UNIVERZITET U TRAVNIKU

EDUKACIJSKI FAKULTET

Smjer: B/H/S jezik i književnost/Razredna nastava

JEZIK BH LISTOVA I ČASOPISA U PRVOJ

POLOVINI XX STOLJEĆA

SEMINARSKI RAD IZ HISTORIJE JEZIKA XIX I XX STOLJEĆA

Predmetni nastavnik: Student:

Doc. dr. Sulejman Lisičić Đenan Hasanović

Travnik, decembar, 2013.

SADRŽAJ

UVOD……………………………………………………………………………………………..3

1. KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1918. DO 1945. GODINE………4

1.1. Bosanskohercegovačka književnost "MLADE BOSNE"………………………….4

1.1.1. "Mlada Bosna"…………………………………………………………………...4

1.1.2. Mladobosanci……………………………………………………………………..4

1.1.3. Duhovne vođe…………………………………………………………………….5

1.1.4. Listovi I časopisi………………………………………………………………….5

1.1.5. Književnost “Mlade Bosne”……………………………………………………..6

1.2. Bosanskohercegovačka književnost od 1918. do 1945. Godine……………………6

1.2.1. Kulturni centri……………………………………………………………………7

1.2.2. Listovi, časopisi I društva………………………………………………………..7

1.3. Idejno-estetske tendencje ovog vremena…………………………………………..12

1.3.1. Pripovijetka……………………………………………………………………...12

1.3.2. Roman…………………………………………………………………………...13

1.3.3. Poezija…………………………………………………………………………...14

1.4. Politički listovi u BiH u AU period………………………………………………...14

ZAKLJUČAK…………………………………………………………………………………..16

LITERATURA…………………………………………………………………………………17

2

UVOD

Za Bošnjake je austrijska okupacija značila radikalni prijelom. Mnogi su ju doživjeli kao

katastrofu i trajno odselili u Tursku. Nije uspio projekt imenovanja bosanskog jezika (koji je veći

dio muslimanske inteligencije, na čelu s Kapetanovićem Ljubušakom, podupirao), a na prijelazu

stoljeća se formirao sloj inteligencije školovane na zapadu, koja je uglavnom prihvaćala hrvatsku

nacionalnu orijentaciju (Bašagić, Mulabdić, Kreševljaković, Ćazim Ćatić,…). Relativno malen

broj pojedinaca je uspio povezati niti starije pismenosti na turskom i arapskom (najbolji je

primjer Bašagić); dio inteligencije je bio prosrpski orijentiran i pisao na ćirilici, dok je manji dio

nastavio pismenost na orijentalnim jezicima..

Srbi su dočekali austrijsku okupaciju s nezadovoljstvom, smatrajući cijelu BiH srpskom

zemljom. No, nakon borbi za crkveno-školsku autonomiju, našli su modus vivendi (nalaženje

sporazuma, uvjeta za zajednički život i slično između strana koje su u zavadi.)s austrijskom

vlasti. Veoma brzo prihvativši reformiranu ćirilicu i Karadžićev model jezika,

Hrvati su se preko istaknutijih franjevaca uključili u općehrvatski Ilirski pokret, te su

učestvovali u posljednjim pokušajima reforme turske imperije u 60-im godinama. Nakon

okupacije, koju je pozdravila većina katoličkoga življa, franjevačka književna produkcija

stagnira, a dolazak većega broja činovnika i drugih djelatnika iz Hrvatske utiče na oblik jezika

Hrvata u BiH. Zanimljivo je da zbog snage prošloga uticaja franjevačke komponente i sporije

nacionalno-kulturne emancipacije bosanski Hrvati ne pokazuju veće aktivnosti na književnom i

jezičkom polju, pa je najveći dio vrijednih tekstova nastalih na tlu BiH do 1. svjetskog rata

uglavnom djelo Hrvata pristiglih iz Hrvatske.

3

1. KNJIŽEVNOST U BOSNI I HERCEGOVINI OD 1918. DO 1945.

GODINE

Časopisi u doba AU uprave su ,uglavnom, objavljivali književne tekstove, kulturna

dešavanja i aktuelnosti toga doba. Međutim, u to doba je bio prisutan i jak utjecaj Srbije i

Hrvatske na Srbe i Hrvate u BiH preko tih časopisa, te su na taj način utjecali na razvoj

nacionalne svijesti kod njih.

