p & l murray - umjetnost renesanse
TRANSCRIPT
PETER & LINDA MURRAY
UMJETNOST RENESANSE DAVOR ŠIFTAR PRODUCTION
2. POGLAVLJE .
GIOTTO je umjetnosti zapada postavio novu viziju: scene iz Biblije i života svetaca dane su humanije i dramatičnije, igrao se fizionomijama, likovi su realniji i stoga se prikazani prizor lakše čita. Također je učinio ogroman napredak u tehnici prikazivanja ljudskog tijela i stvorio je tako realističan stil kakav nije bio poznat od antičkih vremena. Inspirirao se skulpturom, a prethodila su mu kiparska djela Nikole i Giovannija Pisana, koji su se također ispirirali antičkom umjetnošću.
1348. g. kuga prekida poticaje koje je dao Giotto i tek početkom 15. st. njegove će ideje ponovo oživjeti. Zadnjih godina 14. st. opet se osjetila radost življenja. Umjetnost je napravila malo inovacija u stilu, ali je svjedočila o novoj slici svijeta, bezbrižnoj, rafiniranoj, elegantnoj i lansirat će modu koja će vrlo brzo biti prihvaćena u Francuskoj i Italiji. Ovaj se stil naziva INTERNACIO- NALNOM GOTIKOM.
MELCHIOR BROEDERLAM
RETABL IZ DIJONA oko 1390.
Izrađen za opatiju u Champmolu kraj Dijona.Sačuvana su dva krila; na unutrašnjoj stranilijevih nalaze se Navještenje i Vizitacija, ana desnima su Prikazanje u Hramu i Bijegu Egipat. Boje su svjetle i svježe, a detalji pitoreskni. Djelo ima sličnosti s Giottom, Si-moneom de Martinijem i braćom Lorenzetti, što pokazuje prodor talijanskih ideja u Avig-non, gdje je 70 godina bilo papinsko sjedište, odakle se šire Europom. Time se objašnjava-ju talijanski utjecaji na gotiku, koji dovode do plodne sinteze Sjevera i Juga i nastanka in-ternacionalne gotike. NAVJEŠTENJE I VIZITACIJA PRIKAZANJE U HRAMU I BIJEG U EGIPAT
CLAUS SLUTER
SKULPTURE PORTALA U CHAMPMOLU
Za opatiju u Champmolu, na velikom portalu Sluter radi skulpture vojvode Filipa i vojvotkinje, koje nji-hovi sveci zaštitnici predstavljaju Djevici s djetetom, smještenoj na trumeau dvostrukog ulaza. Likovi suizvedeni kao realistički portreti, s duboko modelira-nim naborima odjeće.
MOJSIJEV ZDENAC
1
U samostanu Champmol nalazi se i ovo Sluterovo re-mek-djelo, preživjelo samo u fragmentima. Sačuvana je skupina od 6 proroka, snažne monumentalnosti.
BRAĆA LIMBOURG MOJSIJE
ČASOSLOV VOJVODE OD BERRYJA 1416.
Najpoznatije i najuspjelije djelo internacionalne gotike, koje su napravila braća Pol, Henequin i Herman de Limbourg. To je proizvod dvorske umjetnosti u kojem se vidi utjecaj Broederlamo-va retabla. Veća pažnja je posvećena kostimima figura nego njihovu volumenu, frizure dama su po zadnjoj modi, konji i psi su naslikani s puno realizma u detaljima, a pozadina je plitka kao na tapiseriji. Upravo po tome se internacionalna go-tika razlikuje od stila velikih firentinskih umjetnika na početku 15. st. Dekorativni karakter ovakvih djela godio je ukusu mecena i zahvaljujući dopa-dljivosti ovaj se stil brzo proširio cijelom Europom.
LORENZO MONACO 1370 - 1425.
Dolazak internacionalne gotike u Firenzu ogleda se u radovima Lorenza Monaca, čija su djela u Giottovoj tradiciji. U Firenzu je stigao iz rodne Sienne i ušao u samostan Svete Marije od Anđela u kojem je bila poznata iluminatorska škola.
KRUNIDBA BOGORODICE 1413.
Monaco je napravio dvije verzije Krunidbe Bogoro-dice, jednu 1413. i drugu, veoma sličnu, iste godine. Oba djela slijede tradicionalnu formu retabla 14. st: na pozlaćenoj pozadini likovi su bez težine i živih bo-ja, a pespektiva i volumeni tijela su prikazani sumar-no i konvencionalno.
POKLONSTVO KRALJEVA
Rad nije datiran, ali nastaje pri kraju njegova života.Djelo je drugačije od prethodnih i u njemu se jasno osjeća utjecaj Gentilea da Fabriana. Kompozicija je lukovima podijeljena u tri dijela, Bogorodica s djete-tom u krilu i Sv. Josip su na lijevom panou, a kraljevi s mnogobrojnom pratnjom zauzimaju srednji i desni pano. Prostor je premalen za tako veliku skupinu.
GENTILE DA FABRIANO 1370 - 1427.
Vrhunac internacionalne gotike poklapa se
2
s dolaskom Gentilea da Fabriana u Firencu. Radio je freske u Sv. Ivanu Lateranskom i Duždevoj palači u Veneciji, a nakon njegove smrti radove je nastavio Pisanello.
POKLONSTVO KRALJEVA 1423.
U tretmanu kostima vidi se utjecaj dvorske umje-tnosti sa Sjevera. Retabl je lukovima podijeljenna 3 dijela, Bogorodica s djetetom i Sv. Josipomje na lijevoj strani, dok ostatak prostora zauzima-ju kraljevi i pratnja.
ANTONIO PISANELLO 1395 - 1455.
Pokazuje strastven interes za ptice, životinje i kostime. Sjajan je interpretator internacionalne gotike, odličan portretist i graver medalja (prva medalja 1438.). Kao i ostali umjetnici internaci-onalne gotike, radio je brojne crteže na kojima razrađuje detalje: konje, pse, divlje životinje, o-djeću, biljke itd.
RAJSKI VRT, CRTEŽ
Početkom 15. st. u Firenci se očituju 2 suprotna stila koja su se borila kako bi zamijenila giotovsku tradiciju. Primjerice, Gentile da Fabriano i Masaccio rade Bogorodice s djetetom koje se međusobno razlikuju, a Ghiberti i Brunelleschi rade Abrahamovu žrtvu na natječaju za vratnice baptisterija u Firenci.
GENTILE DA FABRIANO: Bogorodica s djetetom - centralni dio retabla s oltara obitelji Quaratesi: Madona lijepog lica drži lijepo dijete, a sa svake strane zavjese proviruju mali anđeli. Boje inkarnata su nježne i blijede, a izraz lica je beživotan. Četiri sveca nose jednakuelegantnu odjeću, lelujavih nabora. To je šarmant-no djelo internacionalne gotike.
MASACCIO:
Bogorodica s djetetom - dio poliptiha iz Pise:dijete je ružno, Madona nije lijepa, jaka svjetlost pada slijeva, a sjene tvore dubinu. Prednji anđeli svirači su obasjani, stražnji anđeli su u sjeni. Po prvi put je slikar time dobio iluziju prostora. Tijela imaju volumen, vidljiv je dekorativni naturalizam. FABRIANO MASACCIO
GHIBERTI
Godine 1401. na natječaju za izradu vratnica ba-ptisterija u Firenci pobjeđuje Brunelleshija i Jaco-
3
pa della Querciju s temom Abrahamova žrtva. Njegov je rad bio tehnički trijumf jer je izliven u je-dnom komadu. Nema dramatike, anđeo se laga-no spušta s neba, a lijepa figura Abrahamova in-spirirana je klasikom.
BRUNELLESCHI
Njegova je ploča izrađena iz više dijelova koji su kasnije sastavljani, a u tehničkom pogledu ne do-stiže nježno modeliranje i briljantnu obradu povr-šine Ghibertijeve scene. Brunelleschijev iskrivlje-ni i uplašeni Izak brani se od noža, a anđeo se strelovito spušta kako bi zaustavio Abrahamovuruku.
MASACCIO 1401 - 1428.
POLIPTIH ZA KARMELIĆANSKU CRKVU Pisa, 1427.
Poliptih je rastavljen, a dijelovi se nalaze u raznim muzejima. Najvažniji pano je Bogorodica s djete-tom. Ostali dijelovi su: Sveti Pavao u Pisi i Raspe-će u Napulju. Zadržao je neke karakteristike 14. st: zlatnu pozadinu i tretiranje svake figure zasebno. Ipak je drugačiji od suvremenika i internacionalne gotike: trodimenzionalni likovi zauzimaju definirano mjesto u prostoru i podvrgnuti su istoj perspektivi. Njegov realizam velikim dijelom derivira iz skulptu-ra N. i G. Pisana, Donatella i Brunelleschija. RASPEĆE, NAPULJ
FRESKE U KAPELI BRANCACCI S. Maria del Carmine, 1425 - 1428.
