SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERAFILOZOFSKI FAKULTET OSIJEKSTUDIJSKA GRUPA: POVIJEST – PEDAGOGIJAKOLEGIJ: KELTI

KELTSKA UMJETNOST

Mentor: Student:

Doc. dr. sc. Jasna Šimić Tonka Delić

Ivana Jurčević, asistentica Valentina Mataija

Osijek

11./2012.

Sadržaj

1. Uvod................................................................................................................... 3

2. Keltska umjetnost............................................................................................... 4

2.1. 5. stoljeće prije Krista.................................................................... 5

2.2. 4. stoljeće prije Krista..................................................................... 7

2.3. 3. i 2. stoljeće prije Krista............................................................... 8

3. Kovinarski predmeti............................................................................................ 9

4. Skulptura............................................................................................................ 11

5. Keramika............................................................................................................ 13

6. Novac i nakit...................................................................................................... 14

7. Zaključak............................................................................................................ 15

8. Literatura.............................................................................................................16

9. Popis priloga....................................................................................................... 17

2

1. Uvod

Kelti su skupina indoeuropskih naroda, naseljenih potkraj 2. i početkom 1. tisućljeća prije

Krista na prostranu području sjeverno od Marne; odatle je počelo njihovo širenje na jug,

po Galiji i Pirenejskom poluotoku. Za vrijeme velike seobe u 5. stoljeću prije Krista prešli

su u Britaniju, proširili su se i po zapadnoj i srednjoj Njemačkoj, osvojili gornju Italiju i

387. godine prodrli do Rima. Daljnji valovi Kelta preselili su se po južnoj Njemačkoj i

Češkoj te po Panoniji. Odatle su 280.godine krenuli u Traciju i Makedoniju te je dio njih

prešao preko Helsponta u Malu Aziju, gdje su se trajno naselili.1

Ovaj nam kratak pregled geografskog područja na kojem su živjeli Kelti daje uvid o

njihovoj širokoj rasprostranjenosti europskim kontinentom te različitim kulturama i

umjetnostima koje su ti Kelti razvili, a upravo o varijaciji kultura i keltskom umjetničkom

stvaranju jest riječ u ovom seminaru. Osim toga, dani su i primjeri keltskog stvaralaštva

kroz njihova najplodnija stoljeća. Nadalje se navode motivi i tehnike korištene pri

umjetničkom stvaranju te se u nekoliko crta objašnjavaju načini ukrašavanja skulptura,

kovina, keramike i novca. Keltska umjetnost dostigla je visoku razinu sofisticiranosti i

umjetničkog dostignuća kako će ovaj seminarski rad i pokazati.

1 Hrvatska opća enciklopedija, sv. 5., Leksikograski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb 2003., str. 431.

3

2. Keltska umjetnost

Keltsku grnčariju i metalne predmete iz halštatskog razdoblja (oko 800. – 500. g. pr. Kr.)

krasili su izrazito jednostavni geometrijski oblici. Obrtnici su kopirali prestižne uvezene

predmete kao što su vrčevi iz Atike u Grčkoj i prilagođavali motive domaćim ukusima. 2

Glavna obilježja te halštatske kulture su shematizacija s apstraktnom ornametikom, neka

vrsta onodobnog „nadrealizma“. Najčešći su utilitarni i obredni predmeti rađeni u bronci,

zlatu i, rijetko, srebru ukrašeni dragim kamenjem.3 Međutim, najtrajnija tekovina keltske

umjetnosti je prekrasan način vijugavog ukrašavanja poznatiji kao latenski stil.

Isprepleteni uzorci latenskog stila koji su krasili rane keltske metalne predmete preživjeli

su tijekom stoljeća keltske umjetnosti. Keltski motivi imaju u sebi odlike i klasičnih i

bliskoistočnih prethodnika. Za veliki uspjeh keltske umjetnosti manje su zaslužni

individualni elementi njezina stila, a više originalna sinteza tih elemenata koja je nastavila

razvijati distinktivnu estetiku koja se potom razvila pogonjena vlastitim pokretačkim

silama u brojne varijacije kasnijeg latenskog stila. 4 Umjetnost latenskog stila ima svojih

nekoliko faza, varirala je od kompliciranih geometrijskih uzoraka do visoko stiliziranih

biljnih i životinjskih motiva. Međutim, sredinom 5. stoljeća prije Krista pojavio se

karakterističan krivudavi stil, koji se proširio putem trgovine i drugih kontakata diljem

cijelog keltskog svijeta koji se brzo širio. Urezani ili izbočeni uzorci koji su ilustrirali

