p & l murray - umjetnost renesanse

1

PETER & LINDA MURRAY

UMJETNOST RENESANSE DAVOR ŠIFTAR PRODUCTION

2. POGLAVLJE .

GIOTTO je umjetnosti zapada postavio novu viziju: scene iz Biblije i ţivota svetaca dane

su humanije i dramatičnije, igrao se fizionomijama, likovi su realniji i stoga se prikazani prizor lakše čita. TakoĎer je učinio ogroman napredak u tehnici prikazivanja ljudskog tijela i stvorio je tako realističan stil kakav nije bio poznat od antičkih vremena. Inspirirao se skulpturom, a prethodila su mu kiparska djela Nikole i Giovannija Pisana, koji su se takoĎer ispirirali antičkom umjetnošću. 1348. g. kuga prekida poticaje koje je dao Giotto i tek poĉetkom 15. st. njegove će ideje ponovo oţivjeti. Zadnjih godina 14. st. opet se osjetila radost ţivljenja. Umjetnost je napravila malo inovacija u stilu, ali je svjedoĉila o novoj slici svijeta, bezbriţnoj, rafiniranoj, elegantnoj i lansirat

će modu koja će vrlo brzo biti prihvaćena u Francuskoj i Italiji. Ovaj se stil naziva INTERNACIO-

NALNOM GOTIKOM.

MELCHIOR BROEDERLAM

RETABL IZ DIJONA oko 1390.

IzraĊen za opatiju u Champmolu kraj Dijona. Saĉuvana su dva krila; na unutrašnjoj strani lijevih nalaze se Navještenje i Vizitacija, a na desnima su Prikazanje u Hramu i Bijeg u Egipat. Boje su svjetle i svjeţe, a detalji pitoreskni. Djelo ima sliĉnosti s Giottom, Si- moneom de Martinijem i braćom Lorenzetti, što pokazuje prodor talijanskih ideja u Avig- non, gdje je 70 godina bilo papinsko sjedište, odakle se šire Europom. Time se objašnjava- ju talijanski utjecaji na gotiku, koji dovode do plodne sinteze Sjevera i Juga i nastanka internacionalne gotike. NAVJEŠTENJE I VIZITACIJA PRIKAZANJE U HRAMU I BIJEG U EGIPAT

CLAUS SLUTER

SKULPTURE PORTALA U CHAMPMOLU

Za opatiju u Champmolu, na velikom portalu Sluter radi skulpture vojvode Filipa i vojvotkinje, koje nji- hovi sveci zaštitnici predstavljaju Djevici s djetetom, smještenoj na trumeau dvostrukog ulaza. Likovi su izvedeni kao realistiĉki portreti, s duboko modelira- nim naborima odjeće.

2

MOJSIJEV ZDENAC

U samostanu Champmol nalazi se i ovo Sluterovo remek-djelo, preţivjelo samo u fragmentima. Saĉuvana je skupina od 6 proroka, snaţne monumentalnosti.

BRAĆA LIMBOURG MOJSIJE

ČASOSLOV VOJVODE OD BERRYJA 1416.

Najpoznatije i najuspjelije djelo internacionalne gotike, koje su napravila braća Pol, Henequin i Herman de Limbourg. To je proizvod dvorske umjetnosti u kojem se vidi utjecaj Broederlamo- va retabla. Veća paţnja je posvećena kostimima figura nego njihovu volumenu, frizure dama su po zadnjoj modi, konji i psi su naslikani s puno realizma u detaljima, a pozadina je plitka kao na tapiseriji. Upravo po tome se internacionalna gotika razlikuje od stila velikih firentinskih umjetnika na poĉetku 15. st. Dekorativni karakter ovakvih djela godio je ukusu mecena i zahvaljujući dopa- dljivosti ovaj se stil brzo proširio cijelom Europom.

LORENZO MONACO 1370 - 1425.

Dolazak internacionalne gotike u Firenzu ogleda se u radovima Lorenza Monaca, čija su djela u Giottovoj tradiciji. U Firenzu je stigao iz rodne Sienne i ušao u samostan Svete Marije od AnĎela u kojem je bila poznata iluminatorska škola.

KRUNIDBA BOGORODICE 1413.

Monaco je napravio dvije verzije Krunidbe Bogoro- dice, jednu 1413. i drugu, veoma sliĉnu, iste godine. Oba djela slijede tradicionalnu formu retabla 14. st: na pozlaćenoj pozadini likovi su bez teţine i ţivih boja, a pespektiva i volumeni tijela su prikazani sumar- no i konvencionalno.

POKLONSTVO KRALJEVA

Rad nije datiran, ali nastaje pri kraju njegova ţivota. Djelo je drugaĉije od prethodnih i u njemu se jasno osjeća utjecaj Gentilea da Fabriana. Kompozicija je lukovima podijeljena u tri dijela, Bogorodica s djetetom u krilu i Sv. Josip su na lijevom panou, a kraljevi s mnogobrojnom pratnjom zauzimaju srednji i desni pano. Prostor je premalen za tako veliku skupinu.

3

GENTILE DA FABRIANO 1370 - 1427.

Vrhunac internacionalne gotike poklapa se s dolaskom Gentilea da Fabriana u Firencu. Radio je freske u Sv. Ivanu Lateranskom i Duţdevoj palači u Veneciji, a nakon njegove smrti radove je nastavio Pisanello.

POKLONSTVO KRALJEVA 1423.

U tretmanu kostima vidi se utjecaj dvorske umjetnosti sa Sjevera. Retabl je lukovima podijeljen na 3 dijela, Bogorodica s djetetom i Sv. Josipom je na lijevoj strani, dok ostatak prostora zauzimaju kraljevi i pratnja.

ANTONIO PISANELLO 1395 - 1455.

Pokazuje strastven interes za ptice, ţivotinje i kostime. Sjajan je interpretator internacionalne gotike, odličan portretist i graver medalja (prva medalja 1438.). Kao i ostali umjetnici internacionalne gotike, radio je brojne crteţe na kojima razraĎuje detalje: konje, pse, divlje ţivotinje, o- djeću, biljke itd. RAJSKI VRT, CRTEŢ Početkom 15. st. u Firenci se očituju 2 suprotna stila koja su se borila kako bi zamijenila giotovsku tradiciju. Primjerice, Gentile da Fabriano i Masaccio rade Bogorodice s djetetom koje se međusobno razlikuju, a Ghiberti i Brunelleschi rade Abrahamovu žrtvu na natječaju za vratnice baptisterija u Firenci.

GENTILE DA FABRIANO:

Bogorodica s djetetom - centralni dio retabla s oltara obitelji Quaratesi: Madona lijepog lica drţi lijepo dijete, a sa svake strane zavjese proviruju mali anĊeli. Boje inkarnata su njeţne i blijede, a izraz lica je beţivotan. Ĉetiri sveca nose jednaku elegantnu odjeću, lelujavih nabora. To je šarmant- no djelo internacionalne gotike.

MASACCIO:

Bogorodica s djetetom - dio poliptiha iz Pise: dijete je ruţno, Madona nije lijepa, jaka svjetlost pada slijeva, a sjene tvore dubinu. Prednji anĊeli sviraĉi su obasjani, straţnji anĊeli su u sjeni. Po prvi put je slikar time dobio iluziju prostora. Tijela imaju volumen, vidljiv je dekorativni naturalizam. FABRIANO MASACCIO

4

GHIBERTI

Godine 1401. na natjeĉaju za izradu vratnica baptisterija u Firenci pobjeĊuje Brunelleshija i Jaco- pa della Querciju s temom Abrahamova ţrtva. Njegov je rad bio tehniĉki trijumf jer je izliven u jednom komadu. Nema dramatike, anĊeo se laga- no spušta s neba, a lijepa figura Abrahamova in- spirirana je klasikom.

BRUNELLESCHI

Njegova je ploĉa izraĊena iz više dijelova koji su kasnije sastavljani, a u tehniĉkom pogledu ne do- stiţe njeţno modeliranje i briljantnu obradu povr- šine Ghibertijeve scene. Brunelleschijev iskrivlje- ni i uplašeni Izak brani se od noţa, a anĊeo se strelovito spušta kako bi zaustavio Abrahamovu ruku.

MASACCIO 1401 - 1428.

POLIPTIH ZA KARMELIĆANSKU CRKVU

Pisa, 1427. Poliptih je rastavljen, a dijelovi se nalaze u raznim muzejima. Najvaţniji pano je Bogorodica s djetetom. Ostali dijelovi su: Sveti Pavao u Pisi i Raspe- će u Napulju. Zadrţao je neke karakteristike 14. st: zlatnu pozadinu i tretiranje svake figure zasebno. Ipak je drugaĉiji od suvremenika i internacionalne gotike: trodimenzionalni likovi zauzimaju definirano mjesto u prostoru i podvrgnuti su istoj perspektivi. Njegov realizam velikim dijelom derivira iz skulptu- ra N. i G. Pisana, Donatella i Brunelleschija. RASPEĆE, NAPULJ

FRESKE U KAPELI BRANCACCI

S. Maria del Carmine, 1425 - 1428. U kapeli rade Masaccio, Masolino i Filippino Li- ppi. Freske koje nalikuju poliptihu pripisuju se Ma- sacciju, a one nalik internacionalnoj gotici Masolinu.