Časopis Nada je okupljao najpoznatije književnike slovenskog juga, uređivao ga je S.S.

Kranjčević. Na taj način je časopis Nada otvorio prozore i vidike Bosanaca i Hercegovaca u

književni svijet Europe.

1.1. Bosanskohercegovačka književnost "MLADE BOSNE"

1.1.1. "Mlada Bosna"

Neposredno pred Prvi svjetski rat, iz redova srednjoškolske omladine, pretežno srpske i

hrvatske nacionalnosti, regrutuje se grupa mladih književnika, zadojena idejom nacionalnog

oslobodenja. Nju, prevashodno, čine članovi pokreta bosanske revolucionarne omladine, koja

djeluje u sastavu tajne organizacije pod nazivom "Mlada Bosna".

Članovi ove organizacije su imali za cilj da "negodovanjem, buntom i svim mogućim i

nemogućim sredstvima" dokažu "da je Austrija nasiljem došla u Bosnu i Hercegovinu", da "vrši

nasilje" i da je "treba protjerati". "Gaćinović, kao i ostali, najviše su govorili o teškom

položaju našeg naroda, kao i o tome da Bosnu i Hercegovinu treba ujediniti sa Srbijom pošto-

poto." Oni pišu i dijele brošure: "Bosna i Hercegovina su srpske zemlje" i "Smrt jednog heroja".

1.1.2. Mladobosanci

Pod nazivom Mladobosanaca djelovala je ova grupa pisaca: Dimitrije Mitrinović, Petar

Slijepčević (jedan od najaktivnijih clanova bečkeZore), Velimir Jelić, Drago Radović, Jovo

Varagić, Vladimir Gaćinović (organizator pokreta), Miloš Vidaković. 

4

Pored pomenutih pisaca, najuži krug mladobosanaca sačinjavaju: Dragutin Mras.

(najdarovitiji među njima, pjesnik i esejista koji je poginuo kao dobrovoljac srpske

vojske), Mihajlo Pušara (učitelj, Pricipov drug, pjesnik i novinar), Danilo Ilić (učitelj, prevodilac,

publicista, obješen u Sarajevu kao organizator vidovdanske zavjere), Jovan Živanović (pjesnik,

uhapšen na Drini).

1.1.3. Duhovne vođe

Njihove duhovne vode su bili dr Vladimir Ćorović i Dimitrije Mitrinović. Oni su znatno

utjecali na formiranje ove generacije. Dr Vladimir Ćorović je bio i sam pjesnik, a pisao je

književne i likovne kritike i prevodio filozofska djela. Objavljivao je u Bosanskoj

vilipod pseudonimom V. Slijepčević. Kao urednik Vile i naučnog časopisa Pregled imao je veliki

ugled kod ove mlade grupe pisaca. Dimitrije Mitrinovic, popularno zvan Mita-Dinamika,

upoznavao je mladobosance sa djelima zapadnoevropskih i američkih pisaca.

1.1.4. Listovi i časopisi

Ova grupa književnika okupljala se oko nacionalističke Srpske omladine, ispoljavajući

više svoje nacionalističke težnje nego što se bavila književnosću. Inače, najviše je djelovala

u Bosanskoj vili (gdje su objavljivali i Ivo Andrić i Pero Slijepčević).

"Dr Vladimir Ćorovic, jedan od njenih urednika, sam kritičar, okupljao je Mladu

Bosnu oko sebe s naročitom pažnjom, nastojeći da vaspita njen ukus i podigne njen književni

smisao. (...) Ova grupa radila je i u Radulovićevom listu Narod... zatim, u dnevniku Srpska

rijec, naročito za vreme uredničke delatnosti Veljka Petrovića, ... nešto malo u Srpskom

književnom glasniku; najzad na liniji revolucionarne nacionalne ideologije, u Srpskoj omladini,

koju je uređivao Đorde Pejanović...

Zanimljivo je pomenuti da Kočićeva Otadžbina, koja je u to vreme takođe izlazila u

Sarajevu, kao organ radikalnih agraraca srpskih, nema saradnika među ovim mladim

piscima..." (Borivoje Jevtić, Izabrana djela III, Biblioteka kulturno naslijeđe BiH, 1982, str 10)

 

5

1.1.5. Književnost "Mlade Bosne"

Doprinos mladobosanaca u razvoju srpske književnosti je skroman i ne osobito vrijedan.

