osnove jezične kulture

of 31/31
1. STANDARDNI JEZIK - služi kao sredstvo javne komunikacije - 5 makrostilova: administrativni, razgovorni... - NORMA = ono kako treba govoriti - jezikoslovac crpi podatke iz jezika kao sustava - standardni jezik je sociolingvistički fenomen, vezan je uz duštvo inaciju - sustave daje mogućnosti, on je potencija, standard je ono što bira, to je aktualna veličina - u sustavu su samo pravila ( npr. djevojaka po analogiji bi trebalo biti i majakastandard to ne prihvaća jer je on sociolingvistički uvjetovan, on preporučuje - SUSTAV- STANDARD- KODIFIKACIJA - KODIFIKACIJA = ono što se mora, najstroži oblik norme. - UZUS = ono kako se obično govori ( u zajednici ) - GOVOR = vezan je uz pojedinca - GRAMATIKApripada sustavu, ona je deskriptivna, ona ne treba propisivati, ona mora navesti i ono ''majaka'' - pravo shvaćanje gramatike je ono STRUKTURALISTIČKO gdje je ona deskriptivna - GRAMATIKa može biti : 1. TRADICIJSKA tj. PRESKRIPTIVNA 2. STRUKTURALISTIČKA tj. DESKRIPTIVNA 3. GRAMATIKA TEORIJSKO- OBJASNIDBENOG TIPA - NORMA može biti : 1. ona koja je vezana uz SUSTAV = SISTEMSKE NORME 2. ona koja je vezana uz STANDARD = FUNKCIONALNE NORME 3. STILISTIČKE - RAZINE JEZIČNOG OPISA ( TEMELJNE NORME ) 1. MORFOLOGIJA tvore gramatiku u užem smislu tzv. MORFOSINTAKSA 2. SINTAKSA 3. FONOLOGIJA 1

Post on 20-Jan-2016

138 views

Category:

Documents

3 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Skripta za kolegij "Osnove jezične kulture", dovoljna za polaganje teorijskog dijela ispita.

TRANSCRIPT

1

1. STANDARDNI JEZIK

slui kao sredstvo javne komunikacije

5 makrostilova: administrativni, razgovorni...

NORMA = ono kako treba govoriti

jezikoslovac crpi podatke iz jezika kao sustava

standardni jezik je sociolingvistiki fenomen, vezan je uz dutvo inaciju

sustave daje mogunosti, on je potencija, standard je ono to bira, to je aktualna veliina

u sustavu su samo pravila ( npr. djevojaka ( po analogiji bi trebalo biti i majaka( standard to ne prihvaa jer je on sociolingvistiki uvjetovan, on preporuuje

SUSTAV- STANDARD- KODIFIKACIJA

KODIFIKACIJA = ono to se mora, najstroi oblik norme.

UZUS = ono kako se obino govori ( u zajednici )

GOVOR = vezan je uz pojedinca

GRAMATIKA( pripada sustavu, ona je deskriptivna, ona ne treba propisivati, ona mora navesti i ono ''majaka''

pravo shvaanje gramatike je ono STRUKTURALISTIKO gdje je ona deskriptivna

GRAMATIKa moe biti :

1. TRADICIJSKA tj. PRESKRIPTIVNA

2. STRUKTURALISTIKA tj. DESKRIPTIVNA

3. GRAMATIKA TEORIJSKO- OBJASNIDBENOG TIPA

NORMA moe biti :

1. ona koja je vezana uz SUSTAV = SISTEMSKE NORME

2. ona koja je vezana uz STANDARD = FUNKCIONALNE NORME

3. STILISTIKE

RAZINE JEZINOG OPISA ( TEMELJNE NORME )

1. MORFOLOGIJA tvore gramatiku u uem smislu tzv. MORFOSINTAKSA

2. SINTAKSA

3. FONOLOGIJA

( sve tri zajedno ( morfologija, sintaksa i fonologija ) ine gramatiku u irem smislu

4. LEKSIKA NORMA LEKSIKOLOGIJA

5. PRAVOPISNA ili ORTOGRAFSKA ( nema veze sa jezikom kao sustavom , to je dogovor, nije jezina razina )

6. ORTOEPIJA ili PRAVOGOVOR

7. DERIVACIJA ili TVORBA RIJEI TVORBENA NORMA ( neki od problema su da li sufiks lac ili telj ( vritelj ili vrilac )

standardni jezik ima OSNOVICU i NADGRADNJU

one jezine jedinice koje ine OSNOVICU moraju biti stabilne, nepromjenjive, a NADGRADNJA mora biti elastina

OSNOVICA : MORFOLOGIJA, SINTAKSA, TVORBA RIJEI, FONOLOGIJA

NADGRADNJA: LEKSIKA NORMA i ORTOEPSKA

LJUDEVIT JONKE ( preuzeo od prakih strukturalista princip ELASTINE STABILNOSTI i to je primjenio na standardni jezik ( svaki standardni jezik mora biti stabilno elastianjer mu to omoguava da bude sredstvo komunikacije

KAKO SE ZOVE OSNOVICA STANDARDNOG JEZIKA ???

1. ZAPADNA NOVOTOKAVTINA JEKAVSKOG TIPA ( to se odnosi na izgovor dugog jata ( ije ) , izgovor je JEDNOSLOAN NPR. / e/

( DVOSLONI IZGOVOR formirao je VUK STEFANOVI KARADI , ali to je zaivjelo samo u HERCEGOVINI

2. NOVOTOKAVSKA FOLKLORNA KOINE ( naziv Dalibora Brozovia )

= u osnovici standardnog jezika nije samo jedan dijalekt, nego vie njih

AKO SU MJESNI GOVORI i DIJALEKTI ORGANSKI IDIOMI , KAKAV JE STANDARDNI JEZIK ?

= standardni jezik je NEORGANSKI IDIOM ili KULTURNI NADDIJALEKT ( ne smije se poklapati niti sa jednim dijalektom , ali mora ih sve obuhvaati

( u osnovici je novotokavtina , a u nadgradnji imamo kajkavizme i akavizme

sredinom 18.st. poinje STANDARDIZACIJA = proces formiranja standardnog jezika , a zavrava djelovanjem hrvatskih vukovaca krajem 19.st.

proces standardizacije zavrava kada neki jezik dobije 3 PRIRUNIKA:

1. GRAMATIKU T. MARETI 1899.

2. PRAVOPIS IVAN BROZ 1892. ( po fonolokom naelu )

3. RJENIK- 1901. IVAN BROZ i FRANJO IVEKOVI

u 19.st. sve do BROZA u Hrvatskoj su se pisali MORFOLOKI PRAVOPIS

IVAN BROZ je pisao po uzoru na KARAIA, ali se nije skroz drao '' pii kako ita ''

MARETI uvodi nove nastavke ( novotokavske nastavke : en- am, en- ah , en- ami ( to su starotokavski nastavci

danas su ti nastavci SINKRETIZIRANI tj. izjednaeni , a to je prvo uinio MARETI

VUKOVCIMA se moe zamjeriti :

1. prekid s tradicijom tj. s korpusom hrvatskog knjievnog jezika

2. protjerivanje svega to nije tokavsko ( JEDNORJENA KONCEPCIJA

osim politike podrke, VUKOVCI su imali i suvremenu, lingvistiku, europsku potporu

u to vrijeme su bili MLADOGRAMATIARI ( oni smatraju da ono to se uje u govoru da tako mora i biti )

