seminarski rad - povijest hrvatskoga jezika

7/26/2019 Seminarski rad - Povijest hrvatskoga jezika

1/32

1

SADRAJ

1. UVOD................................................................................................................................ 2

2. POVIJEST JEZIKA OD POETKA DO KRAJA 15. STOLJEA........................... 4

2.1.OD 7. STOLJEA DO BAANSKE PLOE...................................................... 4

2.2.

BAANSKA PLOA............................................................................................. 42.3.OD BAANSKE PLOE DO KRAJA 15. STOLJEA..................................... 6

3. POVIJEST JEZIKA OD 16. DO KRAJA 18. STOLJEA.......................................... 9

3.1.16. STOLJEE.......................................................................................................... 9

3.1.1. PRVI HRVATSKI RJENIK..................................................................... 10

3.2.17. STOLJEE........................................................................................................ 10

3.2.1. OZALJSKI KNJIEVNO-JEZINI KRUG............................................ 11

3.2.2. RJENICI 17. STOLJEA......................................................................... 11

3.3.18. STOLJEE........................................................................................................ 12

3.3.1. RJENICI 18. STOLJEA......................................................................... 12

4.

POVIJEST JEZIKA U PRVOJ POLOVICI 19. STOLJEA................................... 134.1.PREDILIRSKO DOBA.......................................................................................... 13

4.2.LJUDEVIT GAJ I NJEGOVA SLOVOPISNA REFORMA.............................. 14

4.3.IVAN KUKULJEVI SAKCINSKI...................................................................... 16

4.4.JEZIKOSLOVNI PRIRUNICI U PRVOJ POLOVICI 19. STOLJEA........ 17

5. POVIJEST JEZIKA U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEA................................ 18

5.1.ZAGREBAKA FILOLOKA KOLA............................................................... 18

5.2.ZADARSKA FILOLOKA KOLA..................................................................... 19

5.3.RIJEKA FILOLOKA KOLA......................................................................... 19

5.4.KOLA HRVATSKIH VUKOVACA................................................................... 20

6.

POVIJEST JEZIKA U PRVOJ POLOVICI 20. STOLJEA................................... 226.1.PRVO RAZDOBLJE - DO 1918. GODINE.......................................................... 22

6.2.DRUGO RAZDOBLJE - OD 1918. DO 1941. GODINE...................................... 23

6.3.TREE RAZDOBLJE - OD TRAVNJA 1941. DO SVIBNJA 1945.

GODINE.................................................................................................................. 24

6.3.1. ZAKONSKA ODREDBA O HRVATSKOM JEZIKU, O NJEGOVOJ

ISTOI I PRAVOPISU............................................................................ 25

7. POVIJEST JEZIKA U DRUGOJ POLOVICI 20. STOLJEA................................ 26

7.1.ETVRTO RAZDOBLJE - OD SVIBNJA 1945. DO 1990. GODINE............... 26

7.1.1. DEKLARACIJA O NAZIVU I POLOAJU HRVATSKOGA

KNJIEVNOG JEZIKA............................................................................. 287.2.PETO RAZDOBLJE - OD 1990. GODINE DO DANAS..................................... 29

8. ZAKLJUAK................................................................................................................ 30

9. LITERATURA............................................................................................................... 31


2/32

2

1. UVOD

Komunikacija je proces razmjene misli, osjeaja i poruka. Potreba za sporazumijevanjem i

komunikacijom postojala je oduvijek, a jednostavno ju moemo podijeliti na verbalnu i

neverbalnu.Neverbalna komunikacija se odnosi na sporazumijevanje bez upotrebe rijei dokverbalna prestavlja suprotno. Glavno orue verbalne komunikacije jest jezik.

Jezikoslovlje ili lingvistika je znanost o jeziku koja jezinu djelatnost promatra s dva osnovna

gledita, a to su jezik i govor. Jezik je apstraktan sustav znakova i pravila po kojima se ti znakovi

kombiniraju, a govor je konkretna realizacija jezika.

Indoeuropska jezina zajednica skupina je po postanku srodnih jezika. Ovim se jezicima govori

gotovo u cijeloj Europi, u krajevima koje su Europljani naseljavali i u nekim podrujima Azije.

Nakon raspada indoeuropske jezine zajednice formirano je nekoliko srodnih skupina.

Indoeuropski jezik se podijelio na centumske i satemske jezike. U satemske jezike ubrajaju se

i baltikoslavenski koje ine slavenski i baltiki. Slavenska skupina dijeli se na

istonoslavensku, zapadnoslavensku i junoslavensku. Hrvatski jezik pripada junoslavenskoj

skupini jezika zajedno sa slovenskim, makedonskim, bugarskim i srpskim.

Standardni je jezik autonoman vid jezika, svjesno normiran i polifunkcionalan, stabilan u

prostoru i elastino stabilan u vremenu. Hrvatski standardni jezik potpuno je autonoman

(samostalan u odnosu na bilo koji idiom), normiran (normu ini skup pravila za pisanje i

govorenje koja propisuju normativni prirunici), funkcionalan u svim komunikacijskim

situacijama vezanim uz ovjekov ivot i elastino stabilan u vremenu i prostoru.

Ouvati ljepotu i istou jezika vano je za postojanost naroda. Poznavati gramatiku, pravopis

i ostale sastavnice jezika slijede njegovu povijest tijekom koje su se i mijenjale.

Ivan Kukuljevi Sakcinski je u svom zastupnikom govoru u Hrvatskomsaboru rekao:

Crni oblaci, puni dada i grada, vise nad nami i domovinom naom, silne velike vode

obkoljivaju nas od svih stranah i groze nam se stranom poplavicom; kako se moemo

od nje osloboditi, nego ako jame i kanale kopali budemo, po kojih e se vodeodcediti i

ako tvrdi most sagradili budemo, po kojem emo na suhom preko njih proi i od svake

pogibelji izbaviti se; taj je most na materinski jezik; ako smo mi njega doma ustanovili,

utvrdili i podigli, ne imamo se straiti ve nita od nikakove strane, od nikakove stvari!!!1

1S. Mirkovi,Ivan Kukuljevi Sakcinski,str. 11.12., Zagreb, 1861.


3/32

3

Ovim pregledom sam jezgrovito i koliko mi je to tema dopustila, kratko predstavila najvanije

dokumente, politika i drutvena previranja vezana uz hrvatski jezik i povijest naroda u

vremenu kad se i jezik mijenjao. Rad je podijeljen u est glavnih poglavlja prema razdobljima

u kojima je i povijest naroda bila u skladu s jezikom.


4/32

4

2. POVIJEST JEZIKA OD POETKA DO KRAJA 15. STOLJEA

2.1. OD 7. STOLJEA DO BAANSKE PLOE

Staroslavenski jezik je jezik prvih pisanih slavenskih spomenika na koji su iril i Metod u 9.stoljeu preveli s grkog i glagoljicom zapisali tekstove iz Biblije i druge pravne tekstove. Svoje

su prijevode iskorisitili za misionarskepohode meu Slavenima. On je uvelike utjecao na

formiranje nacionalnih knjievnih jezika.

Dakle, jezik prvih hrvatskih glagoljskih spomenika u osnovi je staroslavenski, ali ve na

poetku gube se neke tipine osobine staroslavenskog jezika. Tako se, primjerice, nazalni

glasovi ,i y zamjenjuju glasovima e, u i i. Zamjenjivanjem i drugih starih glasova, oblika i

rijei osobinama narodnoga (hrvatskog) jezika stvara se norma hrvatske redakcijestaroslavenskog jezika. Sauvani su i neki stari oblici, primjerice suglasnike skupine t i d

karakteristine za bugarski jezik.

2.2. BAANSKA PLOA

Prvi poznati hrvatski tekstovi su pisani opim jezikom irilometodske batine i imali su

iskljuivo crkvenu namjenu, a svoje prve necrkvene i nekraljevske tekstove su Hrvati uklesali

u kamen. Najstariji takav zapis prvi se put javlja na kamenoj ploi koja je pronaena u Bakoj

na otoku Krku. Nastala je oko 1100. godine i bila ugraena kao pregradna ploa koja je dijelila

prostor za sveenstvo od prostora za puk u crkvi svete Lucije u Jurandvoru.Baanska ploa

predstavlja najvaniji spomenik hrvatske glagoljake pismenosti.

Slika 1Najstarija poznata fotografija Baanske ploe, 1869., Ivan Standl


5/32

5

Na njoj je u trinaest redaka ispisan tekst koji poinje slovom alfa, a zavrava omegom. Sadraj

ploe nije jedinstven. U prvom dijelu opat Driha zapisuje tekst o darivanju ledineupi svete

Lucije i tada se po prvi put spominje ime jednog hrvatskog kralja na hrvatskome jeziku. Bilo je

to ime kralja Zvonimira. U drugom dijelu opat Dobrovit pie o gradnji crkve na tom prostoru.

U doba kad je ploa isklesana kralj Zvonimir je ve bio ubijen. U trenutku smrti on je, kako

svjedoi suvremena kronika jednoga popa iz Duklje, prokleo svoje nevjerne sunarodnjake

najavivi im tragine dogaaje i dugo razdoblje politikih negodovanja. Nedugo nakon kraljeve

nasilne smrti u Hrvatskoj je doista zapoelo razdoblje nemira i metea, stranih vladara i

drutvenih previranja.

Od 1934. godine Baanska ploa je smjetena u zgradi Hrvatske akademije znanosti i

umjetnosti u Zagrebu.

Slika 2 Tablica hrvatskih glagoljikih slova s Baanske ploe


6/32

6

2.3. OD BAANSKE PLOE DO KRAJA 15. STOLJEA

U 12. stoljeu javilo se na prostoru june Hrvatske i Bosne jo jedno pismo vezano uz slavensko

bogosluje. To je bila zapadna irilica koju jo zovemo hrvatska irilica ili bosanica. U ovom

razdoblju nastaju i brojni liturgijski te pravni i povijesni

tekstovi. U drugoj polovici 13. stoljea crkvene vlasti

doputaju bogosluje i na narodnom jeziku. Tada nastaje i

najstariji sauvani hrvatski zakon, Vinodolski zakon.

Sastavljen je u Novom (danas Novi Vinodolski) 6. sijenja

1288. godine. Cilj pisanja ovoga zakona bio je da se

normiraju pravni odnosi u novoj situaciji koja je nastala

kad su se dotad slobodne vinodolske opine nale u

feudalnoj ovisnosti o krkim knezovima (kasnije

Frankopanima).

Statut, odnosno skup pravnih normi koje su bile obvezne

na odreenom samoupravnom podruju, imale su brojne

opine, osobito u primorskom pojasu. Tim su propisima

graani uvali obiaje te su ih dopunjavali ili mijenjali prema novim politikim prilikama.

