rječnik filozofskih pojmova

of 38 /38
Rječnik filozofskih pojmova

Author: mirko07

Post on 26-Nov-2015

242 views

Category:

Documents


16 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

Rjenik filozofskih pojmova

A a - slovom A - (prvi vokal lat. glagola affirmo 1. = potvrivati), u formalnoj se logici oznauje univerzalno afirmativna reenicaA = A - najuniverzalniji simbolini izriaj principa identiteta. ab alio - a se - (lat. = od drugoga - od sebe), skolastiki izrazi: ab alio oznauje da bie nema uzrok vlastitog postojanja niti od sebe niti u sebi, abdukcija - (od lat. abducere = odvesti) ab esse ad posse valet illatio, a posse ad esse non valet - (lat.), skolastiko naelo o odnosu izmeu mogunosti opstojanja i stvarnog opstojanja. Naime, ako neto stvarno opstoji onda se mora zakljuiti da je njegovo postojanje mogue, ali ne vrijedi i obratno tj. da e ono to je mogue sigurno i opstojati. ab intrinseco - ab extrinseco - (lat. = iznutra - izvana), abnormalno - (od lat. abnormis = nepravilan), ono to nije u skladu s nekim pravilom, normom. accidens - (lat. = pripadak, to se pridodaje; gr. ). Akcident (prigodak, pripadak) je takovo bie koje pretpostavlja drugo bie to ve ima svoj vlastiti osnovni bitak i kojem je ono daljnje odreenje. accidens non superat perfectionem substantiae suae - (lat. = akcident ne nadilazi savrenost svoje supstancije acervus - (lat. = hrpa), nain pogrenog dokazivanja u kome se iz djelovanja jedinke zakljuuje o djelovanju skupine: npr. budui da pojedino zrno pri padu ne stvara buku, pa ni hrpa zrna, kao zbroj jedinki, ne proizvodi buku. actus - (lat. = zbiljnost, zbilja, in; gr. , , Aristotelov pojam), u ontologiji actus po svom opem znaenju jest ono to se nalazi u kojem ontikom subjektu koji jest, i to je u tom biu njegov unutarnji ontiki razlog da to bie jest. actus de se est illimitatus - (lat. = zbiljnost je po sebi neograniena), tim se izrazom potvruje da zbiljnost ne moe istovremeno biti i mogunost. Ograniavajui princip zbiljnosti na odreeni nain bivovanja jest bit (esentia) bia. actus essendi - (lat. = in bivovanja), izraz T. Akvinskog za oznaavanje metafizike osnove zbiljnosti bia, odnosno bitka shvaenog kao zbiljnost. Prema T. Akvinskom bie jest snagom ina bitka i ogranienja vlastite biti. Samo je Bog apsolutni in bitka a sva su ostala bia sastavljena od biti i ina bitka, koji su meusobno realno razliiti. actus et potentia realiter distinguuntur - (lat. = zbiljnost i mogunost se stvarno razlikuju). actus in se subsistens est simpliciter infinitus - (lat. subzistentna zbiljnost je po sebi neograniena). actus non limitatur nisi per potentiam - (lat. = zbiljnost nije ograniena osim po mogunosti). actus hominis - (lat. = in ovjeka), ovjekovo djelovanje izvreno po zakonima ljudske naravi (npr. kihanje), i nije uvijek iskljuiva oznaka ljudskog djelovanja. actus humanus - (lat. = ljudski in actus purus - (lat. = isti in), ista zbiljnost, savrena egzistencija, bez ikakve pasivne potencijalnosti. adaequatio - (lat. = izjednaenje, poklapanje adaequatio intellectus ad rem - (lat. = izjednaenje razuma prema predmetu adaequatio rei et intellectus - (lat. = izjednaenje predmeta prema razumu ad hoc - (lat. = za ovo), latinski izraz kojim se oznauje ono to neemu pristaje. adiafora - (gr.), pojam su koristili stoiki filozofi da oznae stvari koje nisu ni dobre ni loe a dicto secundum quid ad dictum simpliciter - (lat.), pogreka u zakljuivanju kad se na temelju tvrdnje o neemu to vrijedi pod odreenim posebnim okolnostima zakljui da vrijedi openito: npr. puenje pomae kod zubobolje - dakle puenje je zdravo. a dicto simpliciter ad dictum secundum quid - (lat.), pogreka u zakljuivanju kad se tvrdi da ono to vrijedi openito vrijedi i u posebnim okolnostima koje nisu uzete u obzir: npr. plivanje je korisno - dakle i neplivai trebaju plivati. adikcija - oblik zakljuivanja koji se sastoji u tome da se logiki zbraja vie pojmova ili izreka. adjunkcija (ukljuna disjunkcija, alternativa, alternacija) - logika operacija koja je neistinita samo kad su sve sastavnice neistinite; odgovara supkontrarnoj opreci. aequivocus - (od lat. aequus = jednak i vox = glas; rije), raznoznaan (a ujedno istozvuan), raznorodan. aequivocatio - (lat. = vieznanost), biva kad vie predmeta obiljeavamo istim terminom, ali u posve razliitom znaenju. afazija - (od gr. - = manjak rijei), izvorno je medicinski pojam koji oznauje poremeaje koji mijenjaju govor kao sredstvo razumijevanja, izricanja i formiranja misli. afekt - (od lat. affectus = duevno stanje; strast), pojam u psihologiji oznauje osjeaje, emocije, koje snano djeluju i na tjelesne promjene. afinitet - (od lat. affinis = srodan), oznauje srodnost ili tenju k jedinstvu. afirmacija - (lat. affirmatio = tvrdnja), u irem znaenju oznauje svaki in kojim misao neto tvrdi. aforizam - (od gr. = definicija), openito oznauje saet i jasan izriaj rezultata osobnog razmiljanja. a fortiori - (lat.), vrsta analognog dokazivanja u kome se ono to se pokazalo istinitim u jednom sluaju, proiruje i na drugi sluaj, koji pokazuje jo valjanije i brojnije razloge svoje istinitosti. agatologija - (od gr. = dobar, plemenit), nauka o dobru, jedna od temeljnih dijelova klasine etike koja prouava ontoloke temelje dobra i moralno dobro koje se postie vjebanjem i uenjem. agens - (od lat. ago 3. = raditi; djelatelj), oznauje djelatnu snagu kojom se, u skolastikoj filozofiji, oznauje djelatnost razuma (intellectus agens) uz pomo kojeg ljudski potencijalni um moe spoznavati. agens in quantum est agens, non recipit aliquid - (lat. = djelatelj, ukoliko je djelatelj, ne prima nita). agere sequitur esse - (lat. = djelovanje slijedi bitak), tim se naelom izrie da djelovanje pretpostavlja bitak, najprije bie mora postojati, da bi zatim moglo djelovati. agnosticizam - (od gr. = nespoznatljiv agregacija - (od lat. aggrego 1. = pridruiti, pridruivati ahilov dokaz - jedan od etiri Zenonova dokaza o nemogunosti kretanja. aitiologija - (od gr. = uzrok, razlog i = nauka), pojam u Aristotelovoj filozofiji oznauje istraivanje prvih i vrhovnih naela i uzroka. akademija - naziv za kulturno-filozofsko sredite akatalepsija - (od gr. - = ne-hvatanje; ne-shvaanje), nesposobnost razumijevanja i nemogunost izricanja sigurnog suda. akcidentalan - (od lat. accidens = pripadak) nebitan, sporedan, ono to je nebitno za neku stvar. akcidentalna forma - ono to daje drugotno bivstvovanje ve konstituiranoj supstanciji u svojoj vrsti, determinira supstanciju na neki od akcidentalnih naina: npr. ovjek postaje matematiar; voda postaje topla... dakle neto pridolazi subjektu koji je ve supstancijalno kompletan, potpuno konstituiran, dodajui mu neku nebitnu oznaku. akcija - (od lat. actio = djelovanje), radnja, djelatnost, injenje. akozmizam - (od gr. - = ne-svijet), metafiziko shvaanje koje nijee opstojnost realnog svijeta, koji dri za priin, a tvrdi da zbiljski postoji samo apsolut kao beskonana jednoa. akroamatian - (od gr. = sve to se uje, izloeno rijeima aksiologija - (od gr. = valjan, vrijedan), uenje o vrijednostima, studij vrijednosti, osobito etikih. aksiom - (od gr. = dostojanstvo, ast), ono to je ispravno, stav koji ne treba dokazivati a koji je osnova svakog dokazivanja. akt - in, zbiljnost. V. actus. aktivizam - nazor na svijet koji istie vanost ljudskog djelovanja u stvaranju i mijenjaju svijeta i drutva. aktualizacija - prema aristotelovsko-skolastikoj filozofiji a. je ozbiljenje neke mogunosti, ime se tumai i mogunost promjene. alegorija - (gr. , od = drugo i = govorim), izmiljanje ili stvaranje slika kojima se eli oznaiti neki drugi objekt. Svrha alegorije je uiniti shvatljivijim i uinkovitijim neko znanje ili pouavanje. algebra - (arap. al-gebr = obnova), dio aritmetike ili matematike koji se bavi brojevima. alijenacija - (od lat. alieno 1. = otuiti; otuenje alogian - (od gr. = nelogian), oznauje odsutnost razumnosti, ono to nije podvrgnuto logikim zakonima. alter ego - (lat. = drugo ja), izraz je u antiko vrijeme esto koriten za oznaavanje tako vjernog prijatelja da ga se moe smatrati drugim ja. U novije se vrijeme izraz a.e. koristi za izricanje dvojnika koji moe zamijeniti drugu osobu, znamenitiju ili znaajniju na hijerarhijskoj ljestvici. alternativa - (od lat. alternus = izmjenian, naizmjence), sustav dviju izreka od kojih, ako je jedna istinita, druga je sigurno neistinita. U obinom govori oznauje izbor izmeu dviju ili vie mogunosti. alternativni sud - "S je ili P ili Q", to znai da je u sloenom sudu, koji je sastavljen od dva suda, jedan nuno neistinit ako je drugi istinit. altruizam - (od lat. alter = drugi), etiki stav i ponaanje prema kojem treba nastojati oko dobra drugih pa i pod cijenu osobnog rtvovanja. A. je nesebino stavljanje dobra drugih kao cilja vlastitog djelovanja. a maiore ad minus - (lat. = od veeg k manjem ambivalentant - (od lat. ambo = oba, obadva i valentia = jaina, krepkost), oznauje ono to izaziva suprotna odreenja, osobito sposobnost nekog doivljaja da istovremeno izaziva dva razliita raspoloenja: ljubav i mrnju, privlanost i odbojnost. amoralnost - ljudsko djelovanje koje se ne obazire na postojanje nekih normi za razliku od moralnosti koja je ljudsko djelovanje sukladno moralnim normama i imoralnosti koja je svjesno krenje moralnih normi. anafora - (gr. = uzdizanje), u retorici oznauje ponavljanje jedne ili vie rijei na poetku sljedee reenice da bi se naglasila ponovljena rije. analitika - Aristotelov naziv za znanost logika (koja se tako naziva poevi od stoika), koja analizira oblike rasuivanja (teoriju silogizma). analiza - (od gr. - = raz-rijeiti), rastavljanje neke cjeline na njezine analogan - onaj termin koji govori o raznim stvarima koje se ipak u neem slau, koje su sline, pa zato taj termin nema ni potpuno isto ni potpuno razliito znaenje analogia entis - (lat. = analogija bia), srednjovjekovni