raslojavanje jeziČne stvarnosti

Click here to load reader

Post on 24-Oct-2014

378 views

Category:

Documents

11 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

RASLOJAVANJE JEZINE STVARNOSTIKovaevi, Badurina Jezina je stvarnost raznorodna, bogata, dinamina, i ne poznaje statinost. Svaki prilog njezinu razotkrivanju kasni u odnosu na njezinu uzburkanu mijenu. (Iz Predgovora) VERTIKALNA I HORIZONTALNA RASLOJENOST POLJA DISKURSA uporabna domena jezika odreena je funkcijama jezik multifunkcionalno sredstvo koje prilagoujemo potrebama i ciljevima funkcije se u jeziku, u sferi primjene, ostvaruju na 2 naina: 1. kao govor 2. kao pismo = mediji ostvarivanja jezika = planovi jezinog raslojavanja govor protee se u realnom vremenu; trenutanost izbora; svojevrsna improvizacija njegova se nepotpunost (eliptinost, manjak kongruencije, skokovitost...) nadopunjuje paralingvistikim sredstvima (modulacijama glasa, gestama, mimikom, kontekstom) pismo obiljeava ga prostornost; reorganizira govor rezultira viim stupnjem dotjeranosti iskaza plonost ispisa prevladava se artificijelnim sredstvima (jezinim, grafikim sredstvima oblikovanja teksta) svaka funkcija se moe ostvariti na obama planovima realizacije, ali je nekim funkcijama primjereniji govorni ostvaraj (tra), a nekima pisani (izvjetaj) promjena plana nosi i bitne promjene u percepciji iskaza npr. tra e u pisanoj formi lake zadobiti teinu klevete tradicionalni pristup problematici jezine raslojenosti izdvajaju se funkcionalni stilovi (pojam potjee iz uenja Prake lingvistike kole) razgovorni administrativni publicistiki (novinarski) znanstveni knjievnoumjetniki znanstveno-popularni Pranji ga izdvaja kao poseban, hibridni stil, a Toovi ga smatra podvrstom novinarskog stila ovom diferenciranju Kovaevi i Badurina pridodaju i razlamanje na planove (pismo, govor) i tako dobivaju horizontalno i vertikalno raslojavanje jezika odvija se istodobno horizontalno = funkcije generiraju domene; vertikalno = mediji generiraju planove dosad se nedosljedno propitivalo vertikalno raslojavanje

-

-

1

-

diskurs pojam kojim se moe naznaiti i vertikalno i horizontalno raslojavanje, i to uvijek u meusobnoj interakciji on ukljuuje zajednika obiljeja tekstova, bez obzira na medij pojam potjee iz franc. jezika, iz Benvenisteove knji. teorije u vertikalnoj podjeli naelno moemo razlikovati: diskurs govora razgovorni diskurs diskurs pisma pisani diskurs horizontalna podjela diskursa dobivamo diskursne tipove (domene): javni diskurs demokratian, nametljiv nastoji dosei i najudaljenijeg recipijenta npr. govor publicistike, politike, crkve privatni d. ekskluzivan, razumljiv samo nekim, blisko povezanim sugovornicima specijalizirani d. javan, ali nije demokratian okree se specijaliziranoj javnosti razl. struka moe biti akademski (npr. jezik ekonomske i pravne znanosti), primijenjen (jezik bankarstva, burze, administracija), populariziran multimedijalni d. u jezini kod ukljuuje i one nejezine; kree se u rasponu od privatnog (e-mail komunikacija) do javnog diskursa (reklama) literarni d. itavo polje diskursa tek mu je graa kojom se slui, kodirajui je po literarnim kljuevima na razini konkretizacije diskursni su tipovi sainjeni od tekstova, koji se udruuju u nie tekstne tipove anrove tekstni tip = prvi stupanj apstrakcije; svojevrsna meufaza izmeu konkretnog teksta i odreenog diskursnog tipa zajednika obiljeja anrova nanovo nas vraaju pojmu diskursa podjela koju nude autorice (horizontalno i vertikalno raslojavanje) svaku jez. pojavu u diskursnom polju dri relevantnom dijalekt, narjeje - u privatnom diskursu, pa ak i u situacijama vieg stupnja javnosti (radioemisije); jezici jez. manjina (utjeu na veinski jezik te se njihovi elementi provlae kroz govor njihovih korisnika i kad govore javno), engleski jezik dopire u polje diskursa medijskim putem, osobito internetom na polje diskursa utjee svaki govornik koji se njime kree, kao i svaki izvor kojemu su govornici na bilo koji nain izloeni

-

-

-

2 su pragmatike osi: 1. globalna pragmatika razina razina izbora jezinih strategija (kako govoriti)? 2. pojedinana pragmatika razina razina izbora grae (to govoriti?) - tie se diskursa pojedinca i iz njega izvedenog konkretnog teksta - pojedinana se nadovezuje i oslanja na globalnu, a njihovo se interaktivno suodnoenje nastavlja tijekom itavog iskaza - konkretni je iskaz odreen svojom kategorijalnom pozicijom u jez. stvarnosti, pa e se govornik opredjeljivati izmeu sinonimskih i srodnih mogunosti u jeziku u skladu sa eljenim jez.uinkom npr. uvreda se moe iskazati ironijom (primjerenije salonskom govoru) ili tek jednom pogrdnom rijei (ulini govor)

-

kategorije razgovornosti, publicistinosti, administrativnosti i znanstvenosti proizlaze iz tradicionalne podjele 2

-

znaajke: razgovornost oputen i relativno prisan odnos sugovornika nehajnost manifestira se relativno slobodnim pristupom jez. standardu publicistinost usmjerenost govornika sluateljskoj (itateljskoj) masi srednji odnos prema jezinoj grai: jezik se izdie iz razgovornosti radi uopavanja, ali se iskaz i pojednostavljuje, osobito kad pristie iz znanstvene sfere administrativnost zbog tenje za jednoznanou uspostavlja lako prepoznatljive i automatski oditljive obrasce nedvosmislenost gradi na tetu ekspresivnosti ustoliuje pravila zajednice tei univerzalnoj razumljivosti (osigurava je poznavanje unaprijed zadanih jez. modela) odrie se brojnih jez. vrednota tei normativnoj korektnosti, ali je u praksi ne ostvaruje dosljedno: pojednostavljivanje morfoloke razine (npr. nerazlikovanje kategorija odreenosti i neodreenosti), inflacija specifinih sintakt. obrazaca (npr. prekomjerna uporaba pasivnih konstrukcija), tendencija autoterminologizacije kojom se suava ak i sam leksiki izbor (npr. ne pribjegava se sinonimiji jer to predstavlja prijetnju nedvosmislenosti) gui se sama u sebi, postaje svoj karikatura esto dovodi do inflacije jez. sredstava (pleonazama) shematiziranost nema sklonosti prema jezinim inovacijama znanstvenost sofisticiranost, zahtjevnost znanstvena shematiziranost nije isto to i administrativna, jer se ostvaruje kao rezultanta problematizacije, dokaznog postupka uvijek je specifina za struku ili ak ue za podruje, problem (administrativna shematiziranost je formalnojezina i ne podlijee problematizaciji korisnik preuzima gotove, pojednostavljene jez. modele koji se uklapaju u standardizirane postupke) jezik pravne struke podvaja se na: 1. znanstveni jezik (pravnih znanosti) 2. administrativno-pravne forme Knjievnoumjetniki diskurs opire se svakoj klasifikaciji koja bi ga eljela smjestiti unutar polja u njemu se na osobit nain pretapaju planovi govora i pisma ne podvrgava se funkcijama orijentiranim ivotnoj i drutvenoj stvarnosti iz toga ga izdvaja estetska dimenzija estetska funkcija globalne je naravi svoje utemeljenje nalazi u svim ostalim funkcijama ukupno je polje diskursa poprite njegova prekodiranja u polje literarnog diskursa, njegova graa - njime se napaja, a moe i na njega utjecati ta dva polja odjelito koegzistiraju opozicija je: knjievnost ~ neknjievnost neknjievnost diskursni tipovi odreeni pragmatikom funkcijom knjievnoumjetniki diskurs - raslojava se na podsustave no to se raslojavanje deava iz naravi knjievnosti, a ne iz naravi stvarnosti interpretacija razotkriva modele literarnoga prekodiranja jezika neknjievnosti u jezik knjievnosti

3

-

-

jezik knjievnosti je fikcionalan = konstrukt izveden na tradicijama literarnog konstruiranja jezika knjievno djelo = artefakt izraen od materijala (jezika i smislenih supstancija) upoznajemo njegovu prirodu kada u njemu razabiremo elemente diskursnih tipova preuzete iz polja diskursa stilistika analiza razotkriva postupke putem kojih jez. materijal prerasta u jezik knjievnosti uobliavanje diskursa (literarnog i neliterarnog) proces koji se odvija simultanim povezivanjem jez. jedinica na dvjema njegovim kohezivnim osima: metaforikoj naela izbora i supstitucije metonimijskoj slaganje i kontekstualiziranje diskursnih, jezino-znaenjskih mikroelemenata oba su naela konstitutivna za diskurs i neprestano su na djelu, no u knjievnosti se njihova ravnotea naruava (i sama je naruenost svojevrsno obiljeje literarnosti) naruenost u neknjievnosti koja oteava ili onemoguuje komunikaciju = afazija u knjievnosti se iskaz priklanja jednom od dvaju polova, a na tetu onog drugog tako pripovjedna knjievnost i drama imaju primarno metonimijski ustroj, dok je poezija metaforiki utemeljena jezini se sustav dakle podvaja na diskursna polja neknjievnosti i knjievnosti (=sustavi) interdiskursna pretapanja polje diskursa je obiljeeno svojstvom interdiskurzivnosti s tim u vezi su pojave intertekstualnosti i intermedijalnosti u svakome se govornom inu funkcije govora i njegovi planovi viestruko prelamaju tekst = mozaik izvantekstualnih i intertekstualnih okolnosti, interdiskursnih i intermedijalnih odnosa stil termin koji je rtva uporabne inflacije - stoga se autorice suzdravaju od njegova preestog koritenja stilska obiljeenost/neobiljeenost pojave se esto odreuju na taj nain no u podruju govora (a svaki tekst je govor) nema neutralnosti govor uvijek pripada situaciji, okviru spram kojeg uspostavlja relaciju neutralnim se moe shvatiti samo sustav po sebi (langue potencijal, apstrakcija) recipijent moe imati dojam da je neki iskaz neutralan ako se po svojim bitnim znaajkama uklapa u njegov horizont oekivanja umjesto o stilu autorice govore o relacijskoj naravi govora, jer ona i jest stil

