speleološki rjeČnik - hps.hr

of 64 /64
Speleološki RJEČNIK Hrvoje Malinar HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ Hrvoje Malinar

Author: others

Post on 17-Oct-2021

7 views

Category:

Documents


1 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

AUTOR Hrvoje Malinar
KOREKTORICA Marta Malinar
RECENZENT Vlado Boi
FOTOGRAFIJA NA NASLOVNICI U jamskom sustavu Lukina jama – Trojama na sjevernom Velebitu, foto: Dalibor Jirkal
FOTOGRAFIJA NA ZADNJOJ STRANICI Bezdan, foto: Marin Gluševi
2. izdanje, 2021.
Predgovor izdanja Speleološkog rjenika iz 1978. godine
Odavno se osjea potreba da se kod nas razvija, sistematizira i utvrdi speleološka terminologija. Rjenik speleoloških izraza potreban je radi upotpunjavanja znanja iz speleologije koje planinari speleolozi stjeu na speleološkim teajevima i
školama, kao i za lakše razumijevanje strunih tekstova iz podruja geologije, geografije, hidrologije, biologije, tehnike istraivanja i dr. U razdoblju od 1957. do 1968. godine Komisija za speleologiju Planinarskog saveza Hrvatske odrala je niz speleoloških tea- jeva u Ogulinu, Cerovcu, Tounju i Velikoj Paklenici. Speleološke škole u organizaciji Planinarskog društva Sveuilišta »Velebit« i ostalih društava postale su ve dugogodišnja tradicija. Pa ipak, u tom vrlo aktivnom razdoblju izašla su iz tiska samo skripta »Osnovna znanja iz speleologije« i »Prirunik zagrebake speleološke škole ‘77« u izdanju Komisije za speleologiju PSH, koji su dragocjen, ali ne više dovoljan materijal za današnje potrebe speleologa. Potrebu za speleološkim prirunikom kao i rjenikom osjeaju kako speleolozi poetnici, tako i instruktori.
Prvi pokušaj da se objavi speleološki rjenik uinjen je 1968. godine. Materijal je prireen za referat na speleološkom kongresu u Skopju. Meutim, autor (Hrvoje Malinar) bio je sprijeen da sudjeluje na kongresu, a prema pravilniku kongresa nije mogla druga osoba izlagati referat pa je taj rad pao u zaborav. Godine 1974. Josip Rogli objavljuje »Prilog hrvatskoj krškoj terminologiji« u izdanju JAZU, koji obuhvaa velik dio izraza koji pripadaju i speleološkoj terminologiji. Iako je u tom radu terminologija izvanredno dobro obraena, ona je namijenjena strunjacima raznih struka, pa joj nedostaju termini iz tehnike istraivanja, kao i neki iz speleomorfologije. Stoga smo pristupili nadopunjava- nju spomenutog rukopisa speleološkog rjenika iz 1968. godine namijenjenog u prvom redu speleolozima u planinarskoj organizaciji.
U Rjeniku je obraena hrvatska speleološka terminologija, narodna i struna, kao i internacionalni termini koje koriste hrvatski speleolozi. Tu su uvršteni izrazi vezani za kršku topografiju i morfologiju, geologiju krša, biologiju, arheologiju i meteorologiju speleoloških objekata i izrazi iz tehnike osvajanja krškog podzemlja. Osim znanstvenih i pukih izraza u Rjeniku su uvršteni i izrazi za pojmove i pojave koji još nisu do sad objavljeni u tisku, ali ih speleolozi koriste na svojim istraivanjima. Ima izraza koji su samo argon zagrebakih speleologa, dok su neki prihvatljiviji, pa bi ih naši speleolozi mogli usvojiti kao standardne speleološke termine. Ima pojava za koje postoje dva ili više sinonima. Prednost smo dali onim izrazima koji se danas najviše koriste, bez obzira jesu li domaeg ili stranog podrijetla. Strane izraze pisali smo fonetskim nainom ako se radi o tehnikom terminu (npr. apsajlanje, bloker, bulin, bivak). Meutim, termini u kojima su ukljuena vlastita imena, pisani su izvornim nainom (npr. Gibbsove penjalice, Bachmannov uzao). Za znanstvene izraze koji su naješe latinskog ili grkog podrijetla, a poznati su iz geologije, geografije, biologije i drugih znanosti, nije objašnjeno podrijetlo ni korijen rijei, jer se to moe nai u raznim udbenicima ili rjenicima stranih rijei
5
(npr. dijaklaza, bifurkacija, petrofi). Za manje poznate izraze objašnjeno je podrijetlo rijei kao npr.: DESCENDER – od lat. descendere = silaziti…
Da bi se izbjegla zbrka s raznim nazivima uzlova koje koriste speleolozi, u nekim sluajevima dana je prednost pomorskim terminima zbog njihove vee tradicije i uvrije- enosti u narodu. Tako je npr. bolje upotrijebiti pomorski izraz vrzni uzao nego laarski uzao kako ga esto nazivaju speleolozi i alpinisti, jer ga ponajmanje upotrebljavaju baš oni koji njima privezuju lae. S druge strane, u literaturi se kojiput nalazi pod pojmom laarskog uzla objašnjen dvostruki poluuzao, a za vrzni uzao navaa se termin mornarski uzao, iako se i muški uzao esto naziva mornarskim. Stoga je potrebno izbjegavati izraze koji mogu stvoriti zabunu i radije upotrebljavati jednoznane izraze. Isto tako nespretan i neispravan izraz je dvostruki laarski uzao, koji nije ni slian ni srodan laarskom, odnosno vrznom uzlu, pa je bolje koristiti izraz ribarski uzao, kako ga nazivaju sami ribari i pomorci.
Razvoj tehnike istraivanja kao i uoavanje oblika i pojava koje do sada nisu bile prouavane nametnut e potrebu za novim speleološkim terminima, pa je ovaj Rjenik pokušaj da se dokumentiraju termini speleološke sadašnjosti. Svaka eventualna sugestija za nadopunu Rjenika bit e dobro došla.
Autor
6
Predgovor izdanju Speleološkog rjenika iz 2020. godine
Kultura svakog naroda obuhvaa mnoge sektore duhovnog i materijalnog nasljea, ali i mnoge suvremene oblike umjetnosti, znanosti, tehnikih dostignua i pisme- nosti. Jedan od mnogobrojnih i razliitih segmenata širokog kruga nacionalne
kulture ini stvaranje raznih rjenika koji obuhvaaju rjenike dijalekata pojedinih pokrajina u zemlji, te razliite strukovne rjenike u kojima se navode i definiraju specija- lizirani pojmovi. U hrvatskoj speleologiji ve postoje izvanredno dobra izdanja prirunika iz speleologije, ali se osjea manjak suvremenog speleološkog rjenika. To tim više što najnoviji speleološki prirunik/udbenik iz 2019. godine, iako je po sadraju odlian, nema niti indeks pojmova, a kamo li nekakav glosar.
Komisija za speleologiju Planinarskog saveza Hrvatske je 1978. godine izdala Plani- narski speleološki rjenik u šapirografiranom obliku. Takva su bila vremena! Kao tadaš- nji autor elio sam da se taj rjenik jednostavno zove ‘speleološki rjenik’ ali je izdava inzistirao na tome da se u naslovu doda pridjev ‘planinarski’. Osobno sam smatrao da je speleologija kompleksan pojam. U Hrvatskoj je speleologija zaista povijesno vezana za planinarstvo jer su planinari u svojem glasilu Hrvatskom planinaru, koje datira od 1898. godine, pisali o špiljama, ulazili u njih, i dokumentirali ih u obliku fotografija i nacrta. No to ih nije sprjeavalo da pišu u tom glasilu o špiljama i sa znanstvenih aspekata u onom opsegu koliko se o špiljama tada znalo.
Kako je u Hrvatskoj speleologija tradicionalno vezana s planinarstvom ali i s raznim znanostima, odnosno znanstvenim disciplinama, u ovom izdanju rjenik se jednostavno zove Speleološki rjenik. Ovdje su ukljueni struni i znanstveni internacionalizmi, ali i argonski termini koji su u svakodnevnoj speleološkoj uporabi. Tu je i dio termina koji se danas više ne rabe, jer kako kau ‘jezik je iva tvar’ ali oni su ipak uvršteni u Rjenik radi lakšeg razumijevanja starijih tekstova.
Od starog izdanja prošlo je 42 godine. U meuvremenu se hrvatska speleologija razvijala usporedo sa svjetskom speleologijom i tu su neminovno nastali novi termini i to prije svega u primjeni novijih tehnika osvajanja našeg kraškog podzemlja. U speleološkoj literaturi spominje se nedovoljno definirana sintagma ‘tehnika istraivanja podzemlja’ pod kojom se ustvari podrazumijevaju tehniki zahvati i oprema za osvajanje novih prostora u podzemlju. Zašto to naglašavam? Tehnika istraivanja je širi pojam jer takoer obuhvaa tehnike zahvate u svrhu znanstvenih istraivanja. To mogu biti meteorološka mjerenja vlage i temperature zraka, mjerenje ugljikova dioksida u zraku, uzimanje uzoraka siga radi radioloških metoda datiranja i njihova laboratorijska obrada, arheološka iskopavanja i sl. I to su tehnike istraivanja, a tek obradom dobivenih podataka prema usvojenim metodama mogu se dobiti znanstveni rezultati. Zato je nain fizikog prodiranja u tee dostupne dijelove špilja i jama ustvari osvajanje speleoloških objekata.
Prelazak s uporabe glomaznih speleoloških ljestvica uz uporabu ueta za osigura- nje na sadašnju tehniku spuštanja u jame iskljuivo pomou uadi uz razna pomagala,
7
iznjedrio je veliki broj novih izraza koji su sada uvršteni u Rjenik. Tehnika ronjenja u speleološkim objektima takoer je u navedenom periodu znatno napredovala, pa se i tu javljaju novi termini. I znanstveni aspekti speleologije u meuvremenu su napredovali u svim podrujima: geologiji, klimatologiji, biospeleologiji, hidrogeologiji, geomorfologiji, zaštiti biljnog i ivotinjskog svijeta i dr., tako da je i ovdje trebalo unijeti nove pojmove.
Kao i u drugim djelatnostima, tako i u speleologiji javljaju se i sinonimi, istozna- nice za neke pojmove. Pitanje je kojem od sinonima dati prednost, tj. na neki nain ga favorizirati i standardizirati. To je problem u svim strukovnim rjenicima. Tako se npr. u speleološkim tekstovima javljaju istoznanice: vlaga zraka i vlanost zraka. U ovom rjeniku dao sam prednost terminu vlaga zraka. Usporedimo li srodne rijei s vlagom: sloga, briga, tuga, vidimo da su one prihvatljivije nego: slonost, brinost, tunost.
Poseban problem ine istoznanice termina krš, kras i karst. Koji bi izraz trebalo favorizirati? O tom je u strunoj literaturi bilo bezbroj napisa. Njemaki izraz karst je u nesretnim i nespretnim okolnostima postao internacionalizam iako je ta geomorfološka pojava najprije izuavana i najtipinija je u Dinaridima, gdje ima najviše toponima s korijenom kras.
U Speleološkom rjeniku iz 1978. godine (I. izdanje) spominjem rijei s korijenom krš (krška topografija, geologija krša i sl.). Tako sam uio na speleološkom teaju 1960. godine, a i na studiju geologije u Zagrebu.