skolastiki izraz za nauk o analogiji. analogija - (od gr. - = odnos, razmjer; slinoznaje), izvorno matematiki pojam i oznauje jednakost odnosa meu razliitim brojevima (npr. 2 prema 4 se odnose kao 3 prema 6). anamneza - (gr. = sjeanje, ponovno sjeanje onoga to se prije zbilo), anapodiktino - (gr. od = dokazujem), nedokazivo, ono to ne treba ili nije mogue dokazati. Pojam oznauje neku tvrdnju koja se ne dokazuje a njezinu oitost um intuitivno zahvaa. anarhija - (od gr. = bezvlae), stanje bezakonitosti, nepostojanja vlade ancilla theologiae - (lat. = slubenica teologije), izrie stav da filozofija, svojim dokaznim postupcima i promiljanjem, treba sluiti teologiji animacija - (od lat. animo 1. = oiviti, udahnuti duu), ulijevanje ivotnog principa animizam - (od lat. anima = duh, dua), annihilatio - (lat. = ponitenje), prema tradicionalnoj metafizici oznauje svoenja itave supstancije bia na ne-bie, u nitavilo: anomalija - (od gr. - = ne-jednak; nepravilnost), ono to nije prema odreenom zakonu, pravilu ili normi. anorganski - sve ono to nije ivo, neiva tvar, to se iskljuivo vlada po fizikalno-kemijskim zakonima. antagonizam - (gr.), borba jednog protiv drugog, suprotstavljanje dviju strana koje se iskljuuju. ante rem - in re - post rem - (lat. = prije stvari, u stvari, poslije stvari anticipacija - (lat. anticipatio = priroena, iskonska predodba; gr. ). Openito znai prihvaanje istinitosti nekog suda prije nego je dokazana njegova istinitost, a na temelju psiholokih ili logikih zakonitosti. antifaza - (gr. ), pojam je koristio Aristotel (Met., VIII, 1057 a 34) da oznai protuslovlje ili protuslovnu izreku, odnosno tvrenje ili negiranje iste odrednice u odnosu na isti objekt. antihistoricizam - kulturno i intelektualno ponaanje i nauk koji obezvrjeuje vrijednost povijesnih spoznaja u ljudskom znanju. antika - (od lat. antiquus = star, prijanji, negdanji), openito znai kulturu starih naroda, antilogija - u Protagorinoj filozofiji oznauje tehniku da se u raspravi ojaa najslabiji dokaz. Oznaava i logiku formulu koja uvijek daje neistinite vrijednosti; naziva se i kontradikcija. antinomija - (od gr. = protiv i = zakon), kontradikcija izmeu dvaju iskaza o istoj stvari. Antinomija je svako stvarno ili prividno suprotstavljanje dvaju iskaza koji se, zbog valjanih razloga, oba smatraju prihvatljivima. antitetian - (od gr. = opreka), oprenost, ono to je na neki nain suprotno. antiteza - (od gr. = opreka, suprotstavljanje), oznauje suprotnost dvaju pojmova ili tvrdnji u kojima drugi lan nijee postavke prvog antitipia - (gr. = otpornost, neproninost antropocentrizam - (od gr. = ovjek i lat. centrum = sredite), oznauje shvaanje po kojem je ovjek sredite i mjerilo cjelokupne stvarnosti, moralnih i metafizikih vrijednosti. antropologizam - svako misaono nastojanje koje pokuava postaviti ovjeka i ljudske vrijednosti kao kriterij rjeavanja svih pitanja svijeta, te postaviti ovjeka kao sredite sveukupne stvarnosti antropologija - (od gr. = ovjek i = nauka), nauk o ovjeku antropomorfizam - (od gr. = ovjek i = oblik), umski postupak u kome se ljudskim osobinama i nainom djelovanja, analogno tumai izvanljudsko podruje prirode i boanstva antropozofija - (od gr. = ovjek i = mudrost apagoge - (gr. ; lat. abductio = odvoenje apatija - (od gr. = ne i = strast), odsutnost strasti apeiron - (od gr. - = ne-ogranieno, beskonano apercepcija - (od lat. ad+per+capere = puno posjedovanje neega), svijest vlastitih percepcija, svijest percipiranja apetit (apeticija) - (od lat. ad-petere = teiti prema; tenja), oznauje pokret usmjeren zadovoljavanju neke tenje (apetita), ili (skolastiki gledano) tendenciju prema vlastitom dobru, bilo materijalnom bilo duhovnom apodiktino - (od gr. = pokazano, dokazano), ovim se pojmom oznauje sigurno izraavanje neke veze pojmova u sudu apodiksija - (od gr. = dokazivanje, razlaganje apofaktino - (od gr. = utnja, nemogunost rei neto sigurno apokatastaza - (od gr. = obnova), teorija vjenog obnavljanja i vraanja na prijanje ili izvorno stanje. apologetika - dio teologije koja se bavi "obranom" vjere od raznih protivnika koji je negiraju djelomino ili potpuno apologija - (od gr. = braniti se, opravdati se), izvorno pojam oznauje obranu na sudu, samog okrivljenika ili njegova branitelja, u dokazivanju nedunosti aporem - (gr. od = sumnjam aporija - (gr. = slijepa ulica, sumnja, potekoa apostazija - (od gr. = razmak; otpad), oznauje potpuni otpad i udaljavanje od vjerea priori - a posteriori - (lat. = ono to dolazi prije i ono to dolazi poslijeapriorizam - filozofsko uenje o postojanju spoznaje nezavisno o svakom iskustvu kojemu prethodiapsolutan - (od lat. ab-solutum = odrijeen, samostalan, neuvjetovan, nezavisan od odnosa, potpun, savren), oznaka onoga to ne ovisi o drugome bilo u bivstvovanju bilo u djelovanjuapsolutizam - (od lat. ab-solutum = odrijeen), u modernoj politici oznauje sustav dravne vlasti u kojem pojedinac ili manja skupina imaju neogranienu mo upravljanja, a da o svojim postupcima ne odgovaraju parlamentu, narodu ili kome drugome. Slian je pojmu totalitarizamapsolutni idealizam - nauava da se itava stvarnost temelji na jednoj apsolutnoj ideji koja je njezin iskljuivi spoznajni i ontiki temelj. apstrahiranje - (od lat. abs-trahere = vui van, odvajati, izdvojiti; izdvajanje, odmiljanje), postupak kojim ljudski um stvara ope pojmove iz spoznaje individualnih predmeta, izdvajanjem prostorno-vremenskih i nebitnih, pojedinanih oznaka, dolazi do bitnih i opih apstrakcija - (od lat. abs-trahere = vui van, odvajati), djelatnost duha po kojoj oblikuje openite pojmoveapsurd - (lat. absurdus = besmislen, neskladan, nezgodan), ponajprije ono to je kontradiktorno, potom ono to se opire razumu aretologija - (od gr. = vrlina, krepost i = nauka), nauka o kreposti i vrliniargument - (od lat. argumentum = dokaz, razlog), ono na emu se temelji sigurnost nekog dokaznog postupka argumentacija - (od lat. argumentum = dokaz, razlog; dokazivanje, obrazlaganje), izvoenje dokaznog postupka, dokazivanje. argument iz analogije - oblik vjerojatnog zakljuivanja o neemu na temelju slinosti s nekom drugom ve poznatom stvari, a temelji se na naelu da sline stvari imaju slina, a razline stvari razlina svojstva, uinke, uzroke argumentum ad hominem - (lat.), dokazivanje istine, na temelju pretpostavki koje zastupa protivnik, nastojei iz tvrdnje koju protivnik doputa izvesti vlastitu protivnu tvrdnju arh - (gr. = poetak, poelo), ono to je poetak ili poelo neke stvari, ono iz ega sve slijedi arhetip - (od gr. = poetak, poelo i = model, uzor), oznauje izvorni idealni uzor od kojeg proizlaze svi ostali konkretni oblici neke ontoloke ili umjetnike proizvodnje aristokracija - (od gr. = vladavina najbolji), u politikoj teoriji oznauje miljenje prema kojem upravljanje dravom pripada "najboljima aristotelizam - naziv za skupine i filozofske struje koje su se u povijesti izriito pozivale na Aristotelovu filozofiju Aristotelov kvadrat - slika je nastala u srednjem vijeku da se izraze i lako uoe reciproni odnosi meu iskazima a se - (lat. = od sebe), oznauje ono to ne ovisi o nekom uzroku, u kranskoj se filozofiji primjenjuje na Boga ("asseitas Dei").asertoriki sud - oblik modalnog suda u kojem se tvrdnjom ili nijekanjem jednostavno neto izrie, pokazujui samo vezu subjekta i predikata a ne izriui nuno i istinitost odnosa: npr. profesori su dosadni. Njihov je oblik: S jest P ili S nije P. asimilacija - (od lat. assimilatio = izjednaivanje, usporeivanje), openito znai uiniti slinim razliite stvari askeza - (od gr. = vjeba, vjebanje), duhovna aktivnost, vjebanje, voljnih ina s ciljem da se postigne gospodarenje vlastitim porivima i rast u kreposti asomatian - (od gr. - = ne-tijelo, netjelesan), openito znai ono to je nevidljivo, apstraktno, to opstoji u rijeima i misli astralno tijelo - (od gr. = nebesko tijelo, zvijezda), prema nekim antikim uenjima (npr. hermetizam), ovjek pored fizikog posjeduje i astralno nevidljivo tijelo, koje posjeduje finiju strukturu od fizikog koje je duplikat astralnog s kojim je labavo povezan astrologija - (od gr. = nebesko tijelo, zvijezda i = nauka), pojam je prvotno oznaavao dio fizike koji se danas naziva astronomija, da bi potom oznaavao studij utjecaja zvijezda na svijet i ljude ataraksija - (gr. - = ravnodunost), stanje bez strasti, duevni mir ateizam - (od gr. - = bez boga), oznauje nauk ili ponaanja koja nijee Boju opstojnost ili neku drugu stvarnost iznad ovjeka atom - (od gr. - = nedjeljiv najmanja nedjeljiva osnova materije i due. atomizam - (od gr. - = nedjeljiv atribut - (od lat. attribuo, 3. = pridijeliti, dodijeliti, dodati augustinizam - srednjovjekovni smjer u teologiji, filozofiji i politici koji se prvotno nadahnjivao uenjem sv. Augustina autarkija - (od gr. = potpuna samostalnost, samodostatnost autentino - ono to je izvorno, istinski, nepatvoreno autoconscientia - (od gr. = sam i lat. conscientia = spoznaja; samosvijest), sposobnost misli da osjeti samu sebe autokineza - (od gr. = sam i = kretanje; samokretanje automat - (od gr. = onaj koji djeluje sam), pojam oznauje stroj koji svojim unutarnjim mehanizmom koji se kree, oponaajui ljudsko i ivotinjsko djelovanje, ali bez svijesti i due autonomija - (od gr. = sam i = zakon), u doslovnom smislu znai mo davanja zakona sebi samome, odnosno slobodno djelovanje subjekta bez vanjskih uvjetovanja autopoiesis - (gr. - = samostvaranje), autopoietika organizacija je sastavljena od dijelova koji ine jedinstven, samostalan i samoproizvodei sistem autoritet - (od lat. auctoritas = ugled, uzor, jamstvo, nalog, vlast), mo utjecaja nekoga ili neega na nekoga drugoga ili neto drugo. Pojam se koristi za oznaavanje priznate sposobnosti i kvalitete nekog bia (osobe, grupe, institucije) koje su kadre utjecati na pojedince tako da se osigura poslunost u ostvarenju nekog cilja