U kapeli rade Masaccio, Masolino i Filippino Li-ppi. Freske koje nalikuju poliptihu pripisuju se Ma-sacciju, a one nalik internacionalnoj gotici Masolinu.
POREZNI NOVČIĆ: jednostavni kontrasti boja imasa artikuliraju kompoziciju. Svi likovi su pod is-tim zakonom perspektive i dobivaju svjetlost iz istetočke koja odgovara prozoru kapele. Dramatična tenzija vidljiva je u svim detaljima lica, tako da je svaki apostol prepoznatljiv.
POREZNI NOVČIĆ
MASOLINO 1383 - 1447.
Radi u tradiciji Giotta, a vidljiv je i jak utjecaj Masaccia. Vjerojatno je radio s Ghilbertijem na prvim vratima baptisterija. Ima ukus za kostime i anegdotalne detalje. Radio je freske u
4
kapeli Brancacci, s Masacciom i Filippinom Lippijem. Nakon smrti Masaccia kod njega još više dolazi do izražaja internacionalna gotika.
BOGORODICA S KRISTOM
Masolinov prvi sigurno datirani rad, ne pokazu-je utjecaj Masaccia, već više nalikuje na Bogo-rodice Lorenza Monaca.
USKRSNUĆE TABITA
Elegantni mladići koji se šeću u stražnjem pla-nu freske pokazuju njegov smisao za kostime i detalje. Nedostaje mu Masacciov osjećaj za trodimenzionalni oblik i modeliranje pomoću svjetla i sjene.
HERODOVA GOZBA Castiglione kod Milana, 1435.
Likovi na freski pokazuju sličnost s onima na Poklonstvu kraljeva Gentilea da Fabriana, a kostimi su pod utjecajem Pisanella.
LEON BATTISTA ALBERTI 1404 - 1472.
Rođen u Genovi, s obitelji dolazi u Firencu 1428. g. Bio je humanist, znanstvenik i arhitekt, ali više u teoriji estetike nego graditelj. Zbog toga je trebao suradnike za rješavanje tehničkih problema:
Mattea de' Pastija za Tempio Malatestiano u Riminiju, Bernarda Rossellina u Firenci i Fancellija u Mantovi.
Bio je prvi koji je pročelje artikulirao pilastrima klasičnog reda i prvi je pročelje rimskog hrama primijenio na kršćanskoj crkvi. Palača Rucellai (1446.) njegovo je prvo djelo u Firenci.Internacionalna gotika u Njemačkoj i Češkoj drugačija je od realizma Majstora Flemallea i Jana Van Eycka, što je vidljivo upravo u tretiranju draperije - uglasti stil (der eckige Stil).
3. POGLAVLJE .
5
JACQUES DARET
POLIPTIH ROĐENJA KRISTOVOG 1435.
Poliptih se sastoji od 4 panoa i rađen je za samostan Sv. Waast pored Arrasa. Ovo Rođenje ima puno toga zajedničkoga s Rođenjem Majstora iz Flemallea.
MAJSTOR IZ FLÉMALLEA (Robert Campin?)
TRIPTIH NAVJEŠTENJA IZ MERODEA
Na jednoj strani se nalaze dva donatora, a na dru-goj Sv. Josip koji radi mišolovku. Karakteristični su snažan realizam i uglaste forme, teška draperija pada u gustim naborima, a u enterijeru je mnoštvodetalja.
SVETI JOSIP RADI MIŠOLOVKU
Na centralnom panou Navještenja naslikan je niz detalja: obješen kotao za vodu s ručnikom pored njega, rešetkasti kapci na prozorima, dugačka klu-pa na koju se naslanja Bogorodica, knjiga, svijeća i cvijet u vazi.
OLTAR IZ WERLA
Sačuvane su samo vratnice. Na jednima su prikazani donator (svećenik) i Ivan Krstitelj, a na drugima Bogorodica koja sjedi i čita po-red vatre, dok je u pozadini otvoren prozor prema pejzažu. Iza Ivana Krstitelja je kon-veksno ogledalo koje reflektira scenu - detalj
6
posuđen sa slike Zaruke Arnolfinijevih Jana Van Eycka.
JAN VAN EYCK umro 1441.
Nisu poznati ni datum ni mjesto njegova rođenja. Godine 1425. ulazi u službu vojvode Filipa Dobrog u Burgundiji i kao dvorski slikar tamo ostaje do kraja života. Velik broj djela mu je potpisan i datiran. Pokazuje konstantnu kvalitetu i relativno brz razvoj.
GENTSKI OLTAR 1432.
Široki poliptih, otvo-ren ima oko 5 m, a visok je 3,5 m. Na njemu je sudjelovao i stariji brat Hubert. Među panoima ne-ma povezanosti:
gornji dio centralnog panoa: Bog Otac između Marije i Sv. Ivana Krstiteljalijevo i desno od sredine: anđeli sviraju i pjevajulijevo i desno na krajevima: goli Adam i Evadonji dio centralnog panoa: Obožavanje janjeta
Na zatvorenim vratnicama: - na vrhu su 4 male figure sibila i proroka, a na trakama je tekst- u sredini je Navještenje, a između Djevice i anđela su 2 mala panoa: na lijevom je prikazana bifora s pogledom na gradski trg, na desnom su vrč, umivaonik i ručnik u niši - u donjem dijelu su na krajevima donator i njegova žena, a u sredini donjeg dijela njihova 2 sveca zaštitnika - dva Sv. Ivana, prikazana kao skulpture.
Svjetlo je čudno i ne odgovara prozorima na slici. Eyck je pokušao stvoriti jedinstvo, pa je u sred- njem dijelu strop s gredama zajednički, a u donjem svi panoi imaju trolisne lukove. Na unutrašnjoj strani likovi su raznih veličina: najveći je Bog Otac (srednjovjekovna tradicija: veličina daje značaj).
ČOVJEK SA CRVENIM TURBANOM 1443.
7
Djelo je slično Portretu čovjeka Majstora Flemallea, a lik ima sitno i bezizražajno lice.
ZARUKE ARNOLFINIJEVIH 1434.
Iznad glave talijanskog trgovca je zapaljena svijeća koja simbolizira božju prisutnost, do nogu mlade že-ne nalazi se mali pas kao simbol bračne vjernosti, a iznad ogledala koje odražava scenu nalazi se natpis Johannes de Eyck fuit hic 1434. Perspektiva sobe je daleko od optičkih teorija u Firenci onog vremena, ali ipak je iluzija realnosti odlična.
MADONA KANONIKA VAN DER PAELEA
U djelima Jana Van Eycka nema dramatike, tek pone-kad neodređen nejasan pokret kao kod Sv. Juraja. Bo-gorodica koja s poluosmjehom gleda dijete, sjedi kao velika dama na prijestolju ispod raskošnog baldahina. Slikarstvo Sjevera je štafelajno, dok talijanske mecene preferiraju freske.
MADONA KANCELARA ROLINA
Usprkos svoje virtuoznosti, Van Eyck nije imao toliko utjecaja u Njemačkoj ni Europi kao Rogier van der Weyden. Perspektivno nisu dobro definirana dva lika u srednjem planu koja gledaju prema udaljenom gradu.
KONRAD WITZ
KRIST HODA PO VODI 1444. Scena je prikazana realistički i čak se može prepoznati Ženevsko jezero. Djelo je bliže Majstoru iz Flemallea nego Janu Van Eycku.
8
PETRUS CHRISTUS
Nakon Janove smrti 1441. on je najvažniji slikar u Brugesu. Po objektivističkom realizmu djela su mu najbliža Janu, ali ga nikada nije dostigao kvalitetom. Najbolji je u portretima.
SV. ELIGIJE I ZARUČNICI 1449.
Svetac je prikazan kao zlatar koji mladom paru pokazuje prsten. Detalji interijera podsjećaju na Eyckove Zaruke Arnolfinijevih, a i tema je slična.
POLAGANJE U GROB
Nastoji postići dojam tragičnosti, ali ukoče-ne poze, zdepasti, besmisleni oblici, nedo-statak uvjerljivosti osjećaja i nespretni obli-ci draperije onemogućili su njegov napor.
SV. JERONIM
Atribucija djela nije posve razriješena, ima dosta pretpostavki, a možda je kopija Van Eyckovog originala iz 15. st.
4. POGLAVLJE .
NAJVEĆI SLIKARI U FIRENCI SREDINOM 15. ST: .
FRA ANGELICO FRA FILIPPO LIPPI DOMENICO VENEZIANO ANDREA DEL CASTAGNO
FRA ANGELICO oko 1400 - 1455.
9
Suvremenik Masolina i Donatella. U djelima se os-jeća utjecaj Masaccia, koji je također utjecao i naFra Filippa Lippija. Učenik: Benozzo Gozzoli. Tri faze: u Fiesolu, u S. Marku u Firenci i u Rimu.