S vremenom sam proitao brojne napise strunjaka i znanstvenika koji su govorili u prilog rijei s korijenom kras. I utemeljitelj speleologije E. A. Martel (Les Abîmes, 1894) piše da se za njemaki izraz karst na hrvatskom kae kras. To me ponukalo da sam i sâm poeo prouavati taj problem. Uvjerio sam se da je kras dobra stara hrvatska rije koju je u doba ilirizma protjerao Dragutin Gorjanovi-Kramberger i preuzeo srbizam krš. U hrvatskoj sam toponomastici izbrojao preko 60 imena mjesta, zaravni ili kamenjara s korijenom kras i to preteno du obale i otoka gdje su sauvani najstariji hrvatski dija- lekti. Iz toga se vidi da je kras bio vrlo udomaen meu Hrvatima. Ta se rije spominje u dokumentu iz davne 1230. godine. No dogodilo se nešto udno. Gorjanovi-Kramberger i njegovi sljednici, hrvatski geografi, poeli su estoko potiskivati staru hrvatsku rije kras i zamjenjivati je srbizmom krš. injenica je da u Srbiji postoje toponimi s izrazom krš, ali koji nisu na karbonatnim stijenama i nemaju specifinosti krasa. Istina je da i u Hrvatskoj ima u manjem broju toponima krš ali su redovito u podrujima u kojima su se naselili Srbi. I sad dolazi do paradoksa! Kad su se sedamdesetih godina prošlog stoljea u Jugoslaviji poeli stvarati terminološki rjenici iz geografije, srpski vodei geograf Dušan Gavrilovi (Srpska kraška terminologija, 1974.) favorizira hrvatsku i slovensku rije kras kao podobniju i koja bolje i ue objašnjava tu geomorfološku pojavu, dok je krš homonim koji oznaava bilo što skršeno. U govornoj praksi to moe biti kamenje, staklo, keramika, srušene kue, sudareni automobili (napomena autora). Istodobno vodei hrvatski geograf Josip Rogli (Prilog hrvatskoj krškoj terminologiji, 1974.) favorizira srpski izraz krš koju Srbi iz loginih razloga napuštaju. Sapienti sat! Naravno, Slovenci su ostali pri svom (i hrvatskom) terminu kras.
O tom sam problemu raspravljao u svom znanstvenom radu ‘Jeli kras hrvatska rije?’ tiskanom u asopisu za kulturu hrvatskoga knjievnog jezika (»Jezik«, 2004.). Prethodno sam se o tom problemu konzultirao s tada vodeim hrvatskim jezikoslovcima: akademi-
8
kom Stjepanom Babiem, akademikom Daliborom Brozoviem i Tomislavom Ladanom. Svi su se sloili da je stara hrvatska rije kras mnogo bolja i odreenija od uvezenog krša s istoka. Budui da su se u tome sloili jezikoslovci, tako i ja u ovom Rjeniku dajem prednost hrvatskome krasu, ali spominjem i srpski krš, koji je nesretnim sluajem i nepo- znavanjem naše toponomastike ušao na velika vrata u hrvatski standard.
Autor
9
Bibliografija
Ani, Š., Klai, M., Domovi, . (1998): Rjenik stranih rijei. SANI-PLUS, 1504 p.p., Zagreb.
Bach, F. (2019): Oprema za boravak i kretanje u prirodi. Speleologija (II. izmije- njeno i dopunjeno izdanje), 58-68, Zagreb.
Bajo, P. i Suri, M. (2019): Sige i paleoklima. Speleologija, 698-707, Zagreb. Bakši, D. (2019): Uzlovi u speleologiji. 262-282, Zagreb. Bakši, D. i Gluševi, M. (2019): Speleološka oprema. Speleologija (II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje), 118-159, Zagreb
Bakši, D. (2019): Uzlovi u speleologiji. Speleologija (II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje), 262-294, Zagreb.
Bariši, A. (2019): Bivakiranje u podzemlju. Speleologija, 238-248, Zagreb. Bariši, T. (2019): Speleološki nacrt – topografsko snimanje. Speleologija, 442-487, Zagreb.
Boievi, S. (1967): Dvije krške jame s plinom (CO2). Geološki vjesnik, svezak 20 za god. 1966., Zagreb.
Boi, V. (2003): Speleologija u Hrvatskoj. Speleološki prirunik, HPS, HPD elje- zniar, Zagreb.
Boi, V. (2004): Speleološko nazivlje – višejezino. Neobjavljeno. Zagreb. Boi, V. (2019): Speleološki turizam u Hrvatskoj. Speleologija, 758-762, Zagreb. Boi, V. i Malinar, H. (2013): Razvoj speleološke opreme i tehnike. Speleološki prirunik, HPS, Zagreb.
Boi, V. i Grgi, H. (2019): Umjetno podzemlje. Speleologija, 750-756, Zagreb. Brooks, C. E. P. (1970): Climate trough the Ages. 2nd Revisited Edition, Dover Publications inc., New York.
Corbel, J. (1960): Érosion en terrain calcaire. Zeitschrift für Geomorphologie Supplementband 2 (Internationale Beiträge zur Karstmorphologie), Frankfurt/ Main.
Cucani, D. i Bariši, T. (2019): Klasine tehnike rada s uadi i improvizacije u speleologiji. Speleologija, 284-294, Zagreb.
Cullingford, C. H. D. (1962): British Caving; An introduction to Speleology, London.
Cullingford, C. H. D. (1976): The Science of Speleology, London. aplar, A. (2017): Je li planinarstvo sport? Hrvatski planinar, god. 109, 3, 108-119, Zagreb.
aplar, A. (2019): Planinarski udbenik, HPS, 1-326, Zagreb ukovi, T., ukuši, A. i Rnjak, D. (2019): Biospeleologija. Speleologija (II. izmi- jenjeno i dopunjeno izdanje), 716-727, Zagreb.
FAO (1972): Glossary and multilingual equivalents of karst terms. 1st preliminary edition. UNESCO, 72 p.p. Paris
10
Filipovi, F. (2019): Komunikacija u speleološkim objektima. Speleologija, 250-259, Zagreb.
Folsom, F. (1970): Exploring American Caves. New York. Gams, I. (1973): Slovenska kraška terminologija. I. Zveza geogr. inst. Jug., 76 p.p., Ljubljana.
Gavrilovi, D. (1974): Srpska kraška terminologija. Kraška terminologija jugoslo- venskih naroda, knjiga II, Beograd.
Gluševi, M. i Bakši, D. (2019): Kretanje u speleološkim objektima. Speleologija, 212-236, Zagreb.
Gluševi, M. i Bakši, D. (2019): Osnove opremanja speleoloških objekata. Speleo- logija, 296-318, Zagreb.
Graubner, R. (1980): Lexikon der Geologie, Minerale und Gesteine. München. Herak, M. (1973): Geologija. Zagreb. Jacoby, E. i Krejci, G. (1992): Die Höhle beim Spannagelhaus und ihre Umgebung. 26. Wien.
Jali, B., Cukrov, N. i Suri, M. (2019): Anhijalini i morem preplavljeni speleološki objekti. Speleologija (II. izmijenjeno i dopunjeno izdanje), 658-668), Zagreb.
Josipovi, Lj. i eleznjak, J. (2019): Utjecaj boravka u špiljama na zdravlje i spele- oterapija. Speleologija, 710-714, Zagreb.
Klai, B. (1988): Rjenik stranih rijei. 1456 p.p., Zagreb. Kukuljan, L. (2019): Digitalno topografsko snimanje. Speleologija, 492-501, Zagreb. Lackovi, D. (2019): Sige. Speleologija, 638-656, Zagreb. Malinar, H. (1977): Bivakiranje u prirodi. Prirunik Zagrebake speleološke škole ‘77, 174-177, Zagreb.
Malinar, H. (1977): Klima podzemlja. Prirunik Zagrebake speleološke škole ‘77, 178-180, Zagreb.
Malinar, H. i epelak, M. (1977): Posebne metode speleološkog istraivanja. Prirunik Zagrebake speleološke škole ‘77, 79-87, Zagreb.
Malinar, H. (1978): Planinarski speleološki rjenik. PSH, Zagreb. Malinar, H. (1995): Tragovi pleistocenske oledbe na Velebitu u podruju Buljme. Pakleniki zbornik, vol. 1, 55-60, Starigrad-Paklenica.
Malinar, H. (2000): Bivakiranje u prirodi. Speleologija, 55-62, Zagreb. Malinar, H. (2000): Špiljska meteorologija. Speleologija, 301-310, Zagreb. Malinar, H. (2004): Je li kras hrvatska rije? »Jezik« asopis za kulturu hrvatskoga knjievnog jezika, god. 51, br. 3, 81-93, Zagreb.
Malinar, H. (2012): Bezdanjaa (Horvatova špilja) – Vrijedan bronanodobni arheološki objekt u Lici. Speleolog, god. 60, 89-115, Zagreb.
Malinar, H. (2019): Bivakiranje u prirodi. Speleologija, 100-108, Zagreb. Malinar, H. (2019): Speleometeorologija. Speleologija, 670-677, Zagreb. Mardeši, P. (1941): Pomorstvo II, Zagreb. McClurg, D. (1973): The Amateur’s Guide to Caves & Caving. Stackpole Books, 191, p.p., Harrisburg, U.S.A.
Miculini, K. (2019): Paleontološki nalazi u speleološkim objektima. Speleologija, 730-737, Zagreb.
11
Mustapi, M. (2019): Rasvjeta u speleologiji. Speleologija, 162-171, Zagreb. Rnjak, G. (2019): Penjanje u speleološkim objektima. Speleologija, 320-330. Zagreb. Rnjak, G. i Bakši, D. (2019): Opasnosti u speleološkim objektima. Speleologija, 174-192, Zagreb.
Rogli, J. (1974): Prilog hrvatskoj krškoj terminologiji. Krš Jugoslavije, Zagreb. Rosi, R. (2019): Raunalna obrada topografskog nacrta. Speleologija, 504-515, Zagreb.
Strigo, V. et al (2019): Ronjenje u speleološkim objektima. Speleologija, 332-355, Zagreb.
Šegota, T. (1968): Morska razina u holocenu i mlaem dijelu Würma. Geografski glasnik 30, 15-39, Zagreb.
Šegota, T. (1982): Razina mora i vertikalno gibanje dna Jadranskog mora od ris- virmskog interglacijala do danas. Geološki vjesnik, vol. 35, 93-100, Zagreb.
Tajder, M. i Herak, M. (1972): Petrologija i geologija. 396 p.p., Zagreb. Talaja, M. (2019): Ureivanje špilja i jama za turistike posjete – preporuke i regu- lativa. Speleologija, 764-772, Zagreb.
Tišljar, J. (1999): Petrologija s osnovama mineralogije. RGN fakultet Sveuilišta u Zagrebu, 212 p.p., Zagreb.
Veljkovi, M. (1972): Pod kamenim nebom. 437, Beograd. Wikipedija Zgaga, M. i Gropuzzo, I. (1952): Kroz visoke planine. Sportska struna biblioteka, Zagreb.
eleznjak, R. (2019): Ue u speleologiji. Speleologija, 150-159, Zagreb.
Speleološki RJENIK
A ABRAZIJA – (1) Mehaniko djelova-
nje krutih estica nošenih vodom ili ledom na stijenu. (2) U speleološkim objektima: trošenje stijena struga- njem šljunka, kršja ili pijeska nošenog vodom. v. Korazija.
ABRAZIJSKA ŠPILJA – Polušpilja u stje- novitoj obali mora nastala abrazijskim djelovanjem valova.
ABRI – Meunarodna rije francuskog podrijetla u znaenju: polušpilja, abra- zijska špilja, sklonište pod prevjesnom stijenom.
ACETILEN – Bezbojan plin (H2C2) koji nastaje djelovanjem vode na kalcijev karbid (CaC2). Koristi se u svjetiljkama (karbitkama, acetilenkama) za rasvjetu u špiljama i rudnicima gdje acetilen izgara na iku i daje dobru rasvjetu. Danas je uporaba acetilena u speleolo- giji napuštena i zamijenjena vrlo kvali- tetnim elektrinim svjetiljkama.
AERACIJSKA ZONA – v. Zona aeracije AEROLOŠKI DINAMINA ŠPILJA –
Vjetrenica, veternica. Špilja (ili jama) s dva ili više otvora na razliitim nadmor- skim visinama s osjetnim strujanjem zraka. U toplom periodu nastaje silazno (relativno hladan špiljski zrak je tei od vanjskoga i tone), a u hladnom uzlazno strujanje (relativno topao špiljski zrak je lakši od vanjskoga pa se zbog uzgona uspinje). Najjaa strujanja osjeaju se na ulaznim otvorima. Po jakom stru- janju poznate su špilja Veternica kod Zagreba i jama Puhaljka na Velebitu.
AEROLOŠKI STATINA ŠPILJA – Špilja u kojoj se ne osjea zrano strujanje ni na ulazu ni u pojedinim dijelovima.
AGRESIVNA VODA – Voda koja sadri otopljeni CO2 ime nastaje ugljina,
odnosno karbonatna kiselina, H2CO3. Ta kiselina otapa karbonate pretva- rajui ih u topljive hidrokarbonate, Ca(HCO3)2 ili Mg(HCO3)2. Najvea agresivnost vode je kod temperature blizu ledišta (pH = 5,2). Zato je voda nastala otapanjem snijega 20 puta agre- sivnija od ljetne kiše.
AISLE – (fr. i int.) Uzak dugaki prolaz s visokim stropom.