POREZNI NOVČIĆ: jednostavni kontrasti boja i

masa artikuliraju kompoziciju. Svi likovi su pod is- tim zakonom perspektive i dobivaju svjetlost iz iste toĉke koja odgovara prozoru kapele. Dramatiĉna tenzija vidljiva je u svim detaljima lica, tako da je svaki apostol prepoznatljiv. POREZNI NOVĈIĆ

5

MASOLINO 1383 - 1447.

Radi u tradiciji Giotta, a vidljiv je i jak utjecaj Masaccia. Vjerojatno je radio s Ghilbertijem na prvim vratima baptisterija. Ima ukus za kostime i anegdotalne detalje. Radio je freske u kapeli Brancacci, s Masacciom i Filippinom Lippijem. Nakon smrti Masaccia kod njega još više dolazi do izraţaja internacionalna gotika.

BOGORODICA S KRISTOM

Masolinov prvi sigurno datirani rad, ne pokazuje utjecaj Masaccia, već više nalikuje na Bogo- rodice Lorenza Monaca.

USKRSNUĆE TABITA

Elegantni mladići koji se šeću u straţnjem planu freske pokazuju njegov smisao za kostime i detalje. Nedostaje mu Masacciov osjećaj za trodimenzionalni oblik i modeliranje pomoću svjetla i sjene.

HERODOVA GOZBA

Castiglione kod Milana, 1435. Likovi na freski pokazuju sliĉnost s onima na Poklonstvu kraljeva Gentilea da Fabriana, a kostimi su pod utjecajem Pisanella.

LEON BATTISTA ALBERTI 1404 - 1472.

RoĎen u Genovi, s obitelji dolazi u Firencu 1428. g. Bio je humanist, znanstvenik i arhitekt, ali više u teoriji estetike nego graditelj. Zbog toga je trebao suradnike za rješavanje tehničkih problema: Mattea de' Pastija za Tempio Malatestiano u Riminiju, Bernarda Rossellina u Firenci i Fancellija u Mantovi. Bio je prvi koji je pročelje artikulirao pilastrima klasičnog reda i prvi je pročelje rimskog hrama primijenio na kršćanskoj crkvi. Palača Rucellai (1446.) njegovo je prvo djelo u Firenci.

6

Internacionalna gotika u Njemačkoj i Češkoj drugačija je od realizma Majstora Flemallea i Jana Van Eycka, što je vidljivo upravo u tretiranju draperije - uglasti stil (der eckige Stil).

3. POGLAVLJE .

JACQUES DARET

POLIPTIH ROĐENJA KRISTOVOG 1435.

Poliptih se sastoji od 4 panoa i raĊen je za samostan Sv. Waast pored Arrasa. Ovo RoĎenje ima puno toga zajedniĉkoga s RoĊenjem Majstora iz Flemallea.

MAJSTOR IZ FLÉMALLEA

(Robert Campin?)

TRIPTIH NAVJEŠTENJA IZ MERODEA

Na jednoj strani se nalaze dva donatora, a na drugoj Sv. Josip koji radi mišolovku. Karakteristiĉni su snaţan realizam i uglaste forme, teška draperija pada u gustim naborima, a u enterijeru je mnoštvo detalja. SVETI JOSIP RADI MIŠOLOVKU Na centralnom panou Navještenja naslikan je niz detalja: obješen kotao za vodu s ruĉnikom pored njega, rešetkasti kapci na prozorima, dugaĉka klu- pa na koju se naslanja Bogorodica, knjiga, svijeća i cvijet u vazi.

7

OLTAR IZ WERLA

Saĉuvane su samo vratnice. Na jednima su prikazani donator (svećenik) i Ivan Krstitelj, a na drugima Bogorodica koja sjedi i ĉita pored vatre, dok je u pozadini otvoren prozor prema pejzaţu. Iza Ivana Krstitelja je kon- veksno ogledalo koje reflektira scenu - detalj posuĊen sa slike Zaruke Arnolfinijevih Jana Van Eycka.

JAN VAN EYCK umro 1441.

Nisu poznati ni datum ni mjesto njegova roĎenja. Godine 1425. ulazi u sluţbu vojvode Filipa Dobrog u Burgundiji i kao dvorski slikar tamo ostaje do kraja ţivota. Velik broj djela mu je potpisan i datiran. Pokazuje konstantnu kvalitetu i relativno brz razvoj.

GENTSKI OLTAR 1432.

Široki poliptih, otvoren ima oko 5 m, a visok je 3,5 m. Na njemu je sudjelovao i stariji brat Hubert. MeĊu panoima nema povezanosti: gornji dio centralnog panoa: Bog Otac izmeĊu Marije i Sv. Ivana Krstitelja lijevo i desno od sredine: anĊeli sviraju i pjevaju lijevo i desno na krajevima: goli Adam i Eva donji dio centralnog panoa: Obožavanje janjeta Na zatvorenim vratnicama: - na vrhu su 4 male figure sibila i proroka, a na trakama je tekst - u sredini je Navještenje, a izmeĊu Djevice i anĊela su 2 mala panoa: na lijevom je prikazana bifora s pogledom na gradski trg, na desnom su vrĉ, umivaonik i ruĉnik u niši - u donjem dijelu su na krajevima donator i njegova ţena, a u sredini donjeg dijela njihova 2 sveca zaštitnika - dva Sv. Ivana, prikazana kao skulpture.

8

Svjetlo je ĉudno i ne odgovara prozorima na slici. Eyck je pokušao stvoriti jedinstvo, pa je u srednjem dijelu strop s gredama zajedniĉki, a u donjem svi panoi imaju trolisne lukove. Na unutrašnjoj strani likovi su raznih veliĉina: najveći je Bog Otac (srednjovjekovna tradicija: veliĉina daje znaĉaj).

ČOVJEK SA CRVENIM TURBANOM 1443.

Djelo je sliĉno Portretu čovjeka Majstora Flemallea, a lik ima sitno i bezizraţajno lice.

ZARUKE ARNOLFINIJEVIH 1434.

Iznad glave talijanskog trgovca je zapaljena svijeća koja simbolizira boţju prisutnost, do nogu mlade ţe- ne nalazi se mali pas kao simbol braĉne vjernosti, a iznad ogledala koje odraţava scenu nalazi se natpis Johannes de Eyck fuit hic 1434. Perspektiva sobe je daleko od optiĉkih teorija u Firenci onog vremena, ali ipak je iluzija realnosti odliĉna.

MADONA KANONIKA VAN DER PAELEA

U djelima Jana Van Eycka nema dramatike, tek ponekad neodreĊen nejasan pokret kao kod Sv. Juraja. Bo- gorodica koja s poluosmjehom gleda dijete, sjedi kao velika dama na prijestolju ispod raskošnog baldahina. Slikarstvo Sjevera je štafelajno, dok talijanske mecene preferiraju freske.

MADONA KANCELARA ROLINA

Usprkos svoje virtuoznosti, Van Eyck nije imao toliko utjecaja u Njemaĉkoj ni Europi kao Rogier van der Weyden. Perspektivno nisu dobro definirana dva lika u srednjem planu koja gledaju prema udaljenom gradu.

9

KONRAD WITZ

KRIST HODA PO VODI 1444.

Scena je prikazana realistiĉki i ĉak se moţe prepoznati Ţenevsko jezero. Djelo je bliţe Majstoru iz Flemallea nego Janu Van Eycku.

PETRUS CHRISTUS Nakon Janove smrti 1441. on je najvaţniji slikar u Brugesu. Po objektivističkom realizmu djela su mu najbliţa Janu, ali ga nikada nije dostigao kvalitetom. Najbolji je u portretima.

SV. ELIGIJE I ZARUČNICI 1449.

Svetac je prikazan kao zlatar koji mladom paru pokazuje prsten. Detalji interijera podsjećaju na Eyckove Zaruke Arnolfinijevih, a i tema je sliĉna.

POLAGANJE U GROB

Nastoji postići dojam tragiĉnosti, ali ukoĉe- ne poze, zdepasti, besmisleni oblici, nedostatak uvjerljivosti osjećaja i nespretni oblici draperije onemogućili su njegov napor.

SV. JERONIM

Atribucija djela nije posve razriješena, ima dosta pretpostavki, a moţda je kopija Van Eyckovog originala iz 15. st.

10

4. POGLAVLJE .

NAJVEĆI SLIKARI U FIRENCI SREDINOM 15. ST: .

FRA ANGELICO

FRA FILIPPO LIPPI

DOMENICO VENEZIANO

ANDREA DEL CASTAGNO

FRA ANGELICO oko 1400 - 1455.

Suvremenik Masolina i Donatella. U djelima se os- jeća utjecaj Masaccia, koji je takoĎer utjecao i na Fra Filippa Lippija. Učenik: Benozzo Gozzoli. Tri faze: u Fiesolu, u S. Marku u Firenci i u Rimu.

