, njemaki, poljski i druge evropske jezike. U komentarisanju ove kaside Ahmed Smajlovi je njen sadraj podijelio na nekoliko tematskih cjelina. Nakon svake cjeline on govori o jezikom znaenju manje poznatih rijei, o varijantama njene predaje, te o opem znaenju odreenog odlomka. Na kraju ovog prikaza recimo da je oda prognanom beduinu kod nas samo djelomino prevedena. Dvanaest poetnih distiha nalazimo u djelu S. Grozdania, Stara arapska poezija. 9 Isto toliko distiha nalazimo u djelu Klasina arapska poezija koju je priredio Vojislav Simi. 10 Neke podatke o ovoj odi, kasidi, i njenom autoru nalazimo i kod Gabrielija u Historiji arapske knjievnosti. 119

S. Grozdani, Stara arapska poezija, str. 31. V. Simi, Klasina arapska poezija, str. 23. 11 Gabrieli, ibid, 47, 135.10

51

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

NAQDU L-EDEBI (KNJIEVNA KRITIKA)

etvrti rad Ahmeda Smajlovia bio je iz oblasti knjievne kritike: Naqdu l-edebi' l-'arebi mine l-'asri l-dahili ilaAli b. 'Abdulaziz al- urani (Arapska knjievna kritika od predislamkog doba do Alija b. 'Abdulaziza al- uranija). Rad je napisan na arapskom jeziku. U rukopisu ima 73 stranice. Jedan primjerak rukopisa nalazi se u biblioteci autora. Knjievna kritika je knjievnoteoretska disciplina koja se bavi ocjenjivanjem vrijednosti i osobina knjievnih djela raznih vrsta, drei se pri tome nekih - vie ili manje utvrenih - naela ili pravila.12 Knjievna kritika u povijesti arapske knjievnosti see daleko u prolost. Njeni korijeni su vidljivi u predislamskom dobu. Na 'Ukazu, sajmu poezije, kada su se pjesnici natjecali, Nabiga azZubjani je pod atorom ocjenjivao njihovu poeziju. Tu su nastale i Mu'allaqe i mnoge druge poznate pjesme iz predislamskog vremena. Takav trend je nastavljen i u islamu na sajmitu poezije Mirbed u Iraku sve do treeg hidretskog stoljea, kada na scenu stupaju ''modernisti'', omajadska pjesnika trojka (Derir, al-Ferezdeq i alAhtal) i ''neoklasici'' abasidskog perioda (Abu Nuwas, al-Buhturi, Abu Tammam i al-Mutenebbi). Nakon pojave ''modernista'' i ''neoklasika'' naspram kojih su stajali tradicionalisti pjesnici iz predislamskog doba i ranog islama, knjievni kritiari su se podijelili. Jedni su ljepotu stiha vidjeli u rijeima (al-Dahiz), a drugi u idejama (Ibn Qutejba), koji napominje da se poezija sastoji iz dva elementa: rijei i ideja. Kombinacijom ova dva elementa Ibn Qutejba je ustanovio etiri vrste poezije od kojih je najbolja ona u kojoj je zadovoljen i jedan i drugi kriterij. Spor izmeu ''modernista'' i tradicionalista nastavljen je tokom cijelog treeg hidretskog stoljea, posebno u vremenu Muslima b. al-Welida i Abu Tammama, u ijoj poeziji skoro da12

Simon, 1/724.

