selaČki rjeČnik - srce
Embed Size (px)
TRANSCRIPT
SELAKI RJENIK
Siniša Vukovi: R'inik selaškega govora, Laus, Split 2001.
Izlazak iz tiska Rinika selaškega govora, doekan je u kulturnoj i znanstVenoj javnosti, posebice u Splitu i na podruju srednje Dalmacije, s velikim zanimanjem. Tomu su zacijelo dva razloga. Prvi je od njih rijetkost pojave takva djela. Naime, premda su od 1991. do sada objavljena ak 32 akavska rjenika razliita opusa, meu njima su, do pojave selakoga rjenika, samo etiri rjenika izvornih akavskih govora sadravala leksikografsko grau prikupljenu na splitskom otoju. Rije je uglavnom o opsegom malim leksikografskim ostvarenjima, meu kojima je samo Rokijev viški rjenik opsenije leksikografsko djelo. Drugi je razlog mladost autora rjenika, po emu je selaki rjenik doista poseban, jer nije uobiajeno da dvadesetosmogodišnjak objavi dijalekatni rjenik jednoga mjesnoga govora s više od lO 000 rijei. Pritom je bitno istai daje pojava rjenika izvornoga akavskoga govora s tolikim brojem natuknica i inae prava rijetkost, neovisno o dobi autora.
Rjenik govora Selaca na otoku Brau sadrava leksiko blago jednoga mjesnoga govora koji pripadajunoakavskomu dijalektu akavskoga narjeja, tj. dijalektu s dosljedno ikavskim refleksom jata (uz nekoliko ustaljenih ekavizama, kao što je npr. prilog vode(< ovde), koji su uobiajeni i u drugimjunoakavskim govorima).
U svom leksikografskom pristupu rjenikoj grai, autor je nastojao primijeniti suvremenu metodologiju leksikografske obradbe natuknica u dijalekatnim rjenicima. U skladu s oekivanjima, glava se rjenikoga lanka sastoji od natuknice u kanonskom obliku i osnovnih gramatikih odrednica. Meutim, u tijelu lanka, nakon navedene prijevodne semantizacije, u pravilu izostaju egzemplifikacije (tj. primjeri govorne uporabe natuknica u sklopu reenice), a upravo su takvi primjeri vanom sastavnicom rjenika izvornih govora. S druge strane valja istai daje na natuknicama redovito oznaen naglasak, kao i nenaglašene
535
»akavska ri« XXX (2002) • br. 1-2 • Split • sijeanj-prosinac
duine (tipa rukiJ), tako da je na temelju rjenika mogue stei uvid u glasovne i akcenatske znaajke toga akavskoga govora. Natuknice pokazuju daje to govor istoga samoglasnikoga sustava, bez dvoglasa ili promjene boje vokala, s akavskim troakcenatskim sustavom, uz samoglasno r koje se ostvaruje bez svarabaktikoga vokala. I brojne druge znaajke prikupljenoga rjenikoga blaga jasno pokazuju da je rije o tipino akavskom govoru. Meu takvim osobinama mogu se npr. spomenuti šakavizmi biiši'na, bratovšina, kllša, ostavšina,prJš, šiip, zvfiit, zvidanje. akavskaje znaajka i realizacijaja, a umjesto je, e u rijeimajazi'k, at, a ne jezik, et, zatim slijed re umjesto rau rijeima kreja, krest, rest, slijed re umjesto ro u greb, zatim realizacija va od nekadanjega v'b, npr. u rijei vas (u kojoj nije provedeno novoštokavsko premetanje vas > sav), tipino akavsko premetanje glasova r i l, koje se provodi ne samo u temeljnom leksikom fondu (npr. u rijeima lebroi s/ebra) nego i u novijim posuenicama kao što je npr. glagollepetiriit. Tu su i drugi primjeri metateza, kao što je npr. premetanje /v> vl u nadimku Avli (< Alvi, prema staron jem. A/wis 'svemudri', iz kojega se, preko lat. Aloisius, razvila imenska inaica Alojzije). Spomenut u još ovom prigodom akavsko protetskoj-, npr. u rijeijilsta, i depalatalizaciju lj> j, npr.jubica,judi, kaduja, koš uja. Stari skup r sauvan je u rijeima rivo, iv, ali ne i u oblicima pridjeva cin, npr. cinajama, cfna igerica, kao ni u tvorenicama od toga pridjeva, npr. crni'ca, cini/o, cinobor, crnog/avka, crnosipac, crnjavina itd.
Kao što je i uobiajeno, o paradigmatskim se oblicima rijei na temelju rjenike grae moe znatno manje rei nego o glasovima, pogotovu kad nema egzemplifikacija. Ipak, i tu su uoljive akavske znaajke, kao npr. izjednaavanje nominativnoga oblika s akuzativnim u rijeima eri mater. Unutar podjele akavski sjeverozapad- akavski jugoistok, primjeri tipa vavik 'uvijek'' sva, svo 'sva, sve'' vazest i vazi'mat 'uzeti' i 'uzimati', vl 'ovaj', zatim glagolski pridjevi radni 'iša, i'šla, i'šlo, u skladu s oekivanjima, jasno svrstavaju selaki govor ujugoistonu skupinu akavskih govora.