MADONA LINAIUOLI 1433.

Ovaj retabl je njegovo prvo djelo datirano sa sigur- nošću. Osjeća se utjecaj Masaccia. MADONNA LINAIUOLI

DJEVICA S DJETETOM, SVECIMA I

ANĐELIMA Sv. Marko, Firenca, 1440.

Retabl iz samostana Sv. Marka. Kompozicija je slobo- dnija, prostor je manje natrpan, prijestolje ima klasiĉnu formu i posuĊeno je iz Michelozzove niše u Or San Mi- chele, gdje se sada nalazi Nevjerica Sv. Tome. Fra Angelico je u samostanu Sv. Marka u Firenci apravio mnogo fresaka: po jednu u svakoj ćeliji, a veće u kapitularnoj dvorani, na odmorištima i hodnicima. U ćelijama je ikonografija manje direk- tna i scene nisu posve realistične. U radu sudjelu- ju i njegovi učenici. DJEVICA S DJETETOM, SVECIMA I ANĐELIMA

DJEVICA S DJETETOM I OSAM SVETACA

Sv. Marko, Firenca Jednostavna kompozicija: po 4 sveca okupljena su sa svake strane, 4 pilastra dekoriraju zid na kojem je niša s prijestoljem. Konvencionalno prikazana Djevica pokazuje vrlo lijepo dijete, takoĊer konvencionalno nasli- kano. Jednom rukom blagoslivlja, a drugom drţi kuglu. U osvjetljenju nema logike: pilastri bacaju sjene, unu- trašnjost niše je u sjeni, lica su obasjana slijeva, što o- dgovara prirodnom svjetlu na hodniku, ali ni jedna osoba ne baca sjenu na pod, pa slika nema dubinu.

11

NAVJEŠTENJE Sv. Marko, Firenca

Likovi takoĊer ne bacaju sjenu, iako jako svjetlo dolazi s lijeve strane.

SCENE IZ ŽIVOTA SV. LOVRE I SV.

STJEPANA Rim, 1447.

Freska je dio dekoracije privatne kapele Nikole V. u Rimu. Logiĉan realizam vlada u perspektivi, prisutna je jasnoća proporcija i narativnog sadrţaja. Arhitektonski kadrovi odvajaju scene, detalji su pitoreskni i anegdotalni. Upotreba chiaroscura figu- rama daje ĉvrstinu.

FRA FILIPPO LIPPI 1406 - 1469. Radio je freske u koru katedrale u Pratu, ote- zao je posao kako bi što dulje bio uz Lukreci- ju Buti, redovnicu samostana u kojem je bio kapelan, koja mu je rodila sina Filippina (1457). Učenici su mu bili sin Filippino i Botticelli.

MADONA TARQUINIA 1437.

Lippi se udaljava od Masaccija i pribliţava Donatellu. Lice djeteta je ruţno i podsjeća na robustne putte s Donatellove Cantorije. Dekor je arhitektonski.

RETABL BARBADORI poĉ. 1437.

Jedan od prvih datiranih primjera Sacra conversatio- ne. Dekor je arhitektonski, a Bogorodica sjedi na prijestolju u obliku niše. Lica malih anĊena na balustra- di podsjećaju na Donatellove putte. Svaki lik je indivi- dualiziran u najmanjim detaljima.

12

KRUNIDBA BOGORODICE 1447.

Bogata površina; nema logiĉnog odnosa proporcija: centralne figure Boga i Djevice s dva anĊela veće su od onih u prvom planu, ako se gleda perspektivno.

HERODOVA GOZBA katedrala u Pratu

Prikazana je dramatika trenutka, stil je narativan, a nekoliko epizoda istodobno prikazanih, koje bi trebale bolje objasniti priĉu, izazivaju konfuziju.

BOGORODICA S DJETETOM

tondo Pitti, 1452. U straţnjem planu prikazana je priĉa o Sv. Ani.

BOGORODICA OBOŽAVA DIJETE U

ŠUMI 1455 - 7.

Na ovom djelu, kao i na prethodnoj Bogorodici s djetetom (tondo Pitti) vidi se promjena Lippijeva stila: realizam nestaje do nivoa sladunjavosti i za- vršava u patetici.

13

DOMENICO VENEZIANO umro 1461. Pripada prvoj generaciji slikara firentinske renesanse. Bio je iz Venecije, a datum roĎenja je nepoznat. Od 1432. do 1445. g. radi freske u Firenci, od kojih su sačuvani samo frag- menti. Pomoćnik mu je bio Piero della Francesca, koji se tada prvi put susreo s firentins- kom umjetnošću. Domenico je najveću paţnju poklanjao boji i igri svjetla, što će postati karakteristika evolucije stila Piera della Francesca, a time slikarstva i izvan Firence. Samo su dva djela sigurno njegova i potpisana: "Bogorodica s dva sveca" i retabl Sv. Lucije.

TONDO POKLONSTVO KRALJEVA

1432 - 1445. Djelo svjedoĉi o njegovoj fazi internacionalne gotike.

RETABL SV. LUCIJE

Perspektiva arhitekture i proporcije figura su prostu- dirane bolje nego na ostalim Sacra converzatione do tada naslikanim. Svjetlost je bljeĊa i hladnija, a boja ĉišća.

SV. IVAN KRSTITELJ I SV. FRANJO

Freska u Santa Croce, Venezianovo drugo potpisa- no djelo, pokazuje grublji linearni realizam.

14

ANDREA DEL CASTAGNO umro 1457.

Najvaţniji firentinski umjetnik nakon Masaccia. Ne brine se za volumen, već linearni ritam Donatella prebacuje u domenu slikarstva. Ova se linearnost očito slagala s firentinskim temperamentom jer se odrţala do kraja stoljeća, dok su boje i igra svjetlosti Domenica Veneziana naišle na indiferentnost. IzmeĎu 1440. i 1457. g. napravio je niz fresaka u Firenci (npr. Posljednja večera, scene Muke, slavni muškarci i ţene).

POSLJEDNJA VEČERA freska, Firenca

Scena djeluje kao produljenje pravog refektorija u oĉištu gledatelja, a pod, strop i zidovi prekrive- ni su mramornim šarama. Juda je jedina osoba s prednje strane stola, što daje jak dramatski, vizualni i psihološki efekt. Snaţno ocrtane obrve, teški oĉni kapci, tamna kosa, aureole koje kao sjajni metalni tanjuri reflektiraju glave likova i nabori vijugave draperije doprinose ţivoj i gruboj realnosti.

SCENE KRISTOVE MUKE freske, Firenca

Scene su ţestoke, a takvi svjetlosni efekti nikada ranije nisu bili slikani. Raspeti Krist osvjetljen je o- dozdo svjetlošću koja dolazi iz pravih prozora.

USKRSNUĆE freska, Firenca

Krist se trijumfalno kao pobjednik diţe iz groba, a ne muĉno i oteţalih udova, kao na posljednjim Donatello- vim prikazima ove scene. Takav pristup nikad ranije nije bio viĊen: svi pokreti i forme definirani su snaţnim i ĉvrstim potezima, a pespektiva i figure izvedeni su precizno i savršeno jasno. Poznavanje anatomije je sasvim vizualno, ali njegovi oblici imaju opipljivu ĉvrstinu. USKRSNUĆE

SLAVNI MUŠKARCI I ŽENE freske, Firenca

Pojedinaĉne figure sjaju blistavom svjetlošću ispred tamnih "mramornih" niša. Prikaz ratnika Pippa Spa- na podsjeća na Donatellovog Sv. Jurja, a likovi Dantea i Petrarke podsjećaju na Donatellove proro- ke iznad vrata Stare sakristije. 3 pjesnika, 3 vojskovoĊe, 3 ţene DANTE PIPPO SPANO

15

KONJANIČKA FIGURA NICOLOA DA

TOLENTINA

freska, katedrala u Firenci, 1456. Pokazuje oĉit i namjeran utjecaj Donatellovog konja- niĉkog spomenika Gattamelate. Kićenija od Donate- llove skulpture, freska je monokromatska i prikazana u neobiĉnoj perspektivi, ali ipak daje dojam slikane skulpture.

UZAŠAŠĆE freska, Firenca, 1450.

Bogorodica se izdiţe iz ruţama ispunjenog groba u blistavoj mandorli koju nose 4 male figure anĊela, a okruţena je likovima Sv. Julijana i Sv. Miniata. AnĊeli podsjećaju na internacionalnu gotiku, ali je crteţ mo- deran i posve Castagnin.

PAOLO UCELLO 1396 - 1475.

Radio je na prvim Ghibertijevim vratima baptisterija (od 1407.) i bio obrazovan u duhu internacionalne gotike. Godine 1425. odlazi u Veneciju i pet godina radi na mozaicima Sv. Marka. Kad se (1431.) vratio u Firencu, donekle slika u Masolinovu stilu, a kasnije ga poči-nju zanimati perspektivna skraćenja, iako nikada nije posve ovladao tim sustavom.

POTOP samostan S. Maria Novella, 1445.