-

4

RASLOJENOST POLJA DISKURSA NA JEZINE PLANOVEjezik se realizira u govoru, koji moe biti govoren ili pisan vertikalno raslojavanje jez. djelatnosti provodi se s obzirom na govoreni ili pisani medij govoreni oblici podlijeu utjecaju pisanih, i obrnuto tradicionalna gramatika se ograniavala na pisani tekst razlozi: neuhvatljivost govora i podatnost zapisanog teksta za govoreni i pisani tekst vrijede specifine zakonitosti stoga pisani tekst ne moe bez ostatka biti predlokom govorenu, kao to ni dobar govor ne mora biti dobar napisani tekst razlike se oituju na svim jezinim razinama razl. ustroji govorenog i pisanog jezika utemeljuju se i na dijelom razliitim kodifikacijama i dekodifikacijama govorenog i pisanog jez. iskaza u stvarnoj situaciji razlikujemo situaciju govora i situaciju pisma situacija govora: pretpostavlja auditivni kontakt meu sudionicima; omoguava iskazu vremensku protenost situacija pisma: karakterizira je vizualno komuniciranje s tekstom; osigurava prostor ispisa uvjetno, jer postoji i vrijeme kodiranja (vrijeme osmiljavanja onog to e biti napisano) i vrijeme dekodiranja (vrijeme za itanje i promiljanje napisanoga) mogua su i odstupanja od pravocrtnosti prenoenja informacija npr. razl. tipovi ponavljanja u govorenom disk, usmjeravanja na idui u pisanom disk. naelo lokalne interpretacije potencijalno razmie granice teksta, pa se on iri prostorima pripadajueg konteksta bez takvih koherentnih veza tekst i ne bismo mogli itati (sluati) kao tekst nain primanja i nain nastanka poruke utjecat e i na njezinu organizaciju na duinu i kompletnost govornih lanaka, nain oblikovanja misli za smisao govorenog teksta vana su i njegova prozodijska svojstva, a esto i neverbalni elementi (gestikulacija, mimika, izvanjezine okolnosti) pisani tekst toga je lien - korelati vrednotama govornog jezika: grafika sredstva, interpunkcijska sredstva, organizacija teksta (mogue je dakle govoriti o parajezinosti u pisanom tekstu) sredstva pisanog teksta se, paradoksalno, uvlae u govoreni jezik, osobito razgovorni stil u govornoj situaciji prisutni su obino i poiljalac i primalac primaoeve reakcije utjeu na daljnji tijek komunik. procesa u situaciji pisma izravni feedback izostaje rezultira vrom strukturom pisanoga teksta poiljaocu pisane poruke taj je neposredni kontakt uskraen - to utjee na oblikovanje poruke pisac e pokuati predvidjeti mogue nejasnoe, pa e razumijevanje teksta unaprijed nastojati osigurati dodatnim obrazloenjima, osmiljavanjem digresija to je nuno, jer e zapisani tekst biti itan izvan vremenskog i prostornog konteksta svog nastanka u tom smislu pisani je tekst vie ekstenzivan, a govoreni vie intenzivan razlike izmeu govorene i pisane poruke su i na formalno jezinoj razini sintaksa govorenog jezika je mnogo jednostavnija

-

5

pisani tekst: odnosi meu reenicama/iskazima (onda i kongruentnost teksta) postiu se razl. modalnim rijeima i tekstnim konektorima; iskazi su ee nenaruene strukture: obavijesni subjekt obavijesni predikat govoreni jezik: govornik se ee izravno obraa recipijentu; specifina (govorna) frazeologija i leksik; govornik esto ponavlja pojedine reenine strukture, oslanja se i na neke, semantiki uglavnom prazne, popune (mislim, kao to znate...) pozicija recipijenta i govornik i pisac se obraaju svojoj publici, nastojei biti na primjeren nain, shvaeni, interpretirani i iz toga e proizai razlike izmeu govorenoga i pisanoga teksta reenino znaenje (sentence meaning) = znaenje re. izdvojene iz konteksta govornikovo znaenje (speaker meaning) = znaenje koje iskazu pridaje govornik razabire se iz konteksta ispravna (korektna interpretacija) = potpuna podudarnost govornikova i sluateljeva razumijevanja primjerena (adekvatna) interpretacija = realnija za oekivati fatika funkcija ovisnost o njoj tipina je za situaciju govora proetost govora elementima koji signaliziraju postojanje kontakta konvencionalne fraze koje uvode sudionike u situaciju govora npr. pozdravi, upiti; fraze koje oznaavaju trajanje kontakta npr. retoriki upiti i sl. referencijalna, ekspresivna, metajezina funkcija izraenije u pisanom tekstu situacija pisma rauna na itateljevu inicijalnu suglasnost opravdava je kongruentnim tekstom, sustavnim razvijanjem teme, osmiljenim unoenjem detalja struktura govorenog jezika nedisciplinirana i nelinearna (ili vielinearna) ak i na uoj, reeninoj razini jer je govorena reenica/iskaz ustvari iskaz u nastajanju prekidi i razl. pretapanja u misaonom procesu se uglavnom zrcale i u strukturi pojedinih iskaza no komunikacijskih potekoa ne bi trebalo biti dokle god eliptinost iskaza ne postane nesavladiva prepreka struktura pisanog teksta kongruentnija; poruka se podvrgava drugim komunikacijskim zakonitostima (no i govoreni tekst moe biti unaprijed pripremljen, te vrlo vrste, kongruentne strukture, a mogua je i nekongruencija pisanoga teksta) iskazi se nastoje nizati u nekom linearnom slijedu za kontekstualizaciju teksta i njegovu primjerenu interpretaciju je vano u gdje je tekst napisan/objavljen, ali i popratna oprema: naslovi, podnaslovi, ilustracije, biljeke dotjeranost se oekuje i na razini pojedinanih iskaza mogui su i kompleksniji odnosi meu sastavnicama nieg reda, bez opasnosti za uspjenost komunikacije intonacijski obrasci zamijenjeni su pravopisnim i gramatikim sredstvima da bi se omoguilo vizualno primanje poruke jedna od manjkavosti uobiajene podjele stand. jezika na funkcionalne stilove nedostatna usmjerenost na distinkciju izmeu govorenog i pisanog iskaza, kao i na proimanja razlikovanje planova logino polazite daljnjem klasificiranju

-

6

-

npr. govor, kao plan realizacije, doprinosi svojstvu razgovornosti bilo kojeg diskursa, te se time razgovorni diskurs u uem smislu rijei, kao samosvojna kategorija, suava na domenu privatnog diskursa on se razlikuje od javnog diskursa obiljeava ga vii stupanj generaliziranja, ali i unutranjeg diferenciranja specijalizirani diskurs vie okrenut planu pisma; visok stupanj artificijelnosti i terminologiziranosti multimedijalni diskurs nastaje otvaranjem diskursnog polja prema drugim nejezinim medijima i stapanjem s njima knjievnoumjetniki diskurs uspostavlja vlastite zakonitosti; jezik se otima pragmatikoj funkciji i preusmjerava estetskoj svaki diskursni tip podlijee modifikacijama s obzirom na plan jez. realizacije npr. objektivnost znanstv. stila e ustuknuti pred subjektivnou polemike polemika govorena i pisana govori o znanstv. ili strunom problemu, ali ponekad se toliko udaljava od temeljnih zakonitosti znanstv. diskursa da se moe initi da postaje i njegova negacija teko je jasno odrediti granicu izmeu polemikog i uvredljivog, svaalakog tona (bitne su konvencije anra, drutv. konvencije, osjeaj dobrog ukusa) postojanje drugog ili svijest o njegovu postojanju najvie e odvojiti polemiku od ostalih pisanih anrova stoga e ona u pisani diskurs izravno unositi elemente dijaloginosti, razgovornosti kada se elementi razgovornosti poinju prepoznavati unutar nerazgovornih podsustava, aktualizira se pitanje statusa razgovornog stila razgovorni stil ostvaruje se u svakodnevnim razgovornim situacijama Sili razlikuje govorenorazgovorni (usmenorazgovorni) i pisanorazgovorni oblik nositelja stand. jezika elektronika komunikacija u formalnom smislu pismena, ali se po mnogim znaajkama pribliava neposrednosti usmenog razgovora brzina izmjena replika, esto popraena i neformalnou u odnosima = stvara se privid neposrednog kontakta rezultira mnogim ve ustaljenim konvencijama u pisanju elektronikih poruka npr. nedostatak mara za jezina i pravopisna pravila, smajlii koji zamjenjuju intonacijska svojstva u govoru, itd. mnoge odlike razgovora se esto prepoznaju i u tekstovima koje pripisujemo nerazgovornim jez. podsustavima primjer: ulomak iz kolumne Tanje Torbarine iz Globusa razvila je osebujan stil koji koketira s razgovornim jezikom no on nije ni primarno razgovoran ni primarno privatan, ve je prije urnalistiki, a s razgovornim argonom uspostavlja interdiskursne odnose eksplicitni dijalog onaj koji uspostavlja izravnu interakciju meu sudionicima komunikacijskog procesa, ispunjava odreene uvjete: 1. najmanje 2 prisutna ili tehnikim medijem simultano povezana autora 2. sukcesivnu alternaciju u ulozi govornika i sluaoca barem jedanput 3. usmjerenost govornika i njegovih aktivnosti na sluatelja i obratno time se jami koherentnost cjeline 4. govornik i sluatelj potuju opeprihvaene norme ponaanja, kao i obveze i prava koja iz toga proizlaze

