parČiĆev rjeČnik

of 32 /32
SVEUČILIŠTE J.J. STROSSMAYERA U OSIJEKU FILOZOFSKI FAKULTET DIPLOMSKI STUDIJ HRVATSKOGA JEZIKA I KNJIŽEVNOSTI Marija Odobašić PARČIĆEV RJEČNIK Diplomski rad prof. dr. sc. Ljiljana Kolenić Osijek, 2012. CORE Metadata, citation and similar papers at core.ac.uk Provided by Repository of Josip Juraj Strossmayer University of Osijek

Author: others

Post on 07-Nov-2021

7 views

Category:

Documents


1 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

SVEUILIŠTE JFILOZOFSKI FAKULTET
Marija Odobaši
PARIEV RJENIK
Diplomski rad
Osijek, 2012.
Provided by Repository of Josip Juraj Strossmayer University of Osijek
1.1. IVOT ............................................................................................................................. 5
2. 1. 1. RJENIK TALIJANSKO-SLOVINSKI (HRVATSKI) ...................................... 12
2. 2. RJENIK SLOVINSKO-TALIJANSKI ...................................................................... 13
2. 3. RJENIK HRVATSKO-TALIJANSKI ...................................................................... 15
3. OSVRTI I OCJENA PARIEVA RADA ......................................................................... 18
4. NEPOZNATI PARI ........................................................................................................ 20
5. ISTRAIVAKI RAD ........................................................................................................ 22
5. 2. ZEMLJOPISNA IMENA ............................................................................................. 23
5. 2. 1. IMENA GRADOVA ............................................................................................ 23
5. 2. 2. LOKACIJE ....................................................................................................... 24
5. 2. 3. CARSTVA, REPUBLIKE, KRALJEVSTVA ..................................................... 25
5. 2. 4. IMENA PROVINCIJA/POKRAJINA ................................................................. 26
5. 2. 5. IMENA ZEMALJA (PEASE) .............................................................................. 26
5. 2. 6. HIDRONIMI ........................................................................................................ 27
5. 2. 7. ORONIMI ............................................................................................................ 27
5. 3. ETNONIMI, ETNICI I KTETICI ................................................................................ 29
ZAKLJUAK .......................................................................................................................... 30
LITERATURA ......................................................................................................................... 32
3
SAETAK
Dragutin Antun Pari, hrvatski franjevac, glagoljaš i leksikograf, bavio se i
fotografijom, slikarstvom, a i prikupljanjem bilja. Od svega ime se ovaj svestrani franjevac
bavio najznaajniji je njegov leksikografski rad i to na tri izdanja opsenog Rjenika
hrvatsko-talijanskoga. Karakteristian za sva tri izdanja Parievih rjenika je onomastikon,
koji sukladno leksikoj grai iz izdanja u izdanje broji sve više antroponima i toponima, koji
obogauju grau rjenika.
4
UVOD
Dragutin Antun Pari, hrvatski franjevac, glagoljaš i leksikograf iji rad još uvijek
nije dovoljno istraen ivio je i stvarao u drugoj polovici 19. stoljea, a umro je na samom
poetku 20. stoljea, ni godinu nakon što je izašao njegov Rjenik hrvatsko-talijanski,
odnosno njegovo tree i nadopunjeno izdanje, koji predstavlja Parievo najpoznatije
leksikografsko djelo. Osim leksikografijom Pari se bavio i glagoljaškim radom, od ega je
najvei dio, naalost, ostao u rukopisima. Manje je poznato da se Pari bavio i fotografijom,
kartografijom, slikarstvom, a prikupio je i jednu od najveih zbirki bilja i stvorio veliki
herbarij koji se smatra jednim od najstarijih u cijelosti sauvanih herbarija u Hrvatskoj.
U ovom radu najvea je pozornost ipak pridana Parievu leksikografskome radu,
osobito na njegova tri izdanja hrvatsko-talijanskih rjenika, s naglaskom na tree izdanje. U
treem izdanju Parieva Rjenika hrvatsko-talijanskoga leksika graa je „popravljena i
pomnoena“ kako to piše i u njegovu podnaslovu. Sukladno poveanju temeljne leksike
grae povean je i opseg onomastikoga priloga, karakteristinoga za Parieve rjenike još
od njegova prvoga izdanja. Opseg onomastikona iz izdanja u izdanje raste pa tako u
posljednjem izdanju broji gotovo 3 000 leksema. Svi Parievi onomastiki dodaci podijeljeni
su na dva dijela: Osobna imena muka i enska i Zemljopisna imena, a od toga posljednji dio
koji broji više od 1 800 toponima bit e dodatno istraen u ovome radu. Prouavat e se
toponimi i to prema podjeli koju je Pari sam postavio, tako e se popisivati i opisivati imena
gradova, rijeka, carstava, republika, kraljevstava, pokrajina, zemalja (podruja), lokacija,
otoka i planina. Uz lekseme iz prethodno navedenih skupina bit e izdvojeni i pobrojani i
etnonimi, etnici te ktetici koje Pari navodi u toponomastikonu, a koji predstavlja pravo
blago popisanih toponima koji svjedoe i o povijesnome i geografskome stanju u drugoj
polovici 19. stoljea, a koje se do današnjeg vremena u mnogomu mijenjao.
5
Antun Dragutin Pari, franjevac treoredac, istaknuti je hrvatski jezikoslovac iza
kojega je ostao bogat i raznovrstan rad, u prvom redu na jezikoslovnom polju, ali i na
drugima, npr. u fotografiji. Julije Derossi u svome lanku o Parievu ivotu 1 naziva ga
svestranim radnikom i svestranim znanstvenikom, a posebno istie njegov leksikografski rad
iji su plodovi hrvatsko-talijanski i talijansko-hrvatski rjenici, vrlo zanimljivi po iznimnoj i
osebujnoj zakladi hrvatskoga knjievnog jezika. Posljednjih se godina dolazi do spoznaje
kako su baš njegovi rjenici zauzeli vrlo visoko mjesto u hrvatskoj leksikografiji, a on je još
uvijek nedovoljno poznat u javnosti.
1.1. IVOT
Antun Pari roen je u Vrbniku 26. svibnja 1832. godine, u znaajnom glagoljaškom
središtu na otoku Krku. Ve odmalena bio je odgajan u treoredskom samostanu sv. Marije na
Glavotoku, a poglavar samostana otac Roman Grškovi spremao ga je za latinske škole.
Odgajan je i školovan tako da stekne svestrane temelje, tako da je uio latinski, talijanski i
glagoljicu. Višu osnovnu školu polazio je na Krku, a ve s 11 godina školovanje nastavlja u
Zadru gdje na njega ima velik utjecaj glagoljaš Benedikt Mihaljevi, profesor staroslavenskog
jezika u zadarskom bogoslovnom sjemeništu. Tada oblai redovniku halju treoredca i prima
ime Dragutin koje je zadrao do konca ivota. Ve tada Pari je imao vrlo široke interese te
se uz glagoljicu zanimao za prirodne znanosti, matematiku, astronomiju i skupljanje jezinoga
blaga.
Godine 1851. završio je gimnaziju u Zadru i upisao bogosloviju, a 22. listopada 1854.
poloio je na Glavotoku redovnike zavjete. Ve 1857. postao je profesor na zadarskoj realki,
gdje je predavao hrvatski jezik i matematiku, a 1859. zapoinje svoj pastoralni i redovniki
rad. Bio je upnik u Prvi-Luci, od 1860. do 1864. gvardijan treoredskog samostana na
Galevcu (Školjiu) kod Zadra, zatim tajnik provincije i lektor u Krku i Zadru. Godine 1864.
odluuje istupiti iz franjevakog reda, odnosno, zatrai sekularizaciju, no to mu tada nije
uspjelo. Dvaput je nastojao na zadarskoj bogosloviji dobiti katedru staroslavenskoga jezika,
ali mu ni to nije uspjelo pa se razoaran godine 1871. povukao na Glavotok. Ondje je uredio
1 Derossi, J. Antun Dragutin Pari (1832-1902), Zadarska smotra, Zadar, 1993., str. 33.
6
malu tiskaru sa starim tiskarskim strojem koji je pronašao na otpadu u Rijeci, s talijanskim i
glagoljskim slovima koja je sam lijevao i rezao te tiskao razne publikacije za potrebe
treoredaca, ali više o tome bit e reeno u sljedeim poglavljima.
Godine 1876. Pari je uspio istupiti iz franjevakoga reda u emu mu je pomogao
biskup Strossmayer, a uz pomo i preporuku Ivana Crnia, poznatog povjesniara i
prouavatelja glagoljaštva, poslan je u Zavod sv. Jeronima u Rimu u kojem je ostao sve do
svoje smrti 1902. godine.