AKTIVNA ŠPILJA – (1) Špilja kroz koju protjee voda i još uvijek svojim kemij- skim i mehanikim djelovanjem na stijene proširuje podzemne prostore; (2) Špilja u kojoj još nastaju sige.
AKUMULACIJA – Nakupina materijala koji je ispunio neku udubinu u tlu špilje (zemlja, šljunak, voda).
AKUMULATORSKA BUŠILICA – Slui za bušenje rupa za umetanje fiksova u stijenu radi izrade sidrišta, devijatora i za druge potrebe uvršenja ueta. U Hrvatskoj se naješe koriste akumula- torske bušilice proizvoaa Bosch, Hilti i Makita. Glavni zahtjevi za takvu buši- licu su velika mo bušenja i što manja njena masa. Koriste se kvalitetna svrdla promjera 8 i 12 mm. U speleološki objekt nose se rezervni akumulatori, a na površini je dobro da postoji agregat s ispravljaem za punjenje akumulatora.
ALOGENI TOK – Tekuica koja pritjee na kras s nepropusnih stijena.
ALOHTONI SEDIMENT – Nanos koji potjee iz drugog kraja.
ALPINISTIKA TEHNIKA – Penjanje po stijeni uporabom ueta i klinova uz dodatnu opremu (karabineri, zamke, stremeni i dr.).
ALTIMETAR – Visinomjer. Sprava za mjerenje nadmorske visine. Uz visinu se na skali moe oitati i barometar- ski tlak. esto se naziva i aneroid. Speleolozima je koristio za odreivanje
15
nadmorske visine ulaza u speleološki objekt. Danas se to odreuje GPS-om.
AMBIS – (gr. ábyssos) Provalija, ponor, bezdan, propast, velika dubina.
AMBULANTNI UZAO – Koristi se za spajanje ueta jednakih promjera. Moe se nekontrolirano razvezati pa se u speleologiji gotovo i ne kori- sti. Obvezno je krajeve ueta dodatno osigurati osiguravajuim vorovima.
ANASTOMOZE – Zaobljeni, vijugavi kanalii na stropu ili stijeni špilje nalik na crvotoine, ali veih dimenzija. Nastaju abrazijskim djelovanjem turbu- lentnog vodenog toka.
ANEMOLITI – Stalaktiti otklonjeni od vertikale nastali dugotrajnim djelova- njem vjetra u doba njihovog formiranja. Dobri su indikatori nekadašnjeg smjera puhanja vjetra u špilji, a time su i poka- zivai klimatskih promjena iz vremena nastajanja.
ANEMOMETAR – Sprava za mjerenje brzine vjetra. Ukoliko je napravljen da moe registrirati podatke, naziva se anemograf.
ANEROID – v. Altimetar ANHIJALNE ŠPILJE I JAME – (gr.
anhialos = blizu mora) Vodom preplav- ljeni dijelovi speleoloških objekata uz morsku obalu.
ANKERIŠTE – v. Sidrište ANTIKLINALA – v. Bora ANTODIT – v. Aragonit ANTROPOSPELEOLO GIJA –
Speleološka grana koja prouava uporabu špilja za ljudski boravak, od pretpovijesti do danas.
APSAJL – (njem. Abseil = niz ue) Uobiajeni naziv meu speleolo- zima i alpinistima za spuštanje po uetu tehnikom Dülferovog sjedala ili nekim tehnikim pomagalom (descenderom).
APSOLUTNA VLAGA ZRAKA – v. Vlaga zraka
ARAGONIT – Mineral kalcijeva karbo- nata (CaCO3). Kristalizira u holoedriji rompskog sustava. Istog je kemijskog sastava kao i kalcit, ali nastaje u topli- jim uvjetima (>15 °C). Izuzetno moe kristalizirati i pri nioj temperaturi ako ima primjesa stroncija. Stvara sigaste tvorbe kao i kalcit. Radijalne nakupine kristala nazivaju se antoditi (gr. anthos = cvijet).
ARENIT – Pješenjak, stijena nastala litifikacijom (dijagenezom) pije- ska. Erozivnim djelovanjem potoka u arenitu mogu nastati polušpilje poput Špilje u Hušnjakovu (nalazište krapin- skog praovjeka). Nekadašnji svodni dio te polušpilje s vremenom se urušio.
ARHEOLOGIJA – Znanost koja prou- ava ostatke i spomenike materijalne i duhovne kulture od pojave ovjeka do pisanih spomenika. Prouava pretpovi- jesna razdoblja ovjeka. To su: paleolit (starije kameno doba: 1,500.000 – 10. 000 g. pr. Kr.), mezolit (srednje kameno doba: 10,000 – 6200 g. pr. Kr.), neolit (mlae kameno doba: 6200 – 4000 g. pr. Kr.), eneolit (bakreno doba: 4000 – 2150 g. pr. Kr. ), bronano doba (2150 – 800 g. pr. Kr.), eljezno doba (800 g. pr. Kr. – 1) i nova era (1 do danas). U širem smislu arheologija prouava i iskopine iz povijesnog razdoblja. v. Paleolitik, Mezolitik, Neolitik, Eneolitik, Bronano doba, eljezno doba, Moderno doba.
ARHEOLOŠKI NALAZI U ŠPILJAMA – Predmeti ili tragovi koje je ovjek osta- vio prigodom kraeg ili duljeg boravka u špilji od najstarijih vremena, do danas. Od tragova mogu biti gravure, petroglifi ili crtei na špiljskim stije- nama, te otisci nogu u mekanoj glini koja se kasnije stvrdnula. Predmeti
16
mogu biti u primarnom poloaju (intaktni) ili sekundarnom, poreme- enom poloaju zbog djelovanja vode, potresa ili ovjeje aktivnosti.
ARHIVA SPELEOLOŠKIH OBJEKATA – Skup podataka o istraenim speleo- loškim objektima. Vodi je svaka udruga.
ARIJADNINA NIT – Sigurnosna uzica za orijentaciju pri ronjenju u špiljskom sifonu. Moe biti oznaena radi oitava- nja mjernih duljina. Naziva se i sigur- nosna linija.
ARTEFAKTI – Umjetni proizvodi špilj- skog, pretpovijesnog ovjeka, kao kameno strugalo, no, strelice i dr., ali i nalazi predmeta iz kasnijih razdoblja.
ASCENDER – (lat. ascendere = dizati) Penjalica, metalna sprava za penjanje po uetu. Ima ih više vrsta. v. imar (Jumar)
AS PLOICA – Sastoji se od okru- gle ploice kroz koju prolazi dinema, a u sredini ploice je vijak kojim se ona zavija u spit. Slui za izradu onih sidrišnih toaka gdje treba odmaknuti sidrišno ue od stijene, npr. preko ruba jame.
ASTROFOLIJA – (engl. Rescue sheet) Tanka metalizirana plastina folija koja slui za zaštitu od pothlaivanja (hipo- termije) u sluaju povrede ili prisilnog bivakiranja. ovjek umotan u astro- foliju zadrava oko 90 % emitirane vlastite topline. Ako je folija s jedne strane zlatna a s druge srebrna, za hlad- nog vremena se srebrna strana okree prema tijelu. Zlatna je dobra za zaštitu planinara od jakog sunca na otvorenom prostoru. Tada se zlatna strana okree prema tijelu, a srebrna prema van.
ATLANTIK – Toplo i vlano klimatsko razdoblje u holocenu (toplije od današ- njeg). Naziva se još i atlantski klimat- ski optimum. Prema nekim autorima
trajalo je oko 3 000 godina (8 000. do 5 000. godina pr. Kr). Razina svjetskih mora bila je viša od današnje. Špilje koje se danas nalaze uz obalu bile su potopljene.
AZIMUT – Horizontalni kut što ga tvori smjer sjevera na kompasu s bilo kojim drugim smjerom u prirodi ili na karti. Mjeri se u stupnjevima (od 0 – 360°) u smjeru kazaljke na satu. Slui za orijen- taciju u prirodi i za izradu speleološkog nacrta.
B BACHMANNOV UZAO – Slui za
improviziranu metodu penjanja po uetu (samopodizanje) u sluaju nedo- statka odgovarajue penjalice. To je uzao kojim se karabiner pomou zamke uvršuje na ue. Kada je zamka opte- reena uzao vrsto dri na uetu, a pri rastereenju se moe podizati. Naziva se još karabinerski uzao.
BALDAHIN – Izboina na stijeni špilje prevuena sigovinom i ukrašena stalak- titima i stalagmitima.
BALKON – Izboena polica na stijeni. U Dalmaciji: teraca.
BARIJERA – Prepreka u speleološkim objektima koja sprjeava napredova- nje speleologa. Moe biti od sigastog ili glinenog materijala, te od nakupine kršja.
BARRELOV UZAO – Upotrebljava se za vezanje karabinera kod izrade pupane vrpce, neophodne kod spuštanja ili penjanja po uetu.
BAZA KARSTIFIKACIJE – Ravnina u kraškom podzemlju ispod koje više nema kraških pojava.
BEZDAN – Puki naziv za vertikalni speleološki objekt u kojem ubaeni
17
kamen ne udara o stijene nego slobodno pada. U Hrvatskoj su još esti nazivi: bezdanka, bezdanjaa, bezdana, prez- dan, prezdanka, prezdana jama ili jama bez dna (slino kao brezno u Sloveniji).
BIFURKACIJA – Rastok. Razdvajanje vodenog toka u dva smjera.
BIGAR – Sedra, vapnenac nastao na vodotoku s visokom koncentracijom kalcijeva hidrokarbonata koji se utje- cajem nekih alga i mahovina taloi u kalcijev karbonat i tu stvara sedrene slapove. Ponegdje se bigrom krivo naziva lapor ili tuf.
BILO – Dugaak zaobljeni greben. BIOCENOZA – Skup ivih bia koja ive
na nekom odreenom dijelu ivotnog prostora.
BIOGENA KOROZIJA – Korozija vapnenca koju uzrokuju razne vrste lišaja i korijenje.
BIOSPELEOLOGIJA – Znanstvena disciplina koja istrauje faunu i floru, te uvjete ivota u speleološkim objek- tima. Determinira i prouava vrste ivih bia, njihovu prilagodbu na ivot u špiljama, tj. na tamu i pomanjkanje hrane. Podruje prouavanja su: bakte- rije, alge, protozoe, gljive, biljke i ivo- tinje (arnjaci, spuve, puevi, školj- kaši, kolutiavci, pijavice, pauci, lai- pauci, paunjaci, grinje, rakovi, štrige, kornjaši, dvokrilci, leptiri, ribe, vodo- zemci, ptice i sisavci). Zakonom o zaštiti prirode zaštiena je cjelokupna fauna speleoloških objekata.
BIOTOP – Mjesto na kojem se razvija biljni ili ivotinjski svijet.
BISERI, ŠPILJSKI – v. Ooliti BIVAK – (franc. bivouac) (1) Noenje
pod otvorenim nebom bez šatora; (2) Improvizirani logor u špilji. Bivakirati – spavati u improviziranom logoru. Za planirano bivakiranje koristi se oprema
koju nosimo sa sobom (plastina tenda, bivak vrea). Ako nas zbog neplanira- nih okolnosti zatekne no u prirodi bez navedenih sredstava, treba kori- stiti prirodne resurse. Tu e iskustvo, ali i smisao za improvizaciju imati vanu ulogu. Od granja crnogorice moe se izgraditi kuica u obliku šatora ili jedno- strešni pokrov. U snjenim uvjetima moe se izgraditi eskimski iglu, itd. Vano je zaštititi se od pothlaivanja. U ovakvim uvjetima vana je vještina paljenja vatre uz koju se moemo zagri- jati i posušiti. U špilji emo koristiti nadstrešnicu od tende radi zaštite od vode prokapnice. Zamotani u astrofoliju zadrat emo velik dio tjelesne topline.
BLATNE SIGE – v. Sigaste tvorbe BLOK – Vea kamena gromada odvaljena
od stijene ili u špilji otpala sa stropa. U špilji Vrtlini na Velebitu otpao je sa stropa blok visok dvadesetak metara i raspukao se u dva dijela.
BLOKER – (franc. bloquer) Univerzalna metalna stezaljka za ue. Naješe se upotrebljava kao runa penjalica. Postoje lijeva i desna penjalica s ruko- hvatom ili bez njega. Moe posluiti i za samoosiguranje.
BOATA VODA – Slankasta voda nastala miješanjem slatke i morske vode u priobalnim izvorima i špiljama. Naziva se i brakina voda.
