Znanstveni skup o Huseinu Husagi ĆišićuZnanstveni skup o Huseinu Husagi ĆišićuKupite avion i provozajte se s hafizom Sulejmanom BugarijemKupite avion i provozajte se s hafizom Sulejmanom Bugarijem

Intervju – Nedžad HodžićIntervju – Nedžad HodžićFeđa Šehović - Poruke koje vrijede za sva vremenaFeđa Šehović - Poruke koje vrijede za sva vremena

Ma, tko to skreće s Alijinog putaMa, tko to skreće s Alijinog putaKako se Hrvatska branila u BosniKako se Hrvatska branila u Bosni

R A Z G L E D N I C E I ZB O S N E I H E R C E G O V I N E JO

UR

NA

L, b

roj 1

09, 2

009.

SADRŽAJ

ISSN 1334-5052

PREPORODOV JOURNAL mjesečnik KDBH “Preporod”

Izdavač:Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod”

Glavni urednik:Ismet Isaković

Zamjenik glavnog urednika:Filip Mursel Begović

Redakcija:Amina AlijagićMirza MešićSena KulenovićEdis FelićAlem Crnkić

Suradnici:Mirsada BegovićAmela HandanovićEdina SmajlagićAvdo Huseinović (BiH)Edin Tule (BiH)

Adresa:Preporodov JournalIlica 35, 10000 Zagreb

Telefon/faks:+385 (0)1 48 33 635e-mail:kdbhpreporod@zg.t-com.hrkdbhpreporod@kdbhpreporod.hrweb: www.kdbhpreporod.hr

Žiro-račun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni račun:SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185

Cijena: 20 kuna

Pretplata:RH 80 HRK godišnjeBiH 20 KM godišnjeSvijet 15 € godišnje

Tisak:mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

Tiskano uz financijsku potporu iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske

Na naslovnoj stranici:Novi Pazar: Isa-bega Isakovića hamam(fotografirao: Senad Nanić)

SADRŽAJ

UVODNIK“Zajedništvo” obučeno u unifomu srpske vojske ...................................... 3

BOŠNJACI U HRVATSKOJPosljednji bošnjački pjesnik tariha .............................................................. 4Odgovornošću protiv sljepila na različitost ............................................... 7Ljubav između Allaha i ljudi ..................................................................... 10Znanstveni skup o Huseinu Husagi Ćišiću ............................................... 13Nove knjige Naska Frndića i Emsuda Sinanovića ..................................... 17Reis Čaušević i šejh Hafizović .................................................................. 20Prezimena kao znakovi postojanja .......................................................... 25Kupite avion i provozajte se s hafizom Sulejmanom Bugarijem .............. 27Molim te, zapiši – uspjeti kao pisac i gradonačelnik ................................ 29“Jelde, bolan, kako bi bilo dobro poslati ga u Potočare” ......................... 31

INTERVJU – NEDŽAD HODŽIĆ“Nemamo ni jedan razlog da savijamo kičmu ili obaramo pogled, a imamo ih tisuću da budemo ponosni” .................................................. 33

KULTURAIznenađenje na Mesneviji u Jajcu ............................................................. 38Dinamičan i šaren organizam iranskih filmova ......................................... 39Okrugli stol o braći Idrizović ................................................................... 41“Bilmez” – novi roman Fadila Hadžića .................................................... 43Poruke koje vrijede za sva vremena ........................................................ 45

BOSANSKI BAROMETARDodik sve nervozniji ................................................................................ 47Vjetar u leđa ustavnoj reformi ................................................................. 48Ma, tko to skreće s Alijinog puta ............................................................. 50Sulejman Tihić porazio Bakira Izetbegovića ............................................ 52Američka podrška jedinstvenoj BiH ........................................................ 54

ŽIVJETI ISLAMPovijest državotvornosti Kraljevine Saudijske Arabije ............................. 56

POVRATAK U BUDUĆNOSTDjevojka s obrazom ................................................................................ 59

MURSELOV ŠEGISTANMatak ispaljen na koti 23A ili kako se Hrvatska branila u Bosni .............. 61

VREMEPLOVMuhamedova slika u Splitu ...................................................................... 63

JOURNAL

JOURNAL

2 63

VREMEPLOV

U plitkoj i tihoj uvalici mora na sjeveru Splita, na po-ložaju koji je od močvarnog tla dobio ime Poljud prema latinskom Paludes, nalazi se i danas stari samostan otaca franjevaca. Oni imaju tu svoj samostan od sredine 15. sto-ljeća, kada su bježeći iz su-sjedne Bosne u primorske krajeve, našli utočište i polje rada u našem pitomom pri-morju. – Crkva sv. Marije na Poljudu, zapravo je mnogo starija. Ona je bila podignuta još početkom 11. stoljeća od splitskog nadbiskupa Pavla, koji ju je nakon svoje smrti darovao svojem sinu načelni-ku ili prioru grada Splita, a ovaj je ostavio gradskom sa-mostanu sv. Stjepana “u bo-re” na ulazu u splitsku luku. Poznato je, da je u tom samo-stanu, bio sebi odabrao vječ-no počivalište herceg Hrvat-ske Stjepan Trpimirović, kad se uslijed teških prilika u hr-vatskim stranama bio odre-kao prijestolja i povukao u samostansku tišinu. Iz vreme-na hrvatskih narodnih vladara čuva se u Poljudu još ulomak s pletenom klesarijom danas uzidan u zid Klaustra. Inače crkva na Poljudu potječe iz vremena kada je prešla u po-sjed franjevaca. U njoj se ču-va više slika talijanskih maj-stora mletačke škole. Na gla-

su je krasan portret biskupa Splićanina Tome Nigrisa, ko-ji je bio napisao, nažalost, iz-gubljenu povijest Hrvata. Sunčani klaustar samostana krasi čitav niz nadgrobnih ploča iz pločnika crkve i po-stavljenih uz zid klaustra. Na njima su grbovi i likovi po-kojnika iz patricijskih obitelji staroga Splita; između ostalo-ga i ploča grobnice Marulića koji su dali Hrvatima i prvog humanističkog pjesnika Mar-ka Marulića. U crkvi je i dr-veno Propelo, izrađeno od franjevca Fulgencija Bakoti-ća, zanimljiv rad samouka fratra-rezbara. Kristovo tije-lo, do iznemoglosti mršavo, izrešetano je brojnim ranama iz kojih curi zgrušana krv: to je pučka umjetnost koja hoće ganuti i potresti mase vjerni-ka.

Ali brojni stranci, koji po-sjećuju Poljud, najradije gle-daju dvije stare umjetnine: sliku s Muhamedom u crkvi i korale u samostanskoj knjiž-nici. Muhamed je čudnim slu-čajem dospio na sliku u kr-šćanskoj crkvi. Slika je po-svećena veličanju Bezgrješ-nog začeća Bogorodice i sa-stavljena je u obliku velikog koncila u kojemu su na okupu svi sveti očevi i pisci koji svjedoče ili se zalažu za Bez-grješno začeće Majke Božje

Marije. Marija stoji prekriže-nih ruku u uzvišenoj niši, a ispod nje se redaju, u živah-noj raspravi, na klupama, ra-zni pisci s listovima svojih izreka o toj tajni vjere. U kraj-njem kutu slike poprsje je proroka Muhameda s turba-nom na glavi i s razvijenim listom na kojemu se čita: “Nullus est ex Adam, quem non tenuerit Satan preteo Ma-riam et filium eius Mahome-to, I, II libro V Corant” (“Nit-ko nije iz roda Adamova, koji nije podlegao Sotoni, osim Marije i njezina sina”). O ovu se sliku veže zanimljiva pre-daja. Još je živa riječ u naro-du, da su franjevci povodom nekog upada Turaka u split-sko polje, pokazali napadači-ma tu sliku s prorokom Mu-hamedom i na taj način spasi-li sebe i samostan od propasti.

Strancima se s ponosom pokazuju i dva korala ispisa-na goticom na pergameni i iskićena šarenim minijatura-ma, a koje je izradio fra. Bo-no Razmilović oko g. 1675.

(Ljubo Karaman) 23. kolovoza 1943.

Tekst je pronašla Journa-lova suradnica Edina Smajla-gić u izdanjima “Hrvatskog naroda”, dnevnih novina ko-je su se tiskale u vrijeme Ne-zavisne države Hrvatske.

Iz starih novina i časopisa

Muhamedova slika u Splitu

JOURNAL

3

UVODNIK

“Lepa Brena je publici u sarajevskoj Zetri poklonila tri sata vrhunske glazbene zabave i odlične atmosfere, a Zetra je bila pre-puna i u transu.” Ove napise moglo se proljetos čitati po raznim medijima, od Vardara pa do Triglava. Nakon objavljivanja foto-grafija na kojima pozira u uniformi vojske Republike Srpske, pro-tiv Breninog nastupa u Sarajevu najglasnije je bilo Udruženje bo-raca “Zelene Beretke”. Pjevačica, koju mnogi pamte po spektaku-larnom spuštanju helikopterom na pozornicu, očekivano je podije-lila javnost u dva tabora - na one koji su sa oduševljenjem pozdra-vili njeno gostovanje u Sarajevu i one koji su se protivili njenom pjevanju u gradu koji je bio pod trogodišnjom opsadom. Ipak, usprkos brojnim kritikama, nekada megapopularna pjevačica odr-žala je koncert u Sarajevu i nastavila svoju turneju koncertima u Banjaluci, Tuzli i Mostaru. U lipnju je nastupila u zagrebačkoj Areni i slični prosvjedi branitelja, invalida i udovica Domovinskog rata pratili su i njen nastup u Hrvatskoj. Brenin grijeh je odijevanje uniforme agresorske vojske u kojoj je 1993. došla u poharanu Bo-sansku Posavinu, u Brčko, grad u kojem je nekad živjela. U emisi-ji “Nedjeljom u dva” ispričala je srcedrapateljnu priču kako je išla izbaviti oca, a ne pjevati vojsci tzv. Republike Srpske. Iako je po toj priči spašavala ljudski život i zbog toga odjenula odoru koja navodno nije vojna nego ona u kojoj je snimala spot, činjenice govore drukčije. Oni koje “slučaj Brena” zanima arhivirali su te fotografije i dobro pamte Brenu u odori agresorske vojske. Svjedo-ci iz Semberije navodno tvrde da je Fahreta obišla linije s najzlo-glasnijim komadantima te vojske.

Većinu ovih informacija prenio je hrvatski tjednik Arena koji inače naginje žutom tisku i jeftinim senzacijama da bi se nakon toga slike širile medijima poput kakvog tur-bo folk refrena. Slike i spot koji se mogu naći na internetu neosporno svjedoče da je Brena svoje obline smjestila u četničku odo-ru i oko toga nema spora. Nema spora i oko toga da u spotu pod nazivom “Ljubav je”, koji je snimila za propagandne svrhe srpske vojske, nosi srpsku uniformu i onu ozlogla-šenu crvenu beretku pod kojom su po Bosni ubijali najveći zločinci koje ta zemlja pamti. Uz to spot promovira spremnost srpskih vojnih postrojbi koje na zvukove glazbe spremno skaču na gotovs u nekoj vojarni. Pitamo se koliko je nevinih ljudi srpska voj-ska zaklala dok je slušala pjevušenje Lepe Brene i njene pjesme “Ljubav je”. Pitamo se kako je moguće da Bošnjaci, usprkos svih jasnih slika koje su obišle medije, i dalje hr-le i u transu slušaju Fahretu Jahić u Zetri. I ne samo nju jer sluša se i četnička udavača

Svetlana Ražnjatović - Ceca, zatim Stojanka Novaković Stoja, Ra-da Adžić - Dara Bubamara, Seka Aleksić, Jelena Karleuša... i tako u beskraj jer zvjezdama nove turbo folk generacije kao nema kraja. Nema kraja ni našoj gluposti ili bolje bi mogli reći neukusu. Može-mo shvatiti da netko sluša takvu glazbu, ali nejasno je da je takav (ne)ukus jači od osjećaja ljudskog dostojanstva. Da nije bilo Breni-nog oblačenja u srpsku uniformu moglo bi se reći da je njeno pje-vanje sasvim mehka verzija današnjeg turbo folka i da je ona kra-ljica ukusa naspram gore spomenutih pjevačica. Također, veliki dio pjevača starije “novokomponirane” narodne muzike ostaju i dalje popularni, kao što su Dragana Mirković, Lepa Lukić, Mile Kitić, Šemsa Suljaković, Miroslav Ilić i drugi. Međutim, koliko je znano, nitko od njih nije oblačio odoru srpske vojske. Zašto onda neki Bošnjaci i Hrvati hrle na Brenine koncerte? Njene pjesme bude uspomene na ono divno doba zajedništva raspjevane Jugosla-vije kada je Fahretino bedro i poprsje označavalo eros napretka bivše države, a ona je iz sveg glasa pjevala “ja sam Jugoslovenka”. Mnogi su maštali da urone u njene bujne obline i zaborave na stvarnost uz napjev “bum, Cile, bum”.

U onoj dekadentnoj fazi Jugoslavije, kada su popustili lanci socijalističkog samoupravljanja, dakle osamdesetih godina proš-log stoljeća, Fahretina obnažena slika visila je po gotovo svim šo-ferskim kabinama, rudarskim nastambama, željezarama i brodo-gradilištima, postolarskim radnjama, tvornicama papra i olovaka, potajno su na nju slinili tzv. intelektualci radničke klase, ali i prita-jeni četnički vojvode, ma, jednostavno bila je nacionalna ikona. Uz to postala je i glumica u hit serijalu “Hajde da se volimo”. Tih vremena nostalgično se sjećaju naše “narodne mase” i to je jače od

slike kokete u srpskoj uniformi. Što reći ne-go da je (ne)ukus pobijedio i da će, ne dao Bog, opet netko pjevati “Hajde da se voli-mo” dok nas deportiraju ili kolju. Možda će se Fahreta tada opet zaklinjati Allahom i na-ma bošnjačkim ovcama pjevati jedan od svojih hitova iz prijeratnog repertoara: “Hej Šeki, Šeki, tako ti Allaha, dovest ću te Šeki do prosjačkog štapa”. Ima u tome nekog iza-zova, rekli bismo, jer eros ide uz tanatos od-nosno smrt. Kolju nas, a mi se sjetimo bedra i poprsja Fahrete Jahić koja je davno postala srpska snajka. Napokon, priznajmo, Fahreta je oduvijek bila samo Lepa Brena, stoga osmjeh od uha do uha s crvenom srpskom beretkom na glavi, čini se, nikoga nije po-sebno začudio. Uostalom, uz ovaj tekst ide i sporna Brenina slika, pa sami prosudite, a što se zvuka tiče, jednog hita ćete se i sami sjetiti.

Uvodna riječ

“Zajedništvo” obučeno u uniformu srpske vojske

Filip Mursel Begović

JOURNAL

4

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

U sklopu Islamske tribine “Dr. Sulej-man Mašović”, 19. veljače 2009. godine promovirana je knjiga “Tarihi”, rahmetli hafiza Kjamila ef. Silajdžića, posljednjeg bošnjačkog pjesnika tariha. Na promociji su govorili Nedžad Latić, Ervin Jahić i muftija Ševko ef. Omerbašić, a tekstove izabranih tariha čitao je Filip Mursel Be-gović, zamjenik glavnog urednika “Pre-porodovog Journala”.

Život i rad hafiza Silajdžića

Na početku promocije prisutnima se obratio muftija Ševko ef. Omerbašić, koji se zahvalio Nedžadu Latiću iz Sarajeva, uredniku “Bosančice” i predsjedniku Bošnjačke narodne stranke, što je odlučio promovirati vrijedne zapise rahmetli prof. Kjamila Silajdžića. Omerbašić je nagla-sio da, koliko je njemu poznato, nitko do sada nije u stihovima, s puno topline i osjećaja poštovanja opisao odlazak na ahiret poznatih ljudi iz krugova uleme, te zabilježio one događaje za koje je autor smatrao da ih vrijedi zabilježiti. Ovaj je-dinstveni književni žanr i način bilježenja prošlosti imat će svoga mjesta u općoj bošnjačkoj i muslimanskoj književnosti.

“Mislim da je dobro ostaviti svima ko-ji požele pročitati ove stihove da sami do-nesu zaključak o njihovoj vrijednosti. Ja bih ovoga puta želio dio ove promocije po-svetiti autoru, jer kao njegov dugogodišnji učenik osjećam potrebu oteti ga zaboravu, što on bez ikakve sumnje zaslužuje. Kada sam davne 1956. godine došao u prvi ra-zred Gazi Husrev-begove medrese u Sara-jevu, predmet kiraeta Kur’ani kerima pre-davao je poznati hafiz i tada jedini Kurrah-hafiz Asim ef. Sirćo. Iako vrlo sposoban i cijenjen hafiz, sa učenicima Medrese nije imao uspjeha zbog svoje blagosti prema nama. Svi smo odreda zlorabili tu njegovu osobinu i tri godine skoro da nismo ništa naučili. Kada smo na početku četvrtog ra-zreda čuli da nam dolazi novi profesor Ki-raeta, jako smo se zabrinuli znajući šta znademo. Raspitivali smo se kod njegova sina Harisa da li je strog, da li zahtjeva pu-no. Ozbiljno smo shvatili da je došao kraj neodgovornom ponašanju prema ovom

najvažnijem nastavnom predmetu. Još i danas se sjećam prvoga sata s novim pro-fesorom. Nekoliko dana prije toga užurba-no smo učili Kur’an nastojeći da nadokna-dimo propušteno, ali očito nije išlo. Novi profesor od nas je zatražio da učimo što najbolje znademo, ali i to je bilo tako tra-ljavo da nam je na kraju sata rekao kako je razočaran našim znanjem i da ako želimo imati pozitivnu ocjenu, morat ćemo se tru-diti iz petnih žila. Shvatili smo to kao pri-jetnju, koju su još više pojačavali profeso-rovi brkovi i njegova strogost čak i prema rođenom sinu, u koju smo se nekoliko puta uvjerili”, rekao je Omerbašić.

Naglasio je da je rahmetli profesor Si-lajdžić bio vrlo škrt u ocjenama, što je učenike natjeralo da Kiraet shvate vrlo ozbiljno, upravo onako što je on pred-stavljao u nastavnom planu Medrese. Me-đutim, unatoč njegovoj strogosti i ozbilj-nosti koju je odavao u svakom trenutku, učenici su ubrzo upoznali i njegovu ljud-sku, humaniju stranu po kojoj se razliko-vao od ostalih profesora. Kada bi doznao da je neki učenik dopao teške materijalne i financijske krize, pozvao bi ga u stranu i dao mu novaca zahtijevajući od njega da nikome ne govori o tome. Dok je bio pro-fesor Kjamil Silajdžić je obavljao i duž-nost vjersko-prosvjetnog referenta u Star-ješinstvu Islamske zajednice za BiH, Hr-vatsku i Sloveniju. Omerbašićeva imam-

ska karijera započela je Silajdžićevim sa-vjetom koji je odredio da ide u Rudo. Pritom mu je savjetovao da mora više ra-diti na svom kiraetu. “Nisam ga poslušao jer nisam shvaćao ozbiljno njegove riječi. Kada sam 1969. godine otišao na studije u Libiju, na fakultetu sam zatekao njego-va sina Harisa. Pitao sam ga da li i na fa-kultetu zahtijevaju bolje poznavanje Kur’ana. Rekao mi je da smo mi Jugosla-veni najbolji poznavatelji Kur’ana. Upra-vo zahvaljujući rahmetli profesoru gene-racije đaka Medrese kojima je predavao ovaj predmet bili su poznati na fakulteti-ma kao vrsni poznavatelji Kur’ana”, re-kao je Omerbašić.

Često je dolazio u Zagreb na natjeca-nja učača Kurana, a kod učenika naročito je insistirao na idgamima i izharima. Pri-tom je mnogo puta ponavljao hadis Bož-jega poslanika: “Jao ga se učaču koga Kur’an proklinje.” Treba naglasiti da ra-hmetli profesor Silajdžić nije bio samo vrsni poznavatelj Kur’ana. On je bio vr-sni poznavatelj islama, a što je pokazivao kroz džumanske hutbe u Gazi Husrev-be-govoj džamiji, ali i na satima Kiraeta. “Uvijek je govorio sa stankom, jer ništa napamet nije govorio. Imao je krupan muški glas koji nas je dizao iz letargije. U istinu smo ga uvažavali više nego smo ga se plašili i to zbog njegovih ljudskih i mo-ralnih kvaliteta. Kad bi ga susretali čuli smo kako poluglasno uči Kur’an, pa smo ga zbog toga i zbog insistiranja na idga-mima prozvali Gunne”, rekao je Omerba-šić.

Podsjetio je da je u dva ili tri navrata bio predsjednik Ocjenjivačkog odbora Natjecanja učača Kur’ana, što je za za-grebačko natjecanje bila velika čast i što mu je dalo veći rejting. Naime, hfz. Silaj-džić bio je u samom vrhu poznavatelja Kur’ana, i to ne samo u Sarajevu i Bosni i Hercegovini. Jako se radovao zagrebač-kom Natjecanju učača Kur’ana i znao je zasuziti zbog činjenice da je Islamska za-jednica u Hrvatskoj preuzela obvezu or-ganizacije te odgovorne svečanosti.