NAELA STANDARDNOSTI su NORME ( naela standardnosti su uvjetno stalna, djeluju kad je proces zavren

NAELA STANDARDIZACIJE veu se uz proces, ona su promjenjiva , ovise o politikim prilikama

PRAVOPIS i LEKSIK su najpogodniji za POLITIKE UTJECAJE

RAZLIKA IZMEU STANDARDNOG I KNJIEVNOG JEZIKA:

1. knjievni jezik nadreen je standardnom zato to je stariji ( javlja se u 9 .st., a standardni u 18.st.) ( budui je on stariji mnogo je toga ugraeno iz njega u standardni

knjievni jezik se vee uz dijakroniju, a standardni uz sinkroniju

2. sinkronijski gledano standardni jezik je nadreen knjievnom zato to je knjievni samo jedan od funkcionalnih stilova standardnog ejzika

3. KNJIEVNI JEZICI HRVATA = svi oni jezici kojima su se Hrvati sluili u povijesti : najstariji je akavski ( Maruli, Hektorovi, Zorani ) , kajkavski knjievni jezik ( 2 polovica 16.st. tj. 1573. ; Ivan Pergoi, Titu Brezovaki ) , starotokavski knjievni jezik ( u Dubrovniku, Marin Dri ) , latinski jezik ( Ivan esmiki ) , njemaki, talijanski, maarski.

2. LEKSIK I NORMA pitanje leksika : to i kako bi trebalo govoriti ( aktualno je u posljednjih 10-ak godina

JEZIK nije isto to i NACIJA ( jezik moe samo povezati , a ne poistovjetiti s nacijom

POLICENTRINI STANDARDNI JEZIK (ista osnovica se govori u vie nacija

MONOCENTRINI STANDARDNI JEZIK ( albanski, maarski

standardni jezik odreen je sociolingvistiki

NAROD ( ima svoju dravu i pravo svoj jezik nazivati kako god hoe.

HRVATSKI JEZIK ( poseban standardni jezik, na razini sustava jedan jezik

ne postoji ni jedan jezik s vie dijalekata u osnovici

LEKSIK i NORMA ( sredstvo manipulacije politiara , jer ljude to zanima , time barataju svakodnevno ( pisanje i govorenje )

JEZINI PURIZAM ( ISTUNSTVO ) = zamjenjivanje strane rijei vlastitom , a rjee tuicom mijenjati vlastitu rije ( suvremena ga lingvistika smatra izrazito lingvistikim

BELAJ: 2 VIDA PURIZMA:

1. NEGATIVNI bez uvaavanja kontekstualnih prilika, daje prednost jednoj rijei pred drugom

2. POZITIVNI u skaldu s uporabnom vrijednou neke rijei

( jezini purizam vee se uz male narode

( hrv. jezik uvijek je bio nekim drugim jezikom ugroen , pa im je purizam bio kao obrambeni sustav ( maarski, talijanski, njemaki , srpski )

prvi pristup NORMIRANJU LEKSIKA je puristiki ( jednodimenzionalan )

SUSTAV ( vrijede iskljuivo lingvistika pravila

- tu se nalaze sve rijei jednog jezika ( piati- mokriti ( sustavu nije bitno

to je vulgarizam )

NORMATIVAC koji se bavi normiranjem leksika bira to je pravilnije

- SINONIMI NE POSTOJE U ZNAENJU ISTOZNANICA jer da znae isto , ne bi postojale dvije rijei , razlikuju se barem u jednoj znaajki , stoga postoje samo BLISKOZNANICE i VISOKOZNANICE )

1. PURISTIKI PRISTUP : treba pisati i govoriti onako kako su dobri pisci to radili , a suvremeni ( funkcionalni, teorijski utemeljen) ) pristup bira ono to je u uporabi u kontekstu tj. bira domau rije

npr. MUZIKA GLAZBA

GLAZBU uzimaju puristi , taj pojam oznaava neto ozbiljno ( koncert...) , MUZIKU ne jer to je domena raskalaenosti ( cigani )

3. FUNKCIONALNI PRISTUP ( INDUKTIVAN = od funkcionalnog stila do standardnog , od pojedinanog teksta prema cjelini )

gleda uporabnu vrijednost : jednoj rijei daje prednost u jednom, a drugoj rijei u drugom kontekstu

tu je najvaniji kontekst i znaenje rijei

taj je pristup depolitiziran

npr. radnik ( progonila se jer je imala socijalistike konotacije ) - djelatnik(ruska rije )

LEKSIK ( rijei ) su nositelji zanenja !!!

ZNAENJE je determinirano iskustvom i uvjerenjima odreene drutvene jezine grupe; varira od pojedinca do pojedinca

npr. lice ( rjee, gramatika kategorija ) osoba ( ee, namee se , semantika )

( jedini razlog tomu je stvoriti to vee razlike izmeu hrvatskog i srpskog jezika ( inae je 98 % rijei isto i u srpskom i u hrv. ( zato ''izbacujemo '' sve to je srpsko )

PURIZAM je DEDUKTIVNI PRISTUP ( polazi od standardnog jezika prema stilovima )

temeljno svojstvo standardnog jezika je POLIFUNKCIONALNOST ( ako u svim stilovima normiramo jednu rije , onda ne treba 5 stilova )

REPRESIJA : SVIBANJ( uporno nameu mediji ) MAJ ( internacionalni naziv mjeseca, upotrebljava se zbog uvjerenja i iskustva ljudi

STANDARDNO = ono to je stilski neutralno na svim razinama npr. tisua dok je hiljada stilski obiljeena

ono to je istinski srpsko , nikad se nigdje nee uti, a pogreno je to se internacionalizmi proglaavaju srpskim ( uglavnom rijei iz grkog i latinskog jezika ; znaenje im se modificira, kad dou u jedan narod poprime njegovo znaenje , a ako rije dolazi iz malog naroda, ona nee poprimiti znaenja drugog naroda

svaka rije koju ljudi upotrebljavaju u standardnom jeziku je hrvatska

upotreba ( u srpskom jeziku ) - uporaba ( ima prednost )

a izlaze pravopisi i gramatike samo zbog interesnih sfera ( nova LEKSIKA NORMA TAKAV POJAM NE PSOTOJI ) , postoje samo normativna naela normiranja leksika

rijei se ne mogu ukalupiti, kao ni znaenje . 3. PRAVOPISNA NAELA:1. FONOLOKO

2. FONETSKO

3. MORFONOLOKO

4. KORJENSKO

( 1. i 2. te 3. i 4. se najee poistovjeuje , ali nije isto

FONETSKI PRAVOPIS je pravopis po izgovoru ( svaki glas se biljei istim slovom

FONOLOKI je takav koji uvijek isti fonem biljei istim znakom

primjer: kemija ( fonetski )

kemia ( fonoloki nema ' j ' , ono se uje u izgovoru )

MORFONOLOKO ( vezan uz sinkroniju i tvorbu rijei ) ----- KORJENSKO ( uz dijakrniju i etimologiju

morfonoloko ------- korjensko kazalitni glasba

redka srba

odpiliti istba

vrabca kadca

razlika izmeu tvorbe rijei i etimologije :

vu i ( '' vu '' je tvorbena osnova )

2 UVJETA DA BI BILO MORFOFONOLOKO :

1. prvo se mora ustanoviti da li je neto morfem ( to emo utvrditi ako na to neto dodamo uspjeno druge sufikse )