Statutima su se zatiivali od samovolje domaih feudalaca ili stranih osvajaa. Meu

najpoznatijim statutima na hrvatskom jeziku je iPoljiki statutkoji sadri norme o ustrojstvu

opine Poljica u Dalmaciji. Napisan je 1444. godine hrvatskom irilicom.

Spis koji se obino naziva Ljetopis popa Dukljanina bio je isprva pisan slavenskim jezikom

koji je u svojoj starosti preveo na latinski jezik neki katoliki sveenik dukljanske biskupije,

vjerojatno u Baru. Spis je nastao sredinom 7. stoljea, a sadri rodoslovlje dukljanske dinastije.

U 16. stoljeu spis je preveden na hrvatski jezik negdje u podruju Splita, ali mu je tom prilikomdodano grae za hrvatsku povijest, posebno legendu o smrti kralja Zvonimira. Tu hrvatsku

redakciju, pisanu najvjerojatnije irilicom, naao je Splianin Dmine Papali u Makarskoj

krajini u kui kneza Markovia i prepisao je. S Papalieva rukopisa spis je ponovno na latinski

preveo Marko Maruli. Hrvatsku redakciju izdao je Ivan Kukuljevi Sakcinski 1851. godine .

Spis se jo naziva iBarski rodosloviliKraljevstvo Slavena.

Zapis popa Martinca iz 1493. godine autentino je svjedoanstvo o traginom porazu Hrvata u

Krbavskoj bici. Pop Martinac pisao je u Grobniku glagoljski brevijar koji se naziva Drugi

novljanski brevijar. Dok je pisao kodeks dogodila se za Hrvatsku kobna bitka na Krbavskom

Slika 3 Stranica Vinodolskoga zakona


7/32

7

polju. Stoga je Martinac, im je zavrio prvi dio kodeksa, tzv. Temporal, dao mjesta jednom

prigodnom zapisu u kojem je dao i potresnu sliku tekog stanja u Hrvatskoj zbog turske najezde.

Prema dananjim naim spoznajama, na poetku hrvatske latinine knjievnosti stoji jedini

izravno datiran spomenik toga prvog latininog razdoblja, a to jeRed i zakon sestaradominikanki iz 1345. godine koji je nastao u Zadru. Sadrava pravila primanja sestara

dominikanki u red. Iako je rije o tekstu koji je ponajprije namijenjen administrativnoj

samostanskoj upotrebi, Red i zakon odlikuje se nizom jezinih elemenata i postupaka koji ga

izdiu na viu knjievnojezinu razinu. Tekst molitve to je izgovaraju redovnice prigodom

primanja nove sestre u red odlikuje se i visokom stilskom dotjeranou.

ibenska molitva jedan je od prvih poznatih hrvatskih latinikih jezinih i knjievnih

spomenika, a godinama je smatrana i najstarijim. Prvenstvo je, meutim, pripalo

zadarskomRedu i zakonuiz 1345. godine, ali kao tekst nadahnute pjesnike inspiracije, koji

ulazi u sve antologije starijega hrvatskog pjesnitva,ibenska molitva je zasigurno najstariji

spomenik. Po svom sadrajuona spada u red hvalospjeva Majci Bojoj.

Krajem 15. stoljea javljaju se i kod nas prva tiskana djela. Prva poznata knjiga je iz 1483.

godine. To jeMisal po zakonu rimskoga dvora. Ne zna se tono gdje je tiskana, ali je poznato

da je redakcija Misaladjelo Istrana. Jezik Misala je staroslavenski jezik hrvatske redakcije.

Misalnije samobio hrvatski prvotisak u punom smislu rijei, nego jebio i prva tiskana knjiga

u junoslavenskim podrujima, te je bioi najstarija knjiga tiskana glagoljicom, a kao takav je

oznaavao prekretnicu u kulturi Hrvata i Slavena uope. Vano je i napomenuti da je to prva

dvobojna slavenska inkunabula.

Slika 4 Stranice dvobojnoga Misala po zakonu rimskoga dvora


8/32

8

Pod nazivomElucidarium,Elucidarius iliLucidariusu Europi se poetkom 12. stoljea javljaju

spisi enciklopedijskog karakterau obliku dijaloga izmeu uitelja i uenika. Prvo je nastao

Elucidarium Honorija Augustodunensisa na latinskom jeziku kao teoloki prirunik. Zatim je

krajem 12. stoljea nastala jedna kompilacija na njemakom jeziku. Ona je prevedena na eki

jezik, a s ekog ju je na hrvatski jezik preveo neki glagolja vjerojatno u prvoj polovici 15.

stoljea u Istri.

Viteki romanRumanac trojski nalazi se uPetrisovu zborniku, glagoljskom rukopisu iz 1468.

godine. Postoji i jedan stariji glagoljski rukopis koji uva i bolju redakciju, a to je tzv.

Vinodolski zbornikiz prve polovice 15. stoljea, ali u njemu je sauvan samo poetak romana.

Aleksandrida, uobiajeni novovjekovni naziv za popularno djelo o Aleksandru Velikome.

Pouzdano je utvrenoda su tekstovi postojali u 2. stoljeaprije Krista, ali su najstarije ouvane

redakcije iz 3. stoljea. Pretpostavlja se da je predloak bio pisan glagoljicom.


9/32

9

3. POVIJEST JEZIKA OD 16. DO KRAJA 18. STOLJEA

3.1. 16. STOLJEE

Za Hrvatsku su to izrazito nepovoljne politike prilike jer je razbijenana nekoliko dijelovakojima vladaju razliiti gospodari. Veliki dio hrvatske obale bio

je u rukama Mleana, Turci su zauzeli neka podruja Slavonije,

a banska Hrvatska nalazi se u sastavu Habsburke Monarhije.

Samo je Dubrovnik bio slobodan. U ovom razdoblju formiran je

knjievni koine koji je predstavljao zajedniki jezik hrvatske

knjige kojim su pisana djela renesansnih autora.

Ovo je zlatno razdoblje dalmatinske knjievnosti odnosnorazdoblje renesanse. Dominiraju djela na akavskom narjeju, a

najpoznatiji su autori i njihova djela: Marko Maruli - Judita,

Hanibal Luci -Robinja, Petar Hektorovi -Ribanje i ribarsko

prigovaranje, Brne Krnaruti - Vazetje Sigeta grada, Petar

Zorani - Planine i drugi. Moemo rei da u ovom razdoblju

akavsko narjeje doivljava svoj vrhunac. ZoranievePlanine

su prvi hrvatski roman, a LucievaRobinjaprva svjetovna dramana hrvatskom jeziku.

U ovom razdoblju i dubrovaka

knjievnost doivljava procvat.

Razvija se bogata knjievnost na

tokavskom narjeju, a pisci u svoja

djela unose i akavske elemente. To

je posebno vidljivo u djelima

hrvatskih petrarkista kao to je

Zbornik Nike Ranjine iz 1507.

godine u kojem su zapisane pjesme Dore Dria, ika Menetia i

drugih te u djelima najveega hrvatskog renesansnog komediografa

Marina Dria.

Knjievnost na kajkavskom narjeju postojala je i ranije sa sreditima u Varadinu i Zagrebu,

a najznaajniji je prijevod latinskoga djela Ivana Pergoia Decretum tripartitum iz 1574.

Slika 5 Dvije bugartice iz prvogizdanjaRibanja i ribarskogrigovaranja;Kada mi se Radosave

vojevodaiI klie devojka

Slika 6 Prvo izdanje romana

Planineiz 1569.


10/32

10

godine te Antun Vramec s djelimaKronika kratka iPostila. U djelima kajkavskih autora nije

kajkavsko narjeje u istom obliku, nego se oslanja na pisanu knjievnost druga dva narjeja,

tako da se u njima pojavljuju akavski i tokavski elementi.

3.1.1. PRVI HRVATSKI RJENIK

Krajem 16. stoljea nastaje prvi hrvatski rjenik.

Sastavio ga je i objavio Faust Vrani pod nazivom

Dictionarum quinque nobilissimarum Europae

linguarum - Latinae, Italicae, Germanicae,

Dalmaticae et Ungaricaetj.Rjenik pet najuglednijih

europskih jezika: latinskoga, talijanskoga,

njemakoga, dalmatinskoga i maarskoga. Rjenik je

objavljen u Veneciji 1595. godine. U Vranievu

rjeniku ima elemenata svih hrvatskih dijalekata, ali se

ne moe rei da je on slijedio neku vrstou jezika.

Njegova ideja je bila vie patriotska jer je hrvatskom

jeziku htio dati ugledno mjesto. Rjenik je posveen

panjolcu Alfonsu Carrillu, provincijalu austrijske

isusovake provincije. Na posljednjih est stranica

donosi na pet jezika tekstove Deset Bojih zapovijedi,

Vjerovanja, Oenaa i Zdravomarije.

3.2. 17. STOLJEE

Odmah na poetku stoljea objavljena je prva hrvatska gramatika. Bartol Kai je njezin autor

i nazvao ju jeInstitutionem linguae illyricae libri duoodnosnoDvije knjige temelja ilirskoga

jezika. Gramatika je objavljena u Rimu 1604. godine. Osnova joj je akavska, ali ima itokavskih elemenata. U ovom razdoblju zamire knjievna djelatnost u Dalmaciji, a jaa

protureformacija. Vjerskim i pounim radom istie se katoliko sveenstvo, a za takvu

djelatnost treba im razumljiv zajedniki jezik. Zbog bogate dubrovake knjievnosti i

rasprostranjenosti tokavskoga narjeja sve se ee javlja ideja o tokavskom narjeju kao

temelju knjievnog jezika.

Zbog tekih politikih prilika zamire bogata knjievna djelatnost prethodnog razdoblja na

akavskome narjeju.

Slika 7Dictionarum quinque nobilissimarumEuropae linguarum - Latinae, Italicae,Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae


11/32

11

U ovom razdoblju cvate barokna dubrovaka knjievnost u djelima Ivana Gundulia, Ivana

Bunia Vuia, Junija Palmotia i drugih autora. Njihova djela uglavnom su pisana tokavskom

ijekavicom, a iz njih se polako gube elementi akavskoga narjeja.

Kajkavski pisci nastavljaju tradiciju pisaca 16. stoljea. Najznaajniji je Juraj Habdeli koji je1670. godine u Grazu sastavio prvi kajkavski rjenikDictionar ili rei slovenskete 1662.Zrcalo

Marijansko, prirunik namijenjen vjerskome odgoju.

Pavao Ritter Vitezovi je bio pretea Ljudevita Gaja svojom reformom pravopisa po kojoj bi

svaki fonem trebao imati samo jedan grafem. Reforma nije imala veeg odjeka jer nije uspio

objaviti djela pisana takvim pravopisom. On je smatrao da treba stvoriti zajedniki jezik na

temelju sva tri narjeja.