“Posljednji puta rahmetli prof. Silajd-žić boravio je u Zagrebu za vrijeme ratne 1993. godine kada je iz Sarajeva preba-

Promocija knjige rahmetli hafiza Kjamila ef. Silajdžića

Posljednji bošnjački pjesnik tarihaIsmet Isaković

JOURNAL

5

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

čen u Zagreb da bi otišao u Istanbul, gdje je i umro. Već tada je bio dobrano ugro-ženog zdravlja i teško je komunicirao s okolicom. Unatoč poodmakloj starosti i dalje je izgledao dostojanstveno i pono-sno, po čemu je bio poznat. Iako smo mnogo čega znali o njemu i njegovom ži-votu, nismo znali da piše ove “Tarihe”. Zato sam se iznenadio kada sam knjigu dobio. Iako odavna na Ahiretu, profesor nas je još jednom iznenadio. Tko bi re-kao, tako tih da smo ga često molili da nam ponovi što je rekao, profesor je pisao stihove koji znače i više od poezije. Ti su stihovi zapravo povijest”, zaključio je muftija Omerbašić.

Tarihi kao književna forma

Ervin Jahić, pjesnik, glavni urednik časopisa “Poezija” i urednik izdavačke kuće V.B.Z., govorio je o tarihima kao književnoj formi, koja pored sevdalinki, ilahija i kasida zauzima posebno mjesto u bošnjačkoj kulturi. “Tarihi počesto mno-go više govore o izvanliterarnim stvarima nego o literarnim – više o totalitarizmu ideologija i stanju u kojem se nalazio boš-njački narod. Tarihi spadaju u tzv. divan-sku književnost koja je crpila i uzimala iz perzijske književne tradicije”, rekao je Jahić i naglasio da je hafiz Silajdžić bio posljednji bošnjački pjesnik tariha. To je uglavnom bila poezija pisana arapskim pismom obično na turskom jeziku, a po-nekad i na perzijskom i arapskom. “Knji-ga “Tarihi” skida kulturnu paučinu, vraća stvari na svoje mjesto. Naprosto nas pod-sjeća na veliku i značajnu, estetski rele-

vantnu tradiciju te nam vraća dostojan-stvo pamćenja”, rekao je Ervin Jahić.

Nedavno je izašla knjiga koju je izdao “Konektum”, koja je zapravo antologija tariha Bosne i Hercegovine. Te dvije knjige se nastavljaju jedna na drugu i po-mažu Bošnjacima da popune vlastito pamćenje, ontološki manjak. Pritom se Jahić osvrnuo na situaciju u BiH i nagla-sio da su Bošnjaci postali uvjetovani ljudi s uvjetovanom kulturom. “Istodobno tari-he smatraju epitafima istočne renesanse. O čemu je zapravo riječ? Dok se npr. Hr-vati služe talijanskim jezikom, Bošnjaci u to vrijeme, zbog stjecaja političkih okol-nosti u osamansko vrijeme, pišu na više jezika. To je pluralna jezična situacija. Pritom želim reći da je to bio nevjerojat-no obrazovan svijet, što svjedoči o tome koliko je bila široka mjera iskustva razli-čitih civilizacijskih kodova, u ovom slu-čaju orijentalnog”, rekao je Jahić i pod-sjetio da riječ tarihi znači historija, doga-đaj. To su lirske forme koje su pisane o najrazličitijim situacijama ukupnog boš-njačkog pogleda na svijet i djelovanja unutar nekog vremena. “Osim što su oni korišteni kao epitafi – kao nabožna poezi-ja u situacijama kada su pisani na nišani-ma i tabutima, oni su posljedica stećkov-ne tradicije kada su bogumili pisali svoje zapise umrlim ljudima. Nakon toga u islamsko vrijeme tarihi su obično imali stanoviti ili kur’anski ili hadiski ili tari-katski sadržaj, gdje su kazivali nešto o čovjeku. Uglavnom ono esencijalno, da-kle svodeći ga na temeljnu karakteristiku i molili Allaha da mu olakša kabur, da mu se duša preseli rasterećena i da mu se

oproste grijesi”, rekao je Ervin Jahić. Po-anta je u tome da se napravi kratak siže, zapis o čovjeku kao što čini hafiz Silajd-žić i na kraju stiha stvara se kronostih. Stvara se takva stihovna situacija u kojoj brojčana vrijednost kur’anskih harfova daje situaciju da se zabilježi godina pre-seljenja merhuma na Ahiret. Pritom po-stoji šest vrsta tariha. To zahtjeva izni-mnu vještinu, iznimno poznavanje me-tričkih i ritmičkih struktura jezika. Osim što su ispisivani na turbetima i nišanima, tarihi imaju svoj materijalni ekvivalent, što znači da kaligraf mora na kamenu, že-ljezu ili drvetu ispisati krasopis arapskih harfova. Osim umrlima, oni su ispisivani i o rođenju ili vjenčanju nekoga. Katego-gizacija tariha bila bi sljedeća: tarihi na nišanima i turbetima, tarihi na građevina-ma (džamije, tekije, medrese). Svaki od pisaca tariha pokušao je i sebe uvremeni-ti, interpolirati u tekst. Postoji enormna količina tariha o vodi i zem-zem vrelu. Poznato je da kod muslimana postoji kult vode jer život počinje i završava s vo-dom. Musliman pet puta dnevno tijelo umiva vodom da bi klanjao i komunicirao s Allahom dž.š. Česme, hamami, šadrva-ni i ćuprije također imaju tarihe.

“Važno je reći da je tarih spomen obi-lježje, lirski medaljon koji je pokušavao posvjedočiti unatoč prolaznosti ljudskog života o stanju jednog vremena, stanju jednog doba. U nekolicini tariha bolje se može suditi o vremenu – političkim i eko-nomskim okolnostima, te se radi o vjero-dostojnoj slici vremena u kojoj je živio. Ljudi neprekinuto zapisuju tarihe od 15. stoljeća unutar divanske književnosti, preko alhamijado pa do pisaca poput Skendera Kulenovića, premda se nije pri-državao formalnih obrazaca. Pisani su tarihi o najrazličitijim situacijama: pri do-lasku na vlast, odlasku na vojne pohode, odlasku na hadž, pri čemu se bilježila jed-na živa i vitalna historija. Nije pretjerano reći da su tarihi pisana historija i istodob-no kulturna povijest. Dakle, oni su svje-dočanstvo duha vremena i ljudi koji su tada živjeli”, rekao je Ervin Jahić.

Govoreći o knjizi hafiza Silajdžića re-kao je da se radi o dirljivim posvetama ljudima, prvenstveno alimima (znanstve-nicima, učenim ljudima) i dobrotvorima. U njegovim tarihima nalazi se enormna količina altruizma, čovjekoljublja te odu-živanje kroz tekst dragim sjenama ljudi. To su uglavnom merhumi, pri čemu je prisutna vrlo suptilna i sugestivna njež-nost prema tim ljudima koji su ovjekovje-čeni u tim tekstovima. Vještina slaganja stihova na arapskom jeziku je imponira-

Ervin Jahić, Filip Mursel Begović, muftija Ševko Omerbašić,Nedžad Latić i Mirza Mešić

JOURNAL

6

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

juća i nevjerojatna, dajući sukus identite-ta tim ljudima. Uspio nas je lirski puno-vrijedno i esteski upoznati s osobinama čovjeka o kojem piše. Jahić je zaključio da se u knjizi nalaze spomeni i posvete ljudima, pri čemu su tarihi puno šira pri-ča. Oni ulaze u svaku domenu čovjekove egzistencije.

Predgovor Džemaludina Latića

Džemaludin Latić, Silajdžićev učenik je u predgovoru knjige napisao da u arap-skom jeziku tarih označava historiju, po-vijest, nadnevak, godinu, hroniku, ljeto-pis, datiranje... U korijenskom trileru, iz koga je derivirana ova imenica, stoji ideja nečega što prolazi, a za čim se čezne: erh (kh); ereha jerehu – čeznu-ti, osjećati.

U višestoljetnoj bosansko-hercegovač-koj i bošnjačkoj pjesni čkoj tradiciji tarihi su jedna od najprisutnijih lirskih formi. Prethodi im tzv. stećkovska tradicija (Mehmedalija Mak Dizdar), epitafi ispi-sani “na našem čistom narodnom jeziku i bosančicom, kako je to uobičajeno na steć-cima, a bilo je i domaćeg pisma, glagolji-ce”, u ranoj fazi primanja islama na ovim prostorima. Kultna bošnjačka i bosansko-hercegovačka knjiga već spomenutog pje-snika i istraživača, Maka Dizdara, pod na-slovom “Stari bosanski tekstovi”, naju-vjerljivije govori o ovoj našoj tradiciji.

Latić, koji je prepjevao Silajdžićeve tarihe s arapskog, naglasio je da, za razli-ku od srednjovjekovnih, predislamskih epitafa, tarihi su gnomski zapisi, hrono-grami, ispisani najčešće na turskome jezi-ku i arapskim pismom i sa datumom do-gađaja koga bilježe. Druga kultna boš-njačka knjiga u kojoj je sabrana većina našeg blaga je “Islamska epigrafika na tlu Bosne i Hercegovine” Mehmed-ef. Muje-zinovića. Osim konciznog izraza, sklad-nih, monorimnih bejtova (distiha) i iza-branih motiva, tarihi zahtijevaju posebno umijeće: da se u tzv. ebdžed stihu domisli godina događaja radi kojeg se tarih sas-tavlja. To umijeće omogućeno je zahva-ljujući posebnoj karakteristi ci arapskog alfabeta (hurufata), čija slova (harfovi) imaju konvenci onalno utvrđenu brojčanu vrijednost. Na osnovu toga, pjesnici su ispisivali “potpune”, “polupotpune” i “dvostruke” tarihe, te tarih-i dževhere (one čija se godina dobiva zbirom brojča-ne vrijednosti slo va s točkama) i tarih-i muhmele (one čija se godina dobiva zbra-janjem brojčane vrijednosti slova bez to-čaka). “Potpuni” tarihi su oni u kojima nema nikakvog dodavanja na riječi po-sljednjeg, ebdžed stiha, a “polupotpuni”

su oni tarihi u kojima pjesnik mora da istakne na koji će se način dodavanjem ili oduzimanjem jednog ili više harfova do-biti tačna brojčana vrijednost godine da-tog događaja.

Na isti način kako su bošnjački susje-di, Srbi i Hrvati, na tuđim jezicima (latin-skom i talijanskom, odnosno, ruskom i crkvenoslavenskom) ispi sivali svoju re-nesansnu književnost, tako su Bošnjaci na turskom, arapskom i perzijskom jeziku ispisali književnost svoje “istočne re-nesanse”, kako je ovu našu kulturnu epo-hu nazvao hrvatski histo ričar filozofije i književnosti Čedomil Veljačić.

Počevši od 1448. godine, kada je uklesan tarih za Turhan Emin-begovu džamiju u Ustikolini, pa sve do prvih de-setljeća 20. stoljeća, naša tarihska tradici-ja dala je mnoštvo pjesnika od kojih su najpoznatiji: Muhammed Karamusić Ni-hadi (16. st.), Muhammed Nerkesi (17. stoljeće), Ahmed Zekić Vehbi (početak 19. stoljeća), Fadil-paša Šerifović (19. stoljeće), Muhammed Kadić Enveri (po-četak 20. stoljeća). Jedan je pjesnik, me-đutim, ne samo nadmašio sve os tale umjetnike ove lirske vrste, nego je njego-vo tarihsko naslije đe toliko raskošno, to-liko umjetnički snažno, autentično, bošnja čko i bosansko, da ono svojom snagom prevazilazi granice ovog jezika i ove kulture. Riječ je o Mehmedu Gurani-ju Mejliju (Sarajevo, 1713.-1781.), pje-sniku koji je, začuđujućom, reklo bi se neponovljivom vještinom, u tarihu zabi-lježio sve najvažnije događaje svoga gra-da i svoga doba.

I taman kada smo - u svojoj kulturnoj nesvijesti, u nametnu toj nam zabrani na nacionalnu tradiciju - bili pomislili da je

naša divanska, orijentalna književnost davno zamrla i da nam preostaje samo da je, kamičak po kamičak, vadimo iz mutni-na Vre mena, u Sarajevu je, krajem 20. sto-ljeća u tišini, na arapskome jeziku, svoje tarihe ispisivao imam Gazi Husrev-begove džamije i muderris na Gazi Husrev-bego-voj medresi, hafiz Kjamil ef. Silajdžić.

Ali, nitko nije znao za njegove tarihe. Bar ne dok smo bili u Medresi. Oni bi Bog zna dokle ostali rasuti po brojnim nišani-ma i zidovima nad džamijskim vratima da sudbina ni je htjela da profesor Silajdžić bude muhaffiz nekolicini budućih hafiza zajedno sa hafizom Halid ef. Hadžimuli-ćem, koji je, svjestan i vrijednosti njegovih tariha i opasnosti koja vreba sve dra-gocjene rukopise, kada bi se odmarali u pauzama preslušavanja kandidata, bilježio jedan po jedan tarih koje je hafiz Silajdžić imao običaj da pročita pred svojim ahbabi-ma, muhaffizima. Ta ko je, zahvaljujući mudrom i velikodušnom hafizu Hadžimu-liću, mogla nastati ova zbirka. Nažalost, neki tarihi hafiza Kjamila za sada nisu na-dohvat ruke; nisu se našli u ovoj zbirci”, napisao je Džemaludin Latić.

Tarihi su uvijek davali torzo naše na-cionalne povijesti, posebno one kulturne povijesti; oni su dragocjeni spomenik društvu koje je u Bosni formirao islam, društvu u kome se cijene pobožnost, zna-nje, srčanost, džometluk, merhamet, veli-kodušnost... To je bilo društvo brojnih vakufa, među njima i onih za siromašne djevojke, za sirotane, za nadarene đake, čak i za na puštene pse i mačke...To je bilo društvo univerzalnih vrijednosti, kako su primijetili raniji književni historiografi.

“Zahvaljujući našem dragom profeso-ru, hafizu Silajdžiću, mi ovim tarihima vraćamo u svijest našu prvu kulturnu re-nesansu (druga je nastupila tačno na po-četku 20. stoljeća na latinici), našu zabo-ravljenu divansku književnost i, u isto vrijeme, od zaborava trgamo velikane na-še kulture u drugoj polovini 20. stoljeća (Šabanovića, Dobraču, Riđanovića, hafi-za Sirću, Besima Korkuta, Kjazim-ef. Hadžimejlića, Đozu, hafiza Trebinjca, dr. Smajlovića...). Svaki će istraživač i anali-tičar našeg društva u ovim tarihima moći rekonstruirati to društvo i vrijeme u koji-ma je islam preživljavao vjerovatno naj-teža desetljeća svoga bitisanja na ovim prostorima. Neka je rahmet duši našem profesoru, hafizu Kjamil ef. Silajdžiću, posljednjem bošnjačkom pjesniku tariha. Neka mu Kur’an-i kerim bude drug u nje-govoj kaburskoj kućici, nurom obasja-noj”, napisao je Džemaludin Latić, nje-gov učenik.

Nedžad Latić

JOURNAL

7

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Epidemija tzv. svinjske gripe kod srednjoškolaca – maturanata, povratnika iz Španjolske, Engleske, zatim odluka Vlade R. Hrvatske o ukidanju besplatnih udžbenika za 550 školaraca, a i prijevoza, besplatnog boravka u đačkim domovima u sljedećoj šk. godini! Teške teme. Neod-govorna je to i nekonzistentna, ad hoc od-luka, a u sve smo dubljoj recesiji. No, ne bismo ovim tekstom htjeli dolijevati ulje na vatru nego koliko-toliko biti konstruk-tivni i optimistični.

Jacques Derrida, francuski filozof i lin-gvist, pripadnik škole tzv. literarnog kriti-cizma, čovjek koji je na tragu najpoželjni-jih demokratskih stremljenja Europske zajednice, nazvao bi sadašnja rješenja op-ćedruštvene krize u hrvatskom društvu: “odgođenom demokracijom”…jer niti jedno pravo građana više nije pod zašti-tom! Koncentracija vlasti, akumulacija, monopol, ukratko kvantitativni fenomeni slobodnog tržišta već su marginalizirali i ušutkali mnoge. Mjeri se samo jednim mjerilom - mjerilom novca! I kriterijima vlasti koje njime – novcem – raspolažu!

Kapital je kultura

Kapital, istina, jest kultura. On kulturu stvara, mijenja. Pa i kada je subkultura, a i (ne)kultura, kada je svoja suprotnost i de-strukcija! Tako je turistički kapital i u slu-čajevima putnika-maturanata uvezao u “kompletu” s bolešću i niz drugačijih (ne)kultura. S najviših smo mjesta, putem jav-nih medija, mogli čuti priopćenja u kojima su minimalizirane opasnosti od širenja epi-demije. Stara je istina da je na obale Sredo-zemlja (a pisao je o tome početkom 20. stoljeća francuski pjesnik P. Valery) “istim brodom dovožena roba, ideje i metode”! I filozof Husserl je o “duhovnom zemljopi-su” Europe konstatirao da je “ona (Euro-pa) sebe prepoznavala kao rt, krajnje izbo-čenje kontinenta, …polaznu točku za ot-krića, izume i kolonizaciju…”. Nepogreši-va, dominantna, osvajačka, bešćutna Eu-ropa! U ime budućnosti donose se brzopo-tezne odluke! Možemo li sebi priuštiti ko-mociju i na nedemokratske poteze zažmi-riti na želju vlasti da zapravo dugogodišnju krizu ‘presijeku’ autokratskim mjerama!?

Hoće li nas mladi već sutra ‘zaskočiti’, bu-du li oponašali takav stil, nekim sličnim netolerantnim i nasilničkim ‘rezovima’ i odlukama?

Ima li uopće netko pravo na takvu povijesnu neodgovornost!?

J. Derrida (a o tome govori u svom ‘smjeranju prema drugom’ u knjizi “Drugi smjer”) u beskonačnoj (iredecibilnoj = ne-svodivoj) ideji pravde vidi: odgovornost “za sebe”, odgovornost “prema drugome” i odgovornost “pred drugima” (institucij-ska drugost). Javnim diskursom, procje-nom, stvaranjem vidljivim problema jedi-no se može postići takvu vrst odgovorno-sti! I upozorava da se jedinstvo ‘scene’ ili ‘središnjost’ demokratskog foruma ne smije pomiješati s jedinstvom i koncentra-cijom, homogenošću mase, odnosno s mo-nopolom. Jer takav put je put ka depoliti-zaciji. Induciranost putem medija ili inter-pretacije i procjene činjenica, ma koliko eklektične i demokratične bile, usmjerava-ju procjene, kanaliziraju energiju mase, /

Može li se i kako osigurati aktivnost djece u školskim učionicama i pobuditi njihovu radoznalost

Odgovornošću protiv sljepila na različitost

Velika su očekivanja od rezultata i strategija koje će uslijediti nakon što bude provedena i analizirana anketa VBNMGZ o položaju Bošnjaka u Zagrebu

Edina Smajlagić

“Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH selektira, podupire u tiskanju i “nudi” udžbenike učiteljima, koji ih onda odabiru za generacije novih mladih ljudi! To je i nužan diktat vlasti. Strategije u obrazovanju svake zemlje mora biti. Stvoren je proteklih godina i u RH nacionalni kurikulum, nacionalna strategija, zacrtane smjernice. Naglašena je raznolikost, tolerancija na izbor, od pojedinačnog do manjinskog (i nacionalnog i religioznog)! Valjalo bi vidjeti u kojoj mjeri će sadašnja odluka o ukidanju besplatnih udžbenika eliminirati i kurikulumski zagovor i različitosti, mogućnost izbora.”

JOURNAL

8

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

pre/kidaju razgovor, a tijela i društveni po-gled prilagođavaju ‘novoj fiziologiji’. Ta-ko se kvaliteta, kultura drugih, jednostav-no isključuje, postaje ‘neosvijetljena’, ne-čitljiva i nepristupačna. Pojednostavljeno, pasivizira se još više narod, pojedinac. Marginaliziraju i ušutkavaju pojedinačni i grupni interesi. Stoga nas i muči jedno drugo pitanje, neodvojivo od onog što se događa danas: Gube li se na taj način i po-sebnosti nacionalnih manjina u svoj takvoj monolitnosti, općoj presiji, nuždi?