2. da je taj morfem u IZRAVNOJ znaenjskoj vezi s tom rijei u najveem broju sluajeva za rijei napisane morfonoloki moemo rei da su napisane i korjenski , ali za one napisane korjenski ne moemo rei da su i morfonoloke

FONOLOKE NEUTRALIZACIEJ : jednaenje po zvunosti, po mjestu tvorbe i ispadanje suglasnika

MORFONOLOKE ALTERNACIJE (sve ostale glasovne promjene

za pravopisna naela bitne su samo fonoloke neutralizacije : jednaenja po zvunosti, mjestu tvorbe i ispadanje suglasnika

primjer :

kod kue ( kotkue ) ( fonoloki: zato to se na granicama rijei ne provode ove promjene ( jo se kae da je umjereno- fonoloki )

npr. iznadprosjean je iznimka od fonolokog pravopisa

npr. jedanput ( jed. po mjestu tvorbe )

4. FUNKCIONALNI STILOVI ( vie: iz SILI- PRANJKOVI gramatike )

1. STILOVI KOLEKTIVNE STILISTIKE

zajedniki gotovo svima

svi osim knjievno-umjetnikog

2. INDIVIDUALNI STIL je knjievno-umjetniki tj. stil INDIVIDUALNE STILISTIKE

ZNANSTVENI STIL:

terminologija

prevladavaju INTERNACIONALIZMI

znanstveni stil je STATIAN jer prevladavaju IMENICE

OBJEKTIVNOST nije doputen viak informacija

NEUTRALNOST ne piemo u 1.licu

neutralan je i sobzirom na vrijeme PREZENT

JEDNOZNANOST to mu omoguuju termini

NEUTRALAN RED RIJEI ( S + P + O )

SCIENTIZMI = rijei svojstvene znanstvenom stilu

ADMINISTRATIVNI :

objektivnost, jednoznanost, jasnoa, jednostavnost

izbjegava NAVEZAK

kri rekciju

NOMINALNOST = nominalizacija ( glagol + imenica ) npr. vrim popravak kunih aparata

EKSPLICITNOST tei se za jasnoom ( npr. postupak e se napraviti na nain / umjesto '' tako to '' / ili Doao sam S NAMJEROM da te vidim

PLEONAZMI ili TAUTOLOGIJA = znaenjska redundancija ili zalihost

KANCELARIZMI rijei svojstvene administrativnom stilu

NOVINSKO- PUBLICISTIKI STIL FUNKCIJE:1. INFORMATIVNA, OBAVJESNA ( neutralni izriaj

2. ZABAVNA ( ekspresivna

3. EDUKATIVNA , PEDAGOKA, OBRAZOVNA ( neutralan

4. PROPAGANDNA FUNKCIJA ( ekspresivan

5. AGITATIVNA ( kad se zalaemo za neto ili u korist neega npr. u kolumnama ( ekspresivni

6. POPULARIZATORSKA ( ekspresivni

za novinski stil vani su NASLOVI :

1. INFORMATIVNI ( verbalni izriaj

2. NOMINALNI ( prevladavaju imenice )

3. REKLAMNI

novinski stil obiluje pjesnikim figurama , izbjegava navezak, esti su pleonazmi

izrazi su URNALIZMI

RAZGOVORNI STIL : subjektivnost, jednostavnost , oputneost, neformalnost

dijalektizmi , vulgarizmi , argonizmi

ELIPTINOST ( krnje reenice ) ( cilj: jednostavnost i ekonominost

krenje REKCIJE npr. s glagolima KORISTITI , BRINUTI

brkanje prilonih oznaka drutva i sredstva ( idem s vlakom )

nepravilna upotreba prijedloga '' s '' i '' sa ''

nepravilna upotreba priloga npr. GDJE IDE ? ( umjesto KAMO IDE ? )

KOLOKVIJALIZMI izrazi svojstveni razgovornom stilu

KNJIEVNO- UMJETNIKI STIL :

individualnost

to je stil izmeu sustava i standarda, dijalektizmi

POETIZMI

5. GLASOVNE PROMJENE: 1. FONOLOKE NEUTRALIZACIJE

2. MORFONOLOKE ALTERNACIJE ( alterniraju odreeni fonemi unutar istog morfema )

FONOLOKE NEUTRALIZACIJE :

1. JEDNAENJE PO ZVUNOSTI

na fonetskoj razini c, f, h imaju svoje alofone : c / dz , f / vf , h / npr. duh bi ( to su tzv. ZVUNI FONOVI

REGRESIVNO JEDNAENJE PO ZVUNOSTI ( jednai se prvi prema drugom ) , npr. vrabac vrapca

PROGRESIVNO ( jednai se drugi prema prvom ) npr. mozak mozga

IZNIMKE :

u skupovima ds, d, dc, d, d,

u sloenicama sa ISPOD, IZNAD, ISPRED , ( kad su u pitanju njihovi ENKLITIKI OBLICI : POD, NAD, PRED onda se provodi jednaenje )

rijei stranog podrijetla npr. jurisdikcija, gangster, Habsburgovac

kod vlastitih imena, prezimena ....

2. JEDNAENJE PO MJESTU TVORBE

a) s i z ispred , , d, , lj, nj prelazi u i

b) n ispred b i p prelazi u m

c) h ispred , , lj prelazi u

IZNIMKE :

a) - razljutiti, sljubiti , izljubiti , raznjeiti ( kada se '' s '' i '' z '' nau na granici prefiksa i osnove

ozljeda, sljepoa, snjegovi ( kada '' s '' i '' z '' ne prelaze u '' '' i '' '' ispred onih ''lj'' i ''nj'' koji su nastali jotacijom od prethodno skraenog jata

b) npr. jedanput, crvenperka , vodenbuba, stranputica ( nema jednaenja u sloenicama koje se sastoje od dva leksika morfema

3. ISPADANJE SUGLASNIKA

a.) kad se nau dva ista jedan do drugog npr. beini

IZNIMKE : u superlativima najjai i zbog etimoloke prozirnosti : poddijalekt, naddijalekt

b.) neispadanje dentala '' d '' ispred afrikata c i

imenice na dak , -tac : zadatak- zadatci- zadaci

IZNIMKE : otac oe, svetac- svee, sudac sue ( sad je SUDE )

MORFONOLOKE ALTERNACIJE

1 PALATALIZACIJA ( glasovna promjena u kojoj k,g,h,c,z ispred e, i , a daju , , ( to je I.palatalizacija npr. mrak- mraan

3. SIBILARIZACIJA ili II. palatalizacija ( k,g,h ispred i daju c, z, s

4. PROGRESIVNA SIBILARIZACIJA ili III. palatalizacija ( npr. vuk + i = vuci , prorok proricati

5. JOTACIJA ( spajanje glasova sam glasom '' j ''

6. PRIJEGLAS = promjena nastavakog vokala , odnosi se na instrumental jd. m.r. i .r. , kad ne zavrava na palatal onda je '' om '' ( grad- gradom ) , a na palatal onda je '' em '' ( kralj- kraljem )

duga mnoina : kraljevi , gradovi

IZNIMKE : DUDEVI / DUDEM , PLATEVI / PLATEM

EG iza palatala npr. ljepeg .... a OG iza nepalatala

vokativ jednine imenica m.r. ( ako zavrava na nepalatal ima nastavak '' e'' npr. grade , a ako zavrava na palatal ima nastavak '' u '' npr. konju

kad je u pitanju '' r '' moe i nastavak '' e '' i nastavak '' u '' ( npr. ukeru )