Najznaĉajnije djelo, slikano preteţno u zelenkastom tonu. Monokromatika i jak akcent na svjetlosti i sjeni stvaraju ekstremnu reljefnost, što je u skladu s Alber- tijevim traktatom o slikarstvu, u kojem zagovara upo- trebu monokromatike.

TRI SLIKE BITAKA 1454 - 1457.

Nalaze se u Londonu, Uffiziju i Louvreu. Zamišlje- ne su kao dekorativne površine, prekrivene konji- ma, jahaĉima, leševima i oruţjem, a u pozadini su šarolika polja s raštrkanim vojnicima. Tvrdo naslikani, bojni konji nose jahaĉe u raskošnoj šarenoj odjeći, koplja i zastave daju dojam tapiserije, kolorit je iracionalan, a kompozicija fantastiĉna. BITKA KOD SAN ROMANA

MOZAIK na Sv. Marku, Venecija, 1425 - 1430.

Paolo Ucello 1430. završava mozaik nad glavnim portalom Sv. Marka u Veneciji.

16

OSIM FIRENCE, JAKA SU JOŠ 4 UMJETNIČKA CENTRA:

SIENA - pod utjecajem Firence

CENTRALNA TOSKANA I URBINO - Piero della Francesca

PADOVA I MANTOVA - Mantegna

FERRARA - utjecaj Donatella, Mantegne i Piera della Francesca

PIERO DELLA FRANCESCA 1416 - 1492.

RoĎen je u Borgo San Sepolcro. Danas vjerojatno najcjenjeniji slikar 15. st, ali njegovo remek-djelo, ciklus fresaka u San Francescu u Arezzu, stoljećima je bilo zanemarivano. Radio je freske u svom rodnom Borgu, Arezzu i Urbinu, a one u Rimu i Ferrari su uništene. Bio je pomoćnik svom učitelju Domenicu Venezianu u Firenzi (1439.), na ciklusu fresaka u bolnici Sta Maria Nuova.

KRŠTENJE KRISTOVO 1440. (sl. 98)

Figure su dostojanstvene, prisutan je kontrast izmeĊu ap- solutne frontalnosti i apsolutnog profila, Krist je naglašen postavljanjem pored drveta, anĊeli su mirni i veliĉanstveni. Svjetlo koje ravnomjerno, bez sjena, obasjava sve likove i svjetli kolorit vjerojatno su utjecaj Donatella.

CIKLUS FRESAKA u S. Francescu, Arezzo, poĉ. 1452.

Ciklus ilustrira legendu o pronalaţenju svetog kriţa. Doga- Ċaji su prikazani bez reda, prisutna je simetrija u postavlja- nju prikaza, ponavlja se kontrastiranje frontalno postavljenih likova s onima u profilu. Nema dramatike, pretjeranih gesta niti ekspresivnosti. Nedostaje perspektivna dubina, a jednostavni ravni oblici i blijede boje naglašavaju ravninu zida. PRONALAŢENJE KRIŢA

USKRSNUĆE freska, Borgo San Sepolcro

Kompozicija je sliĉna Castagnovom Uskrsnuću, ali Piero della Francesca jaĉe naglašava frontalnost, pejzaţ u pozadini je jasniji, a Krista koji uskrsava postavlja dublje u grob. Sam grob nalikuje oltaru i previše je naglašen jer mu nedostaje perspektivno skraćenje.

17

BIČEVANJE KRISTA 1450 - 1460.

Mali pano slikan briţljivom tehnikom i koloristiĉkim bogatstvom. Ikonografski su nejasna tri ĉovjeka na desnoj strani i njihova veza s biĉevanjem Krista u prostoriji na lijevoj strani.

PORTRETI VOJVODE I VOJVOTKINJE

OD URBINA 1472.

Portret vojvotkinje raĊen je na flamanski naĉin, a postavljanje u profil potjeĉe od rimskih portret- nih medalja. Profil Federiga da Montefeltra ima i praktiĉno objašnjenje: vojvoda je imao povrijeĊe- nu desnu stranu lica. U to doba se javlja interes za flamansku tehniku slikanja uljem, pogotovo u Urbinu, gdje je došao Joos van Gent radi jedne slikarske narudţbe. U Urbinu Piero della Francesca s Albertijem istraţuje perspektivu, matematiku i arhitekturu. Moguće je da je Bramante, roĎen blizu Urbina, u to vrijeme bio njegov učenik. Perspektivna slika savršenoga grada iz palače Urbino vjerojatno je Pierovo djelo, inspirirano Albertijevim idejama. Napisao je rasprave: Perspektiva u slikarstvu i Pet pravilnih tijela (o matematici).

ROĐENJE

Nedovršeno "RoĊenje" i "Sacra conversazione" (Brera, Milano, 1475.) njegove su posljednje slike koje pokazuju jak flamanski utjecaj, osobito vidljiv na "RoĊenju" gdje zbor anĊela pjeva otvorenih usta, a Bogorodica kleći pred djetetom poloţenim na skut njene haljine. Slika je ostala nedovršena.

OLTAR U BRERI

"Bogorodica s Kristom, anđelima i 6 svetaca kojima se moli Federigo Montefeltro" jedan je od najranijih primjera potpuno razvijenog tipa sacra conversazione s arhitektonskom pozadinom koja je treti- rana kao nastavak stvarne kapele u kojoj je skupina postavljena. Ovaj oblik su u Veneciji razvijali Giovanni Bellini i Antonello da Messina. Kompozicija je neobiĉ- na: snaţna svjetlost obasjava Bogorodicu s djetetom smještenu ispred kora, a iznad njih je obješeno jedno jaje, vjerojatno kao simbol vjeĉnosti. Naglašene hori- zontale: linija izdignutog poda, ujednaĉena linija glava likova, friz arhitrava i vijenac ispod kasetiranog svoda, presjecaju jednako jake vertikale figura i elemenata arhitekture.

18

ANDREA MANTEGNA Padova, 1431 - 1506.

Bio je suvremenik Antonija Pollaiuola i Giovannija Bellinija. Odrastao je u Padovi, u kojoj se u to vrijeme osobito proučavala antika. Intenzivno se zanimao za arheologiju i klasičnu umjetnost. Oţenio se Bellinijevom sestrom (1454.) i njegov klasicizam preko Bellinija prodire u Veneciju, ali tamo pod njegovom rukom postaje njeţniji i humaniji.

FRESKE U KAPELI OVETARI eremitska crkva, Padova

Freske su uništene, osim Sv. Kristofora i Uzašašća, ali postoje fotografije cijelog ciklusa. 4 freske o ţivotu Sv. Jakova rasporeĊene su u 2 reda. Gornje freske: Sv. Jakov krsti Hermogena na putu za gubilište Sv. Jakov pred sucem, perspektiva je postavljena prema visini oka gledatelja i prikaz "lebdi" u prostoru. Donje freske:

SV. JAKOVA VODE NA GUBILIŠTE SV. JAKOVA VODE NA GUBILIŠTE

MUČENJE SV. JAKOVA

toĉka promatranja je u podnoţju fresaka, pa su prikazane iz mnogo oštrijeg kuta. Detaljno i arheološkom toĉnošću prikazani su trijumfalni lukovi i oklopi likova. Ĉvrstoća formi potjeće od Donatella, kolorit varira od neobiĉne svjeţine do gotovo monokromatike, a obrada detalja lica i draperije je nevjerojatno precizna. Mučenje Sv. Kristofora na suprotnom zidu pokazuje nešto njeţniju obradu, a dva dijela priĉe spojena su zajedniĉkim arhitektonskim okvirom. MUĈENJE SVETOG JAKOVA

OLTAR SV. ZENONA Verona, 1456 - 1459.

Raskid sa starim tipom poliptiha i nastavak razvoja sacra conversazione u tip jedinstvene pale. Bogoro- dica okruţena anĊelĉićima mirno sjedi na prijestolju, a na panoima s obje strane stoje sveci koji ĉitaju ili razgovaraju. Zajedniĉki arhitektonski okvir povezuje sva 3 panoa u oblik otvorene loĊe, kroz koju se vidi ograda od ruţa i nebo. Panoi su podijeljeni pilastrima, a s arhitrava vise girlande voća i lišća koje se pro- teţu s jednog na drugi pano. Detalji friza, medaljona, draperije i prijestolja savršeno su obraĊeni, što će postati vaţnom odlikom firentinskog slikarstva. Svje- tlo je ravnomjerno i ĉini jasnim raspored figura i prostor. Tonovi inkarnata su hladni, a oblici tako detaljno obraĊeni da djeluju kao da su od kamena ili metala.

19

FRESKE U CAMERI DEGLI SPOSI

palaĉa Gonzage, Mantova, 1474. Prva renesansna posve iluzionistiĉka dekoracija. Na 2 zida su prikazani dogaĊaji u vezi s obitelji Gonzaga, ali tako da su u kompoziciju ukljuĉeni kamin i arhitektonski elementi sobe. Na prikazu obitelji koja okruţuje vladara likovi su iznad kamina, pa izgleda kao da zai- sta tamo stoje i sjede, a izvorne koţnate zavjese pro- storije naslikane su i na freskama.

