journal preporodovinstituteforgenocide.org/.../preporodov-journal-br.-167.pdfpreporodov journal...

P R E P O R O D O VJournalISSN 1334-5052 MJESEČNIK KDBH “PREPOROD” – ZAGREB BROJ 167 RUJAN 2014.

KDBH “PREPOROD”

GORAN BEUS RICHEMBERGHNEDŽAD HODŽIĆ I BDSHHodžić: pluskvamperfektDosje: Hodžić – BDSH (IV)

INTERVJU – GORAN BEUS RICHEMBERGHTreba stalno čuvati i širiti prostor slobode

ZAŠTO JE SOCIJALDEMOKRACIJA NEMOGUĆA U BiH?Socijaldemokracija i BiH

SUĐENJE RADOVANU KARADŽIĆUIdeja Bosne i Bosanski duh

BOŠNJAČKO POLITIČKO 20. STOLJEĆEBošnjački intelektualci

IMPRESUM

ISSN 1334-5052PREPORODOV JOURNAL mjesečnik KDBH “Preporod”

IZDAVAČ: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “PREPOROD”

ZA IZDAVAČA: Ervin JAHIĆ

GLAVNI UREDNIK: Ismet ISAKOVIĆ

REDAKCIJA:Emina BUŽINKIĆEdis FELIĆSena KULENOVIĆMirza MEŠIĆEdina SMAJLAGIĆAjka TIRO SREBRENIKOVIĆ

SURADNICI:Helena ANUŠIĆ (Rijeka)Elvir BEĆIROVIĆ (Njemačka)Bedrudin BRLJAVAC (Sarajevo)Asim ČABARAVDIĆ (Pula)Mensur DURAKOVIĆ (Split)Avdo HUSEINOVIĆ (Sarajevo)Ognjen KARABEGOVIĆ (Zagreb)Senadin LAVIĆ (Sarajevo)Helena MARKOVIĆ (Sisak)Emir RAMIĆ (Kanada)Mustafa SPAHIĆ (Sarajevo)

DIZAJN: Midhat MULABDIĆFOTO: Ognjen KARABEGOVIĆ, Nurija KURTIĆPRIJELOM: Dario MOLNARTISAK: top grafika, Velika Gorica

ADRESA: Preporodov Journal Ulica grada Vukovara 235, 10000 ZagrebTELEFON/FAKS: +385 (0)1 48 33 635 E-MAIL: [email protected] [email protected] [email protected] WEB: www.kdbhpreporod.hr

ŽIRO-RAČUN: ZABA 2360000-1101441490DEVIZNI RAČUN: SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185

CIJENA: 15 kuna

PRETPLATA: RH 150 HRK godišnje BiH 40 KM godišnje Svijet 25 E godišnje

Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nužno i stavovi redakcije

Tiskano uz financijsku potporu iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske

NA NASLOVNOJ STRANICI: Goran Beus Richembergh, zastupnik u Hrvatskom saboru (HNS)

P R E P O R O D O VJournalSADRŽAJ

UVODNIKHodžić: pluskvamperfekt ............................................................... 3

BOŠNJACI U HRVATSKOJ Dosje: Hodžić – BDSH (IV) .............................................................. 4 Treći “Ja BiH festival”...................................................................... 9Splitski praznik kulture ................................................................. 11 Promocija bošnjačke kulture ....................................................... 14 “Bulbuli” u Rovinju ....................................................................... 15

HRVATSKA Vlada i Siščani dobili prvu bitku ................................................... 16Veliki trud – pokisnuo! ................................................................. 18 U čast jeziku i pismenosti ............................................................. 20

INTERVJU – GORAN BEUS RICHEMBERGH Treba stalno čuvati i širiti prostor slobode ................................... 21

BOSANSKI BAROMETAR Predizborna kampanja na momente bila u sjeni ......................... 27Socijaldemokracija i BiH ............................................................... 30Ideja Bosne i Bosanski duh .......................................................... 33Bošnjački intelektualci ................................................................. 35

IZ SVIJETA Rekonfiguracija Bliskog istoka ..................................................... 39

KULTURA Austro-ugarska uprava u BiH – književne i kulturne prilike (III) .... 46Kad morija Mostar morijaše ........................................................ 48Semezdinovi prozori..................................................................... 49Ples makova, rose i odraza ........................................................... 50Suvremene turske karikature ....................................................... 51

PRIČE IZ BOSNE Momo i Uzeir ............................................................................... 52

ŽIVJETI ISLAM Islam jača ljude, ali i ljudi jačaju misiju islama (III) ....................... 54

UVODNIK

3RUJAN 2014.

Prošle su skoro pune tri godine od parlamentarnih izbora 2011. i horora koji smo doživjeli u izbornoj noći. Mnogi Bošnjaci su cijelu noć putem TV ekrana i interneta pratili kretanje izbornih rezultata za XII. manjinsku izbornu jedinicu. Nismo mogli vjerovati svojim očima što se događa, a “dogodila” se Ermina Lekaj Prljaskaj, albanska kandidatkinja. “Dogodili” su se i Bošnjaci – isplivale su na površinu brojne slabosti vezane uz političku svijest, način organiziranja, razjedinjenost, među-sobne sukobe i štošta drugo. Okus gorkog političkog poraza djelomič-no je zamijenila slast pobjede koju smo osjetili u jutarnjim satima na-rednog dana. 74 glasa razlike – mnogo više putnika stane u tramvaj za vrijeme zagrebačke “špice”.

“Dogodio” se i Nedžad Hodžić... Sa strane redakcije “Preporodovog Journala” dočekan je s dobrodošlicom, nadom i željom da zajedničkim radom nešto dobro napravimo. Kao i što smo formiranje BDSH krajem 2008. ocijenili dugoočekivanom političkom alternativom i potrebom. Iza nas je bilo osam dugih godina saborskog mandata Šemse Tankovića – vrijeme brojnih frustracija, političkih lutanja, zaglušujuće šutnje za sa-borskom govornicom i nemogućih postizbornih sporazuma. Iza nas je bilo i osam dugih godina njegovog predstavljanja u Savjetu za nacional-ne manjine RH, od kojih su zadnje četiri bile posebno iritirajuće. Očekiva-li smo, s pravom, vrijeme promjena – na bolje, naravno.

Dobili smo veći angažman u Hrvatskom saboru, veću minutažu za saborskom govornicom, veći broj istupa u medijima. Dobro je krenulo, pomisli smo, naivno se nadajući daljnjem napretku. Ali nije ga bilo, proradile su raznorazne barijere i ograničenja, mnogima je postalo ja-sno da priča ide u krivom smjeru. Već nakon godine dana imali smo upite čitatelja zašto se kritički ne osvrnemo na Hodžićev rad. Nismo htjeli “talasati” i stvarati atmosferu sukoba kroz kritički intoniran uvod-nik. Napravili smo intervju, dali priliku saborskom zastupniku da se iz-definira, ponešto smo mu sugerirali – i čekali. I dočekali ovo što ima-mo, a imamo opet frustraciju.

Ne postoje demokratski mehanizmi kako nekoga tko je zabrazdio u krivom smjeru vratiti na pravi kolosijek. Kod njega smo uvidjeli me-nadžerski neoliberalni način ponašanja u politici – oni koji imaju (ne)sreću da rade u privatnim tvrtkama znaju o kakvom se tipu šefovskog (i drugog) ponašanja radi. One man show – tražili ste, gledajte. Pritom smo shvatili jednu zabludu – nikakvo “političko dno” ili “poraz” ne bio da je 2011. albanska kandidatkinja dobila 75 glasova više. Dobili bismo vrijeme za katarzu, ne bismo opet imali izgubljene godine, nešto bi se u međuvremenu posložilo. I sigurno bi imali kvalitetnijeg predstavnika u Savjetu za nacionalne manjine RH.

S gorčinom listamo po ranijim “Journalima”, čitamo intervjue, pre-dizborna i postizborna obećanja, planove za budućnost – i uviđamo ogroman raskorak između riječi i djela. Dugo si nismo htjeli priznati da je Hodžić, zapravo, “no name” – bezimeni čovjek u bošnjačkim udruga-ma i manjinskim vijećima. Smatrali smo da će nedostatak iskustva na-doknaditi s timskim radom i korištenjem postojećih bošnjačkih intelek-tualnih i kadrovskih kapaciteta. U KDBH “Preporod”, BNZH, SABAH-u, UBBDRH i bošnjačkim manjinskim vijećima sigurno postoje ljudi sa znatnim iskustvom u političko-nacionalno-kulturnom prezentiranju Bošnjaka. Ništa od toga. Nažalost, u pravu je jedna dugogodišnja boš-njačka aktivistkinja koja kaže da nam se “provukao ispod radara”.

Nećemo ovaj puta o situaciji u stranci koju je osnovao i kojoj je na čelu. Na stranicama “Journala” formirali smo “Dosje: Hodžić – BDSH”, koji popunjavamo s raznoraznim medijskim i pravosudnim informaci-jama. Još malo pa bi i knjigu mogli složiti. Nećemo ovaj puta niti o ne-ispunjenim obećanjima tiskanim na stranicama “Journala”, kao i kon-

statacijama izrečenim u intervjuima u drugim tiskovinama. O tome ćemo drugi puta, obećajemo. Kao i o novom saborskom klubu.

Nije sve u sferi ograničenosti djelovanja u hrvatskom političkom su-stavu, raznim (ne)dobronamjernim “likovima” u stranci, pravnim proce-durama, statutarnim odredbama – stvar je elementarnog poštovanja, shvaćanja mjesta, uloge i vremena u kojem djelujemo, posla kojeg se pri-hvatio i za koji je (pre)dobro plaćen. Razočarani smo njegovim ponaša-njem, radom i rezultatima. Razočaranost se ogleda u elementarnom poli-tičkom podatku: u protekle tri godine nije inicirao i održao niti jedan sasta-nak s čelnicima najznačajnijih bošnjačkih udruga i Vijeća bošnjačke nacio-nalne manjine. Da ne govorimo o ostale četiri nacionalne manjine. To je minimum minimuma, najelementarnija potreba – šura, savjetovanje, do-govor: “Braćo i sestre, kako ćemo, što mi je činiti, što predlažete…!?” To je poštovanje i početni korak u nastojanju da se kvalitetno prezentira birač-ko tijelo u najvišoj zakonodavnoj instituciji Republike Hrvatske, ali i u Sa-vjetu za nacionalne manjine RH. To je elementarno stanje političke svije-sti, elementarna potreba, politički i nacionalni imperativ. Saborski zastu-pnik je institucija, bošnjačka politička adresa. Nemamo riječi… Da li traži-mo mnogo? Ne, ali ni ta mrvica nije dobivena. Kakav će biti Hodžićev od-govor na to pitanje kada počne sljedeća predizborna kampanja? Svatko tko misli da je odgovoran samo svojoj političkoj stranci je obični politički diletant, osoba nečistih namjera koja je zalutala u politiku. Naročito kada, onako usput, zaradi i “laskav” epitet – “marioneta Milorada Pupovca”.

Dosta smo se naslušali njegovih “epskih” priča o prekidanju sjedni-ce Hrvatskog sabora zbog priče o tzv. trećem entitetu. Kako bismo sa-mo voljeli da je njegova diskusija o tom pitanju u Hrvatskom saboru bila na mnogo većem nivou, s mnogo više argumenata iz kojih bi čak i onima željnim ponovnih okršaja bilo jasno u kakvo bespuće takva poli-tika vodi i bošnjački i hrvatski narod – i to ne samo u BiH.

Kako bismo voljeli da je uslijedila njegova kvalitetna medijska (i saborska) reakcija na besramno veličanje Darija Kordića od raznih bi-skupa i političara koji su aktivno 90-ih godina učestvovali u projektu zvanom “Herceg-Bosna” (čitaj: “Velika Hrvatska”). Kako bismo voljeli da smo našeg saborskog zastupnika vidjeli zajedno s hrvatskim mirov-nim aktivistima na stajanju pred Zagrebačkom katedralom. Nije ga bilo da uzme u ruke list s papirom na kojem je pisalo ime jedne od 116 žr-tava brutalnog zločina (čitaj: spaljivanja) u Ahmićima. A bili su npr. HNS-ovci Ismar Avdagić i Goran Beus Richembergh, odvojili su svoje vrijeme i pokazali ljudski i civilizacijski stav – i zato su zaslužili svoje in-tervjue na stranicama našeg časopisa. Da ništa drugo nisu uradili, i to bi bilo dovoljno. Hvala!

Na raznim tribinama Hodžiću su puna usta “matične države Bosne i Hercegovine”. Za one slabije obaviještene treba reći sljedeće: Nedžad Hodžić praktično nema nikakvih kontakata s političkim subjektima u BiH – niti bošnjačkim niti bosanskohercegovačkim političarima ili strankama (bilo kojeg predznaka – nacionalnog, liberalnog, socijalde-mokratskog, ljevice, desnice, centra). Pa kako onda koordinirano bra-niti interese matične države bošnjačkog naroda?

U postizbornom uvodniku krajem 2011. konstatirali smo da će za četiri godine, ukoliko želimo da Bošnjak bude saborski zastupnik, biti nužan obvezujući bošnjački predizborni dogovor. Danas, malo više od godine dana prije parlamentarnih izbora, sa sigurnošću možemo reći da, ako kojim slučajem i bude nekakvog dogovora, Nedžad Hodžić nije osoba koja će biti u bilo kakvim ozbiljnim kalkulacijama. On je plu-skvamperfekt, prošlo svršeno vrijeme, bošnjačkog zastupanja u Hrvat-skom saboru i Savjetu za nacionalne manjine RH. q

Ismet ISAKOVIĆ

UVODNA RIJEČ

Hodžić: pluskvamperfekt

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

4 PREPORODOV JOURNAL 167

PRESS KONFERENCIJA NEDŽADA HODŽIĆA

Hodžić: Kraj opstrukcija u BDSH-u“Agonija koju stranka prolazi već duže vrijeme konačno je zavr-

šila. Stavljena je točka na ‘i’ na sve pokušaje opstruiranja i pokušaja rušenja legalno izabranog vodstva BDSH-a, a koje je započelo na-kon što je stranka po prvi put ušla u Sabor”, kazao je na konferen-ciji za novinare, kako tvrdi, jedini legalni predsjednik BDSH-a Ned-žad Hodžić. Pritom se pozvao na rješenje Ministarstva uprave koje je, veli on, dokazalo da je izvanredna Skupština, koju je u prosincu u Sisku sazvala druga frakcija potpuno ilegalna.

BOŠNJAČKA DEMOKRATSKA STRANKA HRVATSKE – OŽUJAK/RUJAN 2014. GODINE

Dosje: Hodžić – BDSH (IV)su se ljudi koji desničare i ne pripadaju našem političkom miljeu i drago nam je da se sve to skupa dogodilo kako bi konačno svemu stali na kraj.

– Zatražit ćemo od organizatora ilegalne Skupštine u Sisku da sami istupe iz BDSH-a, a ako to ne naprave u roku od tjedan dana, pred Časnim sudom ćemo pokrenuti postupak za njihovo isključe-nje. To je nekih četiri do pet ljudi koji će, ako sami ne izađu, biti iz-bačeni, kako bi redove u stranci do kraja pročistili, kazao je Hodžić i najavio održavanje Skupštine BDSH-a na kojem će se birati novi članovi Glavnog odbora i ostalih tijela stranke. Na upit koliko člano-va stoji uz njega, Hodžić je rekao da imaju 800-tinjak članova od kojih je 700 na njegovoj strani.

(“Glas Istre”, 03.03.2014.)

HODŽIĆEV INTERVJU ZA “NOVOSTI”

Nedžad Hodžić: Puč protiv mene nije uspioOtkako je Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske (BDSH) ušla

u Sabor na posljednjim izborima, u njoj su započela konstantna previranja koja su, čini se, nedavno riješena odlukom Ministarstva uprave. Naime, dok se stranački predsjednik Nedžad Hodžić još ni-je ni pošteno udomaćio u saborskim klupama, dio članstva počeo je predano raditi na njegovoj smjeni, da bi potkraj prošle godine izabrao novog predsjednika, članove Nadzornog odbora i Časnog suda stranke. Međutim, Ministarstvo uprave odbilo je njihovu regi-straciju kao nelegalnu, nakon čega su resornog ministra Arsena Bauka prozvali za “politički kriminal” i protiv njega podigli kaznenu prijavu. Hodžić, koji uz bošnjačku nacionalnu manjinu u Saboru predstavlja i albansku, crnogorsku, makedonsku i slovensku, uvje-ren je kako je upravo rješenje Ministarstva konačni dokaz da je on jedini legalni predsjednik stranke; s njim smo porazgovarali o suko-bu, koji je u javnosti prošao gotovo nezamijećeno.

Halabukom protiv činjenicaDoima se kao da ste preživjeli svojevrsni puč: što se to doga-

đalo oko BDSH-a?Loše stvari se događaju još od moga ulaska u parlament, a riječ

je o opstruiranju stranke i pokušaju rušenja legalno izabranog vod-stva. Dio članova Glavnog odbora još se 2012. dogovorio da osniva-če stranke izbaci iz tog 25-članog stranačkog tijela i da u njega uđu neki ljudi koji su se tek bili priključili stranci; jezgru je sačinjavalo šest-sedam osoba, a uspjeli su zavesti i još neke. Izmjenom poslov-nika pokušali su preuzeti vlast u stranci, ali takvi su potezi bili pro-tustatutarni, pa nisu prošli u Ministarstvu uprave. Lanjskoga srpnja takav je Glavni odbor i protiv mene predložio disciplinski postupak, a jedan je njegov član podnio i kaznenu prijavu, od koje, naravno, nema ništa. Upozoravao sam ih na protustatutarnu izmjenu po-slovnika, ali nitko od disidenata nije slušao. I Statut je izmijenjen tako da više nisam mogao predsjedati Glavnim odborom, a čak je i pečat krivotvoren. Dakle odjednom se pojavila ekipa koja je željela marginalizirati sve one koji su stranku podigli na noge, financirali je i doveli do Sabora. Sve su to radili mimo znanja članstva i ogranaka stranke.

Nedžad Hodžić (foto: Neven Lazarević, “Glas Istre”)

– Naime, Ministarstvo uprave je u svom rješenju od 11. veljače ove godine odbilo prijedlog da se registriraju novi predsjednik, čla-novi Nadzornog odbora i Časnog suda BDSH-a i potvrdilo nelegalne izbore sisačke Skupštine. Time se potvrdilo i sve ono što govorimo već godinu dana, a to je da grupa pojedinaca iz Glavnog odbora, koji su imali natpolovičnu većinu na način da su na zadnjoj skupšti-ni vlastitim dogovorima izbacili osnivače stranke, pokušali preuzeti vlast u stranci. Drago nam je što je Ministarstvo konstatiralo da je sve što se događalo u Sisku nelegalno i nalik na dječju igru, kaže Hodžić, dodajući da se na toj skupštini okupio dio ljudi koji uopće nisu članovi stranke.

– Dakle, netko je mislio da je politička stranka mjesna zajedni-ca, tipa “ajmo se skupiti, održati skupštinu i izglasati novo vod-stvo”. Znamo motive pojedinaca koji su to činili jer radi se o ljudima koji su se stranci priključili uglavnom pred izbore radi vlastitih poli-tičkih interesa. Primjerice, famozni predsjednik Glavnog odbora Faruk Kurić pred izbore je sam odnio dokument u IDS s kojim smo koalirali u Istri, a na kojem se mimo znanja predsjednika, sastavila lista ljudi za izbore. Naravno, kandidat za županijsku Skupštinu bio je upravo Kurić, kaže Hodžić i dodaje:

– Poanta je da je određena grupa ljudi iz Glavnog odbora iz Umaga, Rovinja, Novigrada, a riječ je o sredinama u kojima nismo izlazili na izbore, de facto pokušala preuzeti vlast u stranci. Pojavili


5RUJAN 2014.

Znači da ste od samog početka bili svjesni što se događa?Tada se još nije moglo naslutiti kamo to vodi, jer su sve radili

ispod žita. Naivno sam vjerovao da su to ljudi koji su iskreno prepo-znali našu priču, no oni su imali neke druge planove. Nakraju sam izašao pred Časni sud, koji je dobio izvješće Državne revizije, čime su sve optužbe protiv mene pale u vodu: odluka je bila da se mene ne isključuje, ali da se isključi osmero članova koji su cijelu tu ago-niju prouzročili. Po našem Statutu, ta je odluka i konačna, no oni je ne prihvaćaju, nego organiziraju novu Skupštinu u Sisku na koju pozivaju i medije, misleći da se halabukom može protiv činjenica. Polovica onih koji su na toj Skupštini sjedili uopće nisu članovi stranke, a za predsjednika su izabrali Hilmiju Šabića. Ipak, rješe-njem Ministarstva konstatirano je da on nije legalno izabran.

No vaši su protivnici iznijeli neke vrlo ozbiljne optužbe, poput one da ste uzeli stranački novac, pri čemu se pozivaju na izvješće Državne revizije?

Novac i jest glavni problem, njihova je želja da upravljaju onime što stranka dobiva iz državnog proračuna na račun moga ulaska u Sabor. Dok sam s nekolicinom osnivača stranke sam financirao kampanju, od 2007., nitko ništa nije pitao. Problemi su počeli čim se pojavio neki novac. Kada imate one koji kažu da nemaju pojma u što je utrošena ijedna lipa, a istodobno drže mobitele koji stranku koštaju 37.000 kuna godišnje, samo se s nevjericom možete upita-ti jesu li to ozbiljni ljudi… Tvrdili su i to da stranka ništa nije davala ograncima, ali to nije istina: za lokalne smo izbore, iako nismo veli-ki, sufinancirali pojačanu aktivnost ondje gdje izlazimo sa svojim listama. Na to je potrošeno oko 75.000 kuna i svi to dobro znaju.

Mi smo stranka lijevog centra

O kojoj je svoti uopće riječ: s koliko novca stranka raspolaže i na što ga troši?

Nemamo ni članarine ni donatore, jedini ozbiljan prihod je moj mandat u Saboru, a oko dva-tri posto prikupimo na račun svojih gradskih vijećnika: ukupno oko 335.000 kuna. U Sabor nisam ušao preko stranačke liste: stavim li mandat u mirovanje, neće me mije-njati nitko iz BDSH, nego drugi kandidat po rezultatima u mojoj iz-bornoj jedinici, a to je Ermina Lekaj Prljaskaj s albanske liste. To očito neki ne mogu razumjeti. Samo, na moju smo inicijativu dogo-vorili da se aktivnosti mogu obavljati preko stranačkog računa i da ne trebam otvarati poseban račun, kakav uglavnom imaju moji ko-lege koji zastupaju manjine. Dakle taj je novac ponajprije namije-njen za rad saborskog zastupnika, ali to se interpretira kao da je to

stranački novac. Moj je primarni zadatak da zastupam pet manjina: tom sam cilju i usmjeren, a on iziskuje česta putovanja po cijeloj zemlji, na što se, uz ostalo, i troši spomenuti novac. Točnije, na te je aktivnosti potrošeno 67.000 kuna. Sve se to, jamčim vam, vidi u nalazu Državne revizije, koji je javan. Postoje i neki fiksni troškovi, poput spomenutih mobitela, održavanja web-stranice koju mora-mo imati, knjigovodstva… Djelovali smo i humanitarno, pomažući neke socijalno ugrožene obitelji i plativši najam autobusa kojim su branitelji iz Gunje otišli u Srebrenicu. Na to smo potrošili 21.000 kuna.

Ponavljate da je nalaz Državne revizije u redu, iako ga vaši protivnici smatraju glavnim dokazom protiv vas?

Što da vam kažem? Oni znaju na što se novac trošio. Primjerice, da smo imali sjednicu Glavnog odbora u hotelu u Gorskom kotaru i da je trebalo platiti smještaj i troškove za dvadesetak ljudi, što nije zanemariva svota. Treba platiti i Novinarski dom, u kojem se održa-vaju sjednice: samo jedan termin stajao je 5.500 kuna, a gdje su tek troškovi dolaska 120 ljudi… Dobro znaju i to da smo te godine ima-li dvije takve sjednice, no njih kao da se to ne tiče, a istina ih očito ne zanima.

Jesu li vaši protivnici u međuvremenu započeli s osnivanjem neke nove bošnjačke stranke?

Nisu, a mislim da ni neće: za takvo što treba vremena i truda, pa i novca, ako baš hoćete. Njihova je jedina ideja da mene smi-jene. Još uvijek se naokolo predstavljaju kao čelnici stranke, a to nisu.

Može li tu biti riječ i o ideološkom sukobu?Svakako. Dio toga Glavnog odbora sklon je desničarenju, a mi

smo stranka lijevog centra. I to treba biti jasno: onaj tko nam se priključio misleći voditi stranku u nekom drugom smjeru, morat će prvo osnovati svoju, pa onda u njoj raditi na tom političkom tragu. BDSH je stranka koja uvažava antifašizam na kojem je Hrvatska utemeljena i tu nema mjesta kompromisu. Možda nekome smeta što u stranci imamo i članova koji nisu Bošnjaci, Srba i Hrvata, jer nikoga ne pitamo za nacionalnost.

Računamo na novu pobjedu

Kako komentirate navode da Vlada vodi antibošnjačku politi-ku, čemu je dokaz i rješenje Ministarstva uprave?

Nikako. To je toliko nesuvislo da se ne može komentirati.

Proziva vas se i da ste u Saboru završili zahvaljujući lobiranju predsjednika Ive Josipovića: kakvi su vaši odnosi s njim?

Ne znam gdje je to Ivo Josipović mogao lobirati za mene, ali ako i jest, ponosan na to – on je ipak najpopularnija osoba u državi. Premda mislim da to nije točno. Josipovića smo podržavali kada je bio biran, jer smo smatrali da je on najbolji izbor. U nekoliko sam navrata, u nekim protokolarnim prilikama, bio kod njega, ali tu ne-ma nikakvog specijalnog odnosa. Nisam siguran bi li me prepoznao kada bismo se sreli negdje na ulici i zna li uopće moje prezime.

Koliko bi vam ova epizoda mogla odmoći na sljedećim izbori-ma? Rasipa li se članstvo BDSH-a?

Naš se rejting diže, svakodnevno nam se priključuju novi člano-vi. No morat ćemo napraviti reviziju, kako bismo utvrdili točan broj. Unatoč ovim događajima, u međuvremenu smo napravili ne-ke bitne stvari – primjerice osnivanje dvaju novih ogranaka, u Du-brovniku i Puli – i sada se okrećemo intenzivnom radu na terenu. Očekujemo i osnivanje ogranaka u Rijeci i Splitu. Dobro je da smo prošli ovu krizu, da se pokazalo tko što želi od stranke.Saborski zastupnik Nedžad Hodžić



Imate li uopće protivnika u XII. izbornoj jedinici? Čini se, nai-me, da Stranka demokratske akcije više nije politički živa…

Mislim da se Šemso Tanković trajno povukao i o njemu ne bih govorio. U međuvremenu je izabran novi predsjednik SDA, ali te stranke na terenu definitivno nema. Mi smo primjerice u Raši do-govarali koaliciju BDSH i SDA, no oni u tom momentu nisu bili for-malno registrirani, pa su na izbore izašli na našoj listi. Uvjeren sam da više ne figuriraju kao politički faktor u Hrvatskoj. Glavni će nam takmac biti predstavnik albanske manjine, jer su Albanci, pogotovo nakon osamostaljena Kosova, doživjeli pozitivan nacionalni naboj: ako se homogeniziraju, bit će to uistinu neizvjesni izbori. Na kojima će BDSH ipak pobijediti…

Postoji li mogućnost da iza svega stoje neki veći politički igra-či, da je sve pomno orkestrirano?

Moguće je, ne isključujem tu mogućnost. U tom su mi svjetlu zanimljive i reakcije nekih medija, što može biti slučajnost, ali uvje-ren sam da ipak nije. Ne mogu ne primijetiti da su se neke stvari događale nakon što sam stao u obranu ćirilice; moj je stav da ako ne želimo da se ćirilica koristi u Vukovaru, najprije moramo promi-jeniti zakone, pa tek onda razgovarati o toj temi. Nakon tog mog istupa hajka se posebno radikalizirala. Nadam se da je završila s nedavnom televizijskom emisijom “Bujica”, koja je bila ispod sva-kog novinarskog standarda i granice dobrog ukusa. Previše stvari koincidira, to je sigurno. Također, tu je riječ o ljudima koji imaju jako puno vremena koje, nažalost, koriste za spletkarenje. Možda se kod nekih radi i o profesionalnoj deformaciji, u to ne ulazim. Naime, od osmero isključenih šest su bivši policajci.

(“Novosti”, br. 744, 24.03.2014.)

PREKRŠAJNI NALOG PREKRŠAJNOG SUDA U RIJECIPrekršajni sud u Rijeci u prekršajnom postupku protiv okrivlje-

nika Bošnjačke demokratske stranke Hrvatske (Br. G-306/14-6) zbog prekršaja iz čl. 43 st. 1. alineja 12. Zakona o financiranju poli-tičkih aktivnosti i izborne promidžbe, pokrenut povodom optužnog prijedloga od strane Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci, da-na 16.05.2014. izdao je Prekršajni nalog protiv BDSH.

U Prekršajnom nalogu piše kako je BDSH, zastupana po pred-sjedniku Nedžadu Hodžiću, kriva što je dana 01.03.2014. u Rijeci, protivno odredbi čl. 30 st. 3 Zakona o financiranju političkih aktiv-nosti i izborne promidžbe propustila Državnom uredu za reviziju podnijeti uz financijski izvještaj za 2012. godinu, izvješće o pri-mljenim donacijama tijekom 2012. godine, program rada i finan-cijski plan, sve u roku od 60 dana od dana isteka izvještajnog raz-doblja. Dakle, nije dostavila Državnom uredu za reviziju godišnji financijski izvještaj s propisanim prilozima i u propisanom roku, čime je počinila prekršaj prekršaj iz čl. 30. st. 3. alineja 12. citira-nog Zakona, pa se temeljem citiranih zakonski propisa, uz primje-nu čl. 37. PZ-a, okrivljeniku izriče novčana kazna u iznosu od 15.000 kuna.

O obrazloženju Prekršajnog naloga, između ostaloga, piše slje-deće: “Ispitujući optužni prijedlog, obavijest, zapisnik sastavljen u prostorijama Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci od 25.3.2014., bilancu i izvještaj o prihodima i rashodima neprofitnih organizacija za razdoblje od 1.1. do 31.12.2012., obrazac BIL-NPF-bilanca neprofitne organizacije, stanje na dan 31.12.2012. godine i bilješke uz financijske izvještaje, sudac je utvrdio da je isti uteme-ljen na neposrednom opažanju ovlaštene osobe, iz kojih je vidljivo da su se u postupanju okrivljenika stekla sva bitna obilježja djela prekršaja za koji se tereti, te da su ispunjeni uvjeti iz čl. 229. i 230.

PZ-a za izdavanje prekršajnog naloga bez ispitivanja okrivljenika i provođenja glavne rasprave.”

Treba naglasiti kako se radi o drugom Prekršajnom nalogu Pre-kršajnog suda u Rijeci protiv okrivljenika Bošnjačke demokratske stranke Hrvatske. Naime, 02.12.2013. izdan je Prekršajni nalog (Br. G-1125/13-2) u kojem stoji kako je BDSH, zastupana po predsjedni-ku Nedžadu Hodžiću, kriva po dvije stavke. Prvo, što nije dostavila Državnom uredu za reviziju godišnji financijski izvještaj za 2011. godinu s propisanim prilozima (godišnji program rada i financijski plan za iduću kalendarsku godinu) i u propisanom roku (60 dana od dana isteka izvještajnog razdoblja). I drugo, što u propisanom roku (najkasnije do 01.03.2012.) nije javno objavila financijski izvještaj za 2011. godinu (na web stranici BDSH). Zbog počinjenih prekršaja vezanih u Zakon o financiranju političkih aktivnosti i izborne pro-midžbe BDSH je kažnjena s ukupnom novčanom kaznom od 18.000 kuna.

PRESUDA I RJEŠENJE UPRAVNOG SUDA U RIJECI

Upravni sud u Rijeci dana 03.06.2014. (Br. 1 Usl-427/14-9) do-nio je presudu i rješenje u upravnom sporu između tužitelja BDSH, zastupane po Hilmiji Šabiću, protiv tuženika Ministarstva uprave RH, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Nedžada Hodžića, radi upisa promjene sjedišta i osobe ovlaštene za predstavljanje i zastu-panje stranke.

Upravni sud u Rijeci donio je presudu u kojoj je odbijen za-htjev kojim tužitelj traži da se poništi rješenje Ministarstva upra-ve Republike Hrvatske od 11.02.2014., te da riječki Upravni sud sam riješi predmetnu upravnu stvar na način da naloži tuženiku postupanje po zahtjevu tužitelja od 23.12.2013. radi upisa pro-mjene sjedišta i osobe ovlaštene za predstavljanje i zastupanje BDSH. Također, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.

U rješenju je navedeno kako se odbija prijedlog tužitelja za iz-davanje privremene mjere, kojom se trebalo Nedžadu Hodžiću za-braniti samostalno raspolaganje sa svim novčanim sredstvima na stranačkom računu kod banke, kao i da prodaje ili na bilo koji način opterećuje novčana i nenovčana sredstva BDSH izdavanjem i ispla-tom putnih naloga ili na drugi način. U obrazloženju presude, na

Faruk Kurić, predsjednik Glavnog odbora BDSH (lijevo)


7RUJAN 2014.

čak tri stranice, detaljno je opisana argumentacija za takvu presu-du. Izdvajamo ključni dio teksta...

“Sud je utvrdio da je osporavano rješenje tuženika zakonito. Naime, tužitelj ne spori da je sjednicu Glavnog odbora Stranke na kojoj je donesena odluka o sazivanju izvanredne sjednice Skupšti-ne Stranke sazvao predsjednik tog odbora, a ne predsjednik Stran-ke, pa je stoga tuženik pravilno u upravnom postupku utvrdio da tako donesena odluka o sazivanju izvanredne Skupštine Stranke nije donesena sukladno Izmjenama i dopunama Statuta Stranke, te da stoga niti odluke donesene na toj izvanrednoj sjednici nisu pra-vovaljane. Ovo iz razloga što iz citiranog čl. 36. st. 1. Izmjena i do-puna Statuta Stranke (dalje u tekstu: važećeg Statuta Stranke) slije-di izričita ovlast predsjednika Stranke da saziva sjednice Glavnog odbora Stranke. Pri tome, pogrešno tužitelj smatra da ta ovlast ne isključuje pravo i druge osobe, odnosno predsjednika Glavnog od-bora Stranke, da saziva sjednice Glavnog odbora Stranke, iz razloga što u važećem Statutu Stranke nigdje nije propisano da bi bilo tko drugi, pored predsjednika Stranke, imao takvu ovlast. Nadalje, po-grešno tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju trebalo šire tu-mačiti odredbe važećeg Statuta Stranke, vodeći se modernim de-mokratskim načelima zapadnog svijeta, općim načelima Statuta Stranke i svrhom radi koje je izmijenjen i dopunjen raniji Statut Stranke.”

PRESS KONFERENCIJA U PULI

Hodžić preko stranke istjeruje vlastite demone

Reagirajući na izjave predsjednika Bošnjačke demokratske stranke Hrvatske (BDSH) Nedžada Hodžića, predstavnici Glavnog odbora te stranke, Bošnjačke nacionalne zajednice za Istarsku žu-paniju i Koordinacije Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Istri na današnjoj su konferenciji za novinare ustvrdili da Hodžić i dalje svo-jim javnim istupima nanosi ogromnu štetu cijelom bošnjačkom na-rodu u Hrvatskoj.

Predsjednik Glavnog odbora Faruk Kurić pojasnio je da je Hod-žić tijekom svog govora u Hrvatskom saboru, a referirajući se na mogući referendum o ćirilici, kazao “da su ga Hrvati razočarali kao narod jer se nisu odmakli od Balkana”.

- Morali smo reagirati i ograditi se od ovakve izjave jer radi se o stavu čovjeka koji vodi stranku, no više nema nikakvu podršku ostalih članova i ni po čemu već dugo ne zastupa Bošnjake, ali ni ostale nacionalne manjine koje bi kao zastupnik u Saboru trebao zastupati. Zadnjih dvadeset godina Bošnjaci su u Hrvatskoj izgradili svoje institucije kroz koje ostvaruju sva prava kao nacionalna ma-njina, što je omogućeno i jednim od najboljih Zakona o pravima nacionalnih manjina u europskim okvirima. Hodžić svojim istupima škodi bošnjačkoj zajednici u Hrvatskoj očito pokušavajući preko nje istjerati vlastite demone, kazao je Kurić.

Tajnik Koordinacije Vijeća bošnjačke nacionalne manjine u Istarskoj županiji Suad Salkić kazao da se su Hodžićeve izjave be-smislene jer Bošnjaci ravnopravno žive i dijele sve demokratske vrijednosti kao i ostali građani ove zemlje.

- Svjesni smo da smo za predsjednika izabrali krivu osobu, bila je to kriva procjena. Mandat mu ne možemo uzeti, ali se ograđuje-mo od svih njegovih osobnih frustracija, ponižavanja i vrijeđanja hrvatskog naroda i svih ostalih, kazao je Salkić i dodao da su izjave koje je dao Hodžić zapravo riječi njegovog političkog mentora Milo-rada Pupovca.

(“Glas Istre”, 17.07.2014.)

NEDŽAD HODŽIĆ U KLUBU NEZAVISNIH ZASTUPNIKA

U četvrtak, 18.09.2014., vijest dana u Hrvatskoj bila je informa-cija o osnivanju novog saborskog kluba – Kluba nezavisnih zastu-pnika. “Dvojici otpadnika iz matičnih stranaka, Slavku Liniću, neka-dašnjem SDP-ovcu, i Branku Vukšiću, dojučerašnjem zastupniku Hrvatskih laburista, pridružio se Nedžad Hodžić, zastupnik Bošnjač-ke demokratske stranke Hrvatske”, bile su riječi kojima je počinjala većina tekstova o događaju koji je uzburkao političke krugove u Hrvatskoj. Vijest je objavljena na svim TV i radijskim stanicama, dnevnim novinama i političkim internetskim portalima.

O osnivanju novog saborskog kluba najopširniju informaciju je objavila HINA u članku pod naslovom “Linić s izbačenim Vukušićem i Hodžićem čija je tvrtka u predstečajnoj osnovao Klub nezavisnih zastupnika”. Veliki dio teksta odnosi se na Nedžada Hodžića, boš-njačkog saborskog zastupnika, predsjednika Kluba zastupnika naci-onalnih manjina i (ne)legalnog predsjednika Bošnjačke demokrat-ske stranke Hrvatske. Pritom se naglašava kako se već duže vrijeme nalazi u nemilosti poreznika jer mu je otkriven porezni dug od 4,3 milijuna kuna, kao i sukobi unutar BDSH – podnošenje kaznene pri-jave i “neuspjeli puč”. HINA-in tekst prenosimo u cijelosti…

Linić s izbačenim Vukušićem i Hodžićem čija je tvrtka u predstečajnoj osnovao Klub nezavisnih zastupnika

Iz službe za medije Hrvatskog sabora izvijestili su kako je u Sa-boru osnovan novi Klub nezavisnih zastupnika. Čine ga Slavko Linić, Branko Vukšić te Nedžad Hodžić. Kako stoji u obavijesti, trojac se dogovorio da će predsjednik Kluba biti Branko Vukšić. “Ja više ni-sam član Hrvatskih laburista, zatražio sam ispisnicu i predsjednik sam novog saborskog Kluba koji danas počinje aktivno s radom”, izjavio je Vukšić novinarima, najavivši skoro brojčano proširenje Kluba, ali ne s “nekima s kaznenom prijavom”.

Komentirajući suradnju sa Slavkom Linićem koji je zagovarao rasprodaju Croatia osiguranja i monetizaciju autocesta, dok je on bio protiv, Vukšić je rekao da obojica i dalje stoje na istim stajališti-ma; no, dodao je kako će dokazati da se može biti u istom klubu, a pri tome različito misliti. “Obojica smo svjetonazorski ljevičari kao i gospodin Hodžić te mislim da ćemo nekad govoriti po pola vreme-na u ime Kluba i govoriti različito”, objasnio je bivši laburist Vukšić.

Prvi potezi Kluba su, kaže, raspravljati i biti glasan. “Jedna od važ-nih stvari je prijedlog kako osoviti na noge javna poduzeća te refor-

Suad Salkić, Faruk Kurić i Alma Žepčan (foto: Neven Lazarević, “Glas Istre”)



ma lokalne samouprave, što sam radio za Laburiste preko ljeta, a sada ću ga pretočiti ili u zakon ili u saborsku inicijativu”, najavio je.

Na upit je li suradnja tehničke naravi ili političke, Vukšić je uz-vratio kako im treba “pozornica s koje mogu govoriti”, a to je Hr-vatski sabor. “Sva trojica pripadamo ljevici, no ne slažemo se oko nekih stvari kao što je primjerice privatizacija”, pojasnio je.

Linić najavio povlačenje iz politike, pa osnovao Klub

Podsjetimo, Slavko Linić početkom je lipnja izbačen iz SDP-a, na maratonskoj sjednici, koja je trajala od jutra do 23 sata, 50 delega-ta SDP-a glasalo je za odlazak Linića, a njih 47 protiv. Na sjednici Glavnog odbora SDP-a bilo je vrlo burno, a Linić i Milanović među-sobno su se optuživali za laži. Milanović je Linića smijenio zbog predstečajne nagodbe u slučaju Spačva.

“Ja ipak već imam 65 godina i neprekidno sam u operativi. Nisam tip političara koji može do 80. godine obavljati svoje funkcije. Moj po-sao je završio, neovisno o tome ostajem li u SDP-u ili ne. Borit ću se za SDP dok sam njegov član, ali za mene u politici više nema mjesta. Čak i ako se članstvo u ovoj situaciji prikloni mojoj istini”, rekao je Linić.

Vukšića izbacili jer želi preuzeti stranku

Branko Vukšić nedavno je izbačen iz Laburista. V.D. predsjedni-ca Hrvatskih laburista Nansi Tireli suspendirala je Vukšić početkom rujna jer, kako je ustvrdila, u javnosti istupa protiv interesa stran-ke. Dodala je da želi preuzeti stranku iako za to nema podršku te da pripisivanjem sebi zasluga bez imalo kritičnosti, prozivanjem i op-tuživanjem drugih pokazuje isključivo želju za destrukcijom i samo-promocijom bez pokrića, a na štetu Stranke i svih njenih članova.

Vukšić nije ostao dužan. Iznio je salvu optužbi na račun bivšeg predsjednika stranke Dragutina Lesara, kojem priznaje da stoji iza uspjeha Laburista, ali i da je kriv za njihov pad, koji će, kaže Vukšić stranku svesti na razinu statističke pogreške. Optužio je v.d. pred-sjednice Nensi Tireli za samovolju i da nije odana programu stran-ke. Tu tvrdnju brani njenom podrškom Kolindi Grabar Kitarović, Svjetskoj banci i referendumu o ćirilici.

Hodžić u nemilosti poreznika

Dok je poveznica između Vukšića i Linića da baš i ne vole svoje bivše stranke te su spremni javno blatiti svoje bivše stranačke kole-ge, kod Hodžića je sasvim drugačiji slučaj. Zastupnik manjina Ned-žad Hodžić već se duže vrijeme nalazi u nemilosti poreznika jer mu je otkriven porezni dug od 4,3 milijuna kuna. Prije godinu dana, točnije 21. kolovoza 2013. Općinski sud u Rijeci zabilježio je plom-bu, odnosno Ministarstvo financija, Porezna uprava, od Hann-Inve-sta zbog neplaćanja poreza potražuje 4,3 milijuna kuna!

Podsjetimo kako je zastupnik Hodžić krajem prošle godine pri-javio prijetnje likvidacijom, a koje su bile povezane s njegovim po-slovnim problemima točnije tvrtkom Hann Invest. Dugovao je drža-vi, za porez, bankama i dobavljačima, a u prosincu prošle godine javno je rekao kako će spas potražiti u Linićevom modelu Predste-čajnih nagodbi, što je i napravio. Naime, njegova tvrtka trenutno je u procesu nagodbi.

Prema podacima iz Predstečajne nagodbe Ministarstvo financija potražuje od tvrtke Hann Invest 5,8 milijuna kuna, a razlučni je vje-rovnik s pravom na nekretnine i pokretnine tvrtke. Početkom rujna Tihomir Kralj kao predsjednik Savjetodavnog vijeća Ministarstva fi-nancija po drugi je puta odobrio produženje roka za predstečajnu nagodbu. Ukupna dugovanja tvrtke iznose 17,2 milijuna kuna.

Prošle je godine jedan od članova Hodžićeve Bošnjačke demo-kratske stranke Hrvatske (BDSH) podnio kaznenu prijavu protiv Hodžića i to zbog netransparentnog trošenja stranačkog novca. Upravo zbog toga u prosincu prošle godine održana je skupština te stranke na kojoj je Hodžić smijenjen. No Ministarstvo uprave u ožujku ove godine donijelo je odluku kako je Skupština te stranke održana nelegalno pa je Hodžić ostao nazvavši to “neuspjelim pu-čem”.