IZNIMKE : VUE zato to je nastalo od '' k '' ( vuk ) , vrau

7. RAZJEDNAAVANJE ( DISIMILACIJA ) VOKALA :

= glasovna promjena vezana uz prijeglas , a provodi se u onim sluajevima kada se osnova sastoji od jednog ili dvaju slogova i kad posljednji slog zavrava na '' e ''

- primjer : je ( jEom ali nije temelj / temeljem nego TEMELJOM

- jee pravilo kae: kad osnova ima vie od dva sloga onda prijeglas ( prijatelj prijateljem i uitelj- uiteljem

8. PRIJEVOJ :

= alternacija korjenskog vokala

npr. tok tijek utjecati

loj- liti lijevati

mrtav- umirati- mrijeti

maknuti- mivati

9. EPENTEZA: B, P, M, V, F umee se epentetsko '' l '' npr. snop + je ( snoplje

10. VOKALIZACIJA (alterniraju '' o '' i '' l '' unutar istog morfema

11. NEPOSTOJANO A : = to je A koje u nekim oblicima iste rijei postoji , a u nekima ne

12. NEPOSTOJANO E : akovec akovca

13. ALTERNACIJE JATA : IJE JE- E- I ( ALOMORFONEMI )

NPR. ije e ( vrijeme vremena )

ije e ( htio- htijela )

6. GLASOVI S OBZIROM NA SLOGOTVORNOST

1. SAMOGLASNICI ili SILABEMI

2. SUGLASNICI ili ASILABEMI ili KONSONANTI

( samoglasnici su i ''r '' i '' l '' , ali oni nisu vokali

S OBZIROM NA AKUSTIKO-ARTIKULACIJSKA SVOJSTVA : ( prema tvorbenim)

1. VOKALI ili OTVORNICI

2. UMNICI ili TURBULENTI, OPSTRUENTI ( opstrukcija = prepreka )

3. ZVONANICI ili SONANTI ( izmeu vokala i umnika )

PODJELA UMNIKA :

A) PO NAINU TVORBE ( nain prolaska zrane struje )

1. ZAPORNICI ( OKLUZIVI, EKSPLOZIVI ili PRASKAVCI ) b, p, d, t, g, k

postoji potpuna prepreka koja se potom naglo oslobaa

2. TJESNANICI , FRIKATIVI, STRUJNICI : s, z, , , f, h

3. AFRIKATI ili SLIVENICI : c, , , d, ,

B) PO MJESTU TVORBE

1. USNENI, USNENICI : b,p,m

2. ZUBNOUSNENI : v, f,

3. ZUBNICI / DENTALI : d, t, c, z, s,

4. NEPANICI , PALATALI , TVRDONEPANI : ,,,lj,nj,j,d,,,

5. VELARI, JEDRENICI, MEKONEPANICI : k,g,h

6. ALVEOLARI ( DESNICI ( POGRENO ih je tako zvati ) : r, l, n

7. BONI ili LATERALNI : l, j, lj,

NOSNICI ili NAZALI : m, n, nj ( mogu i prema kriteriju mjesta i prema nainu tvorbe

VIBRANT je slovo '' r '' ( i prema nainu i prema mjestu tvorbe

VOKALI:

a) prednji

b) stranji

c) srednji

( i visoki i niski 7. UNUTARNJA RAZLIKOVNA OBILJEJA / INHERENTNA DISTINKTIVNA OBILJEJA

dolaze u snopovima

tvore razlikovnu ulogu fonema

razlikovna uloga fonema ( sadraj fonema ) zove se ALIETET( = razliito od ostalih)

a izraz fonema se zove FON

sadraj URO-a je ALTERITET ( = razliito od drugog) , a izraz je FONOM

URO uvijek dolazi u parovima: ( nabroji bar 2-3 fonema za svako obiljeje !!!!! )

1. VOKALNOST / NEVOKALNOST

2. UMNOST / NEUMNOST

3. KOMPAKTNOST / NEKOMPAKTNOST : k,g,h

4. DIFUZNOST / NEDIFUZNOST : ,,e,i,n

5. !!! ZVUNOST / BEZVUNOST

6. STRIDENTNOST / NESTRIDENTNOST : ,,

7. NAPETOST ( bezvuni ) / NENAPETOST ( zvuni) ( odnosi se na napetost glasnica

8. GRAVISNOST ( su NISKI ) / NEGRAVISNOST : g,k,p

9. AKUTNOST ( su VISOKI ) / NEAKUTNOST : c, z, s, ..., ,

10. NAZALNOST / NENAZALNOST

11. PREKIDNOST ( kontinuiranost ) / NEPREKIDNOST ( nekontinuiranost ): ,,s,r,

12. BEMOLNOST ( snienost ) / NEBEMOLNOST

13. DIJEZNOST ( povienost ) / NEDIJEZNOST : ,,,,

( DIJEZNOST je vana kod razlikovanja ALOFONA npr. [ ] : [ ] ( lie : groe

( BEMOLNOST je vana : npr.

[ ] u '' luka'' je bemolan , a [ l ] u '' Lika '' je dijezni

( nema ni jednog jezika na svijetu koji ima manje od 11 nabrojanih obiljeja

8. PRAVOPIS : ( najee u ispitu )

1. VELIKO SLOVO ( oznaava da se radi o neem pojedinanom , vlastitom )

iz poasti : Vi, Vas, Va , neke titule: predsjednik , papa, kralj .... ako se ta osoba ne imenuje

imena : vielani nazivi osim prijedloga i veznika

blagdani

2. ZAREZ

ima dvije funkcije : pravopisnu ( decimalni broj : 1,2 ) i reeninu

3 temeljna pravila :

a) NABRAJANJE / NIZANJE

b) SUPROTNOST

c) NAKNADNO DODAVANJE ( ne umetanje ( jer je umetanje samo vrsta naknadnog dodavanja )

suprotnost : a,ali,no,nego,ve, DOK ( i suprotni i vremenski )

ne samo nego i ( ne ide zarez jer je ovo sastavna reenica

datum : Osijek, .....

apozicija i subjekt: ( kako razlikovati apoziciju od subjekta: subjekt je uvijek po sintaktikom kriteriju tj. mora biti kongruentan sa predikatom , a ono to je semantiki ire to je apozicija ) : S, A, __________

VOKATIV obavezno odvojiti zarezom

INVERZIJA

ODNOSNE REENICE mogu biti:

a) restriktivne ili odredbene ( bez njih glavna reenica ostaje neobjanjena ( NE IDE ZAREZ

b) nerestriktivne ili objasnidbene ( ona dodatno objanjava glavnu reenicu, ali nije nuna ( MOE i NE MORA ZAREZ

ZAREZ I NABRAJANJE U STUPCIMA : ne ide zarez jer je primarna funkcija zareza odvajanje

ATRIBUTI : u nabrajanju ide zarez , ali nekad i ne ( duboko modro sinje more ) ( tj. ne ide kad su atributi u vrstoj vezi

3. PISANJE TUICA:

a) TUICE KOJE NISU VLASTITA IMENA

piemo ih prema izgovoru iz jezika iz kojeg potjee ta tuica

naelo pisanja prema izgovoru zove se transkripcija

IZNIMKE : rijei usko vezane za neku struku ; npr. adagio , alegro....