Čak i semantički “kapitalizirane” vri-jednosti, pa i one nacionalne, ne moraju i ne bi trebale biti i naš izbor. Većina nas se ne može, jer nismo gospodarstvenici niti novčari, prikloniti nekoj teoriji koja objašnjava sadašnje stanje i nudi izlaze. Da je privatizacija i pretvorba u RH neza-konito provedena, mnogi su, ipak, ‘osjeti-li’ na vlastitoj koži ostajanjem bez posla, imovine… Da smo u dužničkom ropstvu, shvatimo već i kod urušavanja kreditno-kartične kule od karata i to onog mjeseca kada dugove, koje smo plaćajući na taj način napravili, nismo u stanju i vratiti banci. Je li, kako to dramatično tvrdi eko-nomist dr. Slavko Kulić (“Nedjeljom u 2”, Prvi program HTV, 19. srpanj 2009. godine) na djelu aberacija opće kulture stanovništva!? I hoće li se moći, u promi-jenjenim ekonomsko-socijalnim okolno-stima, pokrenuti stvaranje novih dodanih vrijednosti!? Koliko će, brine nas, pri sa-dašnjim brzopoteznim rješenjima vlasti, opet ‘nastradati’ izbor, različitost putova rješavanja, zdrava pamet!? (Dr. Kulić, koji za sebe kaže da je i filozof, ekolog, tvrdi da će oporavak potrajati nekoliko desetljeća.) I naša će manjinska, bošnjač-ka, zajednica doći na još veći udar vlada-juće ‘unisonosti’!? Što time poručujemo mladima!? Zato moramo govoriti i pisati o tome, propitivati se, potražiti putove izlaza. Radi dostojanstva, humanosti!

Pravo na odgovor i izbor

Ritam kapitala nas ne bi smio zastrašiti! A niti medijska moć nije neograničena i ne potraje. Kako je i škola stup demokracije, a i ona je, eto, na zoran način kapitalom znat-no osakaćena, “spas”, naš izbor, ne mora biti u onom što vlast drži ‘prihvatljivim rje-šenjem’ i nameće nam, diktira. I J. Derrida zaključuje: “Imamo pravo na odgovor” i potiče na inzistiranje na - odgovornosti! Fe-nomenalnost političkih odluka nije (a nije to nikada niti bila) mjera svih stvari. Kultu-ra ne počinje i ne završava – danas; ona je projekt i proces…Unatoč velikoj moći ta-kođer subjekata kulture: monetarnih i poli-

tičkih vlasti! Na što se danas ‘svela’ razno-likost koju smo genima i Božjom voljom “dobili” i različitost koju smo gradeći civi-lizacije materijalizirali, ozakonili? Razvija-mo li ih, osvjetljavamo li ih sebi i drugima ili pasivno pristajemo na izbor tek TV kana-la, izgled potrošačke kartice, mobilnog ure-đaja, pa i literature koju kupujemo u veli-kim robnim kućama, glazbe ‘u trendu’? Kako možemo izbjeći taj robovski ‘izbor’, umaknuti reproduciranju, robotiziranju? Nanotehnologija koja nam uvelike olakša-va život sama po sebi ne pretvara nas u ki-borge, oponašatelje, epigone i ‘fanove’. Zaboravljamo da inercijom, nesudjelova-njem u izboru, pristajemo na tuđu ponudu! Da se prepuštamo tržištu i marketingu! Ta-ko je i kod izbora udžbenika. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa RH ih selek-tira, podupire u tiskanju i “nudi” učiteljima, koji ih onda odabiru za generacije novih mladih ljudi! To je i nužan diktat vlasti. Strategije u obrazovanju svake zemlje mora biti. Stvoren je proteklih godina i u RH na-cionalni kurikulum, nacionalna strategija, zacrtane smjernice. Naglašena je raznoli-kost, tolerancija na izbor, od pojedinačnog do manjinskog (i nacionalnog i religio-znog)! Valjalo bi vidjeti u kojoj mjeri će sadašnja odluka o ukidanju besplatnih udž-benika eliminirati i kurikulumski zagovor i različitosti, mogućnost izbora.

Ustvrđeno je, primjerice, što treba nau-čiti, što se mora znati i ponavljati u ponuđe-noj građi!? Latinska – da je ponavljanje majka učenja, zna se, ima ozbiljnu etičku manu (ako nema odgovornosti!): vlast, iz-davač, pa i učitelji /svjesno ili inercijom/ na kraju tog lanca “odlučuju, procjenjuju” što je to što treba zapamtiti. Obrazovanje jest sve važnije za budućnost mladih, a i za odrasle; pretvorilo se u doživotno učenje i kontinuirani proces zbog brzine promjena uzrokovanih znanošću, tehnologijom i glo-

balizacijom. Zna se da nakon 40. godine života oko 400 gena postaje gotovo neak-tivno (istraživanja Harvard Medical Scho-ol), a to utječe na učenje i sposobnost ko-munikacije. I prema studiji časopisa “Eco-nomist” koordinacija i snalažljivost na radnom mjestu smanjuje se poslije 25. go-dine, a drastičnije opada nakon 35. godine života. Granica za novačenja mladih tale-nata diljem svijeta danas se u bogatim i teh-nološki razvijenim zemljama spustila na uzrast od 8, 9 ili 10 godina! I to je zorna pljuska okoštaloj školi, danak ubrzanom ekonomskom rastu i upozorenje na hitriju promjenu organizacije rada u odgojno-obrazovnim ustanovama. Može li se i kako kod djece u učionicama osigurati aktivnost, pobuditi radoznalost za, primjerice, čak i rješenja sadašnje društvene i ekonomske krize, a koja mi sada ne naziremo!?

Upitah, u prošloj šk. godini, učenike koji polaze strojarske, metalske, tehničke programe što će učiniti ne nađu li posao u svojoj struci, očekujući da će biti u dvoj-bama te ću ih moći potaknuti na daljnje školovanje. Odgovoriše mi, sasvim oz-biljno: bavit će se švercom, preprodajom. Na stranu dječja zaigranost, neozbiljnost, nezrelost. Ta se reakcija ne smije prečuti! Ona je naš odraz, kontura što je rišemo mi stariji i prenosimo mlađima vlastitim obrascima ponašanja! Ili, još jedan pri-mjer: u očekivanju pohvala za svoje trgo-vačke sposobnosti dogodilo mi se i da mi je učenik, usred predavanja, bez imalo ustručavanja (trgovački ‘konspirativno’) ponudio, povoljno, na prodaju - remen. Bilo je sličnih pokušaja i s prodajom mo-bitela, traperica. Djecu, kao i njihove ro-ditelje, pritišće muka preživljavanja, po-zornost nije usmjerena na učenje gradiva. Na sreću, pozitivnih je primjera mnogo-struko više. Umješnost je time pedagoš-ko-psihološka i znanje odgajatelja i učite-

Kulturalna (ne)prepoznatljivost bošnjačkih učenika

Sigurno je da nitko ne želi, pa niti nacionalne manjine, biti tek dekor u proeu-ropski orijentiranom hrvatskom školstvu i papirnati zagovor o znanju kao najbo-ljem putu u duhovno i materijalno bogatiju budućnost. Manjinski su učenici (a i učitelji) i u osnovnim i u srednjim školama RH tek djelomično prepoznati kao nosioci specifičnih kulturalnih navika i svjetonazora koji većinsku kulturu, mogu i žele, poduprijeti. Školske državne ustanove imaju golem utjecaj na formiranje nji-hovih osobnosti i izbora. Ipak, ne detektiraju se sustavno, ne istražuju kontinuirano utjecaji tih posebnosti (u oba smjera) i ne koriste mogućnosti i potencijali tih kul-turalnih srazova i drugih različitosti. Izvan pravila, izvan naučenog i zadanog, čak i pojavnog, mladima je posebice atraktivnije, zabavnije učiti, istraživati, okušavati se i širiti granice. Avantura je to koju neobuzdana mladost, iskreno i s ljubavlju, s entuzijazmom, a i hrabrošću – damo li joj šansu, potaknemo li je i tamo gdje smo “uredili” odnose, donijeli “pravila” - može oživotvoriti još neslućena rješenja, usmjeriti na dobre putove.

JOURNAL

9

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

lja na dodatnoj kušnji! Cijeli razred valja ‘preusmjeriti’ nakon takvog /ne/kultur-nog ispada, na ono što treba naučiti, na ono što je propisano programom. Nije to ništa novo u školi, nešto čega nije bilo u povijesti školstva, bilo je i težih izbora o kojima su odlučivali učitelj, ali su jedni drugima (učenici – učiteljima) uvijek bili inspiracija i kreativni poticaj…

Nasilnički obrasci

Zanimljivo je istraživanje iz 1993. godi-ne koje je proveo dr. S. Kauffman ( engleski sveučilišni Oxford University Press; djelo: “The origins of order: Self-organisation and selection in evolution”) o tzv. (okviru) para-digmatskom prihvaćanju znanja. U svojim je radovima, na molekularnoj razini, taj znanstvenik predložio klasifikaciju nai-zgled neograničene raznovrsnosti bioloških pojava prema strukturama i funkcijama. Ustvrdio je, i to računalnim modelima ge-netskih struktura s neograničenim brojem kombinacija, da se zapravo u njima stvara red u potencijalnom kaosu. Računalni su se geni pokoravali jednostavnim pravilima upravljanja i interakcije i ostvaren je malen broj kombinacija. Razumljivo, nesmjerljivi su, neusporedivi biološki i društveni oblici i brojem i različitošću, osim, možda, kao pa-radigma, princip. Opet nam treba, za kom-paraciju, diskurs o upravljanju u školi. Ometanje nastave (disruption) pri usvajanju znanja učitelji će izbjeći općim strategijama vođenja razreda, pedagoškim znanjima i poznavanjem svojih učenika. Obrazac se takva ponašanja može primijeniti i do razi-ne izvršne vlasti. Vlasti nas ne smiju - ne

poznavati! I - ne uvažavati našu različitost potreba! Ne mogu nam, poput onog učeni-ka u egzistencijalnoj nevolji, kršeći gotovo sve kulturne norme, nuditi “da kupimo” ne-što što nam ugrožava planirani, osmišljeni koncept napredovanja, razvoja, izgrađene tolerancije i postignutih prava. Upast ćemo tako, ako ne činimo ništa, u zamku “kombi-nacije” drugih, ne vlastita izbora. Posve-mašnja je to, onda, demokratska hiperre-dukcija. Do mjere koja ugrožava i egzisten-cijalno.

Koristeći moć medija, čujemo od gos-podarstvenika i direktora konditorske tvornice “Kraš” Nadana Vidoševića, 23. srpnja 2009. godine /u 3. HTV Dnevniku/, kako nam ‘državnički’ bahato poručuje da Vlada RH ne treba pregovarati s intere-snim grupama nego odlučno sniziti svima prihode!. Bešćutni kapital nikada nije imao ljudsko lice i empatije za socijalno ugrožene. Predočite si sličan nasilnički obrazac u školskoj učionici! Osjetljiva su to pitanja - kako nas moćnici, pojedince a i nacionalnu manjinu, vide, razumiju, podu-piru. Valja o tome zapodjenuti žučniju ra-spravu. Stereotipna nerazumijevanja – tra-dicionalistička i konzervativna (tako i od naših, bošnjačkih, predstavnika u izvršnoj vlasti!), zaustavljaju demokratske procese, reduciraju ih, a kao krajnju konzekvencu, urušavaju i naše dostojanstvo, vjeru u zdravu moć rasuđivanja, u izbor, u identi-tete koji su osjetljivi na (ne)razumijevanje i (ne)toleranciju, zbog svega što jest dru-gačije: jezik, slika o sebi, socijalizacije drugačijih, a i na očekivanja sredine u ko-joj pojedinac živi i djeluje kao i na druš-tveno-ekonomske procese globalno. Šanse

primjene manjinskih postignuća kao i de-vijacije i netolerantnost će, s oskudicom, vjerojatno eskalirati. Zato ni sadašnji obrasci koje prakticiraju vlasti nisu dobar primjer i uzor za oponašanje i primjenu.

Autorica teksta (ako govorimo o razini J. Derridaove odgovornosti “za sebe” i “prema drugima”) nema načina izdvojiti se od činjenice da jest dio zagrebačke, školske životne sredine i okolnosti, separirati se od činjenice da je uključena – svjesno ili ne-svjesno - u određeni društveni sloj i da je usvojila određena uvjerenja i vrijednosti. Eto, iz tog rakursa, osobnog povijesnog iskustva, svjetonazora (kako god to zvali) proizlazi i bojazan da su aktualni društveni obrasci i rješenja - hod unatrag i ka novim devijacijama i diskriminacijama. Stoga apeliramo na daljnju stalnu procjenu i ana-lizu stanja bošnjačke manjine. Sigurna sam da će ih omogućiti i pokrenuta anketa Vije-ća bošnjačke nacionalne manjine o položa-ju Bošnjaka u Zagrebu. Tako potreba za stalnim promišljanjem i djelovanjem (puno ažurnije i upornije nego dosad i s više osjetljivosti za brojne nijanse i komparacije s drugim manjinskim pitanjima!) neće ovi-siti samo o najvišoj razini, o izvršnoj vlasti! Treba još više foruma i javnih rasprava, procjena stanja pa i među najmlađima. Spoznaja o vlastitom umu i postupcima, htijenjima, brojne interakcije omogućit će da lakše i sigurnije odgonetamo i tumači-mo i mjerimo sadašnju i buduću praksu, stvaramo strategije za budućnost. I da bez srama, jer smo makar pokušali mijenjati i djelovati još danas, odgovorno odgajamo dostojanstvene mlade ljude pozivajući ih da nas u dobrim rješenjima i slijede.

“Upitah, u prošloj šk. godini, učenike koji polaze strojarske, metalske, tehničke programe što će učiniti ne nađu li posao u svojoj struci, očekujući da će biti u dvojbama te ću ih moći potaknuti na daljnje školovanje. Odgovoriše mi, sasvim ozbiljno: bavit će se švercom, preprodajom. Na stranu dječja zaigranost, neozbiljnost, nezrelost. Ta se reakcija ne smije prečuti! Ona je naš odraz, kontura što je rišemo mi stariji i prenosimo mlađima vlastitim obrascima ponašanja! Ili, još jedan primjer: u očekivanju pohvala za svoje trgovačke sposobnosti dogodilo mi se i da mi je učenik, usred predavanja, bez imalo ustručavanja (trgovački 'konspirativno') ponudio, povoljno, na prodaju - remen.”

JOURNAL

10

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Na tradicionalnoj Islamskoj tribini če-tvrtkom “Dr. Sulejman Mašović”, koja je održana 5. veljače 2009. godine, sisački imam Alem ef. Crnkić govorio je o ljubavi prema Allahu Uzvišenom i Njegovoj lju-bavi prema nama.

Na početku predavanja Crnkić je na-glasio da na ovome svijetu nitko ne može živjeti bez ljubavi pošto je život bez ljuba-vi prazan, nema nikakve vrijednosti niti smisla. Ljubav je nešto što pulsira čovje-kov život. Srce koje nije ispunjeno ljubav-lju je grubo i kameno. Kao što znamo, čo-vjek je biće koje se sastoji od tijela i duše, razuma i osjećanja i obje komponente čine cjelinu čovjeka. Crnkić je citirao islam-skog učenjaka Ahmeda Behdžeta koji ka-že kako islamsko vjerovanje počiva na dva krila, razumu i ljubavi, a ljubav je osnovna nit u svemiru. Čovjek je po svojoj prirodi (odnosno po Božanskoj prirodi) stvoren da voli i svoj potencijal ljubavi dužan je usmjeriti prena Onome koji Mu je podario osjećaj ljubavi, prema svom Stvoritelju.

Ljubav prema Allahu Uzvišenom

Allah dž.š. u samo jednom kur’anskom ajetu govori šta je cilj stvaranja i postoja-nja Njegovih stvorenja. To je kur’anski ajet kojeg često čujemo, a malo o njemu razmišljamo: “Džinne i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine, odnosno da Mi se klanjaju.” Mnogi su islamski uče-njaci pokušali tumačiti ovaj kur’anski ajet. Tako npr. Muhiddin ibn Arabi, tumačeći ovaj kur’anski ajet, vjeruje da je Allah Uzvišeni stvorio ovaj svijet radi toga da bi taj svijet iskazao svoju ljubav prema Nje-mu, Allahu Uzvišenom. Ibnul-Kajjim na osnovu citiranog kur’anskog ajeta smatra da je Allah stvorio ovaj svijet upravo zato da bi Mu taj svijet “ibadet činio, pokoran bio, jer ustvari ibadet znači vrhunac ljuba-vi i njeno savršenstvo”.

Postavlja se pitanje zašto Uzvišeni Allah dž.š. od nas traži da Ga volimo? Od-govor je jednostavan: samo zato što nas je On, Slavljen i Uzvišen pretekao u Svojoj ljubavi prema nama, svojim stvorenjima. Uzvišeni Allah dž.š. voli ono što je stvorio, On voli Svoja stvorenja. Naravno, treba na-

glasiti da ljubav Allaha dž.š. prema nama nije ista kao ljubav stvorenja prema stvore-njima. Imam Crnkić je naglasio da danas našu ljubav pretjerano fokusiramo ili izra-žavamo prema dunjalučkim blagodatima, a zapostavljamo ljubav prema Izvoru svih blagodati, prema našem Stvoritelju. Zbog prolaznih, kratkotrajnih ljubavi zaboravlja-mo i zapostavljamo vječnu ljubav, a vječna ljubav je samo ljubav prema Allahu dž.š.

Prva ljubav koja nas najviše okupira i koju nikako nemožemo iskorijeniti iz naših srca jeste ljubav prema samom sebi. Pro-blem je što volimo isticati samo svoje kvali-tete, a one mane i loše strane znamo dobro ušminkati. Osim toga, čovjek voli imetak, bogatstvo, a ono je prolazno i relativno o če-mu svjedoči ekonomska recesija. Najmoć-nije svjetske banke doživjele su bankrot zbog pretjerane ljubavi ili pohlepe, gramzi-vosti za novcem. Čovjek voli ugled, vlast, moć, utjecaj i poziciju, što je prolazno.

Crnkić je naglasio da našu ljubav pre-tjerano ispoljavamo prema ovodunjaluč-kim blagodatima. Međutim, postavlja se pitanje kolika je naša iskrena ljubav prema Allahu dž.š., da li je naša ljubav prema Allahu Uzvišenom samo obaveza ili je to samo nešto što je lijepo činiti. Uzvišeni Allah u Časnom Kur’anu kaže: “Reci: Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i bra-ća vaša, i žene vaše, i rod vaš, i imanja va-

ša koja ste stekli, i trgovačka roba za koju strahujete da prođe neće imati i kuće vaše u kojima se prijatno osjećate-miliji, draži od Allaha i Njegova Poslanika i od borbe na Njegovom putu, onda pričekajte dok Allah svoju odluku ne donese, a Allah ne-će uputiti narod koji mnogo griješi.” (Et-Tevbeh, 24).

U ovom kur’anskom ajetu, koji je u vi-du poruke i zapovijedi, Uzvišeni Allah go-vori o osam stvari koje ljudi vole na dunja-luku. Pritom nam poručuje kako je svijet prolazan, te kako su ovozemaljske veze la-ko raskidive. Ljubav treba svoj vječni Ideal, a to je ljubav prema Izvoru, prema Stvorite-lju. Navedeni ajet nas ne poziva na ostavlja-nje svega ovoga, nego nam ovaj ajet daje poređenje, svih tih osam stvari su na jednoj strani dok se na drugoj strani nalazi ljubav prema Uzvišenom Allahu. Ako ovih osam stvari nadmaše i pretegnu nad ljubavlju pre-ma Allahu, to znači da čovjek nema iskrenu ljubav prema Allahu. Allah Uzvišeni nam nije u ovom ajetu rekao: “Zabranjuje vam se da to volite ili nemojte to voljeti”, nego nas je pozvao na razmišljanje da promotri-mo sve ove stvari – jednu po jednu i vidimo jesu li nam one draže ili Allah dž.š.

“Gdje smo mi sada u odnosu na ove riječi? Ljubav prema roditeljima, supruzi, djeci, imetku - to je svojstvo koje ti je Allah dao i sjeme ljubavi u tvom srcu po-sadio.” Uzvišeni Allah je kroz ovaj kur’anski ajet rekao kako je temelj da voliš Allaha jer On ti je dao osjećaj da i druge voliš i da trebaš paziti da ne daš prioritet svim ovim stvarima iznad Njega. Ne smije ti novac, imetak biti razlog da zapostaviš Allaha, porodica da bude razlog da zapo-staviš Allaha, da te namaz prolazi, a ti sa društvom ili si na kahvi, znači prednost da-ješ dunjaluku, a ne svome Stvoritelju. Prvo što je Allahov Poslanik izgovorio prilikom ulaska u Medinu, dok su ljudi držali povo-dac njegove kamile, bile su riječi: ‘O ljudi, volite Allaha svim srcem.’ Nemojte do-zvoliti da se vaše srce ne ispuni ljubavlju prema Allahu. Sigurno se pitamo kako vo-ljeti Allaha dž.š., što nas treba motivirati, nadahnuti. Naš Poslanik nam daje odgo-vor: ‘Volite Allaha zbog blagodati koje vam je podario’”, rekao je imam Crnkić i

Inspirativna tribina sisačkog imama Alema ef. Crnkića o odnosu između Boga i ljudi

Ljubav između Allaha i ljudiIsmet Isaković

Alem ef. Crnkić

JOURNAL

11

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

dodao da ljubav prema Allahu dž.š. u ljud-skom srcu treba hraniti spoznaja o svemu onome što je Allah podario čovjeku.