-

-

7

-

privatni diskurs ~ specijalizirani diskurs njihova ih primarna odreenost planovima govora ili pisma pozicionira konfliktno (iako su mogui i privatni zapis i administrativni govor) to su diskursni tipovi koje smatramo primarno oznaenima svojstvima samog medija razgovorni diskurs potencijalno obgrljava sve jezine sustave, i to putem svojstva razgovornosti, dijelom e se preklopiti s pojmom privatnoga diskursa, s obzirom na primarnu ostvarenost u govorenom mediju razgovornost moe biti dominantno svojstvo tematski raznorodnih tekstova koji se stoga prikljuuju razg. diskursu, ali i usputna, esto neplanirana i nepoeljna znaajka tekstova koji bi se trebali distancirati od razg. tona odreen je situacijom govora stoga ga je nemogue u cijelosti sabrati, ispisati, predoiti, mogue je samo opisati naine njegova funkcioniranja funkcionalnu sintaksu, difuzan je, raznolik, propulzivan, u stalnom je trajanju i nastajanju, u neprestanim je interferencijama s drugim stilovima, ali i s pisanim diskursom teorija govornih inova disciplina koja se ponajprije bavi konverzacijskim aspektima jezika, iskustva ove teorije plodna su pri nastojanju spoznavanja globalne naravi razgovornoga diskursa pojam razgovornog diskursa moemo dovesti u vezu i s konverzacijskom funkcijom (ona se tie razmjene koja je u biti razgovora) raslojenost konverzacijske funkcije mogli bismo razotkriti na razl. razinama 1. razina = situacijska situaciju ine mjesto, vrijeme i njezini sudionici idealna razmjena bi poivala na ravnotei Paul Grice to naziva naelom suradnje definira ga kategorijama: kvantitete kvalitete relacije naina u stvarnosti esto dolazi do krenja tih kategorija npr. kvantitete kad je sugovornik preopiran ili preoskudan u iznoenju iskaza, kvalitete kad iznosi neutemeljenu tvrdnju, relacije irelevantnost iznoenih podataka, naina nejasnoa, dvosmislenost, razvuenost, neurednost iskaza William Labov izuavao priu u svakodnevici (Language in the Inner City, 1977) autorice se osobito bave jednim poglavljem iz te knjige Transformacija iskustva u narativnu sintaksu Labov prouava svakodnevnu priu, izluujui je iz njezina dijalokoga okruenja (dakle bez aspekta razmjene), zanima se za njezinu cjelovitost i za gradbeno-strukturne elemente te cjelovitosti, no podrazumijeva se da ona (pria) iznie iz razgovorne situacije nuno predstavlja krenje nekog aspekta naela suradnje predstavlja svojevrstan komunikacijski prekraj ;o) pripovijedanje u svakodnevnoj situaciji = uzurpacija komunikacijske ravnotee moe se pravdati jedino priom samom, njezinom priljivou

-

-

-

-

-

svako krenje maksima suradnje moe imati 2 uinka

8

komunikacija zavrava u jalovoj neproduktivnosti podizanje opeg nivoa konverzacije naelo suradnje se naputa da bi se uspostavilo na vioj razini = neoekivani uinak takva pomicanja visoke je stilistike vrijednosti

-

nunost uspostavljanja nomenklature konverzacijske sintakse omoguit e prepoznavanje razl. konverzacijskih modela osnovnog (polazinog) i tipove odstupanja pojam konverz. sintakse moemo temeljiti u Labovljevu pojmu narativne sintakse, s razlikom da, zbog primarne usredotoenosti na aspekt razmjene u nj treba ugraditi aspekt interaktivnosti 1. putem konverz. sintakse svaki emo iskaz motriti u odnosu na iskaz drugog govornika 2. iskaz se motri kao eksponent sveukupne razmjene 3. iskaz e se motriti na skali konverzacijske progresije (otvaranja novih konverz. mogunosti), odnosno regresije (suavanja, zatvaranja konverz. mogunosti) osnovna konverzacijska sintaksa temelj razgovornoga diskursa u svim njegovim oitovanjima naelo suradnje izmeu sugovornika takoer u temelju svake konverzacije temeljni pojmovi konverzacijske sintakse: minimalna konverzacijska sintaksa opa struktura konverzacije temeljna konverzacijska sintaksa glavni tipovi odstupanja od temeljne konverzacijske sintakse

Minimalna konverzacijska sekvenca sastoji se od dvaju meusobno gramatiki (formalno) i/ili semantiki (sadrajno) povezanih iskaza - semantika je veza nadreena gramatikoj - nijedan samostalan iskaz ne funkcionira kao dio konverzacijske sintakse, iako je svaki iskaz potencijalno u nju ukljuiv - minimalnu konv. sintaksu ine iskaz i replika Opa struktura konverzacije: konvencionalno i/ili situacijsko otvaranje komunikacije saetak elaboracija prestrojavanje prekid konvencionalno i/ili situacijsko zakljuivanje komunik. 0. konvencionalno i/ili situacijsko otvaranje komunikacije odgovara fatikoj funkciji u jeziku 1. saetak prva faza, u sebi sadri temeljnu informaciju koju govornik nudi sugovorniku ako sugovornik prihvati tu informaciju i na nju replicira, poinje se uspostavljati naelo suradnje 2. elaboracija vri je govornik na poticaj sugovornika 9

- poticaj moe doi u vidu pitanja ili nadovezivanja na inicijalnu repliku/saetak - u nju moe biti ukljuena pria s itavom svojom neovisnom strukturom 3. prestrojavanje konverzacija se prestrojava na: analognu priu kontrastnu priu uopavanje - bilo koja od odabranih opcija u funkciji je ocjenjivanja ispriane prie 4. prekid do njega moe doi mehaniki zvonjava telefona, dolazak neke tree osobe... uvoenjem novih tema logiko-semantikom sponom iscrpljenjem teme objavljuje se kodom (I to ti je to..., to se moe... i sl.) 5. konvencionalno i/ili situacijsko zakljuivanje komunikacije ponovno usmjeravanje na sam kod fatika funkcija (Ba mi je drago da sam te vidio. ) Temeljna konverzacijska sintaksa : ine je potpune nezavisne reenice u linearnom slijedu linearni slijed oznaava ulanavanje govornih dionica slijedom uvoenja novih informacija, gdje sugovornik reagira na dane mu poticaje u skladu sa sugovornikovim oekivanjima u istoj bi formi to odgovaralo ovoj shemi: ono to je u jednoj reenici/iskazu obavijesni predikat (rema, novo) u iduoj postaje obavijesni subjekt (tema) time se osigurava odravanje uspostavljenog naela suradnje svako uslonjavanje neoekivano uveanje broje i kvalitete informacija, to je obino praeno i sintakt. uslonjavanjem upuuje na mogunost grananja u slijedu konverzacije, odnosno njezina preusmjeravanja tu konverzacija moe podbaciti ili prijei na novu razinu to iziskuje uspostavljanje naela suradnje na toj novoj razini

-

Tipovi odstupanja od osnovne konverzacijske sintakse : sugovornik ignorira ponuenu informaciju (ne shvaa ili svjesno zaobilazi temu) sugovornik bira sporednu informaciju kao osnovicu za daljnje razvijanje konverzacije sugovornik nudi protuinformaciju kao novu osnovu za konverzaciju osnovna konverzacijska sintaksa = okosnica, kostur razgovornog diskursa odstupanja od nje iziskuju primjenu sloenijih jez. sredstava konverzacija se zainjava tropima veeg semantikog naboja = zaliha novih mogunosti za prebacivanje konverzacije u neku drugu sferu na razini odstupanja od osnovne konv. sintakse razgovorni se diskurs potencijalno raslojava i postaje kadrim asimilirati raznolike jez. znaajke svu tu raznolikost objedinjuje razgovor to je srodno Silievoj tvrdnji da je razgovorni stil anrovski polivalentan = svaki se funkc. stil zrcali u njemu konsituativni iskazi bitna odlika razgovornog diskursa; iskazi kojima cijeli smisao nije verbaliziran sastoje se od verbaliziranog i neverbaliziranog dijela prouavani su u ruskom jezikoslovlju, a u nas je o tome pisao Pranjkovi

10

-

leksikosemantiko znaenje takva iskaza odreuje konsituacija (kontekst i/ili situacija) razgovorni diskurs nije domena, ve plan jez. realizacije stoga je fleksibilan, modelira se prema ivotnim situacijama odreen je govorom i osnovnom konv. sintaksom, gdje korespondira sa svojom osnovnom funkcijom razmjenom

Pisani diskurs - postoje pisani modeli koji se primarno primjeravaju pisanom diskursu - oni ne pripadaju ivoj govornoj situaciji, ve prvenstveno institucionalnoj (impersonalna, visoko obezliena komunikacija, koja se unutar polja diskursa prepoznaje kao specijalizirana osobito administrativni jezik) - znaajke: objektivnost (neosobnost), injeninost, strunost, ekonominost, preglednost, discipliniranost, preciznost, jasnoa - administrativni jezik pripisuje mu se mo dravne administracije, ali i razl. manipulacije i ideologizacije (autoritet administracije se metonimijski prenosi na jezik kojim se ona oituje) - esto mu se pridaje snaga zakona stoga se on esto poima kao ono kako treba govoriti posljedica: prodiranje elemenata adm. diskursa i u druge sfere jez. uporabe najoitije: na leksikoj razini (administrativizmi, ideologizmi), na planu sintakse - prodire i u druge disk. tipove, a osobito mu je podloan publ. diskurs; jezik zakona, pravilnika, zahtjeva, molbi. albi, slubenih dopisa, propisa; ostvaruje se u administraciji, politici, industriji, trgovini, donekle i reklami Branko Toovi navodi ove podstilove adm. funkc. stila: (raslojenost administrativnog diskursa) zakonodavno-pravni drutveno-politiki diplomatski poslovni personalni svaki ima jo i svoje anrove, stoga su temeljne znaajke koje mu pripisujemo srednje vrijednosti posebnosti adm. diskursa (prepoznatljive na raznim jez. planovima) leksikom zamolba, izvjee, djelatnik, zaposlenik sintagmatskom na temelju/temeljem zakljuka, u svezi s tim reeninom u strukturi teksta ponavljanje gotovih konstrukcija, ekspliciranje obavijesnog subjekta... te se posebnosti mogu pripisati bitnim zahtjevima adm. funkcionalnosti: jasnoi, jednoznanosti, neosobnosti, saetosti ne tei se ni leksikoj ni sintaktikoj inventivnosti jer mu je strana ekspresivnost uporabom gotovih konstrukcija ekonomizira se i vremenom i naporom govornika/sluatelja, no te se znaajke mogu izokrenuti u svoju suprotnost na leksik u adm. diskursu djeluju 2 silnice, katkad i suprotnih uinaka: 1. tenja za obezlienjem, ekonominou, jednoznanou i stoga terminologizacijom