U uvodnom dijelu rjenika autor, pomalo sa strahom da bi mu moglo biti prigovoreno, napominje kako je u mnogim sluajevima od jednoga glagola zabiljeen i polazni oblik (infinitiv), i glagolski pridjev trpni, i glagolska imenica, te daje za svaki taj oblik formirao posebni rjeniki lanak. Takvo se uvrštavanje moe opravdati, posebice kad je rije o glagolskim imenicama i ostalim rijeima koje se u selakom govoru tvore od iste osnove. Njihovo navoenje omoguuje uvid u rjeotvorbene veze, npr. u rijeima barufat, barufavat, barufa, barufant. Time je, nakon glasova i oblika, obuhvaen i trei dio gramatike koji je u okviru dijalekatnih znaajki selakoga govora mogue istraivati, a to je tvorba rijei.
536
»akavska ri« XXX (2002) • br. 1-2 • Split • sijeanj-prosinac
Naravno, sve su mogunosti buduih analiza razliitoga tipa dobrim dijelom uvjetovane kvalitetom leksikografske obradbe rjenikoga blaga, a u selakom je rjeniku ta obradba takva da uglavnom omoguuje budue rašlambe. Autor je nastojao za svaku rije oblikovati poseban rjeniki lanak, izbjegavajui leksika
gnijezda. Time je omoguio korisnicima brzo i jednostavno snalaenje u rjeniku, jer je svaka rije na svom mjestu po abecedi. Leksika gnijezda primjenjuju se samo pri uvrštavanju frazema i ostalih dvolanih ili višelanih izraza u rjenik.
Kao još jednu dobru stranu ovoga rjenika svakako valja spomenuti savjestan pristup leksikoj semantici, tj. desnoj strani rjenikoga lanka. Posebice je to vano spomenuti s obzirom na injenicu da u okviru dijalekatne leksikografije selaki rjenik pripada meu najopsenije. Veliki broj natuknica i uglavnom dobro razraena leksika semantika dobrim su temeljem buduih leksikoloških analiza selakoga govora. Pri prelistavanju selakoga rjenika odmah je uoljivo daje tu rije o tipinom srednjodalmatinskom junoakavskom leksiku s obiljem romanizama, ali takoer i s veim brojem novijih rijei, preuzetih iz standardnoga jezika i iz argona, koje su se vrlo dobro prilagodile sustavu selakoga govora, posebice akcenatski, što svjedoi o još uvijek snanom otporu toga govora novoštokavizaciji. Unato brojnim romanizmima i inim posuenicama, u rjeniku se mogu nai i mnoge zanimljive rijei iz staroga sloja hrvatskoga leksika. Tu je injenicu tim prije vano istai kad se ima na umu daje akavska leksika starina u pravilu bolje sauvana u sjeverozapadnoj skupini akavskih govora nego u jugoistonoj kojoj pripada selaki govor. U spomenutom kontekstu valja npr. istai staru hrvatsku rije praslavenskoga podrijetla blaz'inja, koja se rabi usporedno s romanizmom kušin (npr. tal cuscino), dok standardnojezini turcizam jastuk u selakom govoru nije zabiljeen. Isto tako nije zabiljeen standardnojezini turcizam krevet, ni balkanski grecizam miris, odnosno glagol mirisat, ali jesu stare hrvatske rijei, kao što su imenice pos teja i vonj, odnosno glagol vonja t. Tu je i rije brod 'ica u znaenju 'manji brod za ribarenje i plovidbu'. Taj primjer potvruje uporabu hrvatskoga naziva brodica za oznaku manjeg plovila openito, a ne neke posebne vrste. Zato bi taj naziv mogao u standardnom jeziku sasvim dobro zamijeniti turcizam amac, koji se u mediteranskom dijelu Hrvatske nikada i nije udomaio. U selaki su rjenik uvršteni i termini bar/ceta, gajeta, ka'i i leut kojima bi valjalo precizirati znaenje. Zanimljiv je i glagol stinut u znaenju 'hladnjeti, mrznuti' koji se u hrvatskoj knjievnosti moe pratiti još od doba zainjavaca (od kojih jedan pjeva kako ljubav st 'ine), a i danas je sastavnim dijelom standardnoga jezika, premda sa stanovitim znaenjskim pomakom. Sloen ica vi'noriz, koja se u selakom
537
»akavska ri« XXX (2002) • br. 1-2 • Split • sijeanj-prosinac
govoru rabi u znaenju 'vrsta sjeiva koje se koristi u vinogradu za rezidbu' poznata je npr. i u trogirskom kraju u blagdanskom imenu Mati} VJ'noriz. Starih hrvatskih zanimljivih rijei, koje su zajednike razliitim hrvatskim govorima i dijalektima imaj oš niz, kao npr. nenfivl'dlt, nenavidan u znaenju 'zavidjeti', 'zavidan', zatim ki'e u znaenju 'grane sa zelenim lišem'. Oblici nenavidit, nenavidan rabe se u brojnim akavskim govorima, pa su uobiajeni i u gradišanskohrvatskim govorima, a susreu se i izvan akavskoga podruja, npr. u djelima Ivana Petreša, novoštokavskoga ikavskoga bunjevakohrvatskoga pisca iz maarskoga dijela Bake, u prvim desetljeima 20. stoljea. Osobito je zanimljiva selaka rije viganj u znaenju 'kovaki mijeh kojim se raspirivala vatra'. Taje rije inae u slavenskim jezicima uglavnom poznata u znaenjima 'nakovanj' i 'kovanica', a u tom posljednjem znaenju posudili su je i Maari. U hrvatskim pak govorima ima razliita znaenja, ali uvijek su vezana uz vatru ili dim. Tako je npr. u Konavlima bilo uobiajeno preskakivanje vignja u odreenim prigodama, a u govorima U moka i Vedešina u zapadnoj Maarskoj, koji su jedini gradišanskohrvatski kajkavski govori, rije vl'g~nj rabi se u znaenju 'dimnjak', te usporedno izvedenica vignjar u znaenju 'dimnjaar'.