STROP se prividno otvara prema nebu iznad balustra-

de preko koje se naginju figure i gledaju dolje u sobu. Iluziju pojaĉavaju 3 putta koja stoje na vanjskom rubu balustrade i posuda s biljkama na njenoj ogradi.

SUSRET LODOVICA SA SINOM

KARDINALOM

Freska prikazuje Gonzagu koji se pozdravlja sa sinom Francescom, kardinalom u Rimu. U pozadini je naslikan lijep pejzaţ. Tvrdoća formi je znatno omekšana, a fron- talna i poza u profilu podsjećaju na tretiranje likova Pie- ra della Francesce.

KRIST NA ODRU (Cristo Scorto) Brera, Milano

Izvanredno snaţan efekt perspektivnog skraćenja.

5. POGLAVLJE .

ROGIER VAN DER WEYDEN 1400 - 1464.

RoĎen u Tournaiju, bio je Campinov učenik. Iako nije bio dvorski slikar kao Jan van Eyck, nosio je titulu slikara grada Bruxellesa sve do svoje smrti. Posjećivao je Rim i Ferraru. Ne postoje njegova signirana i datirana djela, pa mu se radovi atribuiraju prema velikom oltaru koja je se sada nalazi u Pradu. Bio je izvrstan portretist.

20

SKIDANJE S KRIŽA iz Escoriala

Slika ima mnogo dodirnih toĉaka s Polaganjem u grob Majstora iz Flemallea: izduţeno, teško i opu- šteno Kristovo tijelo, krute poze ostalih figura, crte lica Bogorodice, realizam bogatog brokata, teški nabori draperije i homogena svjetlost preko cijelog prizora. Figure su postavljene kao masivan friz ispred ĉvrstog zida, koji predstavlja modernizaciju tradicionalne zlatne pozadine.

SV. LUKA SLIKA BOGORODICU

Djelo pokazuje blisku vezu s Bogorodicom kancelara Rolina Jana van Eycka: figure sjede u prostoriji koja ima prozor s kolonadom i pogled na daleki grad pres- jeĉen rijekom, pored koje dvije male figure gledaju s ograde u srednjem planu. Kod Rogiera vladaju veća elegancija likova i osjećajnost prikaza.

NAVJEŠTENJE

Po naturalistiĉkom prikazu interijera slika pokazuje utjecaj oltara iz Mérodea i Zaruka Arnolfinijevih Jana van Eycka. NAVJEŠTENJE

POLAGANJE U GROB galerija Uffizi

Pravokutni grob u stijeni i ikonografija polaganja u grob s uzdignutim Kristovim tijelom prikazanim kao Imago pietatis, nalikuju jednom djelu iz radionice Fra Angelica.

OLTAR SV. KOLOMBE

Lik jednog od mudraca (na desnoj strani) predstavlja Karla Smjelog, ohola drţanja.

21

HANS MEMLING umro 1949.

RoĎen je u Seligenstadtu blizu Frankfurta na Majni i bio je najznačajniji Rogierov sljedbenik. Postao je graĎaninom Brugesa (1465.) i doţivio velik uspjeh. Dekorativniji je od Rogiera, manje inventivan u kompoziciji, zanima ga narativnost koja nadilazi značaj samog dogaĎaja, a samo u portretima dosiţe svog velikog prethodnika. Najveći majstor bio je u diptisima s Bogorodicom i Kristom na jednoj strani i donatorima na drugoj.

TRIPTIH DONNE 1477.

Primjer flamanskog oblika sacra conversazione, koji se najprije pojavio kod Jana van Eycka u Bogorodici kanonika Van der Paelea. Detalji su lijepi, kolorit je draţestan, a obrada je savršena.

OLTAR SV. URSULE bolnica u Brugesu TRIPTIH DONNE

Navodi se kao Memlingovo najveće djelo. Tako- Ċer ima sve osobine Triptiha Donne, ali još uz dodatak bukvalne narativne obrade.

HUGO VAN DER GOES

umro 1482.

OLTAR PORTINARI 1475.

Triptih raĊen za Tommasa Portinarija, predsta- vnika Medicija u Gendu, velikih je dimenzija, a svi su portreti u prirodnoj veliĉini. Utjecao je na talijanske umjetnike od Ghirlandaija do Leonar- da. Na centralnom panou prikazano je RoĎenje.

POKLONSTVO MUDRACA

Monumentalan primjer snaţnog osjećaja za boje i bogatstva kolorita. Kombinirao je virtuoznu obradu detalja sa smislom za monumentalnost, u ĉemu je dostigao van Eycka i Rogiera.

22

MAJSTOR NAVJEŠTENJA IZ AIXA

Neidentificirani francuski majstor, nazvan prema svom najznačajnijem djelu.

NAVJEŠTENJE IZ AIXA 1442 - 1445.

Narudţba jednog suknara, a ne plemića. Figure su kompaktne, arhitektonski detalji su realistiĉni, a scena je smještena u trijem crkve. Na krilima triptiha, koja su razdvojena i nalaze se u Rotterdamu i Bru- xellesu, naslikana su dva proroka i svaki iznad glave ima policu s gomilom knjiga i pisaćim priborom.

JEAN FOUQUET 1420 - 1481.

Ţivio je i radio u Toursu, gdje je vjerojatno imao radionicu i dobio je titulu slikara Louisa XI. Puto- vao je u Italiju, što je vidljivo iz prikaza talijanske renesansne arhitekture na pozadini njegovih slika, iako talijanska umjetnost na njega nije osobito utjecala.

PORTRET ETIENNEA CHEVALIERA

Portret je nekad bio dijelom triptiha Melun, koji je sada podijeljen izmeĊu Berlina i Antwerpena.

6. POGLAVLJE .

MARTIN SCHONGAUER

Slikar iz Colmara, izgravirao je petnaest slika i ug- lavnom preuzeo tipove i kompoziciju od Rogiera van der Weydena, koji je bio glavna inspiracija ni- zozemskim i njemačkim slikarima krajem 15. st.

BOGORODICA U RUŽIĆNJAKU

Jedina sigurna Schongauerova slika. Figura u nat- prirodnoj veliĉini i gotiĉkoj tradiciji pokazuje sliĉnost s Rogierovim radovima.

23

ISKUŠENJE SV. ANTUNA

Schongauerove gravure bile su poznate u Italiji, a Vasari navodi kako je mladi Michelangelo kopirao ovo djelo.

ANTONIO POLLAIUOLO

BORBA GOLIH LJUDI 1475.

Pollaiuolo je jedan od rijetkih talijanskih umjetnika koji je radio gravure. Ovo djelo je radio istovreme- no s velikom palom Sv. Sebastijana i sliĉno je po stilu, ali gravura ima snagu i neposrednost koje ne- dostaju slici.

ANDREA MANTEGNA

BORBA MORSKIH BOGOVA

Mantegna je drugi talijanski umjetnik koji se bavio graviranjem. Sam je zradio oko 9 gravura, a osta- le se pripisuju njegovoj radionici. Borba morskih bogova sliĉna je Pollaiuolovoj Borbi golih ljudi. Dü- rer je sigurno poznavao Mantegnine grafike.

ALBRECHT DURER 1471 - 1528.

RoĎen u Nürnbergu, bio je najveći umjetnik koji se bavio graviranjem i nasljednik svih grafičkih tehničkih izuma Njemačke. Izradio je oko 200 drvoreza i 100 gravura u metalu, a eksperimentirao je sa suhom iglom i kiselinom. Od 1494. do 1495. bio je u Veneciji, a moţda i u Mantovi, Padovi i Kremoni, gdje je upoznao talijansku renesansu, što je promijenilo pravac njegova razvoja.

AUTOPORTRET sada u Pradu, 1498.

Na njemu Dürer nosi najfiniju odjeću i pokazuje toliko sujete da su ga zbog toga prijatelji zadirkivali. Najznaĉajnije je leonardovsko oduševljenje kosom.

24

MUŠKO KUPALIŠTE

Jedan od najranijih velikih drvoreza (38 x 29 cm). Oblici su detaljni, crteţ precizan, osjeća se atmos- fera do tada nepoznata, a prikazani su tekstura i priroda predmeta.

SIN RAZMETNI 1498.

Novo ikonografsko rješenje: prije je Sin razmetni stajao u polju meĊu svinjama, a sada je postavljen u dvorište imanja u kojem gospodarske zgrade daju realitet sceni i on kleĉi meĊu njima uzdignutih ruku u molitvi i pokajanju.

APOKALIPSA 1498.

Sadrţi 14 drvoreza preko cijele stranice, a tekst je otisnut na poleĊini. To je djelo koje stoji uz bok Le- onardove Posljednje veĉere i Michelangelova stro- pa Sikstinske kapele.

ADAM I EVA

Grafika koja se treba ĉitati kao knjiga, bez sitnih detalja koji bi smetali kompliciranom, mraĉnom, srednjovjekovnom naĉinu mišljenja. Adam i Eva su pesonifikacije ideala klasiĉne ljepote, harmoni- je i proporcije, a Adam podsjeća na Apolona Bel- vederskog.