MADONA LINAIUOLI 1433.
Ovaj retabl je njegovo prvo djelo datirano sa sigur-nošću. Osjeća se utjecaj Masaccia.
MADONNA LINAIUOLI
DJEVICA S DJETETOM, SVECIMA I ANĐELIMA Sv. Marko, Firenca, 1440.
Retabl iz samostana Sv. Marka. Kompozicija je slobo-dnija, prostor je manje natrpan, prijestolje ima klasičnu formu i posuđeno je iz Michelozzove niše u Or San Mi-chele, gdje se sada nalazi Nevjerica Sv. Tome.
Fra Angelico je u samostanu Sv. Marka u Firenci apravio mnogo fresaka: po jednu u svakoj ćeliji, a veće u kapitularnoj dvorani, na odmorištima i hodnicima. U ćelijama je ikonografija manje direk-tna i scene nisu posve realistične. U radu sudjelu-ju i njegovi učenici.
DJEVICA S DJETETOM, SVECIMA I ANĐELIMA
DJEVICA S DJETETOM I OSAM SVETACA Sv. Marko, Firenca
Jednostavna kompozicija: po 4 sveca okupljena su sasvake strane, 4 pilastra dekoriraju zid na kojem je nišas prijestoljem. Konvencionalno prikazana Djevica po-kazuje vrlo lijepo dijete, također konvencionalno nasli-kano. Jednom rukom blagoslivlja, a drugom drži kuglu.U osvjetljenju nema logike: pilastri bacaju sjene, unu-trašnjost niše je u sjeni, lica su obasjana slijeva, što o-dgovara prirodnom svjetlu na hodniku, ali ni jedna oso-ba ne baca sjenu na pod, pa slika nema dubinu.NAVJEŠTENJE Sv. Marko, Firenca
Likovi također ne bacaju sjenu, iako jako svjetlo dolazi s lijeve strane.
SCENE IZ ŽIVOTA SV. LOVRE I SV. STJEPANA Rim, 1447.
10
Freska je dio dekoracije privatne kapele Nikole V. u Rimu. Logičan realizam vlada u perspektivi, pri-sutna je jasnoća proporcija i narativnog sadržaja. Arhitektonski kadrovi odvajaju scene, detalji su pi-toreskni i anegdotalni. Upotreba chiaroscura figu-rama daje čvrstinu.
FRA FILIPPO LIPPI 1406 - 1469.
Radio je freske u koru katedrale u Pratu, ote-zao je posao kako bi što dulje bio uz Lukreci-ju Buti, redovnicu samostana u kojem je bio kapelan, koja mu je rodila sina Filippina (1457).Učenici su mu bili sin Filippino i Botticelli.
MADONA TARQUINIA 1437.
Lippi se udaljava od Masaccija i približava Donatellu. Lice djeteta je ružno i podsjeća na robustne putte s Donatellove Cantorije. Dekor je arhitektonski.
RETABL BARBADORI poč. 1437.
Jedan od prvih datiranih primjera Sacra conversatio-ne. Dekor je arhitektonski, a Bogorodica sjedi na pri-jestolju u obliku niše. Lica malih anđena na balustra-di podsjećaju na Donatellove putte. Svaki lik je indivi-dualiziran u najmanjim detaljima.
KRUNIDBA BOGORODICE 1447.
Bogata površina; nema logičnog odnosa propor-cija: centralne figure Boga i Djevice s dva anđela veće su od onih u prvom planu, ako se gleda per-spektivno.
HERODOVA GOZBA katedrala u Pratu Prikazana je dramatika trenutka, stil je narativan,
11
a nekoliko epizoda istodobno prikazanih, koje bi trebale bolje objasniti priču, izazivaju konfuziju.
BOGORODICA S DJETETOM tondo Pitti, 1452.U stražnjem planu prikazana je priča o Sv. Ani.
BOGORODICA OBOŽAVA DIJETE U ŠUMI 1455 - 7.
Na ovom djelu, kao i na prethodnoj Bogorodici s djetetom (tondo Pitti) vidi se promjena Lippijeva stila: realizam nestaje do nivoa sladunjavosti i za-vršava u patetici.
DOMENICO VENEZIANO umro 1461.
Pripada prvoj generaciji slikara firentinske renesanse. Bio je iz Venecije, a datum rođenja je nepoznat. Od 1432. do 1445. g. radi freske u Firenci, od kojih su sačuvani samo frag- menti. Pomoćnik mu je bio Piero della Francesca, koji se tada prvi put susreo s firentins- kom umjetnošću. Domenico je najveću pažnju poklanjao boji i igri svjetla, što će postati karakteristika evolucije stila Piera della Francesca, a time slikarstva i izvan Firence. Samo su dva djela sigurno njegova i potpisana: "Bogorodica s dva sveca" i retabl Sv. Lucije.
TONDO POKLONSTVO KRALJEVA 1432 - 1445.
Djelo svjedoči o njegovoj fazi internacionalne gotike.
12
RETABL SV. LUCIJE
Perspektiva arhitekture i proporcije figura su prostu-dirane bolje nego na ostalim Sacra converzatione do tada naslikanim. Svjetlost je bljeđa i hladnija, a boja čišća.
SV. IVAN KRSTITELJ I SV. FRANJO
Freska u Santa Croce, Venezianovo drugo potpisa-no djelo, pokazuje grublji linearni realizam.
ANDREA DEL CASTAGNO umro 1457.
Najvažniji firentinski umjetnik nakon Masaccia. Ne brine se za volumen, već linearni ritam Donatella prebacuje u domenu slikarstva. Ova se linearnost očito slagala s firentinskim temperamentom jer se održala do kraja stoljeća, dok su boje i igra svjetlosti Domenica Veneziana naišle na indiferentnost. Između 1440. i 1457. g. napravio je niz fresaka u Firenci (npr. Posljednja večera, scene Muke, slavni muškarci i žene).
POSLJEDNJA VEČERA freska, Firenca
Scena djeluje kao produljenje pravog refektorija u očištu gledatelja, a pod, strop i zidovi prekrive-ni su mramornim šarama. Juda je jedina osoba s prednje strane stola, što daje jak dramatski, vizualni i psihološki efekt. Snažno ocrtane obrve,teški očni kapci, tamna kosa, aureole koje kao sjajni metalni tanjuri reflektiraju glave likova i na-bori vijugave draperije doprinose živoj i gruboj
13
realnosti.
SCENE KRISTOVE MUKE freske, Firenca
Scene su žestoke, a takvi svjetlosni efekti nikada ranije nisu bili slikani. Raspeti Krist osvjetljen je o-dozdo svjetlošću koja dolazi iz pravih prozora.
USKRSNUĆE freska, Firenca
Krist se trijumfalno kao pobjednik diže iz groba, a ne mučno i otežalih udova, kao na posljednjim Donatello-vim prikazima ove scene. Takav pristup nikad ranije nije bio viđen: svi pokreti i forme definirani su snažnim i čvrstim potezima, a pespektiva i figure izvedeni su precizno i savršeno jasno. Poznavanje anatomije je sa-svim vizualno, ali njegovi oblici imaju opipljivu čvrstinu. USKRSNUĆE
SLAVNI MUŠKARCI I ŽENE freske, Firenca
Pojedinačne figure sjaju blistavom svjetlošću ispred tamnih "mramornih" niša. Prikaz ratnika Pippa Spa-na podsjeća na Donatellovog Sv. Jurja, a likovi Dantea i Petrarke podsjećaju na Donatellove proro-ke iznad vrata Stare sakristije.
3 pjesnika, 3 vojskovođe, 3 žene
DANTE PIPPO SPANO
KONJANIČKA FIGURA NICOLOA DA TOLENTINA freska, katedrala u Firenci, 1456.
Pokazuje očit i namjeran utjecaj Donatellovog konja-ničkog spomenika Gattamelate. Kićenija od Donate-llove skulpture, freska je monokromatska i prikazana u neobičnoj perspektivi, ali ipak daje dojam slikane skulpture.
UZAŠAŠĆE freska, Firenca, 1450.
Bogorodica se izdiže iz ružama ispunjenog groba u blistavoj mandorli koju nose 4 male figure anđela, aokružena je likovima Sv. Julijana i Sv. Miniata. Anđelipodsjećaju na internacionalnu gotiku, ali je crtež mo-deran i posve Castagnin.
14
PAOLO UCELLO 1396 - 1475.
Radio je na prvim Ghibertijevim vratima baptisterija (od 1407.) i bio obrazovan u duhu internacionalne gotike. Godine 1425. odlazi u Veneciju i pet godina radi na mozaicima Sv. Marka. Kad se (1431.) vratio u Firencu, donekle slika u Masolinovu stilu, a kasnije ga poči-nju zanimati perspektivna skraćenja, iako nikada nije posve ovladao tim sustavom.