1.2. LEKSIKOGRAFSKI RAD
Ve od ranoga djetinjstva Pari pokazuje nadarenost za muan i mukotrpan
leksikografski posao, a stupivši meu treoredce vrlo rano postaje lanom društva koje e
odrediti i usmjeriti jedno od njegovih glavnih znanstvenih zanimanja – zanimanje za
glagoljicu. U višoj pukoj njemako-talijanskoj školi u Krku biljei na listie hrvatske rijei i
pridaje im talijanske istovrijednice. Kao mladi bogoslov u Zadru kompilira mali talijansko-
7
hrvatski rjenik. Kao profesor u Zadru zagleda i zdušno prouava stare hrvatske slovare i
rjeosloja, rukoslovnike i rjenike: Mikalju, Della Bellu, Stullija i Šuleka. Obilazi Krk,
Zadar, kopno i otoke te sam, ili uz pomo „prinosnika“, prikuplja leksiki tezaurus: lekseme i
frazeme kojima je izvorište u narodnom blagu.
Izradio je tri temeljna hrvatsko-talijanska rjenika, sa svakim novim izdanjem
uveanom leksikom graom u kojima naziv materinskog jezika progredira od ilirskoga,
preko slovinskoga do hrvatskoga: Rjenik ilirsko-talijanski polag najnovijih izvorah, Zadar
1858; Rjenik slovinsko-talijanski, Zadar 1974., popravljena i proširena verzija izdanja iz
1858. i na posljetku Rjenik hrvatsko-talijanski, tree prepravljeno i pomnoeno izdanje,
Zadar 1901.
Uz rad na rjenicima, koji su ubrojeni meu najvrjednija njegova djela, Pari se bavio
pripremanjem i tiskanjem mnogobrojnih vlastitih i tuih djela. Pari je Ivanu Briu,
znamenitom glagoljašu, pomagao da pripravi za tisak vano djelo Chrestomatia linguae
veteroslavenicae charactere glagolitico, staroslavensku itanku, koja je 1859. tiskana u
Pragu. Za tu itanku Pari je pripremio ulomke iz vrbnikih misala, a i kasnije je suraivao s
Briem prireujui gradivo za tri knjige ulomaka iz Svetog pisma. Poetkom 1873.
objavljeno je njegovo znaajno djelo Grammatica della lingua slava (Illirica). Djelo je
tiskano u Zadru kod brae Battara i bilo je dobro primljeno u javnosti, a za školsku uporabu
preporuili su je recenzenti Josip Perii, ravnatelj dubrovake gimnazije i sinjski pop Ante
Maras. Ta Parieva hrvatska gramatika na talijanskom jeziku objavljena je u drugom
popravljenom izdanju 1878., a 1877. tiskana je u Beu u francuskom prijevodu J. B. Feuviera
pod naslovom Grammaire de la langue serbocroate per A. Pari. Julije Derossi
komentirajui ovu gramatiku navodi kako je svakako zanimljivo da je izvorni naslov, u kojem
se govori o slavenskom, odnosno ilirskom jeziku, u francuskom prijevodu promijenjen tako
da je slavenski (ilirski) jezik postao srpskohrvatski (Derossi, 1993: 37).
Još 1871. tiskala je Kongregacija za vjersku propagandu Prilog rimskom misalu
slovjenskim jezikom u Parievu prijevodu, no vaniji od toga bio je Pariev rad vezan uz
tisak novog misala na starocrkvenoslavenskom jeziku hrvatske redakcije. Kako su hrvatske
glagoljske liturgijske knjige u 17. i 18. stoljeu rusificirane, a nedugo zatim uvidjelo se da
smjesa starocrkvenoslavenskog, hrvatskog i ruskog nije onaj pravi jezik Svete brae, papa
Lav XIII. zahtijeva da se jezik hrvatskih liturgijskih knjiga vrati svojim izvorima. Bilo je
8
potrebno pronai osobu da uredi novi misal, a Pari je bio najprikladniji za taj posao.
Postojala je i olakotna okolnost da je Pari imao na Glavotoku cjelovit primjerak hrvatskoga
prvotiska, znamenitog glagoljskog misala iz 1483., a koji je raen prema rukopisnom misalu
krbavskog kneza Novaka iz 1368. Pari je, dakle, mogao pouzdano prirediti novi glagoljski
misal prema temeljnim starocrkvenoslavenskim liturgijskim izvorima. Zbog nesuglasja u
svezi s pismom na kojem treba biti tiskan, misal je izašao tek 1893. u ogranienom broju
primjeraka; iste godine tiskan je i Pariev Ritual (Obrednik). Dovršivši te dvije vane
liturgijske knjige, izvršio je golem i vaan posao na polju starocrkvenoslavenskog bogosluja
i glagoljice, a njegov rad na misalu osobito je pohvalno ocijenio veliki slavist Vatroslav Jagi,
a papa Lav XIII. imenovao ga je zaasnim kanonikom i odlikovao ga zlatnom kolajnom.
Godine 1894. izdao je i Mali azbukvar za pravilno i jednolino itanje glagoljice u
novih crkvenih knjigah, ureuje i pripravlja Psalterium, priredio je staroslavenski
Martyrologium franjevakog reda, tj. muenikoslovlje, koje je u rukopisu ostalo na Krku.
Napisao je i staroslavensku gramatiku Grammatica paleoslavico-latina i Rjenik latinsko-
glagolski, no i ta su djela ostala u rukopisu. Po tiskanim djelima kao što su Misal i Ritual, po
drugim djelima koja su ostala u rukopisu, kao i po svojem cjelokupnom radu na polju
glagoljaštva Dragutin Pari sigurno je jedan od vrhunskih hrvatskih glagoljaša.
9
2. HRVATSKO-TALIJANSKI RJENICI
Spomenuto je ve da se Pari poeo baviti leksikografskim radom još dok je bio
bogoslov, kad mu je u Rijeci tiskan mali talijansko-hrvatski rjenik. Vaan i odluan korak u
izdavanju hrvatsko-talijanskoga rjenika bila je Parieva sluba nastavnika hrvatskoga jezika
u zadarskoj realci, na kojoj je dunosti ostao dvije godine, a to vrijeme iskoristio je da dovrši
svoj hrvatsko-talijanski rjenik. Kao profesor Zadarske realke školske godine 1857./58.
priredio je Rjenik ilirsko-talijanski – polag najnovijih izvorah, koji je tiskan 1858. u Rijeci
kod Ercole Rezza. Taj rjenik on sam kasnije zove „mali rjenik“ u skladu sa svojim stalnim
nastojanjem da jednom naini potpun i reprezentativan hrvatsko-talijanski rjenik. To se
nastojanje oplodilo godine 1874. drugim izdanjem hrvatsko-talijanskog rjenika s naslovom
Rjenik slovinsko-talijanski (Vocabulario slavo-italiano), koji je tiskan u Zadru kod brae
Battara. To drugo izdanje Parieva hrvatsko-talijanskog rjenika znatno je prošireno. Pari
e u treem izdanju rjenika posve izostaviti izraze slovinski ili ilirski pa to tree izdanje nosi
naslov Rjenik hrvatsko-talijanski (Vocabulario croato-italiano). Tiskan je u Zadru u Novom
listu 1901., dakle godinu dana prije Parieve smrti i predstavlja doista vrhunac Parieva
leksikografskog rada koji je trajao više od etrdeset godina.
Uz hrvatsko-talijanske rjenike Pari je priredio i tiskao i talijansko-hrvatski rjenik.
Godine 1868. tiskan je u Zadru Rjenik talijansko-slovinski (hrvatski), a imao je više izdanja
kao i hrvatsko-talijanski dio. Parievi su rjenici dobro prihvaeni u javnosti i bili su
hvaljeni, a osobito se istie Šenoina pohvala u Viencu 1875. godine.
10
Pariev stvarni leksikografski prvijenac, dvostupano sloen s prosjeno 25 leksema
po stupcu, odeblja je knjiga od 847 stranica. Uvodni dio rjenika ine predgovor na
hrvatskome i talijanskome jeziku te popis kratica (Tablica pokratjenjah). Temeljni korpus
rjenika pagniran je od 1. do 818. stranice. Na kraju su onomastiki dodatci: Kèrstna imena
muka i enska (819-833) i Zemljopisna imena (834-847).U osnovnom je korpusu oko 42 000
leksema (osnovnih rijei, bez izvedenica, frazema i idiomskih izriaja), s dodatkom 566
toponima i 900 antoponima.