Naravno, u selakom govoru ima i vrlo interesantnih tuica. Takva je npr. selaka rije to u znaenju 'kamenica koja se rabi pri mljevenju maslina', odnosno u znaenju 'uljara u kojoj se prireuju masline'. Vrlo joj je srodna inaica to u znaenju 'prostorija u kojoj se obrauju masline' koja se rabi u govorima Bakarca i Škrljeva na sjevernom Jadranu. Inae se taj romanizam u akavskim govorima naješe rabi u realizaciji torkul (prema tal. torchio). Zanimljivo je pritom da su realizacije srodne selakoj uobiajene na najsjevernijem podruju hrvatskoga dijela Jadrana, i to obino u inaici toš, npr. u Mošenikoj Dragi i Labinu u Istri te na otoku Cresu u znaenju 'sprava (u novije vrijeme i stroj) za tiještenje maslina, tijesak, preša' . Ovom emo prigodom još izdvojiti i selaki roman izam terin u znaenju 'povjetarac' . Ta se rije inae susree u još nekim akavskim govorima u znaenju 'lagani vjetar koji puše s kopna prema moru' (prema tal. terra) u znaenju ' kopno' , npr. u Trogiru u inaici (erin ili sjevernije u Senju u realizaciji !erin. Mnogi od roman izama zabiljeenih u selakom rjeniku u hrvatskom su jeziku u uporabi stoljeima, kao npr. tudeški u znaenju 'njemaki ' (prema talijanskom il tedesco; la lingua tedesca). Ta se rije susree na našem mediteranskom podruju i izvan akavskoga narjeja paje npr. rabi Marin Dri u Dundu Maroju. Uz brojne roman izme ima i ponešto zanimljivih tuica drukijega podrijetla, kao npr. stari, u hrvatskom jeziku vrlo prošireni hungarizam beteg, betean u znaenju ' bolest, bolestan ', a i stari su pisci znal i patiti od be tega ljuvenog.
538
»akavska ri« XXX (2002) • br. 1-2 • Split • sijeanj-prosinac
Ovaj rjenik svakako predstavlja i vrlo vrijedan prilog razvoju istraivanja dijalekatne terminologije. To je jedini akavski rjenik sa znatnije zastupljenim kamenarskim nazivljem, a i biljno je nazivlje prilino zastupljeno. Izuzmemo Ji mali botaniki terminološki akavski rjenik Ambroza Haraia, koji je pod naslovom Prilog za narodnu botaniku nomenklaturu objavljen daleke 1894. g., selaki rjenik pripada akavskim rjenicima sa znatnije sabranim biljnim nazivljem, barem meu onima koji su objavljeni. Postoji naime itav niz malih gradišanskohrvatskih akavskih rjenika biljnoga nazivlja koji su, naalost, još uvijek u rukopisu. Meu objavljenim akavskim dijalekatnim rjenicima, veaje pozornost biljnom nazivlju uglavnom posveivana u nekim opsegom malim leksikografskim radovima s kraja 19. i poetka 20. stoljea. Tuje mogue spomenuti Grguri-Kasandrieve Rijei sakupljene na hvarskom otoku ( 1880.), Gastrapellijev rad Nekoliko rijei u akavštini (1880.-1882.) s leksikom graom uglavnom iz Blata na Koruli te Tentorov mali ilustrativni rjenik creskoga govora (1908.).
Kad je rije o nazivima dana u tjednu, manje je zanimljiv stari akavski naziv prvi'dan za 'ponedjeljak', koji je zajedniki brojnim akavski m govorima, a više je zanimljiv naziv za utorak utorij. Naime, u prvotnom obliku v'btori u znaenju 'drugi ', obino je nakon ispadanja poluglasa reduciran i glas v ispred t pa se u akavaca utorak naješe naziva tori, npr. na otoku Drveniku, ili /orak, npr. u Tkon u na Pašmanu. U selakom primjeru poetno v nije reducirano nego se dogodila promjena Vb> u, kao u štokavaca. Naravno, selaki govor nipošto nije jedini akavski govor u kojemu se realizirala promjena Vb > u u tom primjeru.