52

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

nema ni jednog stiha a da se u njemu ne nalazi obilje metaforikih izraza. Otuda mnogi tvrde da ''modernisti'' nisu bili samo na razini tradicionalista nego su ih ak i prevazili. To je bio povod Ibn alMu'tezzu koji je i sam bio ''modernista'', ali i jako ponosan na tradiciju, da napie djelo Kitabu l-bedi' (Knjiga o novom stilu), u kome e pokuati da uspostavi ravnoteu izmeu jednih i drugih. On se smatra osnivaem nauke koja ispituje stilske figure i trope i njihovo prisustvo u Kur'anu, hadisu, predislamskoj i ''modernoj'' arapskoj poeziji. ''Modernisti'', prema njemu, nisu kreatori ovog poetskog stila. On je postojao i prije njih u arapskoj knjievnosti. Otuda se njegovo djelo moe uzeti i kao djelo iz oblasti knjievne kritike. Potkraj treeg stoljea susreemo se i sa djelom Quddamea b. Da'fera: Naqdu -i'ri (Kritika poezije), koje je po svojoj sadrini napisano pod utjecajem Aristotelove logike i grke filozofije. Sa ovim djelom Quddame b. Da'fer je upotpunio ono na emu su prije njega insistirali al-Dahiz i Ibn Qutejba tako to je gore navedenim elementima u vrednovanju poezije dodao jo dva elementa: metar i rimu. U etvrtom hidretskom stoljeu spor izmeu jednih i drugih pravi jo jedan iskorak koji se moe sumirati kao 'amudu -i'ri (tradicionalna ema kaside). Tada se pojavljuju dvije muvazene, dva uporedna propitivanja poezije. Prvu muvazenu je napisao Abu al-Qasim al-'Amidi, Perzijanac porijeklom, umro 371/981. god. itav svoj ivot je posvetio kritici i vrednovanju poezije. U tu svrhu je napisao i svoje kapitalno djelo al-Muvazena bejne Abu Tammam vel-Buhturi (Uporedno propitivanje poezije Abu Tammama i al-Buhturija), u kome je definirao mezheb svakog od ova dva pjesnika: odanost tradiciji (alBuhturi) i naputanju tradicije (Abu Tammam). Al-muvazena predstavlja novu metodu umjetnikog pristupa ovoj materiji. Autor ne donosi sudove o poeziji dvojice pjesnika. On to ostavlja itaocima da sami donesu sud o tome. On samo analizira i usporeuje njihovu poeziju, iznosi greke, ukazuje na poetska preuzimanja itd.

53

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

Drugu muvazenu je napisao Ali b. Abdulaziz al- urani, dugogodinji kadija u uranu. Autor je mnogih djela, a jedno od najvanijih jeste iz oblasti knjievne kritike: al-Wasata bejne lMutenebbi we husumihi (Prava sredina izmeu Mutenebbija i njegovih protivnika), napisano kao odgovor Sahibu b. 'Abbadu i njegovim kritikim osvrtima na poeziju i cjelokupno stvaralatvo al-Mutenebbija. Obje ove muvazene sline su jedna drugoj i obje predstavljaju krajnji domet knjievne kritike poslije koje nastaje zastoj u ovoj oblasti i traje sve do Muhammeda Abduhua i preporoda koji je zahvatio arapski svijet potkraj devetnaestog i poetkom dvadesetog stoljea. 13 Na kraju recimo da je Ahmed Smajlovi u ovome radu dao pregled razvoja knjievne kritike od predislamskog doba do Alija b. 'Abdulaziza al- uranija. Ostaje da se prikae njegov magistarski rad: Muhammed 'Abduhu we eseruhu fi n-nahda al-arabijja (Muhamnmed Abduhu i njegov utjecaj na arapsku renesansu) i doktorska disertacija o evropskom orijentalizmu. O tome drugom prilikom.

13

A. Smajlovi, Felsefetu l-istiraqi ..., str. 302-308, Kairo, 1980.

54

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

Mr. Muharem Omerdi

BIBLIOGRAFIJA RADOVA O PROF. DR. AHMEDU SMAJLOVI (Literatura i izvori)

UVOD

Bibliografija objavljenih radova i prijevoda prof. dr. Ahmeda Smajlovia uraena je za vrijeme njegovog ivota. On je imao uvid u ovu (svoju) bibliografiju i pomogao da se dodaju jo neki naslovi za koje se on sjeao da su objavljeni. Nakon njegove smrti u asopisu Islamska misao (X/1988., br. 116, str. 47-51) napisano je vie tekstova o ivotu, radu i djelu dr. Smajlovia. U tom broju urednik Ismet Buatli je objavio Bibliografiju Smajlovievih objavljenih radova i prijevoda, koja je postala vaan izvor za sve one koji su se kasnije bavili njegovom zaostavtinom. Za vrijeme ivota dr. Smajlovia obraena su mu akaidska predavanja koja je na Islamskom teolokom fakultetu drao svojim studentima i u pisanoj formi im ih pripremio u prvih nekoliko godina svoga rada nakon to je ovaj fakulteta u Sarajevu bio otvoren. Uza svako predavanje bio je i jedan ili vie njegovih prijevoda iz klasine akaidske literature. U ovaj na rad Doktor je imao uvid i davao sugestije ta bi se jo trebalo uraditi jer tada na njegovom fakultetu nije bilo spremnosti za to. Postojao je plan da se ovaj