B

baralipton - mnemotehniki pojam kojim su skolastici u logici oznaavali prvi nain etvrte figure silogizma u kojem su prve premise univerzalne i afirmativne a zakljuak partikularan i afirmativan: npr. svaki je ovjek smrtan; svi su hrvati ljudi; dakle neki je smrtnik hrvat. barbara - mnemotehniki konvencionalni pojam koji oznauje prvi modus prve silogistike bazini stavovi - tako K.R. Popper naziva pojedinane tvrdnje koje se zasnivaju na iskustvenom promatranju i slue kao osnovica (baza) za prosuivanje (opovrgavanje) opih hipoteza. beki krug - skupina filozofa koja se okupila oko M. Schlicka dvadesetih godina XX. stoljea osnovala je filozofsko drutvo Udruenje Ernsta Macha" (Ernst Mach Verein behaviorizam - (engl. behaviour = ponaanje, vladanje), metoda istraivanja u psihologiji koja se iskljuivo temelji na objektivnom i eksperimentalnom prouavanju ponaanja (zanemarujui introspekciju), individue u razliitim okolnostima. benevolencija - (lat. benevolentia = dobrohotnost, dobrostivost), voljni in kojim se eli dobro drugima. beskonano - (lat. infinitum), ono to je bez poetka i svretka, emu se ne mogu odrediti granice, niti se moe umski do kraja shvatiti besmrtnost - (lat. immortalitas), besmrtno je ono to ne moe izgubiti ivot, odnosno ono to je sposobno neprekidno ivjeti. bezuvjetno - oznauje ono to je slobodno, to se zbiva bez ikakvih ogranienja i uvjetovanja. bie - ono to jest (id quod est): stvar, predmet, zbiljnost, individualno i konkretno bie koje konstituira stvarnost bikondicional (dvopogodba, ekvivalencija) - logika operacija koja je istinita samo ako sastavni sudovi imaju istu istinitosnu vrijednost; u obinom govoru se izrie: ako i samo ako" (). bioetika - podruje moralne filozofije koja se bavi etikim pitanjima koja se odnose na bio-medicinska istraivanja i praksu. biologija - (od gr. = ivot i = nauka), pojam je sainio J.-B. Lamarck 1802. da oznai empirijsku znanost o ivotu, odnosno ivoj prirodi, u koju spadaju botanika, zoologija i antropologija. biologizam - openito oznauje svaku teoriju koja nastoji bioloki tumaiti psiholoke, drutvene i religiozne injenice. birokracija - (od franc. bureau = ured i gr. = vlast), pojam oznauje one koji rade u dravnoj upravi. U negativnom se smislu koristi za oznaavanje upravnih aparata velikih organizacija s njihovim pretjeranim proizvoenjem normi i pravila koje umanjuju uinkovitost djelovanja. bt, bitnost - (lat. essentia), aristotelovski izraz ( ) kojim se oznauje unutarnji princip bia, ono po emu je bia upravo to to jest; sadraj bia, glavni element definicije. bitak - (lat. esse = biti), unutarnji princip bia, ono po emu bie opstoji, dobiva egzistenciju, ontiki razlog da bie jest. Bitak konstituira prvi i najintimniji in (zbiljnost) bia, on iznutra daje subjektu svaku perfekciju (odliku bivovanje (egzistencija) - nii, participirani i usitnjeni oblik posjedovanja bitka - esse. bizantska filozofija - filozofska tradicija koja se razvila u bizantskom carstvu od VI. do XV. stoljea black box - (engl. = crna kutija), u epistemologiji oznauje objekt ija tamna narav skriva unutarnju strukturu. blaenstvo - (gr. ; lat. beatitudo), prema Platonu b. je trajna kontemplacija vrhovnog Dobra, koje nadilazi osjetni svijet, a moe se postii samo u nadzemaljskom ivotu, gdje je jedino mogue potpuno sjedinjenje s Dobrim Bog - apsolutno, subzistentno bie "ipsum esse subsistens", prvo u metafizikom, moralnom i religioznom redu. Njegova je metafizika bit u tome da je actus purus, ista, sama zbiljnost. Kao ista zbiljnost Bog je neogranien u svom bitku i upravo zato jedan jedini. bonum - v. dobro bonum commune - (lat. = zajedniko dobro), etiko-politiki pojam, a oznauje duhovne i materijalne uvjete koji omoguuju drutvu da promie dobro svake osobe. Meu vanije uvjete spada potivanje prava osob i mir. bonum est diffusivum sui - time se izrie da dobro bie eli oko sebe iriti dobrotu, initi dobro (Platon); dobro privlai k sebi, jer je poeljno (Aristotel). bonum ex integra causa, malum ex quovis defectu - skolastiki aksiom koji znai da je dobro rezultat cjelovitosti dobrih elemenata, dok zlo proizlazi iz bilo kakvog nedostatka. Tako e u moralu svako djelovanje biti dobro samo ako predmet, cilj i okolnosti budu dobre; loe tamo gdje manjka i samo jedan od tih elemenata. briga - (njem. Sorge), egzistencijalistiki pojam kojeg koristi osobito M. Heidegger da oznai bitak tubitka ukoliko je bitak u svijetu (In-der-Welt-sein). broj - (lat. numerus), vjerojatno je prvu definiciju broja kao "zbroj jedinica budunost - u ope filozofskom smislu oznauje budue vrijeme, a u ontologiji sve ono to e tek biti u odnosu na ono to je ve stvarno prisutno. Buridanov magarac - prema srednovjekovnom misliocu Buridanu, ljudska volja djeluje na osnovi motiva, pa ako su oni jednaki volja bi vjerojatno ostala neodluna i ne bi djelovala. Priu o magarcu koji ugiba od gladi stojei izmeu dva potpuno jednaka kupa sijena, jer se ne moe odluiti kojem e se prikloniti, izmislili su Buridanovi protivnici i nazvali "Buridanov magarac". C