POTOP samostan S. Maria Novella, 1445.
Najznačajnije djelo, slikano pretežno u zelenkastom tonu. Monokromatika i jak akcent na svjetlosti i sjeni stvaraju ekstremnu reljefnost, što je u skladu s Alber-tijevim traktatom o slikarstvu, u kojem zagovara upo-trebu monokromatike.
TRI SLIKE BITAKA 1454 - 1457.
Nalaze se u Londonu, Uffiziju i Louvreu. Zamišlje-ne su kao dekorativne površine, prekrivene konji-ma, jahačima, leševima i oružjem, a u pozadini su šarolika polja s raštrkanim vojnicima. Tvrdo nasli-kani, bojni konji nose jahače u raskošnoj šarenoj odjeći, koplja i zastave daju dojam tapiserije, kolo-rit je iracionalan, a kompozicija fantastična.
BITKA KOD SAN ROMANA
MOZAIK na Sv. Marku, Venecija, 1425 - 1430.
Paolo Ucello 1430. završava mozaik nad glavnim portalom Sv. Marka u Veneciji.
OSIM FIRENCE, JAKA SU JOŠ 4 UMJETNIČKA CENTRA:
SIENA - pod utjecajem FirenceCENTRALNA TOSKANA I URBINO - Piero della FrancescaPADOVA I MANTOVA - MantegnaFERRARA - utjecaj Donatella, Mantegne i Piera della Francesca
PIERO DELLA FRANCESCA 1416 - 1492.
Rođen je u Borgo San Sepolcro. Danas vjerojatno najcjenjeniji slikar 15. st, ali njegovo remek-djelo, ciklus fresaka u San Francescu u Arezzu, stoljećima je bilo zanemarivano. Radio je freske u svom rodnom Borgu, Arezzu i Urbinu, a one u Rimu i Ferrari su uništene. Bio je pomoćnik svom učitelju Domenicu Venezianu u Firenzi (1439.), na ciklusu fresaka u bolnici Sta Maria Nuova.
KRŠTENJE KRISTOVO 1440. (sl. 98)
Figure su dostojanstvene, prisutan je kontrast između ap-
15
solutne frontalnosti i apsolutnog profila, Krist je naglašen postavljanjem pored drveta, anđeli su mirni i veličanstveni. Svjetlo koje ravnomjerno, bez sjena, obasjava sve likove i svjetli kolorit vjerojatno su utjecaj Donatella.
CIKLUS FRESAKA u S. Francescu, Arezzo, poč. 1452.
Ciklus ilustrira legendu o pronalaženju svetog križa. Doga-đaji su prikazani bez reda, prisutna je simetrija u postavlja-nju prikaza, ponavlja se kontrastiranje frontalno postavljenih likova s onima u profilu. Nema dramatike, pretjeranih gesta niti ekspresivnosti. Nedostaje perspektivna dubina, a jedno-stavni ravni oblici i blijede boje naglašavaju ravninu zida.
PRONALAŽENJE KRIŽA
USKRSNUĆE freska, Borgo San Sepolcro
Kompozicija je slična Castagnovom Uskrsnuću, ali Piero della Francesca jače naglašava frontalnost, pejzaž u pozadini je jasniji, a Krista koji uskrsava postavlja dublje u grob. Sam grob nalikuje oltaru i previše je naglašen jer mu nedostaje perspektivno skraćenje.
BIČEVANJE KRISTA 1450 - 1460.
Mali pano slikan brižljivom tehnikom i kolorističkim bogatstvom. Ikonografski su nejasna tri čovjeka na desnoj strani i njihova veza s bičevanjem Krista u prostoriji na lijevoj strani.
PORTRETI VOJVODE I VOJVOTKINJE OD URBINA 1472.
Portret vojvotkinje rađen je na flamanski način, a postavljanje u profil potječe od rimskih portret-nih medalja. Profil Federiga da Montefeltra ima i praktično objašnjenje: vojvoda je imao povrijeđe-nu desnu stranu lica.
U to doba se javlja interes za flamansku tehniku slikanja uljem, pogotovo u Urbinu, gdje je došao Joos van Gent radi jedne slikarske narudžbe. U Urbinu Piero della Francesca s Albertijem istražuje perspektivu, matematiku i arhitekturu. Moguće je da je Bramante,
16
rođen blizu Urbina, u to vrijeme bio njegov učenik. Perspektivna slika savršenoga grada iz palače Urbino vjerojatno je Pierovo djelo, inspirirano Albertijevim idejama.Napisao je rasprave: Perspektiva u slikarstvu i Pet pravilnih tijela (o matematici).
ROĐENJE
Nedovršeno "Rođenje" i "Sacra conversazione" (Brera, Milano, 1475.) njegove su posljednje slike koje pokazu-ju jak flamanski utjecaj, osobito vidljiv na "Rođenju" gdje zbor anđela pjeva otvorenih usta, a Bogorodica kleći pred djetetom položenim na skut njene haljine. Slika jeostala nedovršena.
OLTAR U BRERI
"Bogorodica s Kristom, anđelima i 6 svetaca ko- jima se moli Federigo Montefeltro" jedan je od naj-ranijih primjera potpuno razvijenog tipa sacra con-versazione s arhitektonskom pozadinom koja je treti-rana kao nastavak stvarne kapele u kojoj je skupina postavljena. Ovaj oblik su u Veneciji razvijali Giovanni Bellini i Antonello da Messina. Kompozicija je neobič-na: snažna svjetlost obasjava Bogorodicu s djetetom smještenu ispred kora, a iznad njih je obješeno jedno jaje, vjerojatno kao simbol vječnosti. Naglašene hori-zontale: linija izdignutog poda, ujednačena linija glava likova, friz arhitrava i vijenac ispod kasetiranog svoda, presjecaju jednako jake vertikale figura i elemenata arhitekture.
ANDREA MANTEGNA Padova, 1431 - 1506.
Bio je suvremenik Antonija Pollaiuola i Giovannija Bellinija. Odrastao je u Padovi, u kojoj se u to vrijeme osobito proučavala antika. Intenzivno se zanimao za arheologiju i klasičnu umjetnost. Oženio se Bellinijevom sestrom (1454.) i njegov klasicizam preko Bellinija prodire u Veneciju, ali tamo pod njegovom rukom postaje nježniji i humaniji.
FRESKE U KAPELI OVETARI eremitska crkva, Padova
Freske su uništene, osim Sv. Kristofora i Uzašašća, ali postoje fotografije cijelog ciklusa. 4 freske o životu Sv. Jakova raspoređene su u 2 reda.
Gornje freske: Sv. Jakov krsti Hermogena na putu za gubilište Sv. Jakov pred sucem, perspektiva je postavljena prema visini oka gledatelja i prikaz "lebdi" u prostoru.
Donje freske:SV. JAKOVA VODE NA GUBILIŠTE SV. JAKOVA VODE NA GUBILIŠTE
MUČENJE SV. JAKOVA točka promatranja je u podnožju fresaka, pa su prika-
17
zane iz mnogo oštrijeg kuta.
Detaljno i arheološkom točnošću prikazani su trijum-falni lukovi i oklopi likova. Čvrstoća formi potjeće od Donatella, kolorit varira od neobične svježine do go-tovo monokromatike, a obrada detalja lica i draperije je nevjerojatno precizna.
Mučenje Sv. Kristofora na suprotnom zidu pokazu-je nešto nježniju obradu, a dva dijela priče spojena su zajedničkim arhitektonskim okvirom. MUČENJE SVETOG JAKOVA
OLTAR SV. ZENONA Verona, 1456 - 1459.
Raskid sa starim tipom poliptiha i nastavak razvoja sacra conversazione u tip jedinstvene pale. Bogoro-dica okružena anđelčićima mirno sjedi na prijestolju,a na panoima s obje strane stoje sveci koji čitaju ilirazgovaraju. Zajednički arhitektonski okvir povezujesva 3 panoa u oblik otvorene lođe, kroz koju se vidiograda od ruža i nebo. Panoi su podijeljeni pilastrima, a s arhitrava vise girlande voća i lišća koje se pro-težu s jednog na drugi pano. Detalji friza, medaljona,draperije i prijestolja savršeno su obrađeni, što će postati važnom odlikom firentinskog slikarstva. Svje-tlo je ravnomjerno i čini jasnim raspored figura i pro-stor. Tonovi inkarnata su hladni, a oblici tako detaljnoobrađeni da djeluju kao da su od kamena ili metala.
FRESKE U CAMERI DEGLI SPOSI palača Gonzage, Mantova, 1474.