3.2.1. OZALJSKI KNJIEVNO-JEZINI KRUG

Na posjedima Zrinskih i Frankopana jo u 15. i 16. stoljeu razvila se bogata kulturna djelatnost

koju su poticali i sami vladari. U 17. stoljeu ovo podruje postaje centar ozaljskoga knjievno-

jezinog kruga, a najvaniji su predstavnici Petar Zrinski, Fran Krsto Frankopan, Ana Katarina

Zrinska i Ivan Belostenec.

Osnova ovog jezika je trodijalektalna. Bioje to jezik razumljiv govornicima svih triju narjeja.

Koristi se u javnom i privatnom ivotu na posjedima kojim vladaju Zrinski i Frankopani.

Namjera im je duhovno ujedinjenje junih i sjevernih Hrvata zajednikim jezikom. Smru Petra

Zrinskog i Frana Krste Frankopana prestaje djelovanje ozaljskoga kruga.

3.2.2 RJENICI 17. STOLJEA

Jakov Mikalija, isusovac koji pie dubrovakom tokavtinom, u svom trojezinom hrvatsko-

latinsko-talijanskom rjenikuBlago jezika slovinskogapisanom izmeu 1649. i 1651. godine,

istie da bi Hrvati za knjievni jezik trebali odabrati upravo tokavtinu.

Juraj Habdeli, kajkavski barokni autor, sastavio je hrvatsko-latinski rjenik namijenjen

uenicima isusovake gimnazije i nazvao ga Dictionar ili rei slovenske. Taj je rjenik prvo

djelo kajkavske leksikografije.

Ivan Belostenec najznaajniji je leksikograf ozaljskoga kruga. U drugoj polovici 17. stoljea

sastavio je najvanije djelo starije hrvatske leksikografije Gazophylacium seu latino-

illyricorum onomatum aerariumodnosno Gazofilacij ili blago latinsko-ilirskih imena. Rjenik


12/32

12

je u osnovi kajkavski, ali je namijenjen govornicima svih triju narjeja. Objavljen je posmrtno,

1740. godine.

Dakle, 17. stoljee uvia da su sva tri naa narjeja dijelovi istoga jezika te da treba stvoriti

zajedniki jezik. Sada se razvoj mogao odvijati u dva smjera: ili izabrati jedno narjeje kaotemelj zajednikom jeziku ili stvoriti knjievni jezik koji e imati elemente sva tri narjeja.

3.3. 18. STOLJEE

Pod europskim utjecajem razvijaju se prosvjetiteljske ideje. Nakon povoljnijih politikih prilika

kao to je to bio odlazak Turaka, dolazi do obnove kulturnog ivota, a djela su uglavnom

pounog karaktera. Istie se racionalizam i ukazuje na praznovjerje, neukost i sl. Kako bi se

pribliili neukom itatelju, autori se sve vie slue oblicima narodne knjievnosti.

Dalmatinski pisci Filip Grabovac i Andrija Kai-Mioi svojim prosvjetiteljskim djelima

afirmiraju tokavsku ikavicu. Slavonski pisci od samih poetaka biraju posavsku tokavsku

ikavicu jer im se ini najslinijom dalmatinskoj i bosanskoj tokavici. Najistaknutiji su

slavonski pisci 18. stoljea Matija Petar Katani, Matija Antun Reljkovi, Antun Kanili i

drugi.

Kajkavski pisci nastavljaju tradiciju bogate kajkavske knjievnosti. Titu Brezovaki,

najpoznatiji kajkavski komediograf, pie prosvjetiteljske komedije na kajkavskom narjeju, ali

su sauvane i njegove pjesme na tokavskom narjeju. Ovakva djelatnost kajkavskih pisaca

priprema bila je priprema za djelovanje Ljudevita Gaja u 19. stoljeu.

3.3.1. RJENICI 18. STOLJEA

Ardellio Della Bella, talijanski isusovac, sastavio jeDizionario italiano, latino, illyricoodnosno

Talijansko-latinsko-ilirski rjenik. Objavio ga je u Veneciji 1728. godine. On je prvi sastavlja

koji uz natuknice donosi primjere iz hrvatske knjievnosti, i to uglavnom iz tokavskoganarjeja.

Franjo Sunik i Andrija Jambrei bili su isusovci koji su eljeli nadomjestiti Habdeliev

rjenik. Objavili su 1742. godine u ZagrebuLexicon latinum interpretatione illyrica, germanica

et hungarica odnosno Latinski rjenik s obzirom na ilirski, njemaki i maarski. Hrvatska

tumaenja u rjeniku uglavnom su kajkavska, iako ima i akavskih i tokavskih rijei.

Kako djela postaju dostupna irem krugu itatelja, tako se ovaj jezik iri i ulazi u razliita

podruja ivota. Time zapoinje proces oblikovanja suvremenoga standardnog jezika.


13/32

13

4. POVIJEST JEZIKA U PRVOJ POLOVICI 19. STOLJEA

Poetkom 19. stoljea hrvatski krajevi jo uvijek nisu imali zajedniki standardni jezik. Toje

vrijeme jaanja nacionalne svijesti, pojaane brige za narodni jezik te raanja moderne hrvatske

nacije. Slubeni jezik u Saboru bio je latinski jezik, a u pojedinim hrvatskim krajevima se u

javnoj upotrebi nastoji nametnuti talijanski, odnosno maarski i njemaki jezik. Hrvatski su

jezikoslovci i prije 19. stoljea naglaavali potrebu stvaranja jedinstvenoga standardnog jezika

i slovopisa2. Svojim zalaganjem da se jedan glas biljei jednim znakom Pavao Ritter Vitezovi

utjecao je na Ljudevita Gaja i djelatnost hrvatskih preporoditelja. Popularna prosvjetiteljska

djela Andrije Kaia Mioia u Dalmaciji te Matije Antuna Relkovia i Matije Petra Katania

u Slavoniji pisana su na tokavskom narjeju i pridonijela su jaanju ideje o potrebi uvoenja

standardnoga jezika na temelju najrasprostranjenijega narjeja, tokavskoga.

4.1. PREDILIRSKO DOBA

Prije Ljudevita Gaja javljaju se jezikoslovni prirunici u kojima se zagovara upotreba

hrvatskoga jezika i stvaranje zajednikoga jezika na temelju tokavskoga narjeja. Takvih se

pet jezinih prirunika javlja i poetkom 19. stoljea.

Na prvom mjestu treba spomenuti najvei rjenikstarije hrvatske leksikografije, koji ima tri

dijela s po dva sveska, Dubrovanina Joakima Stullija.Prvi dio toga rjenika pod naslovom

Lexicon latino-italico-illyricumobjavljen je u Budimu na samom poetku 1801. godine, drugi

pod naslovom Rjeoslxje u Dubrovniku 1806, a trei pod naslovom Vocabolario italiano-

illirico-latinotakoer u Dubrovniku 1810. godine.Graa za taj rjenik preuzeta je iz gotovo

svih prethodnih rjenika, knjievnih djela i raznih rukopisa. Rjenik je raens pretpostavkom

da ga razumiju svi Slaveni, pa je u njega umetnuo dosta leksika iz staroslavenskoga, ruskoga,

ekoga, poljskoga i slovenskoga jezika. Stulli je u rjenik unioi brojne vlastite novotvorenice.

Istranin Josip Volti 1803. godine u Beu izdaje Ricsoslovnik illiricskoga, italianskoga i

nimacskoga jezika. Rjeniku je osnovica ikavska, ali se navode i neki jekavski oblici. Pisan je

slavonskom grafijom. Takoer mu je dodana i mala gramatika Grammatica illiricakoja sadri

samo morfologiju i neka sintaktika pravila, a nastala je pod izravnim utjecajem starijih

gramatika.

2Slovopis (grafija) jepismo (izbor slova) nekoga jezika ureeno prema potrebama toga jezika.


14/32

14

Sljedee vano djelo iz prvoga razdoblja jestGrammatica della lingua IlliricaFranje Marije

Appendinija, pripadnika reda pijarista3 te profesora i ravnatelja u dubrovakom zavodu

Collegium Ragusinum. Prvo izdanje te gramatike objavljeno je u Dubrovniku 1808. godine.

Moe se rei da je njegova gramatika prvi gramatiki spis u Hrvata koji sadri relativno opiran

opis sintaktikoga ustrojstva. Ova kolska gramatika ilirskoga jezika objavljena je na poticaj

generala Marmonta, tada Napoleonova vojnoga zapovjednika za Dalmaciju.

U Trstu je 1812. godine objavljena Nova ricsoslovica illiricska likoga upnika ime

Starevia. Gramatika sadri opis glasova, pravopis, opis vrsta rijei te primjere poslovica.Ta

je gramatika prva hrvatska gramatika koja je pisana hrvatskim jezikom. U njoj se iznosi ideja o

tokavskom narjeju kao temelju standardnoga jezika, a po prvi put se donosi opis

etveronaglasnoga sustava.

Slavonac Ignjat Alojzije Brli 1833. godine u Budimu objavljuje Grammatik der illyrischen

Sprache. Brli je prvi hrvatski gramatiar koji ima iste padee o kojima govorimo i danas.

Takoerje bio prvi gramatiar koji je teorijski utemeljeno opisao kategoriju glagolskoga vida.

On jasno razlikuje odreene i neodreene pridjeve te navodi posebne sklonidbe i jednih i

drugih. Svojoj gramatici Brli dodaje i rjenik pod naslovomNajpotrebitije ryi.

4.2. LJUDEVIT GAJ I NJEGOVA SLOVOPISNA REFORMA

Ilirizmom se nazivao politiki i kulturni pokret mladih intelektualaca kolovanih u Beu, Grazu

i Peti koji je tridesetak godina 19. stoljea bitno odredio ne samo daljnji razvitak hrvatske

knjievnosti injezinih jezika nego je najavio svu sloenost hrvatske budunosti. ovjek ije je

ime postalo sinonimom za taj pokret zove se Ljudevit Gaj. Za ivota Gaju su se divili, slijedili

ga i potovali, ali su ga poslije isti ljudi odbacili i vrijeali. On je bionajuspjeniji 1832. godine

kad se vratio sa studija u Zagreb, bio pravnik kod banskog stola i pripremao doktorat u Leipzigu.

On, koji je za studija doao u vezu s panslavenskim idejama Slovaka Jana Kollara, oko sebe jeokupio itav niz vrnjaka i uz njihovu pomo razradio ono to se i tada, a i danas, nazivalo

ilirskom ideologijom. Najvanije Gajevo djelo je Kratka osnova horvatsko-slavenskoga

pravopisaa u kojoj se nalazi prihvaeni prijedlog novoga i jedinstvenog pravopisa tokavske

jezine osnove.UKratkoj osnovi Gaj je predloio rjeenje za pisanje palatala odnosno pisanje

3Pijaristi ili Red siromanih redovnikih klerika Majke Boje za crkvene kole (lat. Ordo clericorum regulariumpauperum Matris Dei scholarum piarum), kat. kleriki red za odgoj i izobrazbu mladei; utemeljio ga je sv. JosipKalasencije, potvrdio 1621. godine papa Grgur XV.