Jedan učenjak kaže da je u pogledu materijalnih dobara na ovome svijetu po-trebno gledati one koji su slabiji od tebe, pa će čovjek biti zadovoljan i sretan. Ma-kar imao malo. U stvarima vjere potrebno je gledati one koji su bolji od tebe, truditi ih se sustići, pa će čovjek opet biti sretan. Čovjek će uvijek pronaći one koji su mate-rijalno slabiji od tebe i koji su u vjeri ispred tebe. “Jer, ako budeš, u stvarima ovoga svijeta, gledao one koji su ispred tebe, bit ćeš nesretan i siromaštvo će ti uvijek biti pred očima. Isto tako, ako u stvarima vjere budeš gledao one koji su Allahu nepokor-ni, zavarat ćeš se i obmanuti i tako propa-sti”, rekao je Crnkić.

Citirao je Muhammeda a.s. koji je re-kao: “Kod koga se nađu tri stvari, osjetit će pravu slast imana: da mu Allah i Njegov Poslanik budu draži od svega ostalog, da voli neku osobu isključivo radi Allaha i da mrzi povratak u kufr (nevjerstvo), nakon što ga je Allah iz njega izbavio.”

Imam Crnkić je nabrojao nekoliko stup-njeva ljubavi prema Allahu dž.š. Prvi stu-panj je ljubav koja prekida i odbacuje svaku lošu misao, jer loše misli razaraju iman i prouzrokuju svađe među vjernicima. U srcu mu’mina zajedno se ne mogu naći ljubav i zloba prema bratu, loša misao, itd. Prvi na-čin da osjetimo ljubav prema Allahu dž.š. jeste druženje s Kur’anom. Naime, Kur’an je Allahov govor i onaj tko se druži s Kur’anom, taj voli Njenog autora. Pritom učenje Kur’ana, ili bolje reći proučavanje Kur’ana, treba biti sa razmišljanjem o nje-govim porukama, značenjima, a ne samo mehaničko čitanje. Abdullah b. Mes’ud r.a. je rekao: “Onaj tko voli Kur’an - taj voli Allaha i Njegovog Poslanika s.a.v.s.!” (Ta-berani). Poslanik a.s. poručio je ashabu koji je stalno učio suru Ihlas (Kul-huvallah) u svojim namazima zbog toga što ju je volio jer je na najljepši mogući način opisivala Allaha dž.š.: “Obavijestite ga da ga Allah dž.š. voli!” (Muttefekun ralejh).

Onaj tko voli Allaha, on će se truditi podrediti sav svoj život, govor, ponašanje, djela, onome što Voljeni voli, te će prije svakog djela u sebi reći: da li je Allah za-dovoljan s ovim djelom ili nije? To je je-dan od najvećih vidova ljubavi: da ljudski prohtjevi, želje, čežnje i strasti slijede za-dovoljstvo tvog Gospodara. Jedan od po-kazatelja ljubavi prema Allahu dž.š. jeste da čovjek ne može otrpiti da gleda ljude dok griješe i krše Allahove propise. On že-li da sva njegova braća i sestre po vjeri vo-le Allaha.

Imam Crnkić naveo je primjer kada je Uzvišeni Allah naredio meleku Džibrilu da uništi selo čiji stanovnici su bili griješ-nici, Džibril je tada rekao: “Gospodaru, u njemu je čovjek koji stalno klanja na-maz.”, a na što je Uzvišeni rekao: “Džibri-lu, od njega počni, njegovo lice se nikada nije promjenilo od srdžbe zbog gaženja Mojih propisa.” To znači da vjernik ne može biti ravnodušan ako netko koga on posjećuje krši Allahove propise. Vjernik će koristiti svaki trenutak da mu na lijep, blag i pristupačan način govori o tome. Volimo Allaha, volimo sve vjernike. Onaj tko voli Allaha dž.š. on mu žuri da pokaže svoju ljubav. Naš Vjerovjesnik je govorio: “Najveća radost mi je u namazu.”

“Na kraju da zaključimo poglavlje o tome kako steći ljubav prema Allahu dž.š. Prvo, ako želiš ići putem onih koji vole Allaha, voli ono što AIlah voli i što propi-suje, a kloni se Onoga što Allah prezire i osuđuje. Nastoj da ostaviš što više grijeha. Ako vidiš ono što te navodi na grijeh, trudi se i nastoj da to ostaviš. Nemoj misliti da su oni koji vole Allaha dž.š. bezgriješni i nemoj misliti da je ljubav prema Allahu jednaka negriješenju. Ljubav prema Alla-hu ogleda se u tome da se u trenutcima ka-da skreneš sa pravog puta odmah vratiš na njega – učiniš grijeh i brzo se pokaješ. Po-kajanje i tevba su usko vezani sa ljubavlju prema Allahu”, rekao je Crnkić, naglasivši da ovo nije poziv na činjenje grijeha već da nismo sačuvani od činjenja grijeha. Ako čovjek pogriješi treba se brzo povrati-ti Allahu, pokajati Mu se i čuvati se ustraj-nosti i pretjerivanja u grijehu.

U svakom slučaju potrebno je odmah se ostaviti lošeg društva. “Kad ovo kažem, ne mislim na one koji su nemarni prema Allahu, već na one prijatelje koji te vode u nepokornost Allahu i grijeh prema Nje-mu”, rekao je imam Crnkić. Najvažnije je ustrajno klanjati namaze u njihovo vrije-me. Namaz je prvo za što ćemo biti pitani na Sudnjem danu. Namaz je put kojim teče Allahova ljubav prema nama i naša ljubav prema Allahu. Onaj kod koga nema nama-za, prekida taj put. Osim toga, potrebno je spominjati Allaha u svakom momentu, a ne samo kada zatreba čovjeku. Allah po-sebno voli zahvalne, a ne voli nezahvalne koji misle da im se sav uspjeh u životu po-drazumijeva. Kada nam se desi nešto što po nama nije lijepo i dobro, treba reći: “El-hamdulillah ala kulli hal (Hvala Allahu na svakom stanju).” Možda u tome što ti se desilo ima neki hajr. Također, potrebno je učiti što više dova. Posebno čini dove Allahu da te učvrsti u vjeri i sačuva te gri-jeha, a jedna od takvih dova jeste: “Allahu

moj, pokaži mi istinu istinom i pomozi mi da je slijedim, i pokaži mi zabludu zablu-dom i pomozi mi da je se klonim!” Vjernik se treba družiti s dobrim ljudima i tražiti vjernike za prijatelje, te činiti dovu Allahu da nam podari dobre prijatelje.

Allahova ljubav prema nama

U većini djela nailazimo na govor o ljubavi ljudi prema Allahu. Međutim, ma-lo je onih koji govore o Allahovoj ljubavi prema svojim stvorenjima, odnosno prema robovima. Veliki broj ajeta i hadisa govore o tome koliko Allah voli svoja stvorenja. Nažalost, puno nas je kod kojih su veze sa Allahom samo veze ibadeta u kojima ne-ma duše i suštine. Mnogi ljudi te ibadete razumiju samo kao obaveze koje su im na-ređene i izvršavaju ih rutinski.

Uzvišeni Allah kaže: “Allah će sigurno mjesto njih dovesti ljude koje On voli i ko-ji Njega vole.” Allah nam je mogao nare-diti da Ga volimo i mi bismo se pokorili. U ovom kur’anskom ajetu, Uzvišeni Allah je prvo spomenuo Svoju ljubav prema robo-vima, pa tek onda ljubav stvorenja prema Njemu. Allahov Poslanik kaže: “Kada Allah zavoli čovjeka, pozove Džibrila (i kaže mu): “Allah je zavolio tog čovjeka, pa ga voli i ti.” Kada ga Džibril zavoli, po-zvat će stanovnike neba i reći: “Dosta je Allah zavolio tog čovjeka, pa ga volite i vi. Kada ga zavole stanovnici neba, tog čovje-ka će prihvatiti stanovnici zemlje.” Znači, Uzvišeni Allah obznanjuje: “Kada Allah zavoli čovjeka, pozove Džibrila (i kaže mu): ‘Allah je zavolio tog čovjeka, pa ga voli i ti.’” Isto tako, ni Džibril ne krije svo-ju ljubav: “Kad ga Džibril zavoli, pozvat će stanovnike neba: ‘Doista je Allah zavo-lio tog čovjeka, pa ga volite i vi.’”

“Međutim, nije dovoljno da ova ljubav ostane samo na nebu, već se spušta i na zemlju, pa ljudi to saznaju. Kako? Kada ga zavole stanovnici neba, tog čovjeka će pri-hvatiti stanovnici Zemlje. Koga još Uzvi-šeni Allah voli: JNNELAHE JUHIBBUL MUTTEKIN ‘Allah zaista, voli one koji se često kaju.’ Ako želiš da te Allah voli, če-sto se pokaj. Zatim: INNELLAHE JUHI-BBUL-MUHSININ ‘Allah, zaista, voli one koji dobra djela čine.’ Ako želiš da te Allah voli čini dobra djela. INNELLAHE JUHIBBUL-MUTTEKIN ‘Allah zaista voli pobožne.’ INNELLAHE JUHIBBUL MUKSITIN ‘Allah voli pravednike.’ Ako želiš da te Allah voli budi pravedan, prema svojoj djeci, obitelji, prijateljima”, rekao je sisački imam.

Allah dž.š. nam u kudsi-hadisu kaže ka-ko se možemo približiti Njemu: “Ničim se

JOURNAL

12

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

drugim Moj rob Meni ne može više približi-ti kao onim što sam mu Ja propisao (farzo-vima).” To znači, ako želimo biti Allahovi štićenici, ako se želimo približiti Allahu, onda to možemo učiniti izvršavanjem far-zova – klanjanjem pet dnevnih namaza. Ako želimo dalje od toga, ako želimo da nas Allah zavoli, nastavlja se dalje u kudsi-hadisu: “Moj rob će se Meni približavati nafilama (dobrovoljnim ibadetima) sve dok Ga ne zavolim.” U nafile (dobrovoljne iba-dete) spadaju dobrovoljni namazi, poput sunneta pet dnevnih namaza, i ostalih na-maza koje je sunnet klanjati poput teravih-namaza, duha-namaza, istihare-namaza, te-hijjetul-mesdžida, nafila između dva ezana ili između ezana i ikameta, itd. U nafile spa-da i dobrovoljni post poput posta ponedjelj-kom i četvrtkom, posta bijelih dana kada je mjesec pun, posta na dan ašure, posta na Dan Arefata za onoga tko nije na hadždžu, posta šest dana mjeseca ševvala, posta tri dana svakog mjeseca, posta subotom i ne-djeljom, davudovog posta, itd.

Imam Crnkić je naglasio da u nafile spada i dobrovoljna sadaka zbog koje Allah dž.š. zna zavoliti čovjeka. Allah dž.š. kaže: “Oni koji udjeljuju imanja svoja i noću i da-nju, tajno i javno, dobit će nagradu od Gos-podara svoga; i ničega se oni neće bojati i ni za čim oni neće tugovati!” (2-274). Dalje Allah nastavlja: “A kada ga zavolim, onda sam (postanem) njegov sluh kojim sluša.” To znači da tada slušamo samo ono što je dozvoljeno, a ako se desi da čujemo nešto što nije dobro, onda Allah daje načina da se tome suprostavimo ili da napustimo društvo u kojem se ogovara naš brat ili sestra. Allah kaže: “A kada ga zavolim, onda sam vid njegov kojim gleda.” To znači da onda ne gledamo u golotinju, u ono što nam je Allah zabranio da gledamo. Allah kaže: “Onda sam ruka njegova kojom uzima (radi), noga njegova kojom korača.” Dakle, činimo sve s čime je Allah zadovoljan. To je pravi stu-panj ljubavi.

Učenjaci su rekli: “Nije čudno kada rob voli svog Gospodara, ali je za svako čudo kada Gospodar voli svoga roba.” Uzvišeni Allah u drugom kudsi-hadisu ve-li: “Ako Mi se približi za pedalj, Ja ću Mu se približiti za lakat. Ako Mi se približi za lakat, Ja ću Mu se približit za hvat. Ako mi dođe idući, Ja ću Njemu trčući.” Pritom se naravno misli na trčanje koje je svojstveno Allahovom Uzvišenom biću i mi to ne bi-smo smjeli porediti s ljudskim trčanjem. Allah, tako Silan i Moćan voli nas, nemoć-na bića. Koliko Allah voli Svoje robove govori nam i naš Poslanik: “Uzvišeni Allah svake noći silazi na nebesa (najbli-žim dunjaluku) i to u zadnjoj trećini noći.”

Dakle, Uzvišeni Allah na način svojstven Njegovoj Uzvišenosti, silazi na dunjaluč-ko nebo svake noći i govori: “Tko mi upu-ćuje dovu, primit ću je, tko Mi traži – bit će mu odobreno, tko moli za oprost – bit će mu oprošteno.”

Prethodni ajeti i hadisi nam potvrđuju da nas Allah voli, ali koji su pokazatelji Allahove ljubavi prema nama?

1. Uzvišeni AIlah ne žuri sa kaznom. Zašto? Da bi ti ostavio vremena da se po-kaješ. Učenjaci kažu: “Kada odlučiš učini-ti kakvo loše djelo, melek koji ih bilježi ne piše ništa i ostavlja te neko vrijeme kako bi se pokajao. A melek koji bilježi dobra dje-la, ubilježi ih onog trenutka kada pomisliš da to dobro djelo učiniš.” Dakle, nema žur-be u kazni i ovo je jedan od dokaza Alla-hove ljubavi.

2. Primanje pokajanja. Jedan od poka-zatelja Allahove ljubavi jeste i to što Allah prima pokajanja. Trebamo se zapitati ima-mo li mi nekog drugog tko će nam oprosti-ti grijehe i nekog drugog tko će nam se smilovati.

3. Jedan od znakova Allahove ljubavi jeste i to da Allah za dobra djela nagrađuje deseterostruko, a za loše djelo kažnjava samo za to jedno djelo. Tko odluči da učini dobro djelo, a ne učini ga – biva nagrađen jednim dobrim djelom, jer je imao namje-ru uraditi ga. A ako naumi uraditi loše dje-lo, pa ga ne uradi – onda mu se ne piše, već, ako ga ostavi radi Allaha – piše mu se dobro djelo. Logično bi bilo da se za jedno dobro djelo daje jedna nagrada, a za jedno loše djelo jedna kazna. I to je pokazatelj velike Allahove ljubavi prema nama.

4. Allah Svojim robovima koje voli daje velike nagrade za učinjena mala djela. Pri-mjer rečenog je post na Dan Arefata. Taj post briše grijehe iz prethodne i nastupajuće godine. Također je i pet dnevnih namaza oprost za grijehe koji se počine između njih

za one koji izbjegavaju velike grijehe. Ra-mazan do ramazana je oprost grijeha, džu-ma do džume oprašta grijehe između njih. To je velika Allahova ljubav, milost.

5. Ako kažeš subhanalah 100 x dnev-no, zaradit ćemo 1.000 sevapa. Ovo je lju-bav. Ne radi se o brojkama, to je Allahova milost.

6. Allahov Poslanik kaže: “Tko kaže u jednom danu 100 x Subhanallahi ve bi hamdihi bit će mu oprošteni grijesi pa ma-kar ih bilo koliko morske pjene.

7. Riječ elhamdullilah (hvala pripada samo Allahu) puni mizan (vagu kojom se mjere djela). Sve su ovo pokazatelji Alla-hove ljubavi prema nama.

8. Jedan od pokazatelja Allahove lju-bavi prema nama jeste i to što je broj Nje-govih lijepih imena koja Ga opisuju kao Milostivoga veći od broja imena koja Ga opisuju kao onoga ko kažnjava i sveti se.

9. Jedan od pokazatelja Njegovi ljuba-vi prema nama jeste i to što On od nas traži i podstiče nas da Mu što više činimo dove za sve ono što nam treba: “Pozovite Me i Ja ću Vam se odazvati.” Dakle, Allah traži od nas, On želi da ga molimo za neku po-trebu. Kako je sa nama ljudima, bježimo jedni od drugih.

Imam Crnkić je citirao Tavusa, jednog od velikana iz generacije tabiina koji je pu-no činio dovu: “Ne navaljujem u dovi zbog svoje potrebe, već inzistiram u dovi iz ra-zloga što Allah voli one koji uporno čine dovu.” U jednom hadisu se kaže: “Zaista je Uzvišeni Allah stidljiv i plemenit i On se stidi čovjeka koji podigne svoje ruke prema Njemu da mu ih vrati prazne.” Vrlo zani-mljivo i inspirativno predavanje sisački imam je završio s jednim hadisom koji ga često motivira: “Allah daje ovaj svijet i oni-ma koje voli i onima koje ne voli, a vjeru daje samo onima koje voli. Pa, onoga kome je data vjera, Allah je zavolio.”

Alem ef. Crnkić i Mirza ef. Mešić

JOURNAL

13

Tko je bio Husaga Ćišić? Zašto je on važan za historijsku znanost? Imamo li adekvatnu predodžbu o njegovoj osobi? Ova pitanja postavio je doc. dr. sc. Adnan Jahić s Fakulteta političkih znanosti u Tu-zli na Znanstvenom skupu o Huseinu Hu-sagi Ćišiću održanom u Zagrebu. Svaka znanstvena analiza života i djela zname-nitog Mostarca morala bi poći od navede-nih pitanja. Dr. Jahić, koji već duže vre-mena surađuje s Bošnjačkom nacional-nom zajednicom u Zagrebu smatra da ovakav pristup omogućava sagledavanje stvarnog Husage, u okvirima historijske zbilje, bez idealizacije i zadržavanja na površini njegove karakterne pojavnosti. O Husagi Ćišiću do sada se uglavnom go-vorilo kao o autoru zahtjeva za priznava-njem bošnjačke narodne posebnosti u Ustavu poslijeratne Federativne Narodne Republike Jugoslavije. Usljed takvog pri-stupa ostale su na marginama istraživanja druge relevantne činjenice iz Husaginog života koje su značajne kako za historij-sku revalorizaciju njegova lika, tako i za rekonstrukciju društvenih prilika u koji-ma je on djelovao. Tamo, pak, gdje se te-žilo cjelovitoj retrospektivi, usljed ideo-loških pretenzija, Ćišićevoj osobnosti je dat smisao koji je sadržajno premašivao granice njegovog svijeta, pa je prikazan kao svojevrsni prorok dolazećih ideja i vrijednosti. Noviji osvrti glorificiraju ga kao borca za nacionalno dostojanstvo Bošnjaka, bakljonošu bošnjačke narod-nosti, stavljajući ga u kontekst moderne rasprave o bošnjačkom kontinuitetu i sa-mosvojnosti. Nećemo pogriješiti ako ka-žemo da je priča o Husagi Ćišiću kaziva-nje o čovjeku čiji su ideali bili u raskora-

ku sa stvarnošću u kojoj je živio, usljed čega je ovaj Mostarac doživljavao brojna razočarenja: u ljude, pokrete, države, ide-ologije... Njegova snaga, pak, ležala je u činjenici što on ta razočarenja nije prihva-tao kao povod za pasivizaciju i konformi-zam. Nije se mirio sa postojećim stanjem, najmanje sa rezigniranim povlačenjem u privatnost, daleko od društvenih proble-ma. Dr. Jahić je tijekom znanstvenog sku-pa apelirao da se traži veći sluh historij-ske nauke za Husagu i druge borce za nacionalna prava Bošnjaka.

Šesta buktinja hrabrog Mostarca

Husein (Husaga) Ćišić (1878.-1956.) rođen je u Mostaru. Osnovnu i srednju

školu završio je u rodnom mjestu. Kao mladić bio je predsjednik Muslimanske či-taonice u Mostaru. Pripadao je onoj kate-goriji ljudi koja se ne zadovoljava životom ispunjenim brigom za materijalni probitak i društveni položaj. Čini se kako je taj ide-alizam u sebi prepoznao još kao mladi po-laznik medrese, slušajući muderisa Ali Fehmi ef. Džabića, budućeg vođu pokreta za vjersko-prosvjetnu autonomiju. Tradici-onalni pristup islamskim naukama nije pli-jenio srce znatiželjnog Husage, čiji je inte-lektualni interes nadilazio uske okvire me-dresanske učenosti. Džabić je u njemu vi-dio valjanog vjerskog službenika, ali u Husagi nije bilo sklonosti ka pozivu koji nije otvoren prema izazovima vremena. S vremenom su Džabićevi nagovori prerasli u pritisak, pa je Husaga napustio medresu izjavljujući da ima druge životne naume. “Posvetiću život historiji i ljudima ...” - programski je opisao svoja opredjeljenja i nazore. Posvećenost historiji i ljudima zna-čila je borbu za slobodu i čast njegove do-movine, za prava i interese njegovog naro-da. Samo dijelom je njegov idealizam imao oslonac u njegovom materijalnom položaju. Husaga je bio srednji zemljopo-sjednik, živio je od prihoda porodičnog imanja, bez luksuza i rasipanja. Nije se upuštao u unosnije poslove, a puno novca je trošio na knjige, obrazovanje i društvene inicijative. U poslijeratnim godinama ostao je po strani političkih svrstavanja, ali je krajem 1926. godine prihvatio ponudu JMO da joj bude nosilac liste na oblasnim izborima za Grad Mostar. Taj mu je anga-žman donio položaj potpredsjednika Obla-sne skupštine, te mjesto referenta za soci-jalna i zdravstvena pitanja za Hercegovinu.