Prva renesansna posve iluzionistička dekoracija. Na2 zida su prikazani događaji u vezi s obitelji Gonzaga,ali tako da su u kompoziciju uključeni kamin i arhitek-tonski elementi sobe. Na prikazu obitelji koja okružujevladara likovi su iznad kamina, pa izgleda kao da zai-sta tamo stoje i sjede, a izvorne kožnate zavjese pro-storije naslikane su i na freskama. STROP se prividno otvara prema nebu iznad balustra- de preko koje se naginju figure i gledaju dolje u sobu.Iluziju pojačavaju 3 putta koja stoje na vanjskom rububalustrade i posuda s biljkama na njenoj ogradi.
SUSRET LODOVICA SA SINOM KARDINALOM
Freska prikazuje Gonzagu koji se pozdravlja sa sinomFrancescom, kardinalom u Rimu. U pozadini je naslikanlijep pejzaž. Tvrdoća formi je znatno omekšana, a fron-talna i poza u profilu podsjećaju na tretiranje likova Pie-ra della Francesce.
18
KRIST NA ODRU (Cristo Scorto) Brera, Milano
Izvanredno snažan efekt perspektivnog skraćenja.
5. POGLAVLJE .
ROGIER VAN DER WEYDEN 1400 - 1464.
Rođen u Tournaiju, bio je Campinov učenik. Iako nije bio dvorski slikar kao Jan van Eyck, nosio je titulu slikara grada Bruxellesa sve do svoje smrti. Posjećivao je Rim i Ferraru.Ne postoje njegova signirana i datirana djela, pa mu se radovi atribuiraju prema velikom oltaru koja je se sada nalazi u Pradu. Bio je izvrstan portretist.
SKIDANJE S KRIŽA iz Escoriala
Slika ima mnogo dodirnih točaka s Polaganjem u grob Majstora iz Flemallea: izduženo, teško i opu-šteno Kristovo tijelo, krute poze ostalih figura, crtelica Bogorodice, realizam bogatog brokata, teški nabori draperije i homogena svjetlost preko cijelogprizora. Figure su postavljene kao masivan friz is-pred čvrstog zida, koji predstavlja modernizaciju tradicionalne zlatne pozadine.
SV. LUKA SLIKA BOGORODICU
Djelo pokazuje blisku vezu s Bogorodicom kancelara Rolina Jana van Eycka: figure sjede u prostoriji koja ima prozor s kolonadom i pogled na daleki grad pres-ječen rijekom, pored koje dvije male figure gledaju sograde u srednjem planu. Kod Rogiera vladaju veća elegancija likova i osjećajnost prikaza.
NAVJEŠTENJE
Po naturalističkom prikazu interijera slika pokazuje utjecaj oltara iz Mérodea i Zaruka Arnolfinijevih Jana
19
van Eycka. NAVJEŠTENJE
POLAGANJE U GROB galerija Uffizi
Pravokutni grob u stijeni i ikonografija polaganja ugrob s uzdignutim Kristovim tijelom prikazanim kaoImago pietatis, nalikuju jednom djelu iz radioniceFra Angelica.
OLTAR SV. KOLOMBE
Lik jednog od mudraca (na desnoj strani) pred-stavlja Karla Smjelog, ohola držanja.
HANS MEMLING umro 1949.
Rođen je u Seligenstadtu blizu Frankfurta na Majni i bio je najznačajniji Rogierov sljedbenik. Postao je građaninom Brugesa (1465.) i doživio velik uspjeh. Dekorativniji je od Rogiera, manje inventivan u kompoziciji, zanima ga narativnost koja nadilazi značaj samog događaja, a samo u portretima dosiže svog velikog prethodnika. Najveći majstor bio je u diptisima s Bogorodicom i Kristom na jednoj strani i donatorima na drugoj.
TRIPTIH DONNE 1477.
Primjer flamanskog oblika sacra conversazione, koji se najprije pojavio kod Jana van Eycka u Bogorodici kanonika Van der Paelea. Detalji su lijepi, kolorit je dražestan, a obrada je savršena.
OLTAR SV. URSULE bolnica u Brugesu TRIPTIH DONNE
Navodi se kao Memlingovo najveće djelo. Tako-đer ima sve osobine Triptiha Donne, ali još uz dodatak bukvalne narativne obrade.
20
HUGO VAN DER GOES umro 1482.
OLTAR PORTINARI 1475.
Triptih rađen za Tommasa Portinarija, predsta-vnika Medicija u Gendu, velikih je dimenzija, a svi su portreti u prirodnoj veličini. Utjecao je na talijanske umjetnike od Ghirlandaija do Leonar-da. Na centralnom panou prikazano je Rođenje.
POKLONSTVO MUDRACA
Monumentalan primjer snažnog osjećaja za bo-je i bogatstva kolorita. Kombinirao je virtuoznu obradu detalja sa smislom za monumentalnost, u čemu je dostigao van Eycka i Rogiera.
MAJSTOR NAVJEŠTENJA IZ AIXANeidentificirani francuski majstor, nazvan pre-ma svom najznačajnijem djelu.
NAVJEŠTENJE IZ AIXA 1442 - 1445.
Narudžba jednog suknara, a ne plemića. Figure sukompaktne, arhitektonski detalji su realistični, a sce-na je smještena u trijem crkve. Na krilima triptiha, koja su razdvojena i nalaze se u Rotterdamu i Bru-xellesu, naslikana su dva proroka i svaki iznad gla-ve ima policu s gomilom knjiga i pisaćim priborom.
JEAN FOUQUET 1420 - 1481.
Živio je i radio u Toursu, gdje je vjerojatno imao radionicu i dobio je titulu slikara Louisa XI. Puto-vao je u Italiju, što je vidljivo iz prikaza talijanske renesansne arhitekture na pozadini njegovih sli-ka, iako talijanska umjetnost na njega nije oso-bito utjecala.
21
PORTRET ETIENNEA CHEVALIERA
Portret je nekad bio dijelom triptiha Melun, koji je sada podijeljen između Berlina i Antwerpena.
6. POGLAVLJE .
MARTIN SCHONGAUER
Slikar iz Colmara, izgravirao je petnaest slika i ug-lavnom preuzeo tipove i kompoziciju od Rogiera van der Weydena, koji je bio glavna inspiracija ni-zozemskim i njemačkim slikarima krajem 15. st.
BOGORODICA U RUŽIĆNJAKU
Jedina sigurna Schongauerova slika. Figura u nat-prirodnoj veličini i gotičkoj tradiciji pokazuje sličnosts Rogierovim radovima.
ISKUŠENJE SV. ANTUNA
Schongauerove gravure bile su poznate u Italiji, a Vasari navodi kako je mladi Michelangelo kopiraoovo djelo.
ANTONIO POLLAIUOLO
BORBA GOLIH LJUDI 1475.
Pollaiuolo je jedan od rijetkih talijanskih umjetnikakoji je radio gravure. Ovo djelo je radio istovreme-no s velikom palom Sv. Sebastijana i slično je po stilu, ali gravura ima snagu i neposrednost koje ne-dostaju slici.
ANDREA MANTEGNA
BORBA MORSKIH BOGOVA
Mantegna je drugi talijanski umjetnik koji se bavio
22
graviranjem. Sam je zradio oko 9 gravura, a osta-le se pripisuju njegovoj radionici. Borba morskih bogova slična je Pollaiuolovoj Borbi golih ljudi. Dü-rer je sigurno poznavao Mantegnine grafike.
ALBRECHT DURER 1471 - 1528.
Rođen u Nürnbergu, bio je najveći umjetnik koji se bavio graviranjem i nasljednik svih grafičkih tehničkih izuma Njemačke. Izradio je oko 200 drvoreza i 100 gravura u metalu, a eksperimentirao je sa suhom iglom i kiselinom. Od 1494. do 1495. bio je u Veneciji, a možda i u Mantovi, Padovi i Kremoni, gdje je upoznao talijansku renesansu, što je promijenilo pravac njegova razvoja.
AUTOPORTRET sada u Pradu, 1498.
Na njemu Dürer nosi najfiniju odjeću i pokazuje to-liko sujete da su ga zbog toga prijatelji zadirkivali. Najznačajnije je leonardovsko oduševljenje kosom.
MUŠKO KUPALIŠTE
Jedan od najranijih velikih drvoreza (38 x 29 cm).Oblici su detaljni, crtež precizan, osjeća se atmos-fera do tada nepoznata, a prikazani su tekstura ipriroda predmeta.
SIN RAZMETNI 1498.
Novo ikonografsko rješenje: prije je Sin razmetnistajao u polju među svinjama, a sada je postavljen u dvorište imanja u kojem gospodarske zgrade da-ju realitet sceni i on kleči među njima uzdignutih ru-ku u molitvi i pokajanju.
APOKALIPSA 1498.
Sadrži 14 drvoreza preko cijele stranice, a tekst jeotisnut na poleđini. To je djelo koje stoji uz bok Le-onardove Posljednje večere i Michelangelova stro-pa Sikstinske kapele.