55

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

veliki materijal objavi kada budu prilike dopustile jer tada za to njegov matini fakultet nije bio spreman. Poto se to nije dogodilo za njegova ivota, nastavio sam uvati i doraivati taj obimni pisani materijal imajui za to njegovu dozvolu. U toku agresije na nau domovinu, godine 1993., Fakultet je donio odluku da se Doktorova predavanja objave i za recenzenta imenovao prof. dr. Ismeta Kasumovia. Na molbu prijatelja sa Fakulteta, na kome sam i sam radio kao spoljni saradnik, ovaj materijal sam predao profesoru Kasumoviu koji je poeo sa itanjem. U neko doba, kako mi je Kasumovi kasnije kazao, tog materijala je nestalo iz njegovog kabineta. Tako se trajno gubi trag ovom djelu i trudu njegovog autora. Preselio je na bolji svijet i dr. Kasumovi, a istina o nestalom rukopisu dr. Smajlovia trajno se gubi. Kao to je vano bilo da se registrira zaostavtina dr. Smajlovia, vano je bilo pripremiti bibliografiju tekstova u kojima se pisalo o njemu u bilo kom svjetlu. Dobronamjerni istraivai e znati razluiti tano od netanog prilikom svoga iitavanja, posebno nakon protoka odreenog vremena. To sam elio uiniti i jednog dana valorizirati te napise, ako mi bude sueno. On je ime koje ne smijemo zaboraviti. Predstavlja gorostasa u naoj historiji. Pripada mu vano mjesto meu naim najodabranijim alimima. Njegov ugled kao znanstvenika, ali i predstavnika muslimana jo za njegova ivota preao je granice BiH i Balkana. Nakon Doktorove smrti objavljeno je njegovih nekoliko radova koji nisu spomenuti u Bibliografiji objavljenoj u reviji Islamska misao, pa emo ih sada ovdje registrirati kako bi ostalo zabiljeeno sve to je, po naem znanju, vezano za njega. Od posebne vanosti je to to se u Islamskoj enciklopediji (na turskome jeziku) i u poznatom Zirkilijevom El-Alamu (na arapskome jeziku) nalaze tekstovi o dr. Smajloviu, kao i to to je ve pet diplomskih radova i jedan maturski rad napisan o njegovom djelovanju i naunom radu. Njegovo je kapitalno djelo Falsafetu al-istirak (Filozofija orijentalizma i njen uticaj na savremenu arapsku knjievnost) i izuava se na mnogim univerzitetima, na dodiplomskom i postdiplom-