Hodžići su i u Istri poznati po dugoročnoj bitci protiv poreznih inspektora, pa su tako 2007. godine Nedžad i njegov brat održali konferenciju za novinare protiv poreznog inspektora za kojega su ustvrdili da je njihovu tvrtku oštetio za 4 milijuna kuna.

Gjenero: Linić više nema svrhu postojanja u politici

Okupljanje trojca u klub zastupnika za Index je prokomentirao politički analitičar Davor Gjenero. “Kad vam zastupnici ostanu bez stranke na čijoj listi su izabrani u parlament oni postanu smetnja demokratskom procesu. Oni se u parlamentu više ne brinu o zašti-ti interesa svojih birača već isključivo o svojim osobnim interesima. Uvijek glasuju za trenutno vladajuću stranku zbog toga što kraj par-lamentarnog mandata uglavnom za njih znači i kraj političke karije-re”, pojasnio je Gjenero i dodao da nitko od njih nema “nekakvu političku koncepciju ili ponudu, neke vrijednosti koje bi zastupali”.

Kaže kako takvi ljudi u ozbiljnim parlamentima ostaju na margi-nama, no u Hrvatskoj bi mogao biti drugačiji slučaj. “Mi nismo na razini te političke kulture i sigurno ćete imati situaciju u kojoj će jedna ili druga strana pokušati igrat na potporu toga kluba”, pojaš-njava Gjenero.

Kako je Linić još prije nekoliko mjeseci kazao kako za njega u politici više nema mjesta upitali smo Gjenera znači li ovaj klub da je Linić promijenio odluku? “Linićev legitiman pokušaj je bio stvara-nje skupine koja bi dovela do smjene na čelu SDP-a. U tome nije uspio i nema neke perspektive da bi se oko njega u budućnosti mo-gla okupljati neka opozicija Milanoviću unutar SDP-a. On više nema neki cilj ili neku svrhu postojanja u političkoj areni”, prokomentirao je Gjenero.

Odnosi Branka Vukšića i Slavka Linića očito su se popravili. Vu-kšić je u jeku afere “Šegon” pozivao na odgovornost bivšeg mini-stra financija. Tada je Linića nazivao “nesposobnim ministrom”. Li-nić je također zagovarao rasprodaju Croatia osiguranja i monetiza-ciju autocesta čemu se protivio Vukšić. “To je ono što sam već spomenuo, ti ljudi ostaju zastupnici samo svojih interesa, a ne nika-kvih vrednota. Vukšić je po svemu sudeći za neke interesne skupi-ne pokušavao razbiti svoju, sada već očito bivšu, stranku Laburista, u tom nije uspio i sad ostaje na parlamentarnoj margini zajedno s ovom dvojicom”, kazao je Gjenero. (HINA, 18.09.2014.) q

Pripremio: Ismet ISAKOVIĆ

Nedžad Hodžić, Slavko Linić i Branko Vukšić


9RUJAN 2014.

U organizaciji Udruge za promicanje kulture i umjetnosti “Ja BiH”, a pod pokroviteljstvom Grada Zagreba i gradonačelnika Mila-na Bandića, od 5.-9. rujna 2014., održan je treći po redu “Ja BiH festival” u Zagrebu. Za vrijeme manifestacije prikazan je dio recen-tne umjetnosti Bosne i Hercegovine, a gosti Zagreba bili su bosan-skohercegovački redatelji, glumci, producenti, pisci i glazbeni umjetnici. Na četiri atraktivne zagrebačke lokacije – u kinu “Tuška-nac”, galeriji “Velvet”, Vintage Industrial baru i Noćnoj sceni kaza-lišta “Kerempuh” – održane su brojne predstave, premijere i pro-jekcije filmova, izložbe, promocije knjiga, koncerti i gastro druže-nja. Na sve priredbe ulaz je bio slobodan.

Velika povezanost glavnih gradova Hrvatske i BiH

Program ovogodišnjeg festivala “Ja BiH… 5 dana Sarajeva u Za-grebu” počeo je u petak, 5. rujna, vrlo posjećenim “Sarajevskim piknikom” u zagrebačkoj Galeriji “Velvet”, gdje su poznata novinar-ka i urednica na HTV-u Vlatka Kolarović i kustosica Paola Orlić u opuštenoj atmosferi razgovarale sa zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem, glumicom Zanom Marjanović, redateljem Emirom Kapetanovićem, dizajnericom Aleksandrom Dojčinović, glumcima Kristinom Krepelom i Tarikom Filipovićem… Razgovor je protekao u prijateljskom i nadahnutom tonu, a razgovaralo se o mentalitetima dva grada, njihovim mikrovezama koje su stvarane kroz kulturu, glazbu, umjetnost i gastronomiju te o utjecajima, pre-plitanjima, prijateljstvima i mrežama različitih odnosa.

Uzvanici su imali prilike uživati u pitama zagrebačke “Oklagije”, te naučiti o istinama i zabludama i raznim mitovima o pravoj bo-sanskoj piti i bureku, isprobati vina “Meneghetti” iz Istre, iza kojih se krije vinar rodom iz Travnika, poznati zagrebački odvjetnik Miro-slav Plišo. Vlasnik restorana “Sofra”, Edin Kukanović objasnio je specifičnosti bosanske kuhinje, tipične sarajevske specijalitete, ter-mine poput: “meze”, “kahve”, “meraka”… Sve je na kraju glazbeno začinila bosanska pjevačica Maya Sar u pratnji Mahira Sarihodžića.

Kao i prijašnjih godina festival “Ja BiH… pet dana Zagreba u Sa-rajevu” otvorio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji je, između ostaloga, rekao: “Rijetki su oni koji su imali sreću da budu rođeni u Bosni i Hercegovini i da za mjesto življenja odaberu Za-greb. To ne znači da sam zaboravio svoje korijene, volim dobre lju-

3. FESTIVAL “JA BIH... 5 DANA SARAJEVA U ZAGREBU” (ZAGREB, 5-9. RUJNA 2014.)

Treći “Ja BiH festival”de koji znaju što je život. Lijepo je otići u Sarajevo i to preporuču-jem svima.”

Drugi dan festivala, u subotu, 6. rujna, bio je obilježen Radioni-com kreativnosti i mašte sarajevskog Malog Magacin Kabarea, koji se odvijao na platou ispred kina “Tuškanac” pod vodstvom poznate bosanskohercegovačke glumice Zane Marjanović i redatelja Emira Kapetanovića. Zajedno sa edukatorima Zanom i Emirom, te pola-znicima Malog Magacin Kabarea iz Sarajeva Emirom Mušićem, Ve-dadom Tatićem i Issom Bajrićem, mali Zagrepčani su osmislili priču i likove, te snimili kratak film “Ljutko”. Film je kasnije istog dana bio svečano predstavljen uz projekciju prvog bosansko-hercegovačkog dječjeg dokumentarno-igranog filma “Mit o Bosni i Hercegovini”. Zanimljivo je da su taj film polaznici Malog Magacin Kabarea pri-premili prošle godine. Edukatorima Malog Magacin Kabarea pri-družili su se i članovi udruge “Crveni nosevi”. Kroz radionicu u tra-janju od dva i pol sata, djeca su se upoznali s načinom stvaranja scenarija i likova, ali i osmišljavanja kostima i načina na koji kreativ-no iskazati svoje ideje i predstaviti ih kroz film.

Mali Magacin Kabare je projekt osmišljen na inicijativu glumice Zane Marjanović, koja je ostvarila glavnu ulogu u filmu prvijencu Angeline Jolie “U zemlji krvi i meda”, a koja je također angažirana u kreativnom radu s djecom kroz Radionice kreativnosti i mašte. Kroz jedinstven program radionica za djecu, Mali Magacin Kabare kroz posebno razvijenu metodologiju rada prilagođenu djeci, poti-če razvoj dječje mašte i kreativnosti. Osim slobode izražavanja kroz maštu i kreativnost, djeca uče i istražuju svoje talente, ali i jačaju društvenu odgovornost. Kao jedini takav projekt namijenjen djeci u Bosni i Hercegovini, interes za radionice Malog Magacin Kabarea raste svake godine. Polaznici Malog Magacin Kabarea su u protekle tri godine, koliko djeluju u Sarajevu, izveli tri predstave, te pripre-mili prvi bosanskohercegovački dječji dokumentarno-igrani film “Mit o Bosni i Hercegovini”, a u listopadu će predstaviti i svoj drugi film – mjuzikl “Ljubav”.

Istog dana, u kinu “Tuškanac” održano je još nekoliko zanimljivih događanja. Sarajevski novinarski fotograf Haris Memija otvorio je izložbu svojih fotografija pod nazivom “Zmajevi i fanovi”. Na fotogra-fijama su prikazani reprezentativci Bosne i Hercegovine i njihovi na-vijači, koje je snimao na pripremama pred odlazak na Svjetsko nogo-metno prvenstvo u Brazilu 2014. godine. Memija se predstavio s 41

Gradonačelnik Milan Bandić otvara “Ja BiH festival 2014.” (galerija “Velvet”)

Glumica Zana Marjanović s polaznicima Radionice kreativnosti i mašte



fotografijom, koje su nastale tokom sedam dana rada na treninzima Nogometne reprezentacije BiH u Hrasnici, na Ilidži te na utakmici u Gradačcu. Fotografije su rađene za Saudi Aramco World magazin s ciljem da autor napravi glavnu priču za izdanje srpanj/kolovoz, a ujedno i naslovnicu, dok je dio njih rađen za Xinhua News Agency.

Osim toga, prikazana su i dva filma: “Devet položaja samoće” i “Kvintet”. “Devet položaja samoće” je priča o modernoj samoći. Devet likova živi u devet odvojenih soba. Nikada se ne sretnu. Nji-hova komunikacija je virtualna, a svi predstavljaju sebe onakvima kakvi bi željeli biti dok u svojim sobama kriju stvarni život. Omnibus “Kvintet” sačinjen je od kratkih igranih filmova, koje je režiralo pet redatelja iz različitih zemalja (Sanela Salketić, Ariel Shaban, Rober-to Cuzzill, Elie Lamah i Mauro Müller). Svaka od filmskih priča traga za vlastitim identitetom u suvremenom svijetu. Odigravaju se u Njemačkoj, SAD, Italiji, Turskoj i na Balkanu, ali su sve vezane za multikulturni Berlin. “Kvintet” je predstavila producentica Jelena Stupljanin, široj publici poznata kao glumica iz filma “Cirkus Colum-bia” redatelja Danisa Tanovića.

Trećeg dana, u nedjelju, 7. rujna, u Vintage Industrial baru na-stupila je mostarska grupa “Zoster”, a u kinu “Tuškanac” prikazane su dvije filmske projekcije. Publici je prvo predstavljen kratki igrani film “Sarajevo grad filma”, a zatim i višestruko nagrađivani dugo-metražni igrani film Bobe Jelčića “Obrana i zaštita”.

Radnja Jelčićevog filma je vrlo zanimljiva. Nakon dva desetljeća mira, još uvijek postoji oštra granica između Hrvata i Bošnjaka koji zajedno žive u Mostaru, u Bosni i Hercegovini. Slavko, po nacional-nosti Hrvat, više ne viđa svog prijatelja Bošnjaka, ali ne svojom kriv-njom. Razdvojeni su, ne fizičkom barijerom, već obostranom sum-njom i nepovjerenjem. Kada njegov stari prijatelj Bošnjak/musli-man Đulaga umre, Slavko je svjestan kako bi trebao otići na spro-vod. Ali, ako njegovi susjedi vide kako prijateljuje sa “drugom stra-nom”, možda će morati skupo platiti. S druge strane, njegova žena čvrsto vjeruje kako on mora učiniti pravu stvar – i on to u svom srcu zna. Ako ne ode odati počast, podbacit će kao prijatelj, suprug i ljudsko biće. Film je portret čovjeka koji je izgubio prijatelje, svoju povijest i svu sigurnost u to tko je on uistinu – kada se njegova ze-mlja raspala. Ovo je isto tako priča o običnom čovjeku koji je rastr-gan između želje da učini pravu stvar i sve veće zbunjenosti jer ne zna gdje pripada i kome je uistinu odan.

U ponedjeljak, 8. rujna, u zagrebačkoj galeriji Velvet, u pone-djeljak 8. rujna, održana je promocija rada i djela Jasmina Imamo-vića, dugogodišnjeg gradonačelnika Tuzle (od 2001. do danas). U programu su sudjelovali redatelj i producent Jasmin Duraković, spisateljica Milana Vlaović, a ulomke iz knjiga je čitao glumac Ar-

min Omerović. Jasmin Imamović je autor četiri romana: “Ubijanje smrti” (1994.), “Besmrtni jeleni” (1996.), “Obožavatelj trena” (2003.) i “Molim te, zapiši” (2009.). Član je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, osnivač Međunarodnih književnih susreta “Cum gra-no salis” i inicijator regionalne Književne nagrade “Meša Selimo-vić” koja se dodjeljuje u Tuzli. Njegovi romani, priče i eseji prevede-ni su na engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, mađar-ski, poljski, slovenski, hebrejski, kurdski… Osim u djelima Jasmina Imamovića, uzvanici su mogli uživati u glazbenom programu Ivana Jelića (tenor i gitara) i Marka Matića (harmonika).

U kinu “Tuškanac” prikazan je film “Snijeg”, prvi dugometražni igrani film redateljice i scenaristice Aide Begić. U koprodukciji su sudjelovali Njemačka, Francuska i Iran. Film je dobitnik Grand prixa u programu “Semaine de la Critique” na 61. Filmskom festivalu u Cannesu, a također je dobio izvrsne kritike u “Screen Internationa-lu”, “Hollywood Reporteru” i “Varietyju”. Radi se o drami o ratnim stradanjima u kojoj se jedva progovara riječ rat. Film je sniman i režiran u sporom ritmu, a komorna atmosfera prekidana je ponav-ljanim lirskim kadrovima glavne junakinje, Alme, na izvoru vode.

Na noćnoj sceni kazališta “Kerempuh” predstavljen je one man show Aldina Tucića “Zločin i kafana” (režija Neven Samardžić, pro-dukcija Magacin Kabare). Radi se o duhovitoj priči mladog umjetni-ka, o različitim zgodama i nezgodama baziranim na istinitim doga-đajima. Kafana kao nepresušan izvor ideja, priča, različitih sudbina i likova, istovremeno je i nepresušan izvor zabave i smijeha. Put dječaka koji je s 13 godina prvi put nastupio u kafani, prožet je ri-tmovima narodne muzike, kafanskim likovima i događajima koji su ga usmjerili da svoj životni poziv potraži izvan kafane.

Posljednjeg dana ovogodišnjeg festivala, u utorak, 9. rujna, u kinu “Tuškanac” prikazana je ratna drama “U zemlji krvi i meda”, redateljski prvijenac slavne američke glumice Angeline Jolie po nje-nom vlastitom scenariju. Radnja se odvija tokom rata u BiH, a glav-ne uloge tumače Zana Marjanović, Goran Kostić i Rade Šerbedžija.

“Ja BiH… pet dana Zagreba u Sarajevu 2014.” završio je pred-stavom “Kći”, u kojoj glavnu ulogu tumači glumica Mona Murato-vić, a režiju potpisuje Emir Kapetanović (produkcija Magacin Kaba-re). Kapetanović je na scenu postavio ubojstvo sa četiri milijuna osumnjičenih i glumicu koja nije detektiv, ali kreće u potragu za ubojicom i dokaze pretvara u umjetnost.

Ovogodišnji “Ja BiH festival” obilovao je atraktivnim sadržajima i kvalitetnim programom. Prikazano je bogatstvo sarajevske kultu-re i stvaralaštva, ali i velika povezanost glavnih gradova Hrvatske i Bosne i Hercegovine. q

Pripremio: Ismet ISAKOVIĆ

Jasmin Duraković, Milana Vlaović, Jasmin Imamović, Armin Omerović i Ismet Efendić

One man show Aldina Tucića “Zločin i kafana”


11RUJAN 2014.

Kulturno društvo Bošnjaka “Preporod” Split i Sabor bošnjačkih asocijacija Hrvatske organizirali su u Splitu, u subotu, 6. rujna 2014. godine, u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (Palača “Milesi”), bogat kulturni program na kojemu su predstavljene dvije knjige: “20 godina Kulturnog društva 'Preporod' Split 1993.-2013.” autora Ibrahima Durakovića i novo izdanje knjige Ibrahima Kajana “Katarina Kosača – bosanska kraljica”. Nakon pisane riječi uslijedila je umjetnost boje i njenog značenja – otvorena je izložba slika au-torice Ismete Sedlovski, prve hrvatske ebru slikarice.

Predstavljanje knjige Ibrahima Durakovića

Pored autora, Ibrahima Durakovića, o knjizi “20 godina Kultur-nog društva Bošnjaka 'Preporod' Split 1993.-2013.” govorili su Hamdija Malić, predsjednik Sabora bošnjačkih asocijacija Hrvatske, prof. dr. sc. Stjepan Lapenda i mr. sc. Ajka Tiro Srebreniković.

Prof. dr. Stjepan Lapenda je knjigu Ibrahima Durakovića oka-rakterizirao kako je ona “svojevrsna hrestomatija, monografija, antologija, kronopis o nastanku, radu, životu i budućnosti jedne udruge vezane za nacionalno osvještenu, ponosnu i nadasve hra-bru malu splitsku bošnjačku, nacionalnu ali i vjersku zajednicu”. Lapenda se slaže s autorom kako je splitski “Preporod” nastajao u “najtežim trenucima za bošnjački narod, da je trebalo imati hrabro-sti pokazivati i dokazivati da je Bošnjak bio i da će ostati dostojan-stven, postojan, ustrajan i pored tolikih političkih Scila i Haribda”. Autor je sebi zadao nekoliko ciljeva, a to je da se “zahvali svim do-brotvorima koji su radili za probitak 'Preporoda', zapisati i ovjeko-vječiti povijest, dati mogućnost kako splitskim Bošnjacima tako i splitskom puku i širem čitateljstvu vjerodostojne i provjerene či-njenice i podatke o nazočnosti Bošnjaka i njihove uljudbe u gradu pod Marjanom, učvrtiti i podići opće kulturno stanje među svojim sunarodnjacima i pridonijeti povećanju razine međukulturne, me-đunacionalne i međukonfesionalne bošnjačko-hrvatske suradnje i suživota”.

Lapenda se prisjetio 1993. godine kade se, kako kaže, nad dič-nom Bosnom i ponosnom Hercegovinom sručio apokaliptični gnjev i atavistička mržnja onih koji htjedoše sebi prisvojiti tuđu zemlju, porušivši prethodno bogomolje i mezarja. Dio prognanog bošnjač-kog naroda, njih oko 8.000, pronašlo je utočište u Splitu i njegovoj okolici. “Osim kruha bošnjačkim izbjeglicama trebalo je ponuditi i duhovno-vjersku okrepu i organizirati kakav-takav kulturno-pro-svjetni rad. Upravo je to odradio splitski 'Preporod'. I tako Ibrahim u otmjenoj Hektorovićevoj ulici započe svoj stvaralački rad na oku-pljanju splitskih Bošnjaka”, rekao je Lapenda.

Istaknuo je kako Duraković u knjizi spominje mnoge ljude – zna-menite i manje poznate, dapače i obične Bošnjake i Bošnjakinje od kojih su neki rahmetli, pokojni, a koji zaslužiše biti spomenuti u ovoj memorijskoj građi. “Durakovićevi opisi tih likova, poglavito značajnih osoba mogu se smatrati veoma uspjelim mini bibliografskim leksiko-nom tim važnijim da će budući čitatelji sagledati u kojoj su mjeri ve-lika imena bosanskohercegovačke kulture, stvaralaštva i znanosti blisko vezana uz hrvatske misaone i političke događaje i mijene. Hamza Humo, pjesnik i književnik drugovao je s Antunom Brankom

BOGATA KULTURNA DOGAĐANJA U GRADU PODNO MARJANA

Splitski praznik kulture

Šimićem; Mustafa Ćazim Ćatić, i sam boem po prirodi, prijateljevao je i s Tinom i s Matošem; Safvet-beg Bašagić, vrsni germanist, bio je zagrebački sveučilištarac; Ahmed Bosnić, splitsko-sarajevski Bošnjak, začaravajući nas poučava o UFO (ne)stvarnim fenomenima; Hasan Kikić, antifašist, plodonosno je djelovao u Zagrebu; Mehmedalija Mak Dizdra, najistaknutiji bosanskohercegovački lirik poslije Drugog svjetskog rata, djelovao je na tradiciji hrvatskog modernizma, tj. na lirici Ujevićeva kruga”, rekao je Lapenda, te naglasio kako Durakovi-ćeva knjiga obiluje i cijelim nizom korisnih informacija, kronološki prezentiranih, iz kulturnih, vjerskih (poglavito bajramskih) i sportskih manifestacija u organizaciji splitskog “Preporoda”. “Naš Ibrahim je upravo u toj kategoriji Allahove prosudbe: što su njegove tek male ljudske slabosti prema onome što je do sada učinio za svoj bošnjački narod! I što će taj mladac još toga učiniti! Bilo ti ovo hajr-dova, naš Te Deum, dragi Ibrahime i blagoslov velikodušnog Allaha, dž.š.”, za-ključio je prof. dr. Stjepan Lapenda.

Ajka Tiro Srebreniković je za autora Ibrahima Durakovića, osnivača i dugogodišnjeg predsjednika splitskog “Preporoda”, rekla kako se radi o velikom entuzijasti, piscu i zaljubljeniku kako u bošnjačku kulturnu tradiciju, tako i u hrvatsku i bilo koju drugu koja u čovjekovom duhu vidi smisao postojanja. Istaknula je kako je 20. obljetnica osnivanja “Preporoda” u Splitu bila povod da autor izda ovu knjigu, tematski vrlo različito uobličenu, s osnovnim značenjskim sadržajem da se pred čita-teljsku publiku iznese jedan period djelovanja splitskih Bošnjaka. “Na-kana autorova je da ova knjiga bude tekst koji će sustvarati neki novi, na interakcijskoj razini tekst-čitatelj, što znači da čin čitanja ne podra-zumijeva pasivno registriranje određenih činjenica, nego autor i čita-telj postaju pripadnici jedne te iste interpretativne zajednice. Zato je važna ova monografija kako bi čitetelj mogao spoznati određene povi-jesne i kulturološke segmente vremena u kojemu je splitski 'Preporod' nastajao, razvijao se, postajući zreo za novo vrijeme u kojemu se miris zambaka iz bošnjačke bašče sljubio s mirisom mediteranskog bilja. Iz Durakovićevog svjedočanstva u uvodnom dijelu knjige, možemo čitati kako se 'Preporod' stvarao u turbulentnim vremenima u kojima su ha-rale horde zla na ovim prostorima, gdje je vrlo žilava udbaška svita iz-njedrena i u vlastitom narodu bila protiv stvaranja društva koje bi ima-lo bošnjački predznak”, rekla je Tiro Srebreniković.

Članice i članovi KDB “Preporod” Split



Istaknula je kako je Durakovićevo pregalaštvo usmjereno ka to-me da se ni jedan segment bošnjačke kulturne tradicije ne smije prepustiti zaboravu, niti biti nemaran prema onomu što određuje bošnjačko biće, pa i onda kad se govori o sevdalinci, šargiji, baklavi, bajramskim sijelima, sportskim aktivnostima, pa sve do formiranja knjižnice. “Pored bilježenja nemilih povijesnih događaja 90-ih godi-na 20. stoljeća, niza kulturnih događanja u gradu podno Marjana, suradnje s autorima i pregaocima iz drugih kultura i tradicija, susre-talištu ljudske duhovnosti, autor je u taj nezaustavljivi vlak smjestio i one dobre Bošnjake iz dalje povijesti koji su bili prvaci u nacional-nom osvješćivanju svog naroda i koji su, također, u turbulentnim vremenima bili spona između kultura i tradicija, djelujući na otva-ranju i razumijevanju višekulturalnih utjecaja, multikulturalnosti, koja je samo oplemenjivala predodžbu života, ne samo njihovog nego i našeg. Tako su u ovu Durakovićevu monografiju ušetali: Ri-za-beg Kapetanović Ljubušak, Safvet-beg Bašagić, Musa Ćazim Ća-tić, Hamza Humo, Skender Kulenović, Mehmedalija Mak Dizdar i mnogi drugi kojih se 'Preporod' u svom 20-godišnjem djelovanju prisjetio, organizirajući književne večeri ili okrugle stolove posve-ćene njihovom životu i književnom djelu. Duraković nije zaboravio ni male ljude koji su svojim nesebičnim radom i djelovanjem dopri-nosili da se bošnjačka kutura, zasnovana na otovrenosti prema drugom i drugačijem jer se u BiH stoljećima izgrađivala ne samo na suživotu nego na istinskom komšijskom životu predoči na najbolji mogući način svojim splitskim susjedima. Knjiga je podijeljena na 20 dijelova – 20 godina – s uvodnom autorovom riječi, a zatvorena je s odličnom recenzijom prof. dr. Stjepana Lapende, iskrenog pri-jatelja Bošnjaka i “Preporoda”. Duraković sve zabilježeno u ovoj knjizi, Preporodove uspomene, koje su objedinjene na povijesno-dokumentovanom principu, pozivajući se na Bašeskijinu izreku 'da sve što se zapiše ostaje, a što se pamti kad tad iščezne' želi podari-ti čitatelju iz budućnosti koji će znati valorizirati jedno vrijeme i lju-de u njemu”, zaključila je mr. sc. Ajka Tiro Srebreniković.

Hamdija Malić, predsjednik SABAH-a, u ime izdavača izrazio je zadovoljstvo što je knjiga ugledala svjetlo dana uz financijsku pot-poru Savjeta za nacionalne manjine RH. Knjiga je značajna jer autor bilježi događaje do njenog izdanja i utire put budućim naraštajima i autorima koji mogu od svake njene stranice izabrati novu temu za pisanje. Malić je naglasio kako knjiga sadrži puno elemenata koji su pokazatelji jedne prošlosti, duge 20 godina u kojoj je KDB “Prepo-rod” aktivno djelovao, ali i temeljio osnovne postulate za buduć-nost. “Knjiga o 20 godina Kulturnog društva Bošnjaka 'Preporod' Split je antologija, monografija jedne male zajednice koja je napra-vila veliko djelo, pomak u potvrdi svog identiteta, u potvrdi svoje kulture, civilizacije i koja je ovdje, u različitoj sredini, utrla put da i ova sredina zna kakva je kultura koju donosi ta zajednica”, rekao je Hamdija Malić.

Ibrahim Duraković je naglasio da je KDB “Preporod” Split na-stao u najtežem vremenu za Bošnjake: “Bila je to 1993. godina ka-da je rat bio u Hrvatskoj, a u BiH je plamsao svom žestinom. U to vrijeme bilo je bitno ostati i opstati. Nekolicina najhrabrijih Bošnja-ka u to doba zaključili su da treba i ostati i opstati i da tu imamo šansu za život te da se afirmiramo.” Sjeća se Duraković kako je išao od čovjeka do čovjeka razgovarati, ubjeđivati ih da budu ono što oni jesu: “Bilo je različitih ishoda, pozitivnih i negativnih. Bilo je onih koji su destruktivno djelovali, ima toga i danas, ali u manjoj mjeri.” Za pisanje knjige pomoglo mu je to što je bio predsjednik “Preporoda” svih ovih godina, što je uređivao informativni časopis “Zambak” iz kojega je crpio podatke za knjigu. “S pravom se može reći kako je “Preporod” bio pokretač kulturne i nacionalne svijesti Bošnjaka Splita. U doba osnivanja imali smo tešku situaciju, SDA je bila na izdisaju, Islamska zajednica Splita je imala i svojih problema, tako da je u to vrijeme bilo važno imati jedno kulturno društvo koje bi svojim aktivnostima izvuklo naše ljude iz kuća i dovelo ih na neko mjesto kulturnih događanja”, rekao je Ibrahim Duraković.

Predstavljanje knjige Ibrahima Kajana

Govoreći o knjizi Ibrahima Kajana “Katarina Kosača – bosanska kraljica”, mr. sc. Ajka Tiro Srebreniković je istaknula kako je nara-tivni okvir romana ostvaren kroz upotrebu povijesnih dokumenata, koji na razini metateme korespondiraju s postmodernističkim za-htjevom propitivanja onoga što se doista dogodilo, a kroz funkciju nefiktivnih tekstova, razotkriva se prava istina o uroti i pogubljenju kralja Stjepana Tomaša Kotromanića i Vojačinog posinka kojeg su smaknuli kako ne bi bio svjedokom kraljevog ubojstva. “Iz požutje-lih listina na svjetlo dana izađoše junaci bosanskog srednjovjekov-lja (Kotromanići, Kosače, bogumili, inkvizicija, itd.) koje autor u pojedinim segmentima priče sijenči lirskim koloritom, a na ontem-skoj razini razumijevanja ovaploti u bosanski (opći), ali i bilo koji pojedinačni (individualni) usud… Iz bogate bosanske srednjovje-kovne povijesti, u romanu su samo tri lika izravno oslikana: Katari-na Kosača, inkvizitor don Francisko i Paula. Ostali likovi: Stjepan Tomaš, Ishak-beg, Ahmed-paša Hercegović, Mrvac, Jelena, Vojača itd. posredno su prikazani i izvedeni na scenu iz svijeta kraljičine autobiografije (sjećanja), a predstavljaju temu razgovora kojeg vo-de don Francisko i Katarina, što znači da su predočeni kroz dvije vizure gledanja, vizuru bosanske kraljice i vizuru inkvizitora, čiji su životni stavovi već na početku u apsolutnom razmimoilaženju… Ka-tarina je dovedena u situaciju da brani pred predstavnikom kršćan-ske vjere, iste kojoj i sama pripada, svoj etnički identitet, onaj koji je u njenu osobnost ugrađen kroz niz stoljeća bosanske opstojnosti i koji u sebe apsorbira patarensku, kršćansku i islamsku kulturnu tradiciju. Kraljičin identitet je polisemičan, slojevitost povijesnog vremena, prostora iz kojeg dolazi odredio je ono što u biti jeste, a jeste čovjek koji posjeduje vrlo visoki stupanj tolerancije prema drugome i drugačijem od sebe same”, rekla je Tiro Srebreniković.

Naglasila je kako je Katarina kraljica, majka, supruga i izbjeglica. Njen lik funkcionira i u okviru sociemskih figura kraljevstvo, obitelj, izbjeglice. U izravnom sučeljavanju sa don Franciskom (inkvizicija) Katarina (žena) našla se u situaciji da obrazlaže i brani pitanja prav-de, izdaje, ljubavi, domoljublja, vjernosti itd. Vodi se okrutni proces protiv krhke kraljice u njenoj posljednjoj životnoj noći. “U pitanju su personificirana kraljičina stanja izolacije, očaja, besmisla, straha i ne-izvjesnosti. Katarina, glavni lik ovog romana, svoju umjetničku afir-maciju ostvaruje u mitskom svijetu, a autorova intervencija na razini jezika, posebno jezika simbola ovaj roman stavlja u kontekst pos-

Ibrahim Duraković, Hamdija Malić, Ajka Tiro Srebreniković i Stjepan Lapenda


13RUJAN 2014.

tmodernog vremena, čime se gradi beskonačna semioza primjenjiva u kulturalnoj metodi iščitavanja teksta, iz čega proizilazi zaključak kako se radi o funkcioniranju različitih kulturoloških odnosa u okviru sučeljavanja likova don Francisko/Katarina, Bosna /inkvizicija.”

Tiro Srebreniković je rekla da je Kajan priču smjestio u prostor Rima, u kraljičin izbjeglički stan, sa reminiscencijama na sretno vri-jeme njenog djetinjstva i mladosti, provedenih u Bosni, humskoj zemlji. “Kraljica posjeduje istančanu lirsku svijest i uznemireni osje-ćaj kako život sve više pada pod vlast bezličnih sila. 'Vlast bezličnih sila' neki čitatelji će označiti kao nesreću, a izraz taksirat je ona riječ koja, možda, najbolje odgovara njegovom značenju, čiju težinu i osnovni smisao može razumjeti i osjetiti samo bosanski čovjek… U zadnjoj noći života kraljica bosanska intenzivno proživljava svoju prošlost. Katarina kategoriju prostora sagledava iz pozicije slobod-nog čovjeka, a kroz prizmu vlastite umjetničke sklonosti pokušava objasniti inkvizitoru što to znači ljepota, sloboda, pravda, ljubav itd. Pojam inkvizitorove ljepote, slobode, ljubavi je jednoznačan, zarobljen u mreži krutog dogmatskog poimanja svijeta i čovjeka u njemu.” Pritom se inkvizitor poigrava s nesretnom kraljicom pa će prokomentirati kako je “njeno tijelo u Rimu, a duh u Bosni koje više nema”. Hrabrost inkvizitor pokazuje u zatvorenom prostoru što je neprimjereno junačkom (epskom) vremenu u kojemu živi, gdje vo-di pravi psihološki rat protiv jedne žene i majke.

Autor Ibrahim Kajan se osvrnuo na ratno vrijeme 90-ih godina 20. stoljeća kada su mnogi napuštali svoje domove, ali su sa sobom ponijeli svoju domovinu kao nezaborav. “Upravo je ta sudbina vo-dila i jednu ženu, povijesnu osobu Katarinu Kosaču koja je u narodu ostala zapamćena oko Kaknja i Kotor Varoši. Katarina je morala emigrirati, izbjeći iz BiH te se skrasila u Rimu, a posljednje počivali-šte joj je u jednoj vatikanskoj crkvi. Ploča na grobu bosanske kralji-ce je pisana na latinskom i bosanskom jeziku. U BiH svake godine na 25.10. obilježava se spomen na Katarinu. Budući da je ona preš-la s patarenstva na katoličanstvo, udavši se za kralja Tvrtka Toma-ša, činila je dobra djela te je zbog toga proglašena blaženom.” Ka-jan je podsjetio da je prvo izdanje ovog romana objavljeno kod iz-davača Šime Ešića, drugo u nakladi Sabora bošnjačkih asocijacija Hrvatske, a treće kod izdavača Hena Com u Zagrebu.

Izložba ebru slika Ismete Sedlovski

Prva ebru slikarica u RH, Ismeta Sedlovski, pozdravila je prisut-ne te se zahvalila organizatoru na pozivu. “Za ebru tehniku niko ovdje nije čuo, za naše područje ovo je nešto novo. Nisam željela biti prva, ali se dogodilo. Dogodila se ebru s mojih putovanja po Istoku.” S ovom tehnikom se autorica prvi put susrela u Konji u

kojoj je živio jedan veliki sufija prije 800 godina, veliki pjesnik. U Konju je otišla radi njega i tamo se susrela s ebru slikarstvom. “Kad govorimo o ebru tehnici onda govorimo o periodu od 1.000 godi-na, stara povijest iznimno zanimljiva upravo zbog toga što nema pisanih dokumenata o njoj. Obično je svrstavaju u etno umjetnost, ne zna se tko ju je i kad izumio, ali da je Svemogući htio, mi bi to znali, ovako nam je zanimljivije.”

Jedino što znamo da je u Hrvatsku ovu tehniku donijela Ismeta Sedlovski. “Osmanlije su donijele dosta toga i iza sebe ostavili, ali ebru tehniku slikanja nisu. Nisam strikto ja, kažem da je to Božja ruka. Ebru tehnika dolazi iz Kine, Indije preko Irana u kojem se za-država, koristi se za izradu ramova, okvira za Kur an. Prve dvije stra-nice Kur ana su se ukrašavale upravo ebru tehnikom. Ova tehnika se ne zadržava previše u Perziji.”

Za svog boravka u Iranu, 14 dana, autorica nije nigdje mogla vi-djeti ni traga ebru slikarstva. “U 12. stoljeću ebru dolazi u Tursku. Turci je intenzivno razvijaju, do sada su razvili 20 stilova, a ja radim sedam. Ako sam i sjena jednog od majstora ebru slikarstva, sretna sam. Ovu tehniku sam samo za sebe prevela kao ogledalo duše. Ka-da sam u ovom dijelu rada, ovo je moj duhovni svijet, tada se gase mobiteli, ostajem samo ja i moje boje, i moja voda, i Svevišnji iznad svega i želja da to uspije. Nije svaki put lako. Ako vam se ukaže prili-ka radite ebru slikarstvo, ono oplemenjuje. Ebru se radi na vodi. Pi-tala sam se u početku kako na vodi kad voda sve rastapa, boja se razlijeva... Voda se priprema dva dana prije, s jednom grahoras-tmom mljevenom biljkom i dobiva se želatinasta masa. Sve boje su Božji dar, sve su prirodne, načinjene od minerala. Boja se miješa s goveđom žuči. Miris nije ugodan, ali se sve izdrži za ovu ljepotu. Rad sam podijelila na tri tematska kruga: duhovni, krug slobode i krug ljubavi – cvijeće je uvijek ljubav. Slike sam složila s desna na lijevo, jer se arapsko pismo piše s desna na lijevo. Na prvoj slici piše Allah, Svemogući jer bez Njega ne bi bilo ni nas, ni svega ovoga. Druga slika je Elif. Treća slika je slovo B, prva molitva u islamu počinje sa slovom B-Bismilla. Svako slovo ima svoju misiju na Zemlji. Četvrta slika je Hu, svi su iz istog izvora, a opet se razlikuje. Svaka ova slika je iz istog izvora, a opet se razlikuje. Radila sam ih u krug, jer sve oko nas je krug, i sam život je krug. Peta slika po redu je Hidž, to je riječ koja se koristi u turskom, a znači Ništa. Ne može biti ništa, ali je sve u odnosu na Allaha, dž.š. – ništa. Pretposljednja je Rađanje novog života. Riječ umiranje izaziva negativne asocijacije, ali u islamu umi-ranje znači novo rađanje, preseljenje iz jednog u drugi, novi i bolji svijet. Duhovni krug sam zatvorila s imenom Muhammeda, a.s., po-sljednjeg prenosioca Božje Riječi.” q

Edina SMAJLAGIĆ

Ismeta Sedlovski (u sredini)

Ibrahim Kajan i Ajka Tiro Srebreniković



U nedjelju, 7. rujna 2014., u Buzetu su, drugu godinu za redom, održani Dani bošnjačke kulture. Izvrstan program obilježen je ne sa-mo s prezentacijom bošnjačke kulture kroz poeziju, sevdalinke, ple-sove i igre, nego i izvedbom istarskih narodnih plesova, pjesama i stihova istarskih pjesnika. U raznovrsnom i veoma zanimljivom pro-gramu sudjelovali su Folklorna skupina “Buzetski biseri”, Folklorno društvo “Pazin” iz Pazina, KUD “Ivan Fonović Zlatela” iz Kršana, vo-kalna skupina “Vetta” iz Vrha, vokalne skupine Nacionalne zajednice Bošnjaka Bujštine, KUD “Kršanski ljiljani” iz Kršana, KUD “Đulistan” iz Labina i KUŠD “Behar” iz Kopra. Ukupno je sudjelovalo 250 izvođača.

Brojni gledatelji su nakon programa degustirali tradicionalna bošnjačka jela – slana (pite, burek i ostala) i slatka (baklave, tulum-be, hurmašice, tufahije i druge slastice), koja su pripremile Bošnja-kinje iz Buzeta, Labina, Kršana i Kopra. Bošnjaci Istre su ponudili 1.000 baklava, hurmašica i tulumba, dok su od slanih jela prednja-čili bureci, sirnica, bamija i razne pite. Predstavljen je i bošnjački ćevap te tradicionalni izgled bošnjačke kuće. Ukupno je podijeljeno 100 kilograma ćevapa u lepinjama.

U okviru festivala bošnjačke glazbe, običaja i gastronomije ispred buzetskog hotela “Fontana” na zasebnim štandovima pred-stavljena je izdavačka-informativna djelatnost KDBH “Preporod” iz Zagreba, kao i bosanskohercegovačke rukotvorine buzetskih Boš-njakinja. Zabavni program trajao je do kasnih poslijepodnevnih sati uz nastup poznatog istarskog sastava “Mrga Band” iz Labina.

Dani bošnjačke kulture postali su dio turističke ponude Buzeta i uvršteni su u program obilježavanja gradskog praznika i Subotine. Rujanskom manifestacijom Bošnjakinje i Bošnjaci Buzeta predsta-vili su samo jedan dio bogatog kulturnog stvaralaštva bošnjačke nacionalne manjine u Istri, a svojim nastupom na svojevrstan način obogaćuju i kulturni identitet Istre.

“Nedavno sam bio u Njemačkoj i Švicarskoj i govoreći o Istri rekao sam da su najveće bogatstvo Istre ljudi, ljudi koji jedni druge ne pitaju koje si narodnosti, nacionalnosti, već samo kakav si čo-vjek. Temeljne vrednote Istre su rodna i vjerska ravnopravnost, antifašizam, suživot, i stoga manifestacije kao što su Dani bošnjač-ke kulture u Buzetu, služe da ljudi jedni druge bolje upoznaju kroz tradiciju, kulturu, gastronomiju”, istaknuo je istarski župan Valter Flego na otvaranju tradicionalne manifestacije Dani bošnjačke kul-ture Buzet 2014.

“Lako je graditi i čuvati različitost u sredini kojoj različitost nije mana, nego vrlina i spremna je prihvatiti i podržati sve zdrave i kvali-tetne programe koji teže ka različitosti i sinergiji s lokalnim kulturnim identitetom. Mi želimo da nadograđujemo jedni druge i međusobno se obogaćujemo Na taj način okolinu činimo još bogatijom i kvalitet-nijom. Mi se moramo predstaviti da se upoznamo, da bi kvalitetno mogli graditi i našu budućnost”, rekao je Muhamed Muratagić, pred-sjednik Bošnjačke nacionalne zajednice Buzeta, predstavnik bošnjač-ke nacionalne manjine za grad Buzet te predsjednik Koordinacije predsjednika Vijeća i predstavnika bošnjačke nacionalne manjine Istarske županije. “Cilj Dana bošnjačke kulture je da se na kvalitetan način manjina predstavi svojim sugrađanima i građanima Istarske županije i da uspostavi suradnju sa čuvarima istarske tradicijske i kul-turne baštine. U tome smo i uspjeli.”

DANI BOŠNJAČKE KULTURE U BUZETU: SJAJAN SPOJ BOŠNJAČKE I ISTARSKE GLAZBE I FOLKLORA

Promocija bošnjačke kulture

Prema zadnjem popisu stanovništva u Buzetu živi 220 Bošnjaka i Bošnjakinja, no toliki broj se deklarirao i kao Muslimani, odnosno Muslimanke. U Istri živi oko 6.000 Bošnjakinja i Bošnjaka, ali se ra-čuna da ih ukupno ima desetak tisuća, ako se uzme u obzir da se znatan broj izjasnio kao Muslimani, Hrvati i ostali.

U programu Dani bošnjačke kulture u Buzetu uživao je i buzet-ski gradonačelnik Siniša Zulić, izrazivši zadovoljstvo da je upriličen u sklopu rujanskog obilježavanja Dana grada Buzeta. Gradonačel-nik je rekao da će Buzet i u buduće nastaviti pružati potporu ova-kvim manifestacijama. S ponosom je istaknuo da je u nedavnoj vrlo obuhvatnoj analizi hrvatskog izdanja poznatog svjetskog biznis ma-gazina “Forbes”, Buzet svrstan među 15 najpoželjnijih sredina za život i poslovanje u Republici Hrvatskoj, a na ljestvici gradova naj-otpornijih na krizu Buzet je uvršten u top 20. q

Asim ČABARAVDIĆ

Dani bošnjačke kulture u Buzetu


15RUJAN 2014.

U rujnu 2014. Rovinj je imao bogata kulturna i sportska događanja koja su se održavala povodom Dana grada Rovinja i blagdana Svete Eufemije. Sportska događanja su bila upriličena u toku dana, a u večer-njim satima održavala su se kulturne manifestacije, gdje su i nacional-ne manjine Istre svojim programima obogatile ovo događanje.

Zapaženi program je ponudila Zajednica Talijana i njihovih prija-telja koji su se okupili u subotu, 13. rujna 2014. godine, na tradicio-nalnom druženju pod nazivom “Serata in famiglia”. Paralelno s ovim događanjem održavala su se još dva značajna programa – deveti po redu Festival bošnjačke kulture u Istri, a u crkvi Svete Eufemije na-stupio je rovinjski Komorni zbor “Rubino”, koji je na međunarodnom natjecanju proglašen najboljim u izvođenju sakralne glazbe.

Na gradskom trgu održavao se nezaboravan program – 9. Festi-val bošnjačke kulture u Istri. Pored toga što je Festival imao kultur-nu zadaću, bio je i humanitarnog karaktera, prikupljena sredstva su išla za liječenje teško oboljelog Mirsada Šabića iz Rovinja. Program je pratio veliki broj Rovinjana i znatiželjnih turista. Voditeljica pro-grama bila je Jasmina Huskić Brenelli koja je najavila folklornu sek-ciju “Merak” iz Raše, Jasminu Makotu, Preporodove “Bulbule”, KUD “Plesarin” iz Rovinja, Vokalnu skupinu Nacionalne zajednice Bošnjaka Bujštine iz Umaga.

“Merak” je na osebujan način, vrlo vješto i uvježbano, gledate-lje počastio spletom igara iz Bosne. Iako su nedavno oformljeni, “Merak” je već gostovao u nekoliko gradova Istre i BiH. Ovo mlado Društvo dobitnik je priznanja za doprinos u očuvanju kulturne ba-štine Općine Raša. Talentirana Jasmina Makota je izvedbom a ca-pella pjesama “Emina” i “Ah, što ćemo ljubav kriti” očarala prisutne svojom neuobičajenom i originalnom interpretacijom sevdalinki.

Nositelj programa je bilo KDBH “Preporod” iz Zagreba sa svojim ženskim multietničkim zborom “Bulbuli”, pod vodstvom Ismeta Kurtovića. “Bulbuli” njeguju sevdalinku, tradicionalnu urbanu pje-smu Bosne i Hercegovine. Zbor broji oko 30-ak članica, zaljubljeni-ca u sevdalinku, kao i tri glazbenika. Članice su porijeklom iz svih krajeva nekadašnje Jugoslavije, a druženjem i na probama koje se održavaju svakog četvrtka doprinose multikulturalnom ozračju ne samo “Preporoda”, u kojemu djeluju još od njegovog osnutka, ne-go sudjeluju u uobličavanju multikulturalne mape svoga Zagreba. “Bulbuli” su originalnom interpretacijom sevdalinki izazivali odu-ševljenje publike u svim većim mjestima u Hrvatskoj, BiH, Sloveniji, Crnoj Gori, Češkoj itd., s posebnim aranžmanima njihovog voditelja Ismeta Kurtovića. Oslobođeni izvorne vokalno solističke interpre-tacije, takvi aranžmani doimlju se suvremenim, te izuzetno bliskim i današnjim slušateljima. Za razliku od individualnog pjevanja, zborsko pjevanje je zahtjevnije, koje ima svečarska obilježja, sev-dah na ovaj način zvuči uzvišenije, dobiva novo suvremenije ruho, ali smisao i poruka sevdalinke ostaje ista. Zato nastupi “Bulbula” svaki puta plijene obične slušatelja i glazbenu struku koja im daje vrlo dobre ocjene. Sevdalinka interpretirana na ovaj način ne po-staje samo dio kulturne baštine Bošnjaka i Bosanaca nego svojom univerzalnošću postaje dio glazbene suvremenosti. Šefteli sokaci su se iz bosanske pitomine preslikali na rovinjsku rivu pa su su ta-nahne melodije sevdaha sljubile s lahorom toplog maestrala. A ru-men šarenike jabuke i njen davni miris ušao u dušu onih koji u to-ploj rujanskoj noći život ćute srcem, u ljepoti ljudske duše i riječi

9. FESTIVAL BOŠNJAČKE KULTURE U ISTRI

“Bulbuli” u Rovinju

vide smisao postojanja. Zato su važna ovakva kulturna susretališta u kojima se kroz različitost dolazi do praiskona i samoga sebe, ali i razumijevanja i uživanja u drugoj kulturi i tradiciji.

KUD “Plesarin” iz Rovinja je na poseban način dočarao istarsku folklornu baštinu, što je izazvalo oduševljenje kod publike. Vokalna skupina Nacionalne zajednice Bošnjaka Bujštine iz Umaga jako je dobro interpretirala nekoliko sevdalinki. Vrijedne članice Nacional-ne zajednice Bošnjaka Istre su po dobrim bosanskim adetima poča-stile goste vrsnim bosanskim delicijama. q

Ajka TIRO SREBRENIKOVIĆ

ZAVRŠNA SVEČANOST 9. FESTIVALA BOŠNJAČKE KULTURE U ISTRI

U subotu, 20. rujna 2014., u Domu hrvatskih branitelja u Puli odr-žana je završna svečanost 9. Festivala bošnjačke kulture u Istri. Boga-to osmišljeni program u kojemu su se nizale sevdalinke u izvedbi razli-čitih vokala – od Jasmine Makote, pjevačice baršunastog glasa, koja je s notom modernizma izvodila jedne od najljepših ikada napisanih sevdalinki, preko Zanina Berbića, koji je samo za ovu priliku doputo-vao iz Sarajeva i na tradicionalnom instrumentu sazu, ne odstupajući ni trenutak od tradicionalne izvedbe sevdalinki, oduševio prisutne, do jedinstvenog Ibrice Jusića, čija je izvedba sevdalinki vratila posjetitelje u najljepše dane djetinjstva.

Folklorna skupina “Merak” iz Raše

Ljepotu narodnih nošnji, izvodeći koreografije, prikazale su fol-klorna skupina “Merak” iz Raše i KUD “Vodnjan” iz Vodnjana. Veliki doprinos uspješnom završetku 9. Festivala bošnjačke kulture u Istri dale su i vrijedne članice Nacionalne zajednice Bošnjaka Istre, koje su pripremile bogatu trpezu s tradicionalnim bosanskim jelima. q

Nastup “Bulbula” u Rovinju

HRVATSKA


Predizborna kampanja za predsjednika RH, iako još zvanično nije počela, stalno se provlačila kroz medije u Hrvatskoj. Glavne zvijezde su bili aktualni predsjednik Ivo Josipović, koji je čak krenuo i u razradu ustavnih promjena o kojima je dosta škrto govorio, te HDZ-ova kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović. Oni su se, može-mo reći, diskretno prepucavali, a rezultat njihovog marketinga je taj da ankete još uvijek prednost daju aktualnom predsjedniku.

Turistička je sezona završila, još ne znamo njezine rezultate, me-đutim, ono što se moglo čuti od turističkih djelatnika nije bilo ohrabru-juće. Rujan 2014. je počeo opet s kišom i o nekoj velikoj postsezoni nije bilo govora, ako izuzmemo neke destinacije. No da ne bude baš dosadno slušajući predsjedničke kandidate, pobrinuli su se Vlada RH i MOL koji se već dugo spore oko upravljačkih prava u INA-i. Početkom rujna počeo je arbitražni postupak pred Međunarodnim centrom za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu koji je pokrenuo MOL. “Od arbitražnog suda očekujem točnu, i presudu u skladu sa svim pravilima i međunarodnim pravom. To je jedino što u ovom tre-nutku možemo očekivati”, poručili su iz Ministarstva gospodarstva RH.

MOL je arbitražni postupak pokrenuo 26. studenoga 2013., a kao razlog tada je naveo kršenje određenih obveza i postupaka u vezi s MOL-ovim investicijama u Hrvatskoj. Zahtjev za arbitražu podnesen je protiv hrvatske vlade putem pravnog zastupnika, me-đunarodnog odvjetničkog ureda Weil, Gotshal & Manges, u skladu s Ugovorom o energetskoj povelji. Mađarski partner u INA-i smatra da hrvatska vlada nije ispunila obveze iz Glavnog ugovora o plin-skom poslovanju i njegovih dodataka na koje se obvezala počet-kom 2009. Država se tada obvezala da će od INA-e preuzeti skladi-štenje i prodaju plina i otkupljivati cjelokupnu INA-inu domaću proizvodnju plina po tržišnim cijenama, u razdoblju od 15 godina. MOL tvrdi da je zbog vladina nepoštivanja tih odredbi pretrpio šte-tu od najmanje dvije milijarde kuna.

Nakon MOL-ova pokretanja arbitražnog postupka, hrvatska je Vlada 17. siječnja ove godine podnijela arbitražnu tužbu protiv MOL-a Komisiji UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCCI-TRAL) u Ženevi kojom traži da se proglase ništavnim izmjene ugo-vora iz 2009. o upravljačkim pravima u INA-i i glavni ugovor o plin-skom poslovanju. Hrvatska traži i naknadu štete koja je nastala kao posljedica tih ugovora. Hrvatskoj vladi kao argument služi pravo-

UZ NESLUŽBENU PREDIZORNU KAMPANJU RUJAN 2014. OBILJEŽILA JE BITKA ZA SISAČKU RAFINERIJU

Vlada i Siščani dobili prvu bitkumoćna presuda bivšem hrvatskom premijeru Ivi Sanaderu za uzi-manje mita od predsjednika Uprave MOL-a Zsolta Hernadija, na-kon čega su upravljačka prava prepuštena MOL-u.

Šokirani radnici

I dok se arbitrira u Washingtonu (ovdje moramo reći i da Mađa-ri nisu tu bez izgleda jer je Sanaderova vlada potpisala ugovor da se samo tu može održati arbitraža) te se čeka i ona u Ženevi, mađarski je partner koji ima upravljačka prava, krenuo u postupak zatvara-nja INA-ine rafinerije u Sisku. Šokirani sisački radnici, ali i njihovi sugrađani rekli su da bi to bio zadnji čavao u lijesu sisačkog gospo-darstva i Siska. Naime, taj je nekoć jaki industrijski grad doživio ga-šenje velikog broja tvornica i ukidanje 15-ak tisuća radnih mjesta od početka 90-ih godina prošlog stoljeća.

Iz INA-e je poslano priopćenje u kojem je stajalo kako “INA pro-vodi stratešku analizu postojeće situacije na rafinerijskom tržištu, te analizu svog rafinerijskog sustava što je dio redovnog poslovnog procesa. U ovom trenutku sve mogućnosti vezane za potencijalne promjene u rafinerijskom poslovanju su otvorene. Ukoliko i kad re-levantna tijela kompanije donesu odluku, ista će biti pravovreme-no komunicirana javnosti”.

Predsjednica sindikata naftne djelatnosti INAŠ, najvećeg sindikata u INA-i, Maja Rilović, rekla je da je “sada sasvim izgledno da se uskoro namjerava obustaviti proizvodnju Rafinerije nafte Sisak. Time bi se na-stavila devastacija domaće proizvodnje, nepovratno izgubilo 800 rad-nih mjesta i počinila nepopravljiva šteta za radnike i brojne kooperan-te vezane uz poslovanje rafinerije. Posljedice takve odluke bile bi ne-sagledivih razmjera za gospodarstvo jedne od najsiromašnijih hrvat-skih županija, cijele regije i Hrvatske”. Napomenula je da MOL ima obaveze koje je preuzeo dioničkim ugovorom o strateškom partner-stvu prilikom kupovine prvog paketa dionica INA-e, a one su vezane i za sisačku rafineriju. Osim toga, taj bi se potez INA-inog rukovodstva, smatra ona, negativno odrazio na energetsku neovisnost i gospodar-sku stabilnost Hrvatske. “Već dulje vrijeme upozoravamo da se Rafine-rija Sisak pretvara u skladište derivata iz Mađarske i proizvodi četiri puta manje od stvarnih mogućnosti, a čini se da se sada želi provesti i najcrnji scenarij. Čini se da MOL nema nikakvu namjeru izvršiti svoju

Maja Rilović, predsjednica sindikata naftne djelatnosti INAŠ Prosvjed radnika INA Rafinerije nafte u Sisku

HRVATSKA

17RUJAN 2014.

obavezu modernizacije, nego sustavno uništava i gasi domaća rafine-rijska postrojenja. U zemlji koja vapi za proizvodnjom, MOL ne investi-ra, nego devastira. Budući da je Vlada RH u arbitraži tražila da se do okončanja pregovora s MOL-om zaustave sve strateške odluke, u koje svakako spada i gašenje rafinerija, očekujem da će se drugi veliki dio-ničar suprotstaviti i zaštititi vitalne gospodarske interese RH i brojna radna mjesta u Sisku. Eventualno zatvaranje Rafinerije u Sisku stvorilo bi potrebu za dodatnim uvozom derivata i daljnji gubitak tržišta i pad tržišnih udjela i konkurentnosti INA-e, slabljenja ekonomskog položaja INA-e i njezinog strateškog energetskog značaja u regiji. Ovo je bi bila samo još jedna u nizu destruktivnih odluka o budućnosti INA-e”, ustvr-dila je u svom priopćenju Rilović.

Atmosfera se ponovo bila užarila, a ni hrvatska vlada nije staja-la sa strane, nego je poduzimala korake kako da se spriječi gašenje rafinerije. U posljednjoj dekadi rujna 300 radnika Rafinerije nafte Sisak došlo je pred zgradu INA-e u Zagrebu skandirajući “Ne damo INA-u!” “Mi smo svoje obavili, bili smo kod zgrade Uprave INA-e kako bismo im poručili što se događa i da nećemo dopustiti samo tako da ugase rafineriju i da se naši životi ugase”, kazao je glavni povjerenik sindikalne podružnice Rafinerije nafte Sisak Željko Jura-šinović. Izrazio je razočarenje zato što im se nitko od članova Upra-ve tvrtke nije obratio, Jurašinović je najavio da će aktivirati Krizni stožer za zaštitu Rafinerije ukoliko se ostvari crni scenarij, odnosno donese odluka o gašenju proizvodnje.

Pritisak na Upravu INA-eRadnici su u Zagreb došli izvršiti pritisak na na Mađare jer je taj

dan zasjedala Uprava tvrtke, te su time Vlada i radnici, kao rijetko kad, zajednički djelovali. Nakon višesatnog zasjedanja, Uprava nije donijela odluku o sudbini sisačke rafinerije, s obzirom da su hrvatski članovi Davor Mayer, Niko Dalić i Ivan Krešić, kada je na dnevni red došla ta točka, napustili sjednicu i tako srušili kvorum. To je, bez ikak-ve sumnje bilo prema uputi ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, jer da su ostali na sjednici i da su dali svoje glasove protiv gašenja rafinerije, time ne bi mogli spriječiti mađarsku namjeru o zatvaranju rafinerije, s obzirom da glas predsjednika Uprave INA-e Hernadija vrijedi dvostruko, također prema ugovoru iz Sanaderove ere.

Uprava jerazmatrala prijedlog da se nastave daljnja ulaganja samo u riječku rafineriju i da se prerada odvija isključivo tamo, dok bi se si-sačka rafinerija pretvorila u distribucijsko-logistički centar. Također bi se razmotrile i druge tržišno održive opcije, odnosno partnerstva kako bi se smanjio gubitak radnih mjesta. Hrvatski članovi Uprave nisu bili sigurni je li takav prijedlog u skladu sa Zakonom o energiji.

Zasjedao je i Nadzorni odbor INA-e. Sjednica je trajala šest sati, a zaključeno je da Uprava INA-e ne može donositi odluku o zatva-ranju Rafinerije Sisak dok god ne bude napravljena nova strategija razvoja cijele kompanije. “Vezano uz raspravu o strategiji rafinerij-skog poslovanja te o predloženim mjerama kojima bi se postiglo održivo i profitabilno poslovanje, imajući na umu kako je održava-nje postojećeg operativnog modela segmenta Rafinerija i marke-tinga uzrok znatnih gubitaka u INA-i, Nadzorni odbor poziva Upra-vu da finalizira strategiju rafinerijskog poslovanja i cjelokupnu stra-tegiju kompanije u najboljem poslovnom interesu INA-e”, priopće-no je nakon sastanka Nadzornog odbora. Upravi je sugerirano da se posebno obrati pažnja na socijalnu odgovornost i korektno po-stupanje prema svima na koje bi predložene odluke potencijalno utjecale. “To uključuje otpremnine, ali i razvijanje dodatnih moguć-nosti za lokalno zapošljavanje te mogućnosti razvijanja alternativ-ne industrijske proizvodne aktivnosti na lokaciji u Sisku uzimajući u obzir sve zainteresirane strane”, navedeno je u priopćenju.

No stručnjaci kažu da ovaj hrvatski manevar ne može dugoročno dati rezultat, ali je dobro došao kao predah pred slijedeće bitke za hrvatsku naftnu kompaniju. U tom smislu u Vladi, barem tako tvrde, čine sve da se konačno izmijeni nepovoljan ugovor koji je potpisan pod utjecajem Sanadera, a s druge strane, spominju se i neki kupci mađarskih dionica u INA-i, od koji su posebno zainteresirani ruski naftaši. Međutim, Hrvatska ima problem što bi takva kupnja bila u suprotnosti s ruskim interesima, pa ako i MOL odluči prodati svoj udio, teško je vjerovati da će se moći naći partner iz Rusije.

Možemo reći da su Vlada i Siščani dobili prvu bitku nakon ma-đarske ofanzive na sisačku rafineriju. No da je sudbina zapravo obi-ju hrvatskih rafinerija neizvjesna potvrđuje to što MOL ima svoje dvije modernizirane rafinerije u Poljskoj i Mađarskoj, te bolji po-znavaoci ove situacije smatraju da MOL hrvatske rafinerije zapravo ni ne treba. S njihove točke gledišta, interes je jasan, no hrvatski je interes drugačiji pa će ovdje politika i dalje igrati glavnu ulogu. q

Edis FELIĆ

TRAJEKTI NE MOGU U LUKUKoliko je neodgovornosti u našoj zemlji pokazuje primjer izgrad-

nje pristaništa u Gaženici kod Zadra. Naime, potrošene su stotine mi-lijuna eura da bi se shvatilo da je pristanište previsoko za trajekte. To je shvaćeno tek u rujnu ove godine na testiranju pristaništa. Tako će tek izgrađeno pristanište u Gaženici biti potrebno prilagođavati jer nije izgrađeno za trajekte čije je pristajanje na toj lokaciji najavljeno. Pokazala je to proba s trajektom SIS, koji ima nisko ležište rampe, no ni veći trajekti kao što su primjerice Juraj Dalmatinac, Mate Balota, Jadran i Sv. Krševan nisu znatno drugačiji.

Nepredvidivi problem koji je otkriven neposredno pred otvaranje luke Gaženica za trajektni promet neminovno će zahtijevati dodatne radove, što znači i dodatni trošak. Sve upućuje na to da se nova luka u Gaženici projektirala za neka buduća vremena, za pristajanje kruzera i velikih brodova znatno većih od onih koji prometuju u zadarskom akvatoriju kojima raspolaže Jadrolinija.

“Što reći?! Ovo je još jedan u nizu totalnih apsurda Hrvatske. Cijeli svoj mandat, ove dvije i pol godine, bavim se rješavanjem megaloman-skih, nefunkcionalnih i ekonomski samoubilačkih projekata. Bavim se rješavanjem grijeha prošlosti koje su mi ostavili moji prethodnici u svim resorima koje ovo ministarstvo pokriva. Riješili smo do sada brojne ta-kve probleme, primjerice, u cestogradnji, pa ćemo i ovaj u Gaženici. Izvedbom čeličnih konstrukcija taj će se problem otkloniti i tako omogu-ćiti da trajekti mogu pristati”, rekao je Siniša Hajdaš Dončić, ministar pomorstva, prometa i infrastrukture RH. Naglasio je kako do ovog pro-blema zapravo nije smjelo ni doći. A došlo je, kaže, zbog nesposobnosti i nesmotrenosti onih koji su 2006. godine krenuli u projekt luke Gaženi-ca. U Lučkoj su upravi Zadar najavili da će do sredine listopada 2014. sve biti usklađeno za početak funkcioniranja nove luke. q

Siniša Hajdaš Dončić, ministar pomorstva, prometa i infrastrukture RH

HRVATSKA


“Nadam se da naš današnji petosatni program obilježavanja Dana nacionalnih manjina grada Zagreba neće pokvariti kiša”, po-novili su i voditeljica programa Henrika Vilović, u ime organizatora Koordinacije vijeća nacionalnih manjina grada Zagreba, a i sam predsjednik Koordinacije, Zoltan Balaž Piri, u nedjelju, 14. rujna 2014. pred paviljonom na zagrebačkom Zrinjevcu. Nije, međutim, bila dostatna ZET-ova limena glazba i umilna Robićeva pjesma o “bijelim letačima nad gradom” jer je kiša neumoljivo nastavila lije-vati. Alternativna dvorana, prostor za sudionike koji su se cijelu godinu pripremali za tu smotru, nije, na žalost, bio osiguran ove godine!

Etnolozi i glazbenici znaju, a djelatnici KUD-ova pogotovo, koli-ko truda valja uložiti tokom godine u uvježbavanje nastupa. I, uo-stalom, koliko vrijede prelijepe nošnje što su ih generacijama ople-menjivali naši preci. Svi oni divotni uresi na rubinama, sve tvarno i duhovno bogatstvo koje simboliziraju te koliko-toliko uščuvane i održavane, s ponosom nošene nošnje. One su potvrda našeg traja-nja u različitosti, tolerancije i kreativnosti kao i obilježja pojedinih nacionalnih skupina kojima se često u Europi volimo pohvaliti. Marljivi zagrebački entuzijasti (a u gradu Zagrebu i Zagrebačkoj žu-paniji je danas prijavljenih 18 nacionalnih manjina koje djeluju u raznim oblicima) imaju eto tu jednu prigodu pokazati svoj veliki trud većinskoj naciji glavnog hrvatskog grada. Oni su čuvari nošnji i kultura plesa i pjevanja, osebujnosti kulinarstva, trude se čuvati svoje nacionalne jezike i objavljivati svoje tiskovine. Sve bi te speci-fičnosti valjalo, zato, barem tih planiranih pet sati koliko je organi-zator ponudi građanima/ankama grada Zagreba da ih upoznaju, osigurati od neželjenih vremenskih nepogoda. Jer, u pitanju su, počesto već teško razumljive u ovo naše globalizacijsko, unificirano vrijeme, neizmjerno složene tradicije. Privrženošću nekoj tradiciji i preživjeloj kulturi oblikovanoj kroz stoljeća manjinske skupine po-tvrđuju i dio svoje različitosti, svog identiteta. Šarolikost njihova miraz je na koji zaboravljamo ovako uniformirani u industrijsku odjeću i veletrgovačku ponudu svjetske glazbe i plesova.

DAN NACIONALNIH MANJINA GRADA ZAGREBA

Veliki trud – pokisnuo!“Cilj ove manifestacije je da se nacionalne manjine glavnoga

grada, barem jedanput godišnje, predstave svojim sugrađanima. Da pokažu što rade tijekom godine i to kroz ples, pjesmu, rukotvo-rinama, tiskovinama pa i delicijama karakterističnim za njihovu na-cionalnu manjinu.», pozdravljajući sugrađane u Zagrebu”, kazao je Zoltan Balaž Piri i zahvalio se djelatnicima veleposlanstava i velepo-slanicima koji su došli poduprijeti i čestitati sudionicima njihov Dan nacionalnih manjina Grada Zagreba. Posebno se zahvalio toga da-na odsutnom gradonačelniku grada Zagreba, Milanu Bandiću, a koji, tradicionalno, od osnutka Koordinacije 2003. godine, i finan-cijski podupire tu priredbu. Zahvalio je i svim predstavnicima Vijećā nacionalnih manjina, predstavnicima brojnih udruga, kao i Odboru za nacionalne manjine grada Zagreba, Uredu za nacionalne manji-ne grada Zagreba, posebno Savjetu za nacionalne manjine RH. Po-želio je i dobrodošlicu gostima, predstavnicima nacionalnih manji-na iz Osijeka. Također i Turističkoj zajednici Grada, kao i limenoj glazbi Zagrebačkog električnog tramvaja.

U ime odsutnog gradonačelnika Zagreba sudionike Dana nacio-nalnih manjina grada Zagreba pozdravila je dogradonačelnica Ve-sna Kusin, koja je i otvorila manifestaciju sljedećim riječima: “Dan nacionalnih manjina grada Zagreba iznimno je važan događaj jer svjedoči o djelovanju 18 nacionalnih manjina u Gradu, a time i o blagu Zagreba jer nas obogaćuju svojom kulturom. Kada se Europ-ska unija počela širiti i zastupati ideje zajedništva, iskazivala je i potvrđivala upravo bogatstvo različitih nacija koje joj se pridružuju, bogatstvo njihove raznolikosti. Naš grad se već tada dičio i pokazi-vao takvo svoje bogatstvo, zahvaljujući vašem djelovanju. Bogat-stvo ste svoga grada, svojom tradicijom i kulturom, a koju su neka-da nazivali pasatizmom. Svjedočite o svojem identitetu i doprinosi-te da ovaj grad, pa potom i šire, i vašu domovinu Hrvatsku, nepre-kidno, vani, očitavaju kao državu koja potiče i razvija različite kultu-re. U tom smislu i gradonačelnik, a i Grad Zagreb, podržavat će vas i nadalje u vašem radu. Vjerujem da nas kiša neće omesti u sveča-nom događanju.”

HRVATSKA

19RUJAN 2014.

Iz prezentiranog programa

Ne znamo koliko su riječi ohrabrenja mogle okuražiti prve izvo-đače, plesače i pjevače, češku dječju folklornu skupinu “Zagrebač-kog sunčeka” i “Djeteline” jer ih je pri nastupu kiša dobro “oprala”. Veselje djece, njihovi cvrkutavi glasići nadjačali i su žamor najupor-nije publike pod kišobranima, a i pljusak. U paviljonu je za klavirom slovensku manjine predstavio pijanist Marko Žerovnik, ali zato ple-sačima/icama u raskošnim, šarenim nošnjama Bugarske iz folklor-ne skupine “Mizija” nije bilo lako plesati ispred vodom natopljenog paviljona. Goste iz Bilja i Osijeka, uz glazbeni sastav “Kranz” tako-đer je smočila kiša, ali se nisu smeli, kao niti pjevači mađarskog KUD-a “Ady Endre”.

Ovogodišnja je konferansa Dana nacionalnih manjine grada Za-greba uvela jednu zgodnu novinu: najavu nacionalnih skupina uz koju se ponešto reklo i o tradicionalnoj odjeći u kojoj su skupine nastupale. “Vodoravni nabori na rukavima, gaćama, suknjama, maštoviti uresi u vidu uzica, vrpci, mašlija... s kovanim pločicama, raznorodnim vezovima, često urešenim zlatovezom ili srmom...marame, komplicirano izrađene i urešene krune, pa paučinasto čipkasta tkanja na rukavima, oko vrata, zlatovezi, složene frizure u koje se upliće cvijeće i drugi ukrasi. Poculice i kapice itd., krlaci, šeširi, šajkače... torbice, prsluci, zobuni, kožusi, lajbeki i slično, gu-njevi, dimije, čakšire iz čoje, da spomenemo i raznovrsnost obuće:opanci, obojci, čizme, klompe, nanule, papučice...”

A cijelo je vrijeme trajanja te manifestacije godišnjeg pred-stavljanja 18 zagrebačkih nacionalnih manjina – na to duhovno nam blago, na malene i odrasle plesače i na pjevače (i kad su bili pod krovom paviljona), na štandove na koje su se potrudili donije-ti svoje specijalitete, svoja nacionalna pića, tiskovine i suvenire kojima se ponose, na baštinu koju čuvaju i oplemenjuju - nemilice škropila kiša!

Kako na crnogorske, albanske, ukrajinske, makedonske i ru-sinske (Montenegrov pjevački zbor, vokalno-instrumentalni al-banski KD “Shkendija”, plesno-folklornu skupinu Ukrajinaca/ki KPD “Andrij Pelih”, makednosko KD “Ohridski biser”, te njihovu maestralnu vokalnu grupu “Momi biseri” i vješte plesače Folklor-ne skupine “Kitka”, također i rusinsko KUD “Joakim Govlja” iz Mi-kluševaca i njihovu Dječju folklornu skupinu), tako i na slijedom: Bošnjačko kulturno-umjetničko društvo “Sevdah” i Preporodov ženski pjevački zbor “Bulbuli”. Zborovođa Ismet Kurtović, iznervi-ran, i u ime poniženih pokislih pjevačica, protestirao je, zatraživši od organizatora da se ubuduće pobrine za odgovarajući dostojan-stveniji prostor za nastupe manjinskih skupina! Naravno, sevda-linka “Esma đuzel-djevojka” nije zbog toga ni malo lošije zazvuča-la pa su se, nakon nastupa “Bulbula”, začuli i povici iz publike na biss!

Bošnjačke predstavnike slijedili su optimistično i Plesna židov-ska skupina “Or Hašemeš”, pa Pjevački zbor iz Babića kraj Umaga iz Talijanske unije iz Istre, vatrena Folklorna skupina Udruge “Romski san”, potom u veselo tkanje šumadijskih nošnji odjevena skupina srpskog KUD “Prosvjeta”, poljska Kulturna udruga “Kopernik” i nji-hova Vokalna grupa “Visla”. Također i Ženska vokalna grupa “Rja-binuška”, s rijetko raskošnim lijepim nošnjama Nacionalne zajedni-ce Rusa, te recitatori: Helena Jakovina i Bernard Beneš, studenti studija slovačkog jezika i književnosti.

Druženje i pjesma sudionika Dana nacionalnih manjina grada Zagreba i Zagrebačke županije i njihovih gostiju je nastavljeno uz zajednički ručak. q

Edina SMAJLAGIĆ Zagrebački Bošnjaci na Danu nacionalnih manjina grada Zagreba

HRVATSKA


Od 22. do 26. rujna 2014. u Sisku je, drugi puta za redom, održa-na kulturna manifestacija “Jezik roda moga” kojom je obilježen Me-đunarodni dan pismenosti i Europski dan jezika. Brojni su ciljevi pe-todnevne manifestacije: vraćanje tradiciji i pisanoj riječi kao i usme-noj predaji i starim običajima, zatim promocija kulturne raznolikosti i jezičnog bogatstva te njegovanje interkulturnog dijaloga među brojnim nacijama koji žive na području Siska i Sisačko-moslavačke županije. Kroz različite jezike, književne izričaje, pisanu tradiciju, ali i usmenu narodnu predaju, nastoji se što bolje upoznati pojedine na-rode. Književne večeri uz hrvatske, bošnjačke, srpske, češke i ruske pisce, uz brojne literarne radionice i izložbe, početak su, smatraju organizatori, još jednog kulturnog dijaloga i uzdizanja moralne svije-sti. Treba istaknuti da je kulturna manifestacija “Jezik roda moga” dobila naziv prema čuvenoj pjesmi Petra Preradovića koja veliča sna-gu jezika, kulturnog naslijeđa i osobnog identiteta.

Manifestacija je održana u organizaciji Narodne knjižnice i čita-onice “Vlado Gotovac” Sisak – ogranak Caprag, zatim vjerskih za-jednica, kulturnih društava i udruga nacionalnih manjina. Kroz cije-li tjedan, od 22. do 26. rujna, predstavilo se pet naroda: Hrvati, Bošnjaci, Rom, Srbi i Česi. Kroz književne večeri, dramatizacije broj-nih tekstova, pjesmu te usmenu predaju i običaje, svaki je narod imao priliku predstaviti svoje nacionalno bogatstvo.

Prvu večer se predstavila hrvatska nacija koja je svoju promoci-ju posvetila profesoru Slavi Strieglu, velikom Siščaninu, umjetniku i lokal-patrioti Kroz izlaganje književnika i novinara Bogdana Arnau-tovića pod nazivom “Dijalog života i smrti”, kao i projekciju filma “Slavo Striegl – portretist rijeka”, odana je počast čovjeku koji je zadužio svoj grad. U glazbenom dijelu večeri nastupio je vokalni ansambl HPD “Glorija” iz Siska.

Druga večer, u utorak, 23. rujna, bila je rezervirana za sisačke Bošnjake koji su bogato kulturno stvaralaštvo predstavili u programu pod nazivom “Večer sevdaha, poezije i kulturnog stvaralaštva”, koji je oduševio mnogobrojnu publiku. Program je otvoren modnom re-vijom narodnih nošnji Bosne i Bošnjaka, nastalih prema replikama originalnih nošnji, koje su nosili članovi BKUD “Nur”. Kratki video o Bosni i Hercegovini publika je pozorno pratila slušajući u pozadini glas voditeljice Alise Goražda, koja je recitirala stihove Enesa Kiševića iz pjesme “Moja Bosna i tvoja Bosna”. Dramska skupina Medžlisa Islamske zajednice Sisak, u suradnji s Asemom Kurtović, pripremila je isječke iz književnih djela i prezentirala svoje točke pod nazivom “O Bosni na bosanskom jeziku”. Nakon dramske skupine publici su se

KULTURNA MANIFESTACIJA “JEZIK RODA MOGA” (SISAK, 22.-26. RUJNA 2014.)

U čast jeziku i pismenostipredstavile članice Ženskog pjevačkog zbora “Sevde”, koji djeluje pri sisačko-moslavačkom ogranku BNZH, kao i poznati sevdalija i zalju-bljenik u sevdalinku Pavao Anić, koji je prisutne počastio prekrasnim izvedbama sevdalinki “Siroče sam, na sve mi se žaluje” i “Bosno mo-ja”. Admir ef. Muhić, glavni imam Medžlisa Islamske zajednice Karlo-vac, dirnuo je književnu notu interpretacijama svojih pjesama posve-ćenih Bosni. Program je nastavljen sevdalinkama “Karanfile cvijeće moje” i “Bosno moja” koje je otpjevao sisački interpretator sevdalin-ki Mehmed Goražda. Predstavljanje bošnjačke nacionalne manjine završeno je pjesmom “Za bolje sutra”, koju su izveli svi izvođači pro-grama zajedno s publikom.

Nakon prigodnog kulturno-umjetničkog programa prisutni su pozvani da pogledaju izložbu bošnjačkih narodnih nošnji, koja je postavljena u drugom dijelu objekta Narodne knjižnice i čitaonice “Vlado Gotovac” Sisak – ogranak Caprag, u prelijepo uređenoj Sre-dišnjoj knjižnici nacionalne manjine Bošnjaka. Većina nošnji izlože-na je u etno-radionici Fatime Mršić iz Sanice kod Ključa koja je upo-znala publiku s nošnjama i njihovom povijesti. Fatima Mršić se više od 10 godina uspješno bavi izradom narodnih nošnji svih naroda sa područja bivše Jugoslavije. Ovi vrijedni odjevni predmeti su s puno truda i ljubavi rađeni u školskim radionicama. Izložba je otvorena povodom Međunarodnog dana kulturne baštine, a svi zainteresira-ni mogli su je pogledati do 7. listopada 2014. godine, kada je ujed-no bio i zadnji dan obilježavanja ovogodišnjeg Kurban bajrama.

U srijedu, 24. rujna, pripadnici romske nacionalne manjine po-svetili su otvaranju romske police s knjigama na autohtonom rom-skom jeziku – prve romske police u Sisku, a jedanaeste u Hrvatskoj. Osim toga, Romi su predstavili narodne nošnje, svatovske običaje svoga naroda te pjesmu i književni izričaj. Poseban naglasak je stav-ljen na položaj romske nacionalne manjine u današnjem društvu.

Četvrtak, 25. rujna, bio je rezerviran za srpsku nacionalnu ma-njinu koju je predstavilo SKD “Prosvjeta” Sisak i KUD “Blinja”. Pred-stavljeno je stvaralaštvo srpskog naroda nastanjenog na Baniji/Ba-novini. Pjesme i recitacije su dirnule mnoge, a dramatizacija teksta za kraj u interpretaciji Dramske skupine “Prosvjete” nasmijala je mnogobrojnu publiku do suza.

Završne večeri, u petak, 26. rujna, predstavljena je češka nacio-nalna manjina. Nastupila je pjevačka skupina “Češke besede”, a sisačkoj publici po prvi puta se predstavila književnica Vĕra Vystydové koja je promovirala svoju knjigu “Čtyřlety smutek”. q

Ismet ISAKOVIĆ

Pavao Anić i “Sevde” Izložba bošnjačkih narodnih nošnji

INTERVJU

21RUJAN 2014.

Najgore od najgorega je to što je veliki broj ljudi izgubio samopoštovanje i samopouzdanje i zapao u depresiju

Hrvatska prolazi bolnu i dugotrajnu krizu kojoj se kraj ne nazi-re. Za probleme hrvatske države i društva obični građani u najve-ćoj mjeri okrivljuju političare. Jesu li u pravu? Da li bavljenje poli-tikom ruši moralni integritet čovjeka, naročito kada zasjedne na visoke funkcije?

Uvijek su političke elite najodgovornije za vođenje društva pa i za njegove krize. Tu nema nikakve dvojbe. Ali i uliznički, žuti i po-vršni mediji obilato su im sekundirali posljednja dva desetljeća. To je jedna opasna sprega koja je proizvela duboku društvenu krizu, čiji su ekonomski problemi samo vrh sante leda. Društvo je retradi-cionalizirano, a primitivne vrijednosti, populističke floskule i laž su dobile “pravo građanstva” do te mjere da danas imamo zagluplje-nu, misaono umornu, dešperatnu i mrgodnu političku naciju, opljačkanu državu i masu građana ovisnih o njenim jaslama. Masu kojom se manipulira i kojoj se uspio nametnuti stav da je politika sazdana od prljavštine kojom se bave samo kriminalci i probisvijeti.

S kojim ciljem? Da se građanima politika, dakle najčasnija dje-latnost čiji je smisao rad za opće dobro, ogadi do te mjere da odu-stanu od izbora i da svoju sudbinu prepuste discipliniranim sljedbe-nicima dvaju ideoloških polova. Oni će odlučivati u ime svih i osigu-rati da se ništa ne mijenja. Naravno da među političarima ima i onih kojima ne biste povjerili ni bicikl na čuvanje i onih koje su opili moć i pozicija do te mjere da su besprizorno zloupotrebljavali svoje pozicije pa evo jedan za drugim sad odlaze u Remetinec. Ali mediji nas uporno zaglupljuju svojim izvještajima kad su takvi psa izveli u šetnju ili što su kupili na tržnici dok traje istraga. Prostor se daje i sijačima govora mržnje. Pune su ih i društvene mreže. Ali kome koristi ridikulizacija politike? Kome koriste nesposobnjakovi-ći, lopovi i muljatori u politici? Tko takve stavlja na svoje izborne liste, gura na javne dužnosti i promovira u medijima? Oni koji za-pravo ne dozvoljavaju nikakve promjene. U takvim okolnostima ispada da smo svi isti. A nismo. Niti ćemo ikad biti.

GORAN BEUS RICHEMBERGH, HNS-OV ZASTUPNIK U HRVATSKOM SABORU“Međureligijski dijalog je uglavnom glumljen, kao džentlmenski odnosi u britanskim TV serijama, a

zapravo ne postoji. Biskup Košić je ordinarni politički aktivist nacionalističke desnice. Tako da nije nikakvo čudo tko je njemu 'moralna vertikala'. Njegove izjave i konkretno zauzimanje za Darija Kordića više priliče

uličnim bukačima nego nekome duhovniku. Možda je riječ o nekontroliranome ushićenju zbog povratka 'izgubljene ovce', nekadašnjega sekretara socijalističke omladine, u stado pravovjernih. Vrag će ga znati. Ali onaj tko doživi da vazda suzdržana Islamska zajednica u Hrvatskoj zatraži njegovo odstupanje s važne unutarcrkvene pozicije, taj je duboko zaglibio. Zato su ga, navodno, crkveni oci i zamolili da se formalnim

okončanjem mandata na čelu biskupske komisije više ni ne pomisli nuditi za novi.”

Treba stalno čuvati i širiti prostor slobode

Razgovarao: Ismet ISAKOVIĆ

Očekuju li hrvatski građani previše od političara? Npr. radna mjesta i nove tvornice pod direktnom palicom države… u uvjeti-ma liberalnog kapitalizma i tržišne ekonomije. Začarani krug že-lja, mogućnosti – i “stranih investicija” kojih nema, zar ne?

Najgore od najgorega je to što je veliki broj ljudi izgubio samopo-štovanje i samopouzdanje i zapao u depresiju. Za sve naše probleme uvijek je kriv netko drugi, a od države očajnički tražimo ne samo da arbitrira, nego pristajemo da sve više upravlja našim životima. Ona buja, a građani i dalje sve nade polažu u njene resurse. Meni je kao liberalu to strašno i neprihvatljivo. Državu i politiku koja je zagovara snažnom i svemoćnom treba suzbiti na prostor garantiranja naše si-gurnosti, definiranja što pravednijih zakona i brige o onima koji bez tuđe pomoći ne mogu, a tjerati je što dalje od naših privatnih života, gospodarstva, kulture, znanosti i pravosuđa. Treba stalno čuvati i ši-

Goran Beus Richembergh, saborski zastupnik (HNS)

INTERVJU


riti prostor slobode, neovisno govorimo li o poduzetništvu, kultur-nim kreacijama, ljudskim pravima ili manjinskim identitetima.

Nama liberalima, koji stalno pozivamo na zdrav razum, nastoje se začepiti usta etiketama o neoliberalizmu, s kojim zapravo nema-mo veze. Paradoks je u tome što neoliberalizam promoviraju upra-vo oni koji se javno izdaju “čuvarima tradicionalnih vrijednosti”, neovisno dolaze li s desna ili s lijeva. Konzervativci, zato što im od-govara da neoliberalizam povećava jaz između bogatih, koji uprav-ljaju, i siromašnih, kojima se upravlja, a drugi zato jer zbog vlastite nesposobnosti pristaju na sve pa i na neoliberalne eksperimente, naivno vjerujući da će to biti privremeno. Nije to samo naš pro-blem. Čitav je Zapad u tom problemu.

Europska unija nije ni karitativna ustanova ni trgovina čarobnih štapića

Ekonomski pokazatelji su katastrofalni. Hrvatski BDP je treći najniži u Europskoj uniji, nalazimo se dužničkom ropstvu, nezapo-slenih je blizu 400.000, najnoviji izvještaj Europske komisije kaže da Hrvatska ima najlošije prognoze za 2015. od svih članica EU. Zbog “genijalne” ekonomske politike u proteklih 20-ak godina postali smo “svjetsko čudo” – država bez industrije, ali s brojnim trgovač-kim centrima. Jesmo li dotaknuli dno ili bismo mogli još dublje?

Ne znam jesmo li dotaknuli dno. Uvijek strepim od one Mešine da “i od gorega ima gore”. Grozne su greške napravljene devedese-tih. Uništavanje industrije kroz glumljenu privatizaciju, a zapravo pljačkašku pretvorbu i pristajanje na koncept uslužne ekonomije na-še je gospodarstvo, nakon stanovitoga poleta s početka 2000-tih, iz-bijanjem globalne ekonomske krize 2008. godine bacili na najniže grane i učinilo potpuno ovisnim o vanjskim faktorima, ponajprije uvozu i financijskim institucijama u inozemstvu. HDZ je sve struktur-ne probleme gurao pod tepih, ne rješavajući ni jedan. Sanader i Šu-ker su nas godinama uvjeravali da krize nema i da je neće biti, dok nismo upali u vrtlog iz kojega je teško isplivati. Otpornost i održivost našega nacionalnog gospodarstva je kritično mala i teško je to mije-njati na kratke staze. Volio bih vjerovati ne samo da se upornim i sinkroniziranim djelovanjem na provedbi nove i nedavno usvojene Industrijske strategije možemo odlijepiti od dna nego i da su na to spremni i oni koji su sad u poziciji da odlučuju i oni koji će to biti na-rednih 10 godina. Aktualni napori na planu razvoja energetike, oso-bito istraživanja nafte i plina izuzetno su važni za budućnost.

Ono što fascinira i što vjerojatno daje odgovor na pitanje kako to da u Hrvatskoj nema ozbiljnijih socijalnih nemira je činjenica da Hr-vati nikada ranije nisu bili toliko bogati kad je riječ o novcu u banka-ma i drugim oblicima financijske imovine i vrijednih nekretnina. Su-ludo zvuči, znam, kraj toliko onih koji su nezaposleni, kojima su blo-kirani računi, koji žive od socijalnih transfera i pod teretom kredita. Ali Hrvati, primjerice, u domaćim bankama na oko 400.000 računa drže preko 170 milijardi kuna vezane štednje. U 20-ak zemalja EU još preko 7 milijardi. S tim da nemamo podatke za Njemačku, Austriju, Švicarsku i Lichtenstein za koje se vjeruje da Hrvati u njihovim banka-ma zapravo drže najveći dio svoje štednje u inozemstvu. Pođimo od najkonzervativnije moguće procjene da se, kad je riječ o vezanoj štednji, radi o 200 milijardi kuna. Zamislite da se samo 10% toga nov-ca uputi u domaću potrošnju, a znamo da svaka uložena kuna gene-rira još najmanje 4 kune prometa. To bi dakle moglo biti oko 100 milijardi kuna prometa. Koliko je to novih radnih mjesta? Istoga časa bi se anulirao deficit Državnoga proračuna i stvorilo još 10-ak milijar-di kuna za razvoj ili poticanje gospodarstva, lokalni proračuni bi upri-hodovali još barem 10 milijardi kuna, a opća likvidnost gospodarstva

bi bila bitno popravljena i oživjelo bi vjerojatno i tržište nekretnina. No, pitanje svih pitanja je tko će i kako uvjeriti građane da im se to isplati. Onaj koji to uspije – taj će nas izvući iz krize!

Od ulaska u Europsku uniju građani su očekivali poboljšanje životnog standarda, nove investicije i radna mjesta. Za sada, ni-šta od toga. EU je u velikoj ekonomskoj, ali i političkoj krizi. Kakva su Vaša razmišljanja o svrsishodnosti ulaska Hrvatske u EU?

Europska unija nije ni karitativna ustanova ni trgovina čarobnih štapića, ali ni “zlatno tele” koje treba divinizirati. Članstvo u EU je najbolji mogući atest i odličan okvir u kojemu imamo šanse razviti sve svoje kreativne potencijale. Hoćemo li i možemo li, samo o nama ovisi. Milijarde eura čekaju naše projekte razvoja. Od poljoprivrede i zaštite okoliša, razvoja socijalnog okvira i jačanja kapaciteta instituci-ja pa do turizma i kulturnog poduzetništva. Hrvatska je dobro napra-vila što je pristupila EU. Time se svrstala u obitelj najboljih i naju-spješnijih u mnogočemu. Pale su carinske barijere izvoznicima, otvo-rene su granice i ljudima i znanju i kapitalu. Na žalost, to se dogodilo baš u vrijeme najveće gospodarske krize koja drži ne samo Eurozonu nego i čitavu Uniju, koja nam je dominantan trgovinski partner. Ka-snili smo s donošenjem strateških razvojnih planova, ništa nije bilo unaprijed pripremljeno i sve se moralo učiniti u najkraćim mogućim rokovima. Svakako se više može i mora napraviti ubrzanjem povlače-nja sredstava EU fondova, većim sudjelovanjem u znanstvenim i kul-turnim projektima, edukacijom i stručnom asistencijom poduzetnici-ma, lokalnoj samoupravi, udrugama i ustanovama.

U Hrvatskoj je na djelu retradicionalizacija u režiji nekih desnih političkih stranaka i ratobornih klerika

Ekonomske (ne)prilike se direktno reflektiraju na stanje u društvu. Svjedoci smo da se u Hrvatskoj u posljednje dvije godine sve više raspiruje desničarska atmosfera. Po Vašem mišljenju, što i tko stoji iza takvih događanja? Što je konačni cilj nositelja takvih društvenih procesa?

Novi uzlet desnice nije samo hrvatska specifičnost. Usiljena pa i agresivna retradicionalizacija, ksenofobične i šovinističke inicijati-ve javljaju se širom Europe. Neki plebisciti, marševi, huliganizam, ulično nasilje, klerikalni pokreti, jačanje radikalnih desnih stranaka i desni populizam općenito danas ugrožavaju dostignute demo-kratske slobode i standarde i u Francuskoj, Mađarskoj, Slovačkoj, Nizozemskoj i nekim drugim zemljama. Iščitavam to kao pokušaj da se duboka gospodarska kriza i kriza povjerenja u političke instituci-je i mehanizme parlamentarne demokracije iskoristi za nove po-djele, manipulaciju osiromašenim građanima i u konačnici za osva-janje vlasti i u sredinama u kojima je radikalizam uspješno bio sa-vladan slomom totalitarnih režima i držan pod kontrolom društva.

U Hrvatskoj je na djelu retradicionalizacija u režiji nekih desnih po-litičkih stranaka i ratobornih klerika, koja prezire pobornike slobode mišljenja i liberalizma kao ideološkog koncepta. Marširanje referendu-mima ogoljuje nakanu da se demokratski izabrana vlast ugrozi djelo-vanjem izvan demokratskih institucija, a stečena prava društvenih manjina suspendiraju. Od toga nastojanja da nam se kao društvu na-metne strah pa do posezanja za nasiljem nije daleko. No takvi pokuša-ji zasad ne nailaze na relevantniju potporu. Nadam se da ni neće.

Posljednje dvije godine grada Vukovar je opet u centru politič-kih stranačkih prepucavanja, unutarhrvatskih podjela i međuna-cionalnih tenzija. Pitanje ravnopravne upotrebe ćiriličnog pisma i način obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara postalo je

INTERVJU

23RUJAN 2014.

prvorazredno političko pitanje. Kakvo je Vaše mišljenje o uzroci-ma, načinu rješavanja i generatorima tih podjela u društvu?

Kao da zaboravljamo pitati same Vukovarce kakva rješenja oni priželjkuju. A kažu mi mnogi od njih da Vukovaru treba dati posla i radnih mjesta, a Vukovarcima kruh u ruke da što manje budu ovisni o državi. Jednako tako da treba ukinuti nacionalnu segregaciju u vrtićima i školama i omogućiti da sve etničke skupine koje u njemu žive slobodno dišu, a njihova djeca nesmetano uče svoj materinji jezik i njeguju vlastitu kulturu. Zato mi se sviđa ideja da table budu na svim manjinskim jezicima. I na njemačkome, koliko god malo mojih Nijemaca tamo danas živjelo. Jer u tom su gradu više od sto-ljeća Nijemci bili najbrojnija manjinska skupina. Pa ako njemački nazivi ne smetaju na zagrebačkom Gornjem gradu, gdje Nijemci nisu brojčano relevantna zajednica već pet stotina godina, kome bi u Vukovaru mogli smetati?

Vukovar je hrvatski i ničiji drugi nikad neće biti, ali će uvijek pripadati najprije svojim građanima. Vukovarci su već umorni od tih podjela, stožera, svojatanja i prigodničarskoga pozivanja na nje-gove, odnosno njihove rane. Dosta im je što žive sa svojom tugom i jadom, što još uvijek ni ne znaju kud su im zlotvori odveli najmilije prije 23 godine pa im još samo treba i naša bahatost. Zato ja u Vu-kovar i na poklonjenje žrtvama na Ovčari idem ljeti. Tada znam da me nitko neće gurati u svoju kolonu. Što se pak ćirilice tiče, na nju ili na bilo koje drugo pismo može nasrtati samo nepismen čovjek. Uostalom, službeno pismo tzv. JNA koja je Vukovar sravnila sa ze-mljom bila je latinica.

Oni koji osuđene ili prononsirane ratne zločince dočekuju kao junake crni su talog društva u svakom pogledu

Ratne rane još nisu zarasle, mnogi zločinci su na slobodi, a neki su dobili vrlo male kazne za počinjene ratne zločine. Izlazak Darija Kordića iz zatvora i “veličanstveni” dočeci na zagrebačkom aerodromu i Busovači su primjeri koji su ostavili crnu mrlju i gorak okus u međusobnim odnosima između Hrvatske i BiH, ali i između Bošnjaka i Hrvata. Vrlo malo političara je bilo na prosvjednom skupu ispred Zagrebačke katedrale – Vi i stranački kolega Ismar Avdagić. Potpisnik ste i pisma bosanskohercegovačkih i hrvatskih intelektualaca u kojem ste osudili ponašanje čelnika HDZ BiH i Kordićevo glorificiranje. Što nam “slučaj Kordić” govori?

Taj nam slučaj, jednako kao i Šešeljevo puštanje iz Haaga, govo-ri ne samo da pravo i pravda nisu brat i sestra nego i to da se još uvijek nismo u stanju suočiti s vlastitom prošlošću i onima koji su legitimnu borbu naroda za slobodu, a u slučaju Bošnjaka i za goli opstanak, kompromitirali svojim zločinima. Suočavanje je bolno, ali je neminovno da bi svaki zločin bio prokazan i po mogućnosti kažnjen te da bi svaka žrtva mogla naći svoj mir ili makar kakvu sa-tisfakciju. Oni koji osuđene ili prononsirane ratne zločince dočeku-ju kao junake, neovisno o tome dočekuju li ih u Zagrebu, Busovači, Banjoj Luci ili Beogradu, crni su talog društva u svakom pogledu. Među njima ima svakakvog polusvijeta, zavedenih ljudi koji misle tuđom glavom, ali zasigurno i onih koji galamom kriju vlastite mra-kove i nečistu savjest.

U kojim sferama “živi” međureligijski dijalog u Hrvatskoj ako ga sa strane Katoličke crkve predvodi sisački biskup Vlado Košić, koji o Kordiću govori u superlativima – “nacionalni heroj”, “mo-ralna vertikala”? S druge strane, da li Vas je iznenadio potpuni izostanak reakcije bošnjačkih političkih stranaka i udruga u Hr-vatskoj? I Islamska zajednica je reagirala prilično mlako i sa za-kašnjenjem.

Međureligijski dijalog je uglavnom glumljen, kao džentlmenski odnosi u britanskim TV serijama, a zapravo ne postoji. Biskup Košić je ordinarni politički aktivist nacionalističke desnice. Tako da nije nikakvo čudo tko je njemu “moralna vertikala”. Njegove izjave i konkretno zauzimanje za Darija Kordića više priliče uličnim bukači-ma nego nekome duhovniku. Možda je riječ o nekontroliranome ushićenju zbog povratka “izgubljene ovce”, nekadašnjega sekreta-ra socijalističke omladine, u stado pravovjernih. Vrag će ga znati. Ali onaj tko doživi da vazda suzdržana Islamska zajednica u Hrvat-skoj zatraži njegovo odstupanje s važne unutarcrkvene pozicije, taj je duboko zaglibio. Zato su ga, navodno, crkveni oci i zamolili da se formalnim okončanjem mandata na čelu biskupske komisije više ni ne pomisli nuditi za novi.

Vlada RH i HNS zalažu se za europsku perspektivu Bosne i Hercegovine

Po Vašem mišljenju, kakva je politika Vlade RH prema Bosni i Hercegovini? Da li je ona iskrena, kao što je npr. bila politika biv-šeg predsjednika Stjepana Mesića – ili sve više skreće u neke “pra-gmatične” vode?

Uvijek su političke elite najodgovornije za vođe-nje društva pa i za njegove krize. Tu nema nikakve dvojbe. Ali i uliznički, žuti i površni mediji obilato su im sekundirali posljednja dva desetljeća. To je jedna opasna sprega koja je proizvela duboku društvenu krizu, čiji su ekonomski problemi samo vrh sante leda. Društvo je retradicionalizirano, a primitivne vrijednosti, populističke floskule i laž su dobile “pravo građanstva” do te mjere da da-nas imamo zaglupljenu, misaono umornu, dešpe-ratnu i mrgodnu političku naciju, opljačkanu drža-vu i masu građana ovisnih o njenim jaslama. Ma-su kojom se manipulira i kojoj se uspio nametnuti stav da je politika sazdana od prljavštine kojom se bave samo kriminalci i probisvijeti.

INTERVJU


Hrvatska službena politika prema Bosni i Hercegovini već više od desetljeća se uglavnom zbiva u okvirima razvijanja dobrosusjed-skih odnosa i neposredne zainteresiranosti za kulturno-prosvjetnu autonomiju bosansko-hercegovačkih Hrvata. Hrvatskoj nije i ne može biti svejedno ni kakva je situacija u Bosni i Hercegovini kao državi s kojom dijeli najdulju granicu niti kakav je položaj Hrvata kao konstitutivnoga naroda. Suradnja s institucijama ovako dis-funkcionalne države kakva je sada BiH prava je noćna mora i za obične poduzetnike, a kamo li za diplomate i političare od kojih se očekuje razvijanje trajnijih i stabilnijih okvira. Otud vjerojatno i ne-ki pragmatični potezi.

No europska perspektiva Bosne i Hercegovine, te njena stabil-nost i funkcionalnost za Hrvatsku, ali i čitavu EU u tome svjetlu su iznimno važno pitanje. Zato je hrvatska diplomacija i pokrenula inici-jativu za BiH, koju su preuzeli Velika Britanija i Njemačka, a potom i sve zemlje članice EU kao svoju. Riječ je o tome da se Bosni i Herce-govini aktivno pomogne u ispunjavanju kriterija za članstvo. Dakle, ne da joj se daju neki “popusti” ili “gleda kroz prste” tijekom prego-vora, nego da joj se stalno bude na usluzi i od pomoći dok bude pro-vodila neophodne reforme i prilagodbe koje je mogu dovesti najprije do kandidature, a onda u perspektivi i do članstva u EU.

Kako gledate na usku suradnju između hrvatskih i srpskih po-litičara u BiH, na protubosansku osovinu Banja Luka – Mostar ko-ju personificiraju Milorad Dodik i Dragan Čović? Sve češće se go-vori i o tzv. trećem entitetu, pa i u Hrvatskom saboru. Kakav je Vaš stav, ali i čelništva HNS-a i predsjednice Vesne Pusić, inače ministrice vanjskih poslova RH, o “trećem entitetu”, ali i drugim pitanjima funkcioniranja bosansko-hercegovačke države?

Kad država ne funkcionira onda je legitimno postaviti svako pi-tanje pa i ono o njenome preuređenju. Druga je stvar što bi koji od prijedloga koji su na stolu donio, a što bi netragom nestalo. Ideja o “trećem entitetu” u nekim bi drugim političkim okolnostima vjero-jatno imala puno više smisla nego u postojećima. Kad bi postojale garancije da će se unutarnja bosansko-hercegovačka politička i društvena dinamika odvijati kroz slabljenje nacionalističkih i desta-bilizacijskih koncepata onda bi “model tronošca”, kao institucio-nalni okvir jedne složene države kakva je BiH, imao smisla. No živ je strah koliko bi se time zapravo trajno razdijelila lena nacionalistič-kih i u ovim okolnostima još više oslabio položaj građana izvan svo-jih matičnih entiteta, recimo Hrvata u Bosanskoj Posavini.

Recentni dogovor o uspostavi koalicija nakon nedavnih izbora sugerira da su se Hrvati, odnosno Dragan Čović koji je dobio man-dat da ih zastupa, oduprli faustovskojdvojbi i sirenskom zovu Milo-rada Dodika. Kad se konstituiraju vlasti na svim razinama znat će-mo više. Što se HNS-a tiče, naš je stav da Bosna i Hercegovina jest i treba ostati država triju konstitutivnih naroda u kojoj će se poštiva-ti najviša razina ljudskih i manjinskih prava i koja zaslužuje ne samo europsku perspektivu, nego i aktivnu potporu svojih susjeda na tom putu.

U BiH su se “dogodili” još jedni Opći izbori, pobjednici su isti – SDA, HDZ BiH i SNSD. Hrvati su, konačno, dobili “svoga” člana Predsjedništva BiH – umjesto “bošnjačkog” Željka Komšića, iza-brali su “svoga” Dragana Čovića. Da li se time završila “majoriza-cija Hrvata u BiH”? Dolazi li novo doba – “početak kraja sadašnje obespravljenosti hrvatskog naroda” – kako reče Karamarko?

Predizborno vrijeme je uvijek pogodno za parole i viku. One koji ih koriste i nakon izbora treba marginalizirati. Malo je bosansko-her-cegovačkim Hrvatima jada što imaju čak dva svoja HDZ-a pa im još samo treba Karamarko sa svojim da ih do kraja usreći. Građani su

rekli svoje i to treba poštivati. Na političkim strankama koje su dobile mandat je velika odgovornost da pomaknu stvari s mrtve točke.

Može li se i na koji način BiH riješiti “luđačke košulje” navuče-ne 1995. godine u Daytonu? Da li je Daytonski mirovni sporazum, kojim je zaustavljen rat u BiH – ugovor za sva vremena ili do odre-đenog trenutka, kada će tzv. međunarodna zajednica pustiti Bo-snu “niz vodu”?

Sad su na potezu bosanskohercegovački politički lideri, politič-ke institucije i administracija da iskoriste novu šansu koju im otvara inicijativa EU. Ili će se uhvatiti posla, shvatiti kakva je odgovornost na njima i pokrenuti korjenite reforme i promjene ili će BiH propa-sti u crnu rupu u kojoj pušu sve jači vjetrovi narodnoga nezadovolj-stva. “Foršpan” takvoga filma u BiH su političari nedavno mogli već vidjeti. Nadam se da su izvukli pouke iz tih zbivanja i početi raditi posao koji im je dodijeljen. Kao iskrenom prijatelju Bosne i Herce-govine drugo mi ni ne preostaje.

Veliki turski ekonomski potencijal ne koristimo dovoljno

Osim što ste saborski zastupnik iz reda HNS-a, obnašate još nekoliko funkcija u saborskih odborima: predsjednik ste Odbora za turizam, član Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav, te član Odbora za informiranje, informatizaciju i medije. Mediji od svih 12 zastupnika HNS-a ipak najviše citiraju Vas pa se stječe do-jam da ste glasnogovornik Kluba zastupnika HNS-a?

Opće političke teme su uglavnommoje zaduženje u Klubu za-stupnika i povod mojih reakcija na pitanja novinara pa se stvara taj dojam. Iako nisam formalni glasnogovornik Kluba zastupnika, uvi-jek sam otvoren medijima za vrlo širok dijapazon tema, a aktivan sam i na društvenim mrežama, što dobar dio novinara prati. Una-toč tome fokus moga interesa je ponajprije vođenje saborskoga Odbora za turizam. To, na žalost, nije od posebnoga interesa našim medijima. A siguran sam da smo kroz Odbor uspjeli u ove tri godine napraviti više nego svi naši prethodnici u tom Odboru do sada. Te-matske sjednice, velik broj vanjskih suradnika koji su se uključili u rad, naši zaključci i preporuke doneseni općim konsenzusom zastu-pnika većine i manjine, uspješno provedene inicijative za promjene niza zakona i pravilnika, sve to ostavlja dubok trag. Nedavno done-sena Strategija razvoja turizma prva je u povijesti koja je izglasana u parlamentu, Hrvatska turistička zajednica sada svakih pola godi-ne izvještava Hrvatski sabor o svome radu i poslovanju, a nedavno smo organizirali i prvu Europsku međuparlamentarnu konferenciju o održivom turizmu na kojoj su sudjelovali parlamentarci iz 26 ze-malja. Za taj skup smo koristili i veliku dvoranu Hrvatskoga sabora, što je još jedan presedan u našoj povijesti. Sve to me čini ponosnim i zadovoljnim.

Predsjednik ste i Hrvatsko-turske udruge prijateljstva. Što Vas je motiviralo da se angažirati i na tom planu? Jesmo li dovoljno iskoristili veliki turski ekonomski potencijal i želju za investicijama u Hrvatsku?

Uz to što sam voditelj zastupničke skupine prijateljstva Hrvat-ska-Turska u Hrvatskom saboru, od 2011. godine sam i predsjednik Hrvatsko-turske udruge prijateljstva sa sjedištem u Zagrebu, koja zasigurno spada u red najaktivnijih društava međunarodnog prija-teljstva u Hrvatskoj, s brojnim aktivnostima i manifestacijama. Ve-like su moje simpatije i za turski narod i za tursku kulturu i nevjero-jatno bogatu povijesnu baštinu te zemlje. Turska živi u stalnim previranjima. To je velika zemlja koja se suočava sa svim izazovima

INTERVJU

25RUJAN 2014.

svoje pozicije između Istoka i Zapada, koje mi slabo poznajemo a još manje nastojimo razumjeti jer sve gledamo iz europocentrične perspektive i mjerimo svojim aršinom. Ima tu pomaka, osobito kad je riječ o rušenju tabua. Tome su doprinijele i brojne turske sapuni-ce na našim televizijskim programima koje su nam “otkrile” suvre-meno tursko društvo, s brojnim poveznicama prema našim vrijed-nostima i načinu života. Iskoračili smo iz epskih i guslarskih tuma-čenja povijesti naših odnosa i gradimo prijateljstvo i suradnju.

Na žalost, veliki turski ekonomski potencijal ne koristimo do-voljno. Nije da se u tom smislu ništa ne događa jer su, primjerice, turske kompanijenajveći strani ulagači u hrvatski turizam ali može se i trebalo bi učiniti puno više. Trgovinska razmjena, umjesto da raste, u posljednje dvije-tri godine nam je pala s preko 400 na sla-bih 300 milijuna eura, a postoji ogroman prostor za napredak. Od izvoza hrane, ulaganja u našu energetiku, izgradnje logističkih cen-tara za turski promet prema Zapadnoj Europi, izvoza ICT sektora pa do projekata na području zaštite okoliša. Ali pomaci su prespori. Turci su ozbiljni i vrijedni partneri od kojih se može i učiti. Oni, do-duše, često ne shvaćaju da u EU postoje nešto drugačija pravila i procedure nego u njihovoj zemlji, ali stagnaciji međusobne gospo-darske suradnje uglavnom kumuje izostanak inicijative s naše stra-ne. A to je i štetno i glupo jer se s Turcima, kao partnerima, može raditi puno više, a i uspješnije izaći i na tržišta čitave Srednje Azije.

HNS ima preko 43.000 članova u više od 400 lokalnih organizacija

Nedavno je Radimir Čačić, bivši prvi potpredsjednik Vlade RH i predsjednik HNS-a, osnovao Narodnu stranku – Reformiste. Mnogo se špekuliralo o mogućim posljedicama na HNS. Kakve su Vaše informacije o odljevu stranačkih kadrova u Čačićevu stran-ku? Prije nekoliko mjeseci jedan od bivši dužnosnik HNS-a novina-rima je izjavio kako će HNS teško preživjeti Čačićev izlazak iz za-tvora. Jeste li “preživjeli”?

Ne samo da smo preživjeli nego smo, skidajući s leđa stranke taj teret koji nas je godinama opterećivao i prolazeći kroz apokalip-tične najave medija, još i ojačali stranku koja sada ima preko 43.000 članova u više od 400 lokalnih organizacija. Odljev je marginalan i posve zanemariv – ispod 1% članstva. Naime, malo tko želi sudjelo-vati u projektu koji je zasnovan i postoji samo radi pokušaja politič-ke rehabilitacije jednoga čovjeka čije je ideje vrijeme izvrglo neu-spjehu.

Rejting HNS-a je pao na samo 1,5%, što je najniža podrška bi-račkog tijela od osnivanja stranke. Što planirate učiniti do parla-mentarnih izbora 2015. kako biste poboljšali status među birači-ma? Vesna Pusić je podmladila Predsjedništvo stranke, stvoren je novi liderski tim…

Nije se lako nositi s medijskim pritiskom stalnoga ponavljanja “mantre” da je HNS “marginalna politička stranka s 1,5% glasova”. Pogotovo kad to sekundiraju i neki naši “politički prijatelji”, koji se svojim spinovima i podmetanjima kroz medije probijaju kao kroz maslo. Džaba što svaki izbori koji su održani u zadnje dvije godine to demantiraju. Najrelevantnije istraživanje javnoga mnijenja bili su lanjski lokalni izbori. I dok nam se “službeni” rejting tada kretao oko 1,7%, na njima smo ostvarili prosječan rezultat od 6,5%. Iz izbora smo izašli s nikad većim brojem župana, gradonačelnika, načelnika i njihovih zamjenika, njih 55. Dakle, neposredno izabranih čelnika koji su morali, da bi uopće bili izabrani, dobiti više od 50%! Kako sad to?

Na nedavnim mjesnim izborima u Rijeci HNS je ostvario 14%, a “uzorak” tog “istraživanja” je bio 10.000 građana. Stalno se potvrđuje

da smo zapravo treća stranka koja stabilno kotira između 6 i 7%. Da-kle, unatoč tome što su istraživanja javnoga mnijenja važna i ozbiljna stvar koju pametni ne zanemaruju, anketna popularnost stranaka je jedno, a rezultati izbora su nešto drugo. Nisu li istraživanja anketne popularnosti stranaka Laburistima donedavno davala čak 13-15%, a Nacionalnom forumu Nikice Gabrića i više od 15%, pa gdje su sad? Raspali su se kao kula od karata. a HNS je stabilno tu već 23 godine.

Pozitivni pomaci ne pronalaze put do javnosti

HNS je dugo bio stranka prepoznatljiva isključivo po svojim liderima. Nedavno je u okviru stranke osnovan Tim HNS-a, a Vi ste jedan od trojice koordinatora. Što je cilj osnivanja Tima HNS-a, kakav je profil stranačkih političara zastupljen u ovom svojevr-snom liberalnom “think-tanku”? Da li je u proteklom periodu is-punio svrhu postojanja?

Predsjednica stranke Vesna Pusić pozvala je 40-ak mlađih i re-lativno mlađih lokalnih i regionalnih lidera stranke u Tim kao tijelo koje bi trebalo biti istovremeno i “think-thank” stranačkoga vod-stva, ali i svojevrsni kadrovski inkubator u kojemu će manje iskusni od onih iskusnijih učiti vještine vođenja kako bi čim zatreba mogli biti dobri kandidati za najviše stranačke dužnosti. Nalazimo se na radionicama jednom u dva do tri mjeseca, a na njih pozivamo i sve naše zastupnike i ministre. Na njima imamo specijalizirane trenin-ge, ali i tribine na kojima razmatramo najvažnije političke teme i važna stranačka pitanja. S tih druženja predsjednici stranke, koja i sama dolazi na naše sesije i treninge, dajemo preporuke i prijedlo-ge. Nema nikakve dvojbe da je Tim HNS korisna stvar. Njime se promovira načelo timskoga rada i savjetovanja, jača unutarstra-načka komunikacija i provjerava politika stranke.

HNS je dio koalicijske vlade na čelu s premijerom Zoranom Mi-lanovićem, pri čemu drži značajna resorna ministarstva. U Vladi RH trenutno su Vesna Pusić, prva potpredsjednica i ministrica vanjskih i europskih poslova, Ivan Vrdoljak, ministar gospodar-stva, Anka Mrak Taritaš, ministrica graditeljstva i prostornog uređenja, te Andrea Zlatar Violić, ministrica kulture. Kakva je Va-ša ocjena rada HNS-ovih ministara u Vladi RH?

Nedavno smo napravili inventuru učinjenoga po resorima za koja neposredno odgovara HNS i nije se bilo teško složiti da su u tim resorima napravljeni brojni važni projekti i strateški planovi ko-je Hrvatska nikad nije imala. Puno toga što naši ministri rade ostaje negdje u sjeni općih kritika na rad Vlade. Pozitivni pomaci ne pro-nalaze put do javnosti. Ministar Vrdoljak je riješio pitanje restruk-turiranja brodogradilišta, koje je 10 godina odbijala svaka prijašnja Vlada, a to što je pokrenuo u energetskom sektoru kolosalne su stvari od kojih ćemo ubirati korist desetljećima ako budemo pa-metni i koncentrirani. Od energetski ovisne i beznačajne zemlje možemo postati relevantan faktor EU.

Posao legalizacije koji vodi ministrica Mrak Taritaš grandiozan je. Većina od oko 800.000 nekretnina uskoro će biti upisana u ze-mljišne knjige i njihovi će vlasnici moći njima uredno raspolagati. Moći će ih i založiti ako žele gotov kapital za posao ili neke druge potrebe. Izrada digitalnoga prostornog plana Republike Hrvatske, koji se također “kuje” u njenom ministarstvu i digitalizacija svih lo-kalnih prostolnih planova predstavljaju revoluciju, osnovu svakog budućeg razvoja i gospodarenja prostorom. Blagodati toga doku-menta uživat ćemo desetljećima. Pogledajte kako vodi posao ob-nove poplavom poharane Slavonije. U manje od godinu dana svi objekti će biti obnovljeni, a ministrica osobno nadgleda radove i kažnjava zabušante.

INTERVJU


Inicijative i ugled ministrice Vesne Pusić u diplomatskim krugo-vima ocjenjuju se superlativima, a njen konkretan rad kroz Vijeće ministara EU vrlo konstruktivnim. Da uzmemo samo inicijativu za BiH koju je EU pristala razviti kao dio svoje politike proširenja – bilo bi dosta za dva mandata.

Najnezahvalniji posao ima ministrica kulture Zlatar Violić. Njoj su proračunskim restrikcijama oduzeli desetine milijuna kuna go-dišnje pa ipak ni jedan kulturni pogon nije stao i sve više se kultura okreće sredstvima EU. Dakle, naši ministri su se opredijelili da kor-jenito i dugoročno mijenjaju stvari i rješavaju probleme. Pogledajte samo poslovanje javnih poduzeća za koja odgovaraju HNS-ovi mi-nistri. Sva su 2011. godine bila gubitaši. Danas nije ni jedno. Ali, opći pad popularnosti Vlade zbog slabijih učinaka u nekim drugim resorima kači sve njene članove.

Reflektor i mikrofon političarima nasušno trebaju da produlje svoj vijek trajanja

U zadnjem dijelu intervjua nekoliko “tekućih” pitanja… Da li Vas je iznenadilo nedavno osnivanje novog saborskog kluba – Klu-ba nezavisnih zastupnika? Koji pragmatični interes povezuje trojac Slavko Linić – Branko Vukšić – Nedžad Hodžić? Politički analitičar Davor Gjenero smatra kako nitko od njih nema “nekakvu političku koncepciju ili ponudu, neke vrijednosti koje bi zastupali”.

Nema tu velikih iznenađenja. Kod nas se previranja u stranka-ma u pravilu događaju u drugom dijelu mandata i dovode do pre-slagivanja u parlamentu. Mijenjanje stranačkih dresova i pregrupi-ranja su još uvijek dio našega političkog folklora. Novi klub zastu-pnika koji spominjete samo je medij preko kojega se stječe status, odnosno pravo da se o temama koje su na dnevnom redu govori s glavne govornice. Reflektor i mikrofon političarima nasušno treba-ju da produlje svoj vijek trajanja. Makar još samo malo.

Jeste li zadovoljni načinom na koji su nacionalne manjine za-stupljene u Hrvatskom saboru? Po Vašem mišljenju, da li bi za pripadnike nacionalnih manjina trebalo uvesti pozitivnu diskrimi-naciju, tj. dopunsko pravo glasa – za manjinske kandidate i stra-načke liste?

Ukupno gledano – zadovoljan sam. Kolege zastupnici nacional-nih manjina trude se da nacinalno-manjinska pitanja i teme ne bu-du zapostavljene. Osobito kad je riječ o raspravama o Državnom proračunu i o Godišnjim izvješćima o ostvarivanju prava nacional-nih manjina koja im jamči Ustavni zakon. Na žalost, šira javnost i mediji ih percipiraju samo u onim situacijama kada su njihovi glaso-vi potrebni vladajućoj većini. Međutim, trebamo biti svjesni njiho-ve pozicije koja nije komotna. Od njih dio javnosti očekuje da se suprotstavljaju većini u Hrvatskom saboru pa i kod imenovanja Vla-de, a to je posljedica nerazumijevanja prirode njihovih mandata i obveza prema vlastitim izbornim jedinicama. Njihov specifični inte-res je upravo u tome da Vladu stalno ohrabruju u realizaciji progra-ma koji su proistekli iz ustavno-pravne regulative položaja nacio-nalnih manjina, odnosno da ukazuju na propuste ako do njih dola-zi. Zato su oni mnogo aktivniji na terenu, stalno ga obilaze i nadziru praksu te komuniciraju s Vladom i preko Savjeta za nacionalne manjine RH, čiji su članovi po funkciji.

Mi još uvijek ne živimo u razvijenom građanskom društvu gdje su dosegnuti standardi ljudskih i nacionalno-manjinskih prava zapravo zrcalni odraz onoga što smo zapisali u svojim zakonima. Primjera ne-tolerancije, diskriminacije i podzastupljenosti prema nacionalnoj pri-padnosti ima previše da bismo rekli da su posebne izborne jedinice

za pripadnike nacionalnih manjina postale suvišne. I dok je god tako, institut zastupnika nacionalnih manjina treba postojati. Štoviše, upravo zbog toga treba ga i jačati. Zato je vrlo važno pripadnicima nacionalnih manjina omogućiti da ostvare pravo na tzv. dopunski glas, koje im daje Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina. Ako se sad konačno uvede i u izborno zakonodavstvo, za što se HNS i ja oduvijek zalažemo, to će pomoći da im se omogući opće pravo glasa koje imaju i svi drugi građani u Hrvatskoj. To će sigurno utjecati i na povećanje broja birača koji glasuju u izbornim jedinicama nacional-nih manjina, što će osnažiti njihov izborni legitimitet.

Ja ću svoj glas i u kampanji i na samim izborima dati gospodinu Ivi Josipoviću

Medijski najeksponiraniji događaj u posljednjih mjesec dana je hapšenje zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića. Mnogi smatraju da se radi o političkom uhićenju, dok drugi, među koji-ma ste i Vi, ističu korupciju i klijentelizam. Nedavno ste putem Facebooka objavili svoja razmišljanja o Bandićevom uhićenju. Možete li ih podijeliti s našim čitateljima?

Bandić je dugo bio prototip tzv. teflon političara. Svašta se o njemu govorilo, ali se na njega malo što uspijevalo “zalijepiti”. Go-tovo sve svoje političke suparnike je uspio pridobiti raznim sineku-rama. Ispalo je da su mnogo koštali, ali znamo tko je platio. Jedna-ko tako, javna je tajna da je dužni metar cijevi i kabela ili kubik as-falta i betona u Zagrebu dugo godina bio puno skuplji nego u ostat-ku zemlje. Klijentelističke mreže prekrile su grad. Zavičajni klubovi i klanovi, manjinske organizacije, ljudi s periferije, svi su oni redovi-to namirivani i stvorio se mit koji je Bandiću predstavljao zaštitno odijelo i vjernu glasačku mašinu. Sad je, po svemu sudeći, tome kraj. Što će sve isplivati na površinu – vidjet ćemo.

Krajem 2014. godine očekuju nas predsjednički izbori. Vaša poruka biračima: tko je bolji – Ivo Josipović ili Kolinda Grabar Ki-tarović, i zašto?

Gospodina Josipovića poznajem 36 godina i vidio sam kako funkcionira u bezbroj situacija. Otkad je predsjednik Republike vi-đamo se nešto rjeđe, uglavnom u protokolarnim prigodama, ali znamo i popiti kavu i komentirati aktualne teme. Držim da najvišu dužnost u državi obavlja vrlo predano i uspješno. Zastupa nas na način koji strani državnici jako cijene i poštuju. Prihvaćaju njegove ideje i inicijative i doživljavaju ga kao stručnjaka. U Hrvatskoj nasto-ji obići i ohrabriti sve one koji dobro rade i postižu uspjehe u svom poslu. Trudi se da svojim dolaskom privuče pozornost javnosti na sve te uglavnom skromne, ali pametne, vrijedne i uspješne podu-zetnike, umjetnike, volontere, one koji nesebično pomažu drugi-ma, koji stvaraju novu vrijednost i postavljaju nove standarde i bolju praksu, koji su u ovom našem općem sivili nepravedno gur-nuti u drugi plan. To jako cijenim kod njega. Nikad mu nije teško otići i u najmanja mjesta, obići tvornice, laboratorije, gradilišta, udruge, kulturne svečanosti, promocije knjiga, znanstvene skupo-ve, konferencije, razgovarati s ljudima, pohvaliti njihov rad i ohra-briti ih da budu još ustrajniji u svome poslu.

Što se pak tiče gospođe Kolinde Grabar Kitarović, mislim da ona nije dorasla dužnosti šefa države i odgovornostima koje taj ozbiljan posao podrazumijeva. I u ovoj pretkampanji grubo griješi i daje izjave kojima stalno smanjuje svoje početne šanse. Ne znam što bi moglo biti gore: da griješi jer sluša one koji je vode ili da to sve čini sama, na svoju ruku.

Dakle, ja ću svoj glas i u kampanji i na samim izborima dati gos-podinu Ivi Josipoviću. q

BOSANSKI BAROMETAR

27RUJAN 2014.

Unatoč izbornoj kampanji u Bosni i Hercegovini nije nedostaja-lo događanja, pa i uzbuđenja. Nažalost, već početkom rujna desila se tragedija u jami Raspotočje kod Zenice u kojoj je smrtno strada-lo pet rudara, a preživjelo je njih 29. Tragedija se dogodila 4. rujna 2014. nakon što se na širem području Zenice u poslijepodnevnim satima osjetio zemljotres snage 3,4 stupnja Richterove ljestvice na dubini od dva kilometra. Zemljotres je nekoliko minuta kasnije pro-uzročio pojavu “gorskog udara” u jami rudnika Raspotočje. Zbog tektonskih pomjeranja uzrokovanih zemljotresom, u jami se stvo-rio veliki pritisak i oštećene su jamske prostorije.

Cijela zemlja je sa zebnjom pratila izvlačenje preživjelih iz rud-nika. Bile su angažirane sve moguće službe u zemlji, učinjeni su nadljudski napori ne samo spasilaca, nego i samih rudara koji su ostali zarobljeni u jami. Rudari su bili na dubini od 18 metara, a najveći je problem bio tzv. “klin” nabijen sitnim materijalom i koji se teško probija. Rudari su kopali rukama i nogama kako bi se pri-bližili jedni drugima, pričali su svjedoci događaja. Akcija spašavanja trajala je nekoliko dana. Iz jame Raspotočje evakuirano je 29 ruda-ra, a njih pet, nažalost je smrtno stradalo.

Dana 8. rujna u Federaciji BiH bio je proglašen dan žalosti, a dženazi tragično stradalih bilo je nekoliko tisuća ljudi. I ova je tra-gedija pokazala da, bez obzira na prirodne nepogode, rudnici u BiH nisu sigurni te da je potrebno uložiti mnogo sredstava kako bi se poboljšali uvjeti rada rudara.

Fiktivne tvrtke

Ubrzo nakon tragedije Državna je agencija za istrage i zaštitu (SIPA, bosanskohercegovačka inačica USKOK-a) uhapsila dopred-sjednika Vlade Federacije BiH i ministra poljoprivrede Federacije BiH Jerka Ivankovića Lijanovića i još 10 ljudi koji su povezani s njim. Kako je saopćeno iz ovog Tužiteljstva BiH, radi se o jednoj od najve-ćih akcija u borbi protiv organiziranog kriminala i višemilijunskih poreznih utaja.

Uhapšeno je nekoliko članova porodice Ivanković Lijanović, ali i Milorad Bahilj, federalni ministar trgovine. Akcijom je rukovodio tuži-telj Tužiteljstva BiH, iz Operativnog stožera akcije, a u aktivnostima na terenu sudjelovalo je više stotina policijskih djelatnika SIPA i Uprave za indirektno oporezivanje BiH. U aktivnostima su pružale potporu i poli-cijske snage MUP-a HNK i ZHK u mjestima gdje su vršena lišenja slobo-de i pretresi. O svim aktivnostima izravno je bio informiran i glavni tu-žitelj Tužiteljstva BiH, s obzirom da se radi o jednom od najsloženijih predmeta organiziranog kriminala u postdaytonskoj BiH.

Kako je navedeno iz Tužiteljstva, na uhapšene se sumnja da su utajili 11,6 milijuna KM poreza na način da su osnivali i kasnije ga-sili fiktivne tvrtke, sa ostavljenim velikim dugom za porez. Navede-na poduzeća su se bavila uvozom, proizvodnjom i preradom mesa i mesnih prerađevina, pa je operacija nazvana “Meso”. Aktivnosti su se provodile na ukupno 14 lokacija u gradovima diljem Bosne i

RUDARI DOŽIVJELI TRAGEDIJU, LIJANOVIĆI UHAPŠENI, A TIHIĆ PREMINUO

Predizborna kampanja na momente bila u sjeni

Hercegovine te su pretresena tri poduzeća u kojima su izuzeta do-kumentacija i ostali dokazni materijal. Radi se o tvrtkama “Lijanovi-ći” d.o.o. Široki Brijeg, “Kora- fin” d.o.o. Široki Brijeg i “Velmos Company” d.d. Mostar, a uhapšeni su: Jerko Ivanković-Lijanović, Slavo Ivanković-Lijanović, Jozo Ivanković-Lijanović, Mladen Ivanko-vić-Lijanović, Milorad Bahilj, Jozo Slišković, Venka Ivanković, Željko Mikulić, Zdravko Ivanković, Draženko Kvesić, Miroslav Čolak, Lijan-Stipe Ivanković, Mirjana Šakota, Mirko Galić.

Tražili još i povrat PDV-a

Nakon ispitivanja osumnjičenih, tužitelj je donio odluku o po-kretanju prijedloga za određivanje mjere pritvora ili mjera zabrane u skladu sa zakonom. Iz Uprave za indirektno oporezivanje priop-ćeno je da su ove aktivnosti rezultat rada njihovih službenika koji su u prethodnih nekoliko godina istražili određene nepravilnosti kad je u pitanju prometovanje mesa i mesnih prerađevina kod ne-koliko poreskih obveznika, nakon čega su pripremili izvještaje i pro-slijedili Tužilaštvu BiH. Iz UIO opisane su te aktivnosti kronološkim

Nesreća u jami Raspotočje Rudnika mrkog uglja Zenica - poginula petorica rudara

BOSANSKI BAROMETAR


redom. Tako je prvi izvještaj proslijeđen Tužilaštvu BiH 2011. godi-ne, nakon čega su izvršene još dvije dopune osnovnog Izvještaja u toku 2013. i 2014. godine. “Tim izvještajima obuhvaćeno je ukupno 20 osoba, od čega 14 fizičkih osoba i šest pravnih, koja se sumnjiče da su počinila veći broj krivičnih djela iz oblasti indirektnih poreza. Procjenjuje se da je budžet BiH oštećen za nešto više od 11,6 mili-ona KM, po osnovu sumnje da su počinjena krivična djela organizi-ranog kriminala, poreske utaje, neplaćanja poreza, pomaganja u činjenju krivičnih djela, krivotvorenja poslovne dokumentacije i uništavanja poslovne dokumentacije”, stajalo je u saopćenju.

Dodali su da su kroz vremenski period od nekoliko godina služ-benici UIO iz Sektora za provođenje propisa i Sektora za poreze vršili kontrolne aktivnosti na terenu. Inspektori u Sektoru za poreze vršili su kontrolu poslovanja firmi koje su predmet Izvještaja, ali i svih ostalih firmi koje su bile poslovni partneri firmama koje su sa-stavni dio Izvještaja koji je proslijeđen Tužilaštvu BiH. “Vrlo je važ-no za naglasiti da je UIO spriječila i određene zahtjeve za povrat PDV-a koje su tražile neke od kompanija koje se nalaze u Izvještaji-ma proslijeđenim Tužilaštvu BiH. Uz suradnju sa kolegama iz SIPA-e, a uz vodstvo cijelog predmeta od strane Tužilaštva BiH, krajnji rezultat je privođenje svih osumnjičenih lica”, zaključili su u UIO.

Sud BiH je na zahtjev Tužilaštva BiH odredio jednomjesečni pri-tvor Jerku Ivankoviću Lijanoviću i njegovoj braći Jozi i Slavi, te Milo-radu Bahilju, Jozi Sliškoviću, Mirku Galiću i Mirjani Šakoti. Tužilac Ismet Šušlić opisao je sutkinji za prethodni postupak Hasiji Mašović brojne dokaze o “dobro osmišljenoj, hijerarhijski organiziranoj i djelimično rodbinski povezanoj kriminalnoj grupi”. On je naglasio da je cilj ove kriminalne grupa bio da ošteti državu neplaćanjem dažbina. Tužilac je istakao da postoji bojazan da bi osumnjičeni bo-ravkom na slobodi mogli pobjeći u Hrvatsku, jer imaju hrvatsko državljanstvo te da bi mogli uticati na svjedoke, uništavati dokaze ili prikrivati tragove. Za Jerku, Slavu i Jozu Ivankovića Lijanovića, koje je opisao kao organizatore grupe, rekao je da bi boravkom na slobodi mogli nastaviti sa osnivanjem novih firmi na način kako su to radili u proteklim godinama. Lijanovićima se na teret stavlja da su kao organizatori kriminalne grupe, nakon što su 2002. godine njihovoj firmi “Lijanovići" u Širokom Brijegu blokirani računi,u kon-tinuitetu osnivali nova poduzeća koja bi preuzimala pogone, proi-zvodnju, repromaterijal, radnike, a pri čemu se stara nisu gasila. Ta nova poduzeća bi iznova stvarala dugove prema BiH. Tužilac je izja-vio da u ovom predmetu na raspolaganju ima šleper dokumentaci-je i da će u narednom periodu saslušati više od 100 svjedoka.

Za Mladena Ivankovića Lijanovića, koji je pušten da se brani sa slobode, tužilac je rekao da je osumnjičen da je dio opranog novca dao Narodnoj stranci "Radom za boljitak", čiji je on predsjednik. Na-

da Dalipagić i Davor Šilić, advokati Lijanovića i Bahilja, izjavili su da se protive mjeri pritvora uz obrazloženje da za takvo nešto ne postoji nijedan konkretan razlog. Dalipagićeva je rekla da njeni branjenici nemaju razloga da bježe, jer je “riječ o visokomoralnim osobama”.

Sutkinji se obratio i Jerko Ivanković Lijanović koji je rekao da je u potpunosti došlo do zamjene teza. “Bilo bi logično da se govori o organiziranoj grupi u Upravi za indirektno oporezivanje BiH. Oni su nam prije 12 godina blokirali račune, pa je firma ‘Lijanovići’ bila prisiljena da iznajmljuje imovinu”, istakao je Lijanović. On je naveo da ga Tužilaštvo želi spriječiti da učestvuje u predizbornoj kampanji za listopadske opće izbore u BiH, koja je upravo počela na dan kad su Lijanovići uhapšeni. Tužilaštvo BiH, zajedno sa partnerskim poli-cijskim agencijama, nastavilo je istragu u ovom predmetu.

Inače, upravo je početak rujna bio prepun aktivnosti Tužilaštva BiH i SIPA-e. Prema informaciji iz ove pravosudne institucije, u 10 dana koji su prethodili akciji “Meso”, realizirano je čak sedam opsežnih akci-ja u kojima je uhapšeno više od 75 osumnjičenih osoba u borbi protiv organiziranog kriminala, ratnih zločina, krijumčarenja i terorizma.

Buduće bitke za nasljedstvo

U drugoj polovini rujna, nakon duge i teške bolesti, preminuo je dugogodišnji predsjednik SDA Sulejman Tihić. Zadnjih mjeseci živo-ta bio je smješten na Klinici za anesteziju i reanimaciju, Kliničkog centra u Sarajevu te u svojoj kući u Bosanskom Šamcu.

Tihić je već mjesecima zbog bolesti i operacija bio odsutan iz političkog života. Operiran je u Njemačkoj u listopadu 2013., a lje-kari su tada izrazili zadovoljstvo njegovim postoperativnim oporav-kom. Zadovoljan je bio i sam Tihić, naveli su mediji u BiH, koji se ubrzo nakon operacije počeo kretati, a bio je i u kontaktu sa svojim suradnicima u Sarajevu. No, njegovo zdravstveno stanje se na-knadno pogoršalo zbog čega je i bio odsutan iz javnosti.

Sulejman (Mersad) Tihić, rođen je 26. studenog 1951. godine u Bosanskom Šamcu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu u Sarajevu 1975. godine. U periodu od 1975. do 1983. godine bio je sudac i javni tužilac u Bosanskom Šamcu, a potom advokat do 1992. godi-ne. Bio je član Stranke demokratske akcije BiH od 1990. godine. U periodu od svibnja do kolovoza 1992. godine bio je zatočenik u lo-gorima u Bosanskom Šamcu, Brčkom, Bijeljini, Batajnici kod Beo-grada i Sremskoj Mitrovici (Srbija). Nakon oslobađanja iz logora bio je od 1994. do 1996. godine šef konzularnog odjela Ambasade Bo-sne i Hercegovine u Njemačkoj. Od 1996. do 1999. godine bio je ministar-savjetnik u Ministarstvu vanjskih poslova BiH.

Od 1996. do 2000. godine bio je poslanik u Narodnoj skupštini u Banja Luci te njen potpredsjednik od 2000. do 2002. godine. U

Hapšenje Jerka Ivankovića Lijanovića, dopredsjednika Vlade Federacije BiH i ministra poljoprivrede Federacije BiH

Hapšenje Milorada Bahilja, ministra trgovine Federacije BiH i člana Narodne stranke radom za boljitak

BOSANSKI BAROMETAR

29RUJAN 2014.

listopadu 2002. godine na općim izborima izabran je za člana Pred-sjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Tihić je 2011. izabran za predsjedavajućeg Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH. U povodu obilježavanja 6. travnja, Dana oslobođenja Sarajeva od fa-šizma, 2008. godine dodijeljeno mu je priznanje za promoviranje tekovina antifašizma. Odlukama Općinskih vijeća Grada Bihaća i Odžaka imenovan je za počasnog građanina ovih bosanskoherce-govačkih gradova.

Smrt Sulejmana Tihića nije izazvala reakcije unutar SDA, što je bilo i razumljivo, s obzirom da su se približavali izbori u BiH 12. li-stopada. Poznato je da je SDA podijeljena na dvije struje, onu jaču koju je on predvodio, te manju, ali ne i malobrojnu grupaciju koju predvodi drugi čovjek stranke Bakir Izetbegović. Te dvije struje već se godinama bore za prevlast, no Tihić je uvijek uspijevao sačuvati omjer snaga u svoju korist.

Kako će biti sada, ostaje da vidimo. To što nema unutarstranač-kih prepucavanja jer su se svi angažirali oko izbora te postizbornih koalicija, ne znači da se ne vodi tihi rat. Njegovi će rezultati biti di-jelom vidljivi i po tome koji će kadrovi iz SDA biti na funkcijama kada se formiraju državne, entitetske i kantonalne vlasti. No defini-tivno će se znati tko je prevladao nakon kongresa koji je najavljen za iduću godinu. Pobjeda Bakira Izetbegovića za člana Predsjedniš-tva BiH ispred bošnjačkog naroda mogla bi njegovoj struji dati krila, a pogotovo njemu koji bi mogao pomisliti da nakon Tihića više ne-ma tako jake ličnosti u stranci koja bi mu mogla konkurirati. No, ne treba sumnjati da će i suprotni tabor učiniti sve da zadrži postojeći omjer snaga. Do sada je to bilo, ako bismo to tako mogli reći, 60:40 u korist Tihićeve struje. Ono što je sada pitanje, to je tko bi ispred Tihićeve grupacije mogao zamijeniti Tihića. q

Edis FELIĆ

TEŽAK PORAZ SDP-A NA OPĆIM IZBORIMAOpći izbori u BiH održani su 12. listopada, pa iako rezultati nisu pot-

puni, već se zna da će Bakir Izetbegović biti novi/stari član Predsjedniš-tva BiH ispred bošnjačkog naroda. On je dobio oko 230.000 glasova, što je trećina birača koji su izašli na izbore. Inače, odaziv na izbore je bio razočaravajući, iako se očekivao da će biti dosta bolji u odnosu na pret-hodne održane 2010. godine. Drugi je po broju glasova bio predsjednik Saveza za bolju budućnost Fahrudin Radončić, a treći Emir Suljagić, kan-didat novoosnovane stranke Demokratska fronta-Željko Komšić.

Iako je najavljivao da bi mogao pobijediti HDZ-ovog kandidata Dragana Čovića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, predsjednik HDZ-a 1990. Martin Raguž u tome nije uspio. Čović je dobio oko 120.000 glasova, ili 52,44%. No, već se može reći, ako ništa drugo, da je ovim rezultatom HDZ-ovo jednoumlje prošlost jer su nekad kandi-dati ove stranke dobijali plebiscitarno glasove hrvatskih birača u BiH. Ipak, HDZ je i dalje ostao najjača stranka za taj nacionalni korpus.

Mrtva trka, kako ju je nazvala politička i ekonomska analitičarka u BiH Svetlana Cenić, vodila se između kandidata PDP-a Mladena Ivanića i kan-didatkinje SNSD-a Željke Cvijanović za srpskog člana Predsjedništva BiH. Kako sada stvari stoje, pobijedio je Ivanić, ali samo za 0,3%, pa bi se ovaj rezultat morao još uzeti sa stanovitom rezervom. Inače, i ovakav rezultat govori da se biračko tijelo u manjem bosanskohercegovačkom entitetu polariziralo te da SNSD Milorada Dodika više nema sigurnu većinu, mada bi mogao sastaviti Vladu koja bi mogla biti dosta nestabilna. Milorad Do-dik je, također tijesno, pobijedio za predsjednika tog entiteta.

Najveća je promjena veliki uspjeh Demokratske fronte-Željko Ko-mšić koja je po svemu sudeći postala druga stranka po snazi u Federal-nom parlamentu, iza SDA. Doduše, tu je vrlo blizu i SBB Fahrudina Ra-dončića, a nije isključeno da ove dvije stranke formiraju i koaliciju. Ova je stranka nastala odlaskom određenog broja ljudi iz SDP-a koje je predvo-dio dosadašnji član Predsjedništva BiH Komšić. S druge pak strane, SDP je doživio pravi debakl, jer je kažnjen od strane birača svojom neprincipi-jelnom politikom koju je personificirao predsjednik te stranke Zlatko Lagumdžija. Zbog poraza očekuju se izbori u SDP-u, Lagumdžija jeste uzdrman, ali valja upozoriti da nije isključeno da podzemnim igrama po-novo bude izabran za predsjednika. No, to bi vjerovatno bio i definitivni kraj te stranke, a ljevicu bi mogla predvoditi Demokratska fronta koja je već najavila mogućnost ujedinjenja sa Socijaldemokratskom unijom BiH, strankom koju su također prije desetak godina osnovali Miro Lazović i Ivo Komšić – kadrovi koje je također Lagumdžija eliminirao iz SDP-a. Za-nimljivo je pak da je i sam Lagumdžija, nakon izbornog debakla, pozvao ljevicu na ujedinjenje i obavio čak razgovor na tu temu s Lazovićem i Ivom Komšićem. Međutim, Željko Komšić je rekao da ne dolazi u obzir ujedinjenje sa SDP-om dok mu je Lagumdžija na čelu.

I na kraju, spomenimo veliki uspjeh koalicije “Domovina” u ma-njem entitetu. Osvojili su najvjerojatnije šest mandata u tamošnjem parlamentu i bit će puno jači politički faktor kao predstavnik Bošnjaka i Hrvata nego što su to bili prethodni. No ono što je još važnije, imat će i jednog predstavnika iz tog entiteta u Parlamentarnoj skupštini BiH. Pet probosanskih stranaka – Stranka demokratske akcije (SDA), Stranka za BiH (SBiH), Demokratska fronta (DF), Savez za bolju buduć-nost (SBB) i Hrvatska stranka prava (HSP) BiH – zahvaljujući inicijativi Građanske inicijative “1. mart”, nadišli su stranačke interese i nastupi-li zajedno na ovim izborima. Ovo je jedini način, uz registraciju birača u tom entitetu, da se jednog dana demontira entitetski ustroj BiH ko-ji je konstantno guši.

Što se tiče koalicija, na državnom nivou najvjerojatnije će je for-mirati SDA, HDZ i SNSD, iako ne treba isključiti ni opoziciju predvođe-nu SDS-om. Inače, ovi su izbori karakteristični i po tome što je bio ve-liki broj nevažećih listića, nekoliko desetaka tisuća, pa su mnogi ko-mentirali da bi veliki uspjeh na ovim izborima ostvarila, kad bi posto-jala, “stranka nevažećih listića”. Osim toga, Centralna izborna komisi-ja je naložila ponovno prebrojavanje glasova na čak 120 birališta. U CIK-u za ovakvo stanje krive općinske i gradske Izborne komisije. Tvr-de kako su ih dobro podučili njihovom poslu i obavezama, ali da su očito slušali nečije tuđe instrukcije, aludirajući na uplitanje političkih stranaka u izborni proces. Predsjednik CIK-a Stjepan Mikić izjavio je kako se pokazalo da su birački odbori najslabija karika u izbornom lan-cu, što je bilo poznato i ranijih godina. q

Sulejman Tihić (Bosanski Šamac, 1951. - Sarajevo, 2014.)

Detalj sa dženaze rahmetli Sulejmanu Tihiću

BOSANSKI BAROMETAR


U sjajnoj i izuzetnoj knjizi u “Poremećenosti svijeta” Amin Ma-aluf mudro i lucidno zamjećuje: “Koliko li je samo razumnih refor-mi propalo zato što su nosile potpis neke prezrene vlasti! I obrnu-to: koliko li je bezumnih djela bilo pozdravljeno aplauzom zato što su nosila pečat boračkog legitimiteta (u BiH zaštita interesa srp-skog, hrvatskog ili bošnjačkog naroda). Ovo je doista istina pod svim nebesima, kada se neki prijedlog stavi na glasanje, birači se izjašnjavaju vodeći manje računa o njegovom sadržaju, a više o po-vjerenju koje pružaju, ili ne pružaju osobi koja ga je iznijela. Kajanje i preispitivanje vlastitog izbora dolazi kasnije.”

Preko 90% glasača za socijaldemokrate i sve građanske stranke na državnom nivou su samo i izričito Bošnjaci

Opštim izborima na državnom, entitetskim i kantonalnim nivo-ima od 12. oktobra 2014. godine glasači su SDP-u, kao do tada vla-dajućoj stranci u Federaciji BiH i na državnom nivou sa SNSD-om, uskratili dvije trećine glasača i na federalnom nivou u Predstavnič-kom domu sa 11 zastupnika sveli su je na petu, zatim na državnom nivou u Predstavničkom domu sa svega tri zastupnika sveli su je na sedmu poziciju, a samo prije četiri godine SDP je bila stranka tri-jumfalni pobjednik na svim nivoima vlasti do lokalne razine.

Dakle, na izborima 2014. godine SDP je u percepciji i apercep-ciji kolektivne svijesti dvije trećine njenih birača i glasača doživlje-na, prosuđena i presuđena kao prezrena vlast. Doduše, apsolutna većina tih birača i glasača je svoj glas poklonila DF-u Željka Komšića koji se odvojio od SDP-a i dr. Zlatka Lagumdžije. Tako da u bitnom smislu glasači i birači socijaldemokratije nisu se prelili i prešli u na-cionalne stranke.

Međutim, fundamentalni problem socijaldemokratije u BiH leži u konstantnoj i nepromjenjivoj činjenici, a to je da za socijaldemo-krate ili bilo koju građansku, na državom nivou, stranku nikada nije glasalo ni 10% ni srpskog ni hrvatskog biračkog tijela. Preko 90% glasača za socijaldemokrate i sve građanske stranke na državnom nivou su samo i izričito Bošnjaci. Funkcioneri, rukovodioci i zastu-pnici tih stranaka su popunjeni Srbima i Hrvatima. DF koja se formi-

ZAŠTO JE SOCIJALDEMOKRACIJA NEMOGUĆA U BOSNI I HERCEGOVINI?

Socijaldemokracija i BiHrala iz SDP-a ima mnogo užu teritorijalnu i građansku osnovu od SDP-a. Ergo, DF je mnogo više upućen samo na Bošnjake od SDP-a.

Pravo i suštinsko pitanje glasi: zašto su socijaldemokratija i gra-đanske političke stranke nemoguće u BiH?! Najkraće kazano, drža-va je teritorijalno-politička zajednica i društvena organizacija ute-meljena na ustavu i uređena po zakonima, a u skladu sa evropskom političkom tradicijom država se iznutra razumijeva kao supstancija političke svijesti i ona se mora pojaviti u svom realitetu kao subjek-tivna svijest pojedinca- građanina izvora i nosioca političkog identi-teta, digniteta, subjektiviteta, suvereniteta i kao kolektivna svijest socijalnih grupa u okviru građanskog društva kao totaliteta.

Umni identitet, politički supstancijalitet, subjektivitet, identitet, dignitet i suverenitet BiH je razuđen i prenešen na OHR

Prema Hegelu u “Osnovnim crtama filozofije prava” društva svoj umni identitet i kao pojam i kao zbiljnost izgrađuju u državi. Bez ove umnosti, umnog identiteta društva, zajednice i narodi sta-gniraju i atrofiraju u različitim sukobljenim parcijalnim interesima. To znači da država u kojoj društva izgrađuju svoj umni identitet i koja je nosilac političkog subjektiviteta, supstancijaliteta, subjekti-viteta, digniteta i identiteta, sa svojim institucijama predstavlja i zastupa interese cjeline koji se onda istovremeno i ravnopravno moraju realizirati i kroz posebne i pojednične interese građana: “Ukoliko ovo jedinstvo ne postoji, nije nešto zbiljsko, premda bi egzistencija mogla biti prihvaćena. Loša država je ona koja puko egzistira, bolesno tijelo također egzistira, ali nema realitet” piše Hegel. Umnost, supstancijalitet, subjektivitet, dignitet, identitet i suverenitet pojedinačnih, gurpnih, etničkih, klasnih, rasnih, kultru-nih ili bitno ljudskih interesa i potreba dana je sadržana i održava se u državi.

Je li takvo stanje u BiH? Nije! Badinterova komisija je inzistirala na referendumu građana o nezavisnosti i suverenosti BiH, a svi pregovori o BiH su vođeni na etničko-entitetskim polazištima i principima tako da su potpuno zaboravljeni građani BiH i njena hi-ljadugodišnja običajnost kao tradicija i način života kroz komšiluk,

Opći izbori u BiH 2014.

BOSANSKI BAROMETAR

31RUJAN 2014.

u priznanju i koegzistenciji sličnih i različitih, a ne istih i suprotnih i zavičajnost Bosne kao geografska, povijesna, kulturno-civlizacijska, pravno-formalna, državna nikada dijeljena politička cjelina.

Daytonskim mirovnim ugovorom umni identitet, politički sup-stancijalitet, subjektivitet, identitet, dignitet i suverenitet BiH je razuđen i prenešen na OHR preko Visokog predstavnika, na enitete sa pravom veta i na državu BiH. Pošto se Visoki predstavnik od kra-ja 2006. godine, osim u primanju plate, ne miješa sebi u posao, taj dio suvereniteta visi u zraku. Prihvatanjem i priznavanjem Republi-ke Srpske čija je vojska i policija po presudi Suda u Haagu počinila genocid u Srebrenici – SAD, Zapad i međunarodna zajednica umje-sto denacifikacije i defašizmacije BiH, po Daytonskom ugovoru su nakon pola stoljeća izvršile reafirmaciju i priznanje nacizma i fašiz-ma kao validnog ustavno-pravnog političkog poretka.

Kako je to u času iskrenosti priznao Valentin Inzko, Srbima se u Daytonu izašlo u susret sa Republikom Srpskom u punom kapacite-tu odlučivanja i pravom veta na državnoj razini, Hrvatima sa župa-nijama, a Bošnjacima sa cjelovitom državom BiH bez kapaciteta i instrumenata državnog odlučivanja. Pošto se od kraja 2006. godine Visoki predstavnik uopće ne koristi Bonskim ovlastima i pošto dio državnog suvereniteta koji je ujedno i isključivo on pokrivao, a taj dio suvereniteta nije prenešen ni na jedan državni organ i instituci-ju BiH, to Republika Srpska koristeći pravo veta zaustavlja državu BiH u njenom funkcionisanju po nekim bitnim pitanjima.

Takav je slučaj sa IPA fondovima, sa Erasmusom, za Zakonom o vojnoj imovini ili ekonomsko-privrednim i diplomatsko-političkim odnosima Albanijom i Kosovom. Dok Srbija ima potpunu diplomat-sko-političku i ekonomsko-privrednu saradnju sa Albanijom- avio linija Beograd-Tirana i istu takvu neformalnu, preko ličnih karata, saradnju sa Kosovom, Republika Srpska, koristeći pravo veta u Predsjedništvu BiH onemogućava i spriječava bilo kakve ekonom-sko-privredne, poslovne i diplomatsko-političke odnose između BiH, s jedne, i Kosova i Albanije, s druge strane, bez obzira što BiH ima najpovoljniji izvoz u odnosu na uvoz sa Kosovom i Albanijom u Evropi. Pošto po sporazumu nikad bosanski ambasador nije po-stavljen u Albaniji, to se i albanski ambasador u Sarajevu koji je u svemu zastupao Kosovo povukao iz Sarajeva. Zato su sada bosanski građani prisiljeni albansku i kosovsku vizu tražili preko Albanskih ambasada u Beogradu ili Podgorici. Srbi normalno albansku i ko-sovsku vizu dobiju preko Albanske ambasade u Beogradu ili čak međusobnim dogovorima putuju samo pomoću ličnih karata. Doi-sta, Republika Srpska će Srbiju od Kosova i Albanije čuvati do po-sljednjeg Bosanca, kao što je Staljin SSSR branio do posljednjeg Poljaka.

Dayton – sjeme sumnje, smutnje, nepovjerenja i razdora između Hrvata i Bošnjaka

Kada je BiH u Daytonu podijeljena na dva poptuno asimetrična entiteta: Republiku Srpsku, ekskluzivno za etničke Srbe i Federaciju BiH, za Bošnjake i Hrvate zajedno i istovremeno, time je posijano sjeme sumnje, smutnje, nepovjerenja i razdora između Hrvata i Boš-njaka. Pošto je BiH svedena na dva entiteta i tri etnosa, u jednom entitetu Hrvata skoro da i nema, a u drugom su manjina, to prema prof. dr. Ivi Komšiću u knjizi “Vrijeme sjenki – Ethos u politici” ima sljedeće konzekvence: 1) Hrvati su politički desubjektivizirani; 2) De-politizirani; 3) Ostali su bez umne političke supstancije i bez umnog identiteta; 4) Žive u jednoj državi BiH, a svoj politički subjektivitet, umni identitet i dignitet traže u drugoj Hrvatskoj; 5) Ta podvojenost je nepremostiva i vodi narod u šizofreno stanje, a njegovu političku praksu ka političkom i teritorijalnom separatizmu (Mostar stolni grad i treća izborna jedinica), izolacionizmu ili iseljavanju. Tome pret-hodi odluka od pokušaja nametanja Livanjskog referendumskog pi-tanja iz novembra 1991. Hrvatima u BiH od strane Franje Tuđmana preko Mate Bobana da se mogu izjasniti na Referendumu za izlazak BiH iz SFRJ, ali da se ne može BiH konstituisati kao samostalna, suve-rena i nezavisna država; 6) Od tada traje proces da se BiH kao druš-tveno-politička zajednica napušta kao tlo i politički okvir hrvatskog naroda. To ima za posljedicu institucionalnu dekonstituciju.

U ovom kontekstu bitno je napomenuti sljedeću političku kon-stantu i neumoljivu činjenicu. Nijedna politička stranka od 1998. SDA, 2000. Alijansa, 2002. SDA, 2006. SBiH, 2010. SDP, koja je nastupala sa pozicije države, državnog razloga i interesa nije u kontinuitetu ponovi-la izborni uspjeh. SBiH je sa izbornom parolom “100% BiH u politici, ekonomiji, privredi” 2006. ostvarila veliki izborni uspjeh a 2010. nevje-rovatan poraz. SDP je 2010. sa izbornom parolom “Država za čovjeka” ostvario izuzetan uspjeh. SDP je 2010. pokušao izuzetno razuman i sa stajališta države nužan potez – da u izvršnu vlast na nivou države i Fe-deracije uključi makar po jednog ministra Hrvata, koji nisu članovi dva HDZ-a, nego SDP-a i drugih stranaka. Čović i Ljubić su to, po cijenu sa-moapstinencije u izvršnoj vlasti, odbili. Nakon izbora 2014. stvari su se vratile u svoju matricu i sva izvršna vlast kod Hrvata u Federaciji BiH i državi vratila se pod kišobran Dragana Čovića.

Srbi preko RS-a i države BiH imaju više vlasti nego Bošnjaci i Hrvati zajedno

Tri su ključna razloga zašto je nemoguća socijaldemokratija i građanske stranke u BiH. Prvo, zato što je umni identitet i politički

Zlatko Lagumdžija, predsjednik SDP BiH Željko Komšić, predsjednik Demokratske fronte

BOSANSKI BAROMETAR


supstancijalitet, identitet, i dignitet sa države u velikoj mjeri prene-sen na entitete. To se najbolje očituje na Sizifovom poslu Martina Raguža koji je u dva predizborna ciklusa imao dvije skoro pa iste predizborne parole: “Ovo je i naša država” 2010. i “Ovo je naša država” 2014. godine. Ljudi su realni, a nisu glupi i oni znaju i vide gdje stoluje umni identitet i politički subjektivitet.

Drugi razlog zašto je nemoguća socijaldemokratija u BiH leži u ustavno-pravnom ustrojstvu države što su izvori njenog suvereni-teta etnosi a ne građani. Tako su etnosi po Daytonu kao posebnosti postali i političke općenitosti a građani kao izvori i nosioci suvere-niteta u svakoj evropskoj zemlji, u BiH su svedeni na isprazne ap-strakcije bez umnog identiteta i političkog subjektiviteta.

Treći razlog zašto je nemoguća socijaldemokratija u BiH i gra-đanske stranke leži u činjenici što za te stranke u apsolutnoj većini glasaju samo Bošnjaci. Prva politička stranka na nivou BiH za koju bude glasalo po 15% Srba i Hrvata, a bude formirana iz državnog razloga, imat će iza sebe najmanje 50% Bošnjaka. S te strane je krajnje bezočno i neutemeljeno prozivati Bošnjake da su, zato što su statistička većina, najodgovorniji za političko stanje u BiH. Nai-me, Srbi preko RS-a i države BiH imaju više vlasti nego Bošnjaci i Hrvati zajedno.

Bosna je odvajkada podijeljena na prirodne i geografske regije, a nikada i nipošto na političke teritorije

Lijepo je i dobro kada ministar vanjskih poslova Velike Britanije u “Oslobođenju” 24.10.2014. godine napiše: “Oni (u BiH) moraju prestati razmišljati na etničkim principima i početi razmišljati na

Miro Lazović, predsjednik Unije socijaldemokrata BiH Nermin Pećanac, predsjednik Socijaldemokratske unije BiH

Milorad Dodik Dragan Čović

ekonomskim principima ili vaši sistemi obrazovanja i zdravstva su daleko ispod standarda bilo gdje drugo u Evropi.”

Ja sam proputovao i Ameriku i Evropu i Aziju i Afriku i Bosanci i Hercegovci, poštovani ministre, u svim zemljama svijeta nastupaju kao građani i državotvorna bića. Samo u BiH ti isti ljudi nastupaju etnički i entitetski zato što je BiH u Daytonu utemeljena na ta dva principa koji isključuju državu kao umni identitet i građanima kao izvor tog umnog identiteta. Naši životi i egzistencije su žrtve škol-stva, obrazovanja, odgoja, kulture, zdravstva i sigurnosti u BiH.

Poštovana ekscelencijo, BiH je do 1996. imala školstvo, obrazo-vanje, kulturu, odgoj, zdravstvo i policiju na evropskom nivou i po evropskim standardima. Prema Daytonskom mirovnom ugovoru sve su te, za zemlju, građane i narode od državne važnosti oblasti prešle na entitete, kantone i distrikt Brčko. U okviru običjanosti, zavičajnosti, identiteta i povijesnog kontinuiteta BiH, zdravstvo, školstvo, obrazovanje, odgoj, kultura i policija do Daytona su bili u okviru BiH. Ovakvi sistemi obrazovanja, školstva, zdravstva, kultu-re, odgoja i sigurnosti su posljedica, a nisu uzrok.

Unazad 1.000 godina nijedan veliki problem nije ponikao na tlu Bosne. Po pravilu oni su u nju izvana uvezeni. Takav je i tzv. problem sa vojnom imovinom. Vojna imovina je stručno-tehničko-admini-strativno pitanje koje se bez napora rješava. Ustvari sva ta pokretna i nepokretna imovina je locirana, propisana i ubilježena. U čemu je problem? U činjenici da preko rješavanja pitanja vojne imovine, RS i Milorad Dodik žele izvršiti nacionalizaciju i političku teritoralizaciju Bosne i Hercegovine. To je negacija hiljadugodišnjeg bića, običajno-sti i zavičajnoti zemlje jer Bosna je odvajkada podijeljena na prirodne i geografske regije, a nikada i nipošto na političke teritorije. q

Mustafa SPAHIĆ

BOSANSKI BAROMETAR

33RUJAN 2014.

Fašistički projekt stvaranja čiste nacionalističke srpske države

Pet godina nakon što je suđenje započelo na Međunarodnom krivičnom tribunalu za područje bivše Jugoslavije u Haagu se ovih dana čuju završne riječi tužioca i odbrane u procesu optuženom ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Ovo suđenje arhitekti agresi-je na nezavisnu, suverenu, samostalnu i međunarodno priznatu državu Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad, prije svega, Bošnjacima, još jednom opominje da je u eri takozvane najveće zaštite ljudskih prava i sloboda u takozvanoj modernoj Evropi i civi-lizovanom svijetu moguće bez ikakvih problema izvršiti najstrašnije zločine protiv čovjeka, civilizacije, društva i države. Moguće je izvr-šiti zločine agresije, genocida, kulturocida, ekocida, etnocida, urbi-cida, elitocida, sociocida, zločine mučenja i ubijanja u koncentraci-onim logorima smrti, zločine namjernih masovnih silovanja, zloči-ne namjernih nasilnih protjerivanja, najdužu opsadu jednog grada u historiju – opsadu Sarajeva, genocid u Srebrenici.

Optuženi ratni zločinac Radovan Karadžić je bio politički kome-sar, a optuženi ratni zločinac Ratko Mladić vojni komesar udruženog zločinačkog poduhvata, fašističkog projekta stvaranja čiste naciona-lističke srpske države u kojoj je predviđeno mjesto življenja samo za čistu srpsku rasu, iz koje je na silu protjerana Ideja Bosne i Bosanski duh, kao bosanskohercegovačko svjedočenje čovjeku i civilizaciji o toleranciji, priznavanju, prihvatanju, poštovanju drugog i drugačijeg. Udružena zločinačka garnitura koju je vodio Radovan Karadžić, uje-dinjena s vojnom garniturom koja je neposredno odgovarala ratnom zločincu Slobodanu Miloševiću, a u kojoj su veliku ulogu odigrali pa-tološke ubice mnogih paravojnih formacija, izazvali je agresiju i ge-nocid u Bosni i Hercegovini. Počinili su najgore i najmasovnije zločine poslije holokausta u Evropi sa ciljem da Republika Bosna i Hercegovi-na prestane postojati za račun čiste srpske Velike Srbije. Dokazi pro-tiv zločinca toliko su jaki da Radovan Karadžić mora dobiti najveću moguću kaznu koju Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslavi-ju može izreći. Žao nam je što taj tribunal ne predviđa smrtnu kaznu.

RADOVAN KARADŽIĆ – NAJGORI ŽIVI RATNI ZLOČINAC U EVROPI NAKON HOLOKAUSTA

Ideja Bosne i Bosanski duh Američki profesor Robert J. Donia, koji je već 17 godina ključni

ekspert-svjedok Tužilaštva na Međunarodnom krivičnom tribunalu za područje bivše Jugoslavije, u Haagu je hirurški precizno rekon-struisao nastanak entiteta Republike Srpske i njenih institucija, kao i ulogu glavnih aktera agresije i genocida. Njegovo poznavanje hi-storije Bosne i Hercegovine ide dalje od perioda posljednje agresi-je, pošto je autor nekoliko knjiga koje su obavezna literatura za sve koji izučavaju agresiju i genocid u Bosni i Hercegovini. U svojoj naj-novijoj knjizi, “Radovan Karadžić: Arhitekt bosanskog genocida”, Donia pokazuje kako se “rodio” ratni zločinac Radovan Karadžić. Istražujući njegov život, Donia je shvatio da je Karadžić bezobziran inicijator i agresivan lider, sa mnogo jadnih namjera i ideja.

Osnovna ljudska prava i slobode su odavno postali samo “oružje” moćnih nacija

Već pomalo slomljene od permanentne borbe za istinu i prav-du, preživjele žrtve agresije i genocida u Bosni i Hercegovini, na kojima otuđena međunarodna zajednica, ali i mnogi bosanskoher-cegovački politički subjekti zarađuju mnogo novca, vide zadnju na-du da će istina o zločinima agresije i genocida i pravda za žrtve tih zločina biti zadovoljena presudom optuženom ratnom zločincu Ra-dovanu Karadžići za genocid, ne samo u Srebrenici koji je već prav-no i sudski dokazan, već i za genocid u svim opštinama za koje je optužen.

U Bosni i Hercegovini čija država i društvo su poharani agresi-jom i genocidom nije bilo poravnanja računa, što je bio preduvjet istine, pravde, pomirenja. Niko od arhitekata agresije i genocida u Bosni i Hercegovini se nije izvinuo, a da ne govorimo o materijal-noj, historijskoj, političkoj nadoknadi žrtvama i svjedocima tih zlo-čina. Umjesto toga bosanskohercegovačka država, društvo i ze-mlja iz koje je zločinima agresije i genocida protjerana Ideja Bosne i Bosanski duh koji su tu živjeli preko 1.000 godina, su ilegalno razdvojeni zbog Daytonskog mirovnog sporazuma, koji je arhitekti agresije i genocida Radovanu Karadžiću dao entitet sa državnim

Radovan Karadžić - bezobzirni inicijator i agresivni nacionalistički lider

BOSANSKI BAROMETAR


oznakama, Republiku Srpsku – u kojoj još uvijek bošnjačka i hrvat-ska djeca ne mogu učiti svoj jezik, svoju historiju, kulturu, tradici-ju, u kojoj se negira zločin agresije i genocida, u kojoj se ponižava-ju žrtve tih zločina, u kojoj se veličaju srpski ekstremni nacionalisti kao heroji, u kojoj su jednostavno pogažena sva osnovna ljudska prava i slobode.

Za to vrijeme, za 20 godina rada Međunarodnog krivičnog tri-bunala za područje bivše Jugoslavije, veoma malo se dalo istini i pravdi, žrtvama i svjedocima. Počeli smo sumnjati u rad Međuna-rodnog krivičnog tribunala za područje bivše Jugoslavije.

Osnovna ljudska prava i slobode su odavno postali samo “oruž-je” moćnih nacija, “oružje” koje je uništilo moral, deklasiralo Ujedi-njene nacije, ponizilo istinu i pravdu. To “oružje” kontinuirano ko-risti baštinik zločinačkog djela optuženog zločinca Radovana Karad-žića, Milorad Dodik u svome anticivilizacijskom pokušaju, doista samo pokušaju, negiranja države Bosne i Hercegovine, bošnjačkog naroda i bosanskog jezika. A, Bosna i Hercegovina, Bošnjaci i bo-sanski jezik su kontinuirano opstali u svim ponorima civilizacija jer nude alternativu ljudskoj moralnoj bijedi, alternativu zvanu Ideja Bosne i Bosanski duh. Zato Dodikova histerična antidržavna hajka sa ciljem čuvanja vlastite stolice ide prije svega na štetu srpske komponente Ideje Bosne i Bosanskog duha. Na potezu je ta kom-ponenta da se konačno uzdigne iz vlastitog zločina prema drugom, ali i prema sebi, i priznanjem zločina, pokajanjem za zločin pokaže da još ima šanse da bude u zagrljaju Ideje Bosne i Bosanskog duha. U tom takozvanom hrabrom, novom svijetu zaštite ljudskih prava i sloboda istina, pravda, žrtve i svjedoci nisu važni. Osnovna ljudska prava i slobode su postali oružje moćnih političkih, ekonomskih i akademskih kartela. U slučaju oslobađanja optuženog ratnog zlo-činca Radovana Karadžića od genocida u svim opštinama u Bosni i Hercegovini za koje je optužen u situaciji kada prije svega bošnjač-ke žrtve još traže svoje najmilije, bio bi konačni poraz istine i prav-de, poraz čovjeka i civilizacije.

Sveobuhvatni udruženi zločinački poduhvat etničkog čišćenja velikih dijelova BiH

U završnoj riječi tužilac Alan Tiger je Radovana Karadžića na-zvao lažovom i mafijašem koji je bio pokretačka snaga etničkog či-šćenja dijelova Bosne i Hercegovine koji su Srbi smatrali svojima. Počinjeni zločini “nisu bili upereni protiv pojedinaca, već protiv pri-padnika neželjene zajednice” u namjeri da se silom promijeni de-mografska slika Bosne i Hercegovine. “Pravilno ime za taj zločin je

genocid”, smatra tužilac. Tako treba da smatra i Sudsko vijeće Me-đunarodnog krivičnog tribunala za područje bivše Jugoslavije.

I na kraju o genocidu koga sam lično svjedočio, genocidu u Pri-jedoru. “Priča o Prijedoru je jeziva”, rekao je tužilac Tiger u dijelu završne riječi posvećene takozvanom “sveobuhvatnom” udruže-nom zločinačkom poduhvatu etničkog čišćenja velikih dijelova Bo-sne i Hercegovine, koji je u pojedinim opštinama – uključujući i Prijedor – dosegao razmjere genocida. U samo nekoliko mjeseci, ukazao je tužilac, na hiljade ljudi je ubijeno, a više hiljada je zatoče-no u logore u neljudskim uslovima gdje su bili mučeni i izloženi sek-sualnom nasilju. Do oktobra 1992. godine iz opštine Prijedor je protjerano 38.000 ljudi, a ta brojka se do maja sljedeće godine po-većala na 44.000. “Radi se o sasvim jasnoj namjeri da se unište mu-slimanska i hrvatska zajednica u Prijedoru”, rekao je tužilac i dodao da je istu tu namjeru Karadžić iskazao i uoči rata kada je podižući prst prijetio da Hrvati i Muslimani “idu ka istrebljenju”.

Daleko od istine i pravde

20 godina poslije agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu i genocida nad njenim građanima preživjele žrtve i svjedoci tih najve-ćih zločina poslije holokausta u Evropi još su daleko od istine i prav-de. Dok čekaju istinu i pravdu od Međunarodnog krivičnog tribunala za područje bivše Jugoslavije ni jedna politička garnitura koja je do sada pobjeđivala na izborima u Bosni i Hercegovini nije predstavljala glas žrtava. Samo priča u predizbornoj kampanji, a po dolasku na vlast šutnja – kako o istini o zločinima, tako i o pravdi za žrtve zločina.

To je razlog što još nemamo Zakon o zabrani negiranja, minimi-ziranja ili opravdavanja holokausta, genocida i zločina protiv čo-vječnosti u Bosni i Hercegovini, što još nemamo Zakon o proglaše-nju 11. jula Danom sjećanja na genocid u Srebrenici u cijeloj Bosni i Hercegovini i što još nemamo Zakon o proglašenju 30. augusta Danom sjećanja na sve nestale u Bosni i Hercegovini. Žrtve najvećih zločina poslije holokausta u Evropi moraju dobiti ono što zaslužuju, istinu i pravdu, kako na Međunarodnom krivičnom tribunalu za po-dručje bivše Jugoslavije, Međunarodnom sudu pravde i nacional-nim sudovima, tako i u svojoj domovini, zakonsko regulisanje svo-jih prava i sloboda.

Hoće li Međunarodni krivični tribunal za područje bivše Jugo-slavije u Haagu konačnom presudom za genocid optuženom zločin-cu Radovanu Karadžiću spasiti potonuće istine, pravde, čovjeka i civilizacije? q

Emir RAMIĆ (direktor Instituta za istraživanje genocida, Kanada)

Ratko Mladić i Radovan Karadžić - vojni i politički komesar udruženog zločinačkog poduhvata

Milorad Dodik - baštinik zločinačkog djela optuženog zločinca Radovana Karadžića

BOSANSKI BAROMETAR

35RUJAN 2014.

Bošnjaci su ušli u 20. stoljeće kao rasuta narodna zajednica. Oni su u 19. stoljeću pretrpili strašne gubitke i bili su izgubljeni. Jedni su iseljavali u Osmansko carstvo koje se povlačilo prema istoku, a dru-gi su beznadno gledali novog okupatora koji je došao sa zapada. Završena je bila faza osmanskog feudalizma i slijedio je proces “moderniziranja” zemlje i njezino uključivanje u evropske tokove i idejne sadržaje. Odjednom su bošnjački feudalci koji su činili oko 91% svih feudalaca u Bosni došli na udar novog poretka. Bošnjaci su identificirani s negdašnjim osmanskim okupatorom, pa se mr-žnja počela prenositi na njih. Počeli su da ih reduciraju na religijsko određenje, naravno, i oni sami su tome doprinijeli. Većina bosan-skog naroda (80% seljaštvo) bila je vrlo siromašna i to je bio jedan od razloga iseljavanja uz nepristajanje da se bude pod vlašću au-strijskog cara.

Bosna je imala svoj stari narod i on je polahko počeo da govori o sebi

Bošnjacima je trebalo dvadesetak godina da se saberu i odgo-vore na novu povijesnu situaciju koja je nastala s dolaskom austro-ugarske vlasti. Mehmed-beg Kapetanović je 2. jula 1891. pokrenuo list “Bošnjak” u kojem je štitio interese bošnjačkog naroda. Od 20. februara 1903. bošnjački intelektualci pokrenuli su Gajret (pro-svjetno i kulturno društvo muslimana), koje su vodili Safvet-beg Bašagić i Edhem Mulabdić. To je prethodnica današnjeg BZK “Pre-porod”. U Gajretu se okupila novoobrazovana bošnjačka inteligen-cija koja je imala dobrim dijelom evropska iskustva i znanja. Uz Bašagića i Mulabdića treba se prisjetiti i Osmana Nuri Hadžića, Osmana Đikića, Hamze Hume, Avde Sumbula.

Pored ovog kulturno-prosvjetnog društva, na početku 20. sto-ljeća, tačnije 3. decembra 1906. godine, formirana je Muslimanska narodna organizacija (MNO) u Slavonskom Brodu. Strankom je upravljao Egzekutivni odbor s Ali-begom Firdusom na čelu. To je bila prva bošnjačka politička partija u 20. stoljeću. Borila se za va-kufsko-mearifsku autonomiju bošnjačkog naroda. Iza ove stranke stajali su istaknuti bošnjački zemljoposjednici, ali su ih podržavali

BOŠNJAČKO POLITIČKO 20. STOLJEĆE (I. DIO)

Bošnjački intelektualciširoki slojevi bošnjačkog naroda. Tokom prvih godina svoga rada MNO se zalagala za uvođenje punog parlamentarizma i neupitnu državnu autonomiju Bosne i Hercegovine.

Uz MNO pojavila se 1908. i Muslimanska napredna stranka (MNS) koja je pokušala nakon aneksije da se nametne kao glavni politički predstavnik bošnjačkog naroda i zaštiti ga od katoličkog prozelitizma. Na njezinom čelu je stajao Adem-aga Mešić. Od 1924. godine osnovana je i Narodna uzdanica (muslimansko kul-turno društvo) uz koju su vezana imena uglednih bošnjačkih inte-lektualaca, znanstvenika i javnih ličnosti – Hamdija Kapidžić, Hamdija Ćemerlić, Hamdija Kreševljaković, Muhamed Kantardžić i mnogi drugi.

Nakon uspostave Kraljevine SHS 1918. godine, osnovana je Ju-goslovenska muslimanska organizacija (JMO) polovinom februara 1919. godine, koja je do rascjepa u martu 1922. godine imala, pre-ma Atifu Purivatri, sljedeće bitne karakteristike: postala je jedin-stvena politička partija Bošnjaka, postala je 1920. najjača stranka u BiH, JMO je u rukovodstvu imala vrlo heterogen sastav iz različitih slojeva društva, prvo rukovodstvo JMO nije bilo jedinstveno, prvih godina postojanja JMO porastao je ugled dr. Mehmeda Spahe koji u početku nije bio među osnivačima stranke niti je biran u prvo rukovodstvo JMO (tek u oktobru 1921. dr. Spaho se bira za pred-sjednika JMO umjesto dotadašnjeg predsjednika Ibrahima Maglaj-lića), poslije 1923. u JMO je prevladao interes nekoliko hrvatski orijentiranih ličnosti i td. JMO nije uspjela zaustaviti antibosansku politiku prvih susjeda, a to je najvidljivije na primjeru sporazuma o podjeli Bosne između Cvetkovića i Mačeka 1939. godine. U ruko-vodstvu JMO došao je do izražaja “mentalitet i psihologija sitne buržoazije, koja je sklona da se sporazumijeva i pogađa sa svakim od koga može izvući bilo kakve, pa makar i vrlo sitne i privremene koristi”. (A. Purivatra, Nacionalni i politički razvitak muslimana, Sa-rajevo, 1969.)

Od 1945. godine Komunistička partija (Savez komunista) je na-pravila jednopartijski sistem i kao princip svoga djelovanja postavi-la interes radničke klase. Klasno pitanje je dominiralo nad etničkim pitanjem i odredilo ga na svoj način. Komunisti su rekli da su riješi-

Gajretov pjevački hor na prvoj Gajretovoj zabavi 1905. godine Muslimanska čitaonica

BOSANSKI BAROMETAR


li tzv. “nacionalno pitanje” u Bosni tako što su Bošnjake držali u stanju “neopredijeljenosti” da bi ih poslije nazvali imenom “Musli-mani” i proglasili ih “nacijom”, ali s tim se nisu slagali srpski nacio-nalisti koji su 1992. godine krenuli u anuliranje takvih određenja i “dovršenje” Bosne i Bošnjaka. U prvom izdanju Enciklopedije Jugo-slavije iz 1956. godine Bošnjaci i Bosna nisu predstavljeni ni pome-nuti kao posebna narodna i kulturno-povijesna cjelina. Početkom devedesetih godina 20. stoljeća ravnatelj hrvatske leksikografske institucije, akademik Dalibor Brozović otpremio je na uništavanje 40.000 primjeraka Enciklopedije Jugoslavije.

Pojava separata “Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina”, u drugom izdanju Enciklopedije Jugoslavije (svezak drugi, 1982), otvara nove diskusije i sporenja oko identiteta bošnjačkog naroda. Iza ovoga separata stala je glavnina znanstvenika i politički vrh Re-publike BiH iz tog vremena. Znanstvena prelomnica u Bosni, a po-vezano s Bošnjacima, dogodila se s ovim separatom iz drugog izda-nja koji je uređivao akademik Muhamed Filipović kada je jasno naznačena posebnost Bosne i Bošnjaka koje su još uvijek nazivali “Muslimani”. Ovim je postuliran put za znanstveno elaboriranje narodnog identiteta Bošnjaka koji su držani u nekoj vrsti isključe-nosti iz povijesti, posebnoj vrsti antropofagije, te unaprijed zacrta-noj liniji interpretiranja etničkog razvitka koji je određen velikodr-žavnim historiografskim pogledom. Bosna je imala svoj stari narod i on je polahko počeo da govori o sebi. Antibosanskim nacionalisti-ma i šovinistima nije se sviđalo što je u Bosni i Hercegovini osnova-na Akademija nauka i umjetnosti, Univerzitet u Sarajevu, Klinički centar, Zimske olimpijske igre 1984. godine, položaj Republike BiH prema Ustavu iz 1974. i druge pojave i institucije.

Bošnjačko nacionalno pitanje je, zapravo, državno pitanje

U Sarajevu je 1990. godine osnovana Stranka demokratske ak-cije (SDA), politička partija koja je u svome programu isticala brigu za pripadnike “muslimanskog kulturno-povijesnog kruga”. Stranka je osnovana u trenutku kada je sve bilo spremno da se sahrani za-jednička država koja je uspostavljena 1943. godine i razvijana posli-je Drugog svjetskog rata, te da se nastavi tamo gdje su stali Cvetko-vić i Mačke 1939. godine. Već je bio pripremljen memorandum SANU 1986. u kojem su Srbi prikazani kao žrtve i gubitnici. Tih go-dina bilo je suviše naivnosti, straha, nevjerice da je moguće uništiti

“bratstvo i jedinstvo”. Pjevalo se i zaklinjalo Titu i državi! Mnogi intelektualci su primijenili nojevsku “strategiju” djelovanja i pričali bajke za malu djecu. Među rijetkima koji su detektirali dolazeći pa-kao bio je profesor Fuad Muhić. Naravno, ne smijemo zaboraviti rijetke bošnjačke intelektualce koji su djelovali s pozicije ljevice i propadajuće ideologije kao i intelektualce koji su preko religijskih koncepcija pokušavali interpretirati društveni kontekst i pojave u njemu... Ali gdje su bili ostali bošnjački intelektualci kad se odluči-valo o političkoj sudbini bošnjačkog naroda? Postoje najmanje tri oprečne hipoteze o bošnjačkim intelektualcima tokom dvadesetog stoljeća. One nam trebaju omogućiti da idemo dalje u promišljanju i dođemo do jednog neophodnog pojma intelektualne odgovorno-sti i spremnosti da se bori za vlastite stavove.

Prva hipoteza kazuje da je veliki broj bošnjačkih intelektualaca neodgovorno postupao i nije kvalitetno branio bošnjački i bosanski interes tokom 20. stoljeća (čast izuzecima), nego su se sakrivali iza omamljujućih, mimikrijskih kvazi-koncepcija politike, religijske eg-zotike i bezidentitetnog vegetiranja koje je vrhunilo u ignoriranju svoga narodnog bića. Oni su bili sve drugo samo ne Bošnjaci! Bili su internacionalci, kosmopolite, Eskimi, Marsovci, hrvatsko cvijeće, najrasniji srpski plemići... Ova hipoteza podrazumijeva one doga-đaje i procese u kojima se bošnjačka intelektualna snaga gubila u nekorisnim nebosanskim i nebošnjačkim projekcijama prvih susje-da koje su ih hipnotizirale i držale izvan realnosti. To je, također, ona faza u povijesti Bošnjaka u kojoj se nije posvetila posebna pa-žnja razvijanju društveno-znanstvene misli spram tradicionalnog svjetonazora koji nije distingvirao narodne i nacionalne interese od religijske koncepcije svijeta, nit modernost spram feudalnog doba.

Druga hipoteza ukazuje na postojanje jedne grupacije bošnjač-kih intelektualca koja je djelovala na razini prevaziđene ideologije, romantičnih ideja, nerealnih slika, a predstavljala se kao “znanstve-no zasnovana” grupacija. Iza njih je ostala koncepcija politike koja je prožeta lažnim predstavama o sebi, religijskim primjesama i koja sa-svim liči na islamizam – ideologiju vjere ili prostu populističku politi-zaciju vjerovanja u Boga – a nije nastavila onaj pokušaj iz 1890-ih na modernizaciji i racionalizaciji bošnjačkog narodnog bića u evrop-skom smislu. Ova vrsta bošnjačkih intelektualaca neprestano se pre-poznaje tokom cijelog dvadesetog stoljeća kroz one pokušaje da se politika i kultura pretvore u neku formu operacionalizirane i objekti-virane religijske slike svijeta. U vidicima ove grupacije nacionalno pitanje bilo je, ustvari, religijsko pitanje. Tako su Bošnjaci u prvim

Bosanski sabor u vrijeme Austro-Ugarske monarhije

Općinsko zastupstvo Livna 1900. godine (predsjednik MNO Ali-beg Firdus je treći slijeva u prvom redu ljudi koji sjede)

BOSANSKI BAROMETAR

37RUJAN 2014.

decenijama 20. stoljeća sve više naglašavali svoj muslimanski identi-tet i tako davali imena strankama, udruženjima, čitaonicama (Kira-ethana ili Muslimanska čitaonica u Sarajevu otvorena 1888.) i dru-gim sadržajima, ne shvatajući da je to samo dio bošnjačkog identitet-nog bića. Ovo je bila jedna redukcionistička grupacija bošnjačkih in-telektualaca tokom 20. stoljeća koja je bila određena svojim obrazo-vanjem i nestvarnim doživljajem prošlosti. Oni nisu shvatili da se narodno i nacionalno pitanje ne može reducirati na religijsku inter-pretaciju svijeta. To naravno ne znači da religijski vidik u životu zajed-nice nema vrijednost i da se o njemu ne treba promišljati.

Treća hipoteza osvjetljava onu vrstu i grupaciju bošnjačkih inte-lektualaca koji su odgovorno, otvoreno i jasno zastupali interese Bosne i Bošnjaka. Primjer toga možemo prepoznati već na kraju 19. stoljeća kada je Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak pokrenuo list “Bošnjak” i u njemu objavio Bašagićevu Pjesmu Bošnjaku (Od Tre-binja do Brodskijeh vrata...), a onda kroz 20. stoljeće vidjeti u liko-vima Ali-bega Firdusa, Ibrahima Maglajlića, Mehmeda Spahe, Dže-maludina ef. Čauševića, Husage Ćišića, Džemala Bijedića, Atifa Pu-rivatre, Muhameda Filipovića, Mehmeda Hadžijahića, Envera Red-žića, Salema Ćerića, Kasima Suljevića, Smaila Balića, Hamdije Poz-derca, Mustafe Imamovića, Alije Isaković, Enesa Durakovića, Ru-smira Mahmutćehajića, Nijaza Durakovića, Šaćira Filandre, Esada Zgodića, Rešida Hafizovića i drugih, te do osnivanja političke parti-je, Stranke demokratske akcije (SDA) 1990. godine na čijem čelu je bio Alija Izetbegović i održavanja Drugog bošnjačkog sabora u sep-tembru 1993. godine. Prošlo je oko stotinu godina bošnjačke ago-nije. U ovoj grupaciji intelektualca kristalizirana je misao da je naci-onalno pitanje, zapravo, državno pitanje, to jeste riječ je o odnosu Bošnjaka prema državi Bosni.

Parohijalni izričaji o ljudskoj zbilji – politička forma bez intelektualnog sadržaja

Početkom 1960-ih godina postavljeno je pitanje o Bošnjacima u sklopu komunističke ideologije i oni su tretirani kao Muslimani. Po-slije 1968. “velikodušno” im je dato da budu “muslimanska nacija” što je definitivno etablirano Ustavom iz 1974. godine. Kada je pokre-nut politički projekt SDA većina bošnjačkih intelektualca – to treba-mo uvijek imati u vidu – ostala je po strani. Neodlučno su gledali u događaje i pojave koje su se odvijale pred njihovim očima. Mnogi intelektualci bošnjačkog imena još su vjerovali u ideju jugoslaven-stva, dok je Jugoslovenska narodna armija okupirala dio po dio Re-publike BiH. Nisu se mogli osloboditi vlastitih dogmatskih pozicija, nametnutih “vječnih istina” i pseudoznanstvenih koncepcija koje su

im ponuđene ideologijom vladajućeg sistema. Oni čak nisu ni vjero-vali da se nešto može promijeniti. Onda su prigovarali Aliji Izetbego-viću i njegovim stranačkim kolegama da ne valja kako rade.

Većina onih koji su davali primjedbe na rad i pravili brojne pri-govore nisu bili spremni da se uključe u političku stranku i da je iznutra reformiraju u onome smjeru u kojem su mislili da treba. Takvi intelektualci su svojom apstinencijom od politike (kao nečega “nemoralnog” i “prljavog”) napravili prostor brojnim bošnjačkim fanaticima, prevarantima, smutljivcima i tajkunima koji su “iskori-stili” priliku i u ime bošnjačkog naroda i države Bosne pustošili sve pred sobom. Idejne matrice koje su prevladavale među Bošnjacima bile su izraz nedostatka intelektualnog potencijala unutar bošnjač-ke politike – opet su intelektualci odgovorni što nisu nametnuli svoje ideje i konceptualne sheme političkim operativcima.

Početkom devedesetih bilo je jasno da ne postoji izgrađeno poli-tičko mišljenje bošnjačkog naroda. Da bi se izgradila politička misao bilo je potrebno mnogo slobodnog, kritičkog i otvorenog dijaloga iz-među različitih subjekta političke i intelektualne scene. Nažalost, ovdje se otvoren razgovor smatrao opasnošću po pozicije, tako da nije bilo demokratske atmosfere u kojoj bi se gradila slobodna i plo-donosna politička misao. Kad neki intelektualac iz duboke hladovine opali kritički rafal po nekoj političkoj partiji (kakva je SDA ili negdaš-nja MBO, SDP ili SBiH i druge), na što ima pravo, treba sebe prvo za-pitati gdje je bio kada je ta stranka trebala njega i slične da je profili-raju u smjeru evropske političke stranke centra, lijeve orijentacije ili nekako drugačije. Nisu nimalo uvjerljivi oni kritizeri svega postojećeg koji su prezirali društvene događaje i koji nisu spremni da provjere vlastite teorije u organizaciji i vođenju neke grupe ljudi.

Alija Izetbegović je pokazao da je uvažavo intelektualce i da je znao s njima komunicirati. O tome svjedoči Sabor iz 1993. godine kada je tražio mišljenje najistaknutijih bošnjačkih intelektualaca i domoljuba o teškim pitanjima bosanskohercegovačke budućnosti. Šta se desilo poslije smrti Alije Izetbegovića svima je poznato – doš-lo je do distanciranja i razdvajanja između politike i njezinih opera-tivaca od intelektualnih potencijala bošnjačkog naroda. To je bio jedan od najopasnijih događaja za bošnjački narod i državu Bosnu i Hercegovinu. Na scenu su stupili parohijalni izričaji o ljudskoj zbilji. Bilo je tužno gledati političku formu bez intelektualnog sadržaja.

Pred Bošnjacima se otvara putanja demokratskog razvijanja dijaloga o političkim interesima

Milorad Ekmečić napao je Aliju Izetbegovića i SDA podmećući im odgovornost za rat u Bosni i Hercegovini, koji on naziva “građanski

Sa Osnivačke skupštine SDA u Novom Pazaru (1990. godina) Zasjedanje Bošnjačkog sabora 1993. godine

BOSANSKI BAROMETAR


Današnji politički trenutak nalaže neizbježno ujedinjavanje i ukrupnjavanje bošnjačkog narodnog i političkog interesa na svim razinama društvenog sistema. U tom pogledu, prije svih drugih, pred SDA je najveća odgovornost i zadatak da objedini bošnjački potencijal u demokratskoj i modernoj političkoj formi. Za taj posao je neophodno povezivanje akademskog uma, poslovnih ljudi kapi-talizma i političkih operativaca. Bošnjacima danas ne treba puka “bošnjačka” politička stranka, koja će samo deklarativno zastupati njihov interes, naprotiv, treba im savremena “politička stranka” koja će imati strateški državotvorni i odbrambeni releks u svome političkom radu. Zbog toga je važno poštovati pluralnost bošnjač-kog bića i uvažavati njegovo kritičko mišljenje. Bošnjački politički um ne smije biti zarobljen s nekoliko principa feudalnog svjetona-zora koji se reducira na statičnu shemu vječno datog vladara i nje-mu potčinjenog sluge. Bošnjačka politika ne smije se odricati ni jedne bošnjačke grupacije ili oblika mišljenja koji postoji u ovome povijesnom času. A intelektualci doista jesu obavezni “uključiti se” u sve procese društvenog djelovanja i svojim procjenama pomoći političkim operativcima. Ako to ne učine, oni neće imati nikakav autoritet i biće samo jedan blijedi društveni fenomen bez kičme i potencijala. Intelektualci ne smiju, isto tako, postati jeftini glasno-govornici trenutnih pojedinačnih trendova koji će već sutra biti prevaziđeni i neupotrebljivi za državni, građanski interes bošnjač-kog naroda.

Mnogi intelektualci su se pokazali “neintelektualno” jer su za-nemarili da se samo preko organizirane političke stranke može u društvenoj zajednici ostvariti određene ideje. Akademska zajedni-ca, mediji, poslovni ljudi – svi skupa sa političkim operativcima – moraju da se uključe u proces očuvanja Bosne i ne dozvole da veli-kodržavni hegemonizam srpske i hrvatske “buržoazije”, velike mul-tinacionalne kompanije (trgovačke, bankarske i sl.) i kompradorska buržoazija prodaje Bosnu kao robu na svjetskoj pijaci i dijele je kao privatni posjed! Vrijeme je da se prekine s licemjernim držanjem.

Najzad, pitanje koje nas muči i od kojeg zavisi naša budućnost glasi jednostavno ovako: možemo li izvesti moralni preporod naše-ga društva? To je osnov naše budućnosti! Podsjećam na stihove Muhameda Abdagića: I svud je oko mene tama / Niko više ne pjeva kao ono nekad ti: “Hajdmo druže na nebo pa makar i u nanulama” (…). Prizivao je svoga druga Rifata Burdžovića. q

Senadin LAVIĆ

rat”. Ekmečić kao historičar, imajmo na umu, igra ključnu ulogu u srpskim historiografskim znanstvenim krugovima u podmetanju “istine” da je Bosna srpska zemlja, da su Bošnjaci i Hrvati, ustvari, Srbi i slično tome. U svojoj knjizi Dugo kretanje između klanja i ora-nja, optužuje “muslimanski fundamentalizam” za jednog od krivaca dezintegracije Jugoslavije. On je podmuklo proveo satanizaciju Sara-jeva u Drugom svjetskom ratu. Ali, on i slični autori znaju šta znači osnivanje političke partije i razvijanje interesa jednog političkog su-bjekta. On zna šta znači definitivni raskid s ideologijom “nacionalizi-ranja” Bošnjaka. Značajno je u ovome povijesnom trenutku imati u vidu da su Bošnjaci samo donekle uspjeli imati jaku političku partiju tokom većeg dijela 20. stoljeća. Tek sa SDA i bošnjačkim pokretom devedesetih godina 20. stoljeća to je izgledao dostignuto i pružalo je velike nade. Ali, to je samo izgledalo tako!

Kada su 1990. godine pokrenuli SDA onda je vrlo brzo došlo do unutarnjih trzavica i mimoilaženja, pa se iz SDA izrodilo nekoliko po-litičkih partija (ustvari, političkih frakcija) koje su trošile bošnjačko idejno nebo, finansijske i ljudske potencijale, usitnjavale bošnjačku političku moć i vodile do razjedinjavanja bošnjačkog političkog inte-resa. Ni u kojem slučaju nisu bili beznačajni ljudi poput Adil-bega Zulfikarpašića, Muhameda Filipovića, Harisa Silajdžića i mnogih drugi koji su se našli na suprotstavljenim stranama bošnjačke politike. Na-ravno, unutar SDA postojali su vrlo čvrsti “krugovi” (interesne grupe) koji nisu dozvolili nužno potrebne reformske i idejne zahvate i pro-mjenu kadrovskih potencijala i način ostvarivanja političkih ciljeva.

Metafizičko-interpretacijska osnova političke orijentacije unu-tar stranke bila je etablirana na shvatanju da je kultura zasnovana na religiji. To je feudalna, predpolitička i predmoderna predstava koja je zanemarila evropski novovjekovni, civilizacijski okret u poi-manju “ljudskih djela kao kulture” i pozicioniranje znanosti i tehni-ke u središte savremene kulture i društvenog života ljudi. Zanema-rili su mlade i obrazovane ljude, nisu ostvarili širok zahvat različitih pristupa u političkom djelovanju. Ona faza u njihovom djelovanju kada su potencirali reduciranje političkog mišljenja na “religijske principe” danas je evidentno završena i pokazuje se kao normalan dio bošnjačkog identiteta, a ne kao njegovo jedino političko odre-đenje. To su bile “lične” političke konstrukcije koje nisu bile izraz općebošnjačkog i bosanskog interesa i konsenzusa o bitnim pitanji-ma. Pred Bošnjacima se otvara putanja demokratskog razvijanja dijaloga o političkim interesima, a prije svega, razvijanje države Bo-sne i Hercegovine kao stabilne evropske države.

Možemo li izvesti moralni preporod našega društva?

Uslijed nedostatka demokratske kulture komuniciranja i vođenja strpljivih razgovora o svim mogućim pitanjima, određene političke opcije su se izdvajale iz većih grupacija i pokušavale nametnuti vlasti-te političke procjene kao općebosanske ili općebošnjačke. To je vodi-lo do usitnjavanja bošnjačkog političkog kapaciteta i besplodnih spo-rova. Fragmentiranje bošnjačkog političkog kapaciteta dovelo je do toga da sve te stranke skupa nemaju nikakav bitan uticaj na politiku u Bosni i poboljšavanje stanja bošnjačkog naroda. Tako se pojavilo oko pet-šest bošnjačkih oligarhijski interesa iza kojih je stajao privat-ni interes i kapital (novac) koji nikako nije dozvoljavao objedinjava-nje i usmjeravanje u zajedničke političke projekte. Svi su se oni pred-stavljali u svjetlu ekskluzivnih bošnjačkih interesa – a primarno su bili parcijalni interesi pojedinaca i grupa koji nisu imali holistički pri-stup prema Bosni i Bošnjacima. I danas su ti interesi toliko jaki da onemogućavaju ostvarivanje općeg dobra i objedinjavanje Bošnjaka kojima je potrebna zrela, jaka i odgovorna politička opcija.

Alija Izetbegović: “Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo.”

IZ SVIJETA

39RUJAN 2014.

LIBIJA: Začarani krug nasilja i dezintegracije

Strane sile ulaze u libijski građanski rat?

Gotovo četiri godine nakon što je tadašnji francuski predsjed-nik Nicolas Sarkozy pred oduševljenom gomilom u glavnom libij-skom gradu Tripoliju izjavio da će “Francuska, Velika Britanija i Eu-ropa uvijek stajati na strani libijskog naroda”, Libija je opet u nepri-lici, a novi francuski predsjednik Francois Hollande opet poziva međunarodnu zajednicu na djelovanje. “Ako ne poduzmemo ništa terorizam će se proširiti regijom", rekao je Hollande u govoru odr-žanom 30. kolovoza 2014. pred Konferencijom ambasadora, skupu šefova svih francuskih stranih diplomatskih izaslanstava. “Stoga Francuska traži od Ujedinjenih naroda, jer upravo su oni ti koji tre-baju preuzeti odgovornost, da organiziraju pomoć koja bi osigurala libijskim vlastima da ponovno uspostave vlast i autoritet u državi.”

Hollandeova zabrinutost oko tog problema sigurno nije pretje-rana. Libija klizi sve dublje u začarani krug nasilja, dok istovremeno međunarodna zajednica, zabrinuta oko trenutno puno većih pro-blema, gleda u drugom smjeru. Jasno je da se tu radi o opasnoj si-tuaciji koja bi vrlo lako mogla prerasti granice Libije i imati puno širi regionalni učinak. No svejedno je nemoguće slušati Hollandeov govor i na jeziku ne osjetiti lagani okus već viđenog.

1. rujna libijska vlada priznala je kako su do sada izgubili kon-trolu nad većinom ministarstava u glavnom gradu Tripoliju. Podsje-timo, libijska Vlada prošlog mjeseca se preselila u istočni libijski grad Tobruk, a kontrolu nad glavnim gradom Libije su preuzeli isla-mistički militanti iz Misrate. U glavnom gradu se nalaze sva mini-starstva, sjedište državne naftne kompanije NOC, centralna banka i druge institucije.

Američki dužnosnici su 4. rujna izjavili kako strahuju od mogu-ćih terorističkih napada velikog kalibra na prostoru sjeverne Afrike. Nakon što su snage militantne islamističke grupe “Libijska zora” krajem kolovoza zauzele međunarodni aerodrom u Tripoliju, ukra-deno je čak 11 putničkih zrakoplova.

8. rujna sudanski vojni ataše protjeran je iz Libije nakon što je li-bijska vlada optužila Sudan za pokušaj ilegalnog uvoza oružja koje je, smatraju, bilo namijenjeno islamskim militantnim skupinama. Libij-ska vlada objavila je izjavu u kojoj se navodi kako je sudanski zrako-plov čije je odredište bio aerodrom Mitaga u Tripoliju, gradu koji se trenutno nalazi pod kontrolom naoružanih skupina, prenosio oružje namijenjeno militantnim grupama. Prije odredišta zaustavio se kako

OD MAŠRIKA DO MAGRIBA – DUGOROČNI PLAN KAOSA

Rekonfiguracija Bliskog istoka bi napunio gorivo u zračnoj luci Kufra, a tamo je prilikom inspekcije pronađeno oružje. “Ovakav potez Sudana narušava suverenitet Libi-je i direktno se upliće u njezine unutarnje odnose. Libijska vlada čvr-sto osuđuje prolazak sudanskog zrakoplova preko libijske granice bez vladinog dopuštenja. Zrakoplov je prenosio naoružanje koje libij-ska vlada nije službeno odobrila”, stoji u izjavi.

Ovaj incident dodatno je potaknuo strahove da se u libijski gra-đanski rat uključuju strane sile. Obavještajni izvori SAD-a optužili su prošlog mjeseca Ujedinjene Arapske Emirate i Egipat kako sudjeluju u zračnim napadima na strani libijske vlade. Alžir i Tunis istovremeno pojačavaju svoje granice nakon što je tuniska vojska početkom rujna spriječila pokušaj švercanja veće količine oružja iz Libije.

Abdullah al-Thinni, novi premijer libijske vlade u bijegu

Libija pokušava izići na kraj s anarhijom u zemlji, kojoj pridono-si i činjenica da se dva parlamenta i dvije vlade bore za legitimnost tri godine nakon svrgavanja Gaddafija. U Libiji trenutno djeluju dvi-je vlade, legalno izabrana koja zasjeda u Tobruku i “Libijska zora” koja kontrolira veće dijelove zemlje i Tripoli. Izabrana vlada smatra pripadnike “Libijske zore” teroristima, dok “Libijska zora” optužuje vladu za pružanje utočišta lojalistima bivšeg libijskog vođe Mo-ammera el-Gaddafija.

9. rujna svjetski mediji objavili su vijest kako je Libijski parla-ment u bijegu unajmio grčki trajekt “Anek lines”, uključujući njego-vu posadu, kao privremeno boravište u Tobruku. Islamistički mili-tanti zauzeli su Tripoli, glavni grad Libije, i veći dio Benghazija. Der-na, grad na obali, proglašen je islamskim kalifatom, tako da se bo-jišnica seli na aerodrom u Tobruku. Tobruk, mali lučki grad, postao je posljednje utočište libijske suverenosti.

Libijski izabrani parlament potvrdio je 22. rujna novu Vladu na čijem je čelu Abdullah al-Thinni. Thinni, bivši vojnik, bio je na čelu vlade od ožujka 2014., ali je dao ostavku nakon izbora u lipnju. Par-lamentarci su mu potom opet predložili da sastavi vladu.

Zastupnički dom, kojega priznaje međunarodna zajednica, pri-hvatio je drugi prijedlog sastava vlade nakon što je tjedan dana ranije odbacio 16-članu vladu kao preveliku, izjavio je glasnogovor-nik parlamenta Faraj Hashem. Nova vlada ima 13 ministara, uklju-čujući i tri zamjenika predsjednika vlade. U njoj nema ministra naf-te, a za upravljanje naftnim potencijalima bit će, kao i za Gaddafije-ve vladavine, zadužena državna tvrtka National Oil Corp (NOC). Ministar vanjskih poslova bit će Mohammed al-Dairi, bivši viši duž-nosnik Ujedinjenih naroda, priopćio je parlament na svojoj inter-netskoj stranici. Vlada neće imati ni ministra obrane, a vojskom će upravljati zapovjednik stožera.

Poziv na trenutačan prekid vatre

Strani diplomati i osoblje Ujedinjenih naroda napustili su Tripoli istovremeno kad i Vlada i premjestili se u sigurniji Tobruk na istoku. I libijski susjedi i zapadne sile boje se da vlada, koja nema vlastite snage niti policiju, neće moći održati teritorijalni integritet zemlje, niti se oz-biljnije suprotstaviti brojnim naoružanim skupinama koje tumaraju bez kontrole. Dio komentatora, međutim, ističe kako je vrijeme na strani predstavnika države koji, unatoč gubitku velikih gradova, i dalje Dim iznad glavnog grada Tripolija

IZ SVIJETA


kontroliraju naftna polja i inozemne financijske rezerve te mogu razvi-ti vojne snage dok čekaju da islamističke snage počnu kopnjeti.

13 inozemnih vlada, među kojima su Vlade SAD-a, Francuske, Italije, Velike Britanije, Egipta, Alžira i Ujedinjenih Arapskih Emira-ta, nakon sastanka održanog u New Yorku 22. rujna pozvali su sve zaraćene strane da “prihvate potpun i trenutačan prekid vatre”. Susret je organizirao američki državni tajnik John Kerry kako bi “unio nešto dosljednosti u odgovor međunarodne zajednice na do-gađaje u Libiji”, rekao je jedan američki diplomat. Naglasio je kako je Alžir, koji s Libijom ima dugu granicu, pristao biti domaćin prego-vora o libijskoj krizi u tjednima koji dolaze kako bi se pokušalo po-stići primirje. Bit će to “težak proces”, ali “svi su priznali da je me-đunarodna zajednica morala učiniti više nakon Gaddafijeva pada” u listopadu 2011., istaknuo je američki diplomata.

EGIPAT: Počelo je… ISIL u Egiptu

Crvena svjetla u egipatskim službama sigurnosti

Područje egipatskog Sinaja još jednom se potvrđuje kao pro-stor koji izmiče kontroli vlasti u Kairu. 2. rujna 2014. militanti su napali konvoj Egipatske vojske i pritom ubili najmanje 11 vojnika.

7. rujna Reuters je objavio kako su se upalila crvena svjetla u egipatskim službama sigurnosti nakon što su isplivale nedvojbene informacije koje potvrđuju sumnje da tzv. Islamska država poduča-va militante s područja Sinajskog poluotoka. Jedan visoko rangirani član, zapovjednik sinajske militantne skupine Ansar Bayt al-Maqdis, koja je odgovorna za ubojstvo nekoliko stotina pripadnika egipat-skih snaga sigurnosti u posljednjih godinu dana, potvrdio je za Re-uters da im Islamska država daje uputstva kako djelovati što učin-kovitije. “Podučavaju nas kako da izvodimo operacije, komunicira se putem interneta, ne šalju nam ljude ili oružje već nas obučavaju kako da kreiramo tajne ćelije koje se sastoje od pet ljudi”, rekao je zapovjednik organizacije pod uvjetom anonimnosti.

Jedan od zapovjednika Ansar skupine izjavio je kako bombaške napade ne izvršavaju oni, što može uputiti na to da su se razvile druge grupacije koje djeluju u suradnji s njima. Na pitanje što misli o pritisku Egipatske vojske odgovorio je kako su ofenzive snaga si-gurnosti državi samo stvorile nove neprijatelje: “Svaki put kad voj-ska ubije jednog od naših, nama se pridruži troje novih članova. Obično su to rođaci ubijenih.”

“Postoji nesumnjiva koordinacija djelovanja između grupe Ansar, ISIL-a i militanata iz Libije. Postoje ljudi za koje smo sigurni da se vraća-ju iz Iraka kako bi izvodili napade, stoga ih po povratku privodimo, neki se vrate kako bi posjetili rodbinu, s njima postupamo jednako. Treća skupina su oni koji se vraćaju kako bi regrutirali nove članove, njih pomno promatramo dok se ne ostvari povoljan trenutak za djelo-vanje”, rekao je za Reuters jedan egipatski sigurnosni dužnosnik.

21. rujna u eksploziji bombe u blizini egipatskog ministarstva vanjskih poslova u Kairu poginula su trojica policajaca, a među po-ginulima je i pukovnik Mohamed Mahmud Abu Sarea, jedan od ključnih svjedoka na suđenju svrgnutom predsjedniku Mohamedu Morsiju. Ne zna se da li je on bio meta napada ili se slučajno našao na mjestu eksplozije. Nitko nije preuzeo odgovornost za napad, a egipatske vlasti prst krivnje uperile su u islamističke ustanike.

Geneza sukoba

Islamističke militantne skupine na Sinaju pojačale su napade na pripadnike egipatske policije i vojske otkako je u srpnju 2013. godine s vlasti srušen predsjednik Mohamed Morsi. U rušenju Morsija, na-kon masovnih demonstracija u kojima su sudjelovali milijuni Egipća-na, istaknuo se njegov ministar obrane, general Abdel Fattah al-Sisi koji je prvo postao de facto, a nakon predsjedničkih izbora i de iure novi vladar Egipta. Eskalacija sukoba desila se neposredno nakon ru-šenja i uhićenja Mohameda Morsija, predstavnika političkog pokreta Muslimanska braća i demokratski izabranog egipatskog predsjedni-ka. Pokret Muslimanska braća, kao i njihova politička stranka, zabra-njeni su i proglašeni terorističkom organizacijom. Lideri su uhićeni, dok je velik broj istaknutih pripadnika osuđen na smrt.

U većim gradovima napadi nisu česti, no pustinjski prostor Sinaja postao je utočište za brojne radikalne skupine. Kontrola rijetko nase-ljenog Sinaja ima znatan strateški značaj, pošto se nalazi između Izra-ela, Pojasa Gaze i Sueskog kanala. Nasilje je naročito pogodilo egi-patski turizam, jednu od ključnih grana egipatske ekonomije.

SIRIJA: Tko je stvarni cilj: ISIL i /ili Bashar al-Assad?

Hassan Nasrallah: “Američka koalicija koristi terorizam samo kao povod da vojno uđu u Siriju i Irak”

23. rujna američke snage počele su sa zračnim i raketnim napa-dima na uporišta ISIL-a, Al-Nusre Front, Khorasana i još nekih sku-pina na teritoriju Sirije. Po prvi put je korišten novi američki vojni zrakoplov pete generacije, F-22 Raptor. Prvi američki udari kon-centrirani su na grad Raqqa na sjeveroistoku Sirije, koji je postao neslužbeni glavni grad ISIL-ovog halifata. Neposredno prije napada kontaktirali su sirijskog ambasadora pri UN-u Bashara Al-Jaafarija, kao i sirijsko ministarstvo vanjskih poslova kako bi im poručili da će uskoro krenuti s napadima, no nisu – prema riječima visokih duž-nosnika iz američkog State Departmenta – formalno zatražili dopu-štenje od vlasti u Damasku.

Generalni tajnik UN-a, Ban Ki-moon, rekao je kako je točno da Sirija nije zatražila napade na ISIL, ali je istaknuo kako je po pitanju pokretanja zračnih i raketnih napada bila obaviještena. Kao argu-ment za pokretanje napada bez formalnog odobrenja vlasti u Da-masku, Ban Ki-moon ističe: “Ekstremističke organizacije predstav-ljaju konkretnu prijetnju miru i sigurnosti u svijetu.”

Ruski predsjednik Vladimir Putin po pitanju proširenja američ-ke vojne kampanje iz Iraka na Siriju telefonski je razgovarao sa Ban Ki-moonom. Pritom je istaknuo raniji ruski stav: napadi na terori-stička uporišta u Siriji mogu se izvoditi samo uz konsenzus sirijskih vlasti u Damasku.

Viski iranski dužnosnik, koji je želio ostati anoniman, rekao je u razgovoru za Reuters kako je SAD obavijestio Iran prije početka voj-ne akcije u Siriji: “O ovome smo razgovarali po prvi put u Ženevi, a nakon toga i intenzivno u New Yorku gdje je Iranu potvrđeno kako Assad i njegova Vlada neće postati mete napada.”

Lider libanonske vojno-političke organizacije Hezbollah, Hassan Nasrallah, izjavio je kako se Hezbollah protivi američkoj intervenci-Sinaj, egipatsko-izraelska granica

IZ SVIJETA

41RUJAN 2014.

ji u Siriji i Iraku. “Svi znaju kako je Hezbollah protiv ISIL-a, ali to ne znači da ćemo podržati američku intervenciju u regiji. Američka koalicija koristi terorizam samo kao povod da vojno uđu u Siriju i Irak”, poručio je Nasrallah te SAD nazvao “izvorom svog teroriz-ma”, optužujući Washington za stvaranje i podupiranje teroristič-kih organizacija.

Zbog čega Rusija i Iran inzistiraju na poštivanju sirijskog suvere-niteta, a Hezbollah odlučno odbacuje američku vojnu intervenciju? Jedan od razloga je naveo Kenneth Pollack, bivši CIA-in analitičar, a danas utjecajno ime u još utjecajnijem Brookings Institutionu. On je krajem kolovoza objavio veliki članak pod naslovom “Evo kako SAD može poraziti ISIL i Assada”. U njemu ističe: “Svaki prijedlog mora se voditi porazom i Assadovog režima i najradikalnijih islami-stičkih militanata jer oboje prijete američkim interesima.”

Sergej Lavrov: “Ne možete teroriste dijeliti na dobre i loše”

24. rujna Sergej Lavrov, ruski ministar vanjskih poslova, dao je intervju za ruski Kanal 5 te se pritom osvrnuo na početak američkih i savezničkih napada na teritoriju Sirije. Lavrov je istaknuo kako su zapadne sile iste ekstremiste prvo sponzorirale, a sada na njih uda-raju. Naglasio je kako Zapad mora prestati s podjelom terorista na “loše i dobre”. “Sada kada je ISIL postavljen za ključnog američkog neprijatelja, želio bih podsjetiti na to kako su ti isti ISIL ekstremisti upravo oni koji su imali snažno sponzorstvo i materijalnu pomoć izvana u vrijeme smjene režima u Libiji i kasnije kada se krenulo s tim istim procesom u Siriji. Kada smo im skretali pažnju na to da se velik broj terorista i ekstremista bori protiv ovih režima, oni su nam jednostavno rekli kako će sve to proći nakon što režimi budu svr-gnuti te kako će se nakon toga baviti time. No, sve ovo se isposta-vilo pogrešnim. Primjerice, Francuzi su naoružavali militante koji su se u Libiji borili protiv Gaddafija, a kasnije isti su se suočili s tim istim militantima u Maliju gdje su morale reagirati francuske trupe. Treba nam generalni kriterij: ako se borimo protiv terorizma – on-da se borimo uvijek i svugdje. Ne možete teroriste dijeliti na dobre i loše samo zato jer neki od njih vam pomažu srušiti legitimno iza-brane lidere pojedinih članica UN-a koji vam se ne sviđaju”, poru-čio je ruski ministar vanjskih poslova.

Spomenuo je kako se SAD okrenuo protiv ISIL-a tek kada su se počele pojavljivati video snimke u kojima se brutalno ubijaju američ-ki zarobljeni novinari. “Takve egzekucije nisu ljudske i protiv takvih ljudi se valja žestoko boriti svim sredstvima, no, zašto Amerikanci nisu uvidjeli tu prijetnju prije nego se ovo dogodilo? To je zbog toga što se oni bore protiv terorizma na temelju dvostrukih standarda, a nas nikada nisu slušali kada smo im predlagali ujedinjenje snaga, da se uključe i sirijske vlasti i umjerena opozicija, patriotska sirijska opo-

zicija, da se stvori ujedinjeni front protiv terorizma koji se širi Sirij-skom Arapskom Republikom. Nikada nas nisu htjeli poslušati. Mi se pak nemamo ničega sramiti: pomažemo Iraku, Siriji i drugim zemlja-ma arapskog svijeta u jačanju njihovog potencijala za borbu protiv ovog terorističkog zla”, rekao je Lavrov, naglašavajući kako Rusija šalje oružje vlastima u Iraku, Siriji, Egiptu i Jemenu.

Walid al-Moallem: “Sinovi i kćeri žrtava kojima su odrubljene glave čekaju na našu akciju”

29. rujna 2014. sirijski ministar vanjskih poslova, Walid al-Mo-allem, održao je govor pred Generalnom skupštinom UN-a. Preno-simo najupečatljiviji dio njegovog obraćanja…

“Mnogo toga se dogodilo, značajnih transformacija, od prošle godine otkako sam stajao ovdje. Ti događaji su iznenadili mnoge dr-žave čiji se predstavnici danas nalaze ovdje. Ali ne i nas, jer mi već preko tri godine upozoravamo, stalno smo upozoravali da će do ovo-ga doći – i sada je došlo. Rekli smo kako terorizam neće biti ograni-čen na naše granice jer terorizam ne priznaje granice. Ekstremistička ideologija priznaje samo sebe. Ona ne prepoznaje ništa osim poko-lja, ubijanja i mučenja. Danas svjedočite što je ISIL, najbrutalnija te-roristička organizacija na svijetu, svjedočite što rade Sirijcima i Irača-nima, svih vjeroispovijesti. Ova teroristička organizacija porobljava žene i prodaje ih na tržnicama za roblje. Režu glave i udove, uče dje-cu da ubijaju, uništavaju povijesne simbole kulture, kako islamske, tako i kršćanske. Sve se ovo događa pred cijelim svijetom, uključuju-ći i pred zemljama koje su uvijek govorile da se one bore protiv tero-rizma, a neke od njih su i same osjetile taj terorizam.

Danas sam ovdje pred vama da upitam ovo… Zar nije došlo vrije-me, dame i gospodo, da svi stojimo kao jedan pred licem ove global-ne terorističke ideologije? Zar nije došao trenutak istine, da se prizna kako ISIL, Al-Nusra Front i druge Al-Qa'edine organizacije neće biti ograničene na granice Iraka i Sirije, već će se proširiti gdje god dospi-ju, počevši s Europom i Amerikom? Zar ne možemo naučiti lekciju iz prethodnih godina te pokrenuti opći međunarodni napor kako bi se zaustavio ovaj terorizam? U ove skupine priključuju se ekstremisti iz svih dijelova svijeta. Tu su dovedeni, tu ih se trenira, tu uče, tako da bi ih se moglo vratiti od tamo gdje su i došli.

Neki će reći kako je nedavno prošla rezolucija koja se poziva na članak VII. s ciljem zaustavljanja i eliminacije ovih terorista. Dame i gospodo, točno je da je bolje zakasniti nego uopće ne stići. Ova rezolucija, usvojena 15. kolovoza 2014. je zaista stigla prekasno. No, pitanje se postavlja: da li je itko ozbiljno želi i implementirati? Od usvajanja ove rezolucije nismo vidjeli jedan ozbiljan potez po pitanju implementacije.

Upravo suprotno, ono što vidimo kod SAD-a je njihova politika dvostrukog standarda kako bi uspjeli u pojedinim političkim agen-dama. Novcem, oružjem i obukom podupiru skupine koje nazivaju umjerenima. To je pravi recept za povećanje nasilja i terorizma, prolijevanja sirijske krvi, produženja sirijske krize i uništavanja po-litičkog rješenja kao osnove. Ovakvo ponašanje je i stvorilo plodno tlo za rast terorističkih skupina koje čine odvratne zločine na terito-riju Sirije. Danas žene u robovlasništvu ISIL-a gledaju prema nama da nešto učinimo. Sinovi i kćeri žrtava kojima su odrubljene glave čekaju na našu akciju.

Protiv terorizma se ne možete boriti implementacijom UN re-zolucija. Rezolucije se moraju implementirati, treba ih se vojno po-raziti. No, najvažnije od svega je zaustaviti dotok oružja i potpore za teroriste. Udarati na teroriste vojno dok u isto vrijeme pojedine zemlje nastavljaju s potporom istim skupinama. To je vrtlog iz ko-jeg međunarodna zajednica neće izaći desetljećima.

Američki zračni i raketni udari na ISIL i Al-Nusra Front u Siriji

IZ SVIJETA


ISIL je ideologija koja se pretvorila u organizaciju podupiranu, naoružavanu i obučenu od strane onih koji su ih željeli pustiti kao monstruma na Siriju, Irak i Libanon. Zaustavimo zajedno tu ideolo-giju, zaustavimo zajedno one koji je podupiru, učinimo to u isto vrijeme. Te zemlje su se uključile u američku koaliciju, na njih se treba izvršiti pritisak.”

“Podjeli pa vladaj” – američka politička opcija za rekonfiguraciju Bliskog istoka

Krajem kolovoza 2014. dr. Nafeez Ahmed dao je veliki intervju za američku nezavisnu TV postaju The Real News Network (TRNN) sa sjedištem u gradu Baltimore. Od pokretanja stanice 2007. do danas, TRNN se istaknuo kao izuzetno važan izvor u SAD-u. Medij je financi-ran od strane korisnika što mu omogućava bavljenje mnogim tema-ma od kojih korporativni američki mediji često zaziru provodeći tzv. samocenzuru. Iz sveobuhvatnog intervjua izdvajamo jedan dio…

“Unatoč činjenici da Obamina administracija puno priča o tome kako oni navodno financiraju samo 'umjerene pobunjenike' itd., Oba-mina administracija je aktivno koordinirala financiranje koje je stizalo iz Zaljevskih zemalja upravo vrsti skupina koje su povijesno uvijek favo-rizirali – najopasnije džihadističke organizacije povezane s Al-Qa'edom.

Dakle, postoji kontradikcija ovdje između onoga što nam se go-vori sada i poteza kojima su naši vlastodršci na neki način stvorili ovu krizu te sada odbijaju preuzeti odgovornost za nju. Nadalje, tu postoji jedan argument – dakako, ne bih ga iznio kao čvrstu inter-pretaciju svih događanja, jer smatram da tu imamo razne aktere s raznim interesima – no, ako pogledamo pojedine izvještaje una-trag nekoliko godina po pitanju planova za ovu regiju, onda može-mo reći kako unutar Pentagona svakako imamo neokonzervativnu struju koja vidi jačanje ovih ekstremnih skupina kao način za rekon-figuraciju Bliskog istoka. Dokazi o ovim tvrdnjama stižu iz niza vrlo kredibilnih izvora. Jedan od izvora kojeg sam istraživao je javni iz-vještaj RAND-a (utjecajna američka “think-tank” organizacija, op.ur.) koji je objavljen prije nekoliko godina. Od strane američke voj-ske je potvrđeno da se o ovom izvještaju raspravlja.

Radilo se o političkom izvještaju. Razmatrale su se političke opci-je SAD-a za rekonfiguraciju Bliskog istoka i borbu protiv terorizma. No, te političke opcije su bile na neki način vrlo, vrlo makijavelističke. Dakako, opširno se govorilo o cilju borbe protiv terorizma, no, ono što su zapravo predlagali je jako uznemirujuće. Razmatrali su se razni scenariji. Jedan od tih scenarija je bio implementacija taktike 'podje-li pa vladaj'. Otvoreno se govorilo o jačanju salafističkih džihadista do jedne mjere kako bi se oslabio utjecaj Irana. Otvoreno se govorilo o jačanju, koristeći se pritom Zaljevskim zemljama, jer one imaju pri-stup resursima, ovih skupina koje bi u konačnici stvorile vrtlog unu-tarmuslimanskog sukoba. Dok bi se teroristi i ekstremisti borili na

raznim stranama jedni protiv drugih, to bi dalo priliku za jačanje si-gurnosnih interesa SAD-a i Izraela. Ono što ovdje vidimo su vrlo krat-kovidni geopolitički koncepti koji vode na jedan jako opasan put vje-rujući da ćemo probleme riješiti financiranjem ovih skupina.

Ako pogledamo što se dešava sada, kako se financiranje odvija-lo, ako pogledamo RAND izvještaje, dobivamo jasnu indikaciju ka-ko su neke od tih politika očito bile implementirane. Do koje mjere je sve otišlo, to nitko ne može reći, stvar je spekulacije. No, ono što mene posebno brine je činjenica da postoji takva oholost, pretpo-stavka da možemo takvo što raditi. Istu stvar smo vidjeli i kod neo-konzervativaca nakon 11. rujna 2001., prije i nakon invazije na Irak, u kretanju na Bliski istok kako bi se rekonfigurirala regija.

Još jedan dokaz, za koji smatram da je iznimno uznemirujući, a o tome sam pisao još 2005., su karte objavljene u vojnom časopisu 'Armed Forces Journal'. Visoki dužnosnik Pentagona na kartama je predlagao budući rat na Bliskom istoku prema kojem bi linije bile povučene prema etničkoj i religijskoj pripadnosti, navodno s ciljem stvaranja 'mirnijeg Bliskog istoka'.

Ovakav način razmišljanja nam još jednom pokazuje ovu zapravo imperijalističku oholost, da zaista mislite kako možete – bez obzira bila motivacija za dobro ili za zlo – ući i prekrajati granice. To je kolo-nijalistički mentalitet kojeg smo vidjeli u Velikoj Britaniji. Zabrinut sam jer mi se čini da ponovno svjedočimo takvom mentalitetu. Kada se danas govori o novim vojnim intervencijama i trupama na terenu u tom kontekstu, to je jako zabrinjavajuće. Da li svjedočimo kako se naši interesi zapravo spajaju s imperijalističkim mentalitetom?”

Ratna situacija – bitke za Jobar, Kobani i Adru

Što se tiče angažmana regularne sirijske vojske SAA, za njih je sada ključna situacija oko Damaska. Kontrola Damaska i okolice od početka rata u Siriji bio je najveći prioritet za sirijsku vlast. Unatoč znatnom napretku tokom zadnje dvije godine, jer u jednom trenutku Damask je bio gotovo u okruženju, situacija još nije riješena. Istočna gradska četvrt Jobar, udaljena svega 20-ak minuta od centra Dama-ska, još uvijek se nalazi pod kontrolom pobunjenika. Sirijske snage su početkom rujna započele možda i najžešći napad na ovaj prostor. Izgleda kako je Jobar ostavljen za kraj, jer tokom ljeta fokus je stav-ljen na kontrolu ostalih područja, uključujući grad Mleihu izvan Da-maska kojeg je sirijska vojska SAA zauzela 14. kolovoza. Unatoč činje-nici da je Jobar postao pobunjenička enklava i da je odsječen od ostatka teritorija koji se nalaze pod njihovom kontrolom, sve dok je Jobar izvan kontrole sirijske vojske predstavljati će konkretnu prijet-nju samom Damasku. Tokom rujna sirijska državna televizija isticala je kako vojska napreduje na prostoru Jobara, a u izvještajima su pri-kazani brojni tuneli kojima se služe militanti.

12. rujna Sirijska vojska SAA je potvrdila kako su preuzeli kon-trolu nad Halfayom, jednim od ključnih gradova u provinciji Hama, gradom koji je bio čvrsto uporište militanata iz Al-Nusra Fronta, tzv. “službenog” ogranka Al-Qa'ede u Siriji, koji su pak pokušali na ovom prostoru otvoriti novi front nakon što su izgubili dio teritorija od ISIL-a. Vojska također ističe kako su preuzeli kontrolu nad teri-torijem u okolici zračne luke Hama te prostora od kuda su militanti prijetili naseljima u kojima većinom živi kršćansko i alawitsko ma-njinsko stanovništvo. Ovom važnom pobjedom sirijska vojska do-datno širi koridor kontrole od Damaska do obale.

17. rujna ekstremisti iz ISIL-a pokrenuli su veliku ofenzivu na kurd-ski teritorij na sjeveru Sirije. Zauzeli su preko 30 kurdskih naselja i po-krenuli veliki napad na ključni grad Kobani (Ayn al-Arab) koji se nalazi na samoj granici s Turskom. U roku od dva dana oko 100.000 kurdskih izbjeglica ušlo je u Tursku, koja je zatim zatvorila svoje granice.

Walid al-Moallem, sirijski ministar vanjskih poslova

IZ SVIJETA

43RUJAN 2014.

Nakon devet mjeseci borbi, 26. rujna 2014. SAA je preuzela potpunu kontrolu nad gradom Adra, jednim od ključnih uporišta pobunjenika u središnjoj Siriji. Adra je jedna od najvećih industrij-skih zona u Siriji, grad je strateški pozicioniran 30 kilometara sjeve-roistočno od Damaska. Kontrola Adre je ključan korak prema pot-punoj kontroli nad širom okolicom Damaska gdje još uvijek postoji nekoliko džepova opozicijskih snaga.

IRAK: Presudni faktor bitke za Irak – lojalnost lokalnog stanovništva

Bitka za grad Amerli i provinciju Anbar – vojna suradnja

Zadnjeg dana kolovoza 2014. vojne snage Iračke vojske uz po-moć kurdskih boraca, dobrovoljaca i šiitskih milicija, uspjele su pro-biti blokadu i osloboditi grad Amerli, koji se nalazi između Bagdada na jugu i Kirkuka na sjeveru. To je velika strateška pobjeda za iračke snage sigurnosti koje su od lipnja 2014. bespomoćno gledali kako im u ruke ekstremista odlazi gotovo trećina zemlje.

“Bitka za Amerli je zlatna pobjeda za Iračku vojsku koja se na-stavlja boriti s militantima sjeverno od grada”, rekao je vojni gla-snogovornik Qassim al-Atta. Napomenuo je i kako je to prvi korak u pokušaju da se oslobodi i cijela provincija Salahuddin koja je zau-zeta u lipnju. “Slijedeći korak je čvrsto držanje položaja i oslobađa-nje svih pravaca koji vode prema Salahuddinu, naše snage okupit će se u Amerliju u tisućama kako bi oslobodile Tikrit.”

Nema dvojbe oko toga da je za ovaj uspjeh zaslužna uloga ame-ričke vojske koja je vrlo preciznim udarima zrakoplova i bespilotnih letjelica oslabila položaje ISIL-a, te zračnim putem stanovništvu op-koljenog grada isporučilo humanitarnu pomoć. Međutim, najzna-čajniju ulogu imala je aktivna prisutnost iranskog vojnog osoblja, kao i savezništvo između šiita i Kurda. “Potpuno sam siguran da je kurdska nemogućnost obrane od boraca Islamske države potakla Kurde da razmisle o pogrešnoj politici koju su vodili kada su odbili savezništvo s nama”, rekao je za Reuters borac šiitske milicije.

Milicije i kurdski borci oslobodili su i područje obližnjeg grada Sule-iman Beg, jakog uporišta ISIL-a. Jedan kurdski zapovjednik u tom gra-du, pod uvjetom anonimnosti, izjavio da su iranske vojne snage odi-grale veliku ulogu u napadima na ISIL: “Obučili su šiitsku miliciju, a ne-koliko njih nalazi se u obližnjim bazama gdje uvježbavaju kurdske borce kako se rukuje teškom artiljerijom, ne govore kurdski pa koriste prevoditelje, osigurali su oružje i pomogli oko planiranja napada.”

7. rujna američke zračne snage po prvi put su izvele zračne na-pade na položaje ISIL-a na prostoru većinski sunitske zapadne irač-ke provincije Anbar. Uz američku zračnu potporu iračke snage uspjele su zauzeti strateški važnu branu Haditha koja se nalazila pod napadom ISIL-a. Jedan od zapovjednika sunitskih pro-vladinih

paramilitarnih skupina, Sheik Ahmed Abu Risha, istaknuo je: “Da je ISIL zauzeo branu, brojna iračka područja bi bila u opasnosti, uklju-čujući i glavni grad Bagdad.” Također je istaknuo kako su američki zračni napadi bili iznimno precizni i bez kolateralne štete. Iračke snage također su preuzele kontrolu nad naseljem Barwana, istoč-no od brane, nakon što su se pripadnici ISIL-a dali u bijeg ostavlja-jući iza sebe oružje i vozila.

9. rujna Irački parlament je potvrdio novu Vladu koju predvodi premijer Haider al-Abadi. Premijer Abadi pred sobom ima velike izazove: rat s ISIL-om i sektaške tenzije.

17. rujna iračke snage pokrenule su intenzivnu vojnu operaciju protiv ISIL-a u tri grada u većinski sunitskoj zapadnoj provinciji Anbar – Ramadi, Falluja i Haditha, koja se već duže vrijeme nalaze pod kontrolom ekstremista.

Ahmad Chalabi: “ISIL nisu korumpirani, to ih čini vrlo atraktivnima”

Podsjetimo se, zapadna iračka provincija Anbar je prostor gdje je sve i počelo. Krajem 2013. godine inicijalno su organizirani veliki, no mirni, prosvjedi sunita koji su tvrdili kako ih većinski šijitske vla-sti u Bagdadu nastoje marginalizirati. Kako su se prosvjedi krajem prošle godine širili tako je počela i sve veća infiltracija radikalnih naoružanih elemenata. Iračke snage su tada, pod vodstvom premi-jera Nourija al-Malikija, krenule u obračun s militantima, no pritom stradava i znatan broj drugih prosvjednika, naročito nakon upada u prosvjedne kampove. U ovoj eskalaciji sektaških tenzija ISIL prona-lazi adekvatan prostor za angažman. Gradovi Falluja i Ramadi pali su u ruke ISIL-a početkom 2014. godine, Haditha nešto kasnije. To je bio prvi veći ISIL-ov proboj na teritorij Iraka nakon kojeg je, šest mjeseci poslije, uslijedila još i veća ISIL-ova ofenziva na sjeveru ze-mlje kada padaju Mosul, Tikrit, Anbar i drugi gradovi.

Kada su Falluja i Ramadi pali u ruke ISIL-a iračka vojska se pri-premala na ofenzivu, no ofenziva nije krenula. Naime, tadašnji irač-ki premijer, Nouri al-Maliki, tvrdio je kako bi puna vojna ofenziva dovela do velikog broja civilnih žrtava, međutim, u stvarnosti se više radilo o tome da nije htio pokretati takvu akciju neposredno pred parlamentarne izbore. Njegova stranka je pobijedila na izbo-rima, no on je ipak mora otići – što zbog unutarnjeg, što zbog vanj-skog pritiska (dva glavna saveznika, SAD i Iran, poručili su mu da ode, nakon čega je taj stav usvojila i njegova stranka).

Vojno-politički analitičari smatraju kako je nedjelovanje u grado-vima Falluja i Ramadi neminovno dovelo do jačanja ISIL-a na drugim mjestima, dok su na teritoriju provincije Anbar učvrstili svoju kontro-lu. No, danas imamo novu vlast u Bagdadu, a tu su i američke zračne snage koje Iračkoj vojsci daju važnu zračnu potporu u ratu protiv ISIL-a, tako da bi se velika eskalacija sukoba u Anbaru tek mogla desiti.Iračke snage slomile su ISIL-ovu dvomjesečnu opsadu grada Amerli

Ključni gradovi u provinciji Anbar - Ramadi, Falluja i Haditha

IZ SVIJETA


Presudni faktor će nedvojbeno biti lojalnost lokalnog stanov-ništva. Pitanje je da li SAD može još jednom, kao i prije 10-ak godi-na, sa sunitskim plemenima isposlovati suradnju kao i onda kada su upravo sunitski borci bili ključni u pružanju otpora terorističkoj organizaciji Al-Qa'eda u Iraku koja je na ove prostore stigla nepo-sredno nakon američke invazije.

Ahmad Chalabi, irački šijitski političar, koji je bio američki favorit za novog iračkog premijera, no u konačnici je ipak izabran Abadi kao “kompromisno rješenje”, komentirao je situaciju u razgovoru za nje-mački list “Der Spiegel”. Na pitanje kako to da ISIL tolikom brzinom dobiva nove borce, rekao je: “ISIL nisu korumpirani, to ih čini vrlo atraktivnima u zemlji poput Iraka. Naravno, mnoge privlače i njihovi vojni uspjesi. Po prvi put suniti imaju učinkovitu borbenu silu. Za sunite ISIL ima sličnu funkciju kao i Hezbollah za šiite. Prije nego su zauzeli Mosul ISIL je imao možda 10.000 boraca, danas imaju mnogo više. Njihov tempo regrutacije je ogroman: svakog mjeseca uvježba-vaju po 2.000 novih boraca. Njihov uspjeh se osjeća u Jordanu, Libiji, Arapskom poluotoku, pa sve do Malija i Pakistana.”

IRAN: 24.11.2014. – krajnji rok za dugoročni sporazum

Krupna neslaganja o opsegu budućeg iranskog nuklearnog programa

Pregovori između Irana i skupine P5+1 (SAD, Rusija, Francuska, Ve-lika Britanija, Kina i Njemačka) o iranskom nuklearnom programu na-stavljeni su 18. rujna 2014. u sjedištu Ujedinjenih naroda u New Yorku. Paralelno s Generalnom skupštinom UN-a razgovori su trajali 10-ak dana, a na kraju su iranski i zapadni diplomati izvijestili kako Iran i šest svjetskih sila nisu ostvarili napredak u prevladavanju razlika oko spor-nog iranskog nuklearnog programa, uključujući pitanje obogaćivanja urana. Dužnosnici iz Irana i tih zemalja ranije su rekli da se na pregovo-rima u New Yorku ne očekuje preokret u svezi s postizanjem sporazu-ma kojim bi se ukinule sankcije Teheranu, ali su očekivali približavanje stajališta. Sudionici pregovora odredili su da 24. studenoga 2014. bude krajnji rok za dugoročni sporazum kojim bi se ukinule sankcije Iranu u zamjenu za smanjivanje nuklearnog programa.

Iranski predsjednik Hassan Rouhani kazao je da njegova zemlja odbija da joj se ograniči razvoj programa za obogaćivanje urana, kao što to traži SAD i njegovi zapadni saveznici, objavljeno je 25. rujna na službenoj stranici Vlade IR Iran. “Sve zemlje potpisnice Sporazuma o neširenju nuklearnog oružja (NPT) imaju ista prava. NPT ne propisuje ništa o broju centrifuga”, rekao je Rouhani na margini Opće skupštine UN-a u New Yorku, aludirajući na zahtjev skupine P5+1 da se broj aktivnih centrifuga ograniči na manje od 4.000. Teheran trenutno posjeduje 19.000 centrifuga, od kojih je 9.000 aktivno, i želi udeseterostručiti njihov broj u idućih osam go-dina. “Čak i u sporazumu iz Ženeve, zaključenom između Irana i zemalja skupine 5+1, piše da se obogaćivanje mora odvijati prema potrebama zemlje. Te je potrebe odredila vlada, a parlament je usvojio zakon kako bi Iran raspolagao s nuklearnom energijom ka-paciteta 20.000 MW”, pojasnio je Rouhani. Iranski dužnosnici su potvrdili da Iran mora biti u mogućnosti proizvesti dio goriva za nuklearnu centralu u Busheru i ostale centrale koje namjerava iz-graditi uz pomoć Rusije.

Hassan Rouhani: “Pojedine obavještajne službe stavile su mačete u ruke luđaka”

25. rujna iranski predsjednik dr. Hassan Rouhani održao je go-vor pred Generalnom skupštinom UN-a u New Yorku, u kojem se osvrnuo na niz tema, uključujući i aktualnosti u Siriji i Iraku. Poručio

Dr. Hassan Rouhani, iranski predsjednik

je kako su za rast ekstremizma u svijetu krive “pojedine zemlje” i “pojedine obavještajne službe” koje su pomogle u stvaranju tog ekstremizma. Osvrnuo se na širenje ISIL-a u Iraku i Siriji, jasno daju-ći do znanja kako smatra da je riječ o nečijem geopolitičkom pro-jektu koji je izmaknuo kontroli. “Pojedine zemlje su pomagale u stvaranju ovog ekstremizma, a sada više nisu u stanju ga zauzdati. Zbog toga danas naši narodi plaćaju cijenu. Pojedine obavještajne službe stavile su mačete u ruke luđaka koji sada više nikoga neće poštedjeti”, naglasio je iranski predsjednik.

U govoru je također rekao kako su aktualni antizapadni stavovi u pojedinim dijelovima svijeta “posljedica dojučerašnjeg kolonijalizma i rasizma”. Po pitanju ISIL-a rekao je kako bi svi oni koji su odigrali ulogu u financiranju i podupiranju terorističkih skupina morali pri-znati svoju pogrešku. Također je istaknuo strateške pogrešne poteze Zapada na Bliskom istoku, središnjoj Aziji i na Kavkazu ističući kako se time stvorilo nasilje u ovim regijama, a ekstremisti i teroristi su dobi-li sigurno utočište. “Vojna agresija protiv Afganistana i Iraka, kao i neprimjereno uplitanja u događanja u Siriji su jasni primjeri ove po-grešne strategije na Bliskom istoku. Ukoliko se ne poduzmu pravilni koraci po ovom pitanju odmah, cijeli Bliski istok mogao bi se pretvo-riti u regiju sukoba, što bi imalo posljedice za cijeli svijet. Jedino pra-vo rješenje nalazi se u samoj regiji, jedino regija sama može riješiti ove probleme. Međunarodna potpora može pridonijeti, ali rješenja ne mogu stizati izvana”, rekao je Rouhani.

Po pitanju iranskog nuklearnog programa naglasio je kako je njegova zemlja “odlučna u nakani da u dobroj vjeri nastavi prego-vore” o svom nuklearnom programu, s nadom da će ih završiti u predviđeno vrijeme. “Nadamo se da će pregovori koji traju uroditi konačnim dogovorom u ovom kratkom vremenu koje je pred na-ma", rekao je Rouhani za govornicom Generalne skupštine. No, upozorio je na “prekomjerne zahtjeve” Zapada. “Odlučni smo na-staviti naš mirnodopski nuklearni program koji uključuje i obogaći-vanje urana te u potpunosti profitirati od naših prava na nuklearnu energiju na iranskom tlu, u okviru međunarodnih zakona… Nitko ne sumnja da su kompromis i dogovor po ovom pitanju u svačijem interesu, a naročito za zemlje regije. Prema međunarodnim pro-matračima, Iran je svoje obaveze proveo”, rekao je iranski pred-sjednik Hassan Rouhani.

AFGANISTAN: Ashraf Ghani Ahmadzai, novi predsjednik

Sporazum o podjeli vlasti Ghani – Abdullah

21. rujna 2014. Afganistansko izborno povjerenstvo proglasilo je bivšeg ministra financija Ashrafa Ghanija novoizabranim pred-sjednikom nakon što je potpisao sporazum o podjeli vlasti sa svo-jim protivnikom čime se okončavaju mjeseci nemira zbog spornih izbora koji su destabilizirali zemlju. U objavi nisu dati konačni izbor-

IZ SVIJETA

45RUJAN 2014.

ni rezultati što je izgleda dio političkog sporazuma između Ghanija i njegova protivnika Abdullaha Abdullaha, bivšeg ministra vanjskih poslova koji je tvrdio da su izbori namješteni protiv njega.

Rezultati izbora trebali bi biti objavljeni kasnije, rekao je pred-sjednik izbornog povjerenstva Ahmad Yousuf Nuristani, ali nije re-kao kada. Priznao je velike nedostatke u drugom krugu izbora za predsjednika održanih 14. lipnja, naglasivši kako UN-ova revizija nije mogla sve niti utvrditi. “Mada je revizija bila cjelovita, nije mo-gla u potpunosti utvrditi ili izbaciti prijevare”, rekao je Nuristani koji nije odgovarao na pitanja novinara.

Dvojica kandidata u drugom krugu predsjedničkih izbora potpi-sali su 21. rujna sporazum o podjeli moći, čime su okončali višemje-sečne nesuglasice. Sporazum na četiri stranice predviđa novu duž-nost glavnog izvršnog dužnosnika, sličnu predsjedniku Vlade. Nju će obnašati predsjednički kandidat na nedavnim izborima Abdullah Abdullah. Sukladno sporazumu, glavni izvršni dužnosnik bit će od-govoran predsjedniku države. Nadzirat će Vijeće ministara i sva-kodnevno vođenje državnih poslova. Glavni izvršni dužnosnik tako-đer će predsjedati svim pododborima Vijeća ministara.

Abdullahov suparnik Ashraf Ghani Ahmadzai postaje predsjednik države, on će biti državni poglavar i upravljat će Vladom. Bit će na čelu kabineta čiji su članovi Vijeća ministara, dva potpredsjednika i glavni predsjednikov savjetnik. I glavni izvršni dužnosnik i predsjed-nik bit će članovi Nacionalnog vijeća sigurnosti, zajedno s potpred-sjednicima, ministrima obrane, unutarnjih poslova i financija, zatim s nacionalnim sigurnosnim savjetnikom i glavnim savjetnikom.

Jedno od najvažnijih spornih pitanja u predsjedničkoj kampanji bilo je imenovanje dužnosnika u zemlji u kojoj političko pokrovitelj-stvo i mreže utjecaja još uvijek imaju važnu ulogu u lokalnoj politici. Sukladno sporazumu, sva imenovanja na više dužnosti u vladi, državi i pravosuđu bit će podložna podjeli utjecaja između Ghanija i Abdu-llaha. Imenovanja na niže dužnosti bit će na temelju “ravnomjerne zastupljenosti obiju strana”, piše u sporazumu. Pojedinci će dobivati poslove sukladno “mehanizmu utemeljenom na zaslugama”, predvi-đa sporazum. Osnovano je i posebno povjerenstvo za reformu izbor-nog sustava, koju bi se trebalo provesti prije parlamentarnih izbora što će se održati 2015. godine. Sporazum, do kojeg je došlo posredo-vanjem SAD-a i Ujedinjenih naroda, potpisan je u prisustvu američ-kog ambasadora i predstavnika UN-a u Afganistanu.

Talibani su sutradan odbacili novu afganistansku vladu nacio-nalnog jedinstva, te najavili kako će nastaviti džihad protiv vlasti u Kabulu. Izbore i podjelu vlasti nazvali su “američkim blefom”. “Po-stavljanje Ashrafa Ghanija i nove simbolične uprave ni na koji način nije prihvatljivo Afganistancima. Naš džihad će se nastaviti kako bismo spasili zemlju od okupacije i otvorili put za pravu islamsku vladu”, istaknuli su talibani.

Dugogodišnji afganistanski predsjednik Hamid Karzai otišao je s vlasti nakon 13 godina. U svom oproštajnom govoru održanom 22. rujna kritizirao je SAD i Pakistan zbog rata u Afganistanu. “Danas vam još jednom ponavljam kako rat u Afganistanu nije naš rat, već nam je nametnut, a mi smo žrtve. Mira neće biti dok mir ne žele SAD ili Pakistan”, poručio je Karzai.

Novi afganistanski predsjednik Ashraf Ghani Ahmadzai preuzeo je dužnost 29. rujna, kada je prisegnuo kao novi predsjednik Afga-nistana na službenoj svečanosti u Kabulu. Riječ je prvoj demokrat-skoj tranziciji vlasti u povijesti Afganistana, pošto je Ghani na čelu zemlje naslijedio Karzaija, jedinog čovjeka koji je vodio zemlju na-kon pada talibanskog režima krajem 2001.

Ghani, nekadašnji dužnosnik Svjetske banke i ministar financija u prvoj Karzaijevoj vladi, koji je najavio da će pokušati stabilizirati zemlju, rekao je da je najvažnije pokrenuti pregovore s talibanima. “Tražimo od protivnika, posebice talibana i Hezb-e-Islamija, da počnu političke pregovore. Za svaki problem talibana naći ćemo rješenje. Tražimo od seljana da zahtijevaju mir, a od imama da sa-vjetuju talibane te, ako ne poslušaju, da prekinu veze s njima”, re-kao je Ghani nakon polaganja zakletve.

Kolonijalni sigurnosni sporazum SAD - Afganistan

Dan nakon Ghanijeve inauguracije, 30. rujna 2014., afganistan-ski i američki dužnosnici potpisali su dugo odgađani sporazum o sigurnosti koji američkim trupama omogućuje ostanak u Afganista-nu i nakon kraja ove godine, kako je obećao novi predsjednik As-hraf Ghani. Bilateralni sporazum su u predsjedničkoj palači u Kabu-lu potpisali afganistanski savjetnik za nacionalnu sigurnost Hanif Atmar i američki veleposlanik James Cunnigham. Podsjetimo se, bivši predsjednik Hamid Kharzai odbio je potpisati taj dokument i time izazvao negodovanje Washingtona. “Kao neovisna zemlja, utemeljena na nacionalnim interesima, potpisali smo ovaj spora-zum u ime stabilnosti, dobre volje i prosperiteta našeg naroda, sta-bilnosti regije i svijeta”, kazao je Ghani nakon potpisivanja.

Prema odredbama sporazuma, oko 12.500 pripadnika stranog voj-nog osoblja trebalo bi produljiti svoj ostanak u Afganistanu i nakon 2014., kada prestaje borbena misija NATO-a predvođena SAD-om. Među njima je oko 9.800 američkih vojnika, a ostali su iz većinom iz Velike Britanije, Njemačke, Italije i Turske. Te će snage obučavati i po-magati afganistanskim snagama u ratu protiv talibana i radikalnih isla-mističkih saveznika u misiji “Odlučna potpora”. Trenutno se u Afgani-stanu nalazi oko 40.000 vojnika NATO-a, dok ih je 2012. bilo 130.000.

Američki predsjednik Barack Obama pozdravio je potpisivanje “povijesnog” sporazuma o sigurnosti s Afganistanom. “Sporazum je poziv afganistanske vlade za jačanje odnosa koje gradimo zadnjih 13 godina”, rekao je Obama, ocijenivši kako on pruža američkim vojni-cima “potreban pravni okvir” za njihove misije poslije 2014. godine.

Što se tiče samog pakta, on zaista zvuči “kolonijalno”. Naime, nije tu riječ samo o ostanku američkih vojnih snaga u zemlji, bitno je spomenuti način na koji ostaju. Prema tekstu sigurnosnog pakta američki vojnici i američko osoblje biti će u potpunosti slobodno od bilo kakvog pravnog progona u Afganistanu, bez obzira što činili. Uzevši da ratni zločini Američke vojske u Afganistanu nisu nikakva novost, potpuno je jasno da se ne radi o paktu kojeg potpisuje bilo koja imalo nezavisna država, ovo je vrsta pakta kakvi su se nekoć nametali prekomorskim kolonijama.

Postoji li ijedan razuman argument za potpisivanje ovakvog pakta? Pristaše pakta tvrde kako bi neposredno nakon odlaska američke vojske talibani ušetali u glavni grad Kabul i stvari bi se vratile na stanje prije 2001. godine. q

Pripremio: Ismet ISAKOVIĆAshraf Ghani Ahmadzai, novi afganistanski predsjednik

KULTURA


Na kraju 19. stoljeća Bošnjaci su imali jasno određenu vjersku pripadnost, ali nacionalna svijest nije bila iskristalizirana u onom smislu kako je bila kod europskih naroda i u njihovom susjedstvu. Talas nacionalne emanacipacije kod Srba i Hrvatska je bio toliko jak da je djelovao i na Bošnjake, u smislu njihovog alternativnog pri-hvaćanja jedne ili druge strane, što je bilo u mimoilaženju s njiho-vim tradicijskim, vjerskim i kulturnim nasljeđem, ali su nastojali da svoju posebnost uključe u okvire južnoslavenske zajednice, ističući slavensko, a nikad npr. tursko porijeklo i nacionalno opredjeljenje. Tako su Muslimane/Bošnjake nazivali Srbima i Hrvatima Muhame-dovcima ili Srbima i Hrvatima islamske vjere.

Staniša Tutnjević u “Muslimanska književnost na srpskohrvat-skom jeziku u odnosu prema srpskoj i hrvatskoj književnosti” piše kako se opredjeljivanje u okviru neke “društvene zajednice, čak kada je u pitanju i literarno stvaralaštvo, neovisno o tome po kom osnovu se ona kao zajednica konstituiše, nije moglo počivati na re-alnim pretpostavkama”. Suradnja Bošnjaka u srpskim ili hrvatskim listovima i časopisima toga vremena za posljedicu je imala pokušaj “nacionaliziranja Bošnjaka”, svrstavanja u srpski, odnosno hrvatski nacionalni korpus. Iz ovog složenog bosanskohercegovačkog knji-ževnog prostora, vrijeme o kojem govorimo, iznjedrilo je dva ro-mana bosanskohercegovačke /bošnjačke književnosti “Bez nade” Osmana – Aziza i “Zeleno busenje” Edhema Mulabdića. Enes Dura-ković ističe kako je “naša priča više vezana za lično i doživljajno negoli za kolektivno-historijsko i događajno. U stogodišnjem poli-tičkom i društvenom marginaliziranju Bošnjaka, u odsustvu stvara-nja historije, naši su se pripovjedači okretali više porodičnom kultu i nekim trajnim, povijesnim surovostima, neugroženim vrijednosti-ma pojedinačne a ne kolektivne sudbine.”

Hrvatska književna ideja

Hrvatsku književnu ideju slijedili su Ivan Miličević i Osman Nuri Hadžić (Osman – Aziz), Edhem Mulabdić, Fadil Kurtagić, Safvet-beg Bašagić i Musa Ćazim Ćatić. Hrvatska nacionalna misao se reflekti-rala kroz političku ideju pravaške ideologije Ante Stračevića, gdje su se bosanski begovi smatrali “hrvatskim najstarijim i najčistijim plemstvom”.

Muhsin Rizvić u “Književno stvaralaštvo muslimanskih pisaca u BiH u doba austrougarske vladavine I.”, za književno stvaralaštvo Edhema Mulabdića je rekao kako se Mulabdić nadovezuje na idejni i stilski model Ivana Miličevića i Osmana Nuri Hadžića (Osman - Aziza), “Mulabdić u suštini nastavlja osnovnu idejnu težnju njihovih proza, koja se sastojala u kritičko – prosvjetiteljskom osvješćivanju Musli-mana, u nastojanju da se oni aktivno prilagode novim uslovima živo-ta koje je sa sobom donijela okupacija, mada ne onoliko angažovano u propagiranju hrvatsko – starčevićanskog nacionalizma”.

Većina hrvatskih kritičara tog doba je za Mulabdićevu prozu govo-rila kako se radi o djelima “hrvatske književnosti sa tematikom iz bo-

BOSANSKI JEZIK – TEMELJ BOŠNJAČKOG NACIONALNOG IDENTITETA (X)

Austro-ugarska uprava u BiH – književne i kulturne prilike (III)

sanskog života”. Iako je Mulabdić usko surađivao u hrvatskim časopi-sima i objavljivao u Matici hrvatskoj, nikad se nije odrekao svog porije-kla i kulture u kojoj je ponikao. Naprotiv, cijeli svoj život je posvetio prosvjetno-pedagoškom radu u novim društveno-političkim okolno-stima. Posebno je značajno njegovo djelovanje u “Beharu”. Mulabdić romanom “Zeleno busenje”, kako je istakao Sanjin Kodrić, izdiže “au-strougarsku temu” u “fundus memorijskih figura (...) kao društvenu i kulturalnu nužnost u povijesti bošnjačke književnosti.” Mulabdić je nastojao profilirati bosanskohercegovačku kulturološku i vjersku po-sebnost u okviru južnoslavenske zajednice, što su bile pretpostavke za zvanično priznavanje muslimanske nacije u 70-tim godinama 20. sto-ljeća, a nakon dvadesetak godina kasnije i bošnjačke nacije. Navedene činjenice potvrđuju kako je afirmacija Bošnjaka na književnom, nacio-nalnom i jezičnom putu bila vrlo kompleksna i slojevita.

Srpska književna ideja

Srpsku književnu ideju slijedili su Osman Đikić, Omer-beg Sulej-manpašić, Avdo S. Karabegović, Avdo Karabegović Hasanbegov. Tako u “Bosanskoj vili”, prvom časopisu Srba u BiH koji izlazi na ći-rilici, objavljuju Musa Ćazim Ćatić, Mustafa Hilmi Muhibić, Sulej-man Sokoljanin koji piše tekst o Foči. U ovom čaopisu objavljuju svoje prve radove Ljubušak i Bašagić. Čak je sam Bašagić svoje na-cionalno opredjeljenje u početnoj fazi književnog djelovanja ozna-čavao srpskim, da bi se u kasnijem književnom djelovanju opredije-lio za hrvatsku nacionalnu ideju, ali je cijeli svoj vijek posvetio pre-porodnom djelovanju i prosvjećivanju svog bošnjačkog naroda. Avdo Karabegović Hasanbegov ispoljavao je srpsku nacionalnu ideju ne odričući se bosanskog patriotizma.

Osman Đikić, Mostarac, njegovo prvo književno stvaranje veza-no je za časopis “Zora”. Đikić se s drugim prosrpskim književnicima suprotstavljao austrougarskoj upravi pa je u petom razredu gimna-zije izbačen iz škole. Odlazi u Carigrad gdje, također, djeluje u smje-ru propagiranja srpske nacionalne ideje. U Beogradu je primljen toplo i srdačno, a njegovo književno djelo je dobivalo velike pohva-

Osman Nuri Hadžić i Ivan Aziz Miličević (Osman - Aziz)

Omer-beg Sulejmanpašić

KULTURA

47RUJAN 2014.

le. No, međutim, nije se dublje ulazilo u umjetničku vrijednost nje-govog stvaralaštva, bila je bitna autorova nacionalna ideja. Josip Lešić, a i neki drugi kritičari s vremenske distance realnije su ocje-nili Đikićevo stvaralaštvo gdje je data ocjena kako njegov “literarni domet jedva dotiče nivo osrednjosti”, ali je značajno njegovo kul-turno, prosvjetno i političko djelovanje u tom vremenu.

Nacionalno opredjeljivanje ne trebamo shvatiti kao nedostatak moralne nedosljednosti, nego kao realnu sliku u kojoj su se našli Bošnjaci, nezahvalnu poziciju u kojoj se ipak naziru prvi znakovi “Uobličavanja u posebnu nacionalnu književnost koja se u toj fazi iskazuje kroz hrvatsku i srpsku književnu svijest.” Vuk Karadžić je u svom spisu “Srbi svi i svuda” primjenjujući aktualan jezični kriterij u definiranju nacije, govorio o Srbima rimskoga i Srbima turskog za-kona, tj. o Srbima katolicima i Srbima muslimanima. Muslimani po Vukovom razmišljanju su odbacili svoje nekadašnje ime Srbi koje je “sa zakonom hrišćanskijem i s pređašnjim životom njihovijem vrlo skopčano bilo”. Ni Vuk, a ni drugi muslimanski dušebrižnici nisu htjeli vidjeti kako bosanskohercegovački muslimani stoljećima obi-tavaju na jednom prostoru, sa izgrađenim vlastitim jezikom, tradi-cijom, kulturom, vjerom itd.

Bosanska/bošnjačka književna ideja

Nažalost, tek nakon stoljeća u teškim traumama za narod, rat-nom vremenu, dok su svi drugi europski narodi već u 19. stoljeću imali priznatu nacionalnu pripadnost, Bošnjacima se to osporavalo, pa su braneći vlastiti teritorij i život, morali za razliku od drugih, na pragu 21. stoljeća boriti se i za nacionalno ime, jezik i kulturu. U povijesti ratovanja, gdje se ratovi uvijek vode za teritorij, ovo je bio poseban rat u kojem je bio upitan opstanak jednog naroda, njego-vog imena, jezika, kulture, tradicije itd.

Neki književnici ovog perioda (Šemsudin Sarajlić, Riza-beg Ka-petanović, Hamid Šahinović, Hamdija Mulić, Abdurezak Hivzi Bjele-vac) nisu angažirani u profiliranju ni jedne ni druge književne i naci-onalne ideje; u njihovom stvaralaštvu se osjeća muslimanska (boš-njačka) književna i nacionalna pripadnost.

Mimo konteksta naznačene teme (vremena o kojem se piše) navest ćemo slučaj kada je jedan čitatelj prigovorio Meši Selimovi-ću što se potpisuje Meša a ne Mehmed, uz sljedeći čitateljev ko-mentar: “Ja vas potpuno shvatam, jer bih i sam želio da se zovem Nemanja a ne Mehmed, ali je na žalost tako.” Veliki pisac mu je na to odgovorio kako je to njegov problem i to nema veze s onim što tog čitatelja muči. Mešom su ga prozvali drugovi za vrijeme studija. “Ne bih želio da se zovem Nemanja, mada bi mi da sam tako rođen, i to ime bilo drago kao i Mehmed. Žao mi je, a i to mi je novo kao

saznanje i iskustvo, da moji zemljaci imaju takve komplekse. Ne-maju nikakva razloga za to.”

Bečki književni dogovor

Od sredine 19. stoljeća prisutna je ideja o zajedništvu svih juž-nih Slavena, koja je bila izrazito jaka u Ilirskom pokretu. Ideja koja nije bila samo zasnovana na kulurološkim osnovama nego je imala i snažnu političku konotaciju, u kojoj je bilo dominantno da su južni Slaveni jedan narod. Na osnovu toga se nastojao izgraditi i zajed-nički jezik kako bi se smanjio utjecaj njemačkog, mađarskog, tali-janskog i turskog jezika. Na osnovu toga se trebao iskonstruirati i naziv zajedničkog književnog jezika Hrvata, Srba i Slovenaca.

Na tragu ove ideje, 1850. godine u Beču na Književnom dogo-voru, u kojemu su sudjelovali književnici iz Hrvatske, Srbije i Slove-nije (Ivan Kukuljević Sakcinski, Dimitrije Demeter, Ivan Mažuranić, Vuk Stefanović Karadžić, Vinko Pacel, Franjo Miklošić, Stefan Peja-ković, Đuro Daničić) doneseni su neki zaključci koji nisu predstav-ljali obvezujući dokument ni za jednu stranu, pa su se jezici samo-stalno razvijali, hrvatski na temeljima tri dijalekta štokavskom, kajkavskom i čakavskom, srpski na ekavskom izgovoru šumadijsko-vojvođanskog narječja uz utjecaj torlačkih govora, a Slovenci su svoj književni jezik nastavili izgrađivati na slovenskom narječju lju-bljanske okoliline. Na ovom književnom dogovoru nisu bila prisut-na neka od eminentnih imena jezikoslovlja, kao što je Ljudevit Gaj niti predstavnici iz Bosne i Hercegovine.

Ovaj dogovor će u kasnijim vremenima biti podloga za stvaranje “zajedničkog” jezika u Državi Slovenaca, Hrvata i Srba te za “zajed-nički” jezik u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. I u nazivu jezika (srp-sko-hrvatskom, hrvatsko-srpskom) te u nazivu “zajedničkih” država nije bilo uključeno bosansko ime, iako je npr. jedan od zaključaka Bečkog književnog dogovora bio da južno narječje (istočno hercego-vački i dubrovački govori) bude zajedničko književno narječje svih južnih Slavena. I to zato što “najviše naroda tako govori, što je ono najbliže staromu slovenskomu jeziku a po tome i svjema ostalijem jezicima slovenskijem, što su gotovo sve narodne pjesme u njemu spjevane, što je sva stara dubrovačka književnost u njemu spisana, što najviše književnika i istočnoga i zapadnoga vjerozakona već tako piše”. Zalagali su se da se suglasnik h piše u svim onim riječima gdje mu je po etimologiji mjesto, refleks glasa jat je trebao biti ije/je.

Cilj Bečkog književnog dogovora bio je da “jedan narod ima jed-nu književnost”, jer je ona do tada bila “raskomadana” i po jeziku i po pravopisu. Kao uzor im je bila npr. njemačka i talijanska književ-nost koja je za osnovicu imala jedno od narodnih narječja. q

Ajka TIRO SREBRENIKOVIĆ

Osman Đikić Edhem Mulabdić Avdo S. Karabegović Abdurezak Hifzi Bjelevac

KULTURA


Haj, kad morija Mostar morijaše,haj, sve umori, aman i staro i mlado, haj, i umori, aman majci Ibrahima.

Haj, žao majci u mezar kopati, haj, već ga kopa, aman u bašču zelenu, haj, svako ga je, aman jutro ob’lazila.

Haj, jedno ga je, aman jutro dozivala: “Haj, čuješ li me, aman sine Ibrahime, haj, jesu l’ teške, aman daske javorove?”

Haj iz mezara, aman nešto progovara: “Haj, kuni majko, aman Omera berbera, haj, koji mi je, aman perčin ostavio.”

Haj, nisu teške, aman tahte javorove, haj, već su meni, aman guje dodijale, haj, oči piju, aman u perčin se kriju!

Haj, kaži majko, aman mojim jaranima, haj, što gledaju, aman da ne ostavljaju, haj, jer su teške, aman kletve djevojačke!

Najstarije spominjanje Mostara pod njegovim današnjim ime-nom datira iz 1469. godine. Sve do pada Hercegovine u turske ruke Mostar je bio obično hercegovačko seoce uz lijevu obalu Neretve, i to neposredno uz bivši drveni most na lance koji se pominje u jed-nom pismu Dubrovčana od 3. aprila 1452. godine.

U svojoj burnoj prošlosti Mostar je imao vrlo teških i crnih dana koji su opjevani i zabilježeni u narodnoj pjesmi. Nusret Omerika navodi da je Mostar pet puta morila kuga, i to: 1507., 1584./1585., 1689., 1731. i od 1813.-1818. godine.

Ova opaka i teška bolest nije imala milosti ni za koga, i zato je ovaj motiv našao toliko mjesta i u narodnoj pjesmi. Velika epidemi-ja ove bolesti bila je najjača 1815. godine što se može utvrditi na osnovu natpisa uklesanih na nišanima razasutim po starim mostar-skim haremima gdje često stoji napisano samo “mate min attaun” što znači – umro od kuge. Morija je pokosila i čuvenog mostarskog pjesnika i muderisa Hasana Zijaiju Mostarca 1584. godine.

Kuga Mostar mori. Stanovnici bježe u hercegovačka sela. Na Maloj Tepi, na najprometnijem mjestu grada, izrasla lubenica. I

majci umire sin jedinac. Ona ga kopa u bašču, da joj je na očima, i svako jutro ide na grob i razgovara sa si-nom, dok jednog dana začuje glas iz groba. Njihov razgovor, to je jedna od najljepših sevdalinki: “Kad morija Mostar morijaše”. Ova balada kazu-je o godinama masovnog umiranja od kuge, koja je pogodila Mostar 1731. godine, u sklopu velike epide-mije kuge koja je pogodila cijelu Bo-snu i Hercegovinu u periodu 1730.-1732.godine.

Prema tradiciji, te 1731. godine je u Mostaru na Velikoj tepi iznikla vriježa od karpuze, da se razvila i da-la svoj plod, ali da se i plod sasušio, jer ga nije imao ko ubrati!

Također, postoje vjerodostojni historijski podaci koji pokazuju da su

u vrijeme haranja kuge, zaista prelijepe mostarske bašče pretvarane u hareme, jer mejite nije imao ko da ukopa. Mada se danas rijetko može gdje čuti sevdalinka “Kad morija Mostar morijaše”, jedan od najupečatljivijih sačuvanih snimaka je onaj uz saz koji je prije skoro 40 godina snimio rahmetli dr. Hašim Muharemović iz Srebrenika. Nastanak i veoma popularne sevdalinke “Mujo kuje konja po mjese-cu”, vezuje se za kugu koja je pogodila Mostar 1731. godine.

Mostarska sevdalinka ima specifični izraz u odnosu na sevdalin-ke Prijedora, Banjaluke, Sarajeva, Višegrada, Foče, Tuzle, Travnika i drugih gradova Bosne i Hercegovine. Nastajala je u sokacima mo-starskih mahala: Luke, Brankovca, Mazoljica, Carine, Cernice, Sta-rog grada, Ograde, Podhuma, Raljevine, Panjevine, Džikovine, pa sve do Babuna. Damar sevdalinke osjećao se u Rizvanbegovića čoš-ku na Suhodolini, Čelebića čošku na Luci, Fazilovim i Novinim u Podhumu, u dva Ćumurijina čoška u Brankovcu, Alajbegovića, Kaj-tazovom, Hadžiosmanovića-čošku. U kućama Efica, Dedića, Voljevi-ca, Ljubovića, Džabića, Džudža, Muslibegovića, Lakišića, Rudinca, Ribica, Karabega, Oručevića, Komadina, Aršinovića... q

Avdo HUSEINOVIĆ

PRIČA O SEVDALINKAMA: VAKAT U KOJEM MEJITA NIJE IMAO KO DA UKOPA

Kad morija Mostar morijaše

Mostar nekad... ... i sada

Dr. Hašim Muharemović (70-ih godina 20. stoljeća)

KULTURA

49RUJAN 2014.

Tjedan svjetske književnosti, od 30. kolovoza do 12. rujna 2014., s oduševljenjem su dočekali i književnici i strastveni čitatelji. O književ-nom stvaralaštvu razgovaralo se u prostoru Knjižnice Bogdana Ogrizo-vića na Preradovićevu trgu i u Kinu “Europa” u Zagrebu. Koordinatoru i pokretaču akcije, uredniku izdavačke kuće V.B.Z. iz Zagreba, Seidu Serdareviću, kao i njegovim kolegama urednicima programa “Pisac i njegov čitatelj”, cilj je bio zbližiti autore s publikom, razjasniti književ-no-stvaralačke fenomene, pridobiti novu čitalačku publiku.

U tjednu Festivala svjetske književnosti u Zagrebu predstavljeni su brojni strani, a i domaći mlađi spisatelji/ice. Među njima i Semezdin Mehmedinović, američki pisac bošnjačkih korijena. Rođen je 1960. go-dine u Kiseljak kod Tuzle, studirao je komparativnu književnost na Filo-zofskom fakultetu u Sarajevu. Pjesnik i esejist, radio je kao urednik u novinama, u tjednicima, te na radiju i televiziji. Uređivao je više časo-pisa za kulturu i bavio se filmom. Objavio je, među ostalim, sljedeće knjige: “Sarajevo Blues”, “Devet Alexandrija”, “Ruski kompjutor”, “Au-toportret s torbom”, te nedavno i “Knjigu prozora”. Zadnje dvije knjige je i oslikao, tj. opremio crtežima nastalim u vožnji njujorškim metroom na iPodu. U SAD-u živi s obitelji od 1996. godine.

“I sām sam se dugo spremao na nešto novo, i čitao druge suvre-mene pisce. Još uvijek sam u potrazi za autorom za kojega bih se vezao, prihvatio ga kao čitalac”, započeo je svoje predstavljanje knji-ževnik Semezdin Mehmedinović. “U tekstovima ‘Autoportreta s tor-bom’ spominjem Jamesa Yoicea i Ezru Pounda. Ti su mi pisci bili vrlo bitni u vremenu pjesničkog formiranja, 80-ih godina. Dragocjeno mi je sjetiti se tog vremena. U pjesničkom smislu oni su mi danas daleka prošlost. Yoica, da budem iskren, tada nisam niti pročitao do kraja, iz ‘Uliksa’ tek zadnjih 80 stranica. Sa stvarnim zadovoljstvom.”

“Kada mi je u V.B.Z.-u Semezdin, nakon ‘Ruskog kompjutora’ i na-kon što je imao zdravstvenih problema, poslao rukopis ‘Autoportret s torbom’, istinski sam se iznenadio, zapanjio”, kazao je Seid Serdarević. “U kvalitetu teksta nisam uopće sumnjao. On piše malo, možemo to tako reći, ali piše na način da urednik minimalno intervenira, što je li-jepo. Oduševio me tekst, ali s nekim sam razinama crteža bio malo skeptičan... Svatko tko se bavi književnošću, ali i drugim umjetnosti-ma, zna da, kada umjetnik ulazi u neko drugo područje, to može imati samo dva ishoda. Može to biti potpuni amaterizam ili nešto jako do-bro! A ovdje se pokazala ruka vrsnog crtača-majstora. Semezdin neka-da jest crtao. Crteži su mu stvarno krasni. Tih krokija ima i u novoj ‘Knjizi prozora’. Skice su gotovo u jednom potezu. Za to treba umijeća. Ono što je najzanimljivije, većina tih crteža nacrtana na u programu koji se koristi za iPod. Kupio sam i ja taj program, ali nisam uspio...”

Semezdin Mehmedinović je posjetiteljima književnog druženja objasnio kako je svoje crteže radio tokom 2011. godine, na improvi-ziranom blogu, poput knjige u nastajanju. Dnevno je pisao bilješke i oslikavao ih – putujući na posao. “Vrijeme kojim raspolažem je limi-tirano. Igrajući se tim crtežima shvatio sam da se ‘igram’ ozbiljnom disciplinom, ali i da se i u nemogućim uvjetima može zapisati jako puno. Neke crteže radio sam na iPodu, neke olovkom. Crtao sam s takvim oduševljenjem, prijalo mi je, bio sam postao opsesivan. S pu-nom sviješću da ta opsesivnost jest književno plodna. Mislim da umjetnik, književnik i jest ‘oko’, da način na koji promatra svijet jest presudan za ono što mislimo. Slika je zapravo prvo sredstvo svijesti.

FESTIVAL SVJETSKE KNJIŽEVNOSTI U ZAGREBU

Semezdinovi prozori

Inzistiram na tome zbog toga jer je književnost, jer je jezik - slika. I u direktnoj je suprotnosti s jezikom politike. Formuliranje slika traži preciznost, nema obmane. U političkom jeziku sve je u dvosmisleno-stima, počiva na obmani. Zato je – oko – važno pri problematiziranju stvarnosti. Živim u SAD-u, radim naporan posao. Ono što mi ovdje zovemo kulturom slobodnog vremena i što je bitno, tamo ne postoji. Zbog toga živim usamljeničkim životom. Način da predstavim svoju samoću učinio mi se efektnim kada sam tekstu dodao i crteže. Stan-dard sličnih knjiga u svijetu postoji. I to je uvijek kolaboracija između pisca i autora crteža. Dijalog. To je moja igra šaha sa samim sobom. Ta samoća koja je na transparentan način u mojim knjigama integri-rana, ona je – ja! I ona je pažljivom čitaču vrlo vidljiva.”

Istaknuo je da je “Knjiga prozora”, zapravo, knjiga o 20. stolje-ću. “To je neka vrsta je sjećanja koju vezujem za to stoljeće. Ne stopostotno, ali jest na neki način to. Ljudsko iščezavanje događalo se s jednom nevjerojatnom lakoćom. To je i knjiga koja problema-tizira nasilje 20. stoljeća, a koje jest moje stoljeće, stoljeće u koje-mu sam živio. Ovo, 21. stoljeće, je stoljeće u kojemu ga se sjećam. Puno sam se selio, često mijenjao prozore s kojih sam gledao vanj-ski svijet. Svaki novi prozor je bio takav da sam povjerovao da sam mogao biti onaj u kojem bih mogao ostati i do kraja. Postoji cijela mala povijest tih slika s tih mojih prozora o onome što sam gledao. Knjiga je selekcija tih pogleda. 21. stoljeće je obilježeno vanjskom politikom SAD-a, arogancijom njihove vanjske politike. Obilježeno je ideologijom koja svijet, izvan granica SAD, doživljava kao manje vrijedan. Taj stav, ta ideologija koja je sveprisutna, prilično je zatro-vala svijet zadnjih 13, 14 godina. Sve to što govorim tiče se konti-nenta na kojemu živim; takav duh i arogancija mi je pomogla da se ne identificiram s njima. Sa 20. stoljećem, koje jest bilo strašno, imam puno identifikacija, u njemu sam živio život punim plućima.”

“Poezija je i danas tekst kojemu se rado vraćamo, koji daje no-vu sliku svijeta, začuđuje. A to je ono što Semezdin uvijek uspijeva; pa i u svojim proznim djelima, jer su natopljeni poezijom. On je prije svega pjesnik. I najnovija knjiga – ‘Knjiga prozora’ - takav je tip knjige gdje osjećamo Semezdina onakvog kakav on jest”, zaključio je Seid Serdarević, toplo preporučivši čitalačkoj publici književno stvaralaštvo Semezdina Mehmedinovića. q

Edina SMAJLAGIĆ

Predrag Matvejević i Semezdin Mehmedinović nakon promocije

KULTURA


Kapljice rose okačene o cvjetove, o paukovu mrežu, igra svjetla na površini vode nisu bile ona voda – kiša koja je te večeri, 11. rujna 2014., pljuštala nad Zagrebom. U prepunoj prijatelja i posjetitelja Galeriji Vladimira Horvata, na Trgu žrtava fašizma 14, otvorena je izložba fotografija punih kišnih i rosnih motiva novinara i pisca Nedžiba Vučelja. I sam ju je naslovio – “Ples makova, rose i odra-za”. Foto-klub “Zagi foto” time je odužio dug ovom umjetniku bu-dući da je na prošlogodišnjem natjecanju upravo Nedžib Vučelj osvojio Grand Prix za fotografiju na njihovom 8. Memorijalnom natjecanju “Jozo Vranić”.

Izložbu fotografija Nedžiba Vučelja, svestranog umjetnika iz Nužima, zajednički su postavili Mladen Bišćan i Matija Stošić. “Po-sebno mi je drago da sezonu otvaramo autorom, fotografom, gos-podinom Nedžibom Vučeljom, koji je u fotografiji vrhunski majstor. Ove dvije selekcije, ovo što je napravio: cikluse koje je naslovio 'Re-fleksije' i 'Biserja' fotografije su koje se rijetko viđaju. Čovjek koji se ne razumije u fotografiju olako bi tvrdio da to nije teško snimiti, da je to učinjeno usput. Oni koji se bave fotografijom znaju da je sni-miti takve fotografije trenutka dugotrajan, mukotrpan posao i fo-tografski vrlo zahtjevan rad. Drago mi je da će se ova međunarod-na suradnja između Bihaća i Zagreba, ovog Foto-kluba i Udruge fotografa iz Bosne i Hercegovine, produžiti i ustrajati i kroz smotru “Susreti na Uni”, pa na natjecanju za fotografiju u Bihaću i kod nas u Klubu. Veseli me da počinjemo suradnju u 2014. godini s ovakvim vrhunskim fotografijama”, otvarajući izložbu, uvodno je rekao Mla-den Bišćan, inače instruktor fotografije.

Antun Krešić je komentirao kvalitetu Vučeljovih fotografija: “Pre-krasno je započela ovogodišnja sezona Galerije Horvat”, a zatim se osvrnuo i na osam dosadašnjih saziva Memorijalnog natjecanja u fotografiji “Jozo Vranić”. “Bio sam onaj koji je izvukao Nedžiba, bu-dući da sam raniji dobitnik, za 2012. godinu. Tako sam, po pravilima, bio izbornik za 2013. godinu. Čast je to, dužnost i obveza da procije-nim Nedžiba između 50 autora i između 100 fotografija! Bilo je preda mnom puno dobrih fotografija. Sada to čeka i Nedžiba… Međutim, ni jedan od odabranih fotografija u osam izbora nije bio pogrešan iz-bor. Svi su bili dužni napraviti, po izboru, samostalnu izložbu. Na na-še se natjecanje mogu javiti i amateri, mogli bi pobijediti, ne moraju biti dugogodišnji fotografi ili članovi nekih foto-udruga. Ali, pitanje je da li je takav/va početnik/ica u stanju napraviti i ovakvu vrhunsku izložbu poslije. Kod Nedžiba se vidi dugogodišnje iskustvo u fotogra-firanju. Tako, niti ovoga puta nismo falili. I ova je, osma izložba, ne samo vrhunska, nego i dobro osmišljena. Hvala Nedžibu što mu ova-ko lijepi, čudesni detalji zapadaju za oko. Pobjednička Vučeljeva fo-tografija bila je 'Boca i rakija'. Sva čar je u tim detaljima! Ta dva ciklu-sa biti će 27. rujna 2014. godine postavljene na Kolodvoru u Gornjoj Stubici, tamo će biti organizirano i sljedeće natjecanje, a na njega su pozvani svi koji se bave fotografijom”, rekao je Krešić.

“Svima vam hvala što ste došli, kako organizatori rekoše, na ovu moju 'kaznenu' izložbu. Na kraju pobjeđuje uvijek entuzijazam i poduzetnost. Moja izložba nosi naziv 'Ples makova, rose i odraza'. Možda se netko pita gdje je tu ples?”, pozdravljajući prijatelje i po-sjetitelje kazao je Nedžib Vučelj, te nastavio: “Naslov ovoj izložbi stavio sam jer tamo, u prirodi koju fotografiram, vidim - ples! Moja

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA NEDŽIBA VUČELJA U ZAGREBU

Ples makova, rose i odraza

izložba je, ustvari, moj foto-ples radosti zbog velikih uspjeha koje sam postigao na polju umjetničke fotografije u zadnjih nekoliko godina. Dio izložbe čini ciklus fotografija 'O makovima'. Po ciklusu 'Kapljica' sam prepoznatljiv, pa je dio i tih fotografija ovdje. Mogu-će da sam jedan od prvih koji je to počeo slikati. A ciklus 'Odraza i refleksije' izlažem po prvi puta. Prošle sam godine u Slunju dobio nagradu za svoje 'Refleksije'. Shvatio sam da nekada trebam 'po-slušati' i sam sebe, mimo zadanog. Često se puta prevarim jer me raduje da pokažem nešto osobno. Moje fotografije 'Odraza' nasta-le većinom na rijeci Slunjčici. 'Makovi' su snimljeni na području od Zagreba do Karlovca, pa oko Bužima, sve do Sandžaka. Putujem cijeli dan do Sarajeva, a ne trebam do tamo od kuće u Bužimu više od pet sati. Isto toliko putujem od Sarajeva do Sandžaka. Sve što me zanima pogledam, snimim. 'Makovi' su zaista nastali na mojim putovanjima, jednostavno – usput. Dopada mi se snimati ih. Zani-mljivo mi je da uvijek rastu dva po dva. Tako je s mnogim stvarima koje vidim u prirodi, u paru su. A to ne zamjećujemo. Ciklus 'Rosa i kapljice' napravljen je u blizini moje kuće. Ustajem ujutro u pet sa-ti, gledam kroz prozor i ako je magla, nije problem, ima kapljica. Ove godine, međutim, kapljica nije bilo. Nema ih često. Nema na pretek. Ako je i mali oblačak, kapljica – nema. Ima vlage, ali nema te rose na paučini. Stiže jesen, bit će ih.”

Na izložbu fotografija u Chicagu Nedžib Vučelj ne putuje; posje-titeljima i organizatorima svoje izložbe pod nazivom “Impresije BiH i Sandžaka” javit će se video-linkom. “Vjerujem da će to biti lijepa izložba”, konstatirao je. “Na jednom su mi natjecanju i rekli da na mojim fotografijama ima foto-shopa, do te mjere je bio nevjerojat-no vjeran odraz. Ja, međutim, ne znam raditi foto-shop... Dakle, nije u pitanju kod tih fotografija ništa lažno.” Vučelj je najavio i da priprema fotografije Une i fotografije autora sa Foto-susreta na Uni, koje organizira sedmu godinu, a za foto-monografiju koja bi uskoro trebala biti tiskana. “Bit će i to reklama za posjet Uni i Kraji-ni. Najljepši je to dio Bosne i Hercegovine, možda i cijelog juga Eu-rope. Trudim se da časno nosim barjak svjetlosti ljepote svega što me okružuje, gdje god da se krećem sa posebnim akcentom Bosne i Hercegovine i Sandžaka, odakle najviše crpim inspiraciju”, rekao je ponosno Nedžib Vučelj. q

Edina SMAJLAGIĆ

Nedžib Vučelj

KULTURA

51RUJAN 2014.

U utorak, 16. rujna 2014., u Galeriji Kristofora Stankovića, Stara gradska vijećnica, Ulica sv. Ćirila i Metoda 5 u Zagrebu otvorena je izložba jedinstvene turske karikature. Ova izložba turske karikature u Hrvatskoj nastavak je suradnje između hrvatskih i turskih karika-turista započete još prošle godine. Turska sa svojim karikaturama pripada najznačajnijim europskim i svjetskim zemljama koje se isti-ču velikim brojem kvalitetnih karikaturista, a njihovo društvo kari-katura poznato je po tome što godišnje održava i nekoliko značaj-nih festivala vezanih uz karikaturu, od kojih neki imaju tradiciju dužu od 30 godina. Izložba suvremene turske karikature u Zagrebu održana je u razdoblju od 16. do 26. rujna 2014. godine.

Hrvatske su karikature dosada posjetile velik broj zemalja kao što su Norveška, Francuska, Turska, Austrija, dok je izložba turske karika-ture u Zagrebu nastavak projekta međunarodne suradnje kojom se jednom godišnje u Hrvatskoj predstavlja neka od značajnijih zemalja u svijetu crtača karikatura. Tursko društvo karikaturista osnovali su Ferit Öngören, Turhan Selçuk i Semih Balcıoğlu. Njihova prva izložba pod imenom “Stogodišnja izložba” ostvarena je 1970. godine. Udruga je ubrzo nakon prve izložbe imala i prvu publikaciju naziva “Turska kari-katura od početka do danas” te do danas ostvarila više od 100 izložbi. Priznati su po održavanju brojnih kako nacionalnih tako međunarod-nih natjecanja karikaturista kao što je “Međunardno natjecanja kari-katura Nasredin Hoca” na čijem je ovogodišnjem, 34. izdanju posebno nagrađen i hrvatski karikaturist Nikola Listeš iz HDK-a.

U sklopu predstavljanja hrvatske karikature u svijetu, projekta koji je započeo prije tri godine nastupom Hrvatskog društva karika-turista u Norveškoj, društvo je posjetilo 2013. godine Republiku Tur-sku. Iste godine, 5. listopada u prostorijama İstanbul Büyükşehir Be-lediyesi Mizah ve Karikatür Merkezi'nde (Metropolitan Municipality Humor and Caricature Centre) otvorena je izložba kojom se hrvatska karikatura predstavila turskoj publici. Samu izložbu svečano su otvo-rili tadašnji generalni konzul Republike Hrvatske u Istanbulu i ista-nbulski pročelnik gradskog ureda za kulturu Amir Muharemi, pred-sjednik Turske udruge karikaturista “Metin Peker” te predsjednik Hrvatskog društva karikaturista Davor Trgovčević. Ovaj posjet bio je samo početak uspješne suradnje na području umjetnosti budući da je nedavno održana izložba produkt posjeta HDK-a Turskoj i uzvratna izložba predstavljanja turske karikature u Hrvatskoj.

Na izložbi turskih karikatura prikazano je više od 100 izabranih radova njihovih članova, što je bio veoma izazovan posao budući da udruga turskih karikaturista koja okuplja i strip crtače ima 720 člano-va, dok ih samo u Istanbulu ima više od 400. Ova izložba inicijativa je Hrvatskog društva da se medij karikature, koji je većinom zapostav-ljen u medijima, približi publici predstavljajući najizrazitije i najkvali-tetnije autore. Te su autore na otvorenju predstavili predsjednik turskog društva karikaturista Metin Peker i glavni tajnik društva Ma-hmut Akgün. Svečanom otvorenju prisustvovali su i predstavnik ve-leposlanstva Republike Turske u Hrvatskoj Bekir Alpul te Ratko Mari-čić kao izaslanik pokrovitelja izložbe i član Hrcatskog društva karika-turista. Predstavljanje suvremene karikature na turskoj umjetničkoj sceni bilo je dostupno hrvatskoj publici od 16. do 26. rujna, a onima koji su je propustili hrvatski će karikaturisti zasigurno uskoro dati još jednu priliku budući da je tursko-hrvatska suradnja u karikaturama već razvila tradiciju i ima uspješju suradnju.

IZLOŽBA TURSKE KARIKATURE U ZAGREBU

Suvremene turske karikature

Povijest Hrvatskog društva karikaturista

Inicijativa da se osnuje udruga karikaturista podržana je 1984. go-dine od brojnih karikaturista Hrvatske na sastanku u Zagrebu. Hrvat-sko društvo karikaturista osnovano je 27.06.1985. godine, te je ove godine proslavilo 28 godina uspješnog rada, a može se reći da je sva-kodnevno izlaženje karikatura u dnevnim i tjednim novinama pokaza-telj društvene klime i mjerilo medijske slobode, govori HDK. Od samog početka djelovanja HDK-a sudjelovalo je u radu međunarodnog udru-ženja karikaturista FECO (Federation of Cartoonists Organisations). Pored slanja radova na međunarodne skupove karikaturista u svijetu HDK je dosada organiziralo osamnaest međunarodnih izložaba karika-tura u Zagrebu i niz manjih izložbi po gradovima Hrvatske.

Svake godine Hrvatsko društvo karikaturista organizira izložbu članova, na kojoj su izloženi radovi većine od 100-ak članova druš-tva. Izložba članova HDK od 2005. do danas, a uz pomoć Ministar-stva vanjskih poslova i europskih integracija putuje gradovima svi-jeta. Od Bukurešta, Berlina, Stuttgarta do San Pedra, Ottawe i Munchena. Međunarodnu afirmaciju hrvatske karikature društvo ostvaruje i predstavljanjem hrvatske karikature u pojedinim ze-mljama, pa je tako 2011.godine ostvareno vrlo uspješno gostova-nje u Norveškoj. Osnovna ideja bila je da udruga svojim djelova-njem unaprijedi i štiti slobodu stvaralaštva i djelovanja hrvatskih karikaturista, te afirmira i promiče hrvatsku karikaturu u zemlji i svijetu, ističu iz Hrvatskog društva karikaturista. q

Helena MARKOVIĆ

Detalj s otvorenja izložbe

Karikatura Mahmuta Akguna

PRIČE IZ BOSNE


Otkako je stari Travnik nastao, otkad su veziri napravili svoju pri-jestolnicu (a možda i ranije), u Bosni je humor imao svoje mjesto. Po predanjima, bogati trgovci su birvaktile plaćali ljude da osmišljavaju zgode i nezgode, koje bi se godinama prepričavale. U to su doba čar-šije bile poznate baš po tim ljudima i njihovim dogodovštinama. Za-pravo, njihove su se anegdote zadržale i do današnjih dana. Pet mi-nuta smijeha, čak iz dalekog Stambola, donosili su konjanici u pisa-nom obliku šaljive priče koje su u tadašnje vrijeme bile popularne.

Momo i Uzeir, dvojica ahbaba, iz TV emisije “U đul bašti”

Moglo je biti proljeće 1981. godine. Imali smo u kući crno-bijeli televizor i na njemu dva kanala: prvi i drugi Televizije Sarajevo. Na pr-vom kanalu četvrtkom u 20 sati – to sam dobro upamtio – išla je emi-sija koja se nije propuštala, emisija koja je praznila sarajevske ulice, emisija zbog koje su se organizirala sijela... Zvala se “U đul bašti”.

Radilo se o muzičko-humorističkoj emisiji u kojoj su, uz nepo-novljivi orkestar TV Sarajevo pod vodstvom Ismeta Alajbegovića Šerbe, nastupale najveće legende sevdaha. Ipak, emisija je za svoju ogromnu popularnost prvenstveno mogla se zahvaliti dvojici liko-va: Momi i Uzeiru. Glumili su ih Rudi Alvađ i Rejhan Demirdžić. Li-kove je kreirao Nikola Škrba, novinar i humorista Radija Sarajevo.

Sarajevskog pravoslavca Momu i sarajevskog Bošnjaka Uzeira, komšije, ponekad suparnike, ali nadasve dobre ahbabe, objedinja-vao je ugođaj iz razdoblja bratstva jedinstva, doba idealiziranog suživota i JRT sheme. Momo i Uzeir su prigradski ljudi koji su kroz narodni humor znali eglenisati, pričati u stihu o problemima, deša-vanjima, sarajevskim adetima… Zastupali su tezu “da je humor uli-ce i života uvijek bio najbolji”. Prvobitno su nedjeljom od 13 sati na Radio Sarajevu naciju zasmijavali u emisiji “Cik-cak”, a onda su se preselili na televiziju.

Još 1966. godine u podrumu sarajevskog hotela “Evropa”, u tzv. Plavom podrumu, bila je kabaretska scena “3 S Sarajevska satirična scena”, na kojoj su igrali Rejhan Demirdžić, Aco Mičić Fistik i Rudi Alvađ. Tekstove su pisali Nikola Škrba i Omer Zorabdić, a sve uz prat-nju živog banda. Smatra se da je u stvari to vrijeme, kad nastaju Mo-mo i Uzeir, samo što će tek kasnije, zahvaljujući radiju i televiziji, ve-liku popularnost postići na prostoru cijele bivše Jugoslavije.

Rudi osta' Momo do kraja života

Glumac Rudi Alvađ, porijeklom je iz Donjeg Miholjca u Hrvat-skoj, nedaleko od mađarske granice. Zbog očevog posla, porodica se stalno selila od grada do grada, tako se Rudi rodio 17. jula 1929. godine u Petrovcu na Mlavi na istoku Srbije.

Karijeru je započeo 1948. godine u Varaždinu, potom prelazi u Narodno kazalište u Puli, a onda u ansambl Malog pozorišta današ-njeg Kamernog teatra 55 u Sarajevu, gdje se posebno ističe ulogama Alfreda Doolittlea u predstavi “Pigmalion” i Kiltiyjevoj komediji “Dra-gi moj lažljivče”. U ansambl Narodnog pozorišta dolazi 1966. godine, gdje ubrzo dominira svojim raskošnim glumačkim talentom igrajući razne likove čudesnim nadahnućem, kontrolisano, s posebnom unu-

RUDI ALVAĐ I REJHAN DEMIRIDŽIĆ – DVOJICA SARAJEVSKIH GLUMACA, SIMBOLA SARAJEVA

Momo i Uzeir

trašnjom staloženošću. Njegova sposobnost za interpretiranje likova u mjuziklima zapažena je još na daskama Malog pozorišta, što ga je opredijelilo da na sceni sarajevskog Narodnog pozorišta kreira ulogu Šjor Bepa u Tijardovićevoj opereti “Mala Florami”.

Za svoja ostvarenja Rudi Alvađ nagrađen je brojnim priznanjima, od kojih se ističe nagrada “27. Jula” Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, “Zlatni lovorov vijenac” na Festivalu malih scena bivše države i nagrada na Festivalu jugoslovenske radio drame.

Glumio je Rudi maestralno i u televizijskim ostvarenjima tog doba “Porobdžije”, “Husinska buna”, “Kože”, “Partizanska eskadri-la”, “Valter brani Sarajevo”, ali osta' Momo do kraja života.

Rejhan do kraja života, a i poslije, ostade Uzeir

Rejhan Demirdžić je rođen 2. januara 1927. godine u Sarajevu. Govorom, kulturom ophođenjа, svаkim gestom nehotice je otkrivаo svoje begovsko porijeklo. Njegovu rahmetli mаjku svi su zvаli stаrа begovicа Demirdžić.

Prvi nastup imao je u sarajevskom Narodnom pozorištu 1943. godine. Čudni su i nepredvidivi ljudski putevi, bezbeli. Osim u sara-

Rejhan Demiridžić i Rudi Alvađ

Rejhan i Rudi - Uzeir i Momo

PRIČE IZ BOSNE

53RUJAN 2014.

jevskom Narodnom pozorištu glumio je u pozorištima u Šapcu, Ti-tovom Užicu i Nišu u periodu od 1945. do 1955. godine. A kаdа je uslijedio аpel bosаnskohercegovаčkih pozorištа svojim glumcimа dа se vrаte, jer su poslije Sаrаjevа i Bаnjаluke osnovаni teаtri u Zenici, Mostаru i Tuzli, definitivno se vraća u rodno Sarajevo. Bio je veliki majstor glumačkog zanata – glumac koji nije imao svoj fah već je mogao uspješno glumiti mangupa, nacističkog oficira, bega i gradskog gospodina.

Za četiri decenije glumačkog rada dobio je brojna vrijedna prizna-nja. Tu su: Plaketa niškog pozorišta, Plaketa grada Sarajeva, Šestoapril-ska nagrada grada Sarajeva, Dvadesetsedmojulska nagrada BiH, Or-den rada sa crvenom zastavom, Orden rada sa zlatnim vijencem…

U intervjuu novinarki Vesni Adamović u martu 1982. godine, za nekada popularni sedmičnjak “Nada”, Rejhan je kazao: “Ja nemam završenu glumačku akademiju, ali imam nešto što je mislim, više od toga – rad u malim provincijskim pozorištima. Isto tako su nas tadašnji reditelji usmjeravali na moderan način igre, na današnje pozorište. Velika je stvar biti glumac, ali u pravom smislu te riječi. Glumac mora dio sebe pokloniti ovom pozivu, dio privatnog života, emocija… Danas, što više fabrikujemo glumce, oni su sve lošiji, bez obzira na školu. Glumac mora poznavati istoriju, literaturu, vijek u kojem se odvija predstava, kako bi mogao ostvariti jedan lik. U jed-nom trenutku bilo mi je preko glаve institucionаlnog pozorištа. I kаd je 1977. godine izglаsаn zаkon u Bosni i Hercegovini o pozorištimа, iskoristio sаm jedаn člаn i zаjedno sа grupom istomišljenikа Rudijem Alvаđom, Kаćom Dorić, Aleksаndrom Džuverovićem i Drаgаnom Jovičićem osnovаo 'Pozorište u pokre-tu'. To je bilo nešto kаo renesаnsа zа sve nаs, tа teаtаrskа inovаcijа vrаtilа nаm je i veru i entuzijаzаm – mаdа smo trаjаli sаmo dvije godine – rаdili smo sа velikim žаrom i zаlаzili u mjestа, kojа, iаko su blizu Sаrаjevа, gotovo nisu ni znаlа zа pozorište. Bili smo prаvi po-zorišni misionаri”.

U jednom drugom intervjuu, iste godine, Rejhan se prisjetio svojih početaka. “Bio sam dječak u kratkim pantalonama kada sam odigrao svoju prvu ulogu. Bilo je to 1943. kada sam imao šesnaest godina. Predstava se zvala 'Lako je muškarcima', mađarskog pisca Pala Barabaša u režiji Lidije Mansvjetove, koja je imala svoj glumač-ki studio. Bile su to ratne godine, ja sam bio dijete, a volio sa da glumim. Moja šira familija je bila protiv toga da postanem glumac. Jedino me je podržavala moja mama, koja je govorila: 'Dijete, idi onome što te vuče!' Prvo sam nastupao na školskim priredbama i gluma je nekako spontano došla. Volio sam pozorište. U njega sam

ulazio kroz prozor, provlačio se kroz podrum kako bih vidio pred-stavu. Bila je to jedna čudna želja da i ja zaigram na daskama. I da-nas, kada pomislim šta bih drugo bio opet bih izabrao glumu i tea-tar”, kazao je Rejhan.

Mada je imao zapažene uloge u “Kožama”, “Taletu”, “Diverzan-tima”, “Mirisu dunja”, “Sarajevskom atentatu”, a posebno u “Ka-radžozu”, gdje je igrao legendarni lik Husametina – do kraja života, a i poslije, ostade Uzeir.

Legendarni dvojac Momo i Uzeir – jedan od simbola Sarajeva 20. stoljeća

Rudi je bio veliki poznavalac gljiva, a Rejhan je opet bio opči-njen slatkišima. Rejhan se družio s mlađim generacijama glumaca, ali je smatrao da su mladi ljudi nestrpljivi, da treba da shvate da u glumačkom poslu, kao uostalom i u svakom drugom, mora biti i poraza i uspjeha. A mladi bi htjeli da preko noći premoste neke stvari koje se ne mogu tek tako prekoračiti.

Uživao je pomagati mladim glumcima, a neke od njih je i otkrio. Nada Đurevska je studirala psihologiju i kao 19-godišnja djevojka uš-la u jedno sarajevsko kulturno-umjetničko društvo s namjerom da se uključi u folklor. Prije nego što je izašao koreograf, na hodniku je srela Rejhana. On je pitao: “Kuda, kuda ljepotice?” Rekla je: “Kući.” Tada je poveo do nekih ljudi kojima je kazao: “Evo, doveo sam vam glumicu.” Tad su Nadi dali da nešto pročita, nakon čega su je uključi-li u glumu. Nakon toga, Rejhan je insistirao da Nada ode na audiciju u Kamerni teatar – što je i učinila i što joj je promijenilo život.

Rejhan je posjedovao jednu rijetku dokumentаciju o pozorištu – аfiše, slike, kritike, i sаm je bio hroničаr pozorištа. Imаo je zаpisа kаko se nekаd šminkаlo, kаko se igrаlo, štа se u kom pozorištu igrаlo... Ljutio se što u tim vremenima neki televizijski kritičаri ne-potrebno estetizirаju, često humor krste “veselovečerskim”, što su dа bi gа omаlovаžili, govorili o trećerаzrednosti humorа, o prize-mnosti, ne shvаtаjući dа je tаj humor bаš tаkаv kаkаv je – nаš, аutentičаn.

Jedan od simbola Sarajeva 20. stoljeća je definitivno legendarni dvojac Momo i Uzeir. Vrijeme koje neumitno teče odnijelo je sa sobom gotovo sve one koji su bili kreatori tog zlatnog doba sarajev-ske glumačke scene.

Dvojica velikih jarana i glumaca, još za života postadoše i ostadoše neboderi

Nema više Rejhana i Rudija. Na sarajevskim Barama, grobovi koji se nalaze u komšiluku, svjedoče o njihovom bitisanju na ovom svijetu. Nema ih kao što nema ni onog Sarajeva.

Ipak, iako su kao po dogovoru, u razmaku od mjesec dana, za-vršili svoje ovodunjalučko proputovanje u Sarajevu (Rejhan je pre-selio 22. augusta, a Rudi Alvađ 21. septembra 1988. godine), obad-vojica žive i još će dugo živjeti u centru Sarajeva. Naime, kad su 1986. godine na Marijin dvoru, u centru Sarajeva, prema projektu arhitekte Ivana Štrausa iz Slovenije, sagrađena dva UNIS-ova nebo-dera visoka 97 metara sa po 21 spratom (danas UNITIC centar), nepoznati insan ih nazva “Momo i Uzeir”. I čaršija to prihvati!

I tada, i za vrijeme kad su srpske agresorske snage 1992. godine sa Trebevića granatama zapalile i uništile ove nebodere, i kad su na-kon agresije ponovo obnovljeni, Sarajlije ih sa posebnom toplinom zovu “Momo i Uzeir”. Tako, kao malo gdje u svijetu, dvojica velikih jarana i glumaca, još za života postadoše i ostadoše neboderi. q

Avdo HUSEINOVIĆRudi Alvađ i Ines Fančović (Mare iz “Velog mista”)

ŽIVJETI ISLAM


Putovanje preko granica nebeskih sfera

Iz Jeruzalema, u društvu svog vjernog pratitelja Džibrila i na spo-menutom Buraku, čiji je korak dužine dosega pogleda, Muhammed, a.s., je krenuo u nebeske sfere prolazeći kroz svih sedam nebesa. Na svakom je nebu vido jednog ili više Božjih poslanika.1 Nakon sedmog neba, vidjevši nebesku Kabu, na kojoj je bio naslonjen Ibrahim, a.s., došao je u samu Božju prisutnost do granice koju Kur’an opisuje kao Sidretu-l-Munteha, gdje prestaje svaka fizička ograničenost. Tada ga je napustio i melek Džibril kako bi sam, bez ikakva posrednika, razgo-varao sa svojim Gospodarom. Kur’an to slikovito opisuje da se “nad-nio koliko dva luka pa i bliže i da oko nije poreklo ono što je vidjelo”.

O tome govori kur’ansko poglavlje Nedžm/Zvijezda: “Tako Mi zvijezde kad zalazi, vaš drug nije s Pravog pula skrenuo i nije zalutao! On ne govori po hiru svome – to je samo Objava, koja mu se obzna-njuje, uči ga jedan ogromne snage (Džibril), razboriti, koji se pojavio u liku svome na obzorju najvišem, zatim se približio, pa nadnio – blizu koliko dva luka ili bliže – i objavio robu Njegovu ono što je objavio, srce nije poreklo ono što je vidio, pa zašto se prepirete s njim o ono-me što je vidio? On ga je i drugi put vidio, kod Sidretu-l-Muhteha kod kojeg je džennetsko prebivalište, kada je sidru pokrivalo ono što je pokrivalo – pogled mu nije skrenuo i nije prekoračio, vidio je najveli-čanstvenija znamenja svoga Gospodara.” (En-Nedžm, 1-18)

Pored molitve u formi koju muslimani danas obavljaju, na Mirad-žu će Muhammedu, a.s., će biti obavljen ajet koji utemeljuje islam-sko vjerovanje/iman. “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara Njegova, i vjernici, svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i Knjige Njegove, i poslanike Njegove, mi među poslanicima Njegovim ne pravimo podjelu! Oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se. Molimo Te za oprost, Gospodaru naš, i Tebi se vraćamo!’" (El-Bekara, 285) “Čujemo i pokoravamo” je svojevrsna prisega koju muslimani daju Allahu, dž.š., i Njegovom poslaniku Muhammedu, a.s.2

ISLAMSKE TEME: POSLANIK ISLAMA MUHAMMED, A.S. (XXVIII)

Islam jača ljude, ali i ljudi jačaju misiju islama (III)

Važno je napomenuti da su sve kur’anske objave Muhammedu, a.s., spuštene tijekom njegovog zemaljskog iskustva, osim ajeta ko-ji utemeljuju osnove islamskog vjerovanja/imana kojeg smo gore citirali. Također, konačno utemeljenje forme namaza ili molitve na samom Mi’radžu dokaz je važnosti ove islamske obveze.3 Kroz mo-litvu, pet puta na dan, svaki se musliman i muslimanka trebaju izdi-ći iznad prolaznosti, ograničenosti i iluzija ovoga svijeta i barem na kratko zadržati u Božjoj Prisutnosti, razgovarajući sa Svojim Stvori-teljem bez ikakva posrednika, učeći Njegove Riječi iz Kur’ana, sla-veći ga savijajući svoja leđa (ruku), i iskazujući robovanje samo Nje-mu kroz padanje ničice, spuštajući svoje čelo i nos (sedžda) na ze-mlju oslobađajući se svake ovisnosti od prolaznog i stvorenog, ve-žući se za Onoga Koji je Vječni, Prvi i Posljednji, Blagi i Milostivi – Bog, Jedan i Jedini. Svojom molitvom musliman doživljava vlastiti Mi’radž. Koliko je duša čista toliko se i uspije uzdignuti iznad gliba ovozemaljskih poriva.

Mi’radž – iskušenje ljudima

Čim se u Mekki pročulo za Muhammedovo, a.s., putovanje, uslije-dile su još žešće uvrede, ismijavanja i napadi na Muhammeda, a.s. Za mnoge mušrike to je bio konačni argument da Muhammed, a.s., izmi-šlja svoje poslanstvo kada tvrdi da je u jednoj noći iskusio takvo puto-vanje.4 Mnogi su pomislili kako je ovo konačni dokaz Muhammedo-vog, a.s., poraza. Čak je i nekoliko muslimana, koji nisu imali čvrsto uvjerenje, napustilo svoju vjeru. No oni poput Ebu Bekra, i poslaniko-vih najvjernijih ashaba, bez sumnje su povjerovali Poslaniku, a.s., i pri-hvatili iskustvo M’iradža, kao što su ga i milijarde muslimana kroz po-vijest prihvatile.5 To je još više učvrstilo njihovo vjerovanje i odlučnost da žive islam i Allahova poslanika Muhammeda, a.s.

Mudžiza je za muslimane izraz Allahove Moći i Njegove Volje da svome Poslaniku Muhammedu, a.s., olakša iskušenja i tešku situa-

ŽIVJETI ISLAM

55RUJAN 2014.

ciju nastalu smrću njegovih najbližih i neuspjehom misije u Taifu. Poslanikovo putovanje jeste neobične, ali iz perspektive poslanič-kih mudžiza sasvim prihvatljivo. Pa zar i sam čovjek sa svojim slože-nim anatomskim sustavom, kao svijet koji nas okružuje te naša nemogućnost da dospijemo do udaljenih zvijezda ili da utječemo na njihovo kretanje također mudžiza, a to ipak ne negiramo?!

Mi’radžom je započela i nova stranica u misiji širenja islama. Ako ga nisu prihvatili njegovi sugrađani , stanovnici jednog drugog grada objeručke će ga prihvatiti kao Poslanika i svog lidera te se zakleti na život da će ga štiti više nego sami sebe i svoje obitelji.

Stanovnici Jesriba prihvaćaju islam

Uzdignuće u beskrajne nebeske sfere te direktni razgovor sa Stvoriteljem, Muhammedu, a.s., je ulilo novu snagu, dalo dodatni elan i polet za nastavak poslaničke misije. Sada je odlučio, znajući da nema što izgubiti, svoju misiju pozivanja svih ljudi u islam, preu-smjeriti sa oholih Kurješija na pripadnike drugih arapskih plemena. Iskorištavao bi Muhammed, a.s., njihov dolazak na hodočašće Kabi ili na neki od četiri godišnja trgovačka sajma, koji su održavani u Mekki i njenoj blizini, te im prezentirao učenja vjere u Jednoga Bo-ga. U isto vrijeme, Muhammed, a.s., je namjeravao sklopiti i nova savezništva, koja bi mu osigurala dodatnu zaštitu od sve agresivni-jih Kurejšija, koji su, s druge strane, iskoristili dolazak poslanikovog strica Ebu Leheba na čelo obitelji Hašim, poznatog po neskrivenoj mržnji prema Allahovom poslaniku.6

Prilazio bi Muhammed, a.s., uglednim trgovcima i plemenskim starješinama, predstavljajući se kao Allahov poslanik te ih otvoreno pozivao u islam. Iako su već svi čuli za njega i za ono što propovijeda, većina ga nije htjela ni saslušati. Neki su mu prijetili smrću, ako ih ne ostavi na miru, drugi su ga ismijavali, vrijeđajući ga, a neki su čak stavljali pamuk u uši da ne slušaju njegove riječi. No, uspjeh kod jed-ne malobrojne skupine hodočasnika iz Jesriba, grada udaljenog 450 kilometara od Mekke, otvorit će nove horizonte Muhammedu, a.s., i prvim sljedbenicima islama. Bilo je to, kako vele, svjetlo na kraju tu-nela. Naime, na Akabi, mjestašcu između Mine i Mekke, naišao je Muhammed, a.s., na šest članova jesribskog plemena Hazredž te ih zamolio da ga saslušaju. Čim su čuli kako se Muhammed, a.s., pred-stavlja, te što propovijeda, odmah su mu povjerovali te su prihvatili islam. Njihovo brzo prihvaćanje islama, koje je vjerojatno iznenadilo i samog Poslanika, mnogi vide u činjenici da su stanovnici Jesriba već bili upućeni u ideju poslanstva i vjere u Jednoga Boga. Naime, u ta-dašnjem Jesribu, kasnije Medini, pored ova dva plemena, koja su vodila dugogodišnje međusobne ratove, i više bili u stanju rata nego mira, živjeli su i arapski židovi podijeljeni u tri plemena Benu Nadir,

Benu Kajnuka i Benu Kurejza. Oni su među Arapima Jesriba naučava-li Stari Zavjet, ali nisu imali većeg uspjeha u širenju židovstva.7

Prema svjedočenjima novih muslimana, jesripski su Židovi ima-li znanje o dolasku novog poslanika. U čestim međusobnim razmi-ricama i vrijeđanjima, znali su prijetiti arapskim plemenima govo-reći im kako će se među njima pojaviti zadnji Poslanik koji će im pomoći da konačno poraze paganske Arape.8 Međutim, kada su saznali da posljednji Božji poslanik nije pripadnik židovskog naroda, odnosno da nije samo njima poslan, nego cijelom čovječanstvu, oholo su odbili povjerovati i slijediti Muhammeda, a.s., iako su ima-li znanje o njegovim osobinama i o njegovom dolasku.

O tome govori i Kur’an: “Oni kojima smo Knjigu dali poznaju Poslanika kao što poznaju sinove svoje; oni koji su sebe upropastili, pa – oni neće vjerovati”. (Al-An’am, 20) Zato su ga objeručke pri-hvatili pripadnici plemena Hazredž, a preko njih i pripadnici pleme-na Evs, dojučerašnji smrtni neprijatelji. (Nastavlja se…)

Bilješke:1 Na prvom nebu susreo je Adema, na drugom Jahjaa i Isaa, na trećem Jusufa, na četvrtom Idrisa, na petom Haruna, na šestom Musaa, a na sedmom Ibrahima, a.s.2 Naime, kao što smo pisali svi su vjernici imali poštivati zavjet dat svojim poslanici-ma. A važan element tog zavjeta bio je i slijeđenje svakog novog poslanika koji bi se kasnije pojavio.3 Arapski salah, perzijski namaz, molitva u islamu najvažniji je stup islama. Muslima-ni i muslimanke je pet puta na dan obavljaju od kako postanu spolno zreli pa sve do svoje smrti. Opravdanja za izostavljanje molitve nema, za razliku od drugih islam-skih propisa. Pa tako, ako je netko bolestan ili na putu ne mora postiti, ako netko nema novaca nije dužan platiti zekat niti obaviti hodočašće, no molitva se mora obavljati makar osoba bila smrtno bolesna i prikovana za krevet. Naravno u takvim uvjetima osoba će molitvu obaviti sa propisanim olakšicama. 4 Za put od Mekke do Jeruzalema u to je vrijeme trebalo mjesec dana. Tvrditi da je toliku razdaljinu prešao u jednoj noći te još putovanje u nebeske sfere, za mušrike je predstavljalo ludost. No, kasnije kada se neke karavane vratile koje je Mu-hammed, a.s., vjerno opisao i kada su učesnici karavani potvrdili Muhammedove, a.s., riječi, to je još više razgoropadilo mekkanske mušrike. 5 Neki opet nisu povjerovali pa se zaputiše hazreti Ebu Bekru i rekoše mu: “Onaj tvoj prijatelj Muhammed govori da je noćas išao u Jerusalem a da je jutros osvanuo, ovdje, među nama.” Na to hazreti Ebu Bekr reče: “Ako je Muhammed, s.a.v.s., to rekao onda je to istina i ja mu vjerujem. Ja mu vjerujem i više od toga. On mi govori da mu dolazi melek i donosi mu vijesti s nebesa i ja mu vjerujem. Zašto mu ne bi i to povjerovao.” Tom prilikom Ebu Bekr je prozvan Es-Siddik - što znači iskreni, istino-ljubivi, odnosno, onaj koji potvrđuje Istinu. Vidjeti: Safvet Halilović, Sira, životopis posljednjeg Allahovog Poslanika, str. 167. 6 Ebu Leheb, kojeg je Kur’an prokleo radi mržnje prema Poslaniku, a.s., i štete koju je nanosio islamu, hodao bi za Muhammedom, a.s., i upozoravao bi plemenske vo-đe na Poslanika, iznoseći sve moguće laži i potvore na njega. 7 Riječ jeo starim židovskim Arapima bez obzira kakvo im je bilo prvotno etničko porijeklo. Govorili su arapski, nadijevali djeci arapska imena, te bili uključeni u su-stava savezništava koji su povezivali suparničke rodove u Jesribu s ostalim arapskim plemenima u pustinji. Vidjeti: Bernaby Rogewrson, Prorok Muhamed, str. 110. 8 Ibn Hišam, Poslanikov životopis, str. 86. q

Mirza MEŠIĆ

journal preporodovinstituteforgenocide.org/.../preporodov-journal-br.-167.pdfpreporodov journal...

Documents