BONI KANAL – Sporedni špiljski kanal koji se odvaja od glavnog. Isto što i odvojak.
BOGODOL – Puki naziv za duboku ponikvu na Biokovu.
BOJANJE TOKOVA – Istraivanje veze izmeu podzemnih tokova pomou organskih boja neškodljivih za špiljske organizme (natrij fluorescein, fuksin) ili drugih sredstava (biljne spore, radi- oaktivne tvari).
18
BOLDER – (engl. boulder) Velika kamena gromada visine desetak i više metara, odvaljena sa svojeg primarnog mjesta u stijeni. esto penjalište, odnosno vje- balište za alpiniste i speleologe.
BORA – Dio uslojene stijene povinut u obliku slova C ili S nastao djelova- njem horizontalnih sila na sloj. Potpuna bora sastoji se od izboene antiklinale i uleknute sinklinale.
BOTRIOID – v. Grozdaste sige BP – (engl. before present = prije sadašnjo-
sti) Kratica za vrlo stare pojave i doga- aje iz prošlosti gdje se zbog jednostav- nosti izbjegava oznaka pr. Kr., nego se rauna do današnjice. Primjerice: würmska glacijacija završila je 12.000 godina BP, umjesto završila je 10.000 godina prije Krista.
BRADA – v. Sedrene špilje BRAHIKLAZA – Uska pukotina koja
presijeca samo jedan sloj stijene. BREA – (tal. breccia) Kršnik. Mehaniki,
klastini sediment sastavljen od uglatih komada zdrobljenog stijenja povezanih nekim vezivom (kalcitom, glinom).
BRENER – v. iak BRINA – Strma padina uz rub polja.
Padina izmeu dvije zaravni. Ponekad i: rebro, rebar.
BRONANO DOBA – Prapovijesno razdoblje kojemu obiljeje daje uporaba bronce u izradi orua, oruja i nakita. U srednjoj Europi (Hrvatska) bron- ano doba traje od 3. tisuljea pr. Kr. do 700 g. pr. Kr. Bronca je legura tvra i vrša od bakra a sastoji se od bakra i kositra s primjesama drugih metala. Bronca izloena utjecaju vlage dobiva modrozelenu malahitnu patinu koja ju uva od daljnjeg propadanja. U bron- ano doba su nalazi keramike grubi (za stalnu uporabu) ili ukrašeni (u obredne svrhe). esti su nalazi jantara i perla od
modrozelene staklene paste. Bronane sjekire su sa zaliscima ili šuplje. U hrvatskim špiljama ima bronanodob- nih nalaza u Istri (Cingurela, Trogrla šp., Romualdova šp., Šandalja), u Lici (Jozgina šp., Bezdanjaa, Gajina šp.), u Dalmaciji (Grapeva i Markova špilja). Kulturne grupe na tim podrujima su: histarska, pretjapodska, japodska, liburnska, panonska. Jedno od najzna- ajnijih bronanodobnih nalazišta u nekoj hrvatskoj špilji je u Bezdanjai kod Otoca. Speleolozi su otkrili intak- tno nalazište s dvjestotinjak ljudskih kostura i uz njih bronane sjekire, srpove, no, ma, toke i gumbe, naru- kvice, ogrlice, ukrasne i šivae igle. Naen je i vei broj keramikih posuda raznih oblika i veliina, drvo za ogrjev i lui za rasvjetu, te nekoliko lijepo izdje- ljanih drvenih lica, što je rijetki nalaz u špiljama.
BSS – Balkanski speleološki savez. KS HPS je lanica BSS-a. (v. BSU).
BSU – Balkan Speleological Union. v. BSS.
BUJINJAK – Torent (tal. torrente). Korito periodinog toka koji naglo nabuja i potom presuši. Najpoznatiji su bujinjaci Velike i Male Paklenice.
BULIN – (engl. bowline) Jedan od osnov- nih speleoloških uzlova. Naješe se upotrebljava za vezivanje ueta oko pasa. Nakon vezanja bulina treba staviti još osiguravajui vor. Dvostruki bulin slui kao i dvostruka osmica za fiksi- ranje ueta na dvije sidrišne toke. U hrvatskoj pomorskoj terminologiji naziva se pašnjak ili pasnjak. Sreu se i nazivi: mrtvi uzao, nylon uzao, kao i neispravno: Bulinov uzao.
BUNAR – Bunarasta jama. Vertikalna jama okruglastog ili ovalnog tlocrta.
BUSOLA – v. Kompas
karst. CEMENTACIJA – Proces izluivanja i
kristalizacije mineralne tvari u šuplji- nama izmeu estica u nevezanom talogu. Ta izluena tvar zove se cement. Npr. kristalizacijom kalcita izmeu estica pijeska nastaje arenit ili pješe- njak; kristalizacijom kalcita izmeu valutica šljunka nastaje vrsti talog konglomerat; kristalizacijom kalcita izmeu kršja nastaje brea ili kršnik.
CENTRALNI KARABINER – Slui za zatvaranje speleološkog pojasa i izraen je u obliku slova D. Zakapa se u pojas tako da ima svoj otvor na lijevoj strani (u lijevoj omi pojasa) i da se matica pri vrtnji zatvara prema dolje. U tom sluaju e se trenjem s uetom još jae zatezati bez bojazni da se odvije.
CEPIN – Dio planinarske opreme. Po obliku podsjea na kramp. Slui za penjanje po zaleenim padinama. Ponekad i u ulaznim dijelovima širo- kih jama moe posluiti za kretanje po zaleenoj padini, kao i za uspinjanje po strmim i vlanim glinenim padinama unutar špilje.
CIRKULACIJA ZRAKA U PODZEMLJU – Strujanja zraka u špiljama/jamama nastaju u sluaju razlike temperature vanjskog i unutarnjeg zraka. Za toplog vremena špiljski je zrak hladniji od vanjskog i tada po tlu izlazi van hladan špiljski zrak, a pod stropom ulazi vanj- ski zrak u špilju. U hladno vrijeme je obrnuta situacija. Snanija zrana strujanja dogaaju se u špiljama ili jamama s dva (ili više) otvora na razli- itim nadmorskim visinama. Za toplog vremena stupac hladnog špiljskog zraka tei je od stupca vanjskog zraka jednake
visinske razlike. Tei, hladni špiljski zrak tone i izlazi na donji otvor, a zbog nastalog podtlaka e kroz gornji otvor ulaziti u špilju topli vanjski zrak. Za hladnog razdoblja, kada je vanjski zrak hladniji od relativno toplijeg špiljskog, nastat e zbog uzgona uzlazna zrana struja. Donji otvor e uvlaiti vanjski zrak, a kroz gornji otvor e puhati na površinu relativno topao špiljski zrak. Cirkulacija e biti to jaa što je vea razlika u nadmorskoj visini dvaju otvora (za odreenu špilju to je konstanta) i što je vea temperaturna razlika izmeu špiljskog i vanjskog zraka (varijabla). Najpoznatiji primjeri jake cirkulacije zraka su u špilji Veternici kod Zagreba i jami Puhaljki na Velebitu.
CISTERNA – Rezervoar vode, esto jedino mjesto na krasu gdje se moe nai pitka voda. Takoer i: šterna, štirna, gustijerna.
CRLJENICA – (int. terra rossa) Crvenica. Crvenkasta zemlja nastala kao tee topljivi talog pri otapanju vapnenca u uvjetima vlane klime. est je špiljski depozit.
CROLL – Prsna penjalica (takoer: trbušna penjalica) koja se koristi za penjanje po uetima promjera 8 do 13 mm. Radi po principu kao i runa penjalica. Stavlja se izravno na centralni karabiner s krajnje desne strane. Gornji dio penjalice pridrava prsni navez koji mora biti dobro pritegnut kako bi spele- ologa pribliio uetu. Treba paziti da se optereuje samo u vertikalnom polo- aju jer bi se bravica mogla otvoriti.
OVJEJA RIBICA – (lat. Proteus angui-
nus) Repati vodozemac blijedo ruiaste
20
boje s kratkim nogama i zakrljalih oiju. ivi kao endem Dinarida u podzemnim vodama. U Hrvatskoj je prvi puta otkri- vena u Rokinoj bezdani kod Jezerana, a kasnije u nizu drugih špilja.
VOR – Vrsta uzla koji se vee na kraj ueta pri spuštanju u jamu. Slui kao graninik da speleolog pri spuštanju ne ‘iscuri’ descenderom kroz kraj ueta ako ue ne dopire do dna vertikale. Zove se i osiguravajui vor. v. Uzao.
D DABAR – Široka ravna kotlina duboko
usjela izmeu strmih brda. Puki naziv u Lici i na Velebitu.
DATA LOGGER – Elektroniki termo- higrograf; mjeri i registrira parametre (relativnu vlagu i temperaturu zraka) prema odabranim vremenskim razma- cima u trajanju do više godina. Osim navedenih parametara moe s dodat- nim sondama registrirati promjena brzine zranih strujanja, koncentracija plinova i dr.
DEHIDRACIJA – Opasno stanje koje nastaje znojenjem uslijed velikih napora uz izostanak pijenja tekuine. Dolazi do znakovitog manjka tjelesne vode i elektrolita u tijelu. Simptomi i znakovi ukljuuju e, letargiju, suhou sluznice, smanjeno izluivanje mokrae. Pojaanom dehidracijom nastaje tahi- kardija, hipertenzija i šok. Sprjeava se, a i lijei postupnim nadomještanjem tekuine i elektrolita koji su izgubljeni znojenjem.
DEKALCIFIKACIJA – Odnašanje kalci- jeva karbonata iz stijene ili sigovine kemijskim procesom.
DENUDACIJA – Otplavljivanje zemlje s kamene podloge. Ogoljavanje tla.
DEREZE – Planinarski rekvizit za svlada- vanje strmih zaleenih padina. Sastoji se od sustava meusobno povezanih elinih šiljaka koji se montiraju na cipele radi sprjeavanja poskliznua. U speleologiji se koji puta koriste za uspon po strmim zaleenim ili blat- nim padinama.
DESCENDER – (lat. descendere = silaziti) Spuštalica; sprava za spuštanje speleo- loga ili tereta po uetu. Moe se koristiti kao dinamiki ili statiki descender, tj. speleolog moe sam sebe spuštati po fiksnom uetu ili se moe spuštati teret tako da ue klizi po fiksnom descen- deru. Postoji više tipova descendera, ali su najbolji oni koji ne uvijaju ue. U Hrvatskoj se najviše koristi stop descen- der. Radi na principu trenja ueta preko dvije fiksne koloture. Pri spuštanju se rukom dri pritisnuta konica. U sluaju ispuštanja descendera iz ruke (pad kamena na glavu ili ruku) konica automatski zaustavlja descender na uetu i spuštanje se zaustavlja.
DEVETKA – Uzao srodan osmici. Upotrebljava se za fiksiranje ueta u jednu sidrišnu toku. Manje oslabljuje ue od osmice i lakše se razvezuje.
DEVIJACIJE – Otkloni. Namjerno odmi- canje ueta od stijene pomou devija- tora da se ue ne ošteuje, te da bi se ue odmaklo sa siparišta ili odmaklo iz pukotine. Devijator se radi pomou zamke s karabinerom usidrene klinom, spitom ili uvršene na vrste i pouz- dane prirodne izboine.
DEVIJATOR – v. Devijacije DIGITALIZACIJA NACRTA –
Kabinetska obrada radnog nacrta s ciljem pretvaranja u digitalni zapis spre- man za publiciranje. Izvodi se priklad- nim raunalnim programom u tri sloja: a) digitalizirani radni nacrt; b) nanos
21
osnovnog poligonskog vlaka kao i digi- talizirani h zapisa dodatnih laserskih mjerenja širina i visina. Usklaivanje s radnim nacrtom; c) konana verzija tlocrta lišena nepotrebnih pomonih linija i podataka, spremna za publici- ranje i arhiviranje.
DIGITALNO TOPOGRAFSKO SNIMANJE – Topografsko snimanje uz pomo ureaja sastavljenog od laser- skog daljinomjera te sustava za digi- talno mjerenje azimuta i nagiba mjer- nog vlaka. Ureaj se prije uporabe mora kalibrirati. Memorirani podatci mjere- nja obrauju se posebnim programom i na displeju se mogu vidjeti tablice s numerikim podatcima ili ucrtani mjerni poligonski vlakovi.