O potrebi za takvim prirunikom, o njegovim izvorima, svrsi te zamašnu i tešku poslu
sastavljanja prozborio je leksikograf u svome predgovoru: „Ova u susiedne pokraine jur
oddavna osietiše potrebu prirunog rienika, koji bi uzporedio znaenje ilirskih s talijanskimi
riemi, i kog bi mogao svak lahko i ciene nabaviti i upotriebiti. U ovih prošastih godinah
takva potreba je to jaa postala, kad uslied vèrovnih blagotvornih naredabah uveden bieše
naroito i ilirski jezik medju ine struke javnog predavanja, da rastuoj omladini pokraj
raznovèrsnih naukah omili i materinski jezik, ter da ga zagèrli i naui se vieštom u njem
pisanju i govorenju. Zato ako sam u sadašnjoj sgodi naumio priobiti ovaj mahno plod mojih
trudah, uinio sam to samo da oblakšam, polag slabih mojih silah, put našoj ueoj mladei k
uspiešnijemu napriedovanju i temeljitijemu uenju materinskog jezika.“ 2
Zlatko Vince objašnjava kako se i Pari kao i svaki leksikograf posluio kao
osnovom za svoje djelo onim što je našao u starijim rjenicima koliko taj rad ide u „gvozdenu
zalihu“ jezinoga blaga odreenog jezika. 3 U pisanju rjenika Pari se sluio Mikaljinim,
Stullijevim, Della Bellinim, Drobnievim, Fröhlichovim te Karadievim rjenikom. Pod
Mikaljinim podrazumijeva se sinoptiki hrvatsko-talijansko-latinski rjenik Blago jezika
slovinskoga otisnut u Loretu i Anconi izmeu 1649. i 1651. godine. Od Stullijevih rjenika
Pari je najviše zagledao u Rjeosloje slovinsko-italijansko-latinsko objavljeno u
Dubrovniku 1806. godine. Jedan od temeljnih izvora bio mu je komparativni talijansko-
latinsko-hrvatski rjenik (Dizionario italiano-latino-illirico) Ardelija Della Belle, izdan u
2 Predgovor 1. izdanja Rjenika preuzet iz Gostl, I. Dragutin Antun Pari, Matica hrvatska, Zagreb, 1998., str.
114. 3 Vince, Z. Leksikografski pokušaji u dalmatinskoj Hrvatskoj 19. stoljea, Forum, 1972., str. 296.
11
Mlecima 1728. Od manje je vanosti bilo Drobnievo djelo Ilirsko-njemako-talijanski mali
rjenik što je izlazio u Beu izmeu 1846. i 1849. U pogledu Fröhlicha Veselia rije je o
Rjeniku ilirskoga i njemakoga jezika (O. svezak ilirsko-njemaki, II. Svezak njemako-
ilirski), što je objavljen u Beu izmeu 1853. i 1854. Igor Gostl progovarajui o 1. izdanju
Parieva rjenika zakljuuje kako je zanimljivo to što se meu Parievim izvorima ne
spominje Maurani-Uareviev Njemako-ilirski slovar izdan u Zagrebu 1842. godine te
smatra kako je Fröhlichov dvojezinik vjerojatno bio prikladniji zbog osnovnog (polaznog)
hrvatskog stupca, a sadravao je gotovo itavu leksiku grau Maurani-Uarevieva
rjenika“ (Gostl, 1998: 116). Drugo izdanje Srpskoga rjenika iz 1852. Vuka Stefanovia
Karadia bilo je Pariu takoer vanim izvorom.
Slika 2. Naslovnica Rjenika ilirsko-talijanskoga
U recenziji što je u prosincu 1858. objavljena u asopisu Neven anonimni ocjenitelj
zamjera Pariu nedostatak akcentuacije, loše abecediranje zbog razluivanja prijeglasa glasa
jat i biljeenje slogotvornoga s èr. Izostanak frazema recenzent je opravdao malim opsegom
rjenika. Opu povoljnu ocjenu potvruje završni odjeljak „knjigopisa“: „Ovaj je rjenik
samo rjenik (vocabulario); za to mu ine krivo koji od njega više trae npr. frazeologije; na
12
ovako malom prostoru toga ima dosta u ovom rjeniku, i to je najbolji dokaza da se je sbilja g.
pisac trudio.“ 4
Na kraju Predgovora svome rjeniku, izriui nadu u pomo „vieštih ilirskih
knjievnikah“, koji e mu biti pomonim poticajem i ohrabrenjem na vanije i opsenije
leksikografske pothvate, Pari nagovještava dovršenje drugog talijansko-hrvatskoga dijela
rjenika. Desetljee potom to se obistinilo.
2. 1. 1. RJENIK TALIJANSKO-SLOVINSKI (HRVATSKI)
Rjenik talijansko-slovinski (hrvatski) Pari je priredio za tisak i objavio u Zadru
1868. godine u Zadru. Izdavatelji su mu bili tiskari i knjiari braa Battara. Dvostupano
sloen rjenik s prosjeno etrdeset leksema po stranici donio je na 1 110 stranica temeljnoga
korpusa rjenika (bez onomastikoga dodatka) oko 44 000 leksema. Uvodni dio ine
predgovor na talijanskome jeziku i popis kratica. Talijansko-hrvatski onomastikon sadri
antroponime i toponime – to je abecedni registar krsnih imena, povijesnih i zemljopisnih
naziva, koji se u dva jezika razliito pišu ili izgovaraju (Nomi proprj di battesimo, storici e
geografici i quali nei due linguaggi si scrivono e suonano diversamante).
Spremajui svoje novije leksikografsko djelo boljim od onoga iz 1858. godine, Pari
istie da ga nije sastavljao s ovisnošu o rjeniku hrvatsko-talijanskome, premda suodnosu s
njim nije mogue iskljuiti, jer e novoobjavljeni talijansko-hrvatski dio nuno iziskivati
preradu prethodnoga hrvatsko-talijanskoga kako bi bio primjeren i s njime se uskladio. U
sastavljanju hrvatskoga strunog nazivlja Pari se uestalo zagledao u njemako-hrvatski
rjenik Bogoslava Šuleka. Šulekov rjenik, objavljen u Zagrebu ne tako davno prije Parieva
(1860.) bio je ne samo dovoljno suvremen nego pouzdan i provjeren izvor. O svom dugu, ali i
zahvalnosti Šuleku autor progovara u predgovoru rjenika: „Kako bi obogatio hrvatsko
nazivlje raznovrsnih grana sveukupna znanja, bijaše mi od nemale pomoi visokovrijedan
rjenik dr. Bogoslava Šuleka, koji s punim pravom zauzima prvo mjesto meu
leksikografskim djelima današnjice.“ 5
4 asopis Neven, god VII, br. 37, Rijeka, 1858. tekst preuzet iz Vince, Z. Leksikografski pokušaji u dalmatinskoj
Hrvatskoj 19. stoljea, Forum, 1972., str. 286. 5 Iz predgovora Rjenika talijansko-slovinskog preuzet iz Gostl, I. Dragutin Antun Pari, Matica hrvatska,
Zagreb, 1998., str. 123.
Gostl objašnjava kako snano ojaan terminološki dio rjenika ukljuuje dvadeset
podruja strukovno-znanstvenog nazivlja, a to su: anatomija, arhitektura, aritmetika,
astronomija, botanika, filologija, filozofija, fizika, geometrija, kemija, matematika, medicina,
mineralogija, pomorstvo, pravo, retorika, teologija, tiskarstvo, trgovina i vojništvo (Gostl,
1998: 126). Uvaavajui kritiku primjedbu glede izostanka frazeologije u rjeniku hrvatsko-
talijanskome, u njegov komplementarni talijansko-hrvatski nastavak uvodi naješe fraze i
izriaje u kojima se dva jezika razlikuju.
Autor kao da na završetku jednoga leksikografskog truda ve nagovješuje drugi –
vei i bolji hrvatsko-talijanski rjenik, za ije su ostvarenje potrebne duge radnje i
istraivanja. Pari je, kako piše Igor Gostl, savršeno svjestan prepreka koje mu stoje na putu:
dio hrvatskoga govornog jezika, pravi tezaurus njegovog ivotnog izriaja i maštovitosti, još
lei zatrpan i neuporabiv. Sastavljanje rjenika ope namjene mukotrpan je posao i podloan
mnogim netonostima, zato se Pari obraa seoskim upnicima i javnim dunosnicima,
upravo onima koji esto komuniciraju s narodom, kako bi poradili na jezinoj i rjenikoj
„njivi“ i tako zaduili vlastiti narod (Gostl, 1998: 126).
2. 2. RJENIK SLOVINSKO-TALIJANSKI
koncepciji talijanko-slovinskoga (hrvatskoga) vokabulara iz 1868. Pari u nakladi brae
Battara,objavio u Zadru 1874. godine pod naslovom Rjenik slovinsko-talijanski.
Rjenik slijedi uobiajenu strukturu – nakon Predgovora i Tablice pokraenih riei
slijedi korpus rjenika: na 1 014 dvostupano otisnutih stranica prikupljena je leksika graa
od oko 50 000 leksema kao i onomastiki dodaci s kojima je u rjeniku sabrano oko 53 000
leksema.