15/32

15

tilde (~) kao dijakritikoga znaka iznad grafema c,z,s, l,n,dig. Njegovim se prijedlogom

ostvarilo naelo biljeenja jednoga glasa (fonema) jednim slovom (grafemom).

Meutim,Gajeva slovopisna reforma nije imala pravoga

odjeka. Voen politikim idejama o velikoj Iliriji, svoju jereformu kasnije prilagodio novim zamislima: ujedinjenju

Hrvata, ali i svih junih Slavenazajednikim jezikom koji

naziva ilirskim, a kao osnovica toga jezika pretpostavlja

se tokavsko narjeje. Gajje napisao poznatu inaicu

slavne poljske budnice koja je u svoje doba imala status

hrvatske himne, a zvala se Jo hrvatska ni propala.

Njegov glavni ivotni potez bilo je osnivanje NovinaHorvatzkih 1835. godine, a jo vie njihov knjievni prilog

Danicza Horvatzka, Slavonzka y Dalmatinzka. Iste godine

uDanicziobjavljuje lanakPravopiszi u njemu naputa

naelo pisanja jednoga glasa jednim slovom, odnosno

predlae rjeenja kojima donekle odstupa od prijedloga uKratkoj osnovi. U lankuPravopisz

Gaj predlae umjesto tilde upotrebu kvaice, a umjesto jednoslova s tildom dvoslove u kojima

bi slovoj imalo kosu crticu umjesto toke. On iz poljske latinice uvodi znak za te rogato e ()

na mjestu jata kako bi ujedinio ijekavce, ikavce i ekavce.

elei ujediniti hrvatske krajeve i pridobiti jo neke slavenske narode, Gaj odluuje hrvatsko

ime zamijeniti ilirskim. Njegove Novine Horvatzke 1836. mijenjaju ime u Ilirske narodne

novine, a Danicza Horvatzka, Slavonzka i Dalmatinzka postaje Danica ilirska. Nakon

poetnoga uspona dolazi do raskola unutar iliraca, a ilirski pokret zavrava 1843. godine kada

vlast zabranjuje upotrebu ilirskoga imena i ilirskih simbola, ali odobrava njihovu kulturnu

djelatnost. Pokret se dalje nastavlja, ali pod hrvatskim imenom. Nakon tog razdoblja Gaj se vienije bavio jezinim pitanjima. Taj su posao preuzeli jezikoslovci preporodnoga doba, od kojih

su najpoznatiji Vjekoslav Babuki, Antun Maurani i Ivan Maurani.

Osim u grafiji ilirci su vrlo mnogo uinili i natome da hrvatski jezik postane slubenim odnosno

da prodre i u visoko kolstvo. To je zapoelo kada je 1832. godine Matija Smodek, pravnik i

doktor filozofije, poeo na Kraljevskoj akademiji u Zagrebu odravati fakultativni teaj

hrvatskoga jezika na kajkavtini.

Slika 8 Ljudevit Gaj (1809. - 1872.)


16/32

16

4.3 IVAN KUKULJEVI SAKCINSKI

Ivan Kukuljevi Sakcinski bio je hrvatski povjesniar, knjievnik, bibliograf i politiar. Za

povijest hrvatskoga jezika u njegovu ivotu kljuna je 1837. godina kada postaje suradnikom

Ljudevita Gaja, zatim pie u Danici i postaje jedna od

vodeih osoba hrvatskoga narodnog preporoda. U

Hrvatskome saboru 2. svibnja 1843. godine je odrao prvi

govor na hrvatskom jeziku. U njemu naglaava kako je

osnovni cilj rada na jeziku njegovo uvoenje u javni ivot.

Iste je godine Sabor donio zakljuak o osnivanju Katedre za

hrvatski jezik i knjievnost na zagrebakoj Akademiji.

Godine 1847. u svome govoru ponavlja prethodno izreenzahtjev nakon ega je zakljueno da se u hrvatski javni ivot

kao slubeni jezik uvede hrvatski jezik. U svomu govoru

Kukuljevi Sakcinski ne spominje samo vanost i ljepotu

hrvatskoga jezika nego i povijest, a i budunost hrvatskoga naroda:

Nemislimo, da jezik na nije jote prikladan zato, da ga u

javne poslove uvedemo: ta on je bio prie 800 godinah jezik diplomatiki harvatskih i

sarbskih kraljevah, a kasnie i turskoga carstva, on je tako bogat, tako izdelan, tako

blagozvuan, kao to je malo samo jezikah na svetu; on poseduje u ostalih slavjanskih

narejih neizcarpivo blago: zato bi dakle bojali se i oklevali uvesti ga u javni ivot;

zato bi se bojali rei, da mi elimo, da nam se zakoni i zapovedi piu u krasnom

naem materinskom jeziku, kad se to nisu plaili uiniti drugi narodi, kojim je jezik

mnogo surovii i siromanii.Ko svoj moe biti, tudj neka ne bude.

Kao lan najuega vodstva i osoba Jelaieva povjerenja, putovao je u susjedne zemlje radi

dogovora o suradnji hrvatskoga narodnog pokreta s narodnim pokretima u tim zemljama.

Nakon sloma revolucije na prijelazu iz 1848. u 1849. godinu povukao se iz politike. Pored

toga to se nalazio na brojnim politikim pozicijama, bio je i poasni lan JAZU 4 te

predsjednik Matice hrvatske od 1874. godine do smrti.

4Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU) je najvia kulturna i znanstvena institucija u Hrvatskoj,

kojoj je cilj promicanje hrvatske znanosti i umjetnosti, poticanje i organiziranje znanstvene i umjetnikedjelatnosti te razvijanje znanstvene i kulturne suradnje Hrvatske s drugim zemljama. Za vrijeme hrvatskoga

narodnog preporoda nosila je naziv Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (JAZU).

Slika 9 Ivan Kukuljevi Sakcinski(1816. - 1889.)


17/32

17

4.4. JEZIKOSLOVNI PRIRUNICI U PRVOJ POLOVICI 19. STOLJEA

Djelo koje je, bez sumnje, najviepomoglo irenju Gajeve grafije bila je izvanredno utjecajna

prva ilirska gramatika, koju je pod naslovom Osnova slovnice slavjanske narja

ilirskoga1836. godine uDanici ilirskoju nastavcima objavljivao Slavonac Vjekoslav Babuki.

U njoj se primjenjuje Gajev slovopis i ilirska zamisao da knjievni jezik nastavi putem tradicije:

jezina je osnovica tokavska, ali se u nju unose elementi kajkavskoga i akavskoga narjeja.

Meu ilirske gramatike treba svrstati i gramatikuAntuna Maurania objavljenu u Zagrebu

1839. godine pod naslovom Temelji ilirskoga i latinskoga jezikaza poetnike. To je poredbena

hrvatsko-latinska gramatika u kojoj se graa izlae u obliku pitanja i odgovora. U toj gramatici

Maurani, preko latinskoga jezika, koji e sve do 1847. biti slubeni jezik u Hrvatskome

saboru, afirmira i normira uglavnom onakav hrvatski jezik kakav je bio opisan i normiran i u

BabukievojOsnovi.

Hrvatski narodni preporod takoer je daoNjemako-ilirski slovarIvana Maurania i Jakova

Uarevia iz 1842. te Pravopis jezika ilirskoga Josipa Partaa iz 1850. godine u kojem on

predlae morfonoloko naelo, a temelji ga na ranijoj ilirskoj pravopisnoj praksi.

U prvoj polovici 19. stoljea dolazi do stvaranja zajednikoga jezika:zapadna novotokavtina

postaje temeljem opehrvatskoga jezinog standarda. Meutim, nepovoljne politike prilikenisu dopustile daljnji razvoj preporodnih ideja. Nakon nacionalnih revolucija 1848. godine

dolazi do zaustavljanja tih procesa, a u Hrvatskojjaa germanizacija i dolazi razdoblje guenja

nacionalnih sloboda poznato pod nazivomBachov apsolutizam.


18/32

18

5. POVIJEST JEZIKA U DRUGOJ POLOVICI 19. STOLJEA

U Beu se 1850. godine sastalo nekoliko hrvatskih i srpskih jezikoslovaca i knjievnika elei

raditi na stvaranju zajednikoga jezika Hrvata i Srba. Tom je prilikom postignutBeki knjievni

dogovor. Izmeu ostaloga, zakljueno je da e se knjievni jezik temeljiti na ijekavskoj

tokavtini. Meutim, taj dogovor nije imao veega odjeka ni u Hrvatskoj ni u Srbiji, pa se rad

na standardizaciji hrvatskoga jezika nastavlja u drugoj polovici 19. stoljea. Budui da i dalje

postoje dvojbe o pojedinim jezinim pitanjima, nastaju razliite filoloke kole koje nude svoja

rjeenja. To su zagrebaka filoloka kola, zadarska filoloka kola, rijeka filoloka kola, te

hrvatski vukovci.

5.1. ZAGREBAKA FILOLOKA KOLA

Zagrebaka filoloka kola nastavlja ilirsku jezinu koncepciju, a cilj joj je dovriti proces

standardizacije. Zaetnici ove filoloke kole bili su Ljudevit Gaj te gramatiari Vjekoslav

Babuki i Antun Maurani, ali je do jaega izraaja dola kada su joj se na elu nali gramatiar

i knjievnik Adolfo Veber Tkalevi i leksikograf Bogoslav ulek. Obojica su uglavnom

branila dotadanji nain pisanja, a Tkalevi se posebno zalagao za nastavak -ahu genitivu

mnoine. Zbog toga nastavka njihovi ih protivnici pogrdno

nazivaju ahavcima. U njihovu je radu znaajna i tenja za

jezinim purizmom. Ona se najvie oitovala u

zamjenjivanju tuica domaim rijeima. Opirui se upotrebi

njemakih termina, ulek nastoji utemeljiti hrvatsko

znanstveno nazivlje. On trai domae rijei, a ako ih nema,

preuzima ih najprije iz narjeja, a potom i iz slavenskih

jezika i prilagoava hrvatskomu jeziku. Neke su od takvihrijei kisik, vodik,plin,skladba,zemljovid i slino. Obojica

su, Tkalevi svojim lancima i gramatikama, i ulek svojim

rjenicima, uinili toliko da su njihovi suvremenici dobili

jezik sposoban za praktinu upotrebu u kolama, znanstveno-

obrazovnim i javnim institucijama. Predvodnik kole, Adolfo Veber

Tkalevi, posvetio se opisu sintakse u djelu Skladnja ilirskoga jezikaiz 1859. godine. i Slovnici

hervatskoj za srednja uilita iz 1871. godine. U svojim radovima, Tkalevi je prihvaao irjeenja drugih gramatiara. A to se tie njegovih gramatikih djela, poglavito Skladnje i

Slika 10 Adolfo Veber Tkalevi(1825. - 1889.)