Selaki nazivi mjeseci tipino su akavski otoki , D. kombinacija starih hrvatskih naziva i internacionalizama, s tim da je u ovom govoru samo za drugi mjesec sauvan hrvatski naziv pa glasi vejiia. Inae, u pojedinim je akavski m otokim govorima sauvan i hrvatski naziv sianj (npr. na Drveniku, u Tkon u na Pašmanu, u Povljani na Pagu), dok je u Selcimajenar. Razumije se, ima i akavskih otokih govora s drukijim kombinacijama, npr. sa sauvanim hrvatskim nazivima za posljednja dva mjeseca u godini (npr. na otoku Drveniku gdje se stari hrvatski nazivi rabe za dva prva i dva posljednja mjeseca u godini). Valja ipak istai da takve kombinacije nisu samo akavski specifikum, pa svojevrsnu kombinaciju starih hrvatskih naziva i meunarodno opeprihvaenih latinizama susreemo npr. u djelima Miše Jelia, šokakoga štokavskoga ikavskoga pisca iz maarskoga dijela Bake, koji glavninu svoga opusa oblikuje u treem i etvrtom desetljeu te u prvoj polovici petoga desetljea 20. stoljea. Taj pisac npr. rabi nazive travanj, srpanj i avgust.
539
»akavska ri« XXX (2002) • br. 1-2 • Split • sijeanj-prosinac
Valja još spomenuti i golemu onomastiku grau koja je uvrštena u ovaj rjenik. U sklopu blagdanskih imena posebice je zanimljivo ime Marti'novo li'to za blagdan svetoga Martina, ll. studenoga. U sjevernijim hrvatskim podru j ima poznat je naziv miholjsko leto za kasno ljeto oko blagdana sv. Mihovila, 29. rujna. Klimatska razlika izmeu juga i kontinentalnoga dijela vidljiva je i u tim primjerima jer selako blagdansko ime kazuje kako je mogue da toplo vrijeme potraje do sredine studenoga. Zanimljivo je i selako ime Poelo za Novu godinu, koje je i Tonko Radiši zabiljeio u svom Riniku spliskog govora. Za Staru se godinu rabi ime Svfha, koje se moe usporediti sa sintagmom Svrha od godišta u Kašia, a takoer s imenom Svrgodište u pojedinim govorima u Slavoniji te u bakih Hrvata, koji usto rabe i ime Svrgodina.
Inae je onomastika graa, koja je uvrštena u selaki rjenik, vrlo zanimljiva. Meu abionimnom graom susreemo ekonime l ojkonime, ije su realizacije prilagoene selakom govoru, npr. Antifogast (Antofagasta), Jeruzolim (Jeruzalem), Vrbanj i Sveta Nedija (naselja na Hvaru), Rilhotica i Stivan (mjesta na Brau),
Mošuj (izumrlo naselje u blizini Gornjega Humea na Brau), Bili'novi dvori' , Mala banda, NadkiJe (predjeli Selaca), Tvida} (dvorac Petra Hektorovia u Starom Gradu), Sokolana (zgrada na središnjem trgu u Selcima), zatim razliite mikrotoponime, npr. Babina (poljoprivredno zemljište), pa brojne hidronime koji su uglavnom imena uvala, npr. Luka, Mala garma, Mala zabri'ška, Plaa, Podstrai'še, PotOina, Prva vala, Rildonja ili obalni toponimi, npr. Barkade/a (sazidana obala izmeu uvale Radonja i Sumartina), Veli most (mul u jednoj uvali), Tanki' ratac (rt), Široki ratac (rt), Studenski ratac (rt). Od abionimajoš su zabiljeeni oronimi, npr. Bijokovo (planina), Sveti Kilzma i Damjan (brdo), Sveti Toma (breuljak), Sidei red (visoka kamena litica), zatim hodonimi, npr. štrada (ime raskrija) i imena kamenoloma, npr. Noi'ca, Pulicijotova petrada, Za/andrije petrada te razni hrematonimi, npr. Ajdilk (ime nogometnoga kluba), Ava Marija (molitva i zvon) itd . Bionimnu grau u rjeniku, u prvom redu sainjavaju razliiti tipovi osobnih imena (ukljuujui hipokoristike, nadimke i dr.), dok od skupnih antroponima, u skladu s oekivanjima, prevladavaju etnici, enski, npr. Rilhotiška, Stivanka, Sumartfnka i muški, npr. Stivanjanin, Supetranin, ali ima i etnonima, npr. Pujfz (Talijan). Meu pojedinanim antroponimima nae se i pokoji sanktorem, npr. Magdalfna (sv. Marija Magdalena). Uz ojkonim Pajfz (Stari Grad na Hvaru), rabi se i apelativ pajfz u znaenju ' manje naselje ' .
Navedeni primjeri jasno pokazuju raznolikost leksike grae sabrane u selakom rjeniku . Budui da je sastavljanje svakoga rjenika, a posebice dijalekatnoga,
540
»akavska ri« XXX (2002) • br. 1-2 • Split • sijeanj-prosinac
mukotrpan posao, u takvom tipu djela nije mogue oekivati savršenost ni kad se radi o opsegom znatno manjim rjenicima nego što je selaki. Zato stanovite propuste valja razumjeti, jer ih u rjenicima uvijek ima. Meutim, uvodna studija, koja prethodi selakomu rjeniku, kakvoom donekle zaostaje za leksikografskim djelom na koje se odnosi. No, u sklopu djela u cjelini ta se injenica moe zanemariti pa selaki rjenik moemo smatrati znaajnim prinosom akavskoj dijalekatnoj leksikografij i na poetku 21. stoljea.