14
O koncepciji rjenika, leksikoj grai i „prinosnicima“ Pari obrazlae u Predgovoru,
navodi kako je u novo izdanje rasporedio svu grau koju donosi nosei (polazni) stupac
talijansko-slovinskoga rjenika te dometnuo novu, ispravio je sve netonosti prvoga izdanja
hrvatsko-talijanskog rjenika, obogatio je rjenik nadasve rijeima i izrazima iz narodnoga
govora; tu valja pribrojiti i više tisua rijei koje je Pariu ustupio kanonik Mihovil
Pavlinovi iz svoje dotada neobjavljene zbirke. Rjenik donosi velik broj narodnih rijei i
dobrih kovanica, osobito na funkcionalnoj leksikoj razini. Na osnovi dobrih tvorbenih
modela uvrštene su novotvorenice, preuzete od Šuleka, rjee od Stullija, u obliku
jednakovrijednica, bliskoznanica i drugih prikladnica zamjenjuju izraze strukovnog i
znanstvenog nazivlja, kao npr. dušoslovlje (psihologija), vodopis (hidrologija), zemljomjerstvo
(geodezija), ivotinjarstvo (zoologija)…
2. 3. RJENIK HRVATSKO-TALIJANSKI
Kao leksikograf Pari je, kako je ve reeno, uspio objaviti više dvojezinika, stalno
ih usavršavajui, tako je hrvatsko-talijanski rjenik iz 1874. znatno kvalitetnije djelo od onoga
prethodnoga iz 1858. Tree pak doraeno i prošireno izdanje iz 1901. nadmašuje oba
prethodna. Rjenik hrvatsko-talijanski, uz napomenu da je rije o treem popravljenom i
„pomnoanom“ izdanju, izašao je u Zadru u nakladi Narodnoga lista, a predstavlja najsjajniji
plod Parieva etrdesetogodišnjeg bavljenja leksikografijom, u ijem sjaju je vrlo kratko
uivao jer je djelo objavljeno 1901. godine, tek godinu prije autorove smrti.
Tree izdanje na 1237 stranica slijedi dosad uhodani raspored grae: uvodni dio s
predgovorima drugom i treem izdanju i Tablicom pokraenih riei, a rjenik sam, znatno
uvean broji ak 1 201 stranicu, na kraju su uobiajeni onomastiki dodaci, antroponimijski i
toponimijski: osobna muška i enska imena i zemljopisno nazivlje. Što se leksikoga fonda
tie, on je uvean, prema leksikografovim rijeima „do preko pedeset tisua novih rijei,
crpljenih što iz pukoga govora, što iz školskih i pounih knjiga“ 6 te iznosi oko 72 000
leksema, a uz onomastike priloge ukupno oko 75 000 leksema. Tree izdanje Rjenika
hrvatsko-talijanskoga, kruna Parieva leksikografskoga rada, ugledalo je svjetlo dana prve
godine XX. stoljea, iste godine kada je objelodanjen vukovski Rjenik hrvatskoga jezika
Ivana Broza i Franje Ivekovia. Pari nerobujui slijepo štokavštini i novoustrojenonome
štokavskom standardu unosi u svoje djelo akavizme i kajkavizme te funkcionalnom, stilskom
i regionalnom raslojenošu uistinu predstavlja svekoliko hrvatsko jezino blago. U njemu se
nalaze kajkavizmi poput bedak, bedast, betenik (bolesnik), dekla, dikla (djevojka), lagvar
(bavar), oblok (prozor), vanjkuš (jastuk) te akavizmi kao bajam (badem), kapula (luk)…
Slijedei naela Zagrebake filološke škole, koja su se zalagala za tradicionalnu
hrvatsku grafiju i pravopis, Pari odbija prihvatiti naelo Piši kako govoriš boljim smatra:
Piši za oko, govori za uho; on se zapravo pridrava naela Vjekoslava Babukia – piše
umjerenom etimologijom, pravopisom što je bio u uporabi u sjevernoj Hrvatskoj, ali ne i u
školama, u kojima se od 1892. uvodi fonološki pravopisa. Ne prihvaa ni nova (Daniieva)
„pismena“: „prekrieno“ d (), „repato“ l () za lj, naglašeno n () za nj i g () za d.
6 Predgovor u Pari, D. Rjenik hrvatsko- talijanski, Tisak i naklada „Narodnoga lista“, Zadar, 1901 – Zagreb,
1995., str. IX.
Nezadovoljan je i uvoenjem novih sinkretiziranih mnoinskih padea, za volju „njekakvu
dvolinu imenu“ jezika – Pari pod tim misli na dvolani naziv jezika hrvatskoga ili
srpskoga – napušteni su stari padeni oblici za dativ, lokativ i instrumental mnoine.
Uvoenje sinkretiziranih mnoinskih padea imenike deklinacije umjesto bogatstva starih
oblika Pari smatra siromašenjem jezika te stoga neprihvatljivim. O svemu tome ovako se
jezgrovito izrazio u Predgovoru treem izdanju: „Odnedavna se pojavila nova struja, i to kao
da sve to više preotimlje mah sbog toga, što je višega mjesta propisano, da se ima uvesti
njekakvo nejasno i klimavo naelo: piši kako govoriš. Ja u rjenikom poredanju riei
niesam mogao prihvatiti toga naela, dapae sam osvjedoen, da je bolje ovo drugo: piši za
oko, a govori za uho. U tom me bodre i riei sv. Augustina: sermo debetur auribus (lat.
sermo debetur auribus - govor zbog sluha) i primjer, kako se slue dan danas szobraeni
narodi u pisanju svoga jezika. Ja se dakle drim ponajve etimolokoga pravopisa, udešena
prema umjerenoj fonetici. Gdje gdje poela se još uvadjati i njekakva nova pismena, kao
prekrieno d, repato l, pak naglašen gi n (što bi moda najbolje odgovaralo sadašnjemu
sustavu naše abecede); pak za volju njekakvu dvolinu imena popustilo se i padenih
dokonajih plurala, te naša hrvatska jezika i sestrica sjevernih slavenskih narjeja, morala se
lišiti liepoga i bogatstva svojih padea, povela se za lahkoom, pa se bojati, da ne spadne do
skora na stepen siromašnoga bugarskoga narjeja.“ (Pari, 1901: IX)
Slika 4. Naslovna stranica (hrvatska i talijanska) 3. izdanja Parieva Rjenika
17
Završavajui u Rimu 1901. godine, na blagdan sv. irila svoj posljednji leksikografski
predgovor, napisat e da je tegotni posao sastavljanja rjenika obavio savjesno i sa svom
pomnjom, da je u izradbi rjenika upotrijebio iskustvo što ga je crpao iz više no
etrdesetogodišnjega bavljenja leksikografskim poslom, uvjeren da e i tree izdanje, kao i
ona prijašnja, dobro doi „to ueoj se mladei, to odraslim koje dan danas to vema zanima
potanje poznavanje ovih dvaju jezika“ (Pari, 1901: X).
18
3. OSVRTI I OCJENA PARIEVA RADA
U Rimu je godine 1902., upravo na dan kada su „radosno zabrujala boina zvona“,
preminuo zasluni hrvatski znanstvenik i kanonik Dragutin Pari. Desetak godina prije, isto
tako „na sam Boi“ – kako to izvješuju njegovi biografi – umro je u Zagrebu 1893. i Ivan
Broz. Povezivala ih je zajednika crta u radu – obojica su bili oduševljeni leksikografi, kako
piše Zlatko Vince te nastavlja da dok je Ivan Broz uspio do svoje rane smrti prikupiti tek
osnovnu grau za zamišljeni rjenik hrvatskoga jezika, Dragutinu Pariu pošlo je za rukom
postupno izdati niz sve boljih i boljih talijansko-hrvatskih i hrvatsko-talijanskih rjenika te je
svoj dugogodišnji rad na tom polju okrunio velikim hrvatsko-talijanskim rjenikom (u treem
izdanju, znatno poveanom, više od 1200 stranica), koji se pojavio u Zadru godine 1901. Iste
godine objavljen je i Broz-Ivekoviev rjenik, što ga je na temelju grae svoga neaka Ivana
Broza sastavio njegov ujak, kanonik dr. Franjo Ivekovi. Oba leksikografa razdvajalo je ipak
drugaije shvaanje knjievnog jezika: Pari nije mogao prihvatiti Brozovo gledište, koji je
bio deklarirani vukovac, a zajedno s Augustom Šenoom i mnogim drugim istaknutim
knjievnicima slijedio Zagrebaku filološku školu. 7
Josip Bratuli u ocjeni Parieva rada kae da je Pariev Rjenik hrvatsko-talijanski
(3. izdanje, Zadar, 1901.) plod njegova ustrajna i uspješna filološkoga i pedagoškoga rada,
nastao u ivom i neposrednom susretištu talijanske i hrvatske kulture i njenih nosilaca –
intelektualaca koji su, posebice u Dalmaciji, bili u školi odgojeni u talijanskoj jezinoj kulturi,
te je prisvajanje hrvatskoga jezika kao kulturnoga, knjievnoga i standardnoga jezika bio
proces koji je Pari pratio, na njega svojim rjenicima utjecao i njima se za hrvatski
nevukovski tip jezika borio. Nadalje, naziva Paria posljednjim braniteljem etimološkoga
pisanja, smatrajui da se piše za oko, a govori za uho. U svoj Rjenik unosio je leksiko blago
iz tiskanih i rukopisnih knjiga, iz narodnih govora (štokavskih i akavski posebice), ali je i
stvarao rijei za stvari i pojmove koje je tehnološki razvoj donosio. Zato su se njegovim
rjenicima sluili knjievnici (Šenoa), a posebice prevoditelji s talijanskoga jezika – od
sredine XIX. stoljea do danas. Svako izdanje njegovih rjenika sve je bolje, dotjeranije i
opsenije. Posljednje izdanje Rjenika hrvatsko-talijanskoga (1901.) izašlo je nakon pobjede
7 Vince, Z. Leksikograf Dragutin Pari u svojem vremenu, u Dodatak pretisku hrvatsko-talijanskom rjeniku
Dragutina Paria, Zagreb, 1995., str. 1241.