Borivoje Jevtić kaže:

"Svi su oni bili i pisci u nastanku književne nade, i borbenici u isti mah. Njihova

književna djelatnost, iako dosta živahna, ostala je nerazvijena, ali s tragovima nesumnjive

darovitosti;... ostavili su nešto pesama, književnih ogleda, umetničkih kritika, novinskih članaka i

više prevoda. Možda to nije ni dovoljno ni naročito vrednosno, kad se stavi pod analizu jedne

nepristrasne književne kritike... 'Mlada Bosna' do danas nije une(la) nešto novo u srpsku

književnost. Ona je bila isuviše opšta. Njene nagle simpatije bile su vrlo promenjive, i nisu se

zaustavile s nekom posebnom snagom na izvesnim osobinama bosanskog i hercegovačkog duha.

(...) "Mlada Bosna' izvesno će biti jedna generacija manje vrednosi; o tome se ne može sumnjati.

Ali će ona, da se figurativno izrazimo, biti jedan vrlo potrebankamen..." (Borivoje Jevtić,

Izabrana djela III, Biblioteka kulturno naslijeđe BiH, 1982, str 203)

 

1.2. Bosanskohercegovačka književnost od 1918. do 1945. godine

 

Bosanskohercegovacka književnost ili književnost naroda Bosne i Hercegovine je u

periodu od 1918. do 1945. godine dala veliki broj istaknutih stvaralaca - pjesnika, pripovjedača,

novelista, romansijera, dramskih pisaca, književnih kritičara, esejista, memoarista, prevodilaca.

Među njima su najpoznatiji: Ivo Andrić, Hamza Humo, Antun Branko Šimić, Ahmed

Muradbegović, Nikola Šop, Isak Samokovlija, Zvonimir Šubić, Marko Marković, Alija Nametak,

Hivzi Bjelevac, Hasan Kikić, Enver Čolaković, Salih Alić, Zija Dizdarević, Branko Ćopić, Ilija

Grbić, Husnija Čengić, Hamid Dizdar, Jovan Palavestra, Jovan Kršić, Slobodan Galogaža,

Velimir Kovačević.

6

1.2.1. Kulturni centri

Većina njih u čežnji za ličnom afirmacijom na polju književnosti, zbog zaposlenja ili

školovanja, zbog nerazumijevanja ili zbog nemogućnosti objavljivanja u matičnoj sredini, i iz

nekih drugih razloga, odlazila je u veće kulturne centre u zemlji i van nje: na sjever – u

Budimpeštu (E. Čolaković), na jug - u Dubrovnik (Ahmed Muradbegović), na zapad -

u Zagreb (I. Andrić, Z. Dizdarević, Hasan Kikić, H. Humo, N. Šop, A. Muradbegović, S. Alić, E.

Čolaković, A. B. Šimić, A. Nametak), na istok - u Beograd (I. Andrić, Z. Dizdarević, H. Kikić,

N. Šop, H. Humo).

Stvaralački nemir, potreba za poslovnom komunikacijom, za razumijevanjem i

kontaktom sa "ljudima od umjetnosti" učinili su ove centre njihovim stalnim prebivalištem ili

povremenim boravkom. Najrazvijeniji kulturni, centri u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, Mostar,

Banja Luka i Tuzla, dugo vremena nisu mogli da zadovolje njihove kulturne potrebe u onom

obimu koliko su to oni željeli.

Vremenom, situacija se izmijenila. U Sarajevu kratko vrijeme žive i stvaraju: S. Alic, A.

Muradbegović, N. Šop, A. Nametak. Najaktivniji na ovim nagim prostorima su: Borivoje Jeftić,

A. H. Bjelevac, Hamza Humo, Vladimir Ćorović, Jovan Palvestra, Jovan Kršić. Započinje živa

aktivnost na kulturno-prosvjetnom uzdizanju naroda.

U periodu poslije rata svoj rad obnavljaju književni listovi, časopisi i društva koja su prije

rata bila osnovana, a pokreću se i osnivaju nova. U Sarajevu izlazi veliki broj listova i časopisa.