OFANZIVA ( to je takoer iznimka jer ju piemo prema jeziku posredniku , a ne prema izvorniku

b) VLASTITA IMENA

onako kako se piu u jeziku iz kojeg dolaze

dobivaju hrvatske deklinacijske nastavke :

npr. KOLUMBIJA , ali BRESCIA ( nema '' j'' jer se ono ne izgovara ( Brea )

imena na y : Kennedy , Kallay, Nagy ( razliito se dekliniraju po pravopisima : Babi- Finka- Mogu dekliniraju u genitivu kao : Kennedyja , a matiin pravopis Kennedya ( BFM ide po naelu kada se '' i '' izgovara kao '' i '' onda se dodaje u deklinaciji '' j '' , a ako se ''i '' izgovara kao '' j '' ne dodaje se ''j '' jer nije potrebno

- IMENA GRADOVA : javlja se tzv. '' muklo '' e : Shakespeare

4. SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE:

A) IMENICE

polusloenice ( imenice sastavljene od dviju imenica od kojih se prva ne deklinira : spomen ploa

( ovjek aba ( oba se dijela dekliniraju i druga rije objanjava prvu ) ( to se po BFM ne smatera polusloenicom, ali Sili Aniev pravopis smatra pa pie ovjek- aba

( fer igra, drap tkanina

RAZLIITO U PRAVOPISIMA:

mini suknja ( mini je prefiksoid pa ga treba pisati zajedno sa suknja kao to je u matiinom pravopisu minisuknja )

alfa-zrake , zemlja-zrak, konodvorana , videozapis, audiokazeta

B) BROJEVI

brojevi se piu odvojeno i zbirni brojevi ( dvoje, troje ) i zbirne imenice ( dvojica, trojica )

trideset i pet ( i nema funkciju , ali nije greka

C) PRILOZI i PRIJEDLOZI

najvaniji je znaenjski kriterij ( Gledati nekog u oi / Doi uoi Boia )

D) GLAGOLI

negacija odvojeno od glagola , osim NEU ( jer je rezulat saimanja )

u afirmativnim znaenjima negacija se ne odvaja jer nema funkciju nijekanja ( nestajati )

uz pridjeve i imenice negacija ide zajedno, tj. ne odvaja se npr. nespretan

ZAMJENICE

neodreene i odreene zamjenice idu zajedno

sa esticom '' GOD '' moe i jedno i drugo : TKOGOD, TKO GOD

( DOSADA / DO SADA )

E) PRIDJEVI

polusloenice sa spojnicom npr. crno-bijeli dres

prave sloenice zajedno : srednjovjekovni ( ovo '' srednjo '' je u funkciji atributa prema drugom dijelu )

9. REENICE 1. JEDNOSTAVNE

a) RALANJENE ( imaju samo subjekt i predikat )

b) NERALANJENE

besubjektne i bezline

npr. Sjevalo je. Grmilo je. Hladno mi je. Muka mi je .

bezline, ali ne i besubjektne: Prvo oguli mrkvu , pa naree krompir. Pria se. Govori se.

2. SLOENE

a) nezavisno sloene ili KOORDINIRANE

b) zavisno sloene ili SUBORDINIRANE

KONJUKTORI nezavisni veznici , a SUBJUNKTORI kod zavisnih reenica

i kod jednih i kod drugih postoji eksplicitna i implicitna koordinacija i eksplicitna i implicitna subordinacija

EKSPLICITNA ( S VEZNIKOM

IMPLICITNA ( BEZ VEZNIKA

NEZAVISNOSLOENE REENICE su:

1. SASTAVNE

2. RASTAVNE

3. SUPROTNE ( ''ne samo nego i '' su GRADACIJSKE REENICE ( naginju u sastavne iako se svrstavaju u suprotne )

ZAVISNE :

A) PREMA MJESTU UVRTAVANJA

1. PREDIKATNE ( Ispit je da gori ne moe biti )

2. SUBJEKTNE ( odnosne, zavisnoupitne, izrine [ sa esticom ''se '' : '' Govori se da e svi pasti na ispitu '' ] )

3. OBJEKTNE

odnosne : Napravio je to je naumio

zavisnoupitne : Reci mi iji je ovo auto

izrine : Priao je da e pasti na ispitu

4. ATRIBUTNE

mogu biti ujedno i ODNOSNE kad se koriste odnosne zamjenice

ali one dolaze sa '' da'' i sa ''gdje '' : Vratio sam se u mjesto gdje sam roen .

B) PREMA SADRAJU / PRILONE , ADVERBIJALNE

1. MJESNE ili LOKALNE ( gdje , kamo , kuda, odakle )

2. VREMENSKE, TEMPORALNE ( kada, POTO )

3. NAINSKE, MODALNE ( kako )

4. UZRONE ,KAUZALNE ( jer, budui da , zato to, kako )

5. NAMJERNE , FINALNE

6. POSLJEDINA ili KONSEKUTIVNA ( Zaboljelo me da sam zaplakao)

7. DOPUSNE ( iako, premda, makar, mada )

8. POGODBENE, UVJETNE, KONDICIONALNE

a) stvarne, realne

b) potencijalne, mogue

c) irealne, nestvarne

9. ODNOSNE, RELATIVNE ( koji, iji, kakav, kolik )

a) restriktivne ili odredbene

b) nerestriktivne ili objasnidbene

IMPLICITNE SUBORDINIRANE ( to su zavisne bez veznika

11. KVINTILIJANOVE RETORIKE MAKSIME / PRINCIPI : 1. PRINCIP PRIMJERENE PROCESNOSTI

govor prilagoavamo sugovorniku kako bi se postigao to vei stupanj ilokucijske moi

2. PRINCIP KVALITETE ( odnosi se na temu, sadraj )

3. PRINCIP KVANTITETE ( duljina izlaganja )

4. PRINCIP JASNOE

5. PRINCIP ISTINITOSTI

6. PRINCIP ULJUDNOSTI ( ne upadati u rije, ne vikati )

7. PRINCIP METODINOSTI ( odnosi se na strukturu izlaganja )

8. PRINCIP NAINA ( formiranje nekih vlastitih strategija ) 10. PRAVOPIS / JEZ.SAVJETNICI / GRAMATIKE PRAVOPIS: utemeljitelj dananjeg grafisjkog sustava je LJUDEVIT GAJ

njegovo djelo je KRATKA OSNOVA HORVATSKO- SLAVENSKOG PRAVOPISANJA........... ( PUNI NAZIV !!!! )

1830. godine ( u BUDIMU je objavljena KRATKA OSNOVA...

stavio je TILDU : ___________________________

poziva se na PAVLA RITTERA VITEZOVIA i njegovo djelo '' De ortografia''

kajkavsko narjeje

ta reforma nije bila prihvaena

1835. ( ____________________( nema u kajkavskom zato nema ni u Kratkoj osnovi... Ovi rezultati izlaze u lanku '' Pravopis'' , objavljen u Danici

1878. ( uvodi se kao slubeni '' '' , to je uveo URO DANII

- ___________ ( PRIHVAENO JE SAMO '' ''

- 30 grafema, 31 fonem ( a ne 32 )

1892. ( IVAN BROZ pripada hrvatskim vukovcima

- pie prvi cjeloviti pravopis prema umjereno fonolokom naelu

- ( 1604. prva hrv.gramatika Instituziones linguae Illiricae )

1929. ( DRAGUTIN BORANI

1929. ( Ministarstvo prosvjete iz Beograda izdaje knjiicu : '' Pravopisno uputstvo za sve osnovne, srednje i strune kole ''

- ALEKSANDAR BELI : PRAVOPIS SRPSKO-HRVATSKI

1930 ( BORANI pie pravopis hrvatsko- srpski ( 5 izdanje )

( to je isti pravopis , jedan u Hrvatskoj, jedan u Srbiji

1939. ( Banovina Hrvatska , vraa se na pravopis iz 1921, a naputa se ovaj iz 1930

1941. ( NDH, novi pravopis

( 1942. Dravni ured za jezik tiska knjiicu ''Korjensko pisanje '' ( to je predloak

po kojem je trebao biti napisan novi pravopis

1944. ( HRVATSKI PRAVOPIS ( korjenski : Franjo Cipra Adolf Bratoljub Klai

- vraa se na pravopis zagrebake kole

1945. ( povratak na Broz Boraniev pravopis, on traje do.....