Skup koji je okupio bošnjačke asocijacije

Znanstveni skup o Husagi Ćišiću - kazivanje o čovjeku čiji su ideali bili

u raskoraku sa stvarnošćuU dvorani BNZ za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, 21.3. 2009., održan je znanstveni skup pod nazivom “Ulo-ga Huseina Husage Ćišića u razvoju i afirmaciji Bošnjaka i Bosne i Hercegovine - 130 godina od rođenja.”

Filip Mursel Begović

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Salkan ef. Herić

Husein Husaga Ćišić (1878.-1956.)

JOURNAL

14

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Nije izgubio samostalnost političkog rasu-đivanja, ali mu je egzistencija sve više ovi-sila o javnoj službi. Nakon šestosiječanj-ske diktature, pritisnut teškim bremenom velike porodice, odlučio se prikloniti dr. Mehmedu Spahi - vođi Jugoslavenske mu-slimanske organizacije o kojemu je do tada imao negativno mišljenje koje je poticalo iz karaktera njegovog odnosa prema beo-gradskom režimu. Tada je istupio na Ma-čekovoj listi na petosvibanjskim izborima, što mu je osiguralo mandat mostarskog gradonačelnika i funkciju predsjednika va-kufskog sabora u Sarajevu. Taj mu je čin donio egzistencijalnu stabilnost, ali samo do sloma jugoslavenske države i formira-nja NDH. Slijedili su novi izazovi, odlazak sinova u partizane, život u okupiranom gradu, tegobe ratnog preživljavanja ...

Bio je jedan je od pokretača Musli-manske rezolucije grada Mostara 1941. protiv ustaških zločina. Član je III. zasje-

danja AVNOJ-a i ZAVNOBiH-a. Na Trećem zasjedanju AVNOJ-a podnio je amandman o bošnjačkom nacionalnom pitanju, koji, na žalost, nije usvojen. Bio je predsjednik Vakufsko-mearifskog sa-bora u Sarajevu do 1945. godine. Kao član Ustavotvorne skupštine DFJ, nije bio zadovoljan nacrtom novog Ustava, jer u njemu nije bilo šeste baklje koja bi sim-bolizirala Bošnjake kao narod ravnopra-van ostalim narodima jugoslovenske fe-deracije. Iz tih razloga Husaga je 18. ja-nuara 1946. godine predložio amandman na član 3. prijedloga Ustava u kome je tražio da se umjesto pet ugradi šest bukti-nja u grb koje bi simbolizirale: “Srbe, Hr-vate, Slovence, Makedonce i Crnogorce, kao i ravnopravne federalne jedinice tih naroda. Pri tome se, vjerovatno “slučaj-no”, zaboravilo na šestu buktinju, koja bi uz federalnu jedinicu Bosnu i Hercegovi-nu simbolično predstavljala i sve stanov-

nike koji vjekovima žive na tom teritori-ju, čije je istorijsko narodno ime Bosanac, odnosno Bošnjaci. Prijedlog Husage Ći-šića nije bio prihvaćen.

“Zagonetna sfinga” bošnjačkog naroda

Ćišić je bio svjestan u kojoj mjeri je bio sustavan propagandni rad srpskih i hr-vatskih nacionalističkih krugova da se bosanski muslimani pretvore u neki drugi narod, no “naš je musliman na sva dosa-danja pokušavanja u tom smjeru ostajao i ostao savršeno ravnodušan, ne pokazuju-ći ni najmanje volje da napusti pozu za-gonetne sfinge, koju je saobrazno tome već davno zauzeo.” Kakva je to “zagonet-na sfinga” bošnjački narod? To je pitanje koje Ćišić pokušava razjasniti. Pritom, valja imati u vidu da su dva velikodržav-na i nacionalistička projekta izvan Bosne cijelo dvadeseto stoljeće potrošila na po-tiranje Bosne i Bošnjaka, jednom se radi-lo “nacionaliziranjem”, a drugi put istre-bljivanjem muslimanskog naroda sa zacr-tanih velikodržavnih teritorija – primjetio je prof. dr.sc. Senadin Lavić na simpoziju o Husagi Ćišiću. O “zagonetnoj pozi boš-njačke sfinge” postoje bar tri predrasude ili stereotipa koje uočava Ćišić: 1) musli-manski narod je kratkovid, konzervativan i neprijemčiv prema novotarijama, 2) islamska religija je kriva što muslimani ne mogu prihvatiti suvremene ideje, te ne mogu razvijati pojam nacije i 3) bosanski muslimani su podrijetlom Turci.

Ove podvale i predrasude “patentira-nih nacionalista” Ćišić raskrinkava kao neznanje, ignorantsko sljepilo, bezobra-zluk i proračunatu himbenost, jer preci

Husein Husaga Ćišić (1878.-1956.) iz Mostara jedan je od najistaknutijih bošnjačkih političara i intelektualaca XX. stoljeća, ličnost koja je dala nemjerljiv doprinos očuvanju i jačanju identiteta Bošnjaka i Bosne i Hercegovine.

Radi se o čovjeku koji je u historiji ostao zapamćen po tome što je u Titovoj Jugoslaviji prvi javno progovorio i postavio pitanje priznanja bosanskog naroda. Naime, na zasjedanju Ustavotvorne skupštine Jugoslavije 1946. godine podnio je aman-dman na Ustav FNRJ i javno istupio protiv negiranja prava Bošnjaka i drugih Bosanaca na ravnopravan tretman u nacionalnoj politici nove države. Iako je Bosna i Hercegovina po tadašnjem Ustavu ušla kao ravnopravna republika u sastav jugoslavenske federacije, Husaga se oštro usprotivio tome što na grbu nove države, pored postojećih pet, nije unesena i šesta buktinja, a koja bi označavala Bosance kao šestu jugoslavensku naciju, uz Srbe, Hrvate, Slovence, Makedonce i Crnogorce.

Kako na tadašnjoj sjednici njegov prijedlog nije usvojen, Ćišić je prigovorio Predsjedništvu Ustavotvorne skupštine i bio jedi-ni poslanik koji je 1946. godine uskratio svoj glas za Ustav Federativne Narodne Republike Jugoslavije. U svom dopisu Predsjed-ništvu Ustavotvorne skupštine od 18. januara 1946. godine Ćišić je sasvim jasno podcrtao nepravdu koja je nanešena Bošnjacima, jer je po tadašnjem ustavu Bosna i Hercegovina bila zasnovana na ravnopravnosti Hrvata i Srba, a bez spominjanja Bošnjaka kao konstitutivnog naroda. Husaga Ćišić je već tada ukazao na srpski nacionalizam te se sukobio s Milovanom Đilasom.

O kakvoj se ljudskoj veličini radi govori i činjenica da su bili bezuspješni svi pokušaji, u različitim historijskim prigodama, da se Husein Husaga Ćišić vrbuje i prikloni bilo kojoj struji koja bi dovela do promjene njegovog principijelnog stava i mišlje-nja. Dr. Džaferbeg Kulenović, koji je u Pavelićevoj vladi bio “čovjek za muslimanska pitanja”, pokušao ga je pridobiti za NDH ali ga je Ćišić izbacio iz svoje kuće, ne prihvativši njegove stavove. Također, general Ambrosi ga je uzalud 1942. godine nasto-jao pridobiti za stvar fašizma. Svim udarima, strujama i pokušajima Husein Husaga Ćišić se oštro i hrabro odupirao.

Sudionici znanstvenog skupa

JOURNAL

15

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

muslimana nikada nisu zaboravili svoju zemlju, jezik, narodne običaje ili tradici-ju, bez obzira što su pokatkad bili lijeni i indolentni na otvorene nasrtaje na njiho-vo biće i historijsku svijest. Jesu Bošnjaci jedno vrijeme vezali svoju sudbinu uz Osmanlije, ali nikada nisu ostavili ili za-nemarili svoju zemlju. Bošnjaci su 1737. godine pod Banjalukom pokazali tko su i što im znači Bosna, te su se sami obranili od nasrtaja austrijske soldateske, jer im tada Osmanlije nisu mogle pomoći usli-jed zapletenosti u rat sa Rusima i Perzi-jancima. Poslije toga kraha austrijska voj-ska pedeset godina nije napadala na Bo-snu. Što se tiče treće podmetnute pretpo-stavke o turskom podrijetlu, Ćišić odmah primjećuje pitanje s jezikom, smatrajući da bi današnji muslimani govorili turskim a ne bosanskim jezikom da su pridošli od-nekud iz azijskih prostora.

Husaga Ćišić je, doista, uočio glavne antibosanske i antibošnjačke konstrukcije koje su instalirane u političkom, historio-grafskom, ideološkom i vojnom diskursu velikodržavnog ekspanzionizma u XX. stoljeću. Radi se, dakle, o tome da: 1) Bo-sna ne može biti samostalna država, nego je dio “životnog prostora” patentiranih nacionalista iz susjedstva, 2) Bošnjaci su Turci ili srpski/hrvatski odmetnici koji ne mogu biti narod niti razvijati svoju nacio-nalnu ideju.

Nismo mi repa bez korijena

Kada je u pitanju socijalno-političko i znanstveno mišljenje između dva svjetska rata, ali i nakon uspostave SFR Jugoslavije, također, dolazi skoro do potpunog utihnuća uporabe imena Bošnjak – objašnjava prof dr. sc. Adib Đozić na znanstvenom skupu. Jugoslavenska i bosanskohercegovačka so-cijalno-politička znanstvena misao, sve do kraja šezdesetih godina dvadesetog stolje-ća, uokvirena i određena dogmatskim še-matizmom vulgarno-marksističke ideologi-je, ne samo da osporava ime Bošnjak, već i negira bilo kakvu nacionalnu posebnost Bošnjaka, ostavljajući im mogućnost da se etnički imenuju Srbima, Hrvatima ili pak, ako to hoće, mogu biti nacionalno neopre-dijeljeni. Dakle, mogli su biti bez nacional-nog imena, mogli su prihvatiti tuđe nacio-nalno ime (Srbin, Hrvat), samo nisu mogli biti ono što povijesno jesu - Bošnjaci. Upr-kos svih tih političkih i “znanstvenih” ospo-ravanja i negiranja, u okvirima bošnjačkog socijalnog i političkog mišljenja bilo je au-tora koji su nedvosmisleno i argumentirano u svom spisateljskom radu ukazivali na ne-opravdanost osporavanja imena Bošnjak ili pak na neadekvatnost njegove zamjene imenom Musliman. Posebnu upornost i do-sljednost u političkoj i znanstveno-spisatelj-skoj praksi afirmacije nacionalnog imena Bošnjak, nakon Drugog svjetskog rata, is-

poljili su: Husein (Husaga) Ćišić, Adil-beg Zulfikarpašić, Ćamil Avdić i Smail Balić. Dr. Đozić u svom je radu istakao razumije-vanje Bosne i Bošnjaka u spisateljskom dje-lu Huseina (Husage) Ćišića, naglašavajući tri značajna pitanja: a) doprinos metodološ-kom diskursu prevladavanja stereotipnog interpretiranja bošnjačkog nacionalnog identiteta; b) kritiku vulgarno-marksističkih i nacionalističkih interpretacija bošnjačke nacije; c) samorazumijevanje Bošnjaka u uslovima historijske nužde. O društveno-povijesnoj autentičnosti i autonomnosti Bošnjaka, kako ih u svom spisateljskom djelu naziva Husein Ćišić, navodi dr. Đo-zić, i njihovoj neraskidivoj povezanosti i uvjetovanosti zemljom i državom Bosnom i Hercegovinom, najbolji bi dokaz bio upra-vo sljedeći Ćišićev stav: “Mi nismo neka repa bez korijena, kako bi to neki htjeli da kažu, a naša privrženost bosanštini ne dati-ra od novih datuma, kako to neki već vele, nego je ona produkt jedne zdrave narodne misli, koja je vjekovima davala impulsa svom javnom životu u našim pokrajinama.” Husein (Husaga) Ćišić bio je izuzetno obra-zovan čovjek iako mu je nedostajalo odgo-varajuće školske spreme i stručnosti. Ćišić, međutim, nije dozvoljavao da ta realnost kompromitira principe i ideale u koje je vje-rovao. To je jasno pokazao tijekom ratnih i poratnih četrdesetih, kad se sukobio sa esta-blishmentima režima koji su negirali boš-

U dvorani Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb i Zagrebačku župa-niju, 21.3. 2009., održan je znanstveni skup pod nazivom “Uloga Huseina Husage Ćišića u razvoju i afirmaciji Bošnjaka i Bosne i Hercegovine - 130 godina od ro-đenja.” Radovi koji su tom prigodom izlagani objavljeni su u časopisu Bošnjačka pismohrana (br. 27) koji izlazi u BNZ. Organizator i pokretač znanstvenog skupa bila je Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, međutim, lijepo je bilo čuti da su se u realizaciju projekta uključili i Vijeće boš-njačke nacionalne manjine Grada Zagreba, Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod” i Medžlis Islamske zajednice Zagreb. Organizacijski odbor skupa predvodio je dipl. ing. Dževad Jogunčić, a sačinjavali su ga mr. sc. Senad Nanić, dipl. iur Mirsad Srebreniković i dipl. ing. Ekrem Bećirović. Na skupu su se mogla čuti više nego zanimljiva izlaganja poznatih bošnjačkih intelektualaca, znanstve-nika i sveučilišnih profesora. S Fakulteta političkih nauka u Sarajevu u Zagreb su stigli doc. dr. sc. Senadin Lavić s radom “Kako misliti Bosnu na početku XXI. stoljeća”, prof. dr. sc. Esad Zgodić koji je predavao o Husagi Ćišiću, Benjaminu Kalaju i Avdi Humi i prof. dr. sc. Šaćir Filandra s radom “Dvojenja o naciji i dr-žavi”. Svoja istraživanja o važnoj osobnosti iz povijesti BiH predstavili su profe-sori s Fakulteta političkih nauka u Tuzli - prof. dr. sc. Adib Đozić s radom “Bosna i Bošnjaci u spisateljskom opusu i političkoj praksi Husage Ćišića” i doc. dr. sc. Adnan Jahić s zanimljivim zapažanjima na temu “Husaga Ćišić između ideala i stvarnosti”. Doc. dr. sc. Vedad Spahić s Filozofskog fakulteta u Tuzli književnopovijesno je ocjenio rad i pisanje Husage Či-šića, a svoja istraživanja predstavio je radom “Literalizacija povijesti u historijskoj publicistici Huseina Husage Ćišića”. Svoj rad pod nazivom “Doprinos Huseina Ćišića afirmaciji bosanskohercegovačke državnosti” predstavio je prof. Enes Ratkušić iz Mostara, a na skupu svoj su obol dali i Bošnjaci koji žive u Zagrebu – dr. sc. Fahrudin Novalić svojim znanstvenim zapažanji-ma o Ćišiću i identitetu Bošnjaka i mr. sc. Alija Hodžić radom “Bošnjaci i država”. Dipl. ing. Dževad Jogunčić i prof.dr sc. Sead Berberović kao domaćini skupa održali su izlaganja uvodničarskog karaktera.

JOURNAL

16

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

njačko pravo na slobodu i nacionalni digni-tet u vlastitoj domovini.

Za života je napisao mnogo knjiga. Najznačajnije su: Agrarno pitanje i po-jam o socijalnoj pravdi naše demokratije (1919.), Jedan prijedlog za razmišljanje zemljovlasnicima (1925.), Husein kape-tan Gradaščević (1928.), Muslimanka i njezina peča i feredža (1935.), Istina o Smail-agi Čengiću i njegovoj pogibiji (1936.), Bosanskohercegovački Musli-mani i bosanska autonomija (1945., objavljeno 1990.), Mostar u Herceg-Bo-sni, objavljeno 1990. godine

Kako je govorio Husein Husaga Ćišić

Godine 1927., u spomen Osmanu Điki-ću, Husaga Ćišić je sljedećim riječima opi-sao bošnjački narodni karakter i profil: “Jedna od najizrazitijih karakternih crta naših pređa, naših starih Bošnjana najsta-rijega, kao i starijega doba, bila je jedna vrst otmene netrpeljivosti prema svemu – što nije njihovo. – Ni samo vrijeme, ni sve one faze političkog života, kroz koje se, tije-kom vremena, nevoljno promicahu nije do-stajalo, da tu crtu u njihovu karakteru izmi-jeni. – Oni su uvijek ostajali i ostali dosljed-ni sami sebi. Razne siledžije, istina, uspije-vale su da ih, od vremena na vrijeme, pritje-raju zidu i prisile u jednu ruku da zatvaraju svoja srca pred njima, da bi tako povučeni sami u sebe izdržali sve napasti napastnika do kraja i to – do svakoga kraja.”

Na konstituirajućoj sjednici Vakufsko-mearifskog sabora od 5. juna 1937. godine na prijedlog dr. Mehmeda Spahe, Husaga Ćišić je jednoglasno izabran za novog pred-sjednika tog sabora. Tom prilikom održao je govor više političkog, a manje vjerskog i prosvjetnog sadržaja. Nakon izraza zahval-nosti kruni i državnim zvaničnicima uputio je kraći panegirik u čast bošnjačkog vođe, nezamisliv u ranijim godinama: “Ali svaka-ko jedna od najprijatnijih mojih dužnosti jeste ta, što kao člana ovog visokog foruma mogu pozdraviti i našeg dragog vođu g. dr. Mehmeda Spahu. Naša radost je tim veća, što ga evo danas vidim u svojoj sredini kao našega druga, od čijeg autoriteta, sposob-nosti i iskustva mi sa sigurnošću očekujemo najjaču potporu u našem odgovornom ra-du. Muslimani Kraljevine Jugoslavije – a specijalno sa ovog našeg područja – će po-koljenjima predavati ime tog našeg – musli-manskog – najistaknutijeg čovjeka zadnjih decenija, koji je kao vođ nas muslimana do-stojno branio naše interese i svojom mu-drom politikom vratio nam ono zašto su se Firdus, Džabić i ostali narodni prvaci prije

dvadeset godina borili i što su ostvarili. Ne-ka g. dr. Spahi bude najjača zahvalnost sa-znanje, da muslimanski elemenat u njemu gleda najdragocjeniji svoj kapital.”

Poslije rata pisao je o bošnjačkim žr-tvama uloženim u izgradnju novog druš-tvenog poretka, “u kojem neće biti povla-šćenih i podvlašćenih elemenata, povla-šćenih i podvlašćenih po otrcanim nacio-nalnim receptima patentiranih naciona-laca nego poretka u kojem će princip pu-ne ravnopravnosti među ljudima dobre volje nehvaljeno doći do svoga izražaja.”