1.2.2. Listovi, časopisi i društva

Slovenski jug, Novo djelo, Židovska svijest, Jugoslovenski list, Prosvjeta, Srpska riječ,

Budućnost, Pravda, Novi vijek, Narod, Napredak, Gajret, Behar, Novi behar, Književna

kritika, Književni pregled, Zabavnik, Jevrejski život, Narodna židovska svijest, Đulistan, Male

novine. 

U Mostaru izlaze Zora, Biser; u Tuzli   Sredina, Pregled; u Banjoj Luci Glas. Neki od

ovih listova su kratkog vijeka, a drugi imaju veliki značaj u smislu obezbjedivanja

kulturnohistorijskog kontinuiteta na tekovinama ranije nacionalne svijesti i književnog

stvaralaštva, tj. produžavanja i daljeg izgrađivanja nacionalno prosvjetne orijentacije.

7

U aktivnostima na obnavljanju starih i pokretanju novih listova i časopisa u Bosni i

Hercegovini u periodu od 1918. do 1945. godine prednjače Borivoje Jeftić, Šukrija Kurtović,

Abdurezak Hivzi Bjelevac, Hamza Humo, Miljenko Vidović, Maksim Svara, Radovan

Jovanović, Pero Slijepčević, Jovan Kršić, Moric Levi, Kalmi Baruh, Eliezer Levi.

Kulturnohistorijski kontinuitet u svom radu ostvarili su: kalendar i časopis Prosvjeta,

Napredak, Gajret, Židovska svijest i Jevrejski život.

Prosvjeta

Kalendar i časopis Prosvjeta, pokrenut 1907. godine od strane srpskog kulturnog

drustva Prosvjeta, produžava i dalje izgrađuje svoju nacionalno-prosvjetnu orijentaciju, u čemu

velike zasluge imaju Pero Slijepčević, Borivoje Jeftić, Vaso Stajić. 

Prosvjeta djeluje u tri vremenske dionice: prva, od 1907. do 1914. godine; druga je od

1919. kad počinje ponovo da izlazi kao list društva Prosvjeta, i treća, najznačajnija i najduža

dionica u razvoju ovog lista, od 1930. do 1937. godine. Sve do 1920. list je štampan ćirilicom i

ijekavskim izgovorom, a od tada ekavicom, što je uslovilo i ekavizaciju naslova Prosveta.

Za cijelo to vrijeme, list ima prosvetno-obrazovnu funkciju i sve češće objavljuje

književne priloge, tako da izrasta u jedno od najsnažnijih književnih glasila u Bosni i

Hercegovini. U njemu svoje priloge objavljuju Aleksa Šantic, Svetozar Ćorović, Borivoje Jeftic,

Jovan Protić, Vladimir Gaćinović i mnogi pisci izvan Bosne i Hercegovine.

Napredak

"Kao jedan od kulturnohistorijskih kontinuiteta iz razdoblja austrougarske uprave u Bosni

i Hercegovnni, počeo je nakon rata... 1921. izlaziti i časopis Napredak, glasilo hrvatskog

prosvjetnog i kulturnog društva Napredak, koje je tada obnovilo svoj rad. 'Narocite prilike, u

kojima se razvijao kultumi život hrvatskoga naroda Bosne i Hercegovine - pisalo je u

programskom članku... - potaknule su prije 17 godina ostvarenje našega Napredka. Potreba

podizanja školovanog i privrednog podmladka bila je u ovim krajevima veća nego drugdje."

Njegov programski zadatak je kulturnosprosvjetno uzdizanje naroda i tog programskog

načela će se pridržavati sve do 1941. godine. U svom radu je imao i nekoliko kraćih prekida.

8

U vezi sa njegovom poslovnom orijentacijom, zanimljivo je jedno zapažanje prof.