1953. ( provedena anketa o pitanju srpskog i hrvatskog jezika

- eli se ujednaiti pravopis , dogovorena je izrada zajednikog pravopisa

1954. ( NOVOSADSKI DOGOVOR / LJUDEVIT JONKE

1960. ( izlazi takav pravopis

1967. ( Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog jezika

- povod deklaracije : izlaze 2 toma akademijina rjenika

- 18 institucija potpisuje Deklaraciju

1971. ( BABI- FINKA- MOGU

- CKSKJ sjednica ( zabranjuje taj pravopis zato to se zvao samo hrvatski , stoga je tiskan u LONDONU i zove se LONDONAC

1973. ( izala je i gramatika TEAK- BABI ( samo hrv. ) ( i ona je bila zabranjena

1986. ( '' Pravopisni prirunik hrvatsko- srpskog jezika '' ANI- SILI

1994. ( prvo ponovljeno izdanje

- doputene su dvostrukosti : ne u / neu ; pogreka / pogrjeka , zadaci / zadatci

- ( do 5 izdanja postoje dvostrukosti, a od 5 vie ne )

- paralelno s 5 izdanjem izlazi i SILI ANIEV pravopis

JEZINI SAVJETNICI : 1904 '' Barbarizmi u hrvatskom jeziku '' VATROSLAV ROI

- bio je vukovac ( vukovci samo na tokavskom kako bi ga pribliili srpskom )

- barbarizmima smatra kajkavizme i akavizme

1924. ''Hrvatski i srpski jezini savjetnik ''- TOMO MARETI

- predgovor samo na EKAVICI

- okomio se na kajkavizme i akavizme

- ne trebaju u hrv. jeziku biti rijei kojih nema u srpskom

1911. ''Brani jezika hrvatskoga '' NIKOLA ANDRI

- supotstavlja se vukovcima i zastupa tronarjenost

1940. KRUNO KRSTI i PETAR GUBERINA : '' Razlike izmeu hrv. i srpskog jezika ''

1990. Babieva jezikoslovna itanka

( TEAK izdaje niz jezinih savjetnika . ali dobar je metodiar, ali ne i lingvist

( MILE MAMI : ''Jezini savjetnik ''

( institutov jezini savjetnik s gramatikom

GRAMATIKA:

1899. MARETI : '' GRAMATIKA I STILISTIKA HRV. JEZIKA ''

1969. zapoeo projekt akademije ( rezultat je 1986. izlaze : BABI : '' Tvorba rijei '' i

KATII ''Sintaksa''

1973. TEAK- BABI : '' Pregled gramatike hrv.jezika ''

1974. ROSANDI SILI : '' Osnove fonetike i fonologije ''

1979. - ROSANDI SILI : '' Osnove morfologije i morfostilistike ''

1979. ZAVOD ZA HRV.JEZIK : '' Priruna gramatika hrv. jezika ''

1990. - '' Priruna gramatika hrv. jezika ''

1991. SKUPNI RAD : ''Povijesni pregled, glasovi i oblici hrv. knjievnog jezika ''

1995. HRVATSKA GRAMATIKA ( to je ona SIVA , tada je promjenjen naziv )

1997. DRAGUTIN RAGU : '' Praktina gramatika hrv. jezika ''

2005. SILI PRANJKOVI ( Sili : fonologija i morfologija ; Pranjkovi : sintaksa )

DEVETNAESTO STOLJEE

Jezina koncepcija iliraca

Kratka osnova horvatsko-slavenskoga pravopisaa, Ljudevita Gaja, objavljena 1830. g. ; ocijenjivana kao prvi preporodni akt

elja da se promijeni odnos prema knjievnom jeziku.

A. Mihanovi zagovara potrebu da hrvatski domorodci naue pismeno govoriti, tj. da materinski jezik uzdignu na vii stupanj, na stupanj znanstvene knjige

Ilirski je pokret, kao udarna snaga hrvatskoga narodnoga preporoda, bio prvenstveno politiki pokret

Politike novine Novine Hrvatzke(1834.), kasnije im dodaju podlistak Daniczu Rijeila su se u tom razdoblju mnoga vrlo vana jezina pitanja; prilozi iliraca o jezinoj problematici - jasno se pokazuje da ih je veina posveena rjeavanju odreenih grafijskih tekoa pisanju palatalnih fonema prvenstveno(pored vokalnog r)

Iznosei svoju viziju slovne reforme, Gaj se u Kratkoj osnovi odluuje za dijakritika rjeenja i predlae za nepane konsonante jednoslove c, d, g, l, n, s, z(sve sa tildom iznad!!!). Najee se govori o ugledanju na eku grafiju, no tildu je kao oznaku nekih palatala predlagao Pavao Vitezovi u nesauvanoj raspravi De ortographia illyricana. Nasljedujui Vitezovia, izradio je Gaj vrst grafemski sustav kakav u hrvatskoj latinici nikada nije postojao. No budui da taj grafemski sustav nije postao opeprihvaen, trebalo je ponuditi prihvatljivije rjeenje, te Gaj to ini u lanku Pravopisz iz 1835. godine. On prihvaa poljsko , kod grafema , , mijenja tildu u kvaicu, a umjesto ranijih jednoslova d, g l, n( s tildom) odluuje se za dj, gj, lj, nj( sa zarezom na j umjesto toke). Tom novom verzijom grafije objavljena je u 10. broju Danice(1835.) Mihanovieva Horvatska domovina. Pravi jezikoslovci preporodnog doba su tokavac Vjekoslav Babuki i akavac Antun Maurani- preko njihovog djelovanja dobivamo zacijelo najbolji uvid u jezinu koncepciju iliraca. Smatrali su da u slavenskom svijetu postoje 4 knjievna jezika: narjeje rusko, poljsko, eko-slovensko i ilirsko. Ilirski pak jezik tvore sva ilirska narjeja tj. narjeja junih Slavena-jedan knjievni jezik od Jadranskog do Crnog mora. Priklonivi se kontinuitetu standardne novotokavtine, za to se pored Drakovia mnogo zalagao Vjekoslav Babuki, ilirci su naslijedili jo uvijek nerijeen problem ikavsko-ijekavskog dvojstva. U toj se situaciji jedinstveno rijeenje za razliite reflekse jata moglo nai samo u grafiji. V. Babuki u svojoj Osnovi slovnice slavjanske narja ilirskoga(Danica ilirska, poetak 1836.) naglaava da se znak (rogato e) u razgovoru moe izgovarati kao je ie, e, i (orijentacija iliraca: jekavski tip tokavtine). Antun Maurani: Temelji ilirskoga i latinskoga jezika(1839.) i Slovnica hrvatska(1859.)