541
Siniša Vukovi: R'inik selaškega govora, Laus, Split 2001.
Izlazak iz tiska Rinika selaškega govora, doekan je u kulturnoj i znanstVenoj javnosti, posebice u Splitu i na podruju srednje Dalmacije, s velikim zanimanjem. Tomu su zacijelo dva razloga. Prvi je od njih rijetkost pojave takva djela. Naime, premda su od 1991. do sada objavljena ak 32 akavska rjenika razliita opusa, meu njima su, do pojave selakoga rjenika, samo etiri rjenika izvornih akavskih govora sadravala leksikografsko grau prikupljenu na splitskom otoju. Rije je uglavnom o opsegom malim leksikografskim ostvarenjima, meu kojima je samo Rokijev viški rjenik opsenije leksikografsko djelo. Drugi je razlog mladost autora rjenika, po emu je selaki rjenik doista poseban, jer nije uobiajeno da dvadesetosmogodišnjak objavi dijalekatni rjenik jednoga mjesnoga govora s više od lO 000 rijei. Pritom je bitno istai daje pojava rjenika izvornoga akavskoga govora s tolikim brojem natuknica i inae prava rijetkost, neovisno o dobi autora.
Rjenik govora Selaca na otoku Brau sadrava leksiko blago jednoga mjesnoga govora koji pripadajunoakavskomu dijalektu akavskoga narjeja, tj. dijalektu s dosljedno ikavskim refleksom jata (uz nekoliko ustaljenih ekavizama, kao što je npr. prilog vode(< ovde), koji su uobiajeni i u drugimjunoakavskim govorima).
U svom leksikografskom pristupu rjenikoj grai, autor je nastojao primijeniti suvremenu metodologiju leksikografske obradbe natuknica u dijalekatnim rjenicima. U skladu s oekivanjima, glava se rjenikoga lanka sastoji od natuknice u kanonskom obliku i osnovnih gramatikih odrednica. Meutim, u tijelu lanka, nakon navedene prijevodne semantizacije, u pravilu izostaju egzemplifikacije (tj. primjeri govorne uporabe natuknica u sklopu reenice), a upravo su takvi primjeri vanom sastavnicom rjenika izvornih govora. S druge strane valja istai daje na natuknicama redovito oznaen naglasak, kao i nenaglašene
535
»akavska ri« XXX (2002) • br. 1-2 • Split • sijeanj-prosinac
duine (tipa rukiJ), tako da je na temelju rjenika mogue stei uvid u glasovne i akcenatske znaajke toga akavskoga govora. Natuknice pokazuju daje to govor istoga samoglasnikoga sustava, bez dvoglasa ili promjene boje vokala, s akavskim troakcenatskim sustavom, uz samoglasno r koje se ostvaruje bez svarabaktikoga vokala. I brojne druge znaajke prikupljenoga rjenikoga blaga jasno pokazuju da je rije o tipino akavskom govoru. Meu takvim osobinama mogu se npr. spomenuti šakavizmi biiši'na, bratovšina, kllša, ostavšina,prJš, šiip, zvfiit, zvidanje. akavskaje znaajka i realizacijaja, a umjesto je, e u rijeimajazi'k, at, a ne jezik, et, zatim slijed re umjesto rau rijeima kreja, krest, rest, slijed re umjesto ro u greb, zatim realizacija va od nekadanjega v'b, npr. u rijei vas (u kojoj nije provedeno novoštokavsko premetanje vas > sav), tipino akavsko premetanje glasova r i l, koje se provodi ne samo u temeljnom leksikom fondu (npr. u rijeima lebroi s/ebra) nego i u novijim posuenicama kao što je npr. glagollepetiriit. Tu su i drugi primjeri metateza, kao što je npr. premetanje /v> vl u nadimku Avli (< Alvi, prema staron jem. A/wis 'svemudri', iz kojega se, preko lat. Aloisius, razvila imenska inaica Alojzije). Spomenut u još ovom prigodom akavsko protetskoj-, npr. u rijeijilsta, i depalatalizaciju lj> j, npr.jubica,judi, kaduja, koš uja. Stari skup r sauvan je u rijeima rivo, iv, ali ne i u oblicima pridjeva cin, npr. cinajama, cfna igerica, kao ni u tvorenicama od toga pridjeva, npr. crni'ca, cini/o, cinobor, crnog/avka, crnosipac, crnjavina itd.
Kao što je i uobiajeno, o paradigmatskim se oblicima rijei na temelju rjenike grae moe znatno manje rei nego o glasovima, pogotovu kad nema egzemplifikacija. Ipak, i tu su uoljive akavske znaajke, kao npr. izjednaavanje nominativnoga oblika s akuzativnim u rijeima eri mater. Unutar podjele akavski sjeverozapad- akavski jugoistok, primjeri tipa vavik 'uvijek'' sva, svo 'sva, sve'' vazest i vazi'mat 'uzeti' i 'uzimati', vl 'ovaj', zatim glagolski pridjevi radni 'iša, i'šla, i'šlo, u skladu s oekivanjima, jasno svrstavaju selaki govor ujugoistonu skupinu akavskih govora.