23
ADAM I EVA
Grafika koja se treba čitati kao knjiga, bez sitnihdetalja koji bi smetali kompliciranom, mračnom, srednjovjekovnom načinu mišljenja. Adam i Eva su pesonifikacije ideala klasične ljepote, harmoni-je i proporcije, a Adam podsjeća na Apolona Bel-vederskog.
DRVOREZI "ŽIVOT BOGORODICE"
Zadnje djelo prije nego što je po drugi put otišaou Veneciju. Planirao je da serija ima 20 ilustracija, 17 je napravio prije odlaska, ostatak kasnijih godi-na, a sve je izdano kao knjiga, slično Apokalipsi.
SV. EUSTAHIJE 1501.
Najveća i najsjajnija od svih Durerovih gravura(24,5 x 33 cm). Ispunjena je minuciozno izvede-nim detaljima, a glavni predmet je odnos propor-cija čovjeka, životinja i prirode. Dubina pejzažaizvedena je u postupnim etapama, a sve figuresu prikazane frontalno, tročetvrtinski i u profilu.
BOGORODICA SA ČEŠLJUGAROM 1506.
Slika nastala u Veneciji, prikazuje malog Sv. Ivana na leonardovski način. BOGORODICA SA ČEŠLJUGAROM
ČETIRI APOSTOLA 1526.
Dva panoa zamišljena kao krila za jedan triptih. Na svakom su po dva apostola: Sv. Ivan i Sv. Petar na jednom, a na drugom Sv. Pavao i Sv. Marko. Ove 4 figure personificiraju i 4 tempera-menta: sangvinika, kolerika, melankolika i fleg-matika. Čini se da podsjećaju na 4 sveca s kri-la Bellinijeva oltara u S. Maria dei Frari. To je posljednje veliko Dürerovo djelo.
SV. IVAN I PETAR SV. PAVAO I MARKO
24
7. POGLAVLJE .
HIERONYMUS BOSCH 1450 - 1516.
Izvanredan tehničar u slikanju uljem i jedan od najčudnijih slikara svih vremena. Razvio je đavolom opsjednutu maštu, karakterističnu za srednji vijek. Dobar dio njegovih simboliza- ma je teško razumjeti. Srodni su mu bili Breughel u kasnijem 16. st. i potom Grunewald.
VRT UŽIVANJA BROD BUDALA RASPEĆE
GRUNEWALD 1470 - 1528.
Veći dio života provodi u službi nadbiskupa iz Mainza, a kasnije kardinala Albrechta, također u Mainzu. Djela mu izražavaju patnju ranog 16. st. više nego djela ostalih umjetnika. Po slikanju strašnih rana i lica umirućih u agoniji, on stoji na suprotnom polu od elegične mirnoće visoke renesanse, koja je tada u Rimu bila u završnoj fazi.
IZENHAJMSKI OLTAR 1515.
Grunewaldovo remek-djelo, na kojem upotrebljava izmučene gotičke likove radi postizanja izražajnosti.Koristio je svoje veliko slikarsko tehničko znanje ka-ko bi izrazio emocionalnu poruku užasnog realizma. Oltar ima 4 sloja slikanih površina: dva krila obuhva-ćaju centralni oltar, koji se sastoji od 3 skupine sve-taca rezbarenih u drvetu. Uz to postoje 2 bočna pa-noa i predela. Na oltaru su prikazani Sv. Sebastijan (zaštitnik od gube), Sv. Antun opat i Sv. Pavao pus-tinjak.
RASPEĆE na vanjskoj strani oltara nije prikazano RASPEĆE
kao događaj, već kao razmišljanje o najstrašnijim vi-dovima patnje, koju naglašava Sv. Ivan Krstitelj upi-rući prstom na izmućeno Kristovo tijelo. Ispod križa nalazi se žrtveno janje.
Na prvim unutrašnjim stranama krila nalaze se Nav-ještenje, Rođenje i Uzašašće, a na sljedeće dvije unutrašnje stranice su Sv. Pavao i Sv. Antun, te Is-kušenje Sv. Antuna.
25
ROĐENJE
SANDRO BOTTICELLI 1445 - 1510.
Vjerojatno je bio učenik Fra Filippa Lippija. Uz firentinsko naslijeđe najviše ga veže linear- nost. Uz nježnu ljupkost i bespolnu senzualnost, djela pokazuju tvrde, krute konture i mra- mornu čvrstoću površina. Ljiljane, ruže, čežnju i ushićenje objedinjuje skoro gotička pre- ciznost linije, a traženje čvrstih formi proizlazi iz firentinske zaokupljenosti skulpturom. Oko 1480. radi i tri freske za Sikstinsku kapelu.
ROĐENJE VENERE
Krajnje rafiniran prikaz koji u obliku jednostavne mitologije interpretira Venerin mit u kršćanskomduhu.
ALEGORIJA PROLJEĆA
Vrsta alegorije koja Veneru prikazuje kao personifi-kaciju poganske Bogorodice, koja čovjekov duh tre-ba uzdignuti prema razmišljanju o božanskoj ljepoti.
MISTIČNO ROĐENJE
Botticellijevo kršćanstvo postaje manje neobično i jasnije kršćansko. Kako bi istaknuo značaj Bogoro-dice i Krista i relativnu nevažnost ljudi, okrenuo se ranom srednjovjekovnom načinu zanemarivanja o-dnosa veličina i perspektive, prikazujući visinu liko-va prema njihovoj važnosti, pa je Bogorodica naj-veća iako je postavljena u srednji plan slike.
SKIDANJE S KRIŽA
Posljednja djela imaju nešto od emocionalnog in-tenziteta sjevernjaka. Ovo djelo može se uspore-diti s 10 godina kasnijim Raspećem Grünewalda.Tragična maska Bogorodice i opušteno Kristovotijelo su patetični, ali ravnoteža kompozicije i upo-treba čistih formi kako bi se izrazila tuga, različitisu od Grünewaldove užasne vizije.
26
FILIPPINO LIPPI 1458 - 1504.
Nakon smrti svog oca (1469.) vjerojatno je bio Botticellijev učenik. U njegovim djelima ima još više nervoze i pokreta: svaka draperija divlje leprša, sve figure lebde ili se drže afektirano, likovi pokazuju i previše strasti, ali na njima su manje izraženi pravi osjećaji. Ovo se ne odnosi jedino na njegovo remek-djelo "Bogorodica se javlja Sv. Bernardu".
BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDU
Slika je nastala istodobno kad i mirna, ali prili-čno otužna Peruginova verzija iste teme. Ova Filippinova slika ima ljupkost i nježnost koje njegova djela samo ponekad dosežu.
BOGORODICA S KRISTOM, SV. DOMINIKOM I SV. JERONIMOM
Također jedno od Lippijevih djela koje pokazuje ljupkost i nježnost.
SV. FILIP ISTJERUJE ĐAVOLA freska u kapeli Strozzi
Freske u kapeli Strozzi u Firenci pokazuju Lippi-jevu želju da postigne emocionalno uzbuđenje ipokaže svoje poznavanje antičkih tema.
Ove su slike rađene krajem 15. st. i pokazuju kako je tok umjetnosti skrenuo prema trezve- nosti i realizmu Perugina i Leonarda, čija su istraživanja bila više usmjerena prema stvar- nosti i jednostavnim kompozicijama, a ne gro-zničavoj emocionalnosti manirista 15. st.
PIERO DI COSIMO
Njegova su djela na pola puta između Filippina i Botticellija na jednoj strani i Perugina i Leonarda na drugoj. Bio je samovoljan i ekstravagantan, a najveću slavu kod suvremenika stekao je nacrti-ma za karnevalske povorke.
27
LAPITI I KENTAURI
Djelo pokazuje ljubav prema prirodi i poluljudskimbićima.
8. POGLAVLJE .
LEONARDO DA VINCI 1452 - 1519.
Uvijek je bio slavan zbog velikog raspona svog genija: jedan od najvećih slikara, najbolji anatom na svijetu, istraživao je botaniku, geologiju, mehaniku i čak aeronautiku. Naslikao je oko 15 slika, ali neke su tako oštećene da ih se ne može restaurirati. Počeo je kao Verrochijev učenik, koji ga je zaposlio kao glavnog slikara u radionici. Koristio je novu uljanu tehniku, ali je eksperimentirao ovom metodom, pa su zato mnoge slike oštećene.NAVJEŠTENJE
Djelo koje je naslikao dok je još bio u Verrocije-voj radionici. Krila anđela su u detaljima napra-vljena prema krilima ptice, različito od uobičaje-nih prikaza krila drugih umjetnika, a draperija Bogorodice slikana je prema stvarnom komadu tkanine, dok su drugi radili po sjećanju.
BOGORODICA S KARANFILOM 1470.
Vaza sa cvijećem i kapljicama rose tako je vješto i minuciozno naslikana, da je Vasari o tome pisao cijelo stoljeće kasnije.
PORTRET GINEVRE DE BENCI 1474.