Rizvica: "Najznačajniji hrvatski književnici srednje i mlađe generacije koji su stvarali u okviru

grupe sarajevskih književnika ili saradivali na stranicama Pregleda ne spominju se kao

saradniciNapretka pa je očita bila podvojenost književne i kulturne orijentacije među Hrvatima u

Bosni i Hercegovini u međuratnom razdoblju na one koji su slijedili rane predratne i poratne

jugoslovenskonacionalističke ideale i na one  koji su se okupljali oko Napretkove

kulturnohistorijske linije (osobito poslije 1929.), nalazeći u njoj više hrvatske nacionalne sadržine

i tradicionalnih oznaka u Bosni i Hercegovini koje su se prenosile iz vremena nacionalnih pokreta

austrougarskog razdoblja nastavljajući zasade franjevačko ilirske književno-kulturne

djelatnosti."(M. Rizvić, Književni život BiH između dva rata I, "Svjetlost" Sarajevo, 1980, str

265)

Židovska svijest

"Slično književno-kulturnim kontinuitetima srpskom i hrvatskom... i kulturno-književni

život Jevreja u Bosni i Hercegovini produžavao se poslije rata, iz austrougarskog perioda u

međuratno jugoslovensko razdoblje, koncentrisan oko La Benevolencie ("La Benevolencia") kao

baze i drugih jevrejskih društava, i trajao je i razvijao se u jevrejskim kulturno-politikim

listovima, nastavljajući se historijski kao pozadina koja je sigurno i bez prijeloma trajala sve do

1941. godine, bez podlijeganja i ustupanja književno-idejnim kontroverzama i društveno-

političkim suprotstavljanjima matice književnog života Bosne i Hercegovine. Židovska svijest je

bila 'kulturno politički tjednik' pod uredništvom dr Isaka Altarca..." (M. Rizvić, Književni život

BiH između dva rata I, "Svjetlost" Sarajevo, 1980, str 265)

Gajret

Gajret, koji nije bio čisto nacionalni list Bošnjaka, najznačajnije je bosansko glasilo koje

je izvršilo svoju programsku prosvjetiteljsko-odgojnu funkciju i ostvarilo svoj povijesni kulturno-

književni kontinuitet. Svoju punu afirmaciju ovaj list je postigao u periodu od 1924. do 1930.

godine.

U tom plodnom razdoblju od šest godina, kad ga je uređivao Hamza Humo,

u Gajretu sarađuje, pored starije generacije bošnjačkih pisaca (Bašagić, Nuri Hadžić, Mulic), i

9

generacija mladih pisaca: H. Dizdar, Kikic, Dobradžić, Burina, Muradbegovic, a pored njih

i B. Jeftic, J. Palavestra, J. Kušan.

Od 1930. do 1937. godine objavljuje malo literarnih priloga, ali od 1937. godine,

ulaskom Hamida Dizdara u redakciju, njihov broj se naglo povećava. U njemu svoje književne

radove objavljuju i novi saradnici (J. Međedović, Ć. Sijarić).

Novi Behar

"Protivno Gajretovoj akciji srpskog nacionalizovanja Bošnjaka, nasuprot koje je 1924.

godine osnovano kulturno prosvjetno-društvo Narodna uzdanica a godine 1927. kao pandan

listu Gajret  biće pokrenut i list Novi Behar  na tradicijama predratnog Behara , koji će

predstavljati protutežu kulturno-političkih simpatija među Bošnjacima za hrvatstvo."

Njega je pokrenuo vjerski poglavar, reis ul-ema, Džemaludin-efendija Čauševic, sa

pojedinim predstavnicima Jugoslovenske muslimanske organizacije i bošnjačkim piscima koji

su prije rata pokrenuli i radili u Beharu. (Safvet-beg Basagić, Edhem Mulabdić i Husein Đogo). 

Novi Behar je namijenjen bošnjačkoj islamskoj familiji, pa je zato bio prožet "versko-

moralnim" duhom. Bio je protiv "svake politike". Radio je pod geslom da treba "moralno blago

islama spojiti sa materijalnim blagom zapadne škole". U Novom Beharu sarađuju: dr Safvet-beg

Mirza Bašagić, Edhem Mulabdić, Ahmed Muradbegović, Hamid Dizdar, Alija Nametak, Ilijas

Dobradžić, Omer Čampara, Atif Ljubović, Hamza Humo, Hasan Kikić, Sait Orahovac, Rasim

Filipović, Mustafa Grabčnović.