DRVOREZI "ŽIVOT BOGORODICE" Zadnje djelo prije nego što je po drugi put otišao u Veneciju. Planirao je da serija ima 20 ilustracija, 17 je napravio prije odlaska, ostatak kasnijih godina, a sve je izdano kao knjiga, sliĉno Apokalipsi.

25

SV. EUSTAHIJE 1501.

Najveća i najsjajnija od svih Durerovih gravura (24,5 x 33 cm). Ispunjena je minuciozno izvede- nim detaljima, a glavni predmet je odnos proporcija ĉovjeka, ţivotinja i prirode. Dubina pejzaţa izvedena je u postupnim etapama, a sve figure su prikazane frontalno, troĉetvrtinski i u profilu.

BOGORODICA SA ČEŠLJUGAROM 1506.

Slika nastala u Veneciji, prikazuje malog Sv. Ivana na leonardovski naĉin. BOGORODICA SA ĈEŠLJUGAROM

ČETIRI APOSTOLA 1526.

Dva panoa zamišljena kao krila za jedan triptih. Na svakom su po dva apostola: Sv. Ivan i Sv. Petar na jednom, a na drugom Sv. Pavao i Sv. Marko. Ove 4 figure personificiraju i 4 tempera- menta: sangvinika, kolerika, melankolika i fleg- matika. Ĉini se da podsjećaju na 4 sveca s krila Bellinijeva oltara u S. Maria dei Frari. To je posljednje veliko Dürerovo djelo. SV. IVAN I PETAR SV. PAVAO I MARKO

7. POGLAVLJE .

HIERONYMUS BOSCH 1450 - 1516.

Izvanredan tehničar u slikanju uljem i jedan od najčudnijih slikara svih vremena. Razvio je Ďavolom opsjednutu maštu, karakterističnu za srednji vijek. Dobar dio njegovih simboliza- ma je teško razumjeti. Srodni su mu bili Breughel u kasnijem 16. st. i potom Grunewald. VRT UŢIVANJA BROD BUDALA RASPEĆE

26

GRUNEWALD 1470 - 1528.

Veći dio ţivota provodi u sluţbi nadbiskupa iz Mainza, a kasnije kardinala Albrechta, takoĎer u Mainzu. Djela mu izraţavaju patnju ranog 16. st. više nego djela ostalih umjetnika. Po slikanju strašnih rana i lica umirućih u agoniji, on stoji na suprotnom polu od elegične mirnoće visoke renesanse, koja je tada u Rimu bila u završnoj fazi.

IZENHAJMSKI OLTAR 1515.

Grunewaldovo remek-djelo, na kojem upotrebljava izmuĉene gotiĉke likove radi postizanja izraţajnosti. Koristio je svoje veliko slikarsko tehniĉko znanje kako bi izrazio emocionalnu poruku uţasnog realizma. Oltar ima 4 sloja slikanih površina: dva krila obuhva- ćaju centralni oltar, koji se sastoji od 3 skupine svetaca rezbarenih u drvetu. Uz to postoje 2 boĉna panoa i predela. Na oltaru su prikazani Sv. Sebastijan (zaštitnik od gube), Sv. Antun opat i Sv. Pavao pus- tinjak.

RASPEĆE na vanjskoj strani oltara nije prikazano RASPEĆE

kao dogaĊaj, već kao razmišljanje o najstrašnijim vi- dovima patnje, koju naglašava Sv. Ivan Krstitelj upi- rući prstom na izmućeno Kristovo tijelo. Ispod kriţa nalazi se ţrtveno janje. Na prvim unutrašnjim stranama krila nalaze se Nav- ještenje, RoĊenje i Uzašašće, a na sljedeće dvije unutrašnje stranice su Sv. Pavao i Sv. Antun, te Is- kušenje Sv. Antuna. ROĐENJE

SANDRO BOTTICELLI 1445 - 1510.

Vjerojatno je bio učenik Fra Filippa Lippija. Uz firentinsko naslijeĎe najviše ga veţe linearnost. Uz njeţnu ljupkost i bespolnu senzualnost, djela pokazuju tvrde, krute konture i mra- mornu čvrstoću površina. Ljiljane, ruţe, čeţnju i ushićenje objedinjuje skoro gotička pre- ciznost linije, a traţenje čvrstih formi proizlazi iz firentinske zaokupljenosti skulpturom. Oko 1480. radi i tri freske za Sikstinsku kapelu.

ROĐENJE VENERE

Krajnje rafiniran prikaz koji u obliku jednostavne mitologije interpretira Venerin mit u kršćanskom duhu.

27

ALEGORIJA PROLJEĆA

Vrsta alegorije koja Veneru prikazuje kao personifi- kaciju poganske Bogorodice, koja ĉovjekov duh treba uzdignuti prema razmišljanju o boţanskoj ljepoti.

MISTIČNO ROĐENJE

Botticellijevo kršćanstvo postaje manje neobiĉno i jasnije kršćansko. Kako bi istaknuo znaĉaj Bogoro- dice i Krista i relativnu nevaţnost ljudi, okrenuo se ranom srednjovjekovnom naĉinu zanemarivanja o- dnosa veliĉina i perspektive, prikazujući visinu likova prema njihovoj vaţnosti, pa je Bogorodica naj- veća iako je postavljena u srednji plan slike.

SKIDANJE S KRIŽA

Posljednja djela imaju nešto od emocionalnog in- tenziteta sjevernjaka. Ovo djelo moţe se uspore- diti s 10 godina kasnijim Raspećem Grünewalda. Tragiĉna maska Bogorodice i opušteno Kristovo tijelo su patetiĉni, ali ravnoteţa kompozicije i upotreba ĉistih formi kako bi se izrazila tuga, razliĉiti su od Grünewaldove uţasne vizije.

FILIPPINO LIPPI 1458 - 1504.

Nakon smrti svog oca (1469.) vjerojatno je bio Botticellijev učenik. U njegovim djelima ima još više nervoze i pokreta: svaka draperija divlje leprša, sve figure lebde ili se drţe afektirano, likovi pokazuju i previše strasti, ali na njima su manje izraţeni pravi osjećaji. Ovo se ne odnosi jedino na njegovo remek-djelo "Bogorodica se javlja Sv. Bernardu".

BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDU

Slika je nastala istodobno kad i mirna, ali prili- ĉno otuţna Peruginova verzija iste teme. Ova Filippinova slika ima ljupkost i njeţnost koje njegova djela samo ponekad doseţu.

28

BOGORODICA S KRISTOM, SV. DOMINIKOM

I SV. JERONIMOM

TakoĊer jedno od Lippijevih djela koje pokazuje ljupkost i njeţnost.

SV. FILIP ISTJERUJE ĐAVOLA

freska u kapeli Strozzi Freske u kapeli Strozzi u Firenci pokazuju Lippi- jevu ţelju da postigne emocionalno uzbuĊenje i pokaţe svoje poznavanje antiĉkih tema. Ove su slike raĎene krajem 15. st. i pokazuju kako je tok umjetnosti skrenuo prema trezve- nosti i realizmu Perugina i Leonarda, čija su istraţivanja bila više usmjerena prema stvar- nosti i jednostavnim kompozicijama, a ne gro- zničavoj emocionalnosti manirista 15. st.

PIERO DI COSIMO

Njegova su djela na pola puta izmeĎu Filippina i Botticellija na jednoj strani i Perugina i Leonarda na drugoj. Bio je samovoljan i ekstravagantan, a najveću slavu kod suvremenika stekao je nacrti- ma za karnevalske povorke.

LAPITI I KENTAURI

Djelo pokazuje ljubav prema prirodi i poluljudskim bićima.

8. POGLAVLJE .

LEONARDO DA VINCI 1452 - 1519.

Uvijek je bio slavan zbog velikog raspona svog genija: jedan od najvećih slikara, najbolji anatom na svijetu, istraţivao je botaniku, geologiju, mehaniku i čak aeronautiku. Naslikao je oko 15 slika, ali neke su tako oštećene da ih se ne moţe restaurirati. Počeo je kao Verrochijev učenik, koji ga je zaposlio kao glavnog slikara u radionici. Koristio je novu uljanu tehniku, ali je eksperimentirao ovom metodom, pa su zato mnoge slike oštećene.

29

NAVJEŠTENJE

Djelo koje je naslikao dok je još bio u Verrocije- voj radionici. Krila anĊela su u detaljima napra- vljena prema krilima ptice, razliĉito od uobiĉaje- nih prikaza krila drugih umjetnika, a draperija Bogorodice slikana je prema stvarnom komadu tkanine, dok su drugi radili po sjećanju.

BOGORODICA S KARANFILOM 1470.

Vaza sa cvijećem i kapljicama rose tako je vješto i minuciozno naslikana, da je Vasari o tome pisao cijelo stoljeće kasnije.

PORTRET GINEVRE DE BENCI 1474.

Blijedo lice modela izvire iz tamne pozadine na kojoj su paţljivo izraĊene grane smreke (ginepra) što ukazuje na njeno ime. Izvorno su biile naslikane i ruke, ali je slika kasnije podrezana. Leonardo je već tada razvio portret do pasa, koji kasnije vodi prema Mona Lisi.

POKLONSTVO MUDRACA poĉ. 1481.

Najznaĉajnije djelo tog perioda, koje Leonardo nije završio. Velik broj figura okupljenih oko Bo- gorodice s Kristom tako je rasporeĊen da najbi- tniji likovi nisu zagušeni. To je postignuto pira- midalnim oblikom kompozicije koji stvara efek- nu dubinu i vodi oko prema najvaţnijim dijelovi- ma. Na slici je mnoštvo prostudiranih pokreta i izraza lica, a sjenom obavijene figure okupljene su oko osvjetljene centralne skupine.Ova slika je prekretnica i odreĊuje pravac firentinskog, a time i talijanskog slikarstva.

BOGORODICA MEĐU STIJENAMA

Postoje 2 verzije ove slike (u Louvreu i Nacional- noj galeriji u Londonu). Osnovni oblik kompozicije je piramidalan, a meĊusobni odnosi figura tvore trokut na ĉijem je vrhu glava Bogorodice. Leonar- dov interes za botaniku i geologiju vidi se u ĉud- noj dekoraciji pećine i cvijeću koje prekriva tlo.

30

POSLJEDNJA VEČERA

u Sta Maria delle Grazie, oko 1497. Najslavnija slika na svijetu, djelo visoke renesanse, danas je veliĉanstvena ruina. Prvi put apostoli nisu postavljeni simetriĉno lijevo i desno od Krista, nego u skupinama po tri razliĉita tipa. Juda se ne izdvaja smještajem ispred stola, nego povlaćenjem unazad i licem koje je jedino u sjeni. Krajem 1499. Francuzi su zauzeli Milano, dinastija Sforza je pala, a Leonardo i Bramante napuštaju grad. Bramante je otišao u Rim, gdje će graditi arhitekturu koja čini srţ visoke renesanse i posvetiti se planovima novog Sv. Petra. Leonardo preko Mantove i Venecije stiţe u Firencu (1500.) gdje je proveo 6 godina i intezivno proučavao anatomiju.

BOGORODICA S KRISTOM I SV. ANOM

Na nekoliko kartona razradio je problem kako u oblik piramide ukomponirati fiziĉki i psihološki poveza- nu skupinu dvoje odraslih i dvoje djece. Najraniji karton, sada u Londonu, izraĊen je pri kraju borav- ka u Milanu. Bogorodica sjedi na koljenu Sv. Ane drţeći Krista koji se naslanja na njih obje, a mali Sv. Ivan nije sasvim povezan sa skupinom.

MONA LIZA

Portret supruge jednog firentinskog ĉinovnika. Svo- jim prekriţenim rukama na naslonu stolice ĉini kla- siĉnu portretnu pozu do pasa, a prozor iza nje gleda u sjenovit i tajanstveni pejzaţ. RaĊena je finom uljanom tehnikom. Leonardo se sporazumio s francuskim osvajači- ma i 1506. se vraća u Milano, gdje postaje slikar Francoisa I. Uz proučavanje anatomije, bavio se projektom spomenika guvernera Trivulzija. Na- kon završetka francuske vladavine (1512.), na za- htjev Giulija de Medicija nastanio se u Vatikanu, gdje 4 godine nije ništa radio, dok su Rafael i Mi- chelangelo stvarali svoja najveća djela. Na poziv Francoisa I. (1517. g.), umoran i ostario odlazi u Francusku. Utjecaj Leonarda u Italiji bio je toliko velik da su mnogi kopirali njegov stil.

31

9. POGLAVLJE .

SIGNORELLI oko 1440 - 1523.

RoĎen u Cortoni, bio je učenik Piera della Francesca. Kasnije odlazi u Firencu, a oko 1480. dobiva narudţbu za jednu fresku u Sikstinskoj kapeli. Njegova kasnija djela (od 1505.) karakterizira sirov, kričav kolorit i nezanimljivo ponavljanje, u skladu s provincijskom radionicom koju je drţao posljednjih godina ţivota.

CIKLUS FRESAKA katedrala u Orvietu, 1499 - 1503.

Ciklus predstavlja vrhunac njegove karijere i jedno od karakteristiĉnih djela kasnog 15. st. Cijela kapela je oslikana: na zidovima su 4 velike freske, a manje su na svakoj strani prozora iznad oltara, na svodovima i oko luka ulaza.

Na POSLJEDNJEM SUDU, ispod fra Angelicove

figure Krista, nalazi se prikaz blagoslovljenih i pro- kletih. Đavoli i prokleti crtani su snaţnim tvrdim konturama; Ċavoli nalik ljudima muĉe svoje zgrĉe- ne ţrtve i naslikani su sivom, purpurnom i zelenom bojom, koja povećava njihovu grozotu. Nedostatak Signorellijevih fresaka: ispunjene su mnoštvom ge- stikulirajućih likova, pa je nemoguće u toj zbrci od- rediti koje su figure znaĉajnije od drugih. POSLJEDNJI SUD

PERUGINO oko 1499 - 1523.

RoĎen blizu Perugie, vjerojatno je otišao u Firencu odmah nakon izlaska iz radionice Piera della Francesce. G. 1481. dobio je narudţbu za glavnu fresku u Sikstinskoj kapeli - najvaţ- niju narudţbu kasnog 15. st. jer je obuhvaćala kompletan ciklus fresaka na kojem su radili svi najveći tadašnji slikari, uključujući Perugina, Pinturicchija i Signorellija. Bio je omiljeni slikar Siksta IV. Oko 1506. povukao se u Perugiu kad mu je postalo jasno da je njegov stil toliko zastario da u Rimu i Firenci više nije mogao raditi. Učenik mu je bio Rafael.

FRESKE U SIKSTINSKOJ KAPELI

Izradio je fresku Predaja ključeva Sv. Petru i dvije povijesne freske na zidu oko oltara Uzašašća, ko- jeg je takoĊer oslikao i koje su bile uništene da bi se napravilo mjesto za Michelangelov Posljednji sud.

PREDAJA KLJUČEVA SV. PETRU izdvaja se

od ostalih fresaka u kapeli po jasnoći kompozicije i vaţnosti arhitektonskih elemenata, koji nisu samo dekorativni dodaci. Crkva u pozadini je centar kompozicije, a perspektiva, raspored figura i trijumfalni lukovi usmjeravaju paţnju na centralnu toĉku.

32

BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDU

Sliĉno tretiranje kompozicije, mir i red vide se i na ovoj slici.

FRESKE U SALI DEL CAMBIO

Perugia, 1496 - 1500. Ciklus Peruginovih fresaka iz Sale del Cambio u Perugi istovjetan je ciklusu fresaka Signorellija u Orvietu. Peruginove freske su vjerojatno utjecale na mladog Rafaela i njegov kasniji rad. BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDU

DOMENICO GHIRLANDAIO 1449 - 1494.

Iznimno vješt slikar fresaka i tijekom ţivota naslikao je niz velikih fresaka u firentinskim crkvama i jednu u Sikstinskoj kapeli. Gotovo sve freske nominalno prikazuju religijske teme, ali i portrete donatora, njihovih porodica i prijatelja. Umjetnost mu je bila trezvena, pomalo zastarjela i pod utjecajem flamanskog naturalizma. Učenik mu je bio Michelangelo.

POZIVANJE PRVIH APOSTOLA

Sikstinska kapela, 1482. Glavna tema zauzima relativno malo prostora, a na većem dijelu su izvanredni portreti znaĉajnih ĉlanova firentinske zajednice u Rimu.

FRESKE U S. MARIA NOVELLA

Freske iz velikog ciklusa u koru S. Maria Novella takoĊer uz religiozne teme sadrţe likove donatora i obitelji. ("Susret Marije i Elizabete") SUSRET MARIJE I ELIZABETE

POKLONSTVO PASTIRA 1485.

Slika u temperi s oltara kapele obitelji Sassetti. Figure na desnoj strani jasno pokazuju tragove flamanskog naturalizma i utjecaja velikog triptiha Huga van der Goesa, koji je u Firencu stigao oko 1475. g. Goli Krist koji leţi na tlu odjek je sjevernjaĉkog tipa RoĊenja. Antiĉki sarkofag i trijumfalni luk u pozadini pokazuju kako je Ghir- landaio bio zanesen idejama antike.

33

ANTONELLO DA MESSINA 1430 - 1479.

Jedan od rijetkih talijanskih slikara koji je dobro ovladao tehnikom slikanja u ulju. RoĎen na Siciliji, bio je jedini veliki slikar s juga koji je imao značajan utjecaj u Veneciji, u koju dolazi 1475. g. Stil mu je pod utjecajem van Eycka, a mnoga djela su mu uništena.

OLTAR ZA SAN CASSIANO Venecija, 1476.