19
hrvatskih vukovaca, ali ni tim rjenikom autor nije iznevjerio svoja shvaanja o hrvatskoj
jezinoj tradiciji. 8
Na Bratulievo mišljenje nadovezuje se Radoslav Katii koji zamisao da se u pretisku
objavi tree izdanje Rjenika hrvatsko-talijanskoga Dragutina Antuna Paria smatra doista
vrijednom svake pozornosti. Nadalje, tvrdi da autor zauzima znatno mjesto u hrvatskoj
leksikografiji druge polovice XIX. stoljea, koji je neumorno skupljao rjeniko blago
hrvatskoga jezika i primjenjivao ga talijanskomu ugraivanju u duhovni i tehniki kontekst
europskoga industrijskoga razdoblja. 9 Uzor mu je bio Bogoslav Šulek, pa se Pari u nekom
smislu moe smatrati nastavljaem njegova djela. Osobito je znaajan Pari bio za jadransku
Hrvatsku i za one kulturne sredine koje su pristupajui suvremenomu svijetu bile upuene
više na talijanski nego na njemaki jezik. Pari im je donio Šulekove steevine i sam ih
svojim traenjem bitno obogatio; prinos mu je stoga znatan za hrvatski knjievni jezik na
cijelom njegovom podruju. Veliko Parievo djelo potisnula je filološka škola hrvatskih
sljedbenika Vuka Karadia posve u stranu, a tako je bilo i u drugim stupovima izgradnje
hrvatskoga knjievnoga jezika u XIX. stoljeu. No, dok se Šulekovo ime spominjalo, Pari je
sasvim nepravedno potisnut u gotovo potpun zaborav. Pretisak rjenika kojim je okrunio
svoje leksikografsko djelo, predstavlja stoga i ponovno stjecanje zametnutoga jezinoga blaga
i bjelodanu potkrepu prešuivane i iskrivljivane povijesti hrvatskoga jezika u ne tako davnu i
za našu sadašnjost relevantnom podruju, zakljuuje Katii.
Katiiu se pridruuje i Bulcsú Lásl svojim stavom da bi Pariev rjenik trebalo
pretisnuti zato što sadri svu silu rijei kakvih nema ni u jednome vukovskome rjeniku, pa bi
mogao posluiti za „podsjetnik starih i oglednik novih tvorenica“. Na te rijei Zlatko Vince
tvrdi da nije potrebno posebno istaknuti kako se pridruuje onima koji pretiskivanje Parieva
rjenika ne smatraju ne samo nekorisnim nego mu pripisuju izrazitu vrijednost i historijsku i
kao model stvaranja mnogih mogunosti knjievnoga izraza, a svjestan je i da je to tek okvir
za cjelovitije i iscrpnije studije (Vince, 1995: 1276).
8 Bratuli, J. Ocjena Hrvatsko-talijanskoga rjenika, u Pari D. Rjenik hrvatsko-talijanski Zadar ,1901.,
Zagreb, 1995., str. 1277. 9 Katii, R. Ocjena Hrvatsko-talijanskoga rjenika, u Pari D. Rjenik hrvatsko-talijanski, Zadar ,1901.,
Zagreb, 1995., str. 1277.
4. NEPOZNATI PARI
Dragutin Antun Pari, koji je još uvijek nedovoljno poznat kao jezikoslovac,
leksikograf i tvorac glagoljskog misala, bavio se i mnogim drugim poslovina koji su još
manje poznate. Tako je npr. Pari iza sebe ostavio 124 lista herbarija iz 1852. koji je
napravio u Zadru, a za koji Badurina piše kako je osim za botaniare taj herbarij zbog
recepture ljekovitih biljaka, zanimljiv i za farmaceute te ga se smatra jednim od najstarijih u
cijelosti sauvanih herbarija u Hrvatskoj 10
.
Godine 1964. u Krku je nacrtao veliku kartu otoka Krka u mjerilu 1 : 20 000; na
Glavotoku je oko 1875. naslikao veliku tablu na kojoj je pod koralne neume glagoljicom
napisana Marijina antifona „V'sa lipa esi Marie“. Takoer na Glavotoku 1875. prepjevao je i
zlatom tiskao prvo pjevanje Danteova spjeva La Divina Commedia, koje je posvetio Stjepanu
Ivaniu za mladu misu. Pari se bavio i slikarstvom, a sauvane su dvije njegove slike:
bakrorez kojim prikazuje Stigmatizaciju sv. Franje, nastao u Zadru oko 1866., te akvarel koji
prikazuje Gospu od Zdravlja, nastao 1857. takoer u Zadru.
Osim ve spomenutoga, o Pariu je naknadno otkriveno kako je bio tiskar, još prije
1863. kada poinje tiskati na Glavotoku. Tako se u arhivu treoredskog samostana Svete
Marije na Glavotoku nalazi nekoliko nepoznatih glagolskih istisaka koje je Pari
„Napisao“.To su u prvom redu obrazac mise za „Ksara i Kralja našego“ o tekstovi koji se u
tom smislu umeu u literaturu, naslovljen latinski „Decretum“, a razlog tome je dekret
zadarskog, nadbiskupa Josipa Godeassija (nadbiskupa zadarskog od 1843. do 1861.), izdan
kako stoji na kraju istiska 8. 5. 1860. Obrazac je tiskan u arku formata 474 x 323 mm, svaka
stranica 237 x 323 mm. Arak je tiskan tehnikom kamenotiska (litografije), a ini se da je slova
izrezivao sam Pari. Badurina u svom lanku pretpostavlja kako je tiskan najvjerojatnije u
Zadru prije 1863. godine, u Parievoj radionici, dok je on još bio u Zadru, ili u nekoj drugoj
tiskari (Badurina, 1993: 171). Rubrike su tiskane kosim slovima, a sam tekst obinim
„ustavom“. Jat piše dvojako; ako se ita kao „jat“ iznad znaka stavlja toku, a ako se ita kao
„ja“ bez toke. Za poluglas ima dva znaka: obina uspravna crtica sama ili s oštrim
naglaskom nad njom. Iznad slova „ie“, ako se ita kao „j“ stavlja kvaicu, a ako se ita kao
10
Badurina, A. Nepoznati Pari, Zadarska smotra, Zadar, 1993., str. 159.
21
„i“ bez nje. Skraenice i ligature radi poput onih u Prvotisku. Vidljivo je da je svako slovo
posebno risano.
Drugi glagoljski istisak je mnogo zanimljiviji jer je datiran i potpisan. To je obrazac
mise na blagdan Bezgrešnoga zaea, koji je u liturgiju uveden nakon proglašenja te dogme
1854. godine. Tiskan je takoer tehnikom litografije na arku formata 425 x 350 mm, ali na
oba lista tiskan je isti tekst, a arak nije razrezan. Na dnu verso lista takoer glagoljicom stoji
tiskan zapis: „V' Krci A./B erv. . . M. G. Dr Pari' Napisa“. Odnosno: U Krku 1. 12.
1864. Dragutin Pari. Napisa. Dakle, prije njegove tiskare u Glavotoku, Pari je tiskao i u
Krku. – Pravopis je isti kao i na prethodnom „Decretum“-u, ali su slova nešto manja.
Interpunkcije su „moderne“, a na poetku teksta narisao je veliki inicijal „R“ sastavljen od
pletenih i biljnih ukrasa poput onih u Novljanskim brevijarima. Na prvom listu ovaj inicijal
kao i naslov tiskani su zlatotiskom.