-

-

11

2. potreba za jezinim inovacijama inae netipino za adm. stil, ali od 90ih potaknuto puristikim tendencijama u hrv. jeziku leksika unifikacija (1 leksem umjesto vie njih) u naravi je adm. diskursa, a strana je planu govora lani administrativizmi leksemi za koje se pronio glas da su poeljni i (jedino) prihvatljivi u hrv. jez. kotovnik, zamolba struktura adm. teksta (na primjeru iz Zakona o igrama na sreu, pravilnika o igri na sreu i pravilnika o nagr. igri): o ralanjenost na lanke i stavke olakava itanje i snalaenje u tekstu o izraavanje i obavezni sub. i obav. pred. u re. radi jasnoe i jednoznanosti o gotove konstrukcije pridjev isti/ista u zamjenikoj funkciji izrazito obiljeje nedotjerana adm. jezika , nizak stupanj osjetljivosti za neke gram. probleme sronost, jaa prisutnost pasivnih konstrukcija... tipovi administrativnog diskursa: 1. vii 2. nii - (npr. pravilnici) postoje i prijelazni stadiji

-

-

- pleonazmi obiljeje administr. stila nisu u skladu sa zahtjevom za saetou; npr. rok - pravnome dokumentu za 60 dana i u roku od 60 dana ne mora znaiti isto - postoje i pleonazmi koji optereuju adm. diskurs, umanjuju jednoznanost, npr. konstrukcija na rok od - na rok od 4 godine umjesto na 4 godine - posljedica nebrige pisaca tekstova, ali esto i niske jezine naobrazbe (Sili, Administrativni stil hrv. knji. jezika iscrpan popis administrativnih pleonazama) interpunkcija prema njoj adm. tekstovi pokazuju leernost teko shvatljivo s obzirom na njezinu vanost u hrv. jez. u realizaciji adm. diskursa pokolebane su tvrdnje o njegovoj neosobnosti administrativni jezik = papirnati jezik - svaki njegov izlazak u stvaran ivot (napose onaj koji se vezuje uz plan govora) se doima nezgrapno i neprimjereno onoliko je agresivan koliko je agresivna ideologija koja ga pokree namee se uporabi ili se iz nje povlai voljom nosilaca drutv. moi

JAVNI DISKURSjedina prava privatna sfera u najuem obiteljskom krugu jezik (osobito standardni) = sredstvo javne jezine komunikacije; prenosi neke vane poruke za konkretnu drutvenu zajednicu drutvena se zajednica formira jezikom i u njemu uvijek nanovo potvruje neraskidiv je dio razl. drutvenih djelatnosti u tome lei razlog mnogolikosti jezinih podsustava koje objedinjujemo pojmom javni diskurs naime i u njemu se pretapaju i proimaju znaajke razl. diskursnih tipova neke emo znaajke prepoznati kao dominantne, druge kao usputne, a neke i kao neopravdane npr. u novinskom izvjetaju o politikoj situaciji elementi politikog jezika kao diskursnog tipa bit e preraeni kroz optiku publicistike, koja e biti jez. dominanta 12

-

-

javni diskurs je teko precizno odrediti i jasno distingvirati od privatnoga ne postoje unaprijed odreeni jezini sadraji niti izrazi koji bi upuivali iskljuivo na javni govor stoga su bitni sudionici kom. procesa: u javnoj komunikaciji uspostavljaju se specifini odnosi meu sudionicima: poiljatelj poruke - ima relativno vrstu, nezamjenjivu poziciju; u pravilu nastupa s obzirom na svoju drutvenu ulogu i status (npr. kao predsjednik vlade, sveenik...) primatelj poruke njemu se s jasnom (pragmatikom) namjerom upravljaju drutveno vani sadraji; primatelji mogu potencijalno biti svi lanovi odreene drutvene zajednice broj primatelja (sluatelja/itatelja) praktino ogranien, ali u teoriji nesagledivo velik npr. sluateljstvo neke radijske emisije bitne odrednice javnog diskursa: demokratinost i populizam raslojenost javnog diskursa (diskursni tipovi nie razine): politiki diskurs jezine realizacije povezane s najuim javnim pol. djelovanjem izrazita je pragmatika dimenzija politike i jezinostrategijska sredstva se usmjeravaju k tom cilju esto je priklanjanje (klasino)retorikim vrijednostima i postupcima ideologizacije jezika i manipulacije njime jezik postaje sredstvo ne samo prenoenja (pol.) poruka ve i pol. i drutvenog opredjeljivanja i prepoznavanja sakralni diskurs vezuje se uz odreenu religiju vrlo vrste jezine forme zbog zadanosti vjerskih obreda u domenama koje doputaju vie slobode (npr. propovijed) individualizirani se jez. izraz podvrgava zadanostima diskursnog tipa ritmizirani govor, specifian jezik (arhaizmi, historizmi), intonacijska svojstva, ponavljanja... esto utjee na profane diskursne tipove, ali ne i oni na njega (zbog vrstih i zadanih okvira); jednim svojim dijelom ulazi i u sferu privatne uporabe jezika (intimne ispovijedi, molitve) ova su dva diskursa na suprotnim polovima drutv. ivota profanom i sakralnom ali oba niu iz civilizacijskih i kult. zasada zajednice kojoj pripadaju publicistiki diskurs presjecite razl. diskursnih tipova ukljuenih u iroko zacrtan javni (nad)diskurs publicistika obgrljuje tematski i sadrajno raznolika podruja ljudske i drutvene djelatnosti heterogen je namee se problem njegova unutranjeg jedinstva ono to tu raznolikost ujedinjuje jest medij on kao posrednik odreuje i odailjatelja i primatelja poruke odailjatelj (novinar) se nalazi pod odreenim drutvenim optereenjem njegov se iskaz usmjerava globalnom, neizdiferenciranom sluateljstvu tu je mogunost da ita/slua svatko primatelj = jedinka, ali i jedna od jedinki, eksponent mase prijam poruke uvodi ga u podruje kolektivne svijesti :o) njegova je reakcija zasnovana na njegovoj individualnoj svijesti o drutvenoj prihvatljivosti ili neprihvatljivosti poruke reagira u ime sebe i sebi slinih, podmeui vlastitu predodbu o drutv. stvarnosti kao osnovu jezina demokratinost = potreba za komunikativnou na to irem planu - jezik medija upuen je svekolikom itateljstvu/gledateljstvu/sluateljstvu ako se primarno i usmjerava nekom uem, specijaliziranom sloju publike, ostavlja odkrinuta vrata i

-

-

13

-

najmanje upuenu recipijentu upravo se u toj dimenziji publ. diskurs prepoznaje kao reprezentant javnog diskursa stoga i usko specijalistike teme u publicistici dobivaju predznak popularnosti posljedice jezine demokratinosti: 1. snienje jezinih kriterija 2. suprotno djelovanje u podizanju jezine razine s ciljem proizvodnje visokonaobraene i jezino svjesne publike u rascjepu izmeu demokratinosti i promicateljske uloge medija otvara se prostor iskoristiv za kult. i jez. unapreivanje drutva, ali i za mogue manipulacije, pa i jezine kratkoronost jo jedna znaajka publ. diskursa nastaje u dnevnom (tjednom) hodu vijesti; malo je vremena za jezino dotjerivanje ta pozicija novinara je pozitivna utoliko to unosi elemente ivog jezika suprotstavljanje rigoroznosti jez. norme, ali i negativna: uvlaenje greaka drugog tipa, koje usmjeravaju jezik prema ideologijskoj neprirodnosti