19/32

19

Slovnice, one znae znatan napredak prema prijanjim gramatikama hrvatskoga jezika, pa je

razumljivo to je tim radovima gotovo dvadeset godina davao pravac gramatikom obrazovanju

hrvatskih intelektualaca.5

U poetcima svojega rada Vatroslav Jagi takoer zastupa ideje zagrebake filoloke kole.Meutim, kasnije se ne slae s nekim njihovim rjeenjima.

Druga bitna djela predstavnika zagrebake kole su Babukieva Ilirska slovnica iz 1854.

godine, Mauranieva Slovnica Hervatska iz 1859. godine te ulekovi Njemako-hrvatski

rjenik iz 1860. godine iHrvatsko-njemako-talijanski rjenik znanstvenoga nazivljanastao u

razdoblju od 1874. do 1875. godine.

5.2 ZADARSKA FILOLOKA KOLA

Do stavova suprotnih ilirskim dolo je ve prije, kada se trebalo prikloniti jednom tokavskom

govoru koji e biti osnovicom knjievnomu jeziku. Neki akavski autori smatrali su da je

akavsko narjeje nepravedno zapostavljeno.

Osniva Zadarske filoloke kole bio je Ante Kuzmani. Premda je, nakon dosta previranja,

prihvatio Gajevu grafiju, zadarski je krug ostao uporan u upotrebi tokavske ikavice kao baze

za hrvatski knjievni jezik. Koristei se u poetku starom grafijom (grafemimaxza, chza ,

c za ), Ante Kuzmani i njegovi pristalice, okupljeni oko lista Zora dalmatinska, bili su

miljenja da za knjievni jezik treba odabrati jedan dijalekt. Kuzmani trai da se za osnovicu

standardnoga jezika uzme tokavska ikavica jer se njome govori u Dalmaciji, Slavoniji i Bosni,

a na njoj su i napisana velika prosvjetiteljska djela. Osim toga, trai prihvaanje slovopisa koji

ima tradiciju u Dalmaciji i Slavoniji. Meutim, Kuzmani je spreman i na kompromis: ako

Zagreb prihvati ikavski izgovor, Dalmacija e prihvatiti Gajevu slovopisnu reformu.Gaj nije

prihvatio Kuzmaniev prijedlog. Znao je da ilirsku ideju podrava dobar dio Slavonije i

Dalmacije, a nije se htio odrei ni jezika bogate renesansne i barokne dubrovake knjievnosti.

Nakon revolucionarne 1848. godine Ante Kuzmani ipak prihvaa Gajevu slovopisnu reformu,

ali se i dalje zalae za tokavsku ikavicu.

5.3. RIJEKAFILOLOKA KOLA

Na elu Rijeke filoloke kole bio je Fran Kurelac koji se zalae za arhaianjezik zasnovan

na mjeavini hrvatskih narjeja u kojem e prednost biti dana najstarijem, akavskome narjeju,

5Mogu, M.: Povijest hrvatskoga knjievnoga jezika, Nakladni zavod Globus, Zagreb, 1995., str. 176.


20/32

20

kojega je Kurelac smatrao jezgrom hrvatskoga jezika. Dakle, on je zagovornik starih, arhainih

oblika u zajednikome jeziku, onih oblika koji su zajedniki veini slavenskih jezika. Pripadnici

Rijeke filoloke kole smatrali su da osnovicu standardnoga jezika trebaju initi oni elementi

koji su zajedniki veini slavenskih jezika. U njihovu je jeziku bilo puno zastarjelica,

dijalektizama i nekih vlastitih tvorenica. Zalagali su se za upotrebu kratkoga genitiva mnoine

jer i veina drugih slavenskih jezika ima takav oblik (slik-,en- ,gradov- ), nastavka -uu

prvome licu prezenta (ja milju) te uvoenje rijei i iz drugih slavenskih jezika. Fran Kurelac

1852. godine objavljuje raspravu Kako da sklanjamo imena, u kojoj napada jezina rjeenja

zagrebake filoloke kole, posebno genitiv mnoine na -ah. Godine 1860. ponovno napada

predstavnike zagrebake filoloke kole tekstomRecimo koju. Odgovara mu, izmeuostalih, i

Adolfo Veber Tkalevi lankomBrus jezikakojim osporava Kureleva jezina rjeenja.

5.4. KOLA HRVATSKIH VUKOVACA

Potrebno je istaknuti kako je zagrebakoj filolokoj koli estok protivnik bio Vuk Stefanovi

Karadi.Njegova ideja je bio jedinstveni knjievni jezik na osnovi novotokavske ijekavice.

Karadi sa svojim jezinim i pravopisnim stavovima u prvi mah meu Hrvatima nije naiao

na podrku. On postaje uzorom nekim hrvatskim jezikoslovcima koji se zato zovu hrvatski

vukovci, a javljaju se potkraj 19. stoljea. Glavni su predstavnici Tomo Mareti, Ivan Broz i

Franjo Ivekovi. Oni se zalau za Karadievo fonoloko naelo u pravopisu Pii kao to

govori. Ivan Broz je 1892. godine u Zagrebu objavioHrvatski pravopis. Taj je pravopis nastao

po nalogu vlasti u vrijeme vladavine bana Khuena Hedervaryja i obvezan je u kolstvu. Izraen

je prema navedenom fonolokom naelu.

Budui da jezik tokavskih pisaca druge polovice 19. stoljea ima mnogo netokavskih

elemenata u skladu s naelima zagrebake filoloke kole, vukovci smatraju da taj jezik ne

moe biti standardni jezik svih tokavaca. Miljenja su da se temelji zajednikoga jezika nalaze

u narodnoj knjievnosti te u djelima Vuka Stefanovia Karadia i ure Daniia. Tako je

uvren novotokavski dijalekt kao osnovica knjievnoga jezika.

Tomo Mareti je 1899. godine u Zagrebu objavio Gramatiku i stilistiku hrvatskoga ili srpskoga

knjievnog jezikakoja je napisana pod utjecajem Karadievih i Daniievih djela. Unosi velike

promjene u hrvatski standardni jezik, primjerice, padeni nastavci u nekim su oblicima

izjednaeni (dativ, lokativ i instrumental mnoine), kako je to u novotokavskim govorima.

Godine 1901. objavljen jeRjenik hrvatskoga jezika Ivana Broza i Franje Ivekovia. Grau zarjenik prikupio je Ivan Broz. Preuzeo ju je iz djela koja su priredili Vuk Stefanovi Karadi i


21/32

21

uro Danii te iz narodne knjievnosti. U tom rjeniku nema djela hrvatskih knjievnika druge

polovice 19. stoljea. Poslije Brozove smrti grau je obradio i rjenik objavio njegov roak

Franjo Ivekovi.

Dakle, ta je filoloka kola u hrvatski jezik ugradila naela Karadieve i Daniieve jezinekoncepcije. Tim su zahvatima smanjene razlike izmeu hrvatskoga i srpskoga jezika, ali oni

nipoto nisu izjednaeni. Djelovanjem hrvatskih vukovaca krajem 19. stoljea zavrava

standardizacija hrvatskoga jezika kojoj su temelje postavili Ljudevit Gaj i ilirci u prvoj polovici

19. stoljea.


22/32

22

6. POVIJEST JEZIKA U PRVOJ POLOVICI 20. STOLJEA

Dogaaji koji su obiljeili prvu polovicu 20. stoljea bitno su utjecali i na zbivanja vezana uz

hrvatski standardni jezik jer je odnos prema jeziku, izmeu ostalog, uvjetovan i politikom

ideologijom. Uz te procese, na jezina zbivanja su utjecale i nove spoznaje do kojih su doli

jezikoslovci. Prouavajui povijest hrvatskoga jezika, oni istiu injenicu da je proces

standardizacije zapoeo mnogo prije hrvatskog narodnog preporoda, jo poetkom 17. stoljea.

Takvo polazite bitno je razliito od spoznaja koje su posluile kao temelj djelatnosti hrvatskih

vukovaca potkraj 19. stoljea.

6.1. PRVO RAZDOBLJE - DO 1918. GODINE

Potkraj 19. stoljea dominantna je koncepcija hrvatskih vukovacaod kojih su najpoznatiji TomoMareti, Ivan Broz i Franjo Ivekovi. Njihova se djelatnost nastavlja i poetkom 20. stoljea.

Dakle, kao to je reeno u prethodnom poglavlju, hrvatski vukovci slijede ideje Vuka Karadia

i smatraju da osnovica standardnoga jezika trebaju biti novotokavski govori, pravopis

fonoloki, a leksiko blago treba traiti u narodnoj knjievnosti i djelima Vuka Karadia i ure

Daniia. Uskoro izlaze i normativni prirunici koji takvu koncepciju provode u djelo. To su

Hrvatski pravopis Ivana Broza iz 1892. godine koji je nastao u Zagrebu, a zasnovan je na

Karadievu fonolokom naeluPii kako govori, zatim Gramatika i stilistika hrvatskoga ilisrpskoga knjievnog jezika Tome Maretia iz 1899. godine kojom se unose vee promjene,

posebice u morfologiji (npr. drukiji padeni nastavci u mnoini). U Zagrebu 1901. godine

izlazi Rjenik hrvatskoga jezika. Rjeniku grau, koja je veinom iz tokavske usmene

knjievnosti,prikupio je Ivan Broz, uglavnom iz djela Vuka Karadia i ure Daniia, a

poslije njegove smrti obradio ju je i izdao njegov ujak Franjo Ivekovi. To je prvi dovreni

jednojezini rjenik hrvatskoga jezika. U predgovoru se kae da je osnova rjeniku Karadiev

Srpski rjenik iz 1852. godine, objavljen u Beu.Dakle, iako se zove rjenikom hrvatskoga

jezika, u Broz-Ivekoviev rjenik nisu ula djela hrvatske umjetnike knjievnosti ni rijei iz

kajkavskoga i akavskoga narjeja. Naziv hrvatski upotrijebljen je samo zbog injenice da su

ga sastavljali i objavili Hrvati.

Iako du koncepciju hrvatskih vukovacapodravale i slubene vlasti, nisu joj se svi priklonili.

Neki ugledni jezikoslovci nastoje dokazati da hrvatski jezik ima svoje posebnosti

argumentirajui svoje stavove jezinom praksom. Jedan od njih je Nikola Andri koji 1911.

godine u Zagrebu objavljuje djeloBrani jezika hrvatskoga. Uz hrvatske vukovce ne pristaju nihrvatski knjievnici koji se ne ele odrei akavske i kajkavske sastavnice kao dijela hrvatske


23/32

23

knjievnosti. Slijedei uzore tronarjene tradicije, neki se od njih okreu dijalektalnoj

knjievnosti, tj. prihvaaju izraajne mogunosti akavskoga, kajkavskoga i tokavskoga

narjeja. Tako su, primjerice, knjievnici hrvatske moderne unosili u svoja djela dijalektalne

tekstove. Dakle, iako se na poetku 20. stoljea hrvatski jezik nalazi u sklopu jezinog standarda

hrvatskoga ili srpskoga jezika, ne moemo rei da se njegov razvoj zaustavio.