Blijedo lice modela izvire iz tamne pozadine na kojoj su pažljivo izrađene grane smreke (ginepra) što ukazuje na njeno ime. Izvorno su biile naslikane i ruke, ali je slika kasnije podrezana. Leonardo je već tada razvio por-tret do pasa, koji kasnije vodi prema Mona Lisi.
POKLONSTVO MUDRACA poč. 1481.
Najznačajnije djelo tog perioda, koje Leonardonije završio. Velik broj figura okupljenih oko Bo-gorodice s Kristom tako je raspoređen da najbi-tniji likovi nisu zagušeni. To je postignuto pira-midalnim oblikom kompozicije koji stvara efek-nu dubinu i vodi oko prema najvažnijim dijelovi-ma. Na slici je mnoštvo prostudiranih pokreta i
28
izraza lica, a sjenom obavijene figure okupljenesu oko osvjetljene centralne skupine.Ova slika je prekretnica i određuje pravac firentinskog, atime i talijanskog slikarstva.
BOGORODICA MEĐU STIJENAMA
Postoje 2 verzije ove slike (u Louvreu i Nacional-noj galeriji u Londonu). Osnovni oblik kompozicijeje piramidalan, a međusobni odnosi figura tvoretrokut na čijem je vrhu glava Bogorodice. Leonar-dov interes za botaniku i geologiju vidi se u čud-noj dekoraciji pećine i cvijeću koje prekriva tlo.
POSLJEDNJA VEČERA u Sta Maria delle Grazie, oko 1497.
Najslavnija slika na svijetu, djelo visoke renesanse, danas je veličanstvena ruina. Prvi put apostoli nisupostavljeni simetrično lijevo i desno od Krista, negou skupinama po tri različita tipa. Juda se ne izdvajasmještajem ispred stola, nego povlaćenjem unazadi licem koje je jedino u sjeni.
Krajem 1499. Francuzi su zauzeli Milano, dinastija Sforza je pala, a Leonardo i Bramante napuštaju grad. Bramante je otišao u Rim, gdje će graditi arhitekturu koja čini srž visoke renesanse i posvetiti se planovima novog Sv. Petra. Leonardo preko Mantove i Venecije stiže u Firencu (1500.) gdje je proveo 6 godina i intezivno proučavao anatomiju.
BOGORODICA S KRISTOM I SV. ANOM
Na nekoliko kartona razradio je problem kako u ob-lik piramide ukomponirati fizički i psihološki poveza-nu skupinu dvoje odraslih i dvoje djece. Najraniji karton, sada u Londonu, izrađen je pri kraju borav-ka u Milanu. Bogorodica sjedi na koljenu Sv. Ane držeći Krista koji se naslanja na njih obje, a mali Sv. Ivan nije sasvim povezan sa skupinom.
MONA LIZA
Portret supruge jednog firentinskog činovnika. Svo-jim prekriženim rukama na naslonu stolice čini kla-sičnu portretnu pozu do pasa, a prozor iza nje gle-da u sjenovit i tajanstveni pejzaž. Rađena je finom
29
uljanom tehnikom.
Leonardo se sporazumio s francuskim osvajači-ma i 1506. se vraća u Milano, gdje postaje slikar Francoisa I. Uz proučavanje anatomije, bavio se projektom spomenika guvernera Trivulzija. Na-kon završetka francuske vladavine (1512.), na za-htjev Giulija de Medicija nastanio se u Vatikanu, gdje 4 godine nije ništa radio, dok su Rafael i Mi-chelangelo stvarali svoja najveća djela. Na poziv Francoisa I. (1517. g.), umoran i ostario odlazi u Francusku. Utjecaj Leonarda u Italiji bio je toliko velik da su mnogi kopirali njegov stil.
9. POGLAVLJE .
SIGNORELLI oko 1440 - 1523.
Rođen u Cortoni, bio je učenik Piera della Francesca. Kasnije odlazi u Firencu, a oko 1480. dobiva narudžbu za jednu fresku u Sikstinskoj kapeli. Njegova kasnija djela (od 1505.) karakterizira sirov, kričav kolorit i nezanimljivo ponavljanje, u skladu s provincijskom radionicom koju je držao posljednjih godina života.
CIKLUS FRESAKA katedrala u Orvietu, 1499 - 1503.
Ciklus predstavlja vrhunac njegove karijere i jed-no od karakterističnih djela kasnog 15. st. Cijela kapela je oslikana: na zidovima su 4 velike freske, a manje su na svakoj strani prozora iznad oltara, na svodovima i oko luka ulaza.
Na POSLJEDNJEM SUDU, ispod fra Angelicove figure Krista, nalazi se prikaz blagoslovljenih i pro-kletih. Đavoli i prokleti crtani su snažnim tvrdim konturama; đavoli nalik ljudima muče svoje zgrče-ne žrtve i naslikani su sivom, purpurnom i zelenombojom, koja povećava njihovu grozotu. NedostatakSignorellijevih fresaka: ispunjene su mnoštvom ge- stikulirajućih likova, pa je nemoguće u toj zbrci od-rediti koje su figure značajnije od drugih. POSLJEDNJI SUD
PERUGINO oko 1499 - 1523.
Rođen blizu Perugie, vjerojatno je otišao u Firencu odmah nakon izlaska iz radionice Piera della Francesce. G. 1481. dobio je narudžbu za glavnu fresku u Sikstinskoj kapeli - najvaž- niju narudžbu kasnog 15. st. jer je obuhvaćala kompletan ciklus fresaka na kojem su radili svi najveći tadašnji slikari, uključujući Perugina, Pinturicchija i Signorellija. Bio je omiljeni slikar Siksta IV. Oko 1506. povukao se u Perugiu kad mu je postalo jasno da je njegov stil toliko zastario da u Rimu i Firenci više nije mogao raditi. Učenik mu je bio Rafael.
30
FRESKE U SIKSTINSKOJ KAPELI
Izradio je fresku Predaja ključeva Sv. Petru i dvije povijesne freske na zidu oko oltara Uzašašća, ko-jeg je također oslikao i koje su bile uništene da bi senapravilo mjesto za Michelangelov Posljednji sud.
PREDAJA KLJUČEVA SV. PETRU izdvaja seod ostalih fresaka u kapeli po jasnoći kompozicijei važnosti arhitektonskih elemenata, koji nisu sa-mo dekorativni dodaci. Crkva u pozadini je centarkompozicije, a perspektiva, raspored figura i tri-jumfalni lukovi usmjeravaju pažnju na centralnu točku.
BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDUSlično tretiranje kompozicije, mir i red vide se ina ovoj slici.
FRESKE U SALI DEL CAMBIO Perugia, 1496 - 1500.
Ciklus Peruginovih fresaka iz Sale del Cambio u Perugi istovjetan je ciklusu fresaka Signorellija u Orvietu. Peruginove freske su vjerojatno utjecale na mladog Rafaela i njegov kasniji rad.
BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDU
DOMENICO GHIRLANDAIO 1449 - 1494.
Iznimno vješt slikar fresaka i tijekom života naslikao je niz velikih fresaka u firentinskim crkvama i jednu u Sikstinskoj kapeli. Gotovo sve freske nominalno prikazuju religijske te- me, ali i portrete donatora, njihovih porodica i prijatelja. Umjetnost mu je bila trezvena, pomalo zastarjela i pod utjecajem flamanskog naturalizma. Učenik mu je bio Michelangelo.
POZIVANJE PRVIH APOSTOLA Sikstinska kapela, 1482.
Glavna tema zauzima relativno malo prostora, a na većem dijelu su izvanredni portreti značajnih članova firentinske zajednice u Rimu.
FRESKE U S. MARIA NOVELLA
Freske iz velikog ciklusa u koru S. Maria Novella također uz religiozne teme sadrže likove donato-ra i obitelji. ("Susret Marije i Elizabete") SUSRET MARIJE I ELIZABETE
31
POKLONSTVO PASTIRA 1485. Slika u temperi s oltara kapele obitelji Sassetti. Figure na desnoj strani jasno pokazuju tragoveflamanskog naturalizma i utjecaja velikog tripti-ha Huga van der Goesa, koji je u Firencu stigaooko 1475. g. Goli Krist koji leži na tlu odjek je sjevernjačkog tipa Rođenja. Antički sarkofag i trijumfalni luk u pozadini pokazuju kako je Ghir-landaio bio zanesen idejama antike.
ANTONELLO DA MESSINA 1430 - 1479.
Jedan od rijetkih talijanskih slikara koji je dobro ovladao tehnikom slikanja u ulju. Rođen na Siciliji, bio je jedini veliki slikar s juga koji je imao značajan utjecaj u Veneciji, u koju dolazi 1475. g. Stil mu je pod utjecajem van Eycka, a mnoga djela su mu uništena.
OLTAR ZA SAN CASSIANO Venecija, 1476.