OTPOR. Prvi je dolazio od nekolicine kajkavaca na elu s Ignacom Kristijanoviem, a drugi je u Zadru predvodio Ante Kuzmani.

a) Prva je grupa bla protiv toga da se kajkavci odreknu svoga pismenoga jezika i prihvate tokavski. Kristijanoviev se otpor nije rodio ad hoc. Njegova obrana i uvanje kajkavtine bili su nadahnuti uvjerenjem da je kajkavski izraz dorastao svakoj knjievnoj vrsti. On je nastavio djelovanje svog poznatog ujaka Tome Miklouia.

b) Drugi je otpor bio mnogo jai i neugodniji od prvoga jer je dolazio od onih koji su se i sami smatrali nastavljaima tokavskoga pismenoga jezika, ali ne s onakvom koncepcijom kakvu su zamislili ilirci u Zagrebu. Dalmatinski krug se okupio oko asopisa Zora dalmatinska(1844.) koji je pokrenio i vodio Ante Kuzmani. Sporna su bila dva osnovna problema: Gajeva grafijska rjeenja i ilirska orijentacija prema (i)jekavici. Kuzmani je polazio s gledita da je nerealno ujediniti sve june Slavene u jednom knjievnom jeziku , a ako se pak to hoe uiniti za sve Hrvate, onda ih je lake ujediniti na osnovi tokavske ikavice( jer tako govori Slavonija i Dalmacija, a samo Dubrovnik govori jekavicom). Kompromis je mogu samo u pogledu grafije te Kuzmani predlae da Zagreb prihvati ikavicu, pa e Dalmacija prihvatiti Gajevu reformu grafije.

Dana 2. 5. 1847., upravo u godini kada je zabranjeno ilirsko ime, gorljivi ilirac Ivan Kukuljevi Sakcinski odrao je u Saboru prvi politiki govor na hrvatskomu jeziku, predlaui da se upravo taj jezik rabi u javnoj komunikaciji. 18.10.1847. je narodni jezik postao slubenim u svim pridruenim kraljevinama, pa tako i u Hrvatskoj. Hrvatski Sabor je taj prijedlog kao svoj zakljuak izglasao 23. 10. 1847.

Borba filolokih kola

Za vrijeme preporoda rijeene su neke stvri: kajkavski je knjievni jezik prestao biti standardnim jezikom manjinskog dijela Hrvatske, za jekavsku je tokavicu proreena nova (orto)grafija, odlukom Hrvatskog Sabora sredino 19.st. hrvatski jezik ulazi kao slubeni u Sabor, a time i na sveuiliste. No ostale su stvari koje su se jo morale rijepiti te se u Hrvatskoj pojavilo nekoliko filolokih kola koje su nudile svoje obrasce za razrijeenje pojedinanih problema to ih ilirski pokret nije uspio, a ni dospio rijeiti. Jednu filoloku kolu predvodio je Ante Kuzmani u Zadru, , drugu Fran Kuralec u Rijeci, a treu Adolfo Veber Tkalevi u Zagrebu. etvrta je kola ojaala tek pred kraj 19.st., a poznatija je pod imenom hrvatski vukovci. 1850. Beki dogovor; V. S. Karadi i . Danii

ZADARSKA FILOLOKA KOLA: krenula je prva sa svojim programom. Ante Kuzmani i njegovi pristae pokrenuli su u Zadru ve 1844. kulturno-knjievni asopis Zora dalmatinska. Smatrali su da za knjievni jezik treba odabrati jedan dijalekt- tokavska ikavica(najrasprostranjeniji). Nisu prihvatili stariju grafiju ime Starevia bez dijakritikih znakova, nego su se sluilai u poetku poneto modificiranim znakovljem, problemi su nastajali u pisanju vokalnog r i refleksa jata kod (i)jekavskih oblika. 1849. prihvaaju Gajevu grafiju. Pribliavanje Zagrebu znatnije e se osijetiti u Zori dalmatinskoj kad je na poetku druge godine izlaenja preuzme Ivan Kaznai. Ante Kuzmani smatrao je de se knjievni jezik treba izgraditi na govoru puka i jeziku usmene knjievnosti i od tog stava nikada nije odstupio. Ostao je vjeran ikavici i kao urednik novih asopisa Glasnika dalmatinskog i Pravdonoe. Nova generacija vidjela je novu budunost u zbliavanju Dalmacije s idejama koje su strujile iz Zagreba i iz knjievnog jezika koji je doao iz Dubrovnika.

RIJEKA FILOLOKA KOLA: predvodnik Fran Kurelac, smatrali su da osnovicu pismenome jeziku trebaju initi oni elementi u hrvatskim tekstovima koji su zajedniki veini slavenskih jezika. Vie su se okretali povijesti: stari gramatiki oblici bolji od postojeih, vokabular treba oistiti od tzv. barbarizama. Genitiv mnoine: rijeka kola odluno odbacivala nastavak ah i zagovarala upotrebu starijih oblika s . Okretao se arhainim oblicima ne samo kod imenica nego i kod drugih vrsta rijei. Meutim budunost se jezinoga standarda nije mogla dalje izgraivati zanesenjakom restauracijom dijelova neega to je kao knjievna stilizacija ivjelo u prolosti.

ZAGREBAKA FILOLOKA KOLA: zagovarala je u imenikom G.mn. morfem ah te su dobili ime ahavci. U skladu s tradicijom GajBabukiMaurani branio je Adolfo Veber Tkalevi, poglavito na poetku svoga jezikoslovnog rada znak za refleks jata, ondosno pisanje r za vokalno r. Ali u Slovnici hrvatskoj (1873). Vie uope ne spominje mogunost ikavskog ili ekavskog izgovora (kao Babuki) nego samo jekavskoga, tj. onoga koji je kao knjievni usvojen u kolama. Adolfo Veber Tkalevi posvetio se opisu sintakse (Skladnja ilirskoga jezika, 1862.) i roslovju (Slovnica hrvatska, 1871.) (donosi i tabelu bugarske (oble) i hrvatske (uglate) glagoljice. Meu pobornicima zagrebake kole bio je i Bogoslav ulek-veliki radnik i leksikograf, sastavio je trojezini Hrvatkonjemakotalijanski rjenik znanstvenoga nazivlja. Mnoga je rjeenja preuzeo iz Nmakoilirskog slovara to su ga 1842. izdali Ivan Maurani i Josip Uarevi. Zahvaljujui tome mnoga su dobra rjeenja ula u hrvatski jezik (npr. kisik, vodik, duik, ugljik, kremen, krom, naklada, obrazac, sustav, tlakomjer, zemljovid i dr.) On pie ie (u dugim slogovima) i je (u kratkim) umjesto . U tom je kolu zagrebake filoloke kole bio u poetku i mladi Vatroslav Jagi koji 1864. objavljuje Grammatiku jezika hrvatskoga koja se uila u viim razredima gimnazije. Objavivi raspravu Na pravospis u asopisu Knjievnik (1864.1866.), on smatra da nije mogue povui otru granicu izmeu etimologikog i eufonikog pravopsa. Fonem pie grafemom , a ne tj, rogato neka se zamijeni stvarnom sekvencijom ie odnosno je (kako je predlagao i ulek); da se fonem r pie kao r u vokalnoj slubi (a ne r) da treba napustiti morfem ah, upravo zavrno h u imenikom genitive mnoine jer mu tu po etimologiji nije mjesto.