casus - (lat. = pad, sluaj), u opem smislu oznauje sve to se ne pojavljuje kao nuno ili namjerno i za ije se iznenadno nastupanje ne moe navesti nikakav razlog ili uzrok causa - (lat. = uzrok), causa est principium influens esse in aliud = uzrok je poelo koje utjee ne bitak neega. Uzrok je ono to stvarno i pozitivno utjee na neko bie inei ga u odreenom smislu ovisnim o sebi causalitas - v. naelo uzronosti. causa per accidens - (lat. = pripadni, akcidentalni uzrok), onaj uzrok koji uzrokuje neto na to nije prvotno po svojoj naravi usmjeren, ako je postignuti uinak izvan vlastite svrhe kojoj djelovanje tei causa per se - (lat. = uzrok po sebi), onaj uzrok koji uzrokuje ono na to je po svojoj naravi usmjeren, to je po vlastitoj naravi i snazi usmjereno na odreeni uinak causa sui - (lat. = uzrok samoga sebe), izrazom se naznauje neovisno i apsolutno bie koje razlog svog postojanja ima u sebi. celarent - mnemotehniki konvencionalni pojam koji oznauje drugi modus prve silogistike figure koji ima strukturu: (MeP-SaM-SeP); npr.: nijedan ovjek nije nepogreiv; svi mudraci su ljudi; nijedan mudrac nije nepogreiv. cilj - (grki: , lat. finis), ono poradi ega neto biva ili poradi ega tvorni uzrok djeluje cinizam - (od gr. = pasU teoriji i praksi c. obezvreuje uitke i sudjelovanje u drutvenom ivotu. Ljudska se krepost sastoji u ivotu sukladno prirodi, to se postie vjebanjem, a ne teoretiziranjem circulus in probando - (lat. = krug u dokazivanju), izraz oznauje logiku pogreku u dokazivanju u kome se teza koja se dokazuje koristi kao argument pri dokazivanju argumenta kojeg se izravno ili neizravno dokazuje, vrtei se tako u krugu, nastojei da se dvije tvrdnje dokau jedna drugom. circulus vitiosus - (lat. = pogrean krug), krivo zakljuivanje kada se jedan pojam definira pomou drugog, a ovaj pomou prvog. Ostaje se na poetku jer krivi dokazni proces ne donosi nikakvu novu dokazanu istinu. civilizacija - (od lat. civilis = graanski; uljudan), za razliku od prirode c. obuhvaa sve ono to je ovjek svjesno stvorio, osobito na podruju tehnike, da bi poboljao ili olakao ivot i rad. cjelina - (lat. totum), jedinstvo dijelova koji se bez cjeline ne bi mogli razumjeti kao integralni lanovi nedjeljive povezanosti kojoj pripadaju, za razliku od mnotva u kojem pojedini dijelovi mogu uzajamno mijenjati mjesta. cogito - (od lat. cogitare = misliti, smiljati), latinski pojam koji se odnosi na glasovitu oznauje atribut duhovne supstancije koja nikad ne moe biti stavljena u sumnju, pa tako postaje temelj subjektivne sigurnosti opstojanja cogito, ergo sum - (lat. = mislim, dakle jesam Direktna intuicija vlastite opstojnosti, samosvijesti u svakom inu miljenja, pa i sumnje cognitio exercita - (lat.), ona popratna spoznaja kojom se na taj svojevrsni popratni nain - kao usput - spoznaje ujedno sam subjekt cognitio signata - (lat.), ono to spoznajemo "redovitom" spoznajom i na to je usmjerena ovjekova pozornost kao na sadraj suda koji izriito eli izrei. coincidentia oppositorum - (lat. = jedinstvo suprotnosti), izjednaavanje, ponitavanje i prestanak svih suprotnosti u Bogu. compositum - v. sloevina. conatus - (lat. = pokus, pokuaj; nagon concursus - (lat. = stjecanje, sraz), openito oznauje sudjelovanje vie uzroka u proizvodnji nekog uinka. concursus divinus - odnosi se na djelovanje kojim Bog omoguuje djelovanje stvorenja, kao drugotnih uzroka, tako to im omoguuje opstojanje i postizavanje svrhe. condicio sine qua non - (lat. = uvjet bez kojega ne), izrazom se oznauje nuan uvjet, neto bez ega su neka pojava, dogaaj i bie nemogui. consensus - (lat. = suglasje, sklad), podudaranje gledita ili shvaanja svih ili mnogih ljudi na temelju ega se potvruje istinitost odreenih tvrdnji prije nego se to i dokazima potvrdi. consensus omnium - (lat. = suglasje svih), uzima se kao dokaz istinitosti nekog miljenja u kome se svi slau, budui da je nemogue da se svi ljudi i narodi u vanom pitanju varaju contradictio in adiecto - (lat.), protuslovlje u samim pojmovima; esti primjer: okrugli kvadrat, metalno drvo. corpus - (lat. = tijelo), openito je svako bie koje je proteno, koje zauzima odreeni prostor i dostupno je osjetilima. conscientia - (od lat. cum + scientia = svijest, samosvijest, savjest), prisutnost uma samome sebi u inu shvaanja i suenja. conversio ad phantasmata - (lat. = obraanje k osjetnim slikama), izrie miljenje da se ljudski um u svakoj svojoj spoznaji mora navraati na osjetne, matovne slika, da bi u njima proitao onu duhovnu stvarnost koja se krije u svakom biu covering law - (engl. = "prikriveni zakon"), u epistemologiji znai model znanstvenog tumaenja, odnosno opi zakon o kojem deduktivno ovisi partikularna tvrdnja. Zove se jo i Popper-Hempelov model. credo quia absurdum - lat. = vjerujem jer je apsurdno credo, ut intelligam - (lat. = vjerujem da bi razumio critica - (od gr. = sudim), prvotno znai izricanje vrijednosnih prosudbi u djelovanju, umjetnosti i slino. U teoriji spoznaje znai odreenje mogunosti i vrijednosti ljudske spoznaje. V. kritika.