DIJAKLAZA – Vea tektonska pukotina koja presijeca više slojeva.
DIJASTROMA – Slojna ploha. ini granicu izmeu dva sloja, a nastala je prekidom sedimentacije vapnenca ili dolomita.
DIMNICA – Špiljski ili jamski otvor iz kojega izlazi maglica. To se dogaa u hladnom periodu u špiljama s dva otvora. Topao špiljski zrak lakši je od vanjskog, te uzgonom izlazi kroz gornji otvor. U dodiru izlazeeg zraka s hlad- nim vanjskim zrakom relativna vlaga te smjese raste do zasienja i stvara se maglica.
DIMNJAK – Vertikalna šupljina na stropu špiljskog kanala. Moe biti zatvoren ili voditi u gornju etau špilje ili na površinu.
DINARSKI KRAS – Tipian kraški krajolik u Dinaridima. Tu je najprije uoena te prouavana pojava krasa. Prema pokrajinama razlikujemo Slovenski kras, Istarski kras, Liburnijski kras i Dalmatinski kras. Treba razli- kovati Slovenski kras u Sloveniji
od istoimenog Slovenskog krasa u Slovakoj (Slovensky Kras).
DINEMA – Dynema, Kratka zamka koja prolazi kroz AS ploicu sa spitom. Koristi se za izradu onih sidrišnih toaka gdje treba odmaknuti ue preko ruba stijene.
DISKORDANCIJA – Pojava kada su susjedni slojevi stijena razliitih geološ- kih starosti pod nekim kutom, tj. nisu paralelni.
DOL – Vrlo raširen puki naziv za poni- kvu ili uvalu.
DOLAC – Ponikva, vrtaa. Ponegdje i uvala. esto i naziv za zemljom pokri- veno i obradivo tlo ponikve.
DOLINA – Ravnica u podruju rijeke ili potoka.
DOLOMIT – (1) Stijena sastavljena od smjese kalcijevog i magnezijevog karbonata u razliitim stehiometrijskim omjerima. U starijoj literaturi spominje se kao lugavac ili prnjak; (2) Mineral kemijske formule CaCO3·MgCO3. Kristalizira u romboedrijskoj hemie- driji heksagonskog sustava.
DOLOMITIZACIJA – Proces nastaja- nja dolomita metasomatskom izmje- nom vapnenca, tj. djelovanjem otopine s magnezijevim ionima na kalcit u vapnencu. Ionskom zamjenom kalcijev ion izlazi u otopinu, a taloi se magnezi- jev ion u obliku magnezijeva karbonata. Openito se to dogaalo i dogaa se u morima. Pri procesu dolomitizacije volu- men stijene se smanjuje za oko 12 %, što pridonosi pucanju i mrvljenju dolomita.
DRGA – Klanac bez vodenog toka, ali moe imati i znaenje uvale. U Istri i Hrvatskom Primorju znai morska uvala, manji zaljev.
DRAPERIJA – Sigasta tvorba u obliku nabrane zavjese koja visi s nakošenog stropa špilje.
22
DULIBA – Puki naziv s Velebita za uzdunu uvalu veim dijelom pošumljenu.
DÜLFEROVO SJEDALO – Jednostavan starinski nain spuštanja po uetu. Dobro ga je znati u sluaju pomanjka- nja suvremene opreme. Naziva se još i klasini apsajl ili samo apsajl.
DVORANA – Vei špiljski prostor; proši- renje nakon ueg kanala. Takoer i: sala.
DVOSTRUKA OSMICA – v. Osmica DVOSTRUKI BULIN – v. Bulin
E EFORACIJA – Erozija stijene nastala
brzim protokom pukotinskih voda koje nose trošni materijal. Tvori specifine eforacijske oblike pod tlakom.
EGUTACIJA – Djelovanje vode prokapnice na sigovinu, glinene sedimente ili led, gdje korozijom i udarima kapljica dubi i modelira razliite egutacijske oblike.
EKSCENTRITI – v. Heliktiti EKSPEDICIJA, SPELEOLOŠKA –
Opsenije višednevno istraivanje velikog speleološkog objekta i s veim brojem istraivaa. Posebno to vrijedi za veliko speleološko istraivanje u inozemstvu.
ENEOLITIK – (od. lat. aeneus = bakreni) Bakreno doba ili halkolitik, kuprolitik. Prapovijesno razdoblje u postglacijalu izmeu neolitika i bronanog doba, u kojem zapoinje uporaba bakra za izradu orua, oruja i nakita, a ime se razvija rudarstvo. Postupno se potiskuje kameno orue i oruje tipa kao u neolitiku, ali kamen se još usporedo koristi. Zaetkom uporabe metala nastaje kulturna prijelo- mnica u povijesti ovjeanstva. ovjek još uvijek povremeno koristi špilje za svoj boravak. U priobalnoj Hrvatskoj najzna- ajnije špilje eneolitika su. Cingarela, Danieva šp., Pupina pe.
EOZIN – Crvena organska boja za trasiranje, tj. bojanje podzemnih vodenih tokova. Po sastavu je tetrabrom- fluorescein.
EPIFREATSKA ZONA – Granina zona u krasu koja se nalazi na prelazu iz vado- zne zone u freatsku. Za visokih voda epifreatska zona je potopljena, a za suše postaje zona aeracije, tj. vadozna zona sa zranim šupljinama u pukotinama.
EROZIJA – Svako mehaniko djelova- nje vode, leda i vjetra na tlo. U spele- ološkim objektima erozivnim djelova- njem vode nastaje proširenje kanala, vrtloni lonci, anastomoze i strujnice. Erozivno djelovanje redovito je udru- eno s korozijom.
ESS – Europski speleološki savez (FSE – Fédération Spéléologique Européenne). Hrvatsku zastupa predstavnik KS HPS-a i predstavnik HSS-a (kao zamjenik).
ESTAVELA – (internacionalizam; puki izraz iz francuske pokrajine Languedoc, ali etimološki krivo shva- en) Specifina vrsta speleološkog objekta koji moe u danim okolno- stima djelovati kao izvor ili ponor. Nalazi se uz rubove polja. U sušno doba estavela je bez vode ili s vodom stajaicom. U kišno doba iz estavele izvire voda, a po prestanku oborina poplavna voda ponire u estavelu.
ETANA ŠPILJA – Špilja s dva ili više kanala poloenih jedan iznad drugoga meusobno povezanih dimnjacima ili kosim veznim kanalima. Najizrazitiji primjer etane špilje je jamski sustav Crnopac u junom Velebitu (ukupne duine kanala 52.236 metara u vrijeme pisanja Rjenika) sa etiri ulazne jame, gdje postoji više etaa s mnogobrojnim vertikalnim vezama.
EVORZIJA – Djelovanje turbulentnog toka na stijene i dno špilje uz pomo abrazije.
23
ivotinjski svijet koji ivi u kraškom podzemlju.
FIFI – kuka kojom se stremen zakvai na klin.
FIKS – Vrsta posebno konstruiranog elinog tipla za uvršenje ploice za karabiner na stijeni radi izrade sidri- šta, devijatora i dr. Promjera je 8 mm i duljine 60 – 100 mm. Umee se laganim udarcima kladiva u bušotinu izbušenu akumulatorskom bušilicom. Bušotinu treba prethodno ispuhati. Ploica za karabiner se uvršuje pomou matice.
FLUORESCEIN-NATRIUM – Organska boja za trasiranje ponornica, odnosno podzemnih voda. U prahu je narana- ste boje dok otopljen u vodi daje inten- zivnu zelenu fluorescirajuu boju. Po kemijskom sastavu je rezorcinolftalein natrium (C20H10O5Na2). Neškodljiv je za ljude i ivotinje. Najmanja koncen- tracija koja se moe vizualno utvrditi je 1 g/40 m3 vode. Fluoroskopom se moe utvrditi koncentracija 1 g/10.000 m3 vode. Trgovaki naziv je uranin.
FORMACIJE, ŠPILJSKE – v. Sigaste tvorbe
FOSILI – Okamine. Petrificirano ili karbo- nizirano bilje i ivotinje iz starijih geološ- kih razdoblja. Takoer i otisci i tragovi ivih bia u sedimentnim naslagama, kao i ouvane inkrustacije i mumifici- rane ili konzervirane ivotinje i bilje.
FOTOFOBIJA – Izbjegavanje organizma izlaganju svjetla.
FOTOTROPIZAM – Tendencija orga- nizma da se prilagodi promjenama svje- tlosnih uvjeta.
FREATSKA VODA – v. Voda temeljnica FREATSKA ZONA – v. Zona saturacije
FREND – (engl. friend = prijatelj, poma- ga, pomagalo) Sprava za penjanje u stijeni gdje je šira pukotina u koju se ne moe zabiti obian penjaki klin. Frend se ubacuje u pukotinu u kojoj se raširi i uvrsti tako da se ne moe pod opte- reenjem izvui. Na njega se ukapa karabiner.
FSE – v. ESS FUKSIN – Crvena organska boja za boja-
nje podzemnih tokova, neotrovna za ljude i ivotinje.
G GAE – Sjedište napravljeno od zamke.
Moe posluiti kao zamjena za speleo- loški pojas. To je improvizirani nain vezanja zamke oko pojasa i gornjih dijelova nogu. Slui kao dopuna prsnoj zamki.
GALERIJA – v. Hodnik GARMA – Špilja ili procjep na morskoj
obali koja je napola potopljena. GELENDER – Osiguranje pristupa verti-
kalama napravljeno razapetim uetom prije ukapanja za spuštanje u jamu. Izrauje se na kosim strmim pristu- pima vertikali.
GEODA – Šupljina u stijeni ispunjena kristalima kalcita ili nekog drugog minerala.
GEOLOGIJA – Znanost o povije- sti razvoja Zemlje, njenoj strukturi i dinamici.
GEOLOGIJA KRASA – Ogranak geolo- gije koji prouava morfologiju i genezu tipinih kraških tvorbi kao što su: polje, uvala, dolac, ponikva, špilja, jama, škrapa i dr.
GEOTERMIKI GRADIJENT – Broj kojim se izraava porast temperature stijene na svakih 100 metara poveanja
24
dubine (oC/100 m) raunajui od neutralnog temperaturnog sloja. U kraškim terenima je ta pravilnost prilino poremeena.
GEOTERMIKI STUPANJ – Dubinski razmak u kojem se temperatura stijene podigne za jedan stupanj Celzijusa (m/1 oC) raunajui od neutralnog tempera- turnog sloja.
GIBBSOVE PENJALICE – Vrsta metal- nih penjalica za lagano i brzo penjanje po uetu. Danas se više ne koriste ali se ovdje spominju jer su to jedne od prvih komercijalnih penjalica koje su uporabljene u hrvatskoj speleologiji još 1970. godine.
GIPS – v. Sadra GLACIJACIJA – v. Oledba GLAVICA – Puki naziv za uzvišenje
ili vrh brda karakteristian za kraški krajolik.
GLAVNI KANAL – Špiljski kanal najvee duine i prosjeno najvee širine iji je poetak obino na ulazu špilje.
GLEER – v. Ledenjak GLINA – Sitan koloidni sediment s
promjerom estica manjim od 0,004 mm. Sastoji se preteno od raznih alumosilikata i metalnih oksida. Naješi je špiljski depozit.
GLINENI STALAGMIT – v. Sigaste tvorbe
GOLET – Kamenjar. Puki naziv za kameni krajolik bez biljnog pokrivaa. U uem smislu isto što i kras ili krš.
GOLI KRAS – Ogoljeli kraški teren s jako izraenim korozijskim tvorbama: škaro- vima, škrapama i sl.
GOLUBINKA – Puki naziv za spele- ološki objekt u kojem ive golubovi. Postoje i nazivi: golubinjaa, golub- njaa, golubarnik.
GOMILA – Puki naziv za umjetnu, rjee prirodnu nakupinu stjenovitog kršja.
Gomile su esti pretpovijesni spomenici u podruju Dinarskog krasa ali i nastaju sve do današnjeg vremena kao poslje- dica krenja terena radi stoarenja ili poljoprivrednih potreba. U znaenju gomile susreu se još i izrazi: gromila i mogila.
GORSKO MLIJEKO – v. Špiljsko mlijeko GORSKO ZRCALO – Rasjedna ploha,
paraklaza. Vrlo uglaana ploha nastala u prošlosti struganjem stijene o stijenu pri rasjedanju slojeva. Moe se vidjeti na površini izgriena korozijom kao i u špiljama gdje moe biti i sjajna.