"Nikad nije dostigao književnu vrijednost i kulturni značaj nekadašnjeg Behara, koji je u

svoje doba snažno podsticao u pravcu građanskog formiranja Bošnjaka shvaćenih kao spojnice

Istoka i Zapada u jugoslovenskim zemljama..." (M. Rizvić, Književni život BiH između dva rata

I, "Svjetlost" Sarajevo, 1980, str 53)

Pregled

Pored Prosvete, Napretka, Židovske svijesti i Gajreta, Pregled je bio jedan od

najznačajnijih glasila izmedu dva rata na prostorima Bosne i Hercegpvine. On je ostvario svoj

kulturno-književni kontinuitet kao "slobodna tribina za slobodoumne jugoslovenske pisce", sa

10

jedinim ogrančenjem, da njegovi saradnici rade na uspostavljanju "narodnog jedinstva i

demokratije".

Pokrenut je u januaru 1927. godine "kao nastavak predratnog Pregleda, s ciljem da "prati

aktuelni, socijalni, kulturni i književni život". Svoj rad je počeo pod uredništvom dr Gojka

Krulja, koji je u prvom broju lista, u "Reči uredništva" pisao o svojoj jugoslovenskoj orjentaciji:

"Dopuštamo osjećaje srpske, hrvatske i slovenačke - ali iznad svega stoji jedinstvena država

Jugoslavija."

Prema Muslimanima i muslimanskim piscima i njihovim listovima "imao je neizbistren

stav". Smatrao je da je "naša politika, kulturna i narodna homogenost sadržana... u nacionalnoj

ideji jugoslovenstva" konstatujući kritički da se "naša politička lađa, pod vođstvom kratkovidih

političara, nasukala... na plemensku plićinu".(M. Rizvić, Književni život BiH između dva rata I,

"Svjetlost" Sarajevo, 1980, str 66)

Oko Pregleda se okupljaju svi pisci koji ce kasnije formirati Grupu sarajevskih

književnika "S.S. Kranjčević" : Borivoje Jeftić, Pero Slijepčević, Marko Marković, Milan

Ćurčić, Jakša Kušan, Vladimir Tmuša, Isak Samokovlija, Srđa Đokić, Hamza Humo, Vera

Obradović Delibašić, Mihajlo Delibašić, Jovan Kršić.

U periodu od 1936. do 1941. godine Pregled će pod uredništvom Jovana Kršića biti

kronika književnog života. On će štampati almanahGrupe sarajevskih književnika pod

nazivom Sa zamagljenih strana, koji je imao za cilj da "ukaže na umetničke kvalitete pojedinih

priloga koji će jasno pokazati njihovu vrednost" U svojoj književnoj rubrici Pregled će uglavnom

štampati književne priloge iz Bosne i Hercegovine, prevashodno, djela Grupe sarajevskih

književnika, ali i djela P. Kočića, B. Ćopića, Z. Dizdarevica, P. Voranca, H. Kikica. Pred sam

rat   Pregledu   će pristupiti veći broj "ljevičara".

" GSK 'S.S. Kranjčević' "

Više je razloga utjecalo na formiranje (17.februar 1928.) tzv. " Grupe sarajevskih

književnika ' S.S. Kranjčević' ": praktična potreba, u vezi sa poslovima izdavanja knjiga,

međusobne pomoći i zaštite autorskih prava, zatim težnja za društvenošću i mogućnost razmjene

11

mišljenja o uže stručnim književnim pitanjima, i treći, "učršćenje na idejno-estetskim tradicijama

tzv. mladobosanstva i Kočićevskog muškog progovora"

Inicijativu za njeno osnivanje je dao Borivoje Jeftic, političku potporu joj je

obezbijedio Milan Čurčić, državni nadodvjetnik i prvi njen predsjednik, a finansijsku pomoć joj

je, pored ostalih, pružio i list Pregled. 

Cilj joj je bio da probudi "smisao i interes za lepu književnost". U njenom

osnivanju nisu učestvovali bošnjački i hrvatski pisci, niti su bili pozvani na skupštinu. Grupu su

sačinjavali saradnici Pregleda.

 

1.3. Idejno-estetske tendencije ovog vremena

Radeći istodobno na svom ličnom uzdizanju i na širenju i razvijanju književne kulture u

narodu, bosanskohercegovački pisci čine nevjerojatan podvig. Koracima od "sedam milja", oni

smanjuju razliku između svojih i susjednih kulturnih centara i između sebe i afirmisanih

hrvatskih i srpskih pisaca.