22
5. ISTRAIVAKI RAD
U radu je ve reeno ponešto o Parievim rjenicima openito, s naglaskom na tree
izdanje Hrvatsko-talijanskog rjenika iz 1901. godine, koji je izišlo samo godinu dana prije
autorove smrti. Iako još nedovoljno istraeni, Parievim rjenicima bavili su se desetci
autora u svojim istraivanjima, ali je nedovoljno panje posveeno onomastikom dodatku
Parieva Hrvatsko-talijanskoga rjenika, koji posjeduje još od svoga prvoga izdanja. Upravo
zato ovaj istraivaki dio rada bit e posveen prouavanju onomastikoga dodatka Parievu
Rjeniku, odnosno njegovom drugom dijelu – toponomatikonu.
5. 1. ONOMASTIKI DODATAK RJENIKU
Onomastika (imenoslovlje, gr. νομα, onoma = ime) posebna je grana lingvistike
koja se bavi prouavanjem osobnih imena (imena i prezimena) i nadimaka, odnosno prouava
znaenje i povijest imena ljudi (antroponimi) i imena mjesta (toponimi). Pri svom
prouavanju onomastika se koristi etimologijom, dijalektologijom, poviješu, etnologijom,
mitologijom. 11
Onomastikon Parievih rjenika sastoji se, takoer, od dva jasno razgraniena
dijela, a to su Osobna imena muka i enska (Nomi oropj dei maschi e delle femmine) i
Zemljopisna imena (Nomi geografici), a svakim novim izdanjem sve je više nadopunjavan
tako da kroz godine biva sve opširniji.
U prvom izdanju Parieva Rjenika ilirsko-talijanskoga – polag najnovijih izvorah
prvi je Pariev onomastikon te stoga i najskromniji; u tom izdanju nosi naslov Kèrstna imena
muka i enska (819-833) i Zemljopisna imena (834-847), a broji oko 900 antroponima i 566
toponima. Kada govorimo o drugome izdanju Parieva Rjenika slovinsko-talijanskoga
onomastiki aneksi ukljuuju uobiajena dva registra: popis osobnih imena muških i enskih
(1015-1031) s oko 1 200 antroponima i popis zemljopisnih imena (1033-1059) s oko 1 7000
toponima. Tree popravljeno i pomnoeno izdanje Rjenika hrvatsko-talijanskoga, kako mu i
ime govori sadri više leksema od dvaju prethodnih , tako i onomastiki dio broji oko 1 200
11
Ani, V. Rjenik hrvatskoga jezika, Novi liber, Zagreb, 2007., str. 323.
toponimi upravo u posljednjem, treem izdanju Parieva rjenika.
5. 2. ZEMLJOPISNA IMENA
Toponomastika je lingvistika disciplina koja prouava imena naselja: gradova, sela i
zemljopisnih objekata – mora, rijeka, planina itd. (Ani, 2007: 575). Naziv joj dolazi
od starogrkih rijei: {topos} = mjesto i {onoma} = ime, naziv. Bavi se njihovim
znaenjem, strukturom, podrijetlom i širenjem.
Zemljopisna imena odnosno toponimi u Parievu Rjeniku hrvatsko-talijanskome
posljednje su poglavlje velikoga rjenika koje obuhvaa posljednjih dvadeset stranica (1217-
1237), a broji više od 1 800 toponima. Abecednim redom popisani su imena gradova (città),
rijeka (fiume), carstava (impero), otoka (isola), lokacija (località), planina (monte), zemalja
(paese), pokrajina (provincia), kraljevstava (regno) i republika (repubblica).
5. 2. 1. IMENA GRADOVA
Popis gradova u Parievu onomastikonu doista je opsean te broji otprilike 511
gradova (città), oznaenih kraticom c., a predstavlja drugu najbrojniju skupinu, odmah nakon
lokacija, koje u Parievu rjeniku oznaavaju mjesta manja od gradova, odnosno naselja i
sela. Popis gradova doista je impresivan jer broji mnoge poznate velike hrvatske gradove kao
što su: Bakar, Biograd (in Dalmazia), Cavtat, Djakovo, Dubrovnik, Gradiška, Karlovac,
Koprivnica, Kraljevica (in Croazia), Krievci, Omiš, Osiek, Pazin, Pore, Poega, Senj,
Sisak, Skradin, Split (Spljet), Šibenik, Trogir, Varadin, Virovitica, Vis (in Dalmazia),
Zaešanje (in Croazia) – azma, Zadar i Zagreb. Pored nekih gradova, a tako i drugih
skupina toponima, u zagradama stoje napomene o lokaciji, odnosno o dravi ili pokrajini u
sklopu koje se grad (rijeka, gora, naselje…) nalazi radi lakšeg snalaenja.
Osim mnoštva hrvatskih gradova Pari dobro poznaje i popisuje gradove u
Maarskoj: Banja Bistrica, Bardiov, Brezno, tada razdvojene Budim i Peštu, Peuh…; u Italiji
koju naziva Gallizia: Fiorenca, Hali, Jakin (Ancona), Milan, Mletci (Venezia), Napulj, Piza,
Trst…; u Bosni i Hercegovini: Banja luka, Hljevno (Livno), Mostar…; u Srbiji: Beograd, Novi
sad, Poarevac, Subotica…; u Albaniji: Leš, Odsinj, Spu…; u eškoj: Hranice, Ledec, Prag
(zlatni)…; u Sloveniji: Ljubljana, Maribor…a posebno odvaja i gradove u Moravskoj (in
Moravia): Bretislav, Brno, Jihlava, Pribor…, u Kranjskoj (in Carnia): Koevje, Loe…, u
Štajerskoj (in Stiria): Sekava, Slatina štajerska… Spominje i vane europske gradove kao što
su Aršava (Varšava), Be, Bruselj (Bruxelles), Bretislava (ali i Poun), Bukurešt, Cirih
(Zürich), Carigrad/Stambul (Istambul) Geneva (eneva), London, Moskva, Pariz, Poznanj,
Skoplje…, ali i Navijorka, Novi Jork (New York) i Navljan (New Orleans).
Nerijetko uz ime grada stoji više poveznica, tako npr. uz ime grada stoji:
Biograd, c. 1) Belgrado (in Serbia);
2) (morski) Zaravecchia (in Dalmazia);
3) stolni – Alba reale, Stuhlweiszenburg (in Ungheria);
4) Erdeljski – Carlsburg (in Transilvania).
Bistrica, c. 1) Windich-Feistritz (in Stiria);
2) banjska – Feistritz Neosolio (in Ungheria);
3) nad Vagom, Wag Besterze, Wisternitz. 12
5. 2. 2. LOKACIJE
Skupina toponima koje Pari naziva lokacijama (località) najbrojnija je skupina
toponima u Rjeniku hrvatsko-talijanskome, a broji više od 750 natuknica koje oznaavaju
mjesta, odnosno naselja manja od gradova – tako ih Pari ne naziva naseljima niti selima
nego jednostavno lokacijama. Meu nabrojenim lokacijama prepoznat e se mnogo hrvatskih
sela, naselja i današnjih gradova poput: abar (in Croazia), Fuina, Gjurgjevac, Hum,
Jastrebarsko (in Croazia), Kali (in Dalmazia), Klis (in Dalmazia), Kraljevica (in Croazia),
Ljubac (in Dalmazia), Našice, Nin, Obrovac, Opuzen, Orahovica, Plavno, Pleševice, Plomin,
Primošten (in Dalmazia), Privlaka, Slunj, Solin, Suvopolje, Tisovac, Trakošan, Valpovo, Vir
12
Pari, D. Zemljopisna imena, u Rjenik hrvatsko-talijanski, Tisak i naklada „Narodnoga lista“, Zadar, 1901.,
Zagreb, 1995., str. 1218.
(in Dalmazia), Višnjana (in Dalmazia), Vjerovitica (in Slavonia), Vodnjan, Zagorje, Završje
(In Istria), minj (in Istria) itd. Iz ovog popisa vidi se kako je Pari kod nabrajanja
lokacija/naselja elio biti što odreeniji zbog ega uz nemali broj naselja u zagradi navodi
napomenu o geografskom odreenju. S ovog popisa posebnu pozornost privlae naselja
poput: Našice, Orahovica, Privlaka, Suvopolje, Valpovo i Vjerovitica, unato tome što je rije
o malim mjestima i gradovima u Slavoniji, Pari ih prepoznaje kao vane te ih uvrštava u
svoj dvojezinik.
5. 2. 3. CARSTVA, REPUBLIKE, KRALJEVSTVA
Kada je rije o carstvima koje Pari uvrštava u svoj Rjenik, istraujui taj popis vrlo
se lako uvia kako je njihov popis doista kratak. Na popisu carstva nalaze se tako
Austrija/Avstrija, Brazilija, Kitaj (Kina), Njemaka, Rusija/Ruska, Turska i apan (Japan),
dakle samo njih sedam. Situacija je puno jasnija kada se uzme u obzir kako je Pari odijelio
pojam carstva od republike ili kraljevstva, tako uz sedam carstva popisuje još etiri republike i
ak dvadeset etiri kraljevstava.