Ćišić je još 1929. napisao podužu ra-spravu pod nazivom “Bosanskohercego-vački Muslimani i bosanska autonomi-ja”, no zbog kursa šestojanuarske dikta-ture nije ju dao na uvid javnosti, pa mu, zbog nadolazećih ratnih neprilika, to nije pošlo za rukom niti 1940. godine, ali kada ju je doradio, Husaga kaže:

“Sve beogradske vlade u Jugoslaviji od oslobođenja do ujedinjenja, pa do potpu-nog njena kraha pod fašističkom okupaci-jom, u službi srpske nacionalne misli, na-stojale su, svaka na svoj način, našoj užoj domovini Herceg-Bosni oduzeti njenu indi-vidualnost i obesnažiti svaki spomen na nekadašnju njenu samostalnost. Po intenci-jama beogradskih vlastodržaca imalo se iz školskih udžbenika brisati svo štivo, koje je, direktno ili indirektno, podsjećalo na neka-dašnju samostalnost bosansku, na njezin individualitet, pa bilo u kom obliku, jer ta sjećanja i same insinuacije na ta i takva sjećanja ni u kom pogledu nisu mogle kon-venirati zdravoj ‘nacionalnoj misli’ koju sada propagira nacionalni Beograd. Okol-nost, pak, da ta naša uža otadžbina stvarno predstavlja jednu posebnu etničku cjelinu među jugoslovenskim narodima i to da je ona u svom vjekovnom zasebnom životu stekla i vlastitu dušu, pa što više da je i pri oslobođenju ušla u sastav ujedinjenih jugo-slovenskih zemalja, kao posebna admini-strativna jedinica po vlastitoj volji, nije im smetalo u njihovim nastojanjima jer su za ta nastojanja nalazili podrške i kod jednog dijela samih Bosanaca. Jer po srpskoj na-

cionalnoj ideologiji, naša uža otadžbina Bosna i Hercegovina, spada u životni pro-stor srpske nacije, kao i još mnoge druge nacionalno nepročišćene zemlje, te se zato nameće dužnost svakom nacionalnom Srbi-nu, ma gdje se nalazio, da nastoji, da bi se te zemlje i stvarno uklopile u svoj nacional-ni matičnjak, kao sastavni dio njegov. Oda-tle sukobi i odatle nevolje za sve one otadž-benike, koji se zanose tom i takvom nacio-nalnom ideologijom i konsekventno tome, koji mirne duše ne podnose da se na tako problematičan način proigra ugled njihove uže otadžbine Bosne i Hercegovine.” Mo-starski ‘Preporod’ je tek 1991. godine u znak sjećanja na Huseina Ćišića izdao spo-menutu knjižicu za koju je u novembru 1945. godine u Mostaru bio napisan uvod. Kao da se do tada nije dopustilo autoru da objavi svoje misli i saznanja. Danas ne mo-žemo znati kako bi mu odgovorili oni koje je dezavuirao u njihovim nakanama, kakve bi bile reakcije velikodržavnih ideologa ko-ji nisu priznavali bosanskohercegovačku posebnost, autonomnost i pravo na postoja-nje. Zbog toga je razmišljanje o Ćišićevim stavovima prema ljudima njegovog vreme-na koji su na razne načine – politički, reli-gijski, ekonomski, “znanstveno” i militarno – konstruirali predrasude i podvale o Bosni i Hercegovini i njenom narodu, dijelom uskraćeno za odgovore ili komentare. No vrijeme je pokazalo da se dio odgovora mogao pretpostaviti i da ih, nažalost, danas ponavljaju s istom zaslijepljenošću, mr-žnjom, obezvrijeđivanjem i bezobrazlu-kom drugi nastavljači “velikih država” ma-lobrojnih naroda. Čak i površna analiza jednog tako žestoko intoniranog teksta ot-kriva suštinske razloge njegove intelektual-ne i političke marginalizacije, preciznije rečeno potpune eliminacije iz javnog živo-ta. “Njegova karakteristična retorika, u pot-punosti lišena demagoškog prizvuka, ko-jom je Ćišić iznosio vlastitu argumentaciju jednostavno nije odgovarala partijskoj stra-tegiji, koja se više nego očito, s obzirom da je rat tražio širu uključenost, spremala na zauzimanje jednog bitno drugačijeg kursa spram duštvenih kretanja u budućnosti.” – primjetio je prof. Enes Ratkušić na znan-stvenom skupu u BNZ. Suštinski, u partiji je pobijedila kontinuirano prisutna opcija, koja je u Bošnjacima, ali i u Bosni i Herce-govini gledala problem, prepreku za ostva-ranje starih ambicija, čega je Ćišić bio du-boko svjestan. Husagi je moralo biti gole-mo razočarenje kad je početkom 1946. go-dine spoznao da nacionalnom politikom novonastajuće države iznova kormilare lju-di koji žmire pred činjenicama zarad poli-tičkih interesa.

Husein Husaga Ćišić s hanumom

JOURNAL

17

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

U Kulturno informativnom centru BiH, u svibnju ove godine, predstavljene su dva prošlogodišnja izdanja KDBH “Preporod”. Riječ je o knjizi pjesama “Ču-dovita Bosna” autora Naska Frndića i knji-zi pjesama “Tarih o Slavonki” autora Em-suda Sinanovića. O knjizi Emsuda Sinano-vića govorili su tajnica KDBH “Preporod” mr. Ajka Srebreniković i glavni urednik “Behara” književnik Sead Begović koji je ujedno predstavio i knjigu “Čudovita Bo-sna”. Urednik izdanja Filip Mursel Bego-vić pročitao je prigodno pismo Naska Frn-dića koji zbog poodmaklih godina nije mogao prisustvovati promociji svoje knji-ge i kojega zbog prijemčljive šarmantnosti u cijelosti prenosimo u ovom broju Jour-nala. Govoreći o svojoj zadnjoj zbirci pje-sama publici se obratio prof. Emsud Sina-nović koji je govorio i o književniku Na-sku Frndiću. Naime, Sinanoviću je Frndić posebno drag, i njegovim se djelom kao kritičar već bavio, upravo zbog obilatog korištenja narodnog jezika koji je prisutan kod obojice autora. Treba reći da Sinano-vić, u svojoj zadnjoj zbirci, pokazuje za-vidnu razinu moderniteta kojeg crpi iz ra-zličitih čitanja postmodernih pjesnika juž-noslavenskih naroda, ali i klasika svjetske ljubavne poezije. Dakle, narodni jezik kod Sinanovića služi tek da šarmira svojom ne-posrednošću, a u biti je riječ o posvemu suvremenoj poeziji. Frndić nema potrebe za postmodernim pjesničkim promišljanji-ma jer se izvrsno snalazi koristeći bogatu bošnjačku književnu baštinu. Iako Frndić reaktualizira prošlost, njegov pjev nipošto nije demode, naime, spašava ga upravo za-čuđujući ritam života koji diktira pjesmov-ni metar te se oni spajaju u jedno jedin-stveno bogatstvo tradicije u smislu etno-loškog očuvanja leksičkog blaga. Uosta-lom, Frndić i Sinanović posve su različite pjesničke generacije, a njihova srodnost, kao i ostalih pjesnika Bošnjaka koji žive u Hrvatskoj, očituje se ponajviše preko nes-putane ljubavi prema Bosni. Oba autora nadušak se čitaju i pravo su osvježenje u

novijoj pjesničkoj produkciji Bošnjaka ko-ji stvaraju u Hrvatskoj.

Mr. Ajka Srebreniković rekla je da čita-ti kao žena, a potom interpretirati zbirku Tarih o Slavonki na prvi pogled pomalo je intrigantno te je na osnovama kulturalne kritike pokušala objasniti ljepotu nekih Si-nanovićevih stihova. “Moram priznati da sam u listopadu, kad je zbirka izašla, sama sa sobom zvocala kako je u pitanju još jed-na knjiga tematski vezana za ženu, napisana iz pera muškog autora, što znači da je i vi-zura gledanja na tematiku ljubavi, također, prožeta onim što je duboko ukorijenjeno u identitetu muškarca. Ali, pažljivim iščitava-njem Sinanovićevog Tariha, ukaza se ne-skrivena dramatika, što je potvrđeno i u predgovoru Seada Begovića, spoznaja koja je, donekle, opravdala intimni pjesnički sa-držaj ove zbirke. I doista, opjevana je drama lirskog subjekta i to predočena na dvije ra-zine, onoj osobnoj duboko emotivnoj i onoj drugoj općoj razini, koja bi se mogla ozna-čiti kulturološkom oznakom. I zato je “Ta-rih o Slavonki” kulturološko susretalište kako na tematskom tako i jezičnom planu, planu onoga što je duboko ukorijenjeno u

Sinanovićevoj tradiciji, njega Bošnjaka, i one druge kulture u kojoj participira dugi niz godina.” Srebrenikovićka smatra da lir-ski subjekt posjeduje snažan osjećaj za prošlost i njenu harmoničnost koja odjekuje u svakom stihu. U tom kontekstu, autor je nastojao ispjevati odu ljubavi i erosu kroz govor neobuzdanog i vrelog tijela, ali i pre-zentirati duboko egzistencijalne probleme koji za Sinanovića predstavljaju samu bit vlastitog života, koji se u Tarihu nemilosrd-no sukobi s onim što je kroz život dolazilo. “Moram priznati kako sam u početku nasu-mice listala Sinanovićevu zbirku, uvjerena da je žena prezentirana predmetom žudnje, ne one produhovljene, suptilne čežnje, nego one koja ženu svodi samo na materiju, ali stihovi pjesme Duša ti, tijelo ti, nude veću razinu doživljaja i spoznaje ljubavi. U nji-ma autor sjedinjuje tjelesno s duhovnim, dualitet koji je vrlo teško spojiv, ali se u ovoj pjesmi međusobno prožima: davni mi-risi pohranjeni negdje duboko u nama isplo-ve na površinu kad se sjetimo predaka, kad se sjetimo svih napisanih i nenapisanih pje-sama što su se u čežnju pretvorile i isplove onda kad se život u trenu ukaže kao nemirni san. To su stihovi koji imaju u sebi nečeg od Petrarkinog zaljubljenika, oni su nježni, stvoreni nakon jednog skrivenog pogleda, a opet su drugačiji od njih na način da lirskog subjekta pohode bića koja su, u kulturološ-kom smislu, autora već odredila, pojavnost koja predstavlja dio njegovog osobnog zna-ka, npr. hurije i evlije haremske.”- rekla je mr. Ajka Srebreniković.

Književni kritičar Sead Begović po-hvalio je Sinanovića kao jednog od emi-nentnijih suvremenih bošnjačkih pjesnika, posebice onih koje okuplja, prihvaća i hva-li “Preporod”. “Emsud Sinanović je već ostvario znatni književni opus, a ovom će svojom, zasad zadnjom knjigom, mnoge obradovati. Riječ je o zreloj ljubavnoj liri-ci koju ovaj pjesnik, već u muževnim go-dinama, ispisuje kao vlastiti čistopis o sli-kovitim ljubavnim realijama. Pjesnik Si-nanović se približava stamenoj misli ko-

Promocija Preporodovih izdanja

Nove knjige Naska Frndića i Emsuda Sinanovića

Filip Mursel Begović

Emsud Sinanović

JOURNAL

18

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

jom su se služili bošnjački pjesnici ‘istoč-ne renesanse’ ispisujući svoje stihove na tarihe. Kao što je poznato riječ je o popu-larnoj lirskoj vrsti takozvane divanske književnost. Sinanović umije da ljubi. On je od onih vitezova ljubavi kojemu ništa ne može promaknuti jer on sve u svom lju-bavnom okružju, kao vrsni vizualac, goto-vo filmski švenkira. On je ljubavnik čija frazeologija fiksira kronologiju vlastitih duševnih zgoda, a rezultat je autonomna umjetnina koja teži estetskoj cjelini. Stoga se pjesnik bitno razlikuje od ljubavnih co-olera današnjice koji otkrivaju svoju loo-zersku intimu, a da se pritom ne dotiču ljubavi.” – rekao je Begović koji je bio pun hvale i za knjigu Naska Frndića.

Begović je primijetio da kao poznava-lac starije pjesničke baštine, Nasko Frndić u “Čudovitoj Bosni” promiče sadržaje koji

dolaze iz života, točnije iz prošlosti Bosne, ali mi, čitači, na neki također “čudovit” na-čin osjećamo i šum našega doba. “On je pjesnik izravne riječi te ga s radošću odči-tavamo već u prvoj instanci čitanja. Nje-gov jasan izjavni stih, u kome riječi leprša-ju poput konfeta, strogo je ulančan u poet-sku priču, a diskurzivna ujednačenost i monolitnost ogleda se u autorovim suvere-nim vladanjem bosanskog jezika, i to onog koji je već pomalo na izdisaju i nalazimo ga još tek u tragovima: u literaturi i pone-kom sjećanju. Frndić diše u skladu sa svo-jim pjesmama. Svaki udisaj i izdisaj je dobro promišljen, potom izgovoren i na kraju zapisan u stvarne, a ne figurativno predodžbene sintagme. Pjesnik, dakle, osluš-kuje i svojim talentom putem povratnog sjećanja oblikuje ‘Čudovitu Bosnu’” - za-vršio je predstavljanje Begović.

Svakom ljudskom stvoru suđeno je proživjeti svoj vijek trajanja od rođenja do smrti. Nekima Allah daje nafaku da požive dugo, dugo i da tako od mak-sum-bebe na majčinoj sisi domognu se duboke starosti, a onda im se ona nasmi-je u svehnuto lice, u ishlapio duh, a đu-turum-tijelo svaki dan ih podsjeća da je možda bilo bolje umrijeti mlad i lijep, nego star i poharan.

Tako sam i ja pred samim pragom de-vedesete godine životnoga devera shva-tio da u tom halu i ahvalu nema mi drugo nego dane i noći kod kuće tavoriti, vrteći u glavi mnoge filmove sjećanja na ono što je bilo i kako je bilo, a moglo je biti i drukčije, pa se insan ždere kao da je jučer bilo ono što se dogodilo prije dvadeset, trideset ili pedeset godina. Osjećam da mi je najbolji lijek protiv pristiglih tje-skoba uzeti teku i olovku i ponešto od pamćenja i od pustih razmišljanja zapisa-ti, ili stare bosanske priče i kronike čitati, pa usput i po koju pjesmu skititi. Tako je i nastala zbirka “Čudovita Bosna”. U njoj sam trudio se biti dokumentaran, izvo-ran, pa sam u tom duhu dao u knjizi i od-govarajuće napomene uz manje poznate prigode, ljude i događaje.

Neke bošnjačke davne zgode tako su složile se u ciklus pjesama o sarajev-skom kroničaru Mula Mustafi Ševki Ba-

šeskiji, i njegovim suvremenicima u osamnaestom stoljeću. U tom stilu je i pjesma “Priča iz baštine”, koja je, ču-jem, na jednom čitanju izazavala kod nekog nazočnika komentar, kao da je njena fabula dvojbena, vjerojatno zbog toga što dodiruje sferu incestuozne ero-tike. Ja tu pjesmu nisam izmislio nego je samo preuzeo iz naše bosanske baštine. Neću o tome sve reći da vam bude zani-mljivije saslušati onoga tko bude proči-tao tu pjesmu na ovom susretu. A ono-me tko hoće znati više priopćujem da je kratka priča, koja mi je bila poticaj za pjesmu, tiskana pod naslovom “Žena ocu majka” u opsežnoj knjizi “Narodni humor i mudrost Muslimana”, davne 1972. godine u Izdavačkom poduzeću “Stvarnost” u Zagrebu, na stranicama 33 i 34. I još ima dosta u “Čudovitoj Bo-sni” mojih stihotvorevina koje traže ko-mentare, ali bih vas time suviše zama-rao. Mislim da je važan osnovni dojam koji čitalac ili slušatelj dobije u prvom kontaktu, jer se tada događa kreativna sinteza između autora i njegova isto ta-ko kreativnog partnera, koji unosi u do-življaj svoj prilog pamćenja, iskustva i umjetničkog dojma. Nema velike razli-ke u konačnom zbiru između onoga tko je pjesmu napisao i njegova suradnika u finalnoj primjeni.

Radi istine moram naglasiti da ove knjige ne bi ni bilo, da nije bilo sluha i razumijevanja glavnog urednika “Beha-ra” Seada Begovića, istaknutog bošnjač-kog i hrvatskog pjesnika i književnog kritičara , koji je na moju suzdržanost očekivanja od tog rukopisa rekao mi “Ima u njemu nešto posebno.” Ja i danas smatram da je moja zbirka “Čudovita Bosna” samo upiranje prstom u zajednič-ki nam nemar prema svojoj baštini. Mi Bošnjaci nismo svjesni kakvo blago jezi-

Pismo Naska Frndića pročitano na promociji knjige pjesama “Čudovita Bosna”

Od maksuma do đuturuma

JOURNAL

19

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

ka, mudrosti, pripovjedačkog i pjesnič-kog talenta, i koliko dragocjenog doku-mentarnog materijala leži u zaturenim bošnjačkim narodnim pričama, pjesma-ma, poslovicama, i drugim izražajnim žanrovima, naročito junačkim pjesma-ma, koje drijemaju u sivoj zoni prošlosti.

Ipak ima i svijetlih primjera. Znan-stvenica dr. Đenana Buturović predanim istraživačkim radom u Zemaljskom mu-zeju u Sarajevu mnogo je pridonijela ot-krivanju i tumačenju bošnjačke usmene baštine. Još se posebno bavi musliman-skim junačkim pjesmama dr. Rašid Du-rić, lektor bošnjačkog jezika na njemač-kom sveučilištu u Bochumu. On u studij-skoj knjizi “Junaci epske pjesme Bošnja-ka” navodi dvojicu američkih stručnjaka - Milmana Parryja i Alberta Lorda, koji su usporedili veliku starogrčku epsku tvorevinu - Homerovu “Ilijadu” sa spje-vom bošnjačkog narodnog pjevača Avde Međedovića, a koji je utvrđeni autor ve-lebnog spjeva “Ženidba Smailagić Me-he” s 12.311 stihova , što bi jedva stali u knjigu od 400 stranica. Međedović je ži-vio u Bijelom Polju u Sandžaku od 1880. do 1953. godine . Taj spjev je živim kazi-vanjem bošnjačkog pjevača zapisan, ali nije do danas svestrano proučen kao dje-lo izuzetne umjetničke, dokumentarne i povijesne vrijednosti. Šta bi dali srpski ili hrvatski proučavatelji i ljubitelji narodne baštine da imaju jedno takvo velebno na-rodno djelo, o kojem bi se mogle napisati tri doktorske radnje!?

Još je mnogo bošnjakog narodnog blaga koje čeka predane stručnjake i lju-bitelje narodnog stvaralaštva. Ja sam dosad na tom polju, odužujući se Bosni, objavio prvo “Muslimanske junačke pjesme” u knjizi od 651 stranice, što je izašla u Zagrebu 1969, i u ono vrijeme jednoumlja bila od ponekog dočekana prijekim pogledom, ali je naklada od 10.000 primjeraka bila u kratkom roku rasprodana, najviše u Bosni, ali i u dru-gim krajevima ondašnje Jugoslavije. Tri godine kasnije kod istog izdavača izašla je moja već spomenuta knjiga “Narodni humor i mudrost Muslimana” na 423 stranice odabranog bošnjačkog blaga, uz iscrpan predgovor. Nije dobro musli-manskom narodnom stvaralašrtvu prili-jepiti danas vrlo profanu etiketu “fol-klor”, što čine neki naši autori, jer se ti-me muslimanska visoko vrijedna epika, umjetnički nadahnute bošnjačke priče i lirske pjesme stavljaju u isti koš sa za-bavnim pučkim drmežom u šarenoj noš-

nji bilo kojeg kraja. Respektabilno pro-učavanje bošnjačkog anonimnog i au-torskog stvaralaštva veliki je prilog sa-mospoznaji Bošnjaka što su bili u proš-losti, što jesu i šta mogu biti danas.

U bogastvo usmene baštine ubrajam i njen vjekovima formirani resurs samo-bitnog identiteta, a to je izvorni bosan-ski jezik, čiji znakoviti primjerci žive i u današnjem hrvatskom i a još više u srp-skom jeziku. Tko danas zna da su nazivi bakar, boja, bubreg, čarapa, čekić, čelik, česma, čizma, duhan, džep, pa dalje na preskok: limun, rakija, sapun, sat, šećer, zanat i još je na stotine drugih naziva u hrvatskom i u srpskom jeziku preuzetih

iz bošnjačkog jezika. Iako su to službe-no turcizmi, te riječi bi se mogle zvati - bosnizmima, jer je svaka od njih u mli-nu bosanskog sluha i duha tijekom du-gih stoljeća preživljavala razne faze preobrazbe u ondašnjioj velikoj Bosni, koja se protezala na sjeveru od Osijeka preko Tuzle, Zenice, Sarajeva, Mostara do blizu drevnog Dubrovnika, a na za-padu od Udbine, junačke utvrde Mustaj-bega Ličkog, pa s Dalmatinskom Zago-rom, s Imotskim u kojem i danas postoje ostaci kule Imotskog Kadije iz “Hasana-ginice”, tog dragulja bošnjačke usmene baštine, pa od Klisa nadomak Splitu ge-ografski prostor Bosne pružao se daleko na istok - do Novog Pazara, Bijelog Po-lja i Prijepolja u Sandžaku.

Treba jasno reći - narodna baština i njen jezik su temeljni dio kulturne povije-sti svakog naroda. Usporedna proučava-nja starog bosanskog jezičnog fundusa, kojeg Hrvati zovu hrvatskim, Srbi srp-skim, a Bošnjaci bošnjačkim - dala bi za-nimljive rezultate ne samo različitosti ne-go i povezanosti triju jezika i triju naroda. Upravo zajednička jezična baština kojom je obogaćen i hrvatski i srpski jezik govori da se ni danas ne može povući čista grani-ca šta je čije, najviše zaslugom pojedinih ondašnjih sakupljača narodnoga blaga kao

što je bio Vuk Stefanović Karadžić, koji je sve što je našao u srpskom, bošnjačkom i hrvatskom narodu u okviru turskog car-stva, strpao u srpsku baštinu, a slično su postupali i hrvatski sakupljači narodnog blaga, tako da ima dosta izrazito bošnjač-kog proznog i pjesničkog usmenog blaga u knjigama susjednih nam naroda, što nije ni loše, jer je i to dokaz kako nam je histo-rija bila zajednička nažalost neuspješna učiteljica života. Tko može danas iz srp-skog jezika izbacitii imena beogradskih naselja Tašmajdan, Terazije, Karaburma, Ćumurija, Kalemegdan, Skadarlija. Ima još bezbroj spomenika prošlosti po Srbiji koji nose tursko-bošnjačka imena. A u Slavoniji se i danas govori divaniti, sokak, avlija, pendžer, kašika, šeftelija, jorgovan, marama (od mahrama) uz obilje drugih starinskih bosnizama.