Znaajke leksika u hrv. medijima: - purizam najizrazitije 90ih godina 20. st. - osobito prepoznatljiv u leksikom sloju (odabir rijei) ne samo da e hrv. rije imati prednost pred rijei stranog podrijetla, ve e se, katkad i bez razloga, prednost davati jednoj hrv. rijei pred drugom - jezik medija tu igra osobitu ulogu i senzibilan i senzibilizira javnost - ideologemi preferirani leksemi koji se nuno poinju osjeati jedino prihvatljivima i ideoloki ispravnima - njihovo odsustvo postaje stilogeno upuuje na (jezinu) oporbu - takve tenje mogu izazvati negodovanje itatelja/sluatelja, ali i nekritiko prihvaanje svega to se pojavi u medijima rezultat: stilska neutralizacija (pa time i praktino prihvaanje) leksikih inovacija posljedica: stjecanje dobrih jez. navika ili osiromaenje leksika, ideologizacija, politizacija, nesigurnost u jez. uporabi - dvije oprene jezine silnice demokratiniji odnos prema funkc. jez. normama te s druge strane jezina hiperkorektnost - prelamaju se na publicistikim tekstovima - prva nalazi utemeljenje u svakodnevnim (razgovornim) jez. situacijama, a druga u izraenoj svijesti o hrv. jeziku i na (ne ba bistroj) predodbi kakvim bi on zapravo trebao biti - jezina ekonomizacija prodire u publ. diskurs iz razgovornoga, administrativnoga i poslovnog podsustava rezultira brisanjem granica izmeu dotjerana i nedotjerana iskaza (svojevrsna stilska neutralizacija) ili ozbiljnijim krenjem neke od funkc. jez. normi npr. svoenje varijantnih morfolokih oblika na jedan, redovito krai (hrvatskoga/hrvatskog), ali povreda i mnogo vrih jez. zakona npr. neutralizacija kategorije ivo/neivo - takvim je pojavama najpodloniji dnevni tisak, dnevne emisije, emisije uivo i sl. periodini tisak i unaprijed prireene tv emisije ostavljaju vremena i za pojaanu jezinu skrb

objektivno izvjetavanje postoji li? bolje je govoriti o informativnom karakteru publicistike = informacija, objektivno zadana i realno provjerljiva, temelj je koji usmjerava publicistiku u pravcu drutv. dijaloga koji tei objektivnom unapreivanju stvarnosti mediji naime otvaraju vrata konfrontaciji subjektivnih sudova, iz koje se u konanici treba profilirati sloboda miljenja

funkcionalne jez. norme one koje jez. injenicama pristupaju po naelu standardnojezine/nestandardnojezine. No funkcioniranje stand. jezika je uvjetovano i stilistikim normama, kojima je zacrtana njegova funkcionalna raslojenost

14

-

odnos publ. diskursa i drugih diskursnih tipova na raspolaganju su mu svi drugi diskursi svojom tematskom raznorodnou prodire u sve sfere ivota, pa i sve tipove iskaza koji iz njih proizlaze; npr. ako je tema iz podruja znanosti, publ. e diskurs sadravati elemente akademskog diskursa proputanje elemenata razgovornosti zbog dinamike i dnevne protonosti vrijedi i u sluajevima kada tema kojom se bavi nije iz domene ivota koju prati razgovorni diskurs npr. neka se tema otme strogoj formi televizijskog intervjua, ukljue se i gledatelji, sluatelji... esto asimiliranje pomodnih drutvenih trendova osobito ideolokih asimiliranje jez. elemenata to ih emitiraju ideoloki, ne uvijek jezino utemeljeni uzori (osobito politiari) zakljuno: govor medija je osobito izloen brojnim utjecajima i jo brojnijim optereenjima proizlazi iz njegove sloene i specifine drutv. uloge on je kolektivna tvorevina, no za razliku od drugih podsustava, u interaktivnom je odnosu sa irim kolektivom stoga je publ. diskurs u poziciji naglaene jez. odgovornosti i pod povealom brojnih kritiara svaki recipijent je i potencijalni kritiar javni diskurs - ne postoje precizno definirana podruja uporabe svakog diskursnog tipa polje javne uporabe jezika proarano je zonama pretapanja i proimanja razl. javnih diskursa administrativni i publicistiki diskurs diskursni tipovi koji imaju znatnu ulogu u formiranju globalno zacrtanoga javnog diskursa (administrativni d. se zbog svoje sveprisutnosti, potpomognute medijskom panjom, jednim dijelom istrgava iz okvira specijalistikih diskursa) zajednike su im crte: naelna objektivnost, jasnoa, uglavnom saetost; a u istim se formama i idealnim projekcijama znatno razlikuju no idealne projekcije su samo teorijski konstrukti

-

-

-

-

Paradoksi hrv. jezine zbilje: unutardiskursni/intradiskursni uoavaju se unutar odreenog jez. podsustava kao neutemeljeno i neprihvatljivo ignoriranje njegovih sutinskih znaajki npr. pleonazmi u administrativnom jeziku meudiskursni/interdiskursni posljedica su u osnovi neprihvatljivih interferencija, pretapanja i preklapanja znaajki razl. diskursnih tipova razabiru se u meuodnosima jezika adm. i publ. te u unoenju elemenata primarno razgovornog jezika iz privatne sfere komunikacije u podruje (pisanih) javnih diskursnih tipova meudiskursna pretapanja omoguena otvorenou publ. diskursa svim ostalim diskursnim tipovima glasnost medija + privid neupitnosti adm. autoriteta = brojni administrativizmi dobivaju pravo graanstva u svim jez. situacijama (npr. zamolba, izvjee, djelatnik; ali i pojedine konstrukcije u roku od, itd.) time su tvrdnje o knjikosti, neosobnosti administr. stila jo vie dovedene u pitanje, pa je ugroena i sama njegova bit a ta bi se teza smiono mogla razvijati i dalje: stand. jezik dokida svoju polifunkcionalnost i svodi se na jedan vie-manje ujednaen oblik suprotna tendencija unoenje elemenata ivoga razgovornog jezika kolokvijalizama, argonizama, argotizama u zone javne uporabe jezika

15

-

prihvatljivost takvih pojava ovisi o kontekstu u kojem se javljaju publicistiki diskurs prednjai u asimiliranju elemenata razgovornosti primjer pretapanja stilskih znaajki iz Dnevnika: Uhienje se najkrupnijih riba tek oekuje.

SPECIJALIZIRANI DISKURSspecijalizirani diskurs obuhvaa niz funkcionalno i tematski raznolikih diskursa ima znaajke javnosti, ali se od javnog diskursa razlikuje po svojoj specijalistikoj dimenziji domene specijaliziranog diskursa pokrivaju stroe definirana podruja ljudskih djelatnosti, njihovi su tvorci strunjaci odreenih podruja, a jasno izraena funkcija komunikacija meu lanovima ue spec. zajednice - bitno suava i krug potencijalnih recipijenata spec. diskursi se meusobno razlikuju po stupnju specijaliziranosti i po struci (podruju) uz koji se vezuju akademski diskurs odreen akademskom sredinom i teorijskim pristupom jezik znanosti i znanstv. pristupa problemima; obuhvaa i jez. realizacije koje akademska sredina svrstava u okvire akademskoga ivota u praksi se pretae u razl. primijenjene diskurse jezik pravne i ekonomske znanosti razlikuje se od pravnikoga, jezik medicinskih znanosti od jezika zdravstva, itd. svaki se od tih primijenjenih diskursa moe jednim svojim dijelom ukljuiti u javni diskurs zbog procesa demokratizacije i despecijalizacije jednom kad je odvojen od ue struke takav e javni jezik postati operazumljiv u onoj mjeri u kojoj je odreeno znanstveno/struno podruje zastupljeno u javnom ivotu zajednice npr. jezik pol. znan. u cijelosti se uklapa u javni diskurs akademska domena nalazi se u zamiljenom sreditu specijaliziranoga diskursa razlae se s obzirom na jezik znanstv. podruja koji joj se nae u potki i s obzirom na situacije u kojima se jezina djelatnost ostvaruje (sveuilino predavanje, seminar, konzultacije, ispit...) tradicionalna podjela na funkc. stilove znanstveni stil karakterizira kao objektivan, precizan, terminoloki ujednaen, gramatiki ispravan, sloene sintakse; no ova se karakterizacija temelji na analizi pisanih tekstova brojne su akademske situacije koje u sebi sadre odliku znanstvenosti, ali i razgovornosti (seminari, konzultacije) ili ak i administrativnosti nuno je dakle uvoenje planova realizacije na naim slavenskim prostorima teite interesa je dosad uglavnom bilo na analizi pisanoga znanstvenog teksta, a zapadni su teoretiari bili usmjereni praktinije prilozi franc. teoretiara vezani uz jezik nastavne situacije, retoriku ispita itd.

-

-

-

kada je rije o znanstvenom stilu (dakle prvenstveno pisanom planu akademskoga diskursa) u praksi se domene obino prepoznaju na dva naina: genoloki nudi distinkciju tekstova po vrstama (recenzija, esej...)

16

-

ocjenjivaki (recenzentski) nudi distinkciju na temelju ocjene dometa kakva ispisa u nas standardizirana podjela tekstova na strune radove, prethodna priopenja, pregledne lanke i izvorne znanstvene radove autorice se opredjeljuju za potonju identifikaciju akademskog ispisa jer je ocjenjivaki model kada je rije o znanstvenom diskursu nezaobilazan (to ne iskljuuje daljnju genoloku specifikaciju npr. neki tekst moemo ocijeniti kao struni rad, a dalje ga kvalificirati npr. kao esej)

Raslojenost akademskog govora (tekstni tipovi na planu akad. govora) podruje nastave govor na predavanjima, seminarima, konzultacijama... podruje institucionalnog i izvaninstitucionalnog verbalnog prezentiranja istraivakih aktivnosti priopenja, referati, znanstvene debate, polemike akademski diskurs u pisanoj realizaciji nalik je administrativnom pisanju, izuzme li se bitno razlikovno obiljeje znanstvena (autorska) investigativnost no promatramo li akademski diskurs u govorenoj i pisanoj realizaciji uoit emo da: o pisani tekst - ima sloeniju tekstnu sintaksu, dva vie-manje paralelna toka (glavni tekst i fusnote), kompleksniju strukturu na reeninoj razini o usmeni tekst tokovi prisutni u pisanom tekstu ovdje se isprepliu u jedinstvenom tekstu, reenice se krate na duljinu trajanja govornikove izdisajne struje i sluateljeve sposobnosti praenja izgovorene misli, mogua su i iskliznua s glavne teme o akademski dijalog npr. rasprava o izloenoj temi ili proitanom djelu elementi razgovornosti, manja dotjeranost, nestandardnojezini elementi (osobito ako rasprava poprimi polemike tonove), prekinute i nedovrene misli/reenice, nespretnosti u izrazu