Status republike u vrijeme kada je Pari stvarao nisu imale sve današnje republike te
je stoga razumljivo kako se na ovom popisu nalaze samo Brzilj, Francezka/Francuzka, Saska
i Švajca/Švajcarka/Švicarska. Zanimljiva je injenica kako se Brazilija, odnosno Brazil (imp.
Brasile), nalazi na popisu carstava, a Brzilj, vjerojatno takoer Brazil (rep. Brazile) na popisu
republika.
Za razliku od popisa carstava i republika popis kraljevstava koja Pari uvrštava u
Rjenik znatno je dui od prethodna dva. Ve je ranije spomenuto kako se na tom popisu
nalaze dvadeset etiri kraljevstva, neka od njih i u više varijacija imena pa tako u Rjeniku
pronalazimo: Badenska, Bajurska/Bavarija/Bavarska, Belgija/Belgijska, eska, Dalmacija,
Danezka/Danija/Danska, Egipat/Jegjupat/Misir, Englezka, Erdelj (Transilvanija), Gali
(Gallizia), Hrvatska, Ilirija, Japan, Jelinska (Grka), Magjarska, Mehiko, Nizka
zemlja/Nizozemska, Peruvija (Peru), Perzija, Poljska, Portugalija, Štajerska, Švedska i
Talija/Talijanska zemlja. Kako vidimo, Pari je u popis zemljopisnih imena u svome
Rjeniku hrvatsko-talijanskome obuhvatio mnoge susjedne zemlje, europske zemlje, odnosno
26
tadašnja kraljevstva, ali se nije tu zadrao te na popisu vidimo Mehiko, Peruviju, Erdelj,
Egipat pa i Japan. Kada je rije o natuknici Japan, pojavljuje se slina situacija kakva je
spomenuta u sluaju s Brazilom. Naime Japan je Pari oznaio kao kraljevstvo, a apan kao
carstvo, dok je talijanski prijevod obiju natuknica jednak – Giappone.
5. 2. 4. IMENA PROVINCIJA/POKRAJINA
Pokrajina ili provincija naziv je za podnacionalnu jedinicu, dio drave, a u Parievu
sluaju dio carstva, kraljevstva ili republike pod vlastitom autonomijom. U svom Rjeniku
Pari tako navodi etrdeset imena pokrajina. Kao jedinu hrvatsku pokrajinu navodi Krajinu
(della Croazia), tu mislei na Vojnu krajinu, dok Dalmaciju navodi meu kraljevstvima. Na
popisu od etrdeset pokrajina našle su se neke poznate: Arbanija/Arbanska (Albanija), Bosna,
Furlanska, Hercegovina, Jermenija/Jermenska (Armenija), Koruška, Krbava, Maedonija,
Moravska, Srbija, Sriem, Tatarija i Vojvodina/Vojvodovina/Vojvodstvo, ali i neke teritorijalno
manje i manje poznate: Ahaja, Berginj, Brizgava, Brušvik, Gaskonja, Herson, Hiva, Holstin,
Kopska, Krim, Lorena, Luica, Mizija, Nasova, Osetija, Overnj, Polovaka, Pomoranija,
Predarska, Sleka, Švabska, Veotija, Vladimirija, Vlaška, Zeta i mud.
5. 2. 5. IMENA ZEMALJA (PEASE)
Pari u posebnu skupinu izdvaja i imena „zemalja“, koju on oznaava kao pease, što
se u ovom sluaju ne odnosi na doslovan prijevod – zemlja, niti na ime drave nego oznaava
podruje. Tako na primjer navodi Podravje/Podravina uz objašnjenje paese lungo la Drava –
zemlja/podruje oko Drave ili npr. Pomoravje uz prijevod na talijanskome: paese lungo il
fiume il Morava – što u prijevodu znai zemlja oko rijeke Morave. Ovaj popis broji dvadeset
podruja, a neka od njih su: Abaza, Desava, Grizija, Latinska, Lika (in Croazia), Mava (in
Serbia), Meumurje, Nevšatel, Olstin, Pokupje, Polabje, Pomorje, Pomorišje,
Posavina/Posavje, Posoje, Potisje, Povaje, Pozilje…
Kako se vidi, Parieva podjela vrlo je sloena pa tako meu toponimima navodi
carstva, kraljevstva, republike, provincije/pokrajine, podruja, lokacije. Zanimljivo je koliko
27
je Pari razgranao svoju geografsku podjelu i koliko je ona kompleksnija od današnje, ali
oito je da su povijesne prilike jako utjecale na takvu podjelu pa i na samoga autora koji ove
toponime skuplja samostalno ili preko suradnika iz razliitih podruja.
5. 2. 6. HIDRONIMI
Imena rijeka ili hidronimi zauzimaju vano mjesto meu Zemljopisnim imenima u
Parievu onomastikome dodatku Rjenika, naime, autor popisuje ak devedeset osam što
hrvatskih, što europskih, odnosno svjetskih rijeka. Tako su na popisu mnoge velike i vane
hrvatske rijeke kao npr. Drava, Dunaj/Dunavo, Kupa, Mura, Sava, ali i one manje: Cetina,
Krbava, Orlava, Rjeina, Tisa itd. Uz imena rijeka autor vrlo rijetko donosi napomenu o tome
u kojoj se dravi rijeka nalazi pa tako nalazimo mnoge manje poznate rijeke: Dreka,
Drvenica, Gela, Izaka, Kozla, Litava, Moriš, Moza, Ote, Plisa, Plava, Slana, Stjenava,
Zebnica…
S popisa rijeka u Parievu Rjeniku hrvatsko-talijanskome nikako nisu izostale i
velike europske i svjetske rijeke kao što su: Dnjepar, Don, Jordan, Marica, Neretva, Ohajo,
Rajna, Visla itd.
5. 2. 7. ORONIMI
Kada izdvojimo imena gora, odnosno oronime u Parievu toponomastikonu, uvia se
kako su oni zapravo malobrojni. Naime, Pari navodi samo dvadeset i jedan oronim koji
oznauje kao planine (monte). Na tom popisu nalaze se redom: Bel-Vrh, Crni prst, Golet,
Kepa, Kras, Kravnica, Ljubalj, Mekolske gore, Milešovla, Osorica, Peca, Rirure, Rog,
Rudogorje, Sedlo, Smreknik, Smrkovac, Snieka, Sokol, Sveta gora i Šišak. Kako ni uz jedan
ne navodi geografsku napomenu, oronime je vrlo teško geografski smjestiti.
Neobino je što se na popisu oronima ne nalazi ni jedna velika planina ili gora u
Hrvatskoj kao niti neka od planina u okolnim zemljama, a koje su sukladno popisima
toponimima iz drugih skupina i njihovoj brojnosti, zasigurno oekivane. Tako kod Paria
neemo pronai ni Velebit niti Dinaru, a ni Papuk, Psunj, Dilj goru ili Krndiju; kao ni velike
28
europske i svjetske gore poput Himalaje, Urala ili Alpi. Iz toga se moe zakljuiti kako
Pari nije posvetio dovoljno mjesta oronimima u svojem toponomastikonu, što je teško
objašnjivo, budui da se Pari bavio i kartografijom.
O tome ime se sve još Pari bavio ne zna se puno, ali o Parievu bavljenju
kartografijom Anelko Badurina kae kako je za vrijeme boravka na Krku, gdje je premješten
1864. u svojstvu odgojitelja mladei i profesora, vjerojatno prema nekom manjem papiru, u
mjerilu 1: 20 000. Visina karte je 242 cm, a širina 210 cm. Crtana je na više komada tankoga
papira koji su potom nalijepljeni na tvrdi papir. Na vrhu i dnu je pribijena drvena letva i tako
visi na zidu. Zemljopisni su pojmovi crtani crnom tintom, a obris plave osjenan je pojasom
plave boje širine 5 mm. Nacrtana je mrea svih putova i naselja s naznaenim imenima
naselja i predjela. Osobito detaljno obraeni su dijelovi oko Vrbnika, Dubašnice i
„šotoventa“, gdje je ucrtan svaki put i svaka kua. Preko cijele karte olovkom je iscrtan
koordinatni sustav s kvadratima 26 x 26 mm. U gornjem desnom uglu naknadno je prilijepljen
papir s natpisom:
o. Dragutin A. Pari
Mjerilo 1:20 000“
Karta je s vremenom poblijedjela i papir ošteen, ali je 1990. restaurirana i
Kartografskom zavodu u Zagrebu (Badurina, 1993:159).
29
Posebnu skupinu u Parievu toponomatikonu zauzimaju etnonimi, etnici i ktetici.