U uvodnom dijelu rjenika autor, pomalo sa strahom da bi mu moglo biti prigovoreno, napominje kako je u mnogim sluajevima od jednoga glagola zabiljeen i polazni oblik (infinitiv), i glagolski pridjev trpni, i glagolska imenica, te daje za svaki taj oblik formirao posebni rjeniki lanak. Takvo se uvrštavanje moe opravdati, posebice kad je rije o glagolskim imenicama i ostalim rijeima koje se u selakom govoru tvore od iste osnove. Njihovo navoenje omoguuje uvid u rjeotvorbene veze, npr. u rijeima barufat, barufavat, barufa, barufant. Time je, nakon glasova i oblika, obuhvaen i trei dio gramatike koji je u okviru dijalekatnih znaajki selakoga govora mogue istraivati, a to je tvorba rijei.
536
»akavska ri« XXX (2002) • br. 1-2 • Split • sijeanj-prosinac
Naravno, sve su mogunosti buduih analiza razliitoga tipa dobrim dijelom uvjetovane kvalitetom leksikografske obradbe rjenikoga blaga, a u selakom je rjeniku ta obradba takva da uglavnom omoguuje budue rašlambe. Autor je nastojao za svaku rije oblikovati poseban rjeniki lanak, izbjegavajui leksika
gnijezda. Time je omoguio korisnicima brzo i jednostavno snalaenje u rjeniku, jer je svaka rije na svom mjestu po abecedi. Leksika gnijezda primjenjuju se samo pri uvrštavanju frazema i ostalih dvolanih ili višelanih izraza u rjenik.
Kao još jednu dobru stranu ovoga rjenika svakako valja spomenuti savjestan pristup leksikoj semantici, tj. desnoj strani rjenikoga lanka. Posebice je to vano spomenuti s obzirom na injenicu da u okviru dijalekatne leksikografije selaki rjenik pripada meu najopsenije. Veliki broj natuknica i uglavnom dobro razraena leksika semantika dobrim su temeljem buduih leksikoloških analiza selakoga govora. Pri prelistavanju selakoga rjenika odmah je uoljivo daje tu rije o tipinom srednjodalmatinskom junoakavskom leksiku s obiljem romanizama, ali takoer i s veim brojem novijih rijei, preuzetih iz standardnoga jezika i iz argona, koje su se vrlo dobro prilagodile sustavu selakoga govora, posebice akcenatski, što svjedoi o još uvijek snanom otporu toga govora novoštokavizaciji. Unato brojnim romanizmima i inim posuenicama, u rjeniku se mogu nai i mnoge zanimljive rijei iz staroga sloja hrvatskoga leksika. Tu je injenicu tim prije vano istai kad se ima na umu daje akavska leksika starina u pravilu bolje sauvana u sjeverozapadnoj skupini akavskih govora nego u jugoistonoj kojoj pripada selaki govor. U spomenutom kontekstu valja npr. istai staru hrvatsku rije praslavenskoga podrijetla blaz'inja, koja se rabi usporedno s romanizmom kušin (npr. tal cuscino), dok standardnojezini turcizam jastuk u selakom govoru nije zabiljeen. Isto tako nije zabiljeen standardnojezini turcizam krevet, ni balkanski grecizam miris, odnosno glagol mirisat, ali jesu stare hrvatske rijei, kao što su imenice pos teja i vonj, odnosno glagol vonja t. Tu je i rije brod 'ica u znaenju 'manji brod za ribarenje i plovidbu'. Taj primjer potvruje uporabu hrvatskoga naziva brodica za oznaku manjeg plovila openito, a ne neke posebne vrste. Zato bi taj naziv mogao u standardnom jeziku sasvim dobro zamijeniti turcizam amac, koji se u mediteranskom dijelu Hrvatske nikada i nije udomaio. U selaki su rjenik uvršteni i termini bar/ceta, gajeta, ka'i i leut kojima bi valjalo precizirati znaenje. Zanimljiv je i glagol stinut u znaenju 'hladnjeti, mrznuti' koji se u hrvatskoj knjievnosti moe pratiti još od doba zainjavaca (od kojih jedan pjeva kako ljubav st 'ine), a i danas je sastavnim dijelom standardnoga jezika, premda sa stanovitim znaenjskim pomakom. Sloen ica vi'noriz, koja se u selakom
537
»akavska ri« XXX (2002) • br. 1-2 • Split • sijeanj-prosinac
govoru rabi u znaenju 'vrsta sjeiva koje se koristi u vinogradu za rezidbu' poznata je npr. i u trogirskom kraju u blagdanskom imenu Mati} VJ'noriz. Starih hrvatskih zanimljivih rijei, koje su zajednike razliitim hrvatskim govorima i dijalektima imaj oš niz, kao npr. nenfivl'dlt, nenavidan u znaenju 'zavidjeti', 'zavidan', zatim ki'e u znaenju 'grane sa zelenim lišem'. Oblici nenavidit, nenavidan rabe se u brojnim akavskim govorima, pa su uobiajeni i u gradišanskohrvatskim govorima, a susreu se i izvan akavskoga podruja, npr. u djelima Ivana Petreša, novoštokavskoga ikavskoga bunjevakohrvatskoga pisca iz maarskoga dijela Bake, u prvim desetljeima 20. stoljea. Osobito je zanimljiva selaka rije viganj u znaenju 'kovaki mijeh kojim se raspirivala vatra'. Taje rije inae u slavenskim jezicima uglavnom poznata u znaenjima 'nakovanj' i 'kovanica', a u tom posljednjem znaenju posudili su je i Maari. U hrvatskim pak govorima ima razliita znaenja, ali uvijek su vezana uz vatru ili dim. Tako je npr. u Konavlima bilo uobiajeno preskakivanje vignja u odreenim prigodama, a u govorima U moka i Vedešina u zapadnoj Maarskoj, koji su jedini gradišanskohrvatski kajkavski govori, rije vl'g~nj rabi se u znaenju 'dimnjak', te usporedno izvedenica vignjar u znaenju 'dimnjaar'.