HRVATSKI VUKOVCI: kola je hrvatskih vukovaca na elu s Tomom Maretiem smatrala da je bolje konsekventno provesti tz. fonetski( fonoloki). Veliki mu je oslonac bio uro Danii koji je kao filolog Karadieve orijentacije bio pozvan u Zagreb da u novoosnovanoj Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti organizira i zapone rad na Rjeniku hrvatskoga ili srpskog jezika. Umjesto tadanjih diagrama dj, gj, lj, nj uveo je znakove , , , . To je zapravo prijenos Karadieva principa iz irilce u latinicu. Polusloenicu srpskohrvatski prvi put upotrijebio je Pero Budmani kada je objavio 1867. godine u Beu Grammatica della lingua serbocroata. Po narudbi vlasti za banovanja KhunHedervryja izradio je Ivan Broz na fonolokim naelima Hrvatski pravopis (1892.) koji je postao obvezatan u kolstvu. Broz prihvaa Daniiev znak . Godine 1899. Mareti objavljuje Gramatiku hrvaskoga jezika za nie razrede srednjih kola. Iste se godine pojavljuje najvanija knjiga hrvatskih vukovaca Gramatika i stilistika hrvatskog ili srpskog jezika. Afirmaciji KaradiDaniieve filoloke kole mnogo je pridonio i Rjenik hrvatskog jezika to ga je bio zapoeo Ivan Broz, a dovrio Franjo Ivekovi (1901.)

DVADESETO STOLJEE

Suvremeni pogledi na hrvatski jezik

Praksa bila uvrivanje standardnoga oblika novotokavskoj ijekavskoj osnovici; kod mnogih hrvatskih pisaca prihvaala je i izraajne mogunosti drugih hrvetskih narjeja ugraivanih kroz stoljea u pismeni jezik. Standardni jezik, to je zaivio u hrvatskoj knjievnosti na poetku naeg stoljea, ima istu osnovicu koja je, osim Hrvatima, slui za standardni jezik Srbima, Crnogorcima i Muslimanima. U Hrvata koji su imali dugu tradiciju vlastitog pismenog jezika s tri dijalekatske stilizacije i s njihovim meusobnim proimanjem, proces je standardizacije bio postupan i zato neto dui.

Raskorak izmeu hrvatskih pisaca i, pogotovo mlaih, hrvatskih filologa. Za hrvatske je pisce bilo jasno to da akavska i kajkavska knjievna stilizacija nikada nisu prestale biti sastavnim dijelom jezika hrvatske knjievnosti.

U razdoblju izmeu dva rata, dominantnu ulogu u jezikoslovlju dre, potpomognuti dravnom vlau, hrvatski vukovci. Tomo Mareti:Hrvatski ili srpski jezini savjetnik(1924.). Mareti je podvrgao kritici sve rijei koje nisu u naem jeziku i koje nisu u duhu naeg jezika, a to su u prvom redu bili kajkavizmi(on ih zove dijalektizmima ili provincijalizmima) i neologizmi. On udara na mnoge rijei koje su se u Hrvatskoj odavno rabile te nale svoje mjesto i u ulekovu Hrvatsko-njemako-talijanskom rijniku znanstvenoga nazivlja. Pritisak je vukovaca bio sve jai. Forsirala se propisana jezina norma u skladu s dominantnim gleditem, to su ga podupirale i vlasti, o jednom i jedinstvenom srpskohrvatskom jeziku. Na udaru se nala dve ustaljena Broz-Boranieva pravopisna praksa u Hrvatskoj koju je 1929. god. zamijenilo Pravopisno uputstvo za sve osnovne srednje i strune kole, izdano od tadanjeg Ministarstva prosvete Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca(po tom uputstvu se moraju raditi sve kolske knjige inae to nee moi biti).

Dragutin Borani izdaje 1930. novo peto izdanje preraeno prema propisima Ministarstva prosvjete

Probujala je akavska i kajkavska dijalektalna poezija, rasuta po mnogim asopisima i zasebnim djelima

Petar Guberina i Kruno krsti:Razlike izmeu hrvatskoga i srpskoga knjievnoga jezika(1940.)

Hrvatski dravni ured za jezik izradio je i izdao na temelju odredbe o hrvatskom jeziku najprije knjiicu Koriensko pisanje(1942.), a zatim i Hrvatski pravopis(1944.)

Zakonska odredba o hrvatskom jeziku, o njegovoj istoi i o pravopisu; 14.8.1941.

Hrvatsko filoloko drutvo iz Zagreba priprema novi poslijeratni pravopis, a 1952. pokree Jezik, asopis za kulturu hrvatskoga knjievnoga jezika na elu s dugogodinjim glavnim uredniko Lj. Jonkeom

Matica srpska iz Novog Sada organizirala je 1953. Anketu o pitanjima srpskohrvatskog jezika i pravopisa zalaui se za jedinstven srpskohrvatski jezik koji bi trebao imati i jedinstven pravopis i jedinstvenu terminologiju na itavom Srpsko-hrvatskom prostoru. Rezultat je viemjesene Ankete bio potpisivanje zakljuka Novosadskog dogovora 1954. Na osnovi tih zakljuaka izraene su i objavljene dvije verzije pravopisa: jedna u Zagrebu latinicom, druga u Novom Sadu irilicom. Zagrebaka verzija nosi naslov: Pravopis hrvatskosrpskoga knjievnoga jezika, objavljen je 1960. U irilinoj verziji stoji srpskohrvatskoga, a ne hrvatskosrpskoga. Rjenik hrvatskosrpskoga knjievnoga jezika(u dva sveska: A-F i G-K), 1967.godine

Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskoga standardnoga jezika, nastala u Matici hrvatskoj, a potpisale su je brojne hrvatske kulturne i znanstvene ustanove. Objevljena je 17. 3. 1967. Dravne vlasti nesmiljeno su se oborile na Deklaraciju i na njezine potpisanike. Hrvatski su jezikoslovci nastavili rad u tiini: nastavljen je rad na projektu velike hrvatske gramatike i zapoeto prikupljanje grae za obradu jednosveanoga rjenika hrvatskoga knjievnog jezika.

Godine 1971. tiskan je ali ne i uvezan i distribuiran Hrvatski pravopis trojice autora Stjepana Babia, Boidara Finke i Milana Mogua. Potkra 1971., poslije 21. sjednice CK SKJ u Karaorevu dolo je do jo eih napada unitarista i pravopis je zabranjen, unitena je gotovo sva njegova naklada, prestao je rad na rjeniku, stradali su (zatvoreni ili na drugi nain onemogueni) mnogi hrvatski kulturni radnici.

Povijest srskog pisanog, knjievnog jezika obiljeava ruta: jezik nemanjia (tj. uglavnom crkvenoslavenski jezik srpske redakcije) nakon toga ruskoslavenski jezik kao slubeni jezik Srpske pravoslavne crkve (poevi od Srijemskih Karlovaca kao dara ruskog cara Petra Velikoga pa sve donedavna zatim slavenoserpski jezik (poglavito u Novome Sadu i Vojvodini) i, na kraju, Vuk Karadi. Hrvatska je ruta drukija. Neprekinuta tronarjena knjievna stilizacija bar kroz pet-est stoljea. Dok je Hrvatima trodijalektalno izvorite knievnog jezika sasvim normalna pojava, Karadi se opredjeljuje za jednodijalekatnu ekskluzivnost.

PAGE 20