GPS – (engl. Global Positioning System) je satelitski radionavigacijski sustav za odreivanje poloaja na Zemlji. Sustav omoguuje korisniku odreivanje svih 3 koordinata: geografsku širinu, geograf- sku duinu i nadmorsku visinu. Za uporabu GPS-a koriste se razni rau- nalni programi. Ukoliko je ulaz nekog speleološkog objekta bio ranije zabiljeen geografskim koordinatama, GPS e nas navoditi prema tom mjestu. Isto tako, kada danas GPS-om odredimo poziciju objekta, u budunosti emo ga lakše otkriti takvim prenosivim ureajem.
GRAMINGEROVO SJEDALO – Sjedalo za transport unesreenog u plani- nama. Sastoji se od vrstog platnenog sjedala i remenja s kopama. Pomou Gramingerovog sjedala spašavatelj nosi unesreenog na leima poput ruksaka.
GREBEN – Uski stjenoviti hrbat na planini. Moe biti horizontalan ili nagnut. Na nekim kartama nalazimo toponime Hrt, Hrtica, Hrtii, poneg- dje i Rt (Gorski Kotar, Istra) gdje se iz konfiguracije uoava grebenasti oblik.
GREDA – Istaknuti izduen stjenoviti oblik est na kraškom reljefu.
GRI – Šumovito uzvišenje iz kojega izviruje iškrapano stijenje.
25
GRIA – Kamenjar, jako nagrieni kameni blokovi.
GRIINE – v. Škrape GROHOT – v. Gria GROTLO – drijelo, otvor jame GROZDASTE SIGE – Botrioidi (gr.
botrios = groe) Sigaste tvorbe u obliku groa ije su kuglice promjera 1 – 3 cm. Nastale su u potopljenim kanalima sa stajaom vodom koncen- triranjem kalcijeva karbonata u otopini. est oblik freatskih siga.
GSS – v. HGSS GUANO – Gomila izmeta šišmiša ili
drugih ivotinja u špilji. GUANOBIONT – Organizmi koji ive
na guanu. GUBE, ŠPILJSKE – Sigaste tvorbe nalik
na gube na stablu. GURTE – gurtne, sintetike trake. Slue
za izradu sidrišta oko kamenih blokova, oštrih izboina, siga i na mjestima na kojima moe doi do ošteenja ueta. Otpornije su na habanje i bolje pria- njaju na stijenu.
H HALLOV PADOMJER – Vrsta klinome-
tra kojim se mjeri kut nagiba izmeu pojedinih mjernih toaka na kompa- snom vlaku. Speleolozi Vlado Boi i Ivica Posari (1961.) unaprijedili su padomjer na kojem se osim kuta nagiba moe oitavati i horizontalna projekcija duljine mjernog odsjeka kao i visinska razlika izmeu dvije mjerne toke.
HELIGMIT – Sigasta tvorba; stalagmit koji mijenja smjer rasta u odnosu na vertikalu. Nastaje u posebnim uvjetima kristalizacije kalcita ili aragonita.
HELIKTIT – Sigasta tvorba; stalaktit koji mijenja smjer rasta u odnosu na
vertikalu. Nastaje u posebnim uvjetima kristalizacije kalcita ili aragonita. Moe imati oblik granica, spirala, prstena, cik-cak cjevica ili trnovitih izraslina na stalaktitu.
HGSS – Hrvatska gorska sluba spašavanja u okviru HPS-a, nacionalna je i dobro- voljna, struna udruga javnog znaaja. Osnovni ciljevi su sprjeavanje nesrea, spašavanje i pruanje prve medicinske pomoi prije svega u planinama, ali je struno pripremljena i za spašavanje u speleološkim objektima. Sjedište je u Zagrebu, ali ima svoje podrunice u drugim gradovima diljem Hrvatske.
HIDROFILIJA – Prilagoenost orga- nizma za ivot u vlazi ili vodi.
HIDROFOBIJA – Strah od vode; izbjega- vanje organizma utjecaju vlage ili vode.
HIDROGEOLOGIJA KRASA – Znanstvena disciplina koja prouava geološke uvjete pojavljivanja vodenih tokova u krasu. Hidrogeološko istra- ivanje je osnova umjetnih vodenih zahvata u krasu.
HIDROLOGIJA KRASA – Ponekad i hidrografija krasa; znanstvena disciplina koja prouava odnos padalina i koliine protjecanja, te raspored vode u podze- mnim šupljinama, vrelima, ponorima i tekuicama. Prouava fizike, kemijske i biološke osobine voda u krasu.
HIEBLEROVE PENJALICE – (njem. Hiebler Steigklemme) Metalne penja- lice, ascenderi; sluile su za penjanje po uetu. Zaetci penjanja po uetu u Hrvatskoj zapoeti su upravo tim penjalicama pa imaju za nas povijesni znaaj.
HIGROMETAR – Instrument za mjere- nje relativne vlage zraka. Radi na teme- lju osobine stezanja i rastezanja ljud- ske vlasi ovisno o promjeni vlage zraka. Noviji tipovi higrometra funkcioniraju
26
na principu promjene elektrinog otpora kristala u senzoru s promje- nom vlage zraka. Ukoliko je higrome- tar opskrbljen ureajem za registrira- nje promjena relativne vlage, naziva se higrograf. Ranije su postojali mehaniki pokretani higrografi, no danas su zami- jenjeni elektronikim ureajem koji moe registrirati promjene relativne vlage i temperature zraka kroz dugo vremensko razdoblje (v. Data logger).
HIJEROGLIFI – Plitka udubljenja nepra- vilnih oblika na špiljskim stijenama, nastala korozivnim djelovanjem vode cijednice.
HIPOTERMIJA – Pothlaivanje. Opasno stanje organizma uzrokovano hladno- om i vlagom u kojem dolazi do naglog opadanja tjelesne topline. Pomanjkanje hrane pospješuje hipotermiju. Ovakvo stanje moe uzrokovati smrt.
HODNIK – Dui, lako prohodni kanal u speleološkom objektu.
HOLOCEN – Najmlae geološko razdoblje kvartara. Zapoinje nakon zadnjeg ledenog doba, vürmske glaci- jacije i traje do danas. Znatno je krae i toplije razdoblje od pleistocena, ali ipak s klimatskim kolebanjima. Postoje klimatske faze: boreal (podizanje razine mora koje je u pleistocenu bilo nie za oko 140 m), atlantik (klimatski opti- mum sa srednjom temperaturom nešto višom od današnje i s dosta padalina), subboreal (openito pogoršanje klime), subatlantik (mali klimatski optimum).
HOMOMETRIJA – Ujednaeno toplin- sko stanje izmeu zraka i stijene, vode i stijene, kao i zraka i vode.
HOMO SAPIENS – (lat.: ovjek umni, razumni) Fosilni ovjek. ivi u zadnjem interglacijalu (riss-würm) i zadnjem glacijalu (würm). U vrstu Homo sapi- ens uvrštava se neandertalac (Homo
sapiens neanderthalensis), kao i današ- nji ovjek (Homo sapiens recens) koji nastavlja ivjeti nakon zadnjeg ledenog doba, u holocenu, odnosno do danas.
HSS – Hrvatski speleološki savez. Administrativna speleološka jedinica koja ima krovni karakter u odnosu na speleološke klubove, speleološke udruge i sl. Sljednik je Hrvatskog speleološ- kog društva osnovanog 1954., a prei- menovanog 1991. u Hrvatski speleo- loški savez. Primljen je 1993. u UIS kao nacionalni savez. Na meunarodnim kongresima i savjetovanjima ukljuuje sve hrvatske speleologe.
HUM – Usamljeno uzvišenje na kraškoj visoravni ili polju. Ponegdje i: kum, holm, holmec, hom, um, umac.
HVATIŠTE – v. Oprimak
speleološkog objekta INJEKCIJSKA ZAVJESA – Zapunjenje
podzemnih pukotina u bokovima vodne brane na kraškom podruju radi spreavanja nekontroliranog ‘bjeanja’ akumulirane vode kroz pukotine lijevo i desno od brane. Izvodi se injektiranjem brtvene mase kroz niz provrtanih bušo- tina. Brtvena injekcijska masa moe biti bentonit, cement i dr.
INKAZIJA – Proces i oblici urušavanja u špiljama.
INKRUSTACIJA – Kalcitna kora obra- sla preko nekog objekta: drva, kamena, stijene.
INTERMITENTNO VRELO – (1) Kraški izvor koji u pravilnim vremenskim razmacima izbacuje vodu. Mehanizam funkcioniranja takvog vrela tumai se postojanjem rezervoara koji se puni
27
vodom koja potom povremeno izlazi kroz obrnuti (inverzni) sifon. Puki izrazi su: vrelo na prestanke, mukavica. (2) Prema nekim izvorima intermiten- tno vrelo je svako periodino vrelo.
INTERSTRADALNI KRAS – Kras koji se razvio ispod pokrova autohtonih naslaga i mlai je od njih.
INUNDACIJA – Poplava. Plavljenje polja.
INVERZAK – (lat. Inverse aque) Drugi naziv za estavelu prema prijedlogu fran- cuskih speleologa.
ISTRAIVANJE, SPELEOLOŠKO – Pronalaenje, osvajanje i topografsko dokumentiranje speleološkog objekta, kao i opaanje, mjerenje i znanstveno prouavanje pojava u njemu.
IZOHIPSE – Linije koje na geografskoj karti spajaju toke jednake nadmorske visine.
IZOTERMIJA – v. Homometrija IZOTOP – Kemijski element koji ima
isti kemijski karakter kao element koji zauzima isto mjesto u periodikom sustavu, ali se razlikuje od njega svojom radioaktivnošu i razliitom atomskom masom.
IZVOR – Mjesto izlaenja podzemne vode na površinu. Podjela prema gravitaciji: – silazni (gravitacijski) – cijeenje vode
temeljnice; – prelivni – voda se prelijeva preko
nepropusnih slojeva; – uzlazni (arteški) – voda je pod hidro-
statskim tlakom. Podjela prema vremenu izviranja: – stalni – voda stalno izbija; – periodski – voda izbija samo za viso-
kog podzemnog vodostaja; – intermitentni – cikliki se izmjenjuju
izviranje i presušivanje u kraim vremenskim razmacima (vrela na prestanke);
– estavele – kod visoke podzemne vode su izvori, kod niske su ponori.
Podjela prema obliku izvora i koliini vode:
– ruje ili pištevine – mjesta difuznog izlaenja vode;
– izvorišta – razrušeno mjesto izviranja, tj voda izvire na više mjesta;
– vrelo, vrilo ili vrutak – mjesto izlae- nja vee koliine vode;
– oko ili bunarasto vrelo – voda izvire iz dubokog jezera ili jame ispunjene vodom;
– špiljsko vrelo – voda izvire iz špilje; – vokliško vrelo – sifonsko vrelo iz
kojeg izvire itava rijeka (prema mjestu Vaucluse u Francuskoj);
– vrulje – podmorski izvori. IZVORSKA ŠPILJA – Špiljsko vrelo (v.
Izvori) IZVRNUTI LONAC – v. Vrtloni lonac ILJEBINE – Vrsta škrape. Mali plitki
ljebii na stijeni nastali korozivnim djelovanjem oborinske vode.
J JAMA – (1) Vertikalni ulaz u speleološki
objekt; (2) Speleološki objekt u kojem prevladavaju vertikalni ili vrlo strmi kanali; (3) Špilja s jamskim ulazom; (4) Vertikalni odsjeak u špilji. Prema morfološkim karakteristikama dijele se na: pukotinske, bunaraste, koljenaste ili stubaste, i sloene. Prema hidrološ- kim karakteristikama mogu biti suhe, vodene (s jezerima ili vodenim toko- vima), ledenice i snjenice. Napomena: u Sloveniji jama znai špilja.
JAMA BEZ DNA – v. Bezdan JAMSKI SUSTAV – Dvije ili više jama sa
spojevima prolaznim za ovjeka (npr. Jamski sustav Lukina jama-Trojama).
28
JAMURKA – Puki naziv za jamu u Istri i Hrv. Primorju.
JAPAGA – Ponikva strmih do okomi- tih stranica, kojoj je širina vea od dubine. U Sloveniji tu pojavu nazivaju koliševka.
JARBOL – Dio nekadašnje speleološke opreme za penjanje do teško dostu- pnog otvora na stropu špiljskog kanala ili dvorane. Sastoji se od aluminij- skih cijevi koje se nastavljaju jedna na drugu, a na vrhu se montira ue za penjanje. Danas se takvi problemi rješavaju alpinistikom tehnikom uz uporabu spitova.