Ako bismo u ovom smjeru išli dalje, našli bismo korijene bosanske jezične baštine u tisućama živućih, ponavljam živućih prezimena i naziva raznih lokali-teta u dijelovima Hrvatske, koji su bili tijekom stoljeća u sastavu s musliman-skom Bosnom, a u Srbiji još je više i pre-zimena i lokaliteta, nesumnjivih ostataka zajedničke nam prošlosti. I sve to može biti valjanim argumentom da smo tri srodna a ne jedan drugom tri suprostav-ljena naroda, usprkos nedavnim strašnim zločinima za koje nije kriv ni jedan na-rod, nego njihovi imenom i prezimenom znani politički moćnici, propagatori i re-alizatori genocidnog nacionalizma.

I na kraju moram dodati da nisam usamljen što u “Čudovitoj Bosni” ima najviše pjesama s nadahnućem iz narod-nog stvaralaštva, U manjem omjeru to imaju i drugi bošnjački pisci u Hrvatskoj. I naš veliki slikar Mersad Berber na svo-jim platnima vrlo sugestivno oživljava prepoznatljive ambijente i likove stare Bosne. Uz pjesme iz baštine u mojoj knjizi ima i onih koje su izraz bremenite suvremenosti, u kojoj Srebrenica i njena tragedija ostaje i dalje komad leda u boš-njačkoj duši. U završnici je ciklus pjesa-ma “Iz djetinjstva i starosti”.

U starosti sam knjigu pisao, sretan da me memorija još služi, iako me tijelo svaki dan i noć podsjeća da je stiglo vri-jeme putovati tamo negdje preko modre rijeke, široka je, duboka je, o čemu je sti-hove trajne vrijednosti iza sebe ostavio bošnjački veliki pjesnik Mak Dizdar.

Uz bošnjački selam rahatli i beriće-tli život želi Vam vaš Nasko Frndić

Sead Begović i Ajka Tiro Srebreniković

JOURNAL

20

Reisu-l-ulema Mehmed Džemaludin Čaušević

Hadži Mehmed Džemaludin ef. Čau-šević je rođen 28. prosinca 1870. godine u selu Arapuša u blizini Bosanske Krupe. Čaušević je zasigurno jedan od najblista-vijih umova među bosanskim muslimani-ma svog vremena, koji je ostavio veoma bogatu duhovnu ostavštinu za budućnost na svim poljima društvenih djelatnosti. Bio je mislilac, vjerski vođa, prevoditelj na svim kulturnim poljima, čovjek čvr-stog karaktera i nesalomljive volje, veliki borac za kulturnu, vjersku i političku emancipaciju muslimana. Posebno im-presionira podatak da je Džemaludin Ča-ušević tokom svoga 32-godišnjeg publi-cističkog i znanstvenog rada izdao oko 520.000 primjeraka raznih djela, koja če-kaju punu znanstvenu obradu.

Uviđajući svu kobnu opasnost od veli-kosrpske provedbene mašinerije i nastojeći osujetiti barem na idejnoj razini biološku eliminaciju muslimana, veliki reisu-l-ule-ma Čaušević suprotstavlja se tome svojim stavom koji je najbolje determinirao sljede-ćom izrekom: “Bosansko-hercegovački muslimani moraju uvijek ići s Hrvatima ako hoće da se održe i spase.” Zbog ovako nedvojbenog stava velikosrpska politika činila je sve kako bi onemogućila velikog islamskog vođu i preporoditelja, smijenila ga s mjesta reisu-l-uleme i na njegovo mje-sto dovela beogradskog poslušnika. Kada je prvi izabrani reis Bosne i Hercegovine podnio ostavku, Hodžinska izborna kurija predložila je Džemaludina Čauševića za prvog kandidata za reis-l-ulemu. S obzirom da to nije odgovaralo Zemaljskoj vladi i ne-kim muslimanskim političarima, ovi su iz-bori iz formalnih razloga bili poništeni. Na ponovljenim izborima Čaušević je izabran i 1914. godine ustoličen na položaju reisu-l-uleme za Bosnu i Hercegovinu, a 1929. za cijelu Jugoslaviju.

Njegovo opredjeljenje smetalo je beo-gradskim vlastima, a posebice nakon što je u veljači 1919. francuskom novinaru Charlesu Rivetu, koji je tada boravio u Sarajevu, dao intervju te u prisutnosti dvojice uglednih predstavnika islamske religije i francuskog stožernog časnika govorio o neodrživom položaju muslima-na. Time je dao povoda da o tome dopru glasovi u inozemstvo. Između ostalog, re-kao je i ovo: “I kakvi događaji. Tisuće ljudi ubijeno, šest žena spaljeno, 270 sela opljačkano i uništeno, eto bilance za nas muslimane svečanog stvaranja Jugoslavi-je... Srbi nas drše tuđincima. Mi smo ipak Slaveni, ali Srbi odbijaju da nas smatraju takvima. Smatra nas se uljezima. I drugi će vam kazati da smo mi naprotiv pravi ljudi, koji pripadaju ovoj zemlji. Nakon što su Srbi postali gospodari situacije, mi nismo nikada pozvani da sudjelujemo u političkim sastancima i savjetovanjima... Muslimane neprestano zapostavljaju i vrijeđaju... Ove stereotipne pojave među Srbima-građanima našle su, nažalost, oduševljena odziva među inače lako za-paljivim seoskim stanovništvom, te su se dogodila monstruozna pljačkanja, paleži, ubojstva i svake vrste uvreda i poniženja islamskog elementa.”

Ovaj tekst pisan 1919. godine, kao da je sada napisan, zapanjujuće definira sve buduće događaje i uzlaznu liniju stalnog i nepopustljivog zločinačkog ponašanja Srba kroz ogroman broj godina. Nepo-sredno nakon ovog intervjua Atanasije Šola, predsjednik Zemaljske vlade u Sa-rajevu, upućuje zahtjev reisu-l-ulemi da svoju izjavu datu pariškom novinaru de-mantira. Naravno da Čauševiću ni na kraj pameti nije padalo da tako postupi. Dapa-če, odlučno je odbio takav zahtjev, na što je Beograd reagirao traženjem da se ma-kne s položaja reisa i pošalje u mirovinu. Šola sam na ovaj zahtjev odgovara “da je veoma teško protiv reisa u sadašnjoj situ-

aciji ikakve ozbiljnije korake poduzeti jer bi bila krupna politička greška staviti ga pred krivični sud, a pitanje je bi li ga sud osuditi uopće mogao”. Po zakonu ne mo-že se protiv reisa tako postupati. Isto tako ne može biti umirovljen, ako na osnovi osude krivičnog suda ne izgubi kvalifika-ciju za ovo visoko mjesto koje zauzima.

Kada je Stjepan Radić 31. siječnja 1926. godine stigao u Sarajevo, na zboru na kojem je bilo 8.000 ljudi, bilo je najvi-še muslimana, istakao je kako je došao do uvjerenja da su muslimani očuvali Bosnu i da oni trebaju biti “naša veza s cijelim islamskim svijetom”, da bez njih nema napretka u državi. Poslije zbora na banke-tu Radić je izjavio, među ostalim, da su muslimani uvijek bili pravi predstavnici hrvatstva u ovim krajevima. Nakon toga imao je sastanak s reisom Čauševićem, koji mu je tom prilikom govorio kako tre-ba da se zauzme za bosansko-hercego-vačke muslimane, što je Radić obećao i činio. Kad se prouče zapisnici sa zasjeda-nja Skupštine tadašnje Jugoslavije, što se može vidjeti i iz knjige profesora beo-gradskog fakulteta Koštunice i Čavoš-kog, neposredan povod za ubojstvo Radi-ća u Skupštini bilo je protivljenje zahtje-vima Srba za rješenje muslimanskog i al-banskog pitanja u roku od 24 sata, po metodi imanentnoj velikosrpskoj politici.

Svi ovi kontakti s istaknutim pred-stavnicima hrvatskog naroda, zločini Sr-ba nad muslimanskim narodom odredili su cjelokupan politički život Džemaludi-na Čauševića, iako se politikom nije ba-vio i usmjerili ga pravcima traženja za-jednice s Hrvatima katolicima. Naravno da ovo nije bilo po ćudi beogradskom dvoru, pa je ministar pravde dr. Milan Srškić počeo izrađivati nacrt Zakona o islamskoj vjerskoj zajednici, kojim se su-stavno ruši vjerska autonomija. Željelo se uvođenjem novog režima osigurati u mu-slimanskoj vjerskoj samoupravi vlastiti

Sjećanje na dvojicu velikana bošnjačke duhovne misli

Reis Čaušević i šejh Hafizović

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Tokom travnja 2009. godine u Islamskom kulturnom centru u Zagrebu, u sklopu Islamske tribine četvrtkom “Dr. Sulejman Mašović”, predstavljeni su životni put i djelo dvojice bošnjačkih velikana: reisu-l-uleme Mehmeda Džemaludina Čauševića (9. travnja) i šejha Mehmeda ef. Hafizovića (30. travnja). U ovom broju “Preporodovog Journala” donosimo biografiju reisa Čauševića, koju je napisao Mirsad Bakšić, te biografiju i osvrt na monografiju o šejhu Hafizoviću, koju je napisao dr. Sead Seljubac.

JOURNAL

21

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

prestiž političkog vođe Bosne i Hercego-vine. U tome dr. Srškić nailazi na žestok otpor reisa Čauševića, koji želi sačuvati vjersku autonomiju, kao dragocjenu ste-čevinu svih muslimana.

List “Obzor” 1940. godine piše: “Bila je to teška i neravna borba jednog čovjeka karaktera protiv autoritarnog režima, iz koje je on izašao pobijeđen, ali ne i skršen i ponižen u očima naroda, već je još više uzdignut.” Zbog ovog nastojanja ministra pravde reisu-l-ulema Čaušević 4. travnja 1930. godine piše ponovno dr. Srškiću u jednom od brojnih pisama da je dobio ukaz N.V. Kralja, kojim je postavljen za vrhovnog muslimanskog vjerskog pogla-vara u Jugoslaviji i odlučno traži promje-ne u uredbi, jer u protivnom ne može vr-šiti dužnost, pa kaže u pismu: “Pošto Vi, gospodine ministre, ne uvažavate želje i prijedloge reisu-l-uleme, kao predstavni-ka islamske vjerske zajednice, izgleda mi da Vi hoćete da budete i ministar pravde i reisu-l-ulema, a da Reis-ul-ulema pored Vas figurira to zvanje.”

Povodom dvogodišnjice smrti Dže-maludina Čauševića “Obzor” donosi i op-širan tekst kojim opisuje ovu tešku borbu velikog duhovnog vođe i pritiske Živko-vićevog režima, od pokušaja nagovaranja na popuštanje, pa sve do prijetnje gubitka mirovine. No, ni prijetnje nisu pokolebale Čauševića, te on u svom pismu od 11. travnja 1930. godine otvoreno ističe Srškiću da on ostaje na svom stajalištu i da traži umirovljenje, pa makar i bez pra-va na mirovinu. Kako nije popuštao, krat-ko vrijeme nakon toga je i umirovljen. Umirovljenje je izazvalo zaprepaštenje u muslimanskoj javnosti i duboku žalost što je s takva položaja povučen najveći muslimanski borac, ali je izražena želja da se ustraje na takvu putu. Ova prepiska najbolji je dokaz koliko je reisu-l-ulema volio svoj narod, islamsku vjersku zajed-nicu i svoju užu domovinu.

Svoje obrazovanje Čaušević je zapo-čeo u medresi u Bihaću, a poslije odlazi na školovanje u Istanbul. Već tada se iz-dvaja od sredine naročitom bistrinom uma i slobodnim pogledima na život. Uo-čili su to njegovi profesori kao i znanstve-nici turske carevine te mu proricali blista-vu budućnost. Uživao je podršku velikog turskog povijesničara Ahmed Dževdet-paše, koji ga je štitio od progona turske tajne policije, te ga poslao kao novinskog izvještača u Jemen. 1903. godine završio je teologiju i pravo, te stekao naslov mule od Stambola. U istanbulskim krugovima slovio je kao filozof i mistik rijetkih spo-sobnosti (stupio je u red derviša osnovan

još u XIII stoljeću), koji je dubinom svo-jih misli osvajao. U običnu razgovoru umio je unijeti mudre filozofske pouke, što je svatko s lakoćom mogao razumjeti.

Kao prevoditelj dolaskom 1902. u Sa-rajevo uočio je prosvjetnu zaostalost i sve društvene mane i zaostatke, te u svojim prvim vazovima (propovijedima) u Bego-voj džamiji ističe pogreške i nelogičnosti u svim oblicima društvena života, a koje su u proturječju s jasnim stavom Kur’ana. Mnogobrojna predavanja, koja je držao u džamijama, pribavila su mu široki krug prijatelja i štovatelja.

Unaprijedio je rad u svim školama, 1903. godine postaje profesorom arap-skog jezika na Velikoj gimnaziji u Saraje-vu. Oživio je vjersku nastavu po mektebi-ma (osnovno školovanje), medresama (više školovanje) i drugim školama. Su-djeluje intenzivno na izdavanju vjerskih knjiga. Okuplja oko sebe mlade ljude i potiče ih na prevođenje i pisanje, a sam preuzima brigu oko tiskanja. Godine 1908. pokreće list “Tarik” (u prijevodu Zvijezda Danica), koji je u narodu bio vr-lo popularan. Unaprjeđuje i podiže kul-turnu razinu i ugled svećenstvu i zagova-ra udruženje ilmije u staleška udruženja, te u tom smjeru pokreće list “Mualim”, kao i tjednik “Misbah”. Reformira Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, izra-đuje nastavni plan vjeronauka za osnovnu i srednju školu.

Kad se analizira njegov veliki vjer-sko-prosvjetni rad kroz 17 godina djelo-vanja na mjestu reisu-l-uleme, vidi se da-je on čitav vjersko-prosvjetni život posta-vio na solidnu osnovu i udario čvrste te-melje budućeg razvitka. Uočavajući po-

trebu upoznavanja vjernika i ne samo vjernika s kur’anskim porukama na vla-stitom jeziku kako bi pored suptilne i div-ne harmonije koja proizlazi iz Kur’ana čitanjem na arapskom jeziku, spoznali odredbe Kur’ana te moralni nauk i uputu Božjeg poslanika ne samo na razini emo-cija već i razumski, time Kur’an Časni učini dostupnim svima, godine 1937. objelodanio je u Sarajevo u suradnji s Mehmedom Pandžom prvi i potpuni pri-jevod Kur’ana, poprativši ga opširnim uvodom, tumačenjem i bilješkama, a sve u namjeri da u svom vjerskom reforma-torskom radu i obraćanju Svevišnjemu bude na jeziku, koji je dostupan svakom čovjeku njegovih prostora.

Ferid Karihman u povodu novog izda-nja Kur’ana iz 1971. piše: “Prevoditelj s arapskog, kojemu je stalo do dobra prije-voda, treba posjedovati veliku spremu i izražajnu moć. A u tome je rahmetli Dže-maludin ef. Čaušević imao velike predno-sti. Njega se može bez kolebanja smatrati jednim od naših najboljih poznavatelja orijentalnih jezika (arapskog, turskog i perzijskog), jednim od najvećih islam-skih učenjaka kod nas i pjesnikom lijepog i jedrog jezika. Prijevod Kur’ana mu je stoga bez ikakve sumnje izvrstan.” Prije-vodom Kur’ana učinio je svima dostu-pne i razumljive kur’anske odredbe, pa smo svi koji ne vladamo arapskim jezi-kom mogli od tada na nivou razuma i raz-boritosti razumjeti i prihvatiti odred-be Kur’ana i tako, osim pune spoznaje veličine vječne upute, stekli smo moguć-nost valjanog suprotstavljanja osporava-nja zlonamjerne interpretacije onih koji su na svaki način željeli obezvrijediti sve postulate na kojima se temelji islam i nje-gova istinska veličina. Zbog ovog prije-voda dugujemo najveću zahvalu časnom Džemaludinu Čauševiću.

Džemaludin Čaušević surađivao je u listovima i časopisima: “Biser” (1918.), “Sarajevski list” (1918.), “Gajret” (1925.), koji je napustio kad su putem puča “Gaj-retom” ovladali prosrpski orijentirani čla-novi, koje je izravno financirao i stipendi-rao Aleksandar Karađorđević, potom “No-vi behar” (1927.-1937.), “Jugoslavenski list” (1919.), “Islamski svijet” (1933.-1935.), “Narodna uzdanica” (1933.-1935.) i drugim. Uredio je i sedmo godište lista “Behar” i izdao knjigu “Islamski velika-ni”. Bio je član i predsjednik društva “Merhamet”, a sudjelovao je u gospodar-skom životu Bosne i Hercegovine, o če-mu je s najvećim poštovanjem u svojoj knjizi “Od bosanskih šuma do Venezue-le” pisao Mirko Sančević, otac prvog hr-

Reisu-l-ulema Mehmed Džemaludin Čaušević

JOURNAL

22

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

vatskog veleposlanika u BiH, dr. Zdravka Sančevića, kao o čovjeku najvećih etičkih standarda i moralnih kvaliteta.

Osam godina nakon povlačenja s po-ložaja reisu-l-uleme, umro je u Sarajevu 28. ožujka 1938. godine, iscrpljen stal-nom borbom s autoritarnim srpskim reži-mom, ali ne i pobijeđen. Naprotiv, uzdi-gnut u očima naroda. Povodom njegove smrti “Obzor” iz 1938. godine u nekrolo-gu donosi: “Sa smrću Džemaludina Čau-ševića odlazi u grob najmarkantnija lič-nost među bosansko-hercegovačkim mu-slimanima. Iz naše sredine nestao je čo-vjek rada i akcije, muž, koji je osvajao simpatije i stjecao duboko poštovanje gdje god se pojavljivao. S njegovim vjer-nicima muslimanima dijele bol svi njego-vi prijatelji drugih vjera, a u prvom re-du Hrvati – katolici.”

Šejh Mehmed ef. Hafizović

Veliki mudžahid, šejh Mehmed ef. Hafizović pao je kao šehid za svoju vjeru i domovinu u ponedjeljak (dan posta) 21. zul-ka’de 1414. h.g. (02.05.1994. godine) na kladanjskom ratištu.

Rođen je 1957. godine u selu Potoča-ri, općina Srebrenica. U Srebrenici je za-vršio osnovnu školu, nakon koje se upi-sao na Gazi Husrev-begovu medresu u Sarajevu, koju završava školske 1977./78. godine. Nakon odsluženja vojnog roka počeo je svoj rad kao imam, hatib i mua-lim u Malom Zvorniku, gdje ga je zate-kao rat. Više od mjesec dana ostao je sa svojim džematom, ili bar onim što je od tog džemata ostalo, u Malom Zvorniku, pod izuzetno teškim uvjetima. Kada je postalo već nepodnošljivo i kada je zapri-jetila opasnost direktno po njegov život i život njegove porodice, uz Allahovu po-moć, među posljednjima iz džemata uspi-jeva se preko Mađarsku prebaciti u Hr-vatsku. Mehmed-efendija se u Hrvatskoj angažirao na radu sa muhadžirima redov-no održavajući vezu s Bosnom. Kada su se za to stekli potrebni uvjeti vratio se u Bosnu i uključio u redove Armije BiH, u Prvu podrinjsku muslimansku brigadu. U sklopu te brigade ubrzo će osnovati jedi-nicu mudžahida pod nazivom “Šejh Ha-san Kaimi”. Kao emira pomenute jedini-ce suđeni čas ga sustiže za vrijeme jedne od akcija njegove jedinice na prvoj bor-benoj liniji.

Mehmed-efendija se vrlo rano počeo interesovati za tesavvuf. Kao učenik Gazi Husrev-begove medrese često je posjeći-vao tekije, derviške halke i vodio duge razgovore s poznavateljima tesavvufa ka-

kav je šejh h. hafiz Mustafa ef. Mujić iz Paleža kod Kiseljaka, koji je kao muhad-žir svoj smrtni čas dočekao u Visokom. Kao njegov murid, Mehmed-efendija je brzo napredovao iz stupnja u stupanj dok nije dostigao sposobnost da sam vodi i podučava svoje vlastite učenike.

Cijeli period svog rada u Malom Zvor-niku šejh Hafizović je proveo u neumor-nom nastojanju da sjeme dina, a time i te-savvufa, posije u što više mladih srca, što mu je, uz Allahovu pomoć, jako dobro us-pijevalo. Kao šejh nakšibendijskog tarika-ta rahmetli šejh h. Mehmed-efendija se odlikovao nizom svojstava koja su ga, kao ličnost od tesavvufa, vidno krasila. Uvijek je bio vedra i nasmijana lica. S tim izrazom se upoznavao s ljudima, takav je s njima vodio plodonosne razgovore, a sa osmije-hom se i rastajao. Vedrog lica je spušten u svoj kabur, a takvog će, vjerujemo, i pred Rabba izaći. Ta vedrina je plijenila ljude i ostavljala kod njih prijatan osjećaj.