Jezik znanosti metajezian - oblikuje se u skladu s idealnim ciljevima znanosti same dokuivanjem znanstvenih istina ta se tenja reflektira i na jezik - od njega se oekuje preciznost, jednoznanost, nemetaforinost, neslikovitost - tei iskazivanju i dokuivanju znanja no valja luiti znanje o jeziku od znanja iskazanih jezikom, a sve to ne mijeati s jezikom samim; u tom su smislu u sloenom poloaju discipline kojima je jezik i sredstvo i predmet filoloke Jezik znanosti o knjievnosti izuzetna sloenost metajezinih razina - ta metajezina slojevitost se oditava u trima kljunim dimenzijama: 1. odnosu toga jezika prema vlastitu predmetu 2. njegovoj pripadnosti pragmatiki usmjerenome diskursnome polju jezika znanosti uope 3. suodnosu jezika-kao-sredstva i jezika-kao-predmeta - knji. djelo = tekst u njegovo su jezino tkivo upletene niti jezika stvarnosti no one se ne ukljuuju izravno, ve ih autor uvodi po nekom modelativnom (poetikom) uzorku - jezik knji. djela je, uz sadrajnu grau (motive, teme, sadrajne supstancije) i sam graa koja se u djelu formalno, ali i sadrajno preoblikuje - jezik-kao-sadraj vri funkciju referiranja na sebe sama tako postaje jednom od mnogih referencija na koje on takoer, kao sredstvo, upuuje - jezik knjievnoumj. tvorevine nije stvaran jezik (kao ni likovi ni situacije npr. nekog romana) rije je o mimetikoj iluziji

17

-

-

-

mimetika iluzija moe zavarati itatelja, liiti ga svijesti o svojoj nestvarnosti npr. govor Leona Glembaya uzdignut izriaj rezultat je koda drame, a mi tu uzdignutost ne zamjeujemo s obzirom na prihvaanje dramatskog okvira iako u stvarnosti nitko ne bi tako govorio jezik stvarnosti = difuzan, raznolik, raslojen, polifunkcionalan jezik knjievnosti = nadstvarnostan u svojoj slobodi da meu funkcijama odabere one koje eli tematizirati, a u tom ih procesu i literarizirati u skladu s poetikim stavom autora sam in jezinog izbora u knji. djelu istovremeno je in naputanja jezine stvarnosti i in njezina jezinog interpretiranja distribucija jezinih planova u djelu (npr. govor pripovjedaa i njegova raslojenost, govor likova i njegova raslojenost) i njihovo prepletanje artificijelna su tvorevina uspostavljena po literarnom kljuu literarni kljuevi mogu biti opi, tradicijski, pojedinani (koji proizlaze iz autorova odabrana odnosa prema tradiciji, jeziku, tekstu, diskursnim uzorcima, ukupnom (inter)medijalnom prostoru u koje se djelo smjeta) literarni kod nastaje iz takva odnosa on je u jeziku kodiran jezik, te je samim time ve po svojoj naravi autoreferencijalan on istovremeno upuuje na kakav zamiljen svijet kao na mimetiku iluziju, ali i na sebe (svoju artificijelnost) i na vlastitu mimetinost literarna poruka je neizbjeno metajezina, i to na vie planova istodobno svojim jezikom upuuje na govor stvarnosti i govor literature, te u sebi sadri dvostruku signalizaciju putem koje se iz nje razabiru sastavnice iz kojih je kodirana prepoznajui npr. rimu, prepoznajemo metajezini signal lirskoga koda mogua je i viestruka kodiranost literarne tvorevine isti znak kao metajezini oznaitelj izvorno razl. oblicima jezinog referiranja: rima, kao signal poetikoga koda, moe istovremeno upuivati i na govor salona, ulice ili neki drugi knjievna je znanost u procjepu izmeu dviju suprotnih tenji: objektivistikog pristupa knji. djelu - npr. u disciplinama koje usmjeravaju svoj interes na jedan bitni aspekt djela npr. versifikacijski, povijesni, itd.) stavlja teite na komponentu predmet uva razvidnost znanstvene metajezinosti, ali na raun samoga predmeta koji mu svojom mnogolikou esto izmie donosi bitne izvanjske uvide, ali ne moe rasvijetliti unutranje momente djela koji se tiu njegove semantike, njegova postojanja unutar komunikacijskih procesa, njegova funkcioniranja u okruenju drugih djela perspektivistikog pristupa knji. djelu - naginju mu sve teorije idealistikog predznaka koje istovremeno tee zahvaanju predmeta u njegovu totalitetu = subjektivistiki stavlja teite na sredstvo ugroava sposobnost znanstv. uopavanja i navodi na literarizaciju samog jez. iskaza metajezini plan znanstvenog opisa lako se moe zaraziti jezikom samoga djela mit o objektivizmu knjievnoznanstvenog jezika neodriv, kao i mit o neizbjenom subjektivizmu rije je o komplementarnim polovima analize ekstremni objektivizam oduzima analizi mogunost razumijevanja pojedinanoga, a ekstremni subjektivizam prijeti utapanjem u predmetu, ponitavanjem opeg dosega knjievnoznanstvenom promiljanju imanentan je objektivistiko-subjektivistiki kompleks

-

-

18

-

-

-

znanost eli biti objektivna, dokazati se eksperimentom odlike znanstvenog diskursa: povieni stupanj impersonalnosti, visoki stupanj jez. discipline, terminoloka zasienost, sintaktiko-logiki ustroj izriaja to je jezik koji se uobliuje u metajeziku neke odreene znanosti no postoji otpor prema takvoj stezi: u jeziku samome on se opire umrtvljivanju i uvijek sadri impuls prema znaenjskoj mijeni ni na denotativnom planu jezik nije striktno denotativan nema opeg konsenzusa o tome to pojedini pojam kojemu govorniku znai =nemogue je iskljuiti odnos govornika prema referentu, koji je obiljeen osobnim i kulturolokim iskustvom, stupnjem znanja o referentu i specifinim okolnostima svaka definicija nekog pojma izmie apsolutnoj pojmovnoj jednoznanosti otpor u vezi sa samim predmetom znanosti on je uvijek barem djelomina nepoznanica svakim upotpunjavanjem znanstvenikoga uvida proizvodi znaenjske pomake u jeziku koji ga opisuje znanost se opire dogmi i uvijek nanovo problematizira svoje spoznaje pokuaj uspostavljanja metajezine hermetinosti je neprirodan i osuen na neuspjeh znanstvenu misao vodi u dogmu metaforinost procesa miljenja rezultira metaforinou jezinog sustava i svih njegovih podsustava (pa i jezika znanosti), i metaforikom utemeljenou literarnih kodova jezik je primarno metaforiziran on se demetaforizira, ali i metaforizira na viim stupnjevima znaenjskoga prekodiranja percepcija prostora - gore i dolje - se prevodi u vrijednosti gore kao dobro, dolje kao loe - dalje se razrauje u vidu tematskih shema koje se u razliitim kontekstima oznauju i razliitim referentima (religiozna opreka neba i zemlje, drutvena opreka gospodara i sluge i sl.) njih uestala uporaba demetaforizira, a pjesnika uvijek nanovo remetamorfozira npr. Ujevievi Visoki jablanovi, imieve upute ovjeku da ne ide malen ispod zvijezda demetaforizacija metafore = osnova terminologizacijskim procesima u jeziku - jezini proces koji se u svim znanstvenim podrujima, pa tako i u znanosti o knji., prepoznaje kao osnova za uspostavu znanstvenoga metajezika u znanosti o knjievnosti nai emo estu demetaforiziranu uporabu orijentacijske metafore npr. estetska analiza e razlikovati vrhunska od niih vrijednosnih ostvarenja, knjievnopov. analiza glavne i sporedne tijekove povijesti knji., dominantne i sporedne predstavnike, itd. knjievnoznanstveni metajezik se od onoga drugih znanosti razlikuje utoliko to manje zazire od posuivanja metaforike iz poetskih predloaka npr. demetaforizirani i terminologizirani pojam suvinog ovjeka, pojam proze u trapericama i sl. s obzirom da su i sami predloci analize ovdje jezine prirode, oni dodatno utjeu na plan jezinosti njihove znanstvene obradbe tome je osobito podlona knjievna kritika ona e esto teiti ekspresivnijem iskazu nego je to sluaj kod knjievnoteor. analize proces metaforizacije nas dovodi do vieg stupnja znaenjske apstrakcije, te naizgled apsurdno i do vieg stupnja konciznosti i preciznosti iskaza

-

-

-

19

-

jezik znanosti o knji. asimilira oznake brojnih diskursnih polja koja obgrljuje, prvenstveno metajezine utjecaje srodnih disciplina - interdiskurzivnost jezika znanosti o knjievnosti ne moe se izolirati od diskursnog polja u kojemu postoji, a njegovu relativnu autonomiju ugroava plan govorene realizacije proputa elemente razgovornosti, a s njima i elemente drugih diskur. tipova ti su elementi legitimni i doputeni otud u jeziku znanosti elementi subjektivnosti - ne mogu se ukinuti stupanj njegove egzaktnosti ostvaruje se u aktu interpretativnog premoivanja jaza izmeu konkretnosti grae i apstraktnosti znanstvene spoznaje

MULTIMEDIJALNI DISKURS ima svoje ontoloko ishodite u viedimenzionalnosti ljudskog govora ljudski govor = sinteza krika i teksta (Vuleti) krik = ljudski element (u ovjeku postoji i bez teksta); tekst = racionalni, bezlini element u govoru se uvijek isprepliu: izraz objekta sadraj, predmet govora izraz subjekta stav govornika prema predmetu govora ovisno o prevazi prvih ili drugih sastavnica, govor emo smatrati primarno afektivnim ili primarno intelektualnim intelektualni govor moemo shvatiti kao tekst, a krik kao subjektivni element poruka moe biti izraena (leksikim materijalom) rijeima i ljudskim glasom rijei nose najee obavijest o objektu, a ljudski glas o subjektu stoga je obavijest tekstom kao leks. materijalom siromanija od obavijesti govorom informacija pismom = linearna informacija govorom = istovremeno donosi 3 razine: 1. intelektualnu (sam sadraj koji je prenosiv i pismom) 2. ekspresivnu (odraz govornika) 3. impresivnu (stav govornika prema sadraju) ta govorna slojevitost zapravo su vrednote govornog jezika (Petar Guberina) ine ih mimika i geste, stvarni kontekst, intonacija intonacija: unosi u govor odreeni sadraj unosi element razumljivosti u sadraj govora zadrava svoju razumljivost i pri posvemanjem nepoznavanju nekog jez. gotovo svi govornici prepoznaju intonacijom posredovanu emociju afektivnost poruke bitno utjee na redukciju znaenjskog udjela njezina leksikog materijala (i obrnuto) parajezik svojevrsni ekvivalent pojmu vrednota govorenog jezika iz amerike je literature; zasebni znakovni sustav koji se uvijek znaenjski proima s jezikom ukljuuje i razlikovanje diskursnih planova govor, pismo po tome se razlikuje od pojma vrednota govornog jezika