Naravno, u selakom govoru ima i vrlo interesantnih tuica. Takva je npr. selaka rije to u znaenju 'kamenica koja se rabi pri mljevenju maslina', odnosno u znaenju 'uljara u kojoj se prireuju masline'. Vrlo joj je srodna inaica to u znaenju 'prostorija u kojoj se obrauju masline' koja se rabi u govorima Bakarca i Škrljeva na sjevernom Jadranu. Inae se taj romanizam u akavskim govorima naješe rabi u realizaciji torkul (prema tal. torchio). Zanimljivo je pritom da su realizacije srodne selakoj uobiajene na najsjevernijem podruju hrvatskoga dijela Jadrana, i to obino u inaici toš, npr. u Mošenikoj Dragi i Labinu u Istri te na otoku Cresu u znaenju 'sprava (u novije vrijeme i stroj) za tiještenje maslina, tijesak, preša' . Ovom emo prigodom još izdvojiti i selaki roman izam terin u znaenju 'povjetarac' . Ta se rije inae susree u još nekim akavskim govorima u znaenju 'lagani vjetar koji puše s kopna prema moru' (prema tal. terra) u znaenju ' kopno' , npr. u Trogiru u inaici (erin ili sjevernije u Senju u realizaciji !erin. Mnogi od roman izama zabiljeenih u selakom rjeniku u hrvatskom su jeziku u uporabi stoljeima, kao npr. tudeški u znaenju 'njemaki ' (prema talijanskom il tedesco; la lingua tedesca). Ta se rije susree na našem mediteranskom podruju i izvan akavskoga narjeja paje npr. rabi Marin Dri u Dundu Maroju. Uz brojne roman izme ima i ponešto zanimljivih tuica drukijega podrijetla, kao npr. stari, u hrvatskom jeziku vrlo prošireni hungarizam beteg, betean u znaenju ' bolest, bolestan ', a i stari su pisci znal i patiti od be tega ljuvenog.
538
»akavska ri« XXX (2002) • br. 1-2 • Split • sijeanj-prosinac
Ovaj rjenik svakako predstavlja i vrlo vrijedan prilog razvoju istraivanja dijalekatne terminologije. To je jedini akavski rjenik sa znatnije zastupljenim kamenarskim nazivljem, a i biljno je nazivlje prilino zastupljeno. Izuzmemo Ji mali botaniki terminološki akavski rjenik Ambroza Haraia, koji je pod naslovom Prilog za narodnu botaniku nomenklaturu objavljen daleke 1894. g., selaki rjenik pripada akavskim rjenicima sa znatnije sabranim biljnim nazivljem, barem meu onima koji su objavljeni. Postoji naime itav niz malih gradišanskohrvatskih akavskih rjenika biljnoga nazivlja koji su, naalost, još uvijek u rukopisu. Meu objavljenim akavskim dijalekatnim rjenicima, veaje pozornost biljnom nazivlju uglavnom posveivana u nekim opsegom malim leksikografskim radovima s kraja 19. i poetka 20. stoljea. Tuje mogue spomenuti Grguri-Kasandrieve Rijei sakupljene na hvarskom otoku ( 1880.), Gastrapellijev rad Nekoliko rijei u akavštini (1880.-1882.) s leksikom graom uglavnom iz Blata na Koruli te Tentorov mali ilustrativni rjenik creskoga govora (1908.).
Kad je rije o nazivima dana u tjednu, manje je zanimljiv stari akavski naziv prvi'dan za 'ponedjeljak', koji je zajedniki brojnim akavski m govorima, a više je zanimljiv naziv za utorak utorij. Naime, u prvotnom obliku v'btori u znaenju 'drugi ', obino je nakon ispadanja poluglasa reduciran i glas v ispred t pa se u akavaca utorak naješe naziva tori, npr. na otoku Drveniku, ili /orak, npr. u Tkon u na Pašmanu. U selakom primjeru poetno v nije reducirano nego se dogodila promjena Vb> u, kao u štokavaca. Naravno, selaki govor nipošto nije jedini akavski govor u kojemu se realizirala promjena Vb > u u tom primjeru.