Njegovi dugi dersovi okupljenim uče-nicima kao i savjeti pojedinim njegovim muridima, bili su obavezno protkani Kur’anom i hadisom, kao i velikim bro-jem hikaja iz života sufijskih velikana. Oni kojima se obraćao pomno su ga slu-šali jer je birao slatke riječi koje bi se ure-zale duboko u srce i dušu onih koji bi ga slušali. Znao je rahmetli šejh da u inti-mnim razgovorima sa svojim muridima očinski sasluša sve njihove probleme, bez obzira o kojoj vrsti problema se radilo i sve svoje mogućnosti bi koristio da otklo-ni eventualne teškoće na koje bi oni naila-zili. To je stvaralo obostrano povjerenje i produbljivalo čvrstinu veze njega s njima i njih s njim.

Šejh h. Mehmed-efendija je bio do-sljedan učenju o tesavvufu kojem ga je podučavao njegov šejh i to je učenje i te-oretski i praktično prenosio na svoje mu-ride.

Ono što bi se kao specifično u ovom pogledu moglo podvući i istaći je činjeni-ca da je rahmetli šejh h. Mehmed-efendi-ja nastojao, postepeno, kod svojih derviša da odstranjuje određene postupke koji ni-su dio izvornog tesavvufa. U njegovoj halki nije se činio idžra’. Pred izbijanje rata jedno vrijeme je bio dokinuo kijam zikr, a iz upotrebe pri zikru isključio def i kudum. Ovaj njegov nijjet je od izuzetne važnosti i kao nastojanje zaslužuje da bu-de nastavljeno i dovedeno do kraja.

Dr. Sead Seljubac je 2003. godine, dovršavajući svoj prijevod knjige čuve-nog autora Seida Havve “Naš duhovni odgoj”, napisao: “Prve dublje informacije o sufizmu sam dobio od rahmetli Mehmed-efendije Hafizovića, šejha nak-šibendijskog sufijskog reda, šehida koji je i svojom smrću posvjedočio tevhid. Prije-vod ove knjige posvećujem njemu. Osje-ćam da je to najmanje što mogu učiniti, kao izraz svoje zahvalnosti njemu, uz do-vu Rabbu Dragom da ga obraduje Svojim rahmetom...”

Seljubac je rekao da držeći u rukama knjigu, monografiju o šejhu, ima isti osje-ćaj – zahvalnost na brižljivo podijeljenim informacija o duhovnim putevima koji vode najdragocjenijoj vrijednosti svih svjetova – Rabbovoj blizini. U osvrtu na monografiju dr. Sead Seljubac je rekao sljedeće:

“Knjiga je dovršena. Ukupni njen sa-držaj i mene vraća u vrijeme mog nešto dubljeg upoznavanja sa rahmetli šejhom. Ne želim ponavljati ono što su mnogi u ovoj knjizi kazali o njemu, a slažem se da ima jako mnogo zajedničkih dojmova ko-je i sam dijelim s njima. Moja je želja da na ovom mjestu, a prije nego kažem nešto više o nastanku i sadržaju ove knjige, istaknem ono što drugi o šejhu nisu dota-kli u svojim sjećanjima.

Mnogi su stekli dojam, ili su pretpo-stavljali, da rahmetli šejh nije mnogo či-tao. Ovaj dojam je pogrešan. Prilikom svojih druženja sa vlastitim učiteljem ra-hmetli h. hfz. Mustafa-efendijom Muji-ćem, šejhom s Paleža kod Kiseljaka, ‘pre-lazio’ je temeljne kitabe iz kojih je i sam šejh s Paleža crpio svoja znanja o duhov-nim stazama sreće. Osim toga, njegova redovna druženja sa mubarek Gazalijinim ‘Ihjaom’, o čemu svjedoče citati u derso-vima, dodatno potvrđuju da je rahmetli šejh, osim redovnog učenja i čitanja

Šejh Mehmed ef. Hafizović

JOURNAL

23

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Kur’ana, rado posezao za temeljnom lite-raturom o tesavvufu.

Šejhova rječitost plod je, prije svega drugog, Allahovog dara, datog mu od Ono-ga Kojega je volio više od cijelog svijeta. On taj svoj ašk nikada nije krio. I da je htio nije mogao. Sam je iz njega izbijao. Čak i kad spava. Svjedok sam, iz našeg druženja jednog ramazana u itikafu gornjotuzlanske Čaršijske džamije, da je i spavajući tiho zi-krio: ‘Allah, Allah,...’ Međutim, želim ista-ći da je taj dar od Boga, bogatu rječitost, brižljivo njegovao družeći se sa jakom lite-raturom iz oblasti sufizma.

Nekome se može učiniti da je činjeni-ca spoja imama i šejha u njegovom sluča-ju usputna. To promiče nekako nezapaže-no, a smatram da je jako bitno. Sve je manje imama koji se obogaćuju tesavvuf-skim iskustvima, kao da sve više zabo-ravljaju podatak da je u kompleksu Gazi Husrev-begove medrese, uz prostorije za učenje bio i Hanikah (boravište šejhova i derviša), a da je veliki broj čuvenih alima ovog podneblja istovremeno pripadao ne-kom od derviških redova i u svom radu koristio duhovna bogatstva koja iz sebe nudi islamska duhovnost.

Meni je šejh bio drag upravo zbog to-ga. Bilo je i drugih šejhova od kojih sam mogao dobiti potrebna znanja o tesavvufu, ili s njima zajedno prolaziti neka duhovna iskustva, ali ja sam baš u njemu prepoznao onaj sretni spoj medrese i tekije, a u njego-vom učitelju šejh Hadži-hafizu (kako su zvali Mustafa-efendiju Mujića) osobu ka-kvih danas, na našu žalost, više nema – alim i šejh starog kova. Eto to je mene, pored mnogo čega drugoga, uz šejh Mehmeda držalo petnaestak godina.

Kada se hadžija Edib Kravić pojavio sa idejom da obilje materijala pohranjenog u sjećanjima ljudi koji pamte šejha, na video i audio zapisima širom Bosne pa i svijeta, u bilješkama s njegovih dersova, u njego-voj ličnoj porodičnoj arhivi, itd., prikupi-mo na jedno mjesto, obradimo i pokušamo ponuditi u vidu monografije, činilo mi se da je grehota takvu ideju ne realizirati. Njegovoj volji dodao sam informaciju da je dio tog posla već uradila Nakšibendijska tekija “Šejh Mehmed-ef. Hafizović” iz Olova, i rad na knjizi je započet.

Najveći dio posla oko prikupljanja gra-đe, svojom ljubavlju i upornošću, obavio je hadžija Edib. Bilo je mnogo sirovog ma-terijala na audio i video zapisima koje je trebalo prenijeti na papir i u tome su mu pomogli mnogi mladi ljudi koji su prepo-znali vrijednost ovog projekta i osjetili da je čast biti dio njega. Izdvojeni su novinski članci i obavljeni kontakti sa brojnim po-

znavaocima bilo koje sfere šejhovog živo-ta, a koji su spremni pretočiti svoje infor-macije u formu zabilježenog sjećanja. Moj skromni zadatak je bio da sve materijale pregledam, ispravim, obradim, i složim u formu koju imamo pred sobom. Činilo nam se da konačni izgled treba da vidi više ljudi tako da smo sačekali da materijale pročitaju šejh Nijaz Džindo i prof. dr. Re-šid Hafizović, te daju svoje primjedbe na to. U materijalima smo imali nejasnih mje-sta, mjesta koja se ponavljaju, formulacija u sjećanjima koje ne bi bilo umjesno stavi-ti u ovu knjigu, i slično, tako da smo zadr-žali pravo da pri obradi materijala neke dijelove izostavimo. Nadamo se da nam to neće biti uzeto za zlo.

Knjiga, osim uvodnog teksta i opisa šejhove dženaze, sadrži još: sjećanja, riječ imama i šejha, te priloge. Činilo nam se umjesnim da sjećanja ljudi koji pamte šej-ha poredamo po periodu šejhovog života koji tretiraju. To su osvrti na različite prili-ke u kojima su njegovi bliski rođaci, uče-nici, prijatelji i poznanici istakli ono čega se u susretima sa šejhom najupečatljivije sjećaju. Drugi dio knjige je ispunjen šejho-vim dersovima održanim u raznim prilika-ma i različite su prirode. Ima tu hutbi, va-zova, predavanja sa tribina, ima dersova. Poredali smo ih redom kojim su se dogodi-li. Za većinu obraćanja smo uspjeli utvrdi-ti vrijeme i mjesto održavanja, pa smo to i naznačili na kraju teksta. Naslove smo da-vali sami, shodno tematici koju ders obra-đuje. Pošto je šejh imao ubičaj da većinu svojih obraćanja započinje identičnim rije-čima, te smo riječi stavili na početak svih tekstova ove vrste.

Prilikom prikupljanja materijala došli smo do vrijednih fotografija i dokumenata. Jedan broj njih smo stavili u priloge, a veći-nu smo smjestili uz tekst kojem odgovaraju.

Za ovu priliku, iz sadržaja knjige bih izdvojio neke šejhove misli o tesavvufu i njegovoj gorljivoj želji da se on širi u svojoj autentičnoj formi. Odlomci su pre-uzeti iz različitih dijelova knjige a ne s jednog mjesta.

Mehmed-efendija kaže:“* Tesavvuf - to je širok, izuzetno ši-

rok pojam, i treba o njemu godinama uči-ti i studirati. Jedna od definicija tesavvufa jeste – da je to studij o samome sebi u sebi, odnosno vaspitanje sebe u sebi, i či-šćenje svoga srca, za svoga Uzvišenoga Hakka, svoga Allaha dragoga, jer je srce mjesto manifestacije Uzvišenoga Boga, po riječima Alejhisselama, s.a.v.s. - da je mu’minsko srce Allahova kuća.

* S obzirom da imamo osnovnu, sred-nju i visoku školu, naravno da imamo, shodno tome, i učenike, učitelje, nastav-nike, profesore i tomu slično. Tako je i u tesavvufu.

* Prema tome valja u prvom razredu savladati gradivo koje je predviđeno za prvi razred... Tako je i u tesavvufu. Treba da se savlada prvi razred. Najteži razred je taj. On počinje od odstranjivanja haj-vanluka, svih negativnosti. Najteži razred u tesavvufu, odnosno u dinu, je taj. Od dvanaest razreda koliko ih ima, dvanaest mekama duše, taj prvi razred je najteži i ljudi se u njemu zadržavaju najduže, a ne-ki nikad ne završe. Ostanu u njemu.

* Kod muslimana je nužno posjedo-vati edeb, dinsku kulturu, gdje se pita za

Šejh efendija u halci s muridima

JOURNAL

24

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

dopuštenje od onih koji te vode kroz ovaj dunjalčki život, pa ko upita svog muršida za neki svoj posao i on mu dozvoli, i učini mu hajr dovu, na tu dovu i meleki amina-ju. Nasuprot tome, ako se nešto naredi pa se postupi suprotno od toga, neka se do-bro pripazi onaj ko uradi ono što nije tre-bao uraditi jer će ga snaći ono što ne bi želio da ga snađe. To je izreka jednog od naših šejhova, pa je, po tesavvufu, obave-za postupati tačno onako kako se naredi.

* Jedino se disciplinom, vaspitanjem sebe, terbijjei-nefsom, ličnom discipli-nom nad samim sobom može dospjeti do deredža. Zato je u tesavvufu prvi šart upravo - vaspitanje sebe u sebi, odgoj se-be u sebi.

* Mnogi u tesavvufu ne polože taj pr-vi sufijski, tesavvufski, derviški šart i ostanu izvan njega, ne mogu dalje. Šart je jasan, brate dragi, ali je za neke težak. Svaka pilula, svaki lijek koji dobro koristi za određenu bolest je vrlo gorak, ali gutat ga je, da bi, bi iznillahi te’ala, preko njega došao derman – lijek.

* Vidimo da je nužno govoriti o ško-lovanju srca svoga, a to se u tesavvufu zove – tasfijei-kalb. Školovanje srca je njegovo čišćenje i glačanje, kako bi pred-stava o Uzvišenom Allahu bila potpuna i tačna. Onog trenutka kada srcem sazna-mo za Allaha, dž.š., prihvatimo Ga, po-vjerujemo Mu, prekidamo poslovanje sa đavolom i spašavamo se zablude, razvra-ta i harama, u koji je zapao evropski nei-slamizirani razum.

* Tesavvuf je zaista jedno visoko škol-stvo u islamu, jedna visoka disciplina u vjeri islamu. Kada govorimo o tesavvufu, molim vas poštedite me onih nedostataka u tesavvufu, jer ja se time ne bavim i ne želim da se ni jedan mu’min, odnosno moj učenik, time bavi. Tome ne učimo svoje sljedbenike, nikakvim manjkavostima, ne-dostacima, nego učimo kristalnom te-savvufu, kristalnoj misli o islamu, a te-savvuf, po nama, jeste - da je to šerijat ka-kav su Alejhisselam i njegovi ashabi prak-tikovali. Ne moj i tvoj šerijat, kakav tebi i meni odgovara, već čisti tesavvuf. Eto ta-ko mi nastojimo da tu misao prenosimo.

* Tesavvuf itekako u tome vodi raču-na o svojim sljedbenicima... Mi znamo da ima nastranosti i ove i one vrste, među-tim, kad mi, (ovdje) u Bosni, govorimo o tesavvufu, govorimo o njegovoj čistoj izvornoj misli i možemo vam reći da sko-ro ni jedna zemlja, pa ni arapski svijet nema čistu tesavvufsku misao kao što se uspjelo u Bosni očuvati...

* Govorim o ehli-tesavvufu, ne govo-rim o sektama, jer nas to ne zanima i ne

želimo se time baviti. Ni ja ni moji učeni-ci. Želimo poštediti svakoga takve rabote. Alejhisselam je sunce dina uzvišenoga. Poslije Alejhisselama ashabi su zasigurno nastavili živjeti ashabskim životom.

* Sufija u islamu nikako drugačije ne može živjeti, jer bez šerijata nema tarikata. Nema tesavvufa bez originalnog Pejgam-berovog, s.a.v.s., šerijata. Želimo da slije-dimo i kažemo da smo umet Alejhissela-mov. Međutim, varamo se i zavaravamo. Ne voli Alejhisselama niko ko živi druga-čije nego što je to njegov put, njegova sta-za, njegova džada. Laže i vara se onaj koji kaže da voli Muhammeda, s.a.v.s., a živi u zlu i nemoralu, u birtiji i kafani provodi dragocjeno vrijeme koje se ničim ne može zamijeniti. Tesavvuf od svog sljedbenika traži da itekako vodi računa u šta troši sva-ki trenutak, jer će za to biti pitan.

* Tesavvuf, o kojem ovdje večeras go-vorimo, itekako traži od svakog svoga sljedbenika da poznaje Kur’ani-kerim, ha-disi-šerif, islamski akaid, fikh i islamsko šerijatsko pravo. Jer, to je ono iz čega se kristalizira islamska tesavvufska misao.

* Ne mogu se stvari iz jednog tarikata prenositi u drugi tarikat. Istina je da su svih dvanaest ehli tarikatskih pravaca, derviških redova, hakk, istina, ali svaki ima svoj usul, svoga pira, svoga učitelja, svoga muršida i svoj usul. I ne može se iz usula u usul prela-ziti, isto ko što se ne mogu stvari iz mezhe-ba u mezheb prenositi i uzimati. To su, prvi znaci zablude - kada se iz mezheba u me-zheb počnu stvari prenositi. Prvi znaci za-blude u tarikatu, u tesavvufu jesu, isto tako, kada se počne iz jednog tarikata, iz jednoga usula izlaziti i uzimati propisi i pravila dru-gog tarikata, drugog usula.

Zato, radite na čistoti izvornog tesavvu-fa, ..., pogotovu što je čistota Dina, islama,

sama po sebi takva. I čistota islamskog tari-kata mora se očuvati. Islam, dini-islam, nije folklor. Isto tako islamski tesavvuf, nije fol-klor. I zato, u tom pogledu ukoliko ne bude-te svjesni, i u tome pravcu, ukoliko se budu i dalje miješale stvari iz usula u usul, ići ćete iz težeg u teži problem. Nećete imati duhov-nu jačinu. Puno štošta se u posljednje, novije vrijeme, događa - pa i kod nas se u tesavvu-fu, mnoge stvari su se počele miješati, za-pravo počeo se, u posljednje vrijeme i kod nas, od tesavvufa praviti uglavnom folklor, pa na žalost i u samom zikru. Toga moramo biti svjesni, da naš uzvišeni Din, naš islam, naš tarik, tarikat, tarikatski usul, nije folklor i nisu igre i igrarije. Jačina našega tesavvufa jeste upravo u izvornoj čistoti. Zato vodite računa, nemojte praviti folklorne grupe umjesto zikra i na zikrovima. To je ono što nikako ne pripada našemu tesavvufu, niti jednome tesavvufu u cjelini, ako hoćemo sagledati i gledati, a ne, posebice ne, našemu tarikatu, našem nakšibenijskome usulu.”

Tako je govorio šejh Mehmed-efendi-ja Hafizović. Ova knjiga nije savršena, a nije ni konačna. Bilo bi veoma korisno ako oni koji je budu, ako Bog da, čitali pa primijete određene nedostatke nama, na adekvatan način, na njih ukažu, a ako po-sjeduju još materijala da nam ih dostave, kako bi u nekom narednom izdanju bili pridodati knjizi.

Zahvalu upućujemo Uzvišenom Alla-hu koji nam je dao snage da napravimo ovaj rad. Zahvaljujemo se svima koji su na bilo koji način doprinijeli da se ova knjiga nađe u rukama čitalaca. Allaha molimo da ih sve nagradi iz Svoje neiz-mjerne hazne a našeg rahmetli šejha obra-duje Svojim zadovoljstvom i blizinom za kojom je toliko žudio.

Pripremio: Ismet Isaković

Odbrana domovine je farz za svakog muslimana: Šejh Hafizović u ratnim danima

JOURNAL

25

Medžlis Islamske zajednice Zagreb i Bošnjačka nacionalna zajednica za Grad Zagreb i Zagrebačku županiju, 4. lipnja u Islamskom centru Zagreb, u sklopu tribine “Dr. Sulejman Mašović”, organizirali su predavanje s temom “Ime i biće – bošnjač-ka prezimena: socioantroponimijski pri-stup. Predavanje je održao prof. dr. Sena-din Lavić s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu. U uvodnom dijelu pod nazivom “Imenovanje bića”, dr. Lavić govorio je o imenu koje nesumnjivo govori o postoja-nju bića, a biće je ono što jeste, što postoji i što ima specifična svojstva. Lična imena koja susrećemo oko sebe rezultat su ljud-ske povijesne društvene djelatnosti, objaš-njava Lavić, to jest komuniciranja. Napri-mjer, vrlo je zagonetno ime zemlje Bosne i rijeke Bosne. Da li je to ime nekog starog plemena Besa ili Bosa(na) (autohtona etni-ja koju pominju stariji pisci I. F. Jukić, A. Knežević i dr.) koje je i rijeci i zemlji dalo ime ili stvar stoji sasvim obrnuto. Dr. Lavić postavlja pitanja poput: “Možda je zemlja dala ime plemenu i rijeci? Možda je rijeka dala ime plemenu i zemlji? Da li je uopće moguće prodrijeti u ovu zagonetnu pojavu ako nismo u stanju da rekonstruiramo “ilir-ski” (ili neki predilirski) jezik, jer se nije pisao ili da li smo u stanju da raspoznamo tragove gotskog jezika u onomastičkim se-dimentima oko nas.” Sigurno je pak da je riječ Bosna predslavenska, kao i velik broj drugih naziva na Balkanu. Imena rijeka Bosne, Neretve, Drine, Vrbasa, Plive, Une, Sane... danas su za nas semantički donekle zagonetna. Sasvim slobodno možemo pret-postaviti da su to predslavenska, keltska, ilirska, arbanaška ili gotska imena koja do-laze iz starijeg perioda povijesti i opstaju usprkos burnim društvenim, političkim i kulturnim promjenama kojima je područje Bosne i Balkana bilo izloženo stoljećima. Ova imena zatičemo i prihvatamo. Narav-no, ovdje nam donekle mogu pomoći me-tode jezičko-historijskih komparacija, lin-gvističkih istraživanja, filološke studije i historijske analize antike. Zato se razvijaju brojne nauke koje se bave imenima.

Dr. Senadin Lavić je nastavio svoje pre-davanje govoreći o postupcima istraživanja bošnjačkih prezimena. Naime, predavač je

uputio publiku da u njemačkom jeziku po-stoji oznaka Namenforschung ili Namen-kunde, tj. disciplinarno istraživanje imena (prezimena, nadimaka). Znanstveno istraži-vanje imena i prezimena ide u sklