Zagreb, 28. studenoga 2019. tt

KNJIŽICA SAŽETAKA

HRVATSKA JEZIČNA BIOGRAFISTIKA

Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu

Jezičnobiografski pristupi u hrvatskome jezikoslovlju

Gabi Abramac

Od jezične biografistike do autoetnografije

‘What you have to do', rekao je profesor Samuel Heilman, sociolog hasidizma,

jednog zimskog dana u New Yorku, 'is write a book that you should title From

an Ultimate Outsider to the Intimate Insider, because you came all the way

from Croatia, yet nobody knows Hasidim as intimately as you do. Not only do

you speak Yiddish, but you talk like them, you sound like them, you think like

them, you blend in like a native, and you understand all nuances of their

society. That’s what you have to write about!’

U svojem doktorskom istraživanju u kojem sam izučavala odnos jezika i identiteta u ortodoksnim

židovskim zajednicama u New Yorku, koristila sam se jezičnobiografskom metodom koju za

potrebe ovoga skupa nije potrebno definirati. To istraživanje i moja naknadna istraživanja koja su

iz njega ponikla nalazila su se na razmeđi sociolingvistike, lingvističke antropologije i sociologije

religije.

Jezična biografistika ili bilo koji oblik sociolingvističkog intervjua u mojim istraživanjima bi

kao rezultat imali vrlo manjkave rezultate ili podatke koje ne bih mogla kvalitetno interpretirati

bez pomoći etnografskih metoda, u koje ubrajam i digitalnu etnografiju. Moj etnografski rad,

odnosno boravak i život u hasidskim zajednicama u going native smislu bio je ključan kako za

kvalitetno prikupljanje i razumijevanje podataka tako i za otkrivanje novih, neistraženih

segemenata tih zajednica.

Za potrebe ovoga skupa priredila sam kratak presjek triju uzajamno prožetih istraživanja:

1) istraživanje o jeziku i identitetu u ortodoksnim zajednicama u New Yorku (temeljeno na

doktorskom radu), 2) jezične biografije hasidskih otpadnika te 3) fenomen Shababnika – bivših

izraelskih ortodoksnih Židova koji su pobjegli iz svojih zajednica i izgradili nove živote u

New Yorku.

Kroz presjek ovih istraživanja, između ostaloga i autoetnografski sagledavam pitanja

vlastita pozicioniranja u istraživanjima i mijenjanje vlastite (jezične) biografije uslijed usvajanja

novih jezika i novih društveno-kulturoloških normi. Moj cilj je također kroz dijalog s ostalim

sudionicima ovoga skupa analizirati potencijalne ograničavajuće kategorije vezane uz nazivlje i

etiketiranje pojedinih metoda te, kroz prezentaciju drugih teorijskih i metodoloških okvira koje

sam rabila, proširiti razgovore o interdisciplinarnosti naših istraživanja.

Lana Bogojević

Primjena jezičnih biografija u nastavi stranih jezika

U prvome dijelu rada prikazuju se rezultati tematsko-sadržajne analize tridesetak

jezičnobiografskih tekstova koje su sročili studenti germanistike u razdoblju od 2014. do 2016.

godine. U tim autobiografskim tekstovima studenti germanistike opisali su svoja iskustva s

učenjem i uporabom njemačkoga i drugih stranih jezika.

Na temelju tih rezultata u drugom se dijelu rada prikazuju mogućnosti primjene jezičnih

biografija u svrhu planiranja i izvođenja kvalitetnije nastave stranoga jezika. Glavni je smisao te

primjene u činjenici što učenici i studenti jezičnobiografskim refleksijama stječu bolji uvid u

vlastite jezične sposobnosti i iskustva, a nastavnik pak i vlastitim jezičnobiografskim narativom i

tematiziranjem učeničkih jezičnobiografskih iskustava može pozitivno utjecati na formiranje

učeničkih stavova i misli vezanih uz jezik koji se poučava. Na taj način primjena jezičnobiografskih

refleksija može povećati motivaciju za učenje stranoga jezika, ali ujedno i utjecati na stvaranje

novih jezičnobiografskih iskustava.

Ana Grgić

Jezičnobiografski pristup u istraživanjima jezičnoga identiteta

neizvornih govornika hrvatskoga u Republici Hrvatskoj

U dosadašnjim je istraživanjima jezičnoga identiteta inojezičnih govornika hrvatskoga koji žive u

Republici Hrvatskoj primjenjivan, među ostalim, i jezičnobiografski analitički pristup. Budući da je

cilj istraživanjā bio opisivanje sociolingvističkih okolnosti usvajanja hrvatskoga kao većinskoga,

okolinskoga i službenoga jezika, različitih posljedica jezičnih dodira i sveukupnoga jezičnoga

ponašanja koje je uvjetovano između ostaloga i jezičnim politikama, taj se pristup pokazao

izrazito primjerenim jer je omogućio dvojake uvide: nudi prikaz pojedinačnoga koji predstavlja

borbu protiv generalizacije koja teži izjednačavanju različitosti, a s druge strane donosi uvid u

kolektivnu jezičnu situaciju u Republici Hrvatskoj preko svakodnevne individualne jezične prakse

različitih inojezičnih govornika. Davanjem glasa različitim neizvornojezičnim govornicima i

mogućnošću da opišu vlastito jezično iskustvo omogućeni su i uvidi koji se tiču

(samo)pozicioniranja različitih manjinskih skupina te različitih jezičnih i izvanjezičnih posebnosti

vezanih za useljavanje u Republiku Hrvatsku.

Krešimira Gudelj

Istraživanje obiteljskog idiolekta okomito

višejezičnih hrvatskih govornika

U radu će se predstaviti istraživanje o obiteljskom idiolektu okomito višejezičnih hrvatskih

govornika koji vladaju svojim mjesnim i standardnim idiomom, a zbog različitih životnih okolnosti

ovladavaju i trećim hrvatskim idiomom koji je različit od njihova zavičajnoga idioma. U

istraživanju su sudjelovali govornici imotskoga i stonskoga govora čiji je vlastiti materinski idiom

različit od jezika drugih članova obitelji ili okoline. Kako bi se ispitalo koja jezična i izvanjezična

načela utječu na odabir idioma, korišten je polustrukturirani intervju, a dijelove zvučnih zapisa

ocijenili su procjenjivači kako bi odredili koliko se snimljeni govori razlikuju od zavičajnih govora

ispitanika. Analizirani su transkribirani dijelovi intervjua, a promatrana je morfološka, sintaktička,

semantička i leksička razina kako bi se otkrilo koja su obilježja zavičajnoga idioma ostala očuvana,

a koja su promijenjena te čime su zamijenjena. Nakon usporedbe ocjena i dojma te jezične analize

navedena su načela koja utječu na odabir idioma.

Snježana Husinec

Od višejezičnosti do nacionalnog standarda:

Jezični identiteti pristaša hrvatskog narodnog preporoda

U radu se predstavlja istraživanje jezične prakse svećenika, prevoditelja, književnika i domoljuba

Ivana Krizmanića (1766.-1852.), članova njegove obitelji te članova obitelji Ljudevita Gaja s kojom

je Krizmanić bio rodbinski povezan. Zauzetost odabranih osoba za ilirsku ideju te intenzivna

privatna interakcija s istaknutim ilircima čine njihove jezične biografije iznimno zanimljivima za

sociolingvističku analizu. Rekonstrukcijom njihove jezične uporabe utvrđuje se jesu li, i u kojoj

mjeri, nove društveno-jezične okolnosti u Hrvatskoj u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda

utjecale na višejezičnost i promjene jezičnih identiteta šireg kruga pristaša ilirskog pokreta.

Kvalitativnom i kvantitativnom analizom korpusa neobjavljenih rukopisnih tekstova s naglaskom

na privatnoj korespondenciji dobivaju se spoznaje o idiomima kojima su se služili, stavovima koje

su iskazivali o vlastitoj jezičnoj praksi i uvođenju štokavskoga u javnu uporabu te utjecaju

preporodne ideologije na njihove individualne jezične odabire u uglavnom privatnoj komunikaciji

s obitelji i prijateljima.

Zrinka Jelaska

Izravno, osviješteno i propušteno u

vođenim jezičnim biografijama

U radu se raspravlja o podatcima iz jezičnih biografija koji pokazuju afektivni utjecaj na jezični

razvoj njihovih autora. Građu čini stopedesetak jezičnih biografija studenata kroatistike

(2014.−2018.) koje su potaknute nastavom o ovladavanju materinskim i inim jezicima. Zadatak je

bio svakoga tjedna napisati dopunu početne slobodne jezične biografije na temelju onoga što se

govorilo na predavanjima i seminarima izbornoga predmeta. Očekivali su se primjeri osobnoga

razvoja i stavovi prema dotada stručno neobjašnjenim događajima i doživljajima. Kako životne

okolnosti i stavovi okoline utječu na pojedinčev jezični razvoj, u radu će se pokazati primjeri

različitih načina pokazivanja bitnih podataka o vlastitu jezičnomu razvoju, posebno osviještenih,

u kojima se iznosi stav kojim pokazuju stečeno razumijevanje doživljenoga; izravnih, u kojima se

utjecaj može odčitati; ali i onoga što nije napisano, a moglo je ili trebalo.

Ana Kodrić Ivelić

Jezične biografije tekstopisaca hrvatske popularne glazbe

Hrvatska unutrašnja varijetetna dinamika ogleda se u jezičnim praksama tekstopisaca popularne

glazbe od 1960-ih godina do danas. Bitna jezična zbivanja potiču promjene u vrijednosnim

percepcijama varijeteta te je cilj istražiti tezu o dvosmjernome procesu gdje se društveno-

političke i jezične mijene odražavaju na autorske jezične odabire u glazbenim tekstovima koji pak,

s druge strane, brzom medijskom rasprostranjivosti utječu na jezične ideologije, nacionalnu

afirmaciju regiolekta te na eksplicitnu normu na razini leksika i frazeologije.

U izlaganju će se komparativno prikazati jezične biografije dvojice autora koji djeluju u

različitim razdobljima, jezična sredstva kojima ispitanici oblikuju diskursne strategije

pozicioniranja varijeteta te konstrukcije individualnih i društvenih identiteta. Potvrde njihovih

jezičnih ideologija potkrijepit će se primjerima iz odabranih glazbenih tekstova iz njihova

autorskog opusa.

Kristian Novak

Primjena jezičnobiografske metode u povijesnoj sociolingvistici

U radu će se prikazati prijašnja (ograničena) primjena jezičnobiografske metode u istraživanjima

na području povijesne sociolingvistike te modifikacija metode na primjeru jezičnih biografija

pripadnika ilirskoga pokreta. U svom proširenom obliku ta metoda podrazumijeva analizu na

trima razinama: 1. analiza jezične prakse osobe u svim životnim razdobljima, tekstnim vrstama i

domenama primjene s obzirom na odabir koda, primjenu slovopisnih i gramatičkih rješenja te

fenomene jezičnih dodira; 2. analiza iskaza koji tematiziraju jezičnu praksu same osobe te

društvene okoline; 3. iskaza drugih o jezičnoj praksi osobe. Na primjeru prijevodnih

objasnidbenica u tekstovima iliraca prikazat će se koje se nove perspektive otvaraju

rekonstrukcijom jezičnih biografija, ali i koja su ograničenja jezičnobiografske metode u

povijesnoj sociolingvistici.

Velimir Piškorec

Autobiografski štikleci o jezičnoj biografistici

U ovome izlaganju uvodno se, iz autobiografske perspektive, nastoji dijakronijski dijagnosticirati

i ukratko karakterizirati raznolike implicitne i eksplicitne biografske i biografističke narative s

kojima se autor u pojedinim životnim fazama susretao u raznim situacijama i kontekstima. Danas

na te narative gleda kao na kumulirano znanje koje ga je kao sveučilišnog nastavnika jezikoslovca,

specijalizirana za područje dodirnoga jezikoslovlja, intuitivno navelo da u jednoj fazi svog

nastavnog i uredničkog rada pojedine visejezične govornike, uključujući i sebe, potakne na

produkciju jezičnobiografskih narativa. Nakon te, teorijom uvelike neopterećene međufaze

jezičnobiografske i jezičnobiografističke prakse kojoj je prethodila dugogodišnja izloženost

raznim biografskim i biografističkim narativima, uslijedit će autorovo aktualno, eksplicitno

istraživačko, nastavničko i mentorsko bavljenje jezičnom biografistikom, u kojem se sve veća

pozornost posvećuje refleksiji o teorijskim i metodološko-analitičkim aspektima.

Martina Podboj

Izazovi narativne analize kao kvalitativne metode

opisa diskursne konstrukcije identiteta

U suvremenoj sociolingvistici i analizama diskursa širok koncept 'narativa' dominira i kao objekt i

kao metoda analize. Raznolikost istraživačkih pristupa i tumačenja tog pojma rezultirala je

bogatstvom narativnih analiza, ali i svojevrsnom zagušenosti pluralizmom metoda. Ponajprije je

riječ o kvalitativnim metodama koje u duhu poststrukturalističkoga poimanja jezika proučavaju

narative kao središnja mjesta konstrukcije, izražavanja i posredovanja identitetâ. Sve navedeno

predstavlja brojne izazove za analitičare narativa te zahtijeva pomnije definiranje teorijsko-

metodoloških okvira kako bi se izbjegla prekomjerna generalizacija i banalizacija problematike. U

izlaganju će biti riječi o jednom mogućem modelu analize narativa kao diskursnog žanra u kojemu

se upotrebom jezičnih sredstava ostvaruju identitetske pozicije. Posebno će se naglasiti

metodološki aspekti definiranja narativa kao analitičke jedinice, prikupljanja i transkripcije građe,

te mikro-, mezo- i makro-razine analize.

Aleksandra Ščukanec

I ovdi i ondi, i gori i doli. Poimanje doma, domovine i zavičaja

kod hrvatskih iseljenika, povratnika i transmigranata

U ovom ćemo izlaganju prikazati slojevitost koncepata dom, domovina i zavičaj na temelju

izvadaka iz jezičnih biografija prikupljenih tijekom višegodišnjeg istraživanja različitih hrvatskih

zajednica u inozemstvu i u istraživanju povratnika iz prekomorskih zemalja koje je još u tijeku. Za

ovo smo izlaganje odabrali nekoliko jezičnih biografija transmigranata iz Žumberka i hrvatskih

iseljenika u Austriji te jezične biografije ispitanika hrvatskog podrijetla koji su rođeni u

inozemstvu, a koji su se odlučili trajno preseliti odnosno vratiti u Hrvatsku. Analizirane jezične

biografije pokazuju nam kako dio ispitanika o ovoj temi ima vrlo slična razmišljanja i kako na sličan

način opisuju dva lokaliteta, ali i kako se predodžba o spomenutim konceptima mijenja ovisno o

različitim čimbenicima, pri čemu značajnu ulogu imaju okolnosti odlaska i „povratka“.

Anđel Starčević

Hrvatski i engleski u Kanadi: bilingvizam između

jezičnog kontakta i jezičnog konflikta

Ovo se izlaganje bavi ranije zanemarenom mikrorazinom sociolingvističke analize hrvatskog

iseljeništva u Kanadi. Temelji se na kvalitativnim rezultatima studije slučaja hrvatsko-kanadske

obitelji i usredotočuje na kontakt i konflikt engleskog i hrvatskog. Proučavana obitelj – dva

govornika generacije 1A i dva govornika generacije 1B – preselila se iz Hrvatske 1974. i otada živi

u Torontu. Fokus istraživanja je analiza njihovih a) narativa i b) komunikacijskih obrazaca unutar

i izvan obitelji, pri čemu se posebna pozornost pridaje slučajevima konflikta između povezanih

jezika, komunikacijskoj divergenciji te situiranom etničkom identitetu. Preciznije, istražuje se

odnos tih fenomena s jezičnim ideologijama u raznim situacijama u Kanadi, Hrvatskoj i Njemačkoj.

Rezultati ukazuju na razne oblike jezičnog konflikta a) između većinskih i manjinskih skupina, b)

između različitih manjinskih skupina te c) unutar hrvatske zajednice. Uvodi se i pojam jezičnog

odmagača, prema ranijem jezičnom pomagaču (Piškorec 2006, 2007). Na kraju će se ponuditi

ideje za nova istraživanja hrvatskog u kontaktu s drugim jezicima u iseljeničkom kontekstu.

Barbara Štebih Golub

Pogled na Suton. Stavovi o jeziku Ignaca Kristijanovića

Tridesete godine 19. st. po mnogočemu su bile prijelomne za jezik i kulturu sjeverozapadne,

kajkavske Hrvatske. Vrijeme je to kada sve izvjesnije postaje da će ilirska jezična koncepcija

nadvladati onu horvatsku, što je u konačnici rezultiralo nestankom kajkavskoga književnog jezika,

standardiziranoga i normiranoga, polifunkcionalnoga idioma koji se na području triju županija

sjeverozapadne Hrvatske − Varaždinske, Zagrebačke i Križevačke − rabio dulje od tri stoljeća. U

prilogu se pokušava rekonstruirati jezični identitet istaknutoga književnokajkavskog autora onoga

vremena Ignaca Kristijanovića, „posljednjeg Mohikanca“ (Vince 2002: 198) književne kajkavštine.

Ivo Žanić

Vladimir Nazor: Antidijalektno na dijalektu

U hrvatskoj se književnoj povijesti općenito drži da moderna dijalektna književnost, tj. poezija

počinje kajkavskim Hrastovačkim nokturnom A. G. Matoša iz 1900. odnosno čakavskom

Galiotovom pesni V. Nazora iz 1906. Poveznica je, uz ostalo, što su obje objavljene u sklopu

pripovjednih djela, no jedna bitna razlika dosad nije isticana koliko zaslužuje. U onodobnoj

sociokulturnoj situaciji idiom Nokturna može se držati blizim zagrebačkoj kajkavštini te njegov

autor utoliko "pravim" dijalektnim pjesnikom jer se izražava na idiomu zavičaja ili iz njega

izvedenoj stilizaciji, dok se Bračanin Nazor izražava na nezavičajnoj, bitno drugačijoj, kastavskoj

čakavštini koju je naučio tek kao tridesetogodišnjak, što protuslovi uobičajenoj poetici (i ideologiji

autentičnosti) dijalektne književnosti. Ovdje se to tumači (i) njegovom sociolingvistički

intrigantnom jezičnom biografijom, ali i stavlja u kontekst popularne glazbe, gdje je pisanje

stihova na nezavičajnom, naučenom idiomu veoma često.