karakteristične tenzije između asimetrije i simetrije počeli su se pojavljivati na površinama

brončanih ili zlatnih predmeta. Koraljni i stakleni umeci davali su sjajnu boju i bogatu

teksturu nakitu i oružju. Nakon što su britanski i irski kovači usavršili tehniku glaziranja,

izrađivali su još spektakularnije uzorke koje susrećemo na broševima, oklopima i

sabljama.5 Unatoč neupitnoj ljepoti i tehničkoj savršenosti keltske umjetnosti, točna

značenja njezine simbolike teško je odrediti. Klasični izvori bilježe da keltska ljubav

prema metaforama i zagonetkama predstavlja vizualnu verziju kompleksnog govora koji

je karakterističan za kasnosrednjovjekovnu književnost Irske, Walesa i Velike Britanije.

Jedan od mogućih razloga za raskošne keltske ukrase u umjetnosti je bliska povezanost

umjetnosti i pokroviteljstva. Pomno izrađene dekoracije na raznovrsnim prestižnim

predmetima govore kako su se aristokrati voljeli isticati svojim statusom.6 Keltska

2 Juliette Wood, Velike civilizacije – Kelti, 24sata d.o.o., Planeta Marketing Institucional, Zagreb 2008., str. 18.

3 Hrvatska opća enciklopedija, str. 432.4 J. Wood, Velike civilizacije – Kelti, str.18.5 Isto, str. 18 - 21.6J. Wood, Velike civilizacije – Kelti, str. 21.

4

umjetnost završava takozvanom oppida – civilizacijom za koju su bili značajni predmeti

rađeni na lončarskom kolu.7 U nastavku ovog poglavlja bit će dani primjeri keltske

umjetnosti u njezinom vrhuncu, dakle u vremenu 5., 4., 3. i 2. stoljeća prije Krista.

2.1. Peto stoljeće prije Krista

Najraniji primjeri keltske umjetnosti se pojavljuju u 5. stoljeću u grobovima aristokracije u

Moselleu i Marni. Neizbježno u prvim nesigurnim etapama uvozna meditaranska oprema za

vino je pružila model i stilistički stimulans razvoju keltske umjetnosti. Brončani kljunovi

vrčeva iz grobova u Kleinaspergleu, Durrnbergu i Basse – Yutzu su nastali na temelju

etrušćanskih ideja, ali se razlikuju u formi i dekorativnim detaljima do tolikog stupnja da su

morali biti proizvedeni od strane lokalnih obrtnika za aristokratske pokrovitelje.8 Grob iz

Kleinasperglea donosi zanimljiv spektar predmeta odražavajući razvoj ranog stila umjetnosti.

Dobra pronađena u grobu uključuju italsko vedro, etrušćanski stamnos, lokalni vrč s kljunom,

dva zlatna roga za pijenje te pozlaćeni atički pehar. Rogovi za pijenje su bili ukrašeni

ovnovim glavama čiji stil podsjeća na istočnjački životinjski stil ukrašavanja, dok vrč, čak i sa

svojom veoma originalnom interpretacijom ljudske glave na bazi drške, je očito inspriran

etrušćanskim stilom. Pozlata na atičkom vrču sadržava motive biljaka, palmeta, cvijeća i

pupoljaka lopoča, koji, iako su originalni u svojoj transformaciji, su ipak preuzeti iz grčkog

svijeta. U ovom grobu su vidljivi prvi koraci u korištenju različitih utjecaja iz mediteranskog

svijeta i s istoka koji su preuzeti, ali i modelirani u nešto novo. Vrčevi iz Basse – Yutza (dva

vrča za koje je moguće da su iz istog grob) su pronađena uz dva etrušćanska stamnosa.

Osnovna ideja vrčeva je etrušćanska, ali visoki rub vrča te njegove konkavne strane su veoma

neprimjerene etrušćanskom načinu izrade. Halštatskog je podrijetla vrpca koraljnih pletera

postavljenih oko baze vrča te malena patka koja pliva na pisku vrča. Manje je sigurno

podrijetlo inspiracije za životinje prikazane na obodu i dršci vrča, ali isprekidane kuglice i

spiralni spojevi ukazuju na istočnjačko podrijetlo inspiracije. Vrč iz Durrnberga dijeli visoki

rub s vrčem iz Basse – Yutza, ali su inače potpuno drugačiji. Na dršci se utjelovljuje

stilizirana ljudska glava, s loptastim nosom, elipsastim očima te kosom zabačenom prema

natrag. Takav način prikazivanja glave će uskrsnuti mnogo puta u keltskoj umjetnosti,

okružena vegetacijom koja je evoluirala od klasične palmete. Na dršci je prikazana i zvijer

koja u ustima drži rasjećenu glavu, dok dalje, oko oboda vrča vreba nepoznati četveronožac.