JEZERO, ŠPILJSKO – Vodena akumula- cija u špilji veliine od nekoliko metara u promjeru do više stotina metara duljine. Moe biti prolazno ili sifonsko. S obzirom na gibanje vode moe biti mirno ili protono.
JUMAR – v. imar
K KACIGA – Šljem. Dio osobne speleološke
opreme. Slui za zaštitu glave od udarca prilikom kretanja u špilji, te od pada odronjenog kamena. U prošlosti su se koristile rudarske kacige, dok danas postoje posebno konstruirane kacige za speleološke ili alpinistike potrebe.
KALCIT – Mineral kalcijevog karbonata (CaCO3). Kristalizira u romboedrij- skoj hemiedriji heksagonskog sustava. Istog je kemijskog sastava kao i arago- nit. Sigaste tvorbe naješe su kalcitnog sastava.
KALCITNI MJEHURI – Kuglaste konkrecije nastale na rubu špiljskog jezera. Promjera su 2 – 3 cm. S unutar- nje strane su glatke, a izvana su prekri- vene sitnim kristaliima.
KAMEN – U najširem smislu: odlomljeni dio stijene. Takoer i sama stijena ili element kamene graevine.
KAMENICE – (1) U speleološkim objek- tima: bazeni s vodom odijeljeni kalcit- nim pregradama. Preko pregrada se cijedi voda koja isparavanjem taloi kalcit i uzrokuje njihov rast. U stari- joj literaturi ponekad se za kamenice upotrebljava izraz kaskade, meutim kaskade predstavljaju niz slapova; (2) Na kraškoj površini: udubine u kamenu gdje se skuplja kišnica. Kamenice su u krasu esto jedina mjesta gdje se moe nai pitka voda.
KAMENI SLAP – v. Saljev KAMENJAR – Gola kamena površina
bez biljnog pokrova, iškrapana djelo- vanjem kišnice. Isto i: golet, kras ili krš. Zanimljivo je da u Dalmatinskoj Zagori s vrlo razvijenim kraškim reljefom i karakteristinim oblicima nema toponima s korijenom kras ili krš. U tamošnjem puku rabi se izraz kamenjar.
KAMIN – Vertikalni procjep u stijeni ili u špilji uz koji se moe penjati odupi- ranjem nogu i lea ili u raskoraku. Kaminom se koji puta naziva i dimnjak.
KANAL – Naziv za dugaki špiljski prolaz bez obzira na prohodnost.
KANJON – (španj. caon) Uska duboka rijena dolina ije strane strmo do verti- kalno padaju sve do podnoja. Hrvatski naziv je sutjeska.
KAPELICA – Vea niša u stijeni špilje bogato ukrašena sigastim tvorbama. Takoer i manja dvorana koja velii- nom i oblikom podsjea na kapelicu.
KARABINER – Karika s preklopnikom izraena od elika (starija izvedba) ili lagane aluminijske legure. Slui za spajanje ueta s klinom ili spitom, za spajanje speleološkog sjedišta s
29
descenderom i dr. U starijoj literaturi se moe nai i izraz sponka.
KARABINER KONICA – Stari nain spuštanja po uetu uz uporabu dvaju karabinera kojima se postie trenje na uetu. Taj je nain spuštanja potisnut uporabom descendera.
KARABINERSKI UZAO – v. Bachmannov uzao
KARBITKA – Speleološka svjetiljka koja daje svjetlo izgaranjem plina acetilena (H2C2) dobivenog djelovanjem vode na karbit, odnosno na kalcijev karbid (CaC2). Danas je potisnuta kvalitetnim elektrinim svjetiljkama.
KARBONATNA STIJENA – vapnenac (preteno CaCO3) ili dolomit (preteno CaCO3·MgCO3). Podlona je koroziji djelovanjem agresivne vode (vode s otopljenim CO2). Produkt dugotrajne korozije su forme tipine za kraški reljef.
KARST – Internacionalni izraz za kras. v. Kras; Krš.
KARSTIFIKACIJA – v. Okršavanje, Okrašavanje
KARSTOLOGIJA – Znanstvena disci- plina koja prouava kras, krš, te osobine karbonatnih stijena i korozijsko-erozij- ske procese kojima nastaje specifian reljef – kras ili krš.
KARTOTEKA SPELEOLOŠKIH OBJEKATA – Skup osnovnih poda- taka o speleološkim objektima nekog podruja pisanih na dogovoreni nain. Sadri podatke o registarskom broju objekta, poziciji objekta, speleološki nacrt i fotodokumentaciju.
KASKADE – Niz manjih slapova. KATASTAR SPELEOLOŠKIH OBJE-
KATA – Skup svih podataka o spele- ološkim objektima nekog podruja svrstanih po dogovorenom nainu i redu.
KATAVOTHRA – Grki termin za ponor. Upotrebljava se koji puta u meunarod- noj literaturi kao i naš ponor.
KAVERNA – Vea šupljina u krasu koja nema prirodne veze s površinom. U kavernu se moe dospjeti jedino umjet- nim, tehnikim zahvatom, tj. bušenjem rova ili široke bušotine. U SAD je izraz cavern est naziv za špilju. U sloven- skoj terminologiji kaverna je umjetna šupljina pod zemljom.
KLADIVO – Speleološki, odnosno alpi- nistiki eki. Slui za zabijanje spitova ili klinova, za poravnavanje hrapave površine kamena gdje se stavljaju ploice za spitove, kao i za proširiva- nje tijesnih prolaza. Kladivo treba biti spojeno tankom zamkom za pojas. Na donjem kraju drške kladiva nalazi se cjevasti klju br. 13 za zavijanje vijaka spitova ili matica fikseva.
KLANAC – Uska dolina strmih bokova bez vode tekuice.
KLASTITI – Klastine stijene nastale cementacijom estica neke mehaniki zdrobljene i usitnjene stijene (za razliku od drugih sedimentnih stijena nastalih biogenim procesima).
KLAUSTROFOBIJA – Strah od zatvore- nog, pogotovo tijesnog prostora.
KLIMA – Karakteristino stanje meteoro- loških parametara (temperatura zraka, relativna vlaga, padaline i dr.) nekog kraja kroz dui vremenski period.
KLIMATSKE PROMJENE – Izmjene toplih i hladnih, te vlanih (humidnih) i suhih (aridnih) razdoblja. Klimatske promjene postoje kroz itavu zemljinu povijest od astralne faze do danas. ak je i povijesno razdoblje imalo tzv. ‘’malo ledeno doba’’ (od poetka 14. do polovine 19. stoljea). Postoji više teorija o nastanku klimatskih promjena: promjena intenziteta suneva zraenja;
30
pomicanje tektonskih ploa kad nastaju potresi koji uzrokuju pojaanu vulkan- sku aktivnost i opu zagaenost vulkan- skom prašinom koja smanjuje insolaciju; promjena koncentracije CO2 u zraku; promjena planetarne putanje; promjena osi zemljine rotacije; promjena ocean- skih strujanja; antropogeni faktori. Te teorije nisu meusobno usuglašene. Danas se govori o snanom antropo- genom utjecaju na klimatske promjene. Takvo pisanje danas je u trendu, ali nema uvjerljivu znanstvenu podlogu, jer su postojale neusporedivo jae promjene i u dalekoj prošlosti, dakle prije razvoja industrije, a koje ne moemo u potpu- nosti objasniti.
KLINOMETAR – Padomjer, sprava za odreivanje kuta nagiba terena izmeu dvije mjerne toke. U speleologiji danas postoje inaice optikih klinometara koji se proizvode odvojeno ili zajedno s kompasom. Postoje laserski daljino- mjeri s integriranim klinometrom. v. Hallov padomjer.
KLINOVI – Metalni klinovi s ušicama za ubacivanje karabinera. U alpi- nizmu slue za napredovanje u penja- nju. Prema obliku dijele se na verti- kalne, horizontalne i univerzalne koji se koriste prema poloaju pukotine u stijeni. Za šire pukotine koriste se U i V klinovi. U speleologiji se naješe kori- ste spitovi i fiksevi, ali se mogu koristiti klinovi na ulaznim dijelovima jama ili u unutrašnjosti ako stijene nisu zasigane i to najviše za penjanje prema teško dostupnim otvorima.
KLISURA – (gr. kleisura) Klanac, kanjon, hrid.
KLIZNI UZAO – Polulaarski ili poluvr- zni uzao. Upotrebljava se za krae spušta- nje, za osiguravanje kod izrade devijatora ili prilikom izrade tirolske prijenice.
KLJU 13/17 – Klju br. 13. slui za privršenje spitova ili fikseva. Ponegdje ima ranije postavljenih za koje treba klju 17, pa je dobro imati takvu kombinaciju kljua. Treba biti osiguran tankom uzicom da ne ispadne.
KLJUANICA – Uzak, teško prohodan prolaz izmeu širih špiljskih prostora.
KOLOTURE – Sastavni dio osobne spele- ološke opreme. Koriste se za podizanje transportnih vrea i kod izrade nekih sustava za samospašavanje i spašavanje.
KOLJENASTA JAMA – v. Stubasta jama KOMISIJA ZA SPELEOLOGIJU HPS
– Krovna administrativna speleološka jedinica pri Hrvatskom planinarskom savezu. Koordinira rad speleoloških odsjeka u planinarskim društvima pri zajednikim akcijama.
KOMISIJA ZA SPELEOSPAŠAVANJE HGSS – Podkomisija HGSS-a. Otkriem dubokih jama na Velebitu sazrela je ideja o potrebi za još uinko- vitijom organizacijom speleospašava- nja. To je struna komisija koja se bavi problematikom i organiziranjem spaša- vanja iz speleoloških objekata, umjet- nih podzemnih objekata, bunara i sl. Organizira specijalistike teajeve za osposobljavanje takvih spašavatelja.
KOMPAS – Busola; sprava za odreivanje strana svijeta pomou magnetne igle. Skala je naješe podijeljena na 360°.
KOMPASNI VLAK – Kompasni poligon; niz horizontalnih projekcija mjerenih duina špiljskog kanala izmeu mjer- nih toaka prenesen na papir u nekom odabranom mjerilu. Na osnovi kompa- snog vlaka izrauje se tlocrt špilje.
KOMUNIKACIJA U SPELEOLOŠKIM OBJEKTIMA – U doba klasinog spuštanja u jame pomou speleoloških ljestvica uz osiguravanje uetom bilo je potrebno dogovoriti komande kojima
31
e speleolog koji se spušta davati naloge speleologu na osiguranju. Komande su bile glasovne u slogovima s razmacima: stoj; vu – ci; po – pus – ti. Jednostavne su i lako se pamte. U sluaju dubljeg objekta davani su znakovi zvidaljkom u jednakim razmacima i s jednakim znaenjem kao s rijeima: -; – -; – - –. U dogovorenoj meunarodnoj komu- nikaciji etiri zviduka znae da je sve u redu, a jedan dugi signal je poziv za pomo. Ulaskom u još dublje jame takvi signali nisu bili pouzdani, pa su se poeli koristiti telefoni. U uporabi su bili razni telefoni od tenkistikih do onih kune izrade. Za telefonsku vezu potrebno je vui telefonski kabel. Postoji više verzija telefonske veze: s dvostrukom icom i jednostrukom icom i s raznovrsnim telefonskim ureajima.
KONDENZACIJSKA VODA – Voda koja vlai špiljske stijene, a nastaje kada topao i vlaan ulazei zrak doe u dodir s hladnim stijenama. Naziva se i špilj- ska rosa.
KONG – Vrsta descendera. KONGLOMERAT – Mehaniki sedi-
ment sastavljen od valutica raznih veli- ina (od nekoliko mm do nekoliko cm) vrsto vezanih nekim vezivom.
KONKORDANCIJA – Pojava kod koje su susjedni slojevi stijena razliitih geološ- kih starosti paralelni.
KONKRECIJE – Sedimenti kod kojih je nastajalo koncentrino poveanje taloga. Jedna vrsta konkrecija su sige. v. Sigaste tvorbe.
KONULITI – ašolike sigaste tvorbe. Nastaju kapanjem vode na mekano špiljsko tlo (glina, pijesak). U tlu najprije nastaje udubina koja se postu- pno prevue kalcitnom korom. U odre- enom sluaju jai vodeni tok moe isprati dio gline ili pijeska oko takve
udubine nakon ega na površini ostane kalcitna tvorba – konulit.