Etnonimi oznauju stanovnike neke drave ili kontinenta, a na taj popis iz Parieva
toponomastikona uvršteni su: Arab/Arapin, Arnautin (Albanac), Bošnjak, Bugarin,
Crnogorac, eh, Danez (Danac), Englez, Grk, Hercegovac, Jelin (Grk), Jermen (Armenac),
Kitajac (Kinez), Latin, Leh (Poljak), Lopar, Madjar/Magjar, Mlei (Talijan), Niemac,
Poljak, Rus, Sas/Sasin, Srb/Srbin, Švec (Šveanin) i Ugrii/Ugrin (Maar). Ovom popisu
moemo pridruiti i etnonime zapisane u enskome rodu (femminile) koji ine malu skupinu:
Arapka/Arapkinja, Arnautska (Albanka), Hercegovka i Srpkinja.
Posebno je zanimljivo spomenuti kako je etnonim Srb/Srbin posebno detaljno obraen
te ga Pari donosi ak u osam inaica: Srb, Srbalj, Srbijanac, Srbin, Srbljin, Srbenda
(augmentativ), Srbadija (popolo serbo-srpski narod) i Srpkinja (. r.), dok se etnonim Hrvat ni
ne spominje unato injenici da u rjeniku postoji toponim Hrvatska.
Rije etnik dolazi od gr. ethnikós što znai – onaj koji pripada narodu, a oznaava
ime stanovnika naseljenoga mjesta. Etnici koje Pari navodi u svome rjeniku su: Bavanin,
Banaanin, Banjoluanin, Beanin, Dubrovanin, Krajišnik (etnik Vojne Krajne), Lianin,
Paanin, Podravac, Pomoravac, Posavac, Poeanin, Praanin i Rimljanin.
Ktetici (gr. kttikós = posvojni) su posvojni pridjevi od imena naseljenog mjesta,
drave, kontinenta. Pari uz neke etnike navodi i ktetike – oni nisu brojni, ali slue kao
primjer tvorbe ktetika sa sufiksom -ski, -ški: Bavanski, Danski, Jelinski, Poeški, Praki,
Rimski i Srbski. Pored svakog od navedenih ktetika navode se i nastavci za enski i srednji
rod, npr.:
Rimski, a, o, agg. romano, di Roma.
Srbski (-pski), a, o, agg. Serbo, serviano.
Pari etnonime, etnike i ktetike ne odjeljuje niti ih smješta u razliite skupine; uz
njihovo mjesto na popisu stoji samo oznaka gramatikoga roda: m. (maschile) ili f.
(femminile).
30
ZAKLJUAK
Prije 180 godina roen je istaknuti hrvatski jezikoslovac Dragutin Antun Pari, a
umro je u Rimu prije 110 godina, tono na Boi 1902. godine. Uoi smrti bio je na
hodoašu u Svetoj zemlji gdje se razbolio i nikada se nije oporavio. Iza njega ostao je bogat i
raznovrstan rad, u prvome redu na jezikoslovne polju, ali i na drugima, npr. u fotografiji.
Pari je bio svestran radnik i svestran znanstvenik, a osobito se mora istaknuti njegov
leksikografski rad kojega su plodovi hrvatsko-talijanski i talijansko-hrvatski rjenici, vrlo
zanimljivi po iznimnoj i osebujnoj zakladi hrvatskoga jezika, a moemo rei i da Pari po
svojim rjenicima zauzima vrlo visoko mjesto u hrvatskoj leksikografiji, iako u nedavnoj
prošlosti nije bio dovoljno poznat javnosti.
U ovom diplomskome radu prikazani su ivot i djela Dragutina Antuna Paria,
hrvatskoga franjevca treoredca koji je vrlo rano, ve s jedanaest godina stupio meu
treoredce te na taj nain vrlo rano postaje lanom društva koje mu je odredilo i usmjerilo
njegova glavna znanstvena zanimanja – zanimanje za glagoljicu i leksikografiju. Rano se
poeo baviti tiskarstvom te je esto pripremao i tiskao mnogobrojna vlastita i tua djela.
Njegova najvanija djela definitivno su njegova tri temeljna hrvatsko-talijanska rjenika, sa
svakim novim izdanjem s uveanom leksikom graom u kojima naziv materinskog jezika
progredira od ilirskoga, preko slovinskoga do hrvatskoga: Rjenik ilirsko-talijanski polag
najnovijih izvorah, Zadar 1858; Rjenik slovinsko-talijanski, Zadar 1874., popravljena i
proširena verzija izdanja iz 1858. i na posljetku Rjenik hrvatsko-talijanski, tree
prepravljeno i pomnoeno izdanje, Zadar 1901.
Iako su u ovom radu pobrojani i poblie opisani svi Parievi rjenici, posebna panja
stavljena je na njegovo tree izdanje koje je tiskano 1901. godine, samo godinu dana prije
Parieve smrti. Smatra ga se njegovim najboljim i najveim djelom, kojim se iako je
datirano na samom poetku 20. stoljea moe sluiti i danas. Ovaj Rjenik ima velik znaaj i
za Zagrebaku filološku školu i borbu protiv vukovaca zato što je iste te 1902. godine
objavljen i Broz-Ivekoviev rjenik, što ga je na temelju grae svoga neaka Broza sastavio
njegov ujak, kanonik dr. Franjo Ivekovi.
31
Istraivaki dio ovog diplomskog rada odnosi se na istraivanje toponomastikoga
dijela 3. izdanja Rjenika hrvatsko-talijanskoga koji je sastavni dio onomastikog dodatka
Parievu rjeniku, karakteristinome za sva izdanja autorovih rjenika. Toponimi, odnosno
Zemljopisna imena, kako autor naziva posljednje poglavlje svoga rjenika, predstavljaju bogat
i vaan izvor toponima koje je Pari sakupljao godinama sam i uz pomo svojih suradnika.
Toponomastikon Rjenika hrvatsko-talijanskoga Dragutina Paria broji više od 1 800
toponima podijeljenih u ovih deset skupina: imena gradova (città), rijeka (fiume), carstva
(impero), otoka (isola), lokacija (località), planina (monte), zemalja (paese), pokrajina
(provincia), kraljevstva (regno) i republika (repubblica). Sve skupine su pobrojene i prouene
te se Pari kroz njih pokazao kao doista veliki poznavatelj hrvatskih, europskih pa i svjetskih
toponima. Najbrojniju skupinu ine lokacije, odnosno naselja i sela koja zajedno s popisom
gradova tvore više od 2/3 ukupnoga opsega toponomastikona (gotovo 1 300 leksema).
Nakon naselja i gradova, koji ine doista impresivan popis i pokazuju Parievo veliko
geografsko znanje, bogat je i popis rijeka, zatim otoka i pokrajina. Nešto manje skupine ine
carstva, kraljevstva, republike, a posebno iznenauje doista kratak popis oronima, meu
kojima ne pronalazimo niti jednu veliku planinu ili goru u Hrvatskoj kao ni neku od planina iz
okolnih zemalja, a koje su sukladno popisima toponimima iz drugih skupina i njihovoj
brojnosti, zasigurno oekivane. Popisu toponima dodani su i etnonimi, etnici i ktetici koji nisu
posebno odvojeni ve im je samo naznaen gramatiki rod.
Pariev toponomastikon vrlo je bogat i vaan popis toponima iz vremena u kojemu je
nastao i pokazuje autorovo zavidno poznavanje geografije, a takoer je svjedok vremena i
povijesnih dogaaja kao i promjena iz prošlosti. Pariev Rjenik hrvatsko-talijanski iz 1901.
oznaen je kao autorovo najbolje i najvrjednije djelo, a i njegov toponomastikon kao njegov
sastavni dio, zasigurno mu u tome pomae.
32
LITERATURA
- Bratuli, Josip, 1995. Ocjena Rjenika hrvatsko-talijanskoga, ArTresor, Zagreb;
- Derossi, Julije, 1993. Antun Dragutin Pari (1832-1902), Zadarska smotra 3. Zadar;
- Gostl, Igor, 1998. Dragutin Antun Pari, Matica hrvatska, Zagreb;
- Katii, Radoslav, 1995. Ocjena Rjenika hrvatsko-talijanskoga, ArTresor, Zagreb;
- Pari, Dragutin, 1901. Rjenik hrvatsko-talijanski, Tisak i naklada Novoga lista,
Zadar; pretisak izašao u nakladi ArTresor, Zagreb, 1995.;
- Vince, Zlatko, 1995. Leksikograf Dragutin Pari u svojem vremenu, u Dodatak
pretisku Rjeniku hrvatsko-talijanskom, ArTresor, Zagreb;
- Vince, Zlatko, 1972. Leksikografski pokušaji u dalmatinskoj Hrvatskoj 19. stoljea,
Forum 1-2, Zagreb.