7 Hrvatska opća enciklopedija, str. 432.8 Barry Cunliffe, The ancient Celts, Penguin books, Oxford 1997., str. 115 – 116.

5

U zvijerima se može primjetiti utjacaj istoka. Sve zajedno, ovi vrčevi iz petog stoljeća pružaju

letimičan pogled na umjetnički stil koji je tek u nastajanju – forme etrušćanskog posuđa

mutiraju dok grčke palmete i lopoči dezintegriraju u mnogo slabije strukturirane forme

biljaka. Odjeci iz halštatske prošlosti su previše nejasni da bi se primjetili; nove jasnije forme

životinja se nameću u keltskom stilu te se definira ikonografija „keltske glave“.9 Regija Marne

u isto vrijeme razvija svoje karakteristike, najznačajniji naglasak je na motivima biljaka,

prvenstveno na ornamentima s mnogo otvora. Razvijaju se i geometrijski dizajni u obliku

kompasa, dok različita tradicija veoma uspješnih ugraviranih palmeta se pronalazi na nekoliko

predmeta pronađenih u aristokratskim grobovima, primjerice na šiljastoj kacigi iz Berrua u

Marni te etrušćanskom vrču s kljunom kojeg je poboljšao keltski graver.10 U regiji Moselle

visoku točku umjetničkih postignuća su dosegli zlatari, od čijih remek djela je i pozlaćeni

pokrov poluokrugle drvene zdjele koja je pronađena u humku u Schwarzenbachu u Saarlandu.

Pronađen je i disk koji je bio ukrašen palmetama i motivima lopoča. U Schwarzenbachu su

pronađene i četriri ukrasne ploče koje prikazuju čisto obrijano ljudsko lice uokvireno šeširom.

Slični predmeti su pronađeni i istočno u Durrnbergu te u ratničkom grobu u Chlumu u

Bohemiji. Ono po čemu su se istaknuli srednjerajnski zlatari jest mnoštvo ogrlica i narukvica

koje kombiniraju motive biljaka sa sjano oblikovanim glavama ljudi i zvijeri. Jedan od

najboljih njihovih proizvoda jest narukvica iz Rodenbacha. Narukvica u sredini ima prikaz

glave čovjeka s brkovima koji je s obje strane strane okružen parom naslonjenih zvijeri koji

gledaju preko svojih leđa u drugu ljudsku glavu iza njih. Stil izrade zvijeri, s njihovim

nogama presavijenim ispod njih i njihovim glavama okrenutim unazad, podsjeća na skitski stil

petog ili šestog stoljeća.11 Narukvica iz Rodenbacha nije jedini primjer takvog načina

ukrašavanja nakita. Slični primjeri su pronađeni u ženskim groboima u Besseringenu i

Reinheimu i u riznici koju čini sedam zlatnih prstenova iz Ertsfelda u Švicarskoj, a svih

sedam su djelo jedne radionice. Ikonografija tih prstenova je veoma kompleksna, sadrži

mnoštvo ljudskih i životinjskih figura u vidljivom konfliktu. Da je ta ikonografija imala

značenje je nedvojbeno, ali je trenutno nemoguće interpretirati te scene. Ukupno, predmeti

pronađeni u aristokratskim grobovima prezentiraju prve inovativne korake u razvoju keltskog

stila umjetnosti. Iako su ti predmeti različiti, postoji dovoljan stupanj kohezije kako bi

povjesničari umjetnosti ovaj stil nazvani ranim ili strogo ranim stupnjem razvoja ketlske

9 B. Cunliffe, The ancient Celts, str. 116.10 Isto, str. 116 – 117.11 Isto, str. 117.

6

umjetnosti. Utjecaj Grka i Etreušćana je i dalje vidljiv dok je manje siguran takozvani

istočnjački utjecaj sa svojom umjetnosti prikaza životinja.12

2.2. Četvrto stoljeće prije Krista

Razvoj keltske umjetnosti u 4. stoljeću prije Krista je imao različite karakteristike. Neki

istraživači razvoj u četvrtom stoljeću nazivaju „rani slobodni stil umjetnosti“. Međutim,

mnogo deskriptivnija fraza, vegetacijski stil, najbolje obilježava karakteristična i osebujna

svojstva proizvoda tog razdoblja, jer je najvažniji motiv vitica ili povezana vrpca palmete.