Zahvaljujući tome, bosanskohercegovačka knjižvnost je za vrlo kratko vrijeme prevalila

ogroman put od tradicionalne književnosti regionalnog znacaja (Borivoje Jeftić),

preko romantičarske i usko nacionalne književnosti (B. Jeftić, Alija Nametak, Enver

Čolaković, Zvonimir Šubić), francuske realističke škole (A. Nametak), lirizma, sociološkog

realizma i simbolizma (Z. Šubić, Isak Samokovlija, Nikola Šop, A. Nametak, Hamza

Humo), impresionizma (Antun Branko Šimić), ekspresionizma (A. B. Šimić, H. Humo, Ahmed

Muradbegović), do tendenciozne, aktivističke, angažirane, često po zadatku pisane

literature, socijalističkog realizma(Hasan Kikić, Zija Dizdarević).

Posebno je vidan napredak ostvaren u pojedinim književnim vrstama.

1.3.1. Pripovijetka

"Početak dvadesetog stoljeća bio je uistinu i početak moderne bosanskohercegovačke

pripovijetke kada se javila nekoliko pripovjedača, da bi se između dva rata javila generacija čija

su pripovjedačka djela postala jugoslovenske književne vrijednosti.

12

Regionalna u onom smislu u kojem je regionalnost jezička baza, iskon, imaginacija i

stvaralački polet, ova pripovijetka brzo je dobila modernu formu, tematski možda odveć vezanu

za povijest, ali zato misaono prodorna i općeljudska, dovoljno umjetnički valjana. Manje su je

dubili povremeni pomodni evropski književni pravci a više je bila okrenuta neshvatljivim

prostorima ljudskog bića, ponegdje sapeta tradicionalističkom formom, ali uvijek jedra

književnonarodnim jezikom, dovoljno narativna i estetski ubjedljiva.

U njenim najdubljim misaonim vrtlozima krije se iskonska čovjekova drama, čeznja za

ljepotom, potreba da se umjetnošću prevlada stradanje i smrt, očaj čame, strahota samoće.

Naravno, uz kvalitet vukao se i estetski prosjek koji je uvijek bio temelj velikoj literaturi, klima,

unutar koje su nicali veliki stvaraoci.

... (Tako) je stvoren pojam 'pripovjedačka Bosna' koji je u početku imao povjesni značaj zbog

afirmacije bosanskohercegovačke pripovijetke u jugoslovenskim okvirima, ali je vremenom

postao anahron jer je nametao predodžbu regionalnosti, folklorizma, zatvorenosti i tematske

oskudnosti bosanskohercegovačke pripovijetke između dva rata,..."(Edicija Savremena

književnost naroda I narodnosti BiH, Džemaludin Alić, Bosanskohercegovačka pripovijetka 20-

tog stojeća, "Svjetlost" Sarajevo, 1986, str 332 i 333.)

1.3.2. Roman

"Osvrćući se retrospektivno na istoriju romana u književnosti Bosne i Hercegovine lako je

uočiti da postoje neizbježne različite faze i etape u njegovom razvoju ili pređenom putu... Ogleda

se to zorno, empirijski očigledno - i stepen umjetničke ostvarljivosti koji je individualan i

raznovrsnost tematsko-idejnih i formativno-gradivnih elemenata romansijerske strukture - već u

slučaju Grozdaninog kikota(gdje dominira) lirski element nad naracijskim i subjekat nad tzv.

objektivnim svijetom,... Humina liričnost je izvorna a ne (tobožnja) opoezovanost koja uskače u

igru kao nadomjestak... a potom u romanima Hasana Kikica... Ho-ruk i Bukve, u kojima je sirovi

život seljačko-radničkih masa, uz socijalno-progresivni angažman autora, najnaglašenija njihova

datost i crta, čega samo manje direktno a više diskretno i na drugi način, ima i u

romanima Zvonimira Šubića Heroj u papučama i Kaljuga."

Tamo gdje su neki poznati evropski pisci (Hamsun u romanu Pan) gubili na književno

umjetničkoj vrijednosti svog inače uspjesnog književnog djela (pretjerano naglašen lirski

13

element), naši romansijeri, kojima su oni služili za uzor, dobijali na kvalitetu djela. Ili Kikić je

nenadmašan u slikanju masovnih scena.