KONVAKUACIJA – Proces proširiva- nja špiljskih kanala ispiranjem stijene i nataloenih sedimenata.
KORALOIDI – v. Koralji, špiljski KORALJI, ŠPILJSKI – Nakupine šilja-
stih izraslina u obliku kora na sigovini, nastale prekristalizacijom sigovine, a pod utjecajem kondenzacijske vode.
KORAZIJA – Oblikovanje špiljskih kanala struganjem kamenja kojeg nosi vodeni tok, ili udaranjem krutih estica o stijene.
KOROZIJA – Kemijsko djelovanje vode na stijene. Vea koncentracija otoplje- nog ugljikovog dioksida u vodi poja- ava korozijsko djelovanje. Što je hlad- nija voda jai je i korozijski uinak.
KOSA – Kosina, padina brijega, laz. KRAS – Karst (njem.; int. Karst) ili
krš. Reljef sa specifinom morfologi- jom, nastao u karbonatnim stijenama (vapnencima i manje u dolomitima). Površina mu je esto kamenita, ali moe biti i pokrivena zemljom i raslinjem. Zbog relativno velike topljivosti karbo- nata u vodi bogatoj ugljikovim diok- sidom nastaju kroz duga vremenska razdoblja tvorbe kao polja, uvale, dolci, ponikve, ponori, škrape, kraška vrela, jame i špilje. Locus tipicus su Dinaridi, gdje je i najprije prouavan kras. Kras se u Hrvatskoj javlja u velikom broju toponima (Istra, Kvarnerski otoci, dio Like i sporadino do Boke Kotorske) te u nešto manjem broju u Sloveniji. Termin kras kao najpogodniji prihva- tili su srpski geografi, geolozi i speleo- lozi. Nasuprot tome hrvatski su stru- njaci zbog neznanja prihvatili srpsku rije krš kao hrvatski standard i prefe- riraju ju nad ravnopravnim sinoni- mom kras. Osim u Hrvatskoj i Sloveniji,
32
pojam kras se takoer javlja u eškoj, Slovakoj i Poljskoj, te u Bugarskoj i Rumunjskoj (tamo gdje su hrvatske enklave). v. Krš.
KRASOSLOVLJE – Ogranak geologije i geografije koji prouava kraške pojave.
KRAŠKA HIDROLOGIJA – Prouava vode u krasu i njenu ulogu u stvaranju kraške morfologije. U praksi se esto miješa s kraškom hidrografijom, kao i hidrogeologijom krasa.
KRAŠKA RIJEKA – Rijeka koja protjee preko karbonatnih naslaga u kojima je vodno lice više od površine rijeke. Moe ponirati (Lika, Gacka) ili slobodno otjecati u neku veu rijeku (Kupa, Mrenica), kao i direktno utjecati u more (Cetina, Rjeina).
KRAŠKO VRELO – Mjesto izviranja vode u kraškom terenu nastalo: a) drenaom vodnog lica u kraškim ispu- calim stijenama; b) koncentriranim dovodom vode iz nekog ponora.
KRIPTOKLIMA – (gr. kryptos = skri- ven) Klima zatvorenog prostora. Izraz je pogodniji od mikroklime i jednozna- an je jer mikroklima moe oznaavati i neki ogranieni prostor na površini.
KRISTALI – Tijela pravilnih geometrij- skih oblika nastala iz zasiene vodene otopine ili taljevine kemijskih spojeva ili elemenata. U špiljama se naješe nalaze kristali kalcita, ali i aragonita i gipsa.
KROL – v. Croll KRŠ – (1) U širem smislu znai skršeno,
slomljeno kamenje, kamena golet, kame- njar; (2) Kras, karst. U uem smislu to je skup morfoloških i hidroloških pojava u topljivim stijenama. Naješe je razvi- jen u vapnencima i dolomitima, ali moe u reduciranom opsegu nastati i u naslagama soli (halita), sadre, prapora, pješenjaka, silikata i vulkanskih stijena.
Vapnenako-dolomitni krš (kras) Dinarskih planina po svojoj razvijeno- sti i raznolikosti oblika najtipiniji je krš (kras) na svijetu i njime se u stra- noj literaturi definira pojam karsta (Int.). Termin krš preuzet je iz srpskog govora kao hrvatski standardni izraz. Zanimljivo je da su Srbi istovremeno prihvatili hrvatsku i slovensku rije kras kao srpski standard; (3) Krš je openit pojam za gomilu polomljenih stvari: krš keramikih ploica, krš stakla, krš auto- mobila, krš u ljevarstvu (za razliku od loma metala na vee komade), itd.
KRŠJE – Kamenje nepravilnih oblika i veliina koje je palo sa stropa špilje na tlo.
KRŠKO POLJE – v. Polje KRŠLJIV – Lako lomljiv. Npr. kršljiva
stijena. KRŠNIK – v. Brea KRUŠKA – Prvi descender kune izrade
kojeg su koristili zagrebaki speleolozi. Funkcionira kao descender »osmica«.
KRUŠLJIV – Stari hrvatski izraz za kršljiv. KS HPS – Kratica za: Komisija za spele-
ologiju Hrvatskog planinarskog saveza. Krovna speleološka jedinica admini- strativnog i koordinirajueg karaktera u okviru Hrvatskog planinarskog saveza.
KUK – Istaknuta kompaktan stijena izdi- gnuta u odnosu na okoliš. est izraz i toponim Dinarskoga krasa. v. Mogot.
KUPOLA – Kupolasti svod špiljskog kanala ili dvorane.
KVARTAR – Najmlae geološko razdo- blje u kojem nastaje najvei dio speleo- loških objekata. Dijeli se na pleistocen i holocen. Pleistocen traje od 2,600.000 do oko12.000 godina prije sadašnjosti (BP) s ledenim dobima prema alpskoj podjeli: danubij, günz, mindel, riss i würm. Izmeu ledenih doba su krai topli interglacijali. Holocen traje od
33
prije 12.000 godina do danas. Ima 4 klimatske faze: boreal, atlantik, subbo- real, subatlantik.
L LABIRINT – Višestruko povezani splet
špiljskih kanala. LAARSKI UZAO – v. Vrzni uzao LAPOR – Mekana uslojena stijena od
smjese gline i vapnenca. U Dalmaciji: tupina.
LASERSKI DALJINOMJER – Laserski telemetar; laserska sprava za mjere- nje udaljenosti izmeu mjernih toaka koja zamjenjuje rad s mjernom vrpcom. Mjerenje udaljenosti je bre i jednostavnije.
LAZ – Openito: strma padina. Ponekad i kao brina.
LEDENA DOBA – U starijem odsjeku kvartara, u pleistocenu, bilo je u našim krajevima pet ledenih doba (glaci- jala): danubij, günz, mindel, riss i würm. Njihovo trajanje bilo je razli- ito, a najdue i najhladnije ledeno doba bio je würm. Izmeu glacijala bila su kraa topla meudoba, inter- glacijali. Današnje toplo razdoblje kvar- tara naziva se holocen ili postglacijal. Postoji više teorija o nastanku tih jakih i dugotrajnih klimatskih promjena, no niti jedna nije do kraja dokazana.
LEDENICA – (1) Speleološki objekt viso- kogorskog krasa u kojem stalno ili vei dio godine ima leda; (2) Ledena siga, mosur.
LEDENJAK – Gleer. U visokim planin- skim predjelima velika masa leda na nagnutoj dolini koja gravitacijom vrlo polagano klizi nadolje tako da izgleda kao da led miruje. Ledenjak nastaje u cirku gdje se nagomilani snijeg stlauje
i kree nizbrdo. Ledenjak na svojem putu drobi stjenovitu podlogu i bokove u kamenje. To kamenje nošeno ledom erodira i abradira stijene, pa na stije- nama nastaju strije i nakupine kame- nja, morene. Ako ledenjak lei na vapnenakoj podlozi, mogu uz bokove ledenjaka djelovanjem agresivne vode nastati jame i špilje. Danas u Hrvatskoj nema ledenjaka, ali ih je bilo u ledenim dobima. Tragovi takvih ledenjaka vide se na više mjesta na Velebitu (V. i M. Paklenica s bonim morenama, Vuja draga s uoljivim ledenjakim strijama i dr.).
LEDNI VIJCI – Primjena ledenih vijaka rijetka je u hrvatskoj speleologiji, ali se moe ukazati potreba za njima u jamama ledenicama u najvišim predje- lima Dinarida. Današnji ledeni vijci su šuplji s tankim stijenkama na vrhu nazubljeni. Prilikom uvrtanja vijka zupci reu led u zdrobljene komade koje izbacuju kroz unutrašnjost vijka.
LEPTIR – Vrsta uzla koji se upotrebljava za dobivanje ome na uetu koje je optereeno. Njime se podvezuje ošte- eno ue ili slui za izradu Y sidrišta s jako razmaknutim tokama. Takoer i za skraivanje ueta (viška šlinge) prili- kom izrade gelendera i prijenica.
LEPTOKLAZA – Mala prslina u stijeni. LITICA – gr. lithos = kamen) Strma
stijena, hrid, hridina. LITIFIKACIJA – ili okamenjivanje je
kompleksan skup fizikalnih i kemij- skih procesa (poznat i pod imenom dijageneza), kojima mekani, nevezani talozi postupno postaju vrste stijene. LOGOR, SPELEOLOŠKI – Mjesto višednevnog boravljenja speleologa u šatorima pokraj velikog i sloenog speleološkog objekta koji zahtjeva vei broj istraivaa.
34
LOPOI, ŠPILJSKI – Sigaste tvorbe koje nastaju kristalizacijom kalcita iz koncentrirane otopine kalcijeva hidro- karbonata u špiljskim bazenima. Na uronjenom dijelu špiljski je lopo uzak, dok se prema površini znatno raširuje te podsjea na lopo.
LUBLINIT – v. Špiljsko mlijeko LUGAVAC – v. Dolomit
LJ LJESTVICE, SPELEOLOŠKE –
Nekadašnji obvezni rekvizit za spušta- nje u jame uz osiguranje uetom. Izraivane su od elinih ueta (sajli) i aluminijskih ili drvenih preaka. Prema potrebi se meusobno spajaju tzv. C-karabinerima.
M MAGLENICA – Špilja ili jama na ijem
otvoru nastaje u hladnijem razdoblju magla. Topla uzlazna zrana struja dolazi u kontakt s hladnijim vanjskim zrakom i nastaje kondenzacija.
MAGNETSKA DEKLINACIJA – Odstupanje smjera magnetskog sjevera od geografskog sjevera. Moe biti istona i zapadna deklinacija. Kroz due vrijeme magnetska deklinacija moe osjetno varirati i to treba uzeti u obzir pri izradi tlocrta.
MAJ – Odstupanje smjera magnetskog esti toponim ilirskog podrijetla za vrh.
MAKARONI – Dugaki cjevasti stalaktiti s vrlo tankim stijenkama.
MALAHITNA PATINA – Modrozelena do zelenkasta patina na predmetima od bakra ili bronce. Nastaje djelo- vanjem vode i CO2 na bakar. Sloj
minerala malahita po kemijskom je sastavu bakarni hidroksikarbonat, Cu2(OH)2CO3.
MALO LEDENO DOBA – Jedna od naji- zraenijih klimatskih promjena u povi- jesnom dobu. To je razdoblje od 14. do polovine 19. stoljea. Uzrok globalnog zahladnjenja nije posve pojašnjen ali je evidentno da nije bilo antropogenog utjecaja.
MARINER – Univerzalna nosiljka za nošenje unesreenog u planinama. Sastoji se od sklopive aluminijske konstrukcije i plastinog leaja.
MARKIRANJE SPELEOLOŠKOG OBJEKTA – U kompleksnim spele- ološkim objektima postoji potreba za markiranjem najjednostavnijeg puta da speleolozi ne zalutaju. Izvodi se postav- ljanjem kamenih unjeva a u novije vrijeme s plastinim reflektirajuim trakama duine 20 do 40 cm. Markacije se stavljaju na krianjima kanala. U veim prostorima najbolje je postav- ljati trake tako da se od svake moe uoiti sljedea. U vertikalnim dijelo- vima dobro je oznaiti sidrišta.
MEANDAR, ŠPILJSKI – Zavojiti špilj- ski kanal nastao korozivnim djelova- njem vode.
MEUSIDRIŠTE – Postavlja se na dugim vertikalnim dionicama kako bi se ubrzalo napredovanje ek