Oltar je saĉuvan samo u fragmentima (u Beĉu), a slika je poznata iz kopijâ. To je jedan od 3 velika oltara iz sredine 1470-tih godina (oltar iz Brere i Bellinijev u Veneciji) na kojima je razvije- na ideja o produţenju stvarnog prostora slikom, kao da su figure u imaginarnom prostoru, izvan stvarnog svijeta gledatelja, a oltari su tipa sacra conversazione. Ideja nije nova i javlja se u djelima Fra Angelica, Fra Filippa Lippija, Veneziana i Mantegne, ali ova 3 oltara produţuju prostor stvarne kapele u prostoru slike.

JACOPO BELLINI 1400 - 1471.

Bio je učenik Gentilea da Fabriana u Firenci. Odgojen je u stilu internacionalne gotike, a u Veneciji je imao radionicu sve do svoje smrti.

BOGORODICA S KRISTOM

Jedno od preostalih djela u kojem se vidi veza s internacionalnom gotikom.

SKICE

Dva omota skica saĉuvana su u Britanskom mu- zeju i Louvreu. Sadrţe stotine crteţa, sliĉne Pi- sanellovim, ali s još boljom perspektivom prostora, fantastiĉnim dvorcima i klasiĉnim spomenici- ma, s nominalno religijskim temama. KRIST PRED PILATOM, CRTEŢ

34

GIOVANNI BELLINI 1430 - 1516.

Sin Jacopa Bellinija, radio je u obiteljskoj radionici u Veneciji do njegove smrti. Sestra mu se udala za Mantegnu, pa su stroge forme padovanskog klasicizma veoma utjecale na Giovannija i njegova brata Gentilea. Učenici Giovannija Bellinija bili su Giorgone, Tizian i Sebastiano del Piombo.

MOLITVA U GESTIMANSKOM VRTU

U usporedbi s istom temom koju je naslikao Man- tegna, Bellinijeva slika pokazuje ublaţavanje oš- trih formi i stvaranje pejzaţa s ugoĊajem, dakle udaljavanje od Mantegne prema ćulnom i koloris- tiĉkom stilu karakteristiĉnom za Veneciju.

PORTRET DUŽDA LOREDANA Venecija, 1502.

Jedan od preostalih sluţbenih portreta, pokazuje flamanski tip portreta u poluprofilu (na drugima je u pozadini i pejzaţ).

BOGORODICE S KRISTOM

Ove vrste slika su mu donijele najviše slave, bilo da su malih dimenzija, bilo kao niz oltarnih pala, koje su predstavljale razvoj novog oblika sacra conversazione: Bogorodica je naslikana do pasa, postavljena pred nisku pregradu s pejzaţom u pozadini, a figura malog Krista je prikazana cijela.

OLTAR S. GIOBBEA 1480 - 1485.

Prijestolje s Bogorodicom je postavljeno visoko, realni prostor produţen je na slici, a ispod prijestolja sviraju anĊeli. Prizor se dogaĊa u interijeru, jako svjetlo pada s desne strane i baca duge sjene u apsidu. Go- la tijela Sv. Giobbea i Sv. Sebastijana obasjana su jarkim svjetlom.

35

OLTAR U S. MARIA DEI FRARI

Oltar je znatno manji, a figure su u pola prirodne veli- ĉine. Sveci su u nišama, pilastrima odvojeni od Bogo- rodice.

OLTAR SV. ZAHARIJE 1505.

Sumira sve Bellinijeve eksperimente. Prostor na slici je produţetak realnog prostora, toĉka gledanja smje- štena je dosta iznad slike, pa je vidljiv dio poda ispred anĊela-sviraĉa u sredini. Duboka niša s apsidom u kojoj je prijestolje postavljena je u otvorenom prostoru i sa svake strane se vidi drveće i oblaĉno nebo. Dva sveca na vanjskim stranama okrenuta su prema gledatelju, a dvije ţene prikazane u profilu gledaju prema prijestolju. Hladno svjetlo klizi preko oblika, a sve je u savršenom miru i kontemplaciji. Bogorodica je još ovozemaljska majka s djetetom, sjedi izmeĊu a ne iznad svetaca, pri- stupaĉna je a ne izdvojena.

PRAZNIK BOGOVA 1514.

To je esej novog tipa mitologije: bogovi s Olimpa su pretvoreni u vesele seljake na nebeskom izletu, s no- tom laganog i elegiĉnog erotizma.

ŽENA S OGLEDALOM 1515.

Gola figura podsjeća na mir i prisnost poetiĉne umjetnosti Giorgionea.

VELIKI OLTAR U SS. GIOVANNI E PAOLO

Oltar je izgorio, pa je slika poznata iz kopija. Realni prostor nastavlja se u prostoru slike, na pozadini je otvoreno nebo, prijestolje s Bogorodicom dignuto je iznad nivoa svetaca koji je okruţuju, a ljupki djeĉaci - anĊeli pjevaju ispod prijestolja. Kasnije, početkom 16. st., Bogorodica se prikazuje u slavi, ljudsko je zamijenjeno nebeskom veličanstvenošću, ona postaje kraljicom neba, počinje izgledati nedostupno, izvještačeno i pomodno ljupko.

36

10. POGLAVLJE .

Glavne osobine visoke renesanse: harmonija, simetrija, razumijevanje i ponovno osvajanje klasične antike za ciljeve novih ideala.

FRA BARTOLOMEO 1474 - 1517.

Bio je oko godinu dana stariji od Michelangela, ali u to doba nije bilo tako velike razlike u vještini izmeĊu njega i Rafaela, kao što je bila izmeĊu Rafaela i Michelangela.

BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDU 1506.

Na ovoj slici Rafael je mogao mnogo toga nauĉiti. Jasno su razdvojene natprirodne pojave na lijevoj strani od prirodnih bića na desnoj. Bogorodica je prikazana kako lebdi u zraku, umjesto da ulazi u prostoriju, kao na varijantama ove teme iz 15. st. Ona je ovdje natprirodna pojava koja silazi umota- na u veliki sveĉani ogrtaĉ, praćena anĊelima koji se guraju oko nje, ispunjeni strahopoštovanjem.

RAFAEL 1483 - 1520.

RoĎen je u Urbinu, provincijsko obrazovanje je stekao kod Perugina i sa 17 godina bio je jedan od mladih slikara koji najviše obećava. Ubrzo odlazi u Firencu gdje je shvatio nepotpunost svog provincijskog školovanja i počinje proučavati Leonarda i Michelangela. Oko 1508. odlazi u Rim i tamo, s 26 godina, dobiva veliku narudţbu: dekoriranje vatikanske Stanze. U to je vrijeme Michelangelo započeo rad na Sikstinskoj kapeli.

UZAŠAŠĆE I KRUNIDBA BOGORODICE

Vidljiv je jak utjecaj Perugina.

PORTRET MADDALENE DONI

Ovaj portret gotovo sve duguje Leonardovoj Mona Lizi. MADDALENA DONI

BOGORODICA S ČEŠLJUGAROM

Jedna od niza kompozicija koje predstavljaju vjeţbe na temelju Leonardovih kartona za Bogorodicu s Kristom i Sv. Anom.

37

BOGORODICA VELIKOG VOJVODE

Vidljivo je eksperimentiranje s jednostavnom tamnom pozadinom, koju je Leonardo koristio kako bi postigao veći efekt reljefnosti i jednos- tavnosti kompozicije.

ATENSKA ŠKOLA 1509 - 1511.

RASPRAVA O PRIČESTI 1509.

Još uvijek jasno pokazuje utjecaje Perugina i Fra Bartolomea, osobito u krutim nizovima svetaca na gotovo previše ĉvrstim oblacima. Na zemlji su figure vješto grupirane, tako da vode pogled na centar slike. RASPRAVA O PRIĈESTI

MICHELANGELO

Kod Ghirlandaija je naučio fresko-tehniku, ali sebe je smatrao prvenstveno kiparom. Maniristička umjetnost se ne moţe razumijeti bez impulsa koji joj je on dao u pravcu virtuoznosti.

TONDO DONI (Sveta obitelj) (sl. 248)

Oblike zamišlja kao isklesane komade kojima se naknadno dodaje boja. Naglasak je na pokretu: Bogorodiĉino tijelo u veliĉanstvenom kontrapostu tu i snaga njene lijeve ruke odvraćaju paţnju od izrazito nespretne kretnje kojom preko ramena do- hvaća dijete, umjesto da se okrene prema njemu.

FRESKE U SIKSTINSKOJ KAPELI poĉ. 1508.

Leţeći na leĊima, Michelangelo je godinama sli- kao priĉu o stvaranju svijeta, potopu i stvaranju prvog ĉovjeka. STVARANJE ADAMA - dvadeset godina ranije

nitko nije imao takvo tehniĉko savršenstvo ko- jim bi mogao napraviti tako savršen ljudski oblik, sliĉan grĉkom bogu. Zemlja je samo nazna- ĉena iza Adama, dok je sve koncentrirano na njegovo još malaksalo tromo tijelo, oţivljeno im- pulsom koji prolazi kroz njegovu ruku.

p & l murray - umjetnost renesanse

Documents