-

-

-

-

20

-

uglavnom se odvija mimo govornikove, pa i recipijentove svijesti (osmijeh je npr. nesvjestan), dok je sam jezik uglavnom pod kontrolom svijesti govornika parajezini postupci geste i mimika na planu govorena iskaza, oblik i veliina grafema i sl. na planu pisana iskaza Cook daje klasifikaciju parajezinih postupaka ikoninost leksika, ikoninost grafemskih formi, ikoniko-simbolike veze, povezivanje slike i arbitrarnog znaka, itd. jezik funkcionira po logici iskljunosti (npr. fonem je ili jedan ili neki drugi), a parajezinu semiozu obiljeava graduiranje sredstava oznaavanja i njihovo uklapanje u poruku (stupnjevat e se npr. intenzitet osmijeha) parajezine znakove nije mogue prevoditi u rijei = zasebni vid komunikacije koji se udruuje s onim verbalnim i na njega vri bitan znaenjski utjecaj razlikovanje jezika i parajezika teorijski plodna osnova za tumaenje multimedijalnoga diskursa

Multimedijalni diskurs eksploatira, obrauje i osmiljeno ukljuuje zvukovni i vizualni moment istovremeno na planu govorena i pisana izriaja - oslonac je pronaao u sredstvima masovnoga komuniciranja - korijeni u oduvijek prisutnoj intermedijalnoj igri proimanje slikovnog i verbalnog u lik. umjetnostima i u umj. rijei, glazbenog i verbalnog u glazbi... - multimedijalni diskurs raslojen reklama, strip, animirani film, hipertekst, hipermedija, a tu negdje na rubu su i pojave uobliavanja knjievnosti u elektronikome mediju - prostor multimedijalnog diskursa raslojen, idejno i ideologijski pluralan u njemu egzistiraju svi tipovi poruka ideologijskih, antiideolog., pa i estetskih Reklamni diskurs nadilazi ogranienja verbalnih sastojaka i zadire u konotativni plan poruke - cilj reklame povezati reklamirani proizvod s pozitivnim konotacijama, dovesti ga u vezu s trenutnim vrijednostima neke kulture, uspostaviti preko pojma proizvoda kontakt sa svime to se u tom trenutku smatra poeljnim - poigravanje vrijednostima esto aktualizira pitanja etinosti ona prate multimedijalni diskurs npr. reklamiranje proizvoda tetnih za zdravlje i sl. - dvostruki komunikacijski kanal (Guy Cook) komunikacija se istovremeno odvija kroz jezik i parajezik istovremeno odailjemo i oitavamo lingvistike i paralingvistike znakove - konvencionalni ispis manje od govora iskoritava dvostruki kanal no multimedijalni diskurs upravo navodi recipijenta da otvori dvostruki, ako ne i trostruki kanal kako bi mogao iitavati postupke obradbe zvukovnog i vizualnog sloja jez. materijala, a ne samo leksiko-semantikog - zahtjev za uslonjavanjem recepcijskog plana prepoznajemo i u govoru poezije jer i reklama i poezija tee ostvarivanju to prisnije veze s recipijentom slika i zvuk, usidreni u rije, postaju sredstvom njezina preoznaavanja melodioznost simbolistike poezije funkcionira kao smisao ak i ako ne razumijemo Rimbauda kada se ita na franc.; osmijeh na licu cure koja pije Coca-colu rjeita je zamjena za tekst razumijemo pozitivnu konotaciju i prevodimo je u svoj sustav znaenja i vrijednosti reklama posee za govornim vrednotama iz svih joj raspoloivih izvora od govorne stvarnosti do literarnih prerada = interdiskurzivnost i intertekstualnost jezika reklame

-

21

-

-

fonostruktura (Vlatko Pavleti) pojam koji upuuje na zvuni sloj poezije kao na zvuanje znaenja u poetskom tekstu (naroito u simbol. poeziji) u obzir se uzimaju sve one promjene zvuka koje se mogu podvesti pod tzv. impresivnu fonetiku, a koje su potaknute znaenjskim pomacima te pojave i same generiraju nove znaenjske pomake u domeni poetskoga smisla, a one se razabiru kroz igre rijei i kroz njima uvjetovanu glasovnu simboliku tako analiza zvukovnog sloja reklame otkriva uestalost odreenih glasova u porukama vezanim za odreeni tip proizvoda npr. frikativi u nazivima sredstva za pranje, ali ne i u krema za njegu lica ;o) zvukovna razina se semantizira takva su povezivanja mogua osnova daljnjoj vizualnoj i akustikoj dogradnji, a sve se to potencira odgovarajuim letristikim postupcima vezanim uz ispis multimedijalni postupci obogauju znaenje poruke po kljuu njezina metaforikog uslonjavanja u poeziji takvi postupci se javljaju kroz smjerove koje nazivamo letristikima, konkretistikima, vizualistikima, a koji se naslanjaju na starogrku i rimsku tradiciju reklamna e se poruka posluiti tako institucionaliziranim vizualizmom verbalnog ispisa i nadograditi na nj multimedijalne efekte preusmjeravajui ovakav tip govora konkretnim pragmatikim ciljevima

Interkodna pretapanja multimedijalnog diskursa njegova temeljna oznaka; ukljuivanje kodova drugih medija u jezik (npr. glazbe ili slike) + obradba slojeva samog jezika (vizualnog, akustikog, semantikog) koja aktualizira i uspostavlja pratee izvanjezine kodove - jezini tekst osnova multimedijalnom diskursu osnovica jez. rastakanja i pretapanja s drugim kodovima sam tekst prerasta u svojevrsni multitekst = u asu kada se kodovi uistinu uspostavljaju kao kodovi, te kada srastu u neodvojivo jedinstvo rijei i/ili slike i/ili zvuka - koherenciju uspostavlja sredstvima smislena povezivanja ukljuenih kodova - u tom smislu reklama se i manje no to bi se na prvi pogled moglo uiniti razlikuje od strogo jezinog teksta - parajezini aspekt = primalac obavijesti mora popuniti praznine izmeu dijelova teksta na temelju znanja ili iskustva - koherentnost teksta se dakle moe odrediti tek u odnosu prema znanju recipijenta - osnovno svojstvo povezivanja elemenata u tekstu, semantiki i sintaktiki elementi teksta povezuju se ili s elementima koji im prethode ili s elementima koji stoje iza njih rije je o takvim elementima koji tvore forike odnose s obzirom na smjer povezivanja mogu biti anaforiki (unatrag) i kataforiki (unaprijed) - kodovi tee vertikalnom povezivanju i meusobnome srastanju = neodvojivom jedinstvu rijei i/ili slike i/ili zvuka stupanj njihove sraslosti je i neka vrsta mjere uspjenosti ostvarena multimedijalnog koda - nijedan tekst, pa ni multitekst, ne da se do kraja dijeliti na jezino i izvanjezino granice izmeu sintaktikog, semantikog i pragmatikog sloja se ne daju zacrtati smisao se dogaa jedino kao jedinstvo tih triju razina - referencija na proizvod, jednom rastoena na svjetove mate i fikcije koji je posreduju, prestaje biti jedinom ili ak primarnom referencijom komunikacijsko teite se seli s apelativnog momenta na ekspresivni, a u najboljim ostvarenjima anra otvara se put i artistikom poimanju znaenja = iitavanju poetskih uinaka postoje i reklamne poruke koje zaista ne promiu prodaju konkretnih proizvoda tzv. non-product ads = promocija ideja npr. Ne vozi dok pije!

22

-

antireklame osobit modalitet reklamne poruke npr. izvjea o negativnom utjecaju reklama reklama tip diskursa vezan stalnom svrhom i situacijom cilj reklame opteretiti komunikaciju novom neprepoznatljivom formom kako je prepoznatu, s obzirom na negativni podtekst, ne bismo odbacili koristi mimikrijske postupke kojima se maskira prikrivanje vlastitog identiteta jedna od njezinih identifikacijskih znaajki negativni podtekst proizlazi iz percepcije reklamnoga diskursa kao umjetnoga jezika usmjerena iskljuivo poticanju potroakoga mentaliteta problem negativnog vrednovanja reklama lei u pogrenoj procjeni takva diskursnog tipa kao neutralnoga - no nijedan kontekst nije neutralan i svaki generira kriterije procjene istinitosti ili lanosti u njega ukljuenih iskaza kulturna kompetencija omoguuje prepoznavanje razl. tipova diskursa - posjeduje ju recipijent koji poruku zna interpretirati unutar tipa diskursa iz kojeg mu je odaslana ako se jedan tip diskursa interpretira kao neki drugi (npr. fikcija kao stvarnost) nastaju problemi reklama se s tim problemom suoava, ali ga i koristi da maskira svoje ciljeve poigrava se konvencijama ita se uz pomo konvencija usvojenih iz drugih tipova diskursa pred primatelja postavlja komunikacijske izazove interdiskurzivnost imanentno obiljeje multimedijalnog diskursa reklama se uvijek javlja u sprezi s drugim diskursnim tipovima s kojima nije primarno vezana parazitira na njima npr. reklame u politikom tjedniku reklama se rijetko pojavljuje izvan okruenja drugih diskursnih tipova tei neprestanom ouivanju i okiranju stoga neprestano pomie svoje anrovske granice = tipina nestabilnost svih novijih tipova diskursa interdiskurzivnost, multidiskurzivnost, intermedijalnost i multimedijalnost reklame svojstva po kojima korelira s literarnim pomacima svojstvenim postmodernistikoj knji. produkciji postmodernizam je otvorio vrata reklamnom diskursu kao jednom od moguih anrova u sklopu nove percepcije estetskih vrijednosti postmodernizam zanima brisanje anrovskih granica i viestruko kodirane tvorevine ouujueg uinka subliterarni anrovi sve vie prodiru i u knjievnost i u teorijske rasprave o njoj citatnost, kolaizam, autoreferencijalnost, metatekstualnost pribliavaju reklamu knjievnoteor. interesu no to reklamnu poruku jo uvijek ne ini knjievnom reklama i knji. tekst otvaranje prema novim medijima: knji. poruka je i dalje tjenje vezana uz verbalni aspekt, no poput reklame pronalazi se i u elektronikom mediju koristi se mogunostima hiperteksta i hipermedije u njima nalazi uporite za ustrojavanje u novom anru interaktivna poezija, interaktivna pria recipijent dobiva mogunost i pravo da utjee na tekst u virtualnom prostoru itatelj sudjeluje u proizvodnji znaenja intertekstualnost termin Julije Kristeve iz 60ih; u nas ga razvila Orai-Toli (Teorija citatnosti) Guy Cook razlikuje interdiskursne i intradiskursne glasove u reklami: interdiskursni odnose se na glas drugog primjera istog tipa diskursa intradiskursni vezuju se za neki alternativni tip diskursa npr. na eksploataciju filma ili knji. djela kao intertekstualnog predloka