Selaki nazivi mjeseci tipino su akavski otoki , D. kombinacija starih hrvatskih naziva i internacionalizama, s tim da je u ovom govoru samo za drugi mjesec sauvan hrvatski naziv pa glasi vejiia. Inae, u pojedinim je akavski m otokim govorima sauvan i hrvatski naziv sianj (npr. na Drveniku, u Tkon u na Pašmanu, u Povljani na Pagu), dok je u Selcimajenar. Razumije se, ima i akavskih otokih govora s drukijim kombinacijama, npr. sa sauvanim hrvatskim nazivima za posljednja dva mjeseca u godini (npr. na otoku Drveniku gdje se stari hrvatski nazivi rabe za dva prva i dva posljednja mjeseca u godini). Valja ipak istai da takve kombinacije nisu samo akavski specifikum, pa svojevrsnu kombinaciju starih hrvatskih naziva i meunarodno opeprihvaenih latinizama susreemo npr. u djelima Miše Jelia, šokakoga štokavskoga ikavskoga pisca iz maarskoga dijela Bake, koji glavninu svoga opusa oblikuje u treem i etvrtom desetljeu te u prvoj polovici petoga desetljea 20. stoljea. Taj pisac npr. rabi nazive travanj, srpanj i avgust.
539
»akavska ri« XXX (2002) • br. 1-2 • Split • sijeanj-prosinac
Valja još spomenuti i golemu onomastiku grau koja je uvrštena u ovaj rjenik. U sklopu blagdanskih imena posebice je zanimljivo ime Marti'novo li'to za blagdan svetoga Martina, ll. studenoga. U sjevernijim hrvatskim podru j ima poznat je naziv miholjsko leto za kasno ljeto oko blagdana sv. Mihovila, 29. rujna. Klimatska razlika izmeu juga i kontinentalnoga dijela vidljiva je i u tim primjerima jer selako blagdansko ime kazuje kako je mogue da toplo vrijeme potraje do sredine studenoga. Zanimljivo je i selako ime Poelo za Novu godinu, koje je i Tonko Radiši zabiljeio u svom Riniku spliskog govora. Za Staru se godinu rabi ime Svfha, koje se moe usporediti sa sintagmom Svrha od godišta u Kašia, a takoer s imenom Svrgodište u pojedinim govorima u Slavoniji te u bakih Hrvata, koji usto rabe i ime Svrgodina.
Inae je onomastika graa, koja je uvrštena u selaki rjenik, vrlo zanimljiva. Meu abionimnom graom susreemo ekonime l ojkonime, ije su realizacije prilagoene selakom govoru, npr. Antifogast (Antofagasta), Jeruzolim (Jeruzalem), Vrbanj i Sveta Nedija (naselja na Hvaru), Rilhotica i Stivan (mjesta na Brau),
Mošuj (izumrlo naselje u blizini Gornjega Humea na Brau), Bili'novi dvori' , Mala banda, NadkiJe (predjeli Selaca), Tvida} (dvorac Petra Hektorovia u Starom Gradu), Sokolana (zgrada na središnjem trgu u Selcima), zatim razliite mikrotoponime, npr. Babina (poljoprivredno zemljište), pa brojne hidronime koji su uglavnom imena uvala, npr. Luka, Mala garma, Mala zabri'ška, Plaa, Podstrai'še, PotOina, Prva vala, Rildonja ili obalni toponimi, npr. Barkade/a (sazidana obala izmeu uvale Radonja i Sumartina), Veli most (mul u jednoj uvali), Tanki' ratac (rt), Široki ratac (rt), Studenski ratac (rt). Od abionimajoš su zabiljeeni oronimi, npr. Bijokovo (planina), Sveti Kilzma i Damjan (brdo), Sveti Toma (breuljak), Sidei red (visoka kamena litica), zatim hodonimi, npr. štrada (ime raskrija) i imena kamenoloma, npr. Noi'ca, Pulicijotova petrada, Za/andrije petrada te razni hrematonimi, npr. Ajdilk (ime nogometnoga kluba), Ava Marija (molitva i zvon) itd . Bionimnu grau u rjeniku, u prvom redu sainjavaju razliiti tipovi osobnih imena (ukljuujui hipokoristike, nadimke i dr.), dok od skupnih antroponima, u skladu s oekivanjima, prevladavaju etnici, enski, npr. Rilhotiška, Stivanka, Sumartfnka i muški, npr. Stivanjanin, Supetranin, ali ima i etnonima, npr. Pujfz (Talijan). Meu pojedinanim antroponimima nae se i pokoji sanktorem, npr. Magdalfna (sv. Marija Magdalena). Uz ojkonim Pajfz (Stari Grad na Hvaru), rabi se i apelativ pajfz u znaenju ' manje naselje ' .
Navedeni primjeri jasno pokazuju raznolikost leksike grae sabrane u selakom rjeniku . Budui da je sastavljanje svakoga rjenika, a posebice dijalekatnoga,
540
»akavska ri« XXX (2002) • br. 1-2 • Split • sijeanj-prosinac
mukotrpan posao, u takvom tipu djela nije mogue oekivati savršenost ni kad se radi o opsegom znatno manjim rjenicima nego što je selaki. Zato stanovite propuste valja razumjeti, jer ih u rjenicima uvijek ima. Meutim, uvodna studija, koja prethodi selakomu rjeniku, kakvoom donekle zaostaje za leksikografskim djelom na koje se odnosi. No, u sklopu djela u cjelini ta se injenica moe zanemariti pa selaki rjenik moemo smatrati znaajnim prinosom akavskoj dijalekatnoj leksikografij i na poetku 21. stoljea.
541