56

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

skom studiju. Prvo izdanje je objavljeno za njegova ivota, a drugo nakon njegove smrti u Kairu 1998. godine. Ova bibliografija radova, tekstova i lanaka o dr. Smajloviu svjedoi da je i dalje vrlo iv interes za njegov rad i zaostavtinu pa je, samim tim, ovo bilo vano sakupiti i objaviti. Ova bibliografija je nastala iz biljeki koje sam redovno vodio o rahmetli prof. dr. Ahmedu Smajlovi, vodei rauna da registriram sve to je vezano za njegovo ime i djelo. U mojoj kunoj biblioteci posjedujem tekstove koji se odnose na ovu bibliografiju koje sam ustupao onima koji su pisali o Profesoru, posebno uenicima, studentima i postdiplomcima. Iako sam u svojoj biblioteci u audio-zapisu imao preko 70 njegovih govora i predavanja, na alost, danas mi je ostao samo mali dio od toga jer je 20 disketa nestalo tokom agresije na BiH u jednom studiju u kompleksu Skenderije u Sarajevu, kome je Udruenje ilmije BiH bilo povjerilo pripremu izbora njegovih javnih nastupa i njihovo objavljivanje u kompletu od pet disketa. Desetak njegovih govora odavno sam prenio na papir sa audiozapisa ali ih jo nisam stigao pripremiti kako bi bili objavljeni. Ova bibliografija se sastoji od pet cjelina : - u prvoj cjelini su navedeni radovi koje je napisao dr. Smajlovi ili su preneseni na papir sa audio-zapisa nakon njegove smrti ; - u drugoj cjelini su izvori iz encilopedija i leksikona ; - trea cjelina sadri tekstove objavljene o dr. Smajlovii u periodinim publikacijama i monografijama ; - etvrta cjelina obuhvata napisane maturske i diplomske radove o ivotu i radu dr. Smajlovia ; i - peta cjelina je popis skupova posveenih radu i djelu prof. dr. Ahmeda Smajlovi. Bibliografske jedinice unutar svake cjeline poredane su hronoloki. Pojedine jedinice nose objanjenja u biljekama oznaenim zvjezdicom.

57

ZBORNIK RADOVA, godina XXVIII, 2009., br 13

1. Radovi prof. dr. Ahmeda Smajlovi koji nisu registrirani u objavljenoj Bibliografiji njegovih radova Mevlud. Predavanje odrano u Sultan Ahmedovoj damiji u Bugojnu : 15.6.1975. Sa magnetofonske vrpce prepisao : Muharem Omerdi. U rukopisu. Biblioteka Muharema Omerdia. Utjecaj islama na izgradnju ovjeka. Predavanje odrano u damiji u Turbetu kod Travnika : 19.7.1975. Sa magnetofonske vrpce prepisao : Muharem Omerdi. U rukopisu. Biblioteka Muharema Omerdia. Filozofija posta. Predavanje odrano u Gazi Husrevbegovoj damiji u Sarajevu : 29.8.1975. Sa magnetofonske vrpce prepisao : Muharem Omerdi. U rukopisu. Biblioteka Muharema Omerdia. O vrstom vjerovanju. Predavanje odrano u damiji na Bjelavama u Sarajevu : 5. ramazan / 11.9.1975. Sa magnetofonske vrpce prepisao : Ibrahim Omerdi. U rukopisu. Biblioteka Muharema Omerdia. Univerzalna poruka Lejletu-l-kadra. Predavanje odrano u Gazi Husrev-begovoj damiji u Sarajevu : 2.10.1975. Sa magnetofonske vrpce prepisao : Ibrahim Omerdi. U rukopisu. Biblioteka Muharema Omerdia. Filozofija hadda. Predavanje odrano u Carevoj damiji u Sarajevu : 7.11.1975. Sa magnetofonske vrpce prepisao : Ibrahim Omerdi. U rukopisu. Biblioteka Muharema Omerdia. Hidra. Predavanje odrano u Gazi Husrev-begovoj damiji u Sarajevu : 2.1.1976. Sa magnetofonske vrpce prepisao : Ibrahim Omerdi. U rukopisu. Biblioteka Muharema Omerdia. O Muhammedu Alejhisselam. Predavanje odrano u Gazi Husrev-begovoj damiji u Sarajevu : 13.3.1976. Sa magnetofonske

58

U povodu dvadesete godinjice smrti dr. Ahmeda Smajlovia (1938.-1988.)

vrpce prepisao : Ibrahim Omerdi. U rukopisu. Biblioteka Muharema Omerdia. Sveani govor na otvorenju damije. Predavanje odrano u Bistrici kod Gornjeg Vakufa povodom sveanog otvorenja novosagraene damije : 25.4.1976. Sa magnetofonske vrpce prepisao : Muharem Omerdi. U rukopisu. Biblioteka Muharema Omerdia. Osnovni principi islama. Predavanje odrano u Gazi Husrev-begovoj damiji u Sarajevu : 29.8.1976. Sa magnetofonske vrpce prepisao : Ibrahim Omerdi. U rukopisu.