-

23

-

razlika izmeu reklamne i literarne poruke 1. literatura podrazumijeva postojanje pisanoga teksta reklama nije u tom vidu dostupna publici blia je oralnoj komunikaciji 2. autorski moment reklama se ne smatra individualnom kreacijom 3. !aktualnost, vezanost reklame za konkretan cilj to prijei reklami da bude knjievnost! 4. reklamne se poruke mahom priklanjaju dominantnim ideologijskim trendovima reklama mora udovoljiti zahtjevima svojih klijenata (u prolosti je umjetn. imala slian poloaj = nastajala je pod patronatom institucija drutva i po mecenatskoj narudbi ta je pozicija moda usporediva s pozicijom artistiki orijentirane reklame danas) pitanje anrovskih granica reklamne poruke u najboljim ostvarajima postaje usporediva s knjievnou - s obzirom na znaenjsko polje literarnih podtekstova i irelevantnost spram pitanja istinitosti reklamni diskurs e uvijek koketirati s knjievnou na graninim pozicijama, podvrgavajui se anrovskoj autoproblematizaciji (no zbog gore navedenog razloga reklama nee biti knji. pod 3.) diskursni je model reklame u kojoj pruene informacije mogu biti ocijenjene jasnim standardima istinitosti i relevancije gotovo posve ieznuo informativni aspekt = tek jedna od funkcija reklamne poruke reklama poetnu premisu svoje fikcionalizacije ipak mora pronai u nekoj provjerljivoj istini postoje pravni mehanizmi sankcioniranja propagiranja neistine polje diskursa = polje visoke napetosti sueljeni diskursni tipovi tee meusobnoj asimilaciji, sluei se sredstvima posuivanja, interpretiranja, parodiranja, pa i krae reklama preuzima modele iz umjetnosti rijei, ali i knjievnost uklapa u sebe reklamni diskurs

-

zakljuno: - multimedijalni okviri nude irok spektar mogunosti interdiskursnih pretapanja - zbog mogunosti stapanja verbalnog, vizualnog i akustikog koda u novi oblik jedinstva, generiraju i nove anrovske modele oni se mogu nadovezati na prethodnu tradiciju poznatih diskursa (npr. knjievnoumjetnikog), pozicionirati se rubno u odnosu na fenomen multimedijalnosti, uvajui veze s matinim diskursom, no mogu se i posve osamostaliti, uspostaviti se kao vrste domene multim. diskursa reklamna poruka - teorijske implikacije takvih stapanja = sloene iziskuju slojevit, interdisciplinaran pristup

INTRADISKURZIVNA I INTERDISKURZIVNA PRETAPANJApolje diskursa heterogeno, konfliktno, dinamiko, pretopljeno unutar njega neto se stalno zbiva, a svako je zbivanje vezano za ivotne potrebe samih govornika praktine, estetske, pa i antiestetske autorice istiu da njihov model dvostruke klasifikacije (vertikalno i horizontalno raslojavanje) podlijee kontinuiranoj problematizaciji

24

granice vie su polupropusne opne pod pritiskom sloenosti uvjeta proputaju jezino-semantike elemente iz jedne domene u drugu - dinaminost polja diskursa odvija se izmeu 4 toke granice (prepoznate s aspekta ovjekovih temeljnih drutv. funkcija) privatne, javne, profesionalne, ope - kretanja u polju: intradiskurzivna - unutar jednog diskursnog tipa (interdiskurs pojam koji je uveo franc. semantiar Pcheux 70ih) interdiskurzivna meu razl. drutv. tipovima - u vezi s tim se moe govoriti i o kategoriji glasa: intradiskursni glas interdiskursni glas to su glasovi drugih tekstova koje ujemo unutar glasa teksta koji upravo sluamo ili itamo - intradiskursni glasovi srodni; prepoznajemo ih kao udruena vieglasja istog tipa - interdiskursni glasovi uspostavljaju moment kontrapunkta kao dio svog suglasja - primjer: privatni diskurs govor zamiljene obitelji iz zajednikog ivota proizlazi njihov obiteljski kod: meusobno se oslovljavaju prisnim imenima, koriste neke interne pojmove i sl. No obitelj je generacijski raslojena djed u obiteljski govor unosi elemente umirovljenikog argona kojim se slui izvan kue, otac i majka unose elemente svojeg generacijskog i profesionalnog argona, a dijete iz ambijenta igre iz te raznorodnosti nie njihov stopljen obiteljski govor = intradiskursni koktel sviju oznaenih elemenata koji su pridrueni govoru ovog doma. Elementi specijaliziranog govora (primjerice otac je lijenik, dijete igra tenis) se slijevaju u privatni diskurs obitelji, ali se time i despecijaliziraju, postaju privatnom svojinom konkretne obitelji. No neki od lanova moe u nekom trenutku posegnuti i za viim stupnjem specijaliziranosti svog govora to moe imati distonirajui, kontrapunktni efekt interdiskursni moment - npr. djeda boli ruka, a unuk mu kae da je tome kriv njegov jaki backhand ili mu otac kae strunu dijagnozu (npr. na lat. jez.) efekt upozorava na vii stupanj sloenosti obiteljske situacije oeva briga za djedovo zdravlje, gdje on tu zauzima poziciju lijenika, a ne sina, kako bi starcu nametnuo reim ponaanja - intradiskursni i interdiskursni glas nije uvijek lako, pa ak ni mogue razlikovati jer se u konkretan iskaz u pravilu upleu elementi pretapanja domena i diskursa - oni odraavaju daleko ire relacije sam je govornik istovremeno privatno bie i bie koje pripada nekom manje privatnom ambijentu, izloen je javnome govoru i medijima, te se u viem ili niem stupnju i sam okree javnom auditoriju - istog iskaza nema nijedan iskaz ne pripada samo jednom diskur. tipu i samo jednoj domeni klasificirat emo ga, uvijek uvjetno, po dominantnim obiljejima - intradiskurzivnost i interdiskurzivnost imanentne znaajke svakog teksta, iako ne uvijek i zamjetne - podvodimo ih pod pojam intertekstualnosti ona se moe smatrati odlikom i neverbalnih formi (film, glazba) - interdiskursnost ( interdiskurzivnost) izravnije sueljavanje konkretnih i prepoznatljivih diskursnih tipova; interdiskurzivnost = globalna pojava imanentna polju diskursa, prisutna u njemu i kada su komponente diskursnih tipova pretpoljene do neprepoznatljivosti - interdiskursna pretapanja vieg stupnja prepoznatljivosti = citatna prepoznatljivost u neki tekst ukljuenih predloaka - svakome iskazu je imanentna diskurzivnost, ali neemo ga nuno motriti i s aspekta intertekstualnosti - eksplicitne intertekstualne veze moemo razotkrivati jedino u sluajevima gdje nam je predloak poznat no vanost poznavanje predloka je relativna ako ga i nismo u 25

-

-

stanju identificirati, ipak razabiremo elemente njegove ukljuenosti iz kontrapunktnog momenta u sluaju vrsto definirana praktinog cilja vanost prepoznavanja predloka raste (npr. ponekad je to sluaj s govorom reklame iako na koncu govor reklame upuuje na svoju svrhu na svim svojim razinama) intermedijalnost najdosljednije provedena i najbogatije eksploatirana u multimedijalnom diskursu intermedijalna proimanja kreu se vertikalnim smjerom, te navode na stapanje planova i kodova, kao i na preslojavanje tako stopljenih kodova u multimed. diskusru se jez. planu pridruuje i nejezini, a oni se pak meu sobom povezuju endoforiki (od samog teksta prema izvantekstualnim kodovima) i egzoforiki (od izvanjezinih kodova prema jezinom kodu) rije moe upuivati na sliku ili zvuk, a oni pak mogu upuivati na rije (npr. strelica na panoramskoj fotografiji kakve atraktivne rivijere kontrastnom bojom upuuje ne hotel; u video formatu e nam se ta zgrada pribliiti zumom, i sl.) intermedijalne veze mogu ukljuivati i intertekstualne i interdiskurzivne veze npr. kada neki proizvod reklamira poznati glumac, i to u svojstvu popularnog lika neke tvserije, iskoritava se intermedijalna i intertekstualna veza (sa scenarijem); ako proizvod reklamira linost koja unosi argon i ostalo znakovlje drugog diskursa, veza postaje i interdiskurzivna sportai nakon napornog treninga ispijaju osvjeavajua pia koja se reklamiraju

-

26