Životinje i prikazi ljudskih glava uzmiću u pozadinu. Oni ne nestaju u potpunosti već se

skrivaju u vegetaciji, iz koje, prerušeni, povremeno izviruju. Centar inovacije nije više na

rijeci Rajni i pokrajni Moselle nego u Marni, Švicarskoj, Mađarskoj i dolini rijeke Po. Sada se

široko vjeruje da su keltske grupe u cisalpinskoj regiji odgovorne za integriranje grčkih i

rimskih ideja s keltskim idejama, te da one prenose rezultate natrag u inovativne centre

sjeverno od Alpa. Ova interpretacija podrazumijeva da su održavane bliske društvene veze s

Keltima koji su migrirali južno i onima koji su ostali u svojim domovima sjeverno od Alpa. 13

Jedan od artefakata koji je dobar primjer ove teorije jest kaciga s vratnim obodom, bočnim

šarkama te dodatkom za perjanicu u sredini. Ovakve kacige su se najčešće pravile od željeza s

unutrašnjom oblogom od platna i vanjskom dekoracijom u obliku zlatne ili brončane ploče.

Tri takve kacige su došle iz sjeverne Italije, iz Monte Bibelea, Gottolenga te iz Umbrije te je

još jedna ovakva kaciga pronađena u detaljnom grobu iz Canosa di Pulgia u Apuliji. Sve

četiri, za koje je evidentno da su načinjene u sjevernoj Italiji, prikazuju vegetacijski stil

dekoracije. Najluksuznije je ukrašena ona iz Canose. Na donjem dijelu kacige nalaze se

obrnute palmete povezane u neprekidnom mnoštvu s listovima S – oblika, dok su u gornjem

dijelu kacige naizmjence prikazane polovične palmete i palmete u obliku lire. Stil ukrašavanja

ima sličnosti s načinom kojim su ukrašeni disk iz Auversa u Marni i vrč iz Besancona. Te

sličnosti u ukrašavanju ukazuju na blisku vezu između obrtnika koji su živjeli u dolini rijeke

Po i onih koji su živjeli u Marni u 4. Stoljeću.14 Dvije slične kacige su bile pronađene i u

Francuskoj, jedna u Agrisu, a druga u dolini rijeke Seine. Još jedan predmet koji ukazuje na

vezu između keltskih zajednica sjeverno i južno od Alpa jest zlatna ogrlica posebnog izgleda

po imenu torc. Primjer takve ogrlice je pronađen na groblju u Filottranu u Italiji. Ona je bila

12 B. Cunliffe, The ancient Celts, str. 118.13 Isto, str. 119.14 Isto, str. 120.

7

ukrašena središnjom palmetom okruženom lišćem. Takav tip torca pronađen je u cisalpinskoj

regiji, u Češkoj, Austriji, dolini Rajne, te vjerojatno i u Marnskoj regiji. Dokazi strogo

upućuju na to da su umjetnički razvoji među talijanskim Keltima bili odmah preneseni

sjeverno kako bi se poboljšao rad obrtnika koji su služili transalpinskoj keltskoj aristokraciji.

Prostran teoritorij na kojem se pronalaze predmeti dekorirani u vegetacijskom stilu jest

rezultat društvene mobilnosti povodom ratničkih kretanja u to vrijeme.15

2.3. Treće i drugo stoljeće prije Krista

Tijekom većeg dijela 3. i ranog 2. stoljeća prije Krista društvo keltske Europe je bilo

okarakterizirano malim društvenim grupama u kojima su se muškarci opremali kao ratnici te

provodili vrijeme izvan svojih domova u pljačkaškim pohodima. Dakle, tada je i u

geografskom i u društvenom smislu postojao veliki stupanj mobilnosti; neki arheolozi odlaze

toliko daleko da ovo razdoblje karakteriziraju kao razdobljem demokratizacije. U ovakvom

kontekstu, mačevi ratnika te dekoracije njihovih žena su nastavljali razvoj metlaurške

umjetnosti. Veliki broj ukrašenih korica mačeva primjer je različitih škola ili silova

ukrašavanja. Jedna od najosebujnijih serija mačeva je pronađena blizu jezera Balaton te se

naziva mađarskim stilom ukrašavanja mačeva.16 Od svih motiva koji se koriste, posebno se

ističe motiv parova zmajeva koji gledaju jedan prema drugome. Takvi mačevi, iako im je

najveća koncentracija u Mađarskoj, su se proširili i do veoma udaljenih regija kao što su

Engleska, Španjolska Rumnjska i Italija. Druga škola ili stil ukrašavanja mačeva se

pojavuljuje u isto vrijeme u Švicarskoj. Jedan od najčešćih korištenih motiva pri ukrašavanju

th mačeva jest motiv ptičje glave koja raste iz triskela. Švicarske kompozicije imaju više

simetrije te su suzdržanije od onih pronađenih u Mađarskoj. Mađarski i švicarski stilovi

ukrašavanja mačeva su malo više od arheološki prepoznatljivih manifestacija specifične

forme koja će se proširiti Europom, i preko dva stoljeća biti uzorom mnoštvu obrtnika koji će

od tih osnovnih formi razviti i svoja individualna obilježja ukrašavanja i prenositi ih Europom

putem ratničkih pokrovitelja. Ovi stilovi ukrašavanja mačeva se ponekad nazivaju i

slobodnim grafičkim stilovima kako bi ih se razlikovalo od njihove trodimenzionalne

manifestacije koja se naziva slobodnim plastičnim stilom. Plastična metoda više dolikuje

ukrašavanju ogrlica, narukvica i prstenja ili ukrašavanju opreme za vozila.17

15 B. Cunliffe, The ancient Celts, str. 121.16 Isto, str. 121.17 B. Cunliffe, The ancient Celts, str. 122.

8

3. Kovinarski predmeti

Umijeća kovanja bronce i zlata su bila utvrđena davno prije početka željeznog doba.

Uključivala su lijevanje, rad na principu kalupa i različite oblike rada čekićem. Metoda

lijevanja je obično bila metoda izgubljenog voska (cire perdue), a najbolji primjer

pronalazimo u kolekciji metalurških krhotina iz 1.st.pr.Kr. pronađenih u naselju Gaussage All

Saint u južnoj Engleskoj, gdje su se proizvodili setovi konjske opreme. Prvu etapu u kovanju

je činilo modeliranje željenog predmeta u pčelinjem vosku koristeći maleni koštani nožić.

Kada je bila dovršena, voštana forma je bila obložena vatrostalnom glinom s barem dva

otvora od kojih je jedan bio okružen lijevkom ili „vratima“. Prije nego li je glineni kalup

pečen zagrijavao bi se njegov otvor kako bi se rastopio vosak koji se zatim izlijevao iz kalupa

i ponovno koristio. Nakon što bi kalup očvrsnuo, tekuća bronca bi se lijevala kroz „vrata“

kalupa i ispunjavala unutarnju šupljinu. Nakon što bi se ohladio, kalup bi se razbio te bi se

unutrašnji odlijevni predmet odnosio na završno fino podrezivanje, punjenje, oblikovanje i

dotjerivanje. Na ovaj način, koristeći glinene kalupe, mogao se proizvoditi širok spektar

artefakata.18 Kovanje pločica bronce je zahtijevalo mnogo više iskustva i vještine. Kako bismo

dobili pločicu određenih dimenzija i debljine morali bismo ju oblikovati ručnim čekićem iz

metalne klade i to neprekidnim prekaljivanjem metala kako bismo spriječili metal da postane

lomljiv. Najčešći oblik ukrašavanja je bilo urezivanje oblika. Bilo kakvoj dekoraciji nužno je

prethodilo postavljanje dizajna lagano upisanim linijama, a ponekad su to bile i detaljno

izložene konstrukcije koje najbolje reprezentiraju vijugavi uzorci na diskovima iz Marne.

Koštani komadići iz Lough Crewa u Irskoj pokazuju kako su kovači svoje dizajne najprije

ugrubo isprobavali, a tek zatim ih urezivali na gotove predmete. Završeni predmeti su mogli

biti daljnje poboljšani umetanjem drugih materijala od kojih su koralji i crveno staklo bili

najkorišteniji. Te građe su ili bile umetnute malim iglama ili učvršćene u prije napravljnim

ćelijama. U kasnijim periodima se razvila umjetnost emajliranja, omogućujući dostizanje

detaljnih višebojnih završetaka proizvoda koji su bili favorizirani od strane nosača konjske

opreme. Vještine kovača bronce su bile jednake onima korištenih od strane kovača zlata i

srebra.19 Željezo je postalo od velike važnosti nakon njegova široko rasprostranjenog uvoda u

svijet barbarske Europe u 8. Stoljeću prije Krista. Iako je njegova prirodna dostupnost u punoj

većoj količni i na puno širem području nego li dostupnost bakra ili kositra, njegovo vađenje

zahtijeva mnogo kompleksniju tehnologiju. Jednom kad se to dostiglo, porozan željezni

komad se morao neprestano ponovno zagrijavati i kovati kako bi se uklonila zgura ili šljaka. 18 Isto, str. 113.19 B. Cunliffe,The ancient Celts, str.114.

9

Konačno, kada je željezo bilo dovoljno čisto određen broj komada gvožđa se morao zajedno

kovati kako bi se formirao ingnot određene veličine koji bi omogućio proizvodnju oružja i

oruđa. Poznat je velik broj ingnota, od kojih većina datira u kasni latenski period. Uobičajna

forma u središnjoj i zapadnoj Europi jest oblik dvostruke piramide, pune u središtu s

izduženim krajevima. U Britaniji je najčešći oblik motke u obliku mača s bokom kovanim

tako da tvori šuplju cijev. Oba oblika su razvijena tako da pokazuju kvalitetu željeza, naime

da je metal bio previše nečist bilo bi nemoguće iskovati krajeve i stvoriti cijevi bez da metal

popuca. Jasno je da su kovači željeza detaljno poznavali kvalitetu svog materijala. Na maču iz

Porta u Švicarskoj su pronađeni pečati divljih svinja kao i ime „Korisios“ sa svojim

priloženim pečatom, ovo su vjerojatno primjeri kovačevog osobnog obilježja kojim jamči

kvalitetu.20

20 Isto, str. 115.

10

Prilog 1. Torc

4. Skulptura

Umjetnost izrade skulptura jest umjetnost u službi bogova. Iako je otkriven znatan broj

kamenih skulptura, ponajviše u zapadnoj Europi, treba imati na umu da oni predstavljaju

samo blijedi odraz keltske umjetnosti izrade skulptura pošto je većina skulptura vjerojatno

bila izrađena u drvetu koji se nije mogao očuvati kroz naredna stoljeća.21 Najranija pronađena

skulptura je jedinstveni prikaz ratnika u gotovo punoj veličini koji je pronađen kako leži na

rubu humka u Hirschlandenu blizu Hohenasperga. Ako je, a čini se veoma vjerojatnim,

skulptura bila jednom na vrhu tog humka i nastala u isto vrijeme kada i humak, tada ona

datira u kasno 6. stoljeće. Figura je prikazana golom osim što na sebi ima dva uska remena

koja pridržavaju bodež halštatskog tipa, ogrlicu i šešir. Figura je isklesana iz lokalnog

kamena, ali svojim stilom podsjeća na suvremena kiparska djela iz regije Abruzzi te iz

Nekzacija u Istri, sugerirajući da je inspiracija, a možda i sama skulptura, došla s etrušćanskog

juga, odakle je, u to vrijeme, aristokracije donje Rajne primala mnoge kulturne utjecaje.

Grupe skulptura pronađene u južnjoj Njemačkoj datirane u 5. ili 4. stoljeće su očito domaći

rad jer utjelovljuju religioznu ikonografiju koja održava širok suvremeni rad kovača.

Najočitiji primjerak latenske umjetnosti jest četverostrani stup iz Pfalzfelda. Svaka strana

stupa, odvojena iskovanim užetom, sadrži stiliziranu ljudsku glavu. Na glavama su stajale

takozvane krune od lišća, uobičajan motiv koji po svoj prilici ima religiozan značaj, te se čini

kao da im proklijavaju brade s tri šiljasta završetka. Između glava i užeta koje čini okvir jedne

strane nalazi se mnogo ukrasa u obliku svitaka i spirala. Krune od lišća su odlika kojom se

mogu pohvaliti još dva nalaza iz te regije: fragmentarna kamena glava iz Heidelberga i

kamena figura u obliku stupa iz Holzgerlingena. Heidelberška glava je zapravo dramatičan

predmet koji prikazuje ljudsku glavu s okruglim očima i izbrazdanim obrvama koje

naglašavaju bijes pogleda. Holzgerlingenška statua u obliku stupa je mnogo jednostavnija u

izrazima lica te je veoma shematizirana, primjerice shematiziranost se očituje u načinu na koji

je postavljena desna ruka preko trbuha. Ipak, ta statua je visoka oko dva i po metra te je

zasigurno predstavljala zastrašujući prizor. Druga figura u obliku stupa, pronađena u

Waldenbachu, nedaleko od Horzgerlingena, je veoma drugačija u stilu oblikovanja. Sačuvana

je jedino baza stupa, no kompleksna zakrivljenost linija kojim je stup ukrašen u donjem dijelu

govori da je stup morao nastati u 4. ili 3. stoljeću. Malo je očuvano od figure koja je

obuhvaćala gornji dio stupa, osim dobro isklesane ruke i dlana figure. U cjelini, južna

njemačka grupa skulptura sadrži dugotrajnu tradiciju prepunu različitosti.22 Druga skupina 21 B. Cunliffe, The ancient Celts, str. 125.22 B. Cunliffe, The ancient Celts, str. 126.

11

religioznih skulptura dolazi iz Provanse te omogućava karakteriziranje keltsko – ligurske

kulture koja je bila davno ustanovljena narodna kultura poboljšana utjecajima obližnjih grčkih

kolonija. Tema koja se vraća u ovom kultu jest kultura odrubljenih glava. Ova kultura je

najdramatičnije prezentirana izrezbarenim statuom koji sadrži seriju glava, po svoj prilici iz

svetišta, te se ponovno koristila kao prag na vratima oppiduma u Entermontu. Rezbarija

četiriju odrubljenih glava na hrpi je daljna slika ovoga kulta. Nedaleko, u Roquepertuseu,

pronađeno je mnoštvo skulptura, uključujući i stupce koji su sadržavali niše za odrubljene

ljudske glave iznad kojih je vjerojatno jednom stajao dramatičan reljef ptice grabljivice. 23 Još

strašnija slika je pronađena u Novesu u donjoj dolini Rajne. Ona prikazuje zvijer koja čuči i u

svojim prednjim šapama stišće odrubljene glave dok proždire tijelo od kojeg, iz gubice zvijeri,

viri samo ruka. Dodatno ovim dvjema karakterističnim regionalnim grupama skulptura,

pronađen je i set različitih individualnih

predmeta rasut po objema regijama.

Malena kamena figura iz Euffigneixa u

Marni prikazuje božanstvo koje nosi

torc. Još jedna figura boga je pronađena

u Pauleu u Britaniji, i ova nosi torc, no

ona u ruci drži liru. Ovih nekoliko

izoliranih primjera su podsjetnik na

raznovrsnost i obujam keltskih skulptura

i keltske umjetnosti općenito.24

23 Isto, str. 127.24 Isto, str. 128.

12

Prilog 2. Glava iz Heidelberga

5. Keramika

Jedna od upadljivih karakteristika latenske kulture jest često ukrašavanje keramike motivima

uobičajnima za ukrase na metalnim predmetima. Primjer ovoga jest popularnost i široka

raširenost keramike sa žigosanom dekoracijom koja se proizvodila u nekoliko kulturnih

centara od 5. do 3. Stoljeća prije Krista, a bila je koncentrirana u širokoj zoni od Mosellea do

Transdanubije. Visoka tehnološka kvaliteta te standardiziran opseg motiva kao i raspodjela

istih snažno upućuju na zajednički set kulturnih vrijednosti i stupanj centralizacije u

proizvodnji.25 Do četvrtog stoljeća keramičari iz Bretona su počeli razvijati veoma osebujan

stil ukrašavanja, a kao najsofisticiraniji primjeri se navode posude iz Saint Pol-de-Leona,

Penderf en Commana, Kelouer Plouhineca i Blaueta. Linije u obliku lire i svitci zakrivljeni u

obliku slova S su veoma uspješni odrazi najboljeg rada umjetnika na metalnim predmetima u

regijama Marne i Moselle. Upadljiva sličnost postavlja pitanje kako se razvio mehanizam po

kojem su se ti vizualni koncepti širili. Najjednostavnije objašnjenje jest da su keramičari iz

Bretona koristili importirane metalne posude kao izvor, a u prilog tome ide otkriće ukrašenih

brončanih posuda pronađenih u Cerrig-y–Drudionu u Walesu. Ipak, transmisija dizajna

metalnih predmeta na suptilno urezivanje na keramičku podlogu je zahtijevala izvanredne

sposobnosti. Isti raspon sposobnosti je pokazan i od strane keramičara koji su radili u regiji

Marne. Već u 5. stoljeću se keramika ukrašavala, obično geometrijskim rezovima, ali isticale

su se pustolovnije kompozicije kao zvijeri oblikovane u slovo S koje su okrenute licima jedna

prema drugoj ili parovi zmajeva kao na peharu iz Le Cheppea. U 4. stoljeću se razvio

razrađeniji stil ukrašavanja u kojem su se vatreno crvene posude bojale u crno, ali na takav

način da ostanu vijugave linije koje se pojavljuju na crvenoj podlozi. Očito, u regiji Marne

bojana keramika je služila kao prestiž za nekoliko generacija, tijekom kojih su keramički

umjetnici ostajali u prvom planu umjetničkog razvoja. Britanska inskribirana zakrivljena

keramika te bojana verzija u Marni su dva najimpresivnija primjera keramičarske umjetnosti u

Europi u ranom i srednjem latenskom periodu, ali druge regije se mogu pohvaliti umjerenijom

proizvodnjom. U jugozapadnoj Britaniji, na primjer, veliki broj produkcijskih centara je

stvorio svoje pojednostavljene verzije keramike sa ucrtanim zakrivljenim linijama, možda pod

utjecajem svojih susjeda preko britanskog Kanal. U Mađarskoj su keramičari favorizirali

plastične forme dekoracije u smislu ljudskih ili životinjskih glava na drškama posuda. Mnoge

dobre kreacije keramičarske umjetnosti su vjerojatno bila prestižna dobra proizvodena od

iskusnih keramičara za aristokraciju, možda i kao pogrebna dobra. No, mnogo manja

25 B. Cunliffe, The ancient Celts, str.128.

13

vrijednost keramike kao i njezina fragilnost kada se uspoređuje s metalnim predmetima su

vjerojatno bila ublažena time da se keramika često davala kao dar ili u svrhu razmjene na

velikim teritorijalnim udaljenostima. Ispod ove razine produkcije se nalazilo mnogo

skromnije posuđe, umjetnost običnog naroda koja je služila za svakodnevnu uporabu, ali i

kako bi simbolizirala etničko jedinstvo zajednice. Dokaz da su dekorativni motivi bili redovan

dio svakodnevice jesu drvene posude sačuvane u Glastonburyju. Na ovoj razini možemo se

već početi razumno pitati nije li umjetnost korištena samo kako bi davala estetski užitak,

umjetnost radi umjetnosti.26

6. Novac i nakit

Arheološka otkrića aristokratskog nakita

prikazuju Kelte kao narod koji svoje bogatstvo

nije držao u tajnosti. Bogate grobnice prepune

prekrasnog nakita i raskošno ukrašenih

rukotvorina mogu se pronaći u svim dijelovima

keltskog svijeta, a posebice u središnjem

Porajnju i Švicarskoj. Zlatni i posrebreni predmeti, od kotlova i pehara do broševa, narukvica

i ogrlica prikazuju glave karakteristike stila kojeg obilježavaju zavojite, spiralne i krivudave

dekoracije, baš kao i uzorci i oblici preuzeti iz prirode – oblici lišća i uzorci ptica, cvijeća i

zvijeri na svakoj sjajnoj podlozi. Vjeruje se da su keltski poglavice u svojoj službi imali

gravere koji su izrađivali ukrašene metalne komade po njihovim preciznim narudžbama. Zlato

i srebro su također imali praktičnu primjenu, međutim to je bilo u razdoblju kada trampa u

keltskoj trgovini više nije bila učinkovita metoda razmjene. Preuzevši ideju od Grka i

Rimljana, Kelti su počeli kovati vlastiti novac. U početku su novčići bili zasnovani na

klasičnom dizajnu, no kasnije su počeli prikazivati karakteristične motive keltskog

dekorativnog stila. Primjerice, Apolonova kočija s konjima, prizor čest na pozadini nekih

grčkih kovanica, uzmaknula je pred keltskim prikazom konja. Prednja strana keltskih

kovanica najčešće prikazuje lica aristokratskih ratnika s krutim frizurama premazanim

vapnom.27

26 B. Cunliffe, The ancient Celts, str. 129 – 130.27 J. Wood, Velike civilizacije – Kelti, str. 13.

14

Prilog 3. Keltski novac

7. Zaključak

Kelti, koji su se proširili po cijeloj Europi i Maloj Aziji, sa sobom su nosili i svoju osebujnu

kulturu i visoka umjetnička dostignuća. Bili su vrsni u poznavanju kovina, bronce, srebra,

zlata, a napose željeza te veoma umješni u oblikovanju ovih metala i njihovom ukrašavanju,

no ne treba zanemariti ni njihova keramička i skulpturalna dostignuća. Od jednostavnih

geometrijskih motiva dosegli su do apstraktnih prikaza biljaka, životinja, svijeta koji nas

okružuje, pa i samog čovjeka. Dah njihove umjetnosti osjeti se i do danas te inspirira mnoge.

15

8. Literatura

1. Wood, Juliette, Velike civilizacije – Kelti, 24sata d.o.o., Planeta Marketing

Institucional, Zagreb 2008.

2. Hrvatska opća enciklopedija, sv. 5., Leksikograski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb

2003.

3. Cunliffe, Barry, The ancient Celts, Penguin books, Oxford 1997.

16

9. Popis priloga

Prilog 1. http://www.urweg.com/list/torcs/Chieftain_t.jpg

Prilog 2. http://www.artelista.com/prints/scala/big/5/1/H370522m.jpg

Prilog 3. http://www.commonbronze.com/squidoo/celtic.jpg

17