, enja - svaka sklonost, osjetna ili umska, posjedovanju nekog objekta. in - v. actus. inidba - v. djelovanje. injenica - ono to se neposredno osjea (predmet neposrednog iskustva), ono to svijest osjea kao izriito prisutno u trenutku u kojem o tome razmilja, prije nego to pristupi njenom opravdanju ili provjeri. ovjeanstvo - svi ljudi koji ive na zemlji, bez obzira na njihove razlike u rasi, vjeri, kulturi i sl. ovjenost - (lat. humanitas), oznauje sve pozitivne oznake koje ovjek nema uroeno nego ih je postigao osobnim marom kroz odgoj i obrazovanje, a oituju se u dobrohotnom odnosu prema drugima. ovjek je ovjeku vuk - (lat. homo homini lupus), izraz je prvi koristio Plaut (Asinaria, 475), a preuzima ga Th. Hobbes (De cive, c. 1) da njime izrazi izvorno ovjekovo stanje u kojem vladaju egoistiki instinkti, koji ga stavljaju u borbu s drugim ljudima ("belum omnium contra omnes = rat sviju protiv svih"). Jedino spasenje je despotska drava (Leviatan), na koju pojedinci prenose svoja prava i mo u zamjenu za socijalni mir. ovjekoljublje - (gr. ), uvstvo i etiki stav suosjeanja s drugima i stvarno pomaganje potrebnima. uenje - sposobnost primjeivanja prisutnosti neega neobinoga uvstvo - pojam kojim se razlikuje psiholoko od intelektualnog i motorikog podruja. uvstvo je psihiki proces ovjekova odnosa prema zbivanju u njegovoj okolini, koja djeluje na razne organske i psihike promjene u ovjeku. uvstva su trajna afektivna stanja duhovne naravi. Nastaju kao afektivna reakcija na neku ideju ili dogaaj. ud - oznauje temperament i karakter neke osobe, nain njezinog ponaanja u drutvu. U tom se smislu govori o mirnoj, nagloj, veseloj,... udi. Uglavnom odgovara rijeima temperament i karakter. udorednost - ljudsko djelovanje koje se moe oznaiti kao "dobro". Sinonimi su moralnost, etinost. utilo - v. osjetilo D

darii - mnemotehniki konvencionalni pojam koji oznauje trei modus prve silogistike figure koji ima strukturu: vea premisa je univerzalno afirmativna; dok su manja i zakljuak partikularno afirmativni. Npr.: svi politiari su lukavi; neki ljudi su politiari; dakle neki ljudi su lukavi. (MaP-SiM-SiP). darvinizam - naziv za prirodoznanstvenu teoriju o porijeklu i razvoju ivotinjskih vrsta dasein - njemaki pojam za "egzistenciju, opstojanje decizionizam - nekognitivistika metaetika teorija koja tvrdi da se posljednji kriterij moralne prosudbe nalazi u samovoljnoj odluci deductio ad absurdum - (lat. = dovoenje do besmisla), vrsta dokaznog postupka u kome se nastoji pokazati besmisao nekog suda pokazujui da je suprotno istinito. dedukcija - (od lat. de-ducere = odvoditi, izvoditi), svaki logiki i ontoloki postupak u kome se od opeg izvodi pojedinano. deduktivni i induktivni dokaz - deduktivno je dokazivanje ono koje od openitije premise dolazi do manje openitog zakljuka. Induktivno je zakljuivanje kad od pojedinanoga prelazimo na openitije zakljuke. To je dokazivanje uvijek aposteriorno. definicija - (od lat. definitio = ogranienje, odreenje; ), znai ograniavanje ili suavanje znaenja, tonije, opsega znaenja time to se odreuje sadraj. D. je logiki postupak pojmovnog odreivanja sadraja nekog predmeta, tono mu odreujui narav ili bit. Definirati se mogu svi kategorijalni pojmovi time da se navede najblii rod (genus proximum) i specifina razlika (differentia specifica definicije (vrste) - nominalna, koja izrie znaenje same rijei (npr. teologija je nauka o Bogu), ona tumai samu rije za neki predmet bilo zamjenjujui poznatijom (npr. homo = ovjek) bilo tumaei njezine etimoloke korijene; realna d. izrie to je stvar u sebi, navodi oznake samog predmeta pa se zato uzima definicija u pravom smislu (npr. ovjek je razumno bie). Realne se pak d. mogu podijeliti na: esencijalnu d., navodi konstitutivne principe biti stvari (npr. ovjek je razumna ivotinja); opisnu d., ne navodi bitne oznake nego vanjske koje razlikuju predmete meusobno; genetiku d., jest ona koja odreuje jedan pojam izlaui nain na koji odgovarajui predmet nastaje (npr. krug je zatvorena linija, nastala kretanjem jedne toke koja je jednako udaljena od sredita); uzronu d., tumai predmet navodei njegove izvanjske uzroke (proizvodni i svrni). definijend - rije koju treba definirat; stoji na lijevoj strani definicije. definijens - rijei koje definiraju nepoznatu rije; stoje na desnoj strani definicije. deifikacija - (od lat. deus = bog i facere = initi), oboavanje nekog stvorenja (ovjeka, predmeta ili prirodne pojave), davanje stvorenjima boanske atribute. de iure - (lat. = po zakonu), oznauje ono to je na temelju i u skladu s pravom i zakonom, suprotno od de facto ime se oznauju okolnosti prihvaene na temelju stvarnog stanja ili obiaja koji mogu biti i protivni vaeim zakonima. deizam - (od lat. deus = bog), filozofsko-religiozni pokret nastao u XVII stoljeu u Engleskoj, odakle se proirio u Francusku i Njemaku. U poetku d. je oznaavao vjeru u Boju opstojnost, suprotno ateizmu deliberacija - (od lat. deliberatio = razmiljanje, promiljanje, vijeanje demagogija - (od gr. = narod i = upravljanje), politiko djelovanje s ciljem postizavanja pristanka mase, usmjeravajui je na injenice i argumente koji uzbuuju strasti. demitologizacija - postupak kojim se nastoji doi do biti neke poruke izreene mitolokim rjenikom i slikama demiurg - (od gr. = javni radnik. demografija - (od. gr. = narod i = pisati), studij ljudske zajednice pomou statistikih instrumenata. demokracija - (od gr. = vladavina naroda), oblik politikog ustrojstva koji omoguuje da narod sudjeluje izravno ili preko izabranih posrednika u dravnoj vlasti. Najstariji oblik demokracije bio je u vrijeme Perikla (V. st. pr. K.) kada je svim graanima bila osigurana jednakost pred zakonom i sudjelovanje u upravi dravom. Kada su Platon i Aristotel razvijali svoje politike teorije demokracija je ve bila u krizi, stoga Platon smatra d. problematinim, a Aristotel loim oblikom vladavine. Tek u moderno vrijeme demokracija dobiva nove pristae i praktinu provedbu, osobito nakon francuske revolucije, a temelji se na ideju da suverenitet pripada narodu koji ga ostvaruje na odgovarajui nain, izravno ili posredno preko izabranih predstavnika. demon - (gr. i ), u najstarijim vjerovanjima svako boansko bie koje se iznenada pojavljuje ovjeku u snu, u samoi i na druge naine, a moe imati pozitivan ili negativan karakter. U grkoj kulturi pojam ponekad oznauje samo boansko djelovanje. Platon smatra "demonskim ovjekom" onoga koji je mudar u boanskim umijeima i zna tumaiti tajnovite boanske znakove, ne razmiljanjem, nego snagom posebne inspiracije (Gozba, 202 D-203). Slian je stav o demonu zastupao Goethe. U Novom Zavjetu je negativno opisan jer naznauje prisutnost zla i bolesti u nekoj osobi, a istjerati demona znailo je ozdraviti. Monoteistike religije (idovstvo, kranstvo, islam) demonsku mo identificiraju s avlom. demonstracija - (od lat. demonstratio = pokazivanje, dokaz), v. dokaz(ivanje) denominacija - (od lat. denominare = nazvati, imenovati), umski postupak kojim se nekoj spoznatoj stvari daje ime koje slui upoznavanju njezine naravi ili upotrebe kojoj je namijenjena. denotacija - govori se o "denotaciji" ako je neki izraz neovisan o kontekstu i u svim situacijama znai otprilike isto, no ako je za razumijevanje izraza nuan kontekst u kojem se upotrebljava, govorimo o "konotaciji" izraza deontologija - (od gr. = dunost i = govor), onaj dio morala koji se odnosi na posebne dunosti odreenih zanimanja. deontologizam - etiki nauk koji prihvaa dunost kao kriterij procjenjivanja vrijednosti nekog djelovanja, ne uzimajui u obzir njegove posljedice. deontoloki dokaz - jedan od dokaza za Boju opstojnost koji se zasniva na nutarnjem iskustvu nunosti i apsolutnosti kojom se svima namee moralni imperativ. derivabilnost - (lat. = izvodivost), u logici oznauje odnos koji postoji izmeu cjelokupnosti formule X i neke druge formule A, ukoliko se A moe postii iz cjeline X pomou pravila logikog rauna. desiderium naturale nequit esse inane - (lat. = prirodna tenja ne moe biti uzaludna), tim se naelom istie da prirodne tenje moraju moi biti ispunjenje, inae bi samo bie bilo apsurdno despotizam - (od gr. = gospodar; vladar), vlast bez zakona i pravila, samovolja determinacija - (lat. determinatio = odreivanje), poblie odreivanje nekog pojma dodavanjem novih oznaka determinizam - (od lat. de-terminare = obavezati, obligirati), znanstveni i filozofski nauk koji izrie nunu uvjetovanost svih pojava prema naelu uzronosti. Iskljuuje se svaka mogunost slobodnog djelovanja devijacija - (od lat. devia = stramputica), u sociologiji oznauje ponaanje koje se udaljuje od normativnog sustava grupe kojoj se pripada. devotio moderna - religiozni pokret duhovne obnove koji se razvio u drugoj polovici 14. stoljea u Nizozemskoj i ubrzo se proirio po itavoj Evropi dezintegracija - (od lat. desintegratio = raspadanje), oznauje razgraivanje neke cjeline. Suprotan je pojam integracija koja znai povezivanje razliitih dijelova u jedinstven sustav. dianoetino - pojam u Aristotelovoj podjeli kreposti oznauje one kreposti koje su vlastite umu nasuprot etikim krepostima. didaktika - (od gr. = vjetina pouavanja), dio pedagogije koji se bavi tehnikama pouavanja. Pouavati znai priopavati (komunicirati) drugome neku informaciju (istinu) na osnovi nekog autoriteta, poput roditeljskog ili uiteljskog. diferencija - (lat. differentia = razlika), razlika u stvarima koje su inae meusobno identine. differentia ontologica - (lat. = ontoloka razlika), pojam uvodi u filozofiju M. Heidegger da bi oznaio razliku izmeu bitka i bia differentia specifica - (lat. = posebna razlika), u aristotelovskoj logici je ono to predstavlja bitnu oznaku po kojoj se meusobno razlikuju razliite vrste istog roda dihotomija - (od gr. = dijeljenje na dva), openito svaka dvodijelna podjela. U logikom smislu oznauje dijeljenje pojma na dva openito suprotna pojma, koji zajedno obuhvaaju cjelokupno podruje vrijednosti dijagram - grafiki prikaz odnosa meu pojmovima, koji se sastoji od pravilno rasporeenih toaka, linija i figura koje slikovito pojanjavaju te odnose. diada - u pitagorijskoj filozofiji oznauje naelo mnotvenosti, razliitosti i nejednakosti svega to je pasivno, materijalno i djeljivo. dijakronija - je vrednovanje lingvistikih injenica u njihovom razvoju od jednog do drugog trenutka povijesti. dijalektika metoda - je postupak istraivanja i objanjenja pojava zasnovan na spoznaji dijalektike stvarnosti uope u kojoj otkriva suprotnosti i proturjenosti, uzajamna negiranja odreenih stanja i nastajanja novih kvaliteta dijalektiki materijalizam - filozofski nauk a pomou kojeg se nastoji shvatiti svijet i osnove drutva, politike i kulture. dijalektiki zakoni - zakoni dijalektike apstrahiraju se jednako iz promjena u prirodi kao iz povijesti ljudskoga drutva. Oni upravo i nisu drugo nego najopenitiji zakoni ovih dviju faza razvitka, ali i samog miljenja. Svode se na ova tri zakona: zakon prijelaza kvantitete u kvalitetu i obratno; zakon proimanja suprotnosti; zakon o negaciji negacije. dijalektika - (od gr. ), u doslovnom smislu znai umijee razmiljanja, raspravljanja i razgovora dijalog - (od gr. = govoriti), razgovor i nain dokazivanja postavljanjem tvrdnje i protutvrdnje. Za Sokrata - Platona, dijalog je metoda filozofiranja, raspravljanje miljenja u traenju rjeenja koje e ujediniti mnogostruke razlike. D. je glavni instrument u traenju mudrosti. dijanoetike kreposti - prema Aristotelu su kreposti vlastite razumu (umjetnost, znanost, mudrost, razboritost, umnost) razliite od etikih kreposti koje se odnose na podreenost strasti razumu. dijanoja - (gr. = miljenje, promiljanje), u grkoj filozofiji pojam oznauje racionalnu, diskurzivnu spoznaju za razliku od osjetne ili intuitivne dilema - (od gr. = dva puta i = tvrdnja), dvolana pretpostavka, u kojoj se namee izbor jedne od dviju ili vie mogunosti, od kojih svaka vodi valjanom zakljuku dimenzija - (lat. dimensio = izmjera, mjerenje), izvorno znaenje ima u geometriji, a oznaava sve protenosti koje se moraju uzeti u obzir kod mjerenja figure ili vrstog predmeta. dinamian - openito znai neku suprotnost od ukoenosti, nepokretnosti, statinosti. Bie je usmjereno i tei prema nekoj savrenosti dinamis - (gr. ; lat. potentia = sila, mo, snaga), ista mogunost za razliku od ina, zbiljnosti. V. mogunost. dinamizam - u irem smislu je nauk koji uzima pojam snage kao naelo tumaenja cjelokupne stvarnosti dio - (lat. pars), korelativan i suprotan pojmu cjelina (v.) koji se moe shvatiti samo tamo gdje postoji mogunost neke djelidbe cjeline disciplina - (lat. = nauk; znanost, sustav), oznauje neku znanost ili jedan njezin dio. U pedagogiji oznauje odgojno sredstvo pomou kojeg odgajanik stjee korisne navike. disjunkcija - (od lat. disiunctio = razdvajanje, iskljuenje), logika postupak povezivanja iskaza sa "ili disjunktivni sud - sloeni sud u kome se predikati meusobno iskljuuju. Npr. Petar je ili starac ili mladi ili dijete. Disjunktivni sud utvruje da postoji opreka meu sudovima, tj. da oni ne mogu biti zajedno istiniti, a od svih nabrojenih lanova disjunkcije barem jedan mora biti istinit. diskurzivan - (lat. discursus = rastrka), pojmovan, racionalan, za razliku od intuitivan (izravno gledan). Diskurzivno je ono to je zasnovano na logikom, pojmovnom i racionalnom zakljuivanju. distinkcija - (lat. distinctio = razlikovanje), znai negaciju identiteta distribucija - u ekonomiji oznauje podjelu materijalnih dobara meu pojedince ili stalee. U logici oznauje razdiobu zajednikog pojma na pojedinane podreene mu pojmove diteizam - nauka koja tumai porijeklo dobra i zla u svijetu divergentan - (od lat. divergium = raskre), suprotno usmjerenje, kretanje u suprotnom pravcu divizija - (od lat. dividere = podijeliti, rastaviti; razdioba), logiki postupak kojim se odreuje opseg pojma tako da se ralani na podreene pojmove djelomian - (lat. particularis), u logici primijenjeno na pojam oznauje ono to se pripada samo dijelu neke vrste; primijenjeno na sud izrie da se predikat odnosi samo na dio opsega subjekta djelovanje - djelovati znai initi neto u zbilji, ostvarivati bilo koju vrstu rada dobra vjera - (lat. bona fides), pojam se koristi u moralu i pravu, a odnosi se na moralno i drutveno ponaanje kada osoba, ne znajui i nenamjerno grijei, ne uoavajui nedostatak i grenost svoga ina, djeluje dobronamjerno i uvjereno da ini dobro. dobro - (lat. bonum), prema Aristotelu dobro je sve to je objekt elje. U metafizikom smislu svako bie ukoliko je bie, jest dobro. Dobrota je jedan od etiri transcendentalne oznake bia (jedno, dobro, istinito i lijepo). Dobrota pokazuje da je perfekcija stvari poeljna, sposobna da bude ne samo spoznata nego i eljena. Drugim rijeima, za bie se kae da je dobro ukoliko je poeljno. Stvari ipak nisu dobre jer ih elimo, nego ih elimo jer su dobre, jer dobrota je neto objektivno i ne ovisi o miljenju niti od volje veine. Dobro se u etici smatra ciljem kome ovjek usmjerava svoje djelovanje. Meu ostalim se razlikuju dobro naprosto (bonum simpliciter) u svakom pogledu i dobro pod odreenim vidom (bonum secundum quid); zatim istinsko dobro (bonum verum), bonum honestum (asno dobro), bonum utile (korisno dobro), bonum delectabile (ugodno dobro).... dobrohotnost - (lat. benevolentia), etiki pojam koji oznauje krepost nesebinog i djelatnog nastojanja oko dobra drugoga. dobrotovornost - u etici oznauje uinkovito djelovanje pomoi potrebnima, koju pruaju pojedinci ili skupina, za razliku od drutvene potpore koju prua drava svojim siromanim graanima. docta ignorantia - (lat. = ueno neznanje), izraz se koristi za oznaavanje spoznaje koju ovjek moe imati o Bogu; spoznaju vlastitog neznanja u emu je poetak istinske mudrosti dogma - (gr. = mnijenje, miljenje; zakljuak), utvreno, ope prihvaeno i jasno formulirano miljenje koje ne treba dokazivati, jer se obino temelji na autoritetu dogmatizam - u antikoj filozofiji pojam oznaava, suprotno od skepticizma, prihvaanje mogunosti neke sigurnosti i spoznaje sigurne istine dokaz(ivanje) - (lat. demonstratio, argumentatio, probatio; gr. ), logiki postupak kojim se potvruje istinitost jedne ili vie tvrdnji doksa - (gr. = mnijenje, miljenje), u antikoj filozofiji oznauje oblik nie spoznaje, za razliku od vie: npr. ljudska spoznaja u odnosu na boansku doktrina - (lat. doctrina = nauk, znanje) - sustavno i logiki utemeljen i razraen nauk. dosada - osjeaj koji pokazuje granice ljudskih stanja dostojanstvo - (lat. dignitas), izrie ljudsku vrijednost i vanost u usporedbi sa strojevima koji ga okruuju i kojima se slui u svome djelovanju. dovoljan razlog nita ne moe biti ili se dogoditi, niti koja izreka moe biti istinita, bez dovoljnog razloga zato je tako a ne drugaije. doivljaj - neposredni podatak svijesti, subjektivni odraz objektivne stvarnosti koji ukljuuje unutarnja stanja i svjesne odnose prema vanjskom svijetu. drutvene norme - u sociologiji oznauje skup propisa koji ravnaju ivot neke zajednice, sukladno vrijednostima na kojima se ona temelji. drutvo - (lat. societas), zajednitvo vie pojedinaca koji vlastitim djelovanjem zajedno tee zajednikom cilju. Drutvo moe biti naravno, ako ga zahtijeva sama narav (kao to su obitelj ili drava); slobodno, sastavljeno od pojedinaca radi postizavanja odreenih ciljeva: poput sportskih, znanstvenih i sl. drava - (lat. civitas; gr. ), politiki ustrojeno drutvo. Pripada skupini drutava koja osiguravaju ope ljudske potrebe poput obitelji ili naroda. Prema politikoj filozofiji d. je vrhovno pravno ureenje upravljanja drutvom na odreenom podruju, u kojem ima iskljuivu ulogu donoenja zakona i uporabe prinude. Moderno znaenje d. se razvio u renesansi (osobito N. Machiavelli). Znaajne ideje o dravi donio je Th. Hobbes. Postoje osobito dva suprotstavljena shvaanja drave jedno vie socioloko (A. Comte, H. Spencer), prema kojem je d. svojevrstan ivi organizam u kojem pojedinci predstavljaju stanice, a zakoni koji njime upravljaju, bili bi iznad volje pojedinca; drugo je shvaanje ugovorno (J.-J. Rousseau), prema kojem bi d. bila rezultat drutvenog dogovora u kojem se pojedinci, odriui se uporabe sile, ujedinjuju u jedno drutvo, d. bi, dakle, bila plod ugovora pojedinaca. dualizam - (od gr. = dva), pojam oznauje svaki nauk koji doputa dva poela koja se ne daju svesti jedan na drugi duh - (lat. animus, mens; gr. ), antika psihologija shvaa duh kao razliitu stvarnost od due dua - (gr. , lat. anima), etimoloko je znaenje vezano uz vjetar, ivotni dah, disanje (gr. = dah, vjetar; ili = bez krvi, beskrvan dunost - moralna obaveza po kojoj ovjek mora neto uiniti ili propustiti dvostruka istina - (lat. duplex veritas), tako je u srednjem vijeku nazivano prouavanje problema odnosa filozofskih i religijskih zakljuaka o istom pitanju E

efekt - (lat. effectus = uinak), u ope filozofskom smislu znai ono to proizlazi iz bilo koje vrste uzroka, v. uinak. effectus non superat perfectionem substantiae suae - (lat. = uinak ne nadvisuje savrenost svoje supstancija), naelo izrie metafiziku nemogunost da uinak bude vei od uzroka i da iz niega ne moe nastati neto. egoizam - (od lat. ego = ja), tenja pojedinca da sve stvari usmjeruje prema sebi, shvaajui sebe kao "sredite svemira", svoje "ja" kao jedinu stvarnost, a sve ostalo u odnosu na sebe. egzaktan - (lat. exactus = toan, potpun), pojam oznauje ono to nedvosmisleno pokazuje istinitost neke tvrdnje ili stava. Pojam se primjenjuje na znanosti. Egzaktne su znanosti one ije su tvrdnje tono mjerljive, u pitanju su osobito znanosti u kojima matematika ima veliku i vanu primjenu i ulogu. egzegeza - (od gr. = vui van, tumaiti, izlagati egzemplarizam - (od lat. exemplar = primjer, uzor), metafiziko poimanje po kome je idealni svijet model i primjer (arhetip) osjetnom svijetu. egzistencija - (od lat. ex-istere = biti postavljen vani), ozbiljena bit (esencija), stvarno opstojanje neke stvari eidetino - (od gr. = slika, bit), pojam koristi E. Husserl da oznai ono to se odnosi na biti kojima se bavi fenomenologija. Fenomenologija, kao znanost o biti, jest eidetina znanost, a eidetina redukcija je metoda kojim se postie intuicija idealnih biti. ekologija - (od gr. = kua i = nauka U novije vrijeme pojam je proiren i na odnos ovjeka i prirode. ekologizam - politika i drutvena struja koja ekologiji daje istaknuto mjesto u ljudskoj refleksiji i djelovanju ekonomija - (od gr. = kua i = zakon), izvorno je znaenje pojma upravljanje kuom. ire pojam oznauje organizaciju, raspored i strukturu dijelova kojima se tako omoguuje postizavanje odreenog cilja ili svrhe eksperiment - (od lat. experimentum = pokus, dokaz; gr. = iskuavam, ispitujem), umjetno izvoenje neke pojave radi njezina sustavnoga promatranja i prouavanja da bi se potvrdila ili odbacila postavljena hipoteza ekskluzija - logika operacija koja je neistinita samo onda ako su oba pojedinana suda istinita ekstaza - (od gr. = stajati vani, izai, biti izvan sebe), u filozofskoj i religijskoj tradiciji pojam oznauje stanje komunikacije ili identifikacije pojedinca s boanstvom ekstenzija - (od lat. extendo 3. = rairiti, pruati), ili protegnutost, protenost, usko povezana uz kvantitetu i temeljna je oznaka tijela, njegove mjerljivosti i djeljivosti ekvipolencija - ako dvije iskazne funkcije za svaki umetnuti argument daju istu istinitosnu vrijednost, onda se kae da one imaju isti tijek istinitosnih vrijednosti, a odgovarajui pojmovi imaju isti opseg, odnosno oni su ekvipolentni. ekvipolentan (pojam) - (lat. aequus = jednak i polleo = mogu), ekvipolentni su pojmovi oni koji su istoga opsega i razliitog sadraja. Npr. istokutni i istostranini trokut. Ekvipolentni mogu biti i sudovi. ekvivalentan - jednakovrijedan. ekvivoan - (od lat. aequum = jednak i vox = rije), kada se istim pojmom, primijenjenim na razliite subjekte, izrie stvarno razliit sadraj. Ekvivoan se pojam pridijeva raznim stvarima koje su posve razliite element - (lat. elementum = prapoelo; gr. ), najjednostavniji dio neke stvari ili znanosti, koji se ne moe dalje rastavljati na jo jednostavnije emanacija - (od lat. emanare = tei iz, izvirati; odvir emanatizam - metafiziko tumaenje po kome sve izvire iz jednog pratemelja. Suprotan je pojam kreacionizam. emocija - afektivno stanje koje naglo prekida psihiku i fizioloku ravnoteu. Nagla srdba, strah i sl. Emocije su jako izraena uvstva. emotivizam - nekognitivistika metaetika teorija koja tvrdi da reenice etike, moralne reenice nisu ak niti iskazi o osjeajima/emocijama, nego samo ekspresije osjeaja empatija - (od gr. = u i = osjeaj, patnja), u psihologiji pojam oznauje poistovjeenje s drugom osobom u njezinom psihikom ivotu (mislima i osjeajima). Primjer e. je odnos majke i djeteta empirej - prema srednjovjekovnom shvaanju, empirej je deseto i posljednje nebo. empirizam - (od gr. = iskustvo), spoznajna teorija koja, suprotno od racionalizma, svu spoznaju svodi na nutarnje i vanjsko iskustvo kao jedini izvor spoznaje. Empirizam odbacuje mogunost uroenih ideja enciklopedija - (od gr. -- = odgoj koji obuhvaa sve znanje), pojam se koristi za oznaavanje sustavno ureenog znanja. E. je naziv za knjige koje saimaju ope znanje po alfabetskom redu ili tematskim podrujima. energetizam - filozofski smjer koji, polazei od znanstvenih podataka, nauava da je energija supstancija svih realnih stvari. energija - (gr. = sila, djelovanje, djelatnost). je djelovanje koje mijenja mogunost u zbiljnost. Moderna fizika nauava da energija omoguuje nekom sustavu mogunost vrenje nekog rada, a postoji i tendencija da se e. izjednai s materijom. enigma - nejasno pitanje postavljeno u dvoznanim pojmovima, koje se razumijeva samo njegovim rjeavanjem. enkratizam - ranokranska sekta koja je previe naglaavala asketizam enteleheja - (gr. - od = u i od = svrha), oznauje svrhovito oblikovanje, ono to je svrhovito, to je postiglo svoju svrhu enthymema - ili skraeni silogizam je onaj u kojem se jedna premisa preuuje zbog toga to se jednostavno podrazumijeva entitet - (od srednjovjekovnog lat. entitas, -atis, od ens, -entis = bie), bit bia, skup kvalitativnih odrednica nekog bia, oznauje metafizike principe bia entuzijazam - (gr. = boansko oduevljenje, zanos, ushienje), izvorno je oznaavalo stanje ovjeka punog boga. eon - (od gr. = vijek; vjenost epichirema - silogizam kod kojeg se u premisama odmah dodaje razlog tvrdnje epifenomen - (od gr. - = pokazivati se, nenadano se pojaviti), oznauje red dogaanja drugotne vanosti koji prati neki vaniji ili iz njega proizlazi. Sporedna pojava, koja prati neku drugu, a nema utjecaja na nju. epigeneza - (od gr. = nakon i = raanje), teorija u biologiji koja tumai oblikovanje novih organa i oblika u razvoju ivih bia epikureizam - filozofski smjer Epikura i njegove kole koju je osnovao na koncu 4. st. prije Krista. U etici e. postavlja zadovoljstvo kao najvie dobro i osnovni cilj ljudskog ivota. Blaenstvo se sastoji u odsutnosti bola fizikog i moralnog epistemologija - (od gr. = znanost i = govor), etimoloki znai govor o znanosti eros - (gr. = elja, enue za kim), prema Platonovoj definiciji e. je "elja za vjenim posjedovanjem dobra" (Gozba, 207 A). U grkoj mitologiji e. personifikacija boga ljubavi esencijalizam - je noviji pojam suprotan egzistencijalizmu, a koristi se za oznaavanje filozofskih sustava koji esenciju svode na isti esse ili esenciju Boju esse est percipi - (lat. = biti znai biti zapaen), tim se principom izrie da se bitak predmet sastoji u tome da su oni opaeni, da ne postoji transsubjektivni svijet, nego samo bia koja opaaju i koja su opaena. estetika - (od gr. = utisak, osjeaj), filozofska disciplina koja prouava lijepo i vrijedno u umjetnosti eter - (gr. = "nebo, zrak eter je podruje optikih i elektromagnetskih zraenja etiki egoizam - stav u normativnoj etici prema kojem svaki pojedinac mora slijediti jedino vlastitu korist (interes). etika - (od gr. = obiaj; lat. mos, moris, = obiaj, pravilo), filozofska disciplina iji je objekt prouavanja ljudsko djelovanje i norme po kojima se usklauje ili bi se moralo usklaivati. etimologija - (od gr. = istinit i = nauka), nauka koja nastoji doi do istinskog znaenja rijei prouavajui njezine glasovne i pisane izvore. etiologija - (od gr. = uzrok, povod, razlog i = nauka), studij uzroka, odnosno znanost koja studira uzroke ili kompleks uzroka koji odreuju partikularne uinke. etnocentrizam - (od gr. = narod i lat. centrum = sredite), pojam se koristi u etnologiji i antropologiji za oznaavanje ponaanja skupine ili pojedinaca koji, kao sredite prosudbe, uzimaju iskljuivo kulturne modele naroda kome pripadaju, smatrajui ih naravnim, opim, izvornim i istinitim. etnografija - (od gr. = narod i = piem), znanstvena disciplina koja prouava i opisuje sve to se tie ljudske aktivnosti unutar razliitih naroda ili nacionalnih manjina, povezanih uz prostor obitavanja. etnologija - (od gr. = narod i = nauka oznauje znanost koja studira kulturu pojedinih naroda. eudaimonizam - (od gr. = blaenstvo, srea), uenje o srei i blaenstvu eutanazija - (od gr. - = dobra smrt), bioetiki pojam kojim se oznauje svojevoljno uzrokovanje ili pomaganje bezbolne smrti osob koje trpe velike bolove i koje nemaju nade za ozdravljenje. evidencija - (lat. evidentia = oevidnost), uvid uma u stanje stvari, jasno oitovanje nekog stanja stvari (objektivna evidencija) i jasan duhovni uvid, pogled ili zor subjekta na stvar (subjektivna evidencija evolucija - (lat. evolutio = odmatanje svitka), nauk (u biologiji) prema kojoj savreniji i kompliciraniji oblici ivota proizlaze iz onih jednostavnijih i manje savrenih, kroz dugo razdoblje razvoja pojedinih vrsta evolucionizam - pojam oznauje skup nauka filozofskih, politikih, moralnih i religioznih u XIX. i XX. stoljeu, koje se inspiriraju na teoriji evolucije i tumae nastajanje razliitih oblika ivota pa i itave stvarnosti. ex absurdo - (lat. = iz apsurda), tako se oznauje nain dokazivanja neke tvrdnje dokazujui neistinitost ili neprimjenljivost njezine suprotnosti ex cathedra - (lat. = sa stolice), u izvornom znaenju cathedra je bila stolica s naslonom za ruke koju su koristili uitelji i vane linosti (suci), dok je u kranskom rjeniku tako nazivana sveenika propovjedaonica ili papinsko prijestolje

Ffakt - (lat. factum = in, djelo, injenica), ono emu se ne moe osporiti postojanje niti ga se moe razliito tumaiti. falacija - (lat. fallacia = lukavtina, obmana falibilizam - (od lat. falsus = neistinit, laan falsifikacija - (od lat. falsus = laan, neistinit), logiki proces kojim se neki iskaz dokazuje kao laan fanatizam - (od lat. fanum = sveto mjesto, hram), izvorno pojam oznaavao vjersko oduevljenje, dok u novije vrijeme znai iskrivljenu religioznost koju se povezuje s politikom, ideologijom, magijom, integralizmom, a iskazuje se u pretjeranom zanesenjatvu koje nema razumno objanjenje. fantazija - (gr. = privienje, priin; mata), sposobnost ili aktivnost due koja proizvodi ili stvara slike stvari neovisno o njihovoj prisutnosti. Fantazija je sposobnost duha da odsutne stvari predouje kao prisutne fantazma - (gr. = pojava, predodba, matovna slika), proizvod fantazije (imaginacije), sposobnost ili mentalna aktivnost koja proizvodi, uva, reproducira i stvara slike, takoer neovisno o prisutnosti objekata kojima slike odgovaraju fatalizam - shvaanje po kome svi dogaaji i djelovanja u ovjeku i svijetu ovise o apsolutnom i nespoznatljivom uzroku fatum - (lat. fatum = sudbina, usud), shvaanje da dogaaji i ljudsko djelovanje ovise o apsolutnom uzroku feedback - (engl. = povratno djelovanje), u kibernetici oznauje povratno djelovanje uinka na proizvodni uzrok, mijenjajui ga. feminizam - kulturno-politiki pokret ena koji se bori za pravnu, drutvenu i svaku drugu ravnopravnost s mukarcima, nastojei vrednovati specifini enski identitet. fenomen - (od gr. = pokazivati se, priinjati se; pojava, ono to se pojavljuje, to je vidljivo fideizam - (od lat. fides = uzdanje, vjera), nauk ili ponaanje koje prebacuje na vjeru ili objavu ono to spada na razum i filozofiju fides quaerens intellectum - (lat. = vjera koja trai razum), izraz kojim se izrie potreba da se vjera razumski opravda. figura - (lat.; gr = vanjski oblik, spoljana slika, prilika), oznauje vanjski izgled, spoljanost, nekog predmeta fikcija - (od lat. fingo 3. = tvoriti, praviti; izmiljati), zamiljanje da postoji neto ega nema ili ije je postojanja nemogue i protuslovno. filantropija - (gr. = ljubav prema ljudima, ovjekoljublje filogeneza - (od gr. = vrsta i = porijeklo), razvoj vrste od njezinog pojavljivanja do sada, a ontogeneza je razvoj jednog organizma od embrija i dalje. filozofem - (gr.), pojam se koristi u znaenju filozofska teorija ili nauka filozofija - (g