6.2. DRUGO RAZDOBLJE - OD 1918. DO 1941. GODINE

U ovom se razdoblju Hrvatska nala unutar politikog vrtloga. Od 1918. godine, u

novoosnovanoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca politike prilike nisu naklonjene Hrvatskoj.

Vlast je centralizirana u Beogradu, a jezik se od 1921. godine i slubeno zove

srpskohrvatskoslovenaki. Praktino se nastavlja koncepcija hrvatskih vukovacaiju djelatnost

potpomae dravna vlast jer imaju zajedniki cilj, a to je jedan i jedinstven jezik. U ovom

razdoblju nastajuPravopis hrvatskoga ili srpskoga jezika Dragutina Borania iz 1921. godine

koji je zasnovan na fonolokom naelu i Gramatika i stilistika hrvatskoga ili srpskoga

knjievnog jezika Tome Maretia iz 1931. godine. Takoer, Tomo Mareti 1924. godine izdaje

Hrvatski ili srpski jezini savjetnik. U Savjetnikuuvod je pisan ekavicom, a savjeti ijekavicom.

On smatra loom uporabu svih rijei koje nisu u narodnom jeziku, a pritom se posebno protivi

uporabi kajkavizama i neologizama6. On eli izbaciti iz jezika sve rijei koje ometaju ideju

jezinog ujedinjenja Hrvata i Srba.

Nakon atentata u Skuptini7, Ministarstvo prosvjete okupilo je skupinu strunjaka za izradu

novoga zajednikog pravopisa koji e ukloniti razlike izmeu dvaju jezika. Sljedee je godine

Ministarstvo prosvjete Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca objaviloPravopisno uputstvo za sve

osnovne, srednje i strune kole u kojem se donose nova pravopisna rjeenja za ujednaavanje

naina pisanja i kolske terminologije. U njemu se zahtijeva primjena tih rjeenja u cijeloj

Kraljevini. Time je na mala vrata uveden srpski pravopis u kole. Predloena pravopisna

rjeenja su nainjena prema srpskom pravopisu. Po tim je naelima Dragutin Borani preradio

svoj pravopis i 1934. godine objavio novo izdanje pod naslovom Pravopis hrvatskosrpskoga

jezika. Meutim, zbog dugogodinjih pritisaka na hrvatski jezik, ali i politike klime nastale

nakon estosijeanjske diktature8hrvatska javnost odbija prihvatiti novi pravopis.

6Neologizmi (novotvorenice) obino izraavajuneki novi pojam ili se naom rijeju zamjenjuje neka strana rije(pisa, izbornik).71928. atentat u Narodnoj skuptini u kojem je srpski poslanik P. Rai pucao u poslanike Hrvatske seljake

stranke. Ubijeni su Pavle Radi i Stjepan Basariek, a kasnije od posljedica ranjavanja umire i Stjepan Radi.8estosijeanjska diktatura - 1929. kralj Aleksandar ukida Vidovdanski ustav, rasputa Skuptinu i ukidapolitike stranke


24/32

24

Kad je osnovana Banovina Hrvatska9, pod bansku vlast dolaze, izmeu ostalog, pravosue i

prosvjeta. To je otvorilo nove putove hrvatskome standardnom jeziku. Dragutin Borani

objavljujePravopis hrvatskoga ili srpskoga jezikai taj prirunik postaje obvezan u kolstvu.

Jezikoslovci nastoje s lingvistike toke gledita objasniti stvarno stanje stvari, odnosno

pokazati razloge zbog kojih se hrvatski i srpski jezik razlikuju. Takvo je djelo Petra Guberine i

Krune KrstiaRazlike izmeu hrvatskoga i srpskoga jezikaiz 1940. godine. Za ovo razdoblje

vano je jo napomenuti i novoosnovano drutvo Hrvatski jezikkoje od 1936. godine izdaje

istoimeni asopis.

U veem dijelu drugoga razdoblja hrvatski se jezik nalazio u nepovoljnom poloaju zbog

unitaristikih ideja10 nove drave. Osnutkom Banovine Hrvatske dolo je do djelominog

poboljanja, ali jo je uvijek prisutna unitaristika ideja vidljiva i u tomu to se jezik i daljezvao hrvatski ili srpski jezik.

6.3. TREERAZDOBLJE - OD TRAVNJA 1941. DO SVIBNJA 1945.

GODINE

U treem je razdoblju odnos prema jeziku najvie povezan s politikom, to je vidljivo iz

djelatnosti Hrvatskog dravnog ureda za jezik. Iako se u puristikim zahtjevima esto

pretjerivalo, ovo je razdoblje vano za razvoj hrvatskoga knjievnog jezika i njegovo vraanjematici. Godine 1941. osniva se Nezavisna Drava Hrvatska, a u tim novonastalim politikim

uvjetima jeziku se posveuje posebna pozornost. Iste godine je donesenaZakonska odredba o

hrvatskom jeziku, o njegovoj istoi i pravopisu te su Franjo Cipra, Petar Guberina i Kruno

Krsti napisali na fonolokim naelima zasnovan Hrvatski pravopis koji je zabranjen i ostaje

neobjavljen do 1998. godine. Osnovan je Hrvatski dravni ured za jezik 1941. godine. Ured

predstavlja ustanovu dravne uprave koja je ovlatena za rjeavanje svih jezinih pitanja ipazi

na pravilnost i istou hrvatskoga jezika u javnoj upotrebi. To je posebno vidljivo u odnosu

prema posuenicama, naroito srbizmima, jer se sve takve rijei nastoje zamijeniti hrvatskim

rijeima ili novotvorenicama. Takvi primjeri su uvoenje rijei mirisnica umjestoparfumerija,

9Godine 1939. sporazumom Cvetkovi-Maek unutar Kraljevine SHS osnovana je Banovina Hrvatska.10Unitarizam (lat.), polit. ideologija, odn. orijentacija koja zastupa jedinstvo neke drave na temelju sjedinjenja

razliitih dijelova ili posebnih cjelina u novu ili viu cjelinu, bez obzira na razlike i specifinosti tih cjelina,

koje mogu biti politike, regionalne, kulturne i etnike. U unutar. politici, sustav dr. organizacije u kojoj najvia

vlast nije podijeljena nego je koncentrirana u centraliziranom i birokratskom sreditu. U bivoj Jugoslaviji,

ideologija i praksa centralizma i potiskivanja federalistikih i konfederalistikih zahtjeva vodstava pojedinihrepublika i naroda, koja je zavrila u agresiji velikosrp. unitarizma na Hrvatsku, Sloveniju i BiH.


25/32

25

slikopis umjesto televizija, brzoglas umjesto telefon, munjovoz umjesto vlak i tako dalje. U

poetku je u uporabi Boraniev fonoloki pravopis, a od 1942. godine uvodi se pravopis slian

onom prije pojave Brozova pravopisa iz 1892. godine. Godine 1942. Hrvatski dravni ured za

jezik izradio je knjiicuKoriensko pisanjekoja je privremeno sluila kao pravopisni prirunik,

a 1944. godine Franjo Cipra i Adolf Bratoljub Klai objavljujuHrvatski pravopis koji, iako je

u naelu korijenski11, donosi neke rijei koje odstupaju od takvih naela pa se naziva

morfonolokim.

6.3.1. ZAKONSKA ODREDBA O HRVATSKOM JEZIKU, O NJEGOVOJ

ISTOI I PRAVOPISU

Zakonska odredba o hrvatskom jeziku, o njegovoj istoi i pravopisu kljuan je dokument

ustake jezine politike. Rije je o odredbi koja je bila zakonskom podlogom mnogim kasnijim

vanim jezinopolitikim postupcima. Odredbase izravno oslanja na naela ustakoga pokreta

i prijelomnicaje u jezinoj politici ustake vlasti. Neki od lanaka ove odredbe su:

lanak 1.

Jezik, to ga govore Hrvati, jest po svom izvoru, po poviestnom razvitku, po svojojrazprostranjenosti na hrvatskom narodnom podruju, po nainu izgovora, po slovnikimpravilima i po znaenju pojedinih riei izvorni i osebujni jezik hrvatskog naroda, te nije

istovjetan ni s jednim drugim jezikom, niti je narjeje bilo kojega drugog jezika, ili bilo s kojimdrugim narodom zajednikog jezika.

Zato se zove hrvatski jezik.

lanak 2.

Hrvatski je jezik javno dobro hrvatskog naroda, pa ga nitko ne smije izkrivljivati niti

nagrivati. Stoga je zabranjeno u izgovoru i u pisanju upotrebljavati riei, koje ne odgovarajuduhu hrvatskoga jezika, a u pravilu riei tuice, posuene iz drugih pa i slinih jezika.

Iznimno se mogu upotrebljavati riei, koje su ve zadobile posebno znaenje, te se mogu samoteko ili nikako nadomjestiti domaim rieima.

lanak 3.

Zabranjuje se davati nehrvatska imena i nazive trgovinama, poduzeima, zavodima, drutvimai bilo kakovim ustanovama, a isto je tako zabranjeno izvjeavati i postavljati javno bilo kakove

nadpise, koji stoje u protimbi s ustanovama ove zakonske odredbe.

lanak 6.

Mjesto neodreenog glagolskog oblika ne smije se u buduem vremenu upotrebljavati dasasadanjim vremenom.

11Korijenski (etimoloki) pravopis uva glasovni sastav tvorbenih sastavnica (npr. rieit,sgrabiti i sl.).


26/32

26

7. POVIJEST HRVATSKOGA JEZIKA U DRUGOJ POLOVICI 20.

STOLJEA

7.1. ETVRTO RAZDOBLJE - OD SVIBNJA 1945. DO 1990. GODINE

Zavretkom Drugog svjetskog rata potpuno se prekida jezina praksa zaivjela u prethodnom

razdoblju. U uporabu se vraa Boraniev pravopis zasnovan na fonolokim naelima.

Politikom odlukom AVNOJ-a12potuje se pravo svakoga naroda na vlastiti jezik i na narodno

ime jezika, a time se jami i ravnopravnost etiriju jezika, hrvatskog, srpskog, slovenskog i

makedonskog. U praksi to znai i da se sve odluke i proglasi moraju objavljivati na ta etiri

jezika. Dakle, ovim je i s pravne toke gledita hrvatskome jeziku priznat status jezika

ravnopravnog sa svim ostalim jezicima.

Takvo se stanje nije uspjelo dugo zadrati jer se nekoliko godina kasnije ponovno javljaju

unitaristike tenje. Godine 1953. Matica srpska sa sjeditem u Novom Sadu, provodi anketu o

jezinim pitanjima. U njoj se zalae za jedinstven srpskohrvatski jezik na itavom srpskom i

hrvatskom prostoru. U anketi sudjeluju i mnogi ugledni hrvatski i srpski jezikoslovci i

knjievnici. Godine 1954. predstavnici Matice srpske i Matice hrvatske u Novom Sadu

potpisuju tzv. novosadski dogovor. Tim ugovorom se ponovno naglaava da je jezik Srba,

Hrvata i Crnogoraca jedinstven jezik s dva izgovora: ijekavskim i ekavskim, zatim da se u

slubenoj uporabi uvijek moraju istaknuti oba dijela,srpski ili hrvatski jezik odnosno hrvatski

ili srpski jezik. Istie se i ravnopravnost oba pisma, latinice i irilice, i trai da se u kolama ue

oba pisma te se naglaava potreba izrade zajednikog rjenika i pravopisa.Godine 1960. je u

Zagrebu objavljen Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnoga jezika, hrvatska verzija

zajednikoga pravopisa. Iako su se hrvatski jezikoslovcii knjievnici nadali da nee doi do

nametanja jezinih osobina jedne sredine drugoj, to se nije ostvarilo. Taj pravopis zamjenjuje

Boraniev i postaje slubenim hrvatskim pravopisom. Nekoliko godina kasnije Matica hrvatska

i Matica srpska zavrili su rad na zajednikom rjeniku i objavljeno je zagrebako izdanjeRjenika hrvatskosrpskoga knjievnog jezika. Ono je pisano ijekavski i tiskano latinicom, u

nazivu je na prvom mjestu hrvatski jezik, ali je u vokabularu vidljivo zanemarivanje posebnosti

hrvatskoga jezikazbog unitaristike ideje. Hrvatski jezikoslovci i knjievnici su nezadovoljni

jer se nisu potovale osobitosti pojedinih jezinih sustava. Hrvatska je strana na kraju odustala

od daljnjeg rada na Rjeniku.

12AVNOJ, akr. od -Antifaistiko vijee narodnog osloboenja jugoslavije.
http://www.hrleksikon.info/definicija/antifasisticko-vijece-narodnog-oslobodenja-jugoslavije.htmlhttp://www.hrleksikon.info/definicija/antifasisticko-vijece-narodnog-oslobodenja-jugoslavije.htmlhttp://www.hrleksikon.info/definicija/antifasisticko-vijece-narodnog-oslobodenja-jugoslavije.htmlhttp://www.hrleksikon.info/definicija/antifasisticko-vijece-narodnog-oslobodenja-jugoslavije.html


27/32

27

Kao prilog raspravi o amandmanima na Ustav SFRJ, hrvatske kulturne i znanstvene institucije

izlaze 17. oujka 1967. pred jugoslavensku javnost s Deklaracijom o nazivu i poloaju

hrvatskoga knjievnog jezika. U njoj se trai unoenje u Ustav odredbe o ravnopravnosti svih

etiriju slubenih jezika. Potpisalo ju je osamnaest hrvatskih znanstvenih, sveuilinih i

kulturnih ustanova.

Ubrzo dolazi do reakcije vlasti. Osuuju se i progone potpisnici Deklaracije, a kao sredita

pobune navode se Matica hrvatska, Drutvo knjievnika, Matica iseljenika te Institut za

radniki pokret. Meutim, reakcija vlasti ne moe zaustaviti pokrenuti proces. Vrijeme je to i

traenja politikih promjena pa se ovo razdoblje smatra uvodom u hrvatsko proljee. Neki

hrvatski potpisnici su povukli svoj potpis s novosadskog dogovora, Matica hrvatska odustala je

od daljeg rada na zajednikom rjeniku, a odbacuje se i praksa dvojezinog pisanja naziva jezikpa se jezik i u javnoj uporabi naziva hrvatskim.

Godine 1971. Stjepan Babi, Boidar Finka i Milan Mogu sastavljaju noviHrvatski pravopis

zasnovan na fonolokim naelima. Na alost, pravopis je bio otisnut, ali ne i uvezan. Bio je

zabranjen i nikada nije dolo do njegove distribucije. Obustavlja se rad i na rjeniku hrvatskoga

jezika. ZabranjeniHrvatski pravopis objavljen je u Londonu 1972. godine pa su ga nazivali

Londonac.Isteje godine odrana sjednica u Karaorevu na kojoj se razmatra politiko stanje

u Hrvatskoj i kritizira dio politikog vodstva. Daje se podrka unitaristikim nastojanjima tedolazi do progona neistomiljenika. Zabranjuju se knjige koje u naslovu imaju pridjev hrvatski.

Potkraj etvrtoga razdoblja, 1986. godine objavljen je Pravopisni prirunik hrvatskoga ili

srpskoga jezikaautora Vladimira Ania i Josipa Silia.

U ovom razdoblju objavljeno je mnogo jezinih prirunika. Neki od njih suPregled gramatike

hrvatskosrpskoga jezika iz 1966. godine tePregled gramatike hrvatskoga knjievnog jezika iz

1973. godine autora Stjepka Teaka i Stjepana Babia, Tvorba rijei u hrvatskom knjievnom

jeziku iz 1986. godine autora Stjepana Babia, Sintaksa hrvatskoga knjievnog jezika iz 1986.

godine autora Radoslava Katiia i drugi. O jezinim pitanjima i povijesti jezika piu Ljudevit

Jonke u svojim djelimaHrvatski knjievni jezik u teoriji i praksi,Hrvatski knjievnijezik 19. i

20. stoljeai Hrvatski knjievni jezik danas te Zlatko Vince koji 1978. godine pie Putovima

hrvatskoga knjievnog jezika.

Bez obzira na razliite, uglavnom nepovoljne povijesne prilike u kojima se hrvatski jezik

nalazio u ovom razdoblju, moemo zakljuiti da se uspjelo ouvati njegovu samostalnost iosigurati mu spontan razvitak.


28/32

28

7.1.1. DEKLARACIJA O NAZIVU I POLOAJU HRVATSKOGA

KNJIEVNOG JEZIKA

Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatkoga jezika je prosvjedno-programatski tekst o

neravnopravnosti hrvatskoga knjievnog jezika, pripremljen u krugovima hrvatskih lingvista i

knjievnika. Tekst je objavljen u tjedniku Telegram, 17. oujka 1967. godine, uz napomenu da

se upuuje Saboru SR Hrvatske i Saveznoj skuptini

SFRJ kao prijedlog u sklopu priprema za promjenu

Ustava. Kolektivni potpisniciDeklaracijenajvanije su

hrvatske kulturne i znanstvene institucije. Tekst je

sastavila tjedan dana ranije u prostorijama Matice

hrvatske skupina znanstvenika, knjievnih i kulturnih

radnika koju su inili Miroslav Brandt, Dalibor

Brozovi, Radoslav Katii, Tomislav Ladan, Slavko

Mihali, Slavko Pavei iVlatko Pavleti, a Upravni

odbor Matice hrvatske tekst je 13. oujka 1967. godine

prihvatio i razaslao na potpisivanje. Ve 15.

oujka Deklaraciju je potpisalo tadanje Drutvo

knjievnika Hrvatske, a ubrzo zatim i druge ustanove.

Deklaracijapolazi od stava da naelo nacionalnog suvereniteta i potpune ravnopravnosti

jugoslavenskih naroda obuhvaa i pravo svakog od tih naroda da uva sve atribute nacionalnog

postojanja i da razvija ne samo privrednu nego i kulturnu djelatnost. UDeklaraciji tako pie:

Meu tim atributima odsudno vanu ulogu ima vlastito nacionalno ime jezika kojim se

hrvatski narod slui, jer je neotuivo pravo svakoga naroda da svoj jezik naziva vlastitim

imenom, bez obzira radi li se o filolokom fenomenu koji u obliku zasebne jezine

varijante ili ak u cijelostipripada i nekom drugom narodu.

Pojavu teksta Deklaracije o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika iskoristile su

unitaristike snage u politikom rukovodstvu Hrvatskekoje su zahtijevale otre mjere protiv

institucija i pojedinaca potpisnika Deklaracije. O Deklaraciji je raspravljalo i partijsko

rukovodstvo SFRJ iprevladalo je miljenje da svi potpisniciDeklaracije morajubiti kanjeni

jer se radi opolitiki tetnom, nacionalistikom inu.

Slika 11Deklaracija o nazivu i poloajuhrvatskoga knjievnog jezika


29/32

29

7.2. PETO RAZDOBLJE - OD 1990. GODINE DO DANAS

Nakon stvaranja Republike Hrvatske i donoenja Ustava u kojem pie da je u Republici

Hrvatskoj u slubenoj uporabi hrvatski jezik i latinino pismo, stvoreni su uvjeti u kojima se

posebna pozornost posveuje hrvatskom jeziku.

Na poetku petoga razdoblja nastoje se ispraviti pogrjeke nainjene u prethodnim razdobljima

pa se u sva podruja ivota uvodi hrvatska terminologija. Posebno su velikepromjene u upravi,

zakonodavstvu i vojsci. Ponekad se u tim zahtjevima i pretjeruje za to imamo primjer

prepravljanje rijei izvjetaj u izvjee, a danas su u upotrebi obje rijei. Poveano je zanimanje

za jezina pitanja koja se bave razlikama izmeu hrvatskoga i srpskoga jezika. U skladu s time

Vladimir Brodnjak 1991. godine objavljuje Razlikovni rjenik hrvatskoga i srpskoga jezika.

Godine 1999. objavljen jeHrvatski jezini savjetnik, a 1991. objavljeno je djelo pod nazivom

Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnogjezika skupine autora koje predstavlja

zavretak Akademijine biblioteke Nacrt za gramatiku hrvatskoga jezika.

Neki normativni prirunici nastali u ovom razdoblju su Gramatika hrvatskoga jezika iz 2003.

autora Stjepka Teaka i Stjepana Babia, kolska gramatika hrvatskoga jezika iz 2002. godine

Sande Ham, Gramatika hrvatskoga jezika za gimnazije i visoka uilita iz 2005. autora Josipa

Silia i Ive Pranjkovia iz 2005. godine, Hrvatski pravopis iz 2007. godine autora Lade

Badurine, Ivana Markovia i Kreimira Mianovia i brojni drugi.


30/32

30

8. ZAKLJUAK

Iz predstavljenoga rada moemo zakljuiti kako je jezik usko povezan s narodom odnosno

politikim procesima i dogaanjima unutar drave. Samim time to je povijest hrvatskoga

naroda sloena i teka za razumijevanje upravo je takva i povijest njegova jezika. Takoer smomogli primjetiti koliko su se teko i, moemo rei, krvavoborili jeziari i knjievnici kako bi

mogli ovaj jezik nazvati naim, hrvatskim. Na koncu i sami danas vidimo da je gotovo

nemogue odrati postojanost hrvatskoga jezika u svijetu gdje engleski pokuava zauzeti mjesto

materinskoga jezika i pomoi u sporazumijevanju irom svijeta te povezivanju najudaljenijih

kutaka za to ne moemo rei da je ba besmisleno.

No, jezik je jedan od najvanijih imbenika ouvanja nacionalnoga identiteta. On je temelj

jedinstva naroda i drave. Artur Rafaelovi Bagdasarov, ruski slavist i kroatist, je prilikomproslave Dana hrvatskoga jezika rekao da je hrvatski jezik najvea svetinja hrvatskoga naroda.

Stjepan Krasi u proslovu knjigePoelo je u Rimupie:

Jezik je () bitna odrednica i sastavnica identiteta svakom narodu, vezivno tkivo i

najbolji jamac njegovu kulturnom i politikom jedinstvu. Zato govoriti o jeziku znai

govoriti o narodu koji njime govori. Bez jezika, zapravo, nema ni naroda. Narod, naime,

stvara jezik, ali i jezik stvara narod, pa ak i pojedince.

Brojni drugi lingvisti govore jednako kao Krasi i Bagdasarov, a na nama jest da dopustimo da

se u nama probudi svijest o identitetu, pripadnosti naemu hrvatskom narodu i dopustimo

hrvatskom jeziku da ostane tu, meu nama. Ako mu ne stvorimo uvjete, ako ga ne ouvamo

istim odnosno ako ga ne budemo njegovali i voljeli, izumrijet e ba kao i na identitet jer dok

je jezika, bit e i naroda.


31/32

31

9. LITERATURA

Bogii, Donevi i dr.,Pet stoljea hrvatske knjievnosti, Zora, Zagreb, 1969.

Dujmovi-Markusi, D.,Fon-Fon 1, udbenik hrvatskoga jezika za prvi razred gimnazije, Profil,Zagreb, 2006.

Dujmovi-Markusi, D., Fon-Fon 2, udbenik hrvatskoga jezika za drugi razred gimnazije,Profil, Zagreb, 2006.

Dujmovi-Markusi, D., Fon-Fon 4, udbenik hrvatskoga jezika za etvrti razred gimnazije,Profil, Zagreb, 2012.

Dujmovi-Markusi, Dragica, Pavi-Pezer, Terezija,Fon-Fon 3, udbenik hrvatskoga jezika zatrei razred gimnazije, Profil, Zagreb, 2014.

Prosperov Novak, S.,Povijest hrvatske knjievnosti,Raspeta domovina svezak 1., Marjan tisak,

Split, 2004.http://www.elementa-komunikacije.hr/poslovna-komunikacija/neverbalna-verbalna-

komunikacija

http://www.croatianhistory.net/etf/basska.html

http://www.croatianhistory.net/glagoljica/basc.pdf

http://webograd.tportal.hr/Miha29/glagoljica/pisaniglagoljskispomenici

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=37723

http://ihjj.hr/iz-povijesti/red-i-zakon-od-primlenja-na-dil-dobroga-ci-enja-sestar-nasih-reda-svetoga-otca-nasega-dominika/7/

http://www.vjeraidjela.com/misal-po-zakonu-rimskoga-dvora-prva-tiskana-knjiga-na-

hrvatskom-jeziku/

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=37373

http://ihjj.hr/iz-povijesti/faust-vrancic-dictionarium-quinque-nobilissimarum/11/

http://www.hrleksikon.info/definicija/pijaristi.html

http://www.nsk.hr/ko-svoj-moze-biti-tudj-nek-ne-bude-u-spomen-na-ivana-kukuljevica-sakcinskoga/

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34496

http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=26392

http://darhiv.ffzg.unizg.hr/2267/2/(Leksikografski%20rad%20Zagrebake%20filoloke%20kole).pdf

http://hjp.znanje.hr/?show=povijest&chapter=26-zakonska_odredba

http://www.matica.hr/kolo/314/Deklaracija%20o%20nazivu%20i%20poloaju%20hrvatskog

%20knjievnog%20jezika/
http://www.elementa-komunikacije.hr/poslovna-komunikacija/neverbalna-verbalna-komunikacijahttp://www.elementa-komunikacije.hr/poslovna-komunikacija/neverbalna-verbalna-komunikacijahttp://www.elementa-komunikacije.hr/poslovna-komunikacija/neverbalna-verbalna-komunikacijahttp://www.croatianhistory.net/etf/basska.htmlhttp://www.croatianhistory.net/etf/basska.htmlhttp://www.croatianhistory.net/glagoljica/basc.pdfhttp://www.croatianhistory.net/glagoljica/basc.pdfhttp://webograd.tportal.hr/Miha29/glagoljica/pisaniglagoljskispomenicihttp://webograd.tportal.hr/Miha29/glagoljica/pisaniglagoljskispomenicihttp://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=37723http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=37723http://ihjj.hr/iz-povijesti/red-i-zakon-od-primlenja-na-dil-dobroga-ci-enja-sestar-nasih-reda-svetoga-otca-nasega-dominika/7/http://ihjj.hr/iz-povijesti/red-i-zakon-od-primlenja-na-dil-dobroga-ci-enja-sestar-nasih-reda-svetoga-otca-nasega-dominika/7/http://ihjj.hr/iz-povijesti/red-i-zakon-od-primlenja-na-dil-dobroga-ci-enja-sestar-nasih-reda-svetoga-otca-nasega-dominika/7/http://www.vjeraidjela.com/misal-po-zakonu-rimskoga-dvora-prva-tiskana-knjiga-na-hrvatskom-jeziku/http://www.vjeraidjela.com/misal-po-zakonu-rimskoga-dvora-prva-tiskana-knjiga-na-hrvatskom-jeziku/http://www.vjeraidjela.com/misal-po-zakonu-rimskoga-dvora-prva-tiskana-knjiga-na-hrvatskom-jeziku/http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=37373http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=37373http://ihjj.hr/iz-povijesti/faust-vrancic-dictionarium-quinque-nobilissimarum/11/http://ihjj.hr/iz-povijesti/faust-vrancic-dictionarium-quinque-nobilissimarum/11/http://www.hrleksikon.info/definicija/pijaristi.htmlhttp://www.hrleksikon.info/definicija/pijaristi.htmlhttp://www.nsk.hr/ko-svoj-moze-biti-tudj-nek-ne-bude-u-spomen-na-ivana-kukuljevica-sakcinskoga/http://www.nsk.hr/ko-svoj-moze-biti-tudj-nek-ne-bude-u-spomen-na-ivana-kukuljevica-sakcinskoga/http://www.nsk.hr/ko-svoj-moze-biti-tudj-nek-ne-bude-u-spomen-na-ivana-kukuljevica-sakcinskoga/http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34496http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34496http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=26392http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=26392http://darhiv.ffzg.unizg.hr/2267/2/(Leksikografski%20rad%20Zagreba%C4%8Dke%20filolo%C5%A1ke%20%C5%A1kole).pdfhttp://darhiv.ffzg.unizg.hr/2267/2/(Leksikografski%20rad%20Zagreba%C4%8Dke%20filolo%C5%A1ke%20%C5%A1kole).pdfhttp://darhiv.ffzg.unizg.hr/2267/2/(Leksikografski%20rad%20Zagreba%C4%8Dke%20filolo%C5%A1ke%20%C5%A1kole).pdfhttp://hjp.znanje.hr/?show=povijest&chapter=26-zakonska_odredbahttp://hjp.znanje.hr/?show=povijest&chapter=26-zakonska_odredbahttp://www.matica.hr/kolo/314/Deklaracija%20o%20nazivu%20i%20polo%C5%BEaju%20hrvatskog%20knji%C5%BEevnog%20jezika/http://www.matica.hr/kolo/314/Deklaracija%20o%20nazivu%20i%20polo%C5%BEaju%20hrvatskog%20knji%C5%BEevnog%20jezika/http://www.matica.hr/kolo/314/Deklaracija%20o%20nazivu%20i%20polo%C5%BEaju%20hrvatskog%20knji%C5%BEevnog%20jezika/http://www.matica.hr/kolo/314/Deklaracija%20o%20nazivu%20i%20polo%C5%BEaju%20hrvatskog%20knji%C5%BEevnog%20jezika/http://www.matica.hr/kolo/314/Deklaracija%20o%20nazivu%20i%20polo%C5%BEaju%20hrvatskog%20knji%C5%BEevnog%20jezika/http://www.matica.hr/kolo/314/Deklaracija%20o%20nazivu%20i%20polo%C5%BEaju%20hrvatskog%20knji%C5%BEevnog%20jezika/http://hjp.znanje.hr/?show=povijest&chapter=26-zakonska_odredbahttp://darhiv.ffzg.unizg.hr/2267/2/(Leksikografski%20rad%20Zagreba%C4%8Dke%20filolo%C5%A1ke%20%C5%A1kole).pdfhttp://darhiv.ffzg.unizg.hr/2267/2/(Leksikografski%20rad%20Zagreba%C4%8Dke%20filolo%C5%A1ke%20%C5%A1kole).pdfhttp://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=26392http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=34496http://www.nsk.hr/ko-svoj-moze-biti-tudj-nek-ne-bude-u-spomen-na-ivana-kukuljevica-sakcinskoga/http://www.nsk.hr/ko-svoj-moze-biti-tudj-nek-ne-bude-u-spomen-na-ivana-kukuljevica-sakcinskoga/http://www.hrleksikon.info/definicija/pijaristi.htmlhttp://ihjj.hr/iz-povijesti/faust-vrancic-dictionarium-quinque-nobilissimarum/11/http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=37373http://www.vjeraidjela.com/misal-po-zakonu-rimskoga-dvora-prva-tiskana-knjiga-na-hrvatskom-jeziku/http://www.vjeraidjela.com/misal-po-zakonu-rimskoga-dvora-prva-tiskana-knjiga-na-hrvatskom-jeziku/http://ihjj.hr/iz-povijesti/red-i-zakon-od-primlenja-na-dil-dobroga-ci-enja-sestar-nasih-reda-svetoga-otca-nasega-dominika/7/http://ihjj.hr/iz-povijesti/red-i-zakon-od-primlenja-na-dil-dobroga-ci-enja-sestar-nasih-reda-svetoga-otca-nasega-dominika/7/http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=37723http://webograd.tportal.hr/Miha29/glagoljica/pisaniglagoljskispomenicihttp://www.croatianhistory.net/glagoljica/basc.pdfhttp://www.croatianhistory.net/etf/basska.htmlhttp://www.elementa-komunikacije.hr/poslovna-komunikacija/neverbalna-verbalna-komunikacijahttp://www.elementa-komunikacije.hr/poslovna-komunikacija/neverbalna-verbalna-komunikacija


32/32

32

seminarski rad - povijest hrvatskoga jezika

Documents