1.3.3. Poezija

Za razliku od proze, bosanskohercegovačka poezija tridesetih godina ovog stoljeća sasvim

izvjesno bilježi stagnaciju.

"Oko 1930. javlja se grupa mladih i društveno naprednih pjesnika kojoj pripadaju Novak

Simić, Ilija Grbić, Hasan Kikić, Husnija Čengić, Hamid Dizdar, Safet Burina... grupa koja

pokušava da se obilježi i da djeluje u tom smjeru. U to vrijeme... javio se i Hamid Dizdar svojom

zbirkom pjesamaArabeske, da bi 1936. objavio i drugu zbirku pjesama Zapisi u kamenu.

Tako se i glas Hamida Dizdara slijeva u povorku tog sve glasnijeg protesta protiv

dehumanizacije života. Pred rat, od 1936. pa dalje, pridružuju se i novi glasovi: Slobodan

Galogaža, Svetislav Mandić, Mak Dizdar, pa Velimir Kovačević... Tzv. socijalna lirika našla je u

ovim pjesnicima iskrene, ubijeđene i oduševljene pristalice. Da njihovo djelovanje nije ostalo

nezapaženo i beznačajno, svjedoči, pored ostalog, i poznati kikindski proces protiv uređivača

almanaha Knjige drugova (1929. god.), u kome su se,... pojavili i neki od istaknutijih pjesnika

ove grupe.

Pa ipak iako je bilo izvjesnog odjeka i nekog življeg kretanja, velikih i značajnih imena

nema. Ni pojava. Ni prodora. Ni zavještanja." (Edicija Savremena književnost naroda I

narodnosti BiH, Džemaludin Alić, Bosanskohercegovačka pripovijetka 20-tog stojeća, "Svjetlost"

Sarajevo, 1986, str 235.i 236.)

1.4. Politicki listovi u BiH u AU periodu

Prvi politički listovi u Bosni i Hercegovini pojavili su se ubrzo poslije Hercegovačkog

ustanka 1882. godine. Pokretanje političkih listova imalo je dvostruku ulogu: da se zadovolji

uznemireno stanovništvo i da budu znak sređivanja prilika i ostvarenog napretka pod novom

upravom.

14

Neki od političkih listova su: “Bosniche Post”, “Vatan” (poslije promjenjen naziv u

“Rehber”), “Prosvjeta”, “Glas Hercegovca”, “Napredak”, “Bošnjak”, “Bosanska pošta”, “Srpski

vjesnik”, “Osvit”, “Stimmen aus Bosnien”.

15

ZAKLJUČAK

U radu je detaljno obrađeno stanje Bpsne I Hercegovine u prvoj polovini XX stoljeća

odnosno većem dijelu vremena kojim je upravljala Austrougarska država. Nekima je to dobro

došlo kao odskočna daska za buđenje I jačanje kako culture I tradicije tako I književnosti I jezika.

Bošnjaci, Srbi, Hrvati, Židovi, svi su uzimali što su htjeli I što im se sviđalo a odbacivali

nepoželjno.

Uz velike napore književnost I jezik opstaju, žive bez obzira na situaciju u zemlji. Uz

stare književnike javljaju se I neki novi sa novim I još odlučnijim duhom za pero. Nastaju

kulturno-umjetnička društva ali I novi listovi I časopisi. Svaki narod je imao svoje časopise I

listove ali postojali su I multikulturalni koji su zadovoljavali širu čitalačku publiku. Piše se o

svemu, o trenutnoj situaciji u zemlji, aktuelnim temama ali objavljuju se I nova književna djela

kako umjetničkog tako I poučnog karaktera.

Ostaje na kraju činjenica da na našim prostorima jezik I književnost nikada nisu stagnirali

ili nestle. Da li javno ili tajno, uvjek se pisalo I njegovalo pisanje I čitanje.

16

LITERATURA

1. Borivoje Jevtić, Izabrana djela III, Biblioteka kulturno naslijeđe BiH, 1982.

2. M. Rizvić, Književni život BiH između dva rata I, "Svjetlost" Sarajevo, 1980.

3. Edicija Savremena književnost naroda I narodnosti BiH, Džemaludin Alić,

Bosanskohercegovačka pripovijetka 20-tog stojeća, "Svjetlost" Sarajevo, 1986.

17