Oltar je sačuvan samo u fragmentima (u Beču), a slika je poznata iz kopijâ. To je jedan od 3 ve-lika oltara iz sredine 1470-tih godina (oltar iz Brere i Bellinijev u Veneciji) na kojima je razvije-na ideja o produženju stvarnog prostora slikom, kao da su figure u imaginarnom prostoru, izvan stvarnog svijeta gledatelja, a oltari su tipa sacra conversazione. Ideja nije nova i javlja se u djeli-ma Fra Angelica, Fra Filippa Lippija, Veneziana i Mantegne, ali ova 3 oltara produžuju prostor stvarne kapele u prostoru slike.
JACOPO BELLINI 1400 - 1471.
Bio je učenik Gentilea da Fabriana u Firenci. Odgojen je u stilu internacionalne gotike, a u Veneciji je imao radionicu sve do svoje smrti.
BOGORODICA S KRISTOM
Jedno od preostalih djela u kojem se vidi veza s internacionalnom gotikom.
SKICE
32
Dva omota skica sačuvana su u Britanskom mu- zeju i Louvreu. Sadrže stotine crteža, slične Pi-sanellovim, ali s još boljom perspektivom prosto-ra, fantastičnim dvorcima i klasičnim spomenici-ma, s nominalno religijskim temama.
KRIST PRED PILATOM, CRTEŽ
GIOVANNI BELLINI 1430 - 1516.
Sin Jacopa Bellinija, radio je u obiteljskoj radionici u Veneciji do njegove smrti. Sestra mu se udala za Mantegnu, pa su stroge forme padovanskog klasicizma veoma utjecale na Giovannija i njegova brata Gentilea. Učenici Giovannija Bellinija bili su Giorgone, Tizian i Sebastiano del Piombo.
MOLITVA U GESTIMANSKOM VRTU
U usporedbi s istom temom koju je naslikao Man-tegna, Bellinijeva slika pokazuje ublažavanje oš-trih formi i stvaranje pejzaža s ugođajem, dakle udaljavanje od Mantegne prema ćulnom i koloris-tičkom stilu karakterističnom za Veneciju.
PORTRET DUŽDA LOREDANA Venecija, 1502.
Jedan od preostalih službenih portreta, pokazuje flamanski tip portreta u poluprofilu (na drugimaje u pozadini i pejzaž).
BOGORODICE S KRISTOM
Ove vrste slika su mu donijele najviše slave, bilo da su malih dimenzija, bilo kao niz oltarnih pala, koje su predstavljale razvoj novog oblika sacraconversazione: Bogorodica je naslikana do pasa, postavljena pred nisku pregradu s pejzažom u pozadini, a figura malog Krista je prikazana cijela.
33
OLTAR S. GIOBBEA 1480 - 1485.
Prijestolje s Bogorodicom je postavljeno visoko, rea-lni prostor produžen je na slici, a ispod prijestolja svi-raju anđeli. Prizor se događa u interijeru, jako svjetlopada s desne strane i baca duge sjene u apsidu. Go-la tijela Sv. Giobbea i Sv. Sebastijana obasjana su jarkim svjetlom.
OLTAR U S. MARIA DEI FRARI
Oltar je znatno manji, a figure su u pola prirodne veli- čine. Sveci su u nišama, pilastrima odvojeni od Bogo-rodice.
OLTAR SV. ZAHARIJE 1505.
Sumira sve Bellinijeve eksperimente. Prostor na slicije produžetak realnog prostora, točka gledanja smje-štena je dosta iznad slike, pa je vidljiv dio poda ispred anđela-svirača u sredini. Duboka niša s apsidom u ko-joj je prijestolje postavljena je u otvorenom prostoru i sa svake strane se vidi drveće i oblačno nebo. Dva sve-ca na vanjskim stranama okrenuta su prema gledatelju, a dvije žene prikazane u profilu gledaju prema prijestolju.Hladno svjetlo klizi preko oblika, a sve je u savršenom miru i kontemplaciji. Bogorodica je još ovozemaljska majka s djetetom, sjedi između a ne iznad svetaca, pri-stupačna je a ne izdvojena.
PRAZNIK BOGOVA 1514.
To je esej novog tipa mitologije: bogovi s Olimpa supretvoreni u vesele seljake na nebeskom izletu, s no-tom laganog i elegičnog erotizma.
ŽENA S OGLEDALOM 1515.
Gola figura podsjeća na mir i prisnost poetične umjet-nosti Giorgionea.
VELIKI OLTAR U SS. GIOVANNI E PAOLO
34
Oltar je izgorio, pa je slika poznata iz kopija. Realni prostor nastavlja se u prostoru slike, na pozadini jeotvoreno nebo, prijestolje s Bogorodicom dignuto je iznad nivoa svetaca koji je okružuju, a ljupki dječaci- anđeli pjevaju ispod prijestolja.
Kasnije, početkom 16. st., Bogorodica se prikazuje u slavi, ljudsko je zamijenjeno nebeskom veličanstvenošću, ona postaje kraljicom neba, počinje izgledati nedostupno, izvještačeno i pomodno ljupko.
10. POGLAVLJE .
Glavne osobine visoke renesanse: harmonija, simetrija, razumijevanje i ponovno osvajanje klasične antike za ciljeve novih ideala.
FRA BARTOLOMEO 1474 - 1517.Bio je oko godinu dana stariji od Michelangela, ali u to doba nije bilo tako velike razlike u vještini između njega i Rafaela, kao što je bila između Rafaela i Michelangela.
BOGORODICA SE JAVLJA SV. BERNARDU 1506.
Na ovoj slici Rafael je mogao mnogo toga naučiti.Jasno su razdvojene natprirodne pojave na lijevojstrani od prirodnih bića na desnoj. Bogorodica jeprikazana kako lebdi u zraku, umjesto da ulazi uprostoriju, kao na varijantama ove teme iz 15. st. Ona je ovdje natprirodna pojava koja silazi umota-na u veliki svečani ogrtač, praćena anđelima kojise guraju oko nje, ispunjeni strahopoštovanjem.
RAFAEL 1483 - 1520.
Rođen je u Urbinu, provincijsko obrazovanje je stekao kod Perugina i sa 17 godina bio je jedan od mladih slikara koji najviše obećava. Ubrzo odlazi u Firencu gdje je shvatio nepotpunost svog provincijskog školovanja i počinje proučavati Leonarda i Michelangela. Oko 1508. odlazi u Rim i tamo, s 26 godina, dobiva veliku narudžbu: dekoriranje vatikanske Stanze. U to je vrijeme Michelangelo započeo rad na Sikstinskoj kapeli.
UZAŠAŠĆE I KRUNIDBA BOGORODICE
Vidljiv je jak utjecaj Perugina.
PORTRET MADDALENE DONI
Ovaj portret gotovo sve duguje LeonardovojMona Lizi. MADDALENA DONI
35
BOGORODICA S ČEŠLJUGAROM
Jedna od niza kompozicija koje predstavljajuvježbe na temelju Leonardovih kartona za Bogorodicu s Kristom i Sv. Anom.
BOGORODICA VELIKOG VOJVODE
Vidljivo je eksperimentiranje s jednostavnomtamnom pozadinom, koju je Leonardo koristiokako bi postigao veći efekt reljefnosti i jednos-tavnosti kompozicije.
ATENSKA ŠKOLA 1509 - 1511.
RASPRAVA O PRIČESTI 1509.
Još uvijek jasno pokazuje utjecaje Perugina iFra Bartolomea, osobito u krutim nizovima sve-taca na gotovo previše čvrstim oblacima. Nazemlji su figure vješto grupirane, tako da vodepogled na centar slike.
RASPRAVA O PRIČESTI
MICHELANGELO
Kod Ghirlandaija je naučio fresko-tehniku, ali sebe je smatrao prvenstveno kiparom. Maniristička umjetnost se ne može razumijeti bez impulsa koji joj je on dao u pravcu virtuoznosti.
TONDO DONI (Sveta obitelj) (sl. 248)
Oblike zamišlja kao isklesane komade kojima se naknadno dodaje boja. Naglasak je na pokretu:Bogorodičino tijelo u veličanstvenom kontrapostutu i snaga njene lijeve ruke odvraćaju pažnju odizrazito nespretne kretnje kojom preko ramena do-hvaća dijete, umjesto da se okrene prema njemu.
FRESKE U SIKSTINSKOJ KAPELI poč. 1508.
Ležeći na leđima, Michelangelo je godinama sli-kao priču o stvaranju svijeta, potopu i stvaranju prvog čovjeka.
36
STVARANJE ADAMA - dvadeset godina ranije nitko nije imao takvo tehničko savršenstvo ko-jim bi mogao napraviti tako savršen ljudski ob-lik, sličan grčkom bogu. Zemlja je samo nazna-čena iza Adama, dok je sve koncentrirano na njegovo još malaksalo tromo tijelo, oživljeno im-pulsom koji prolazi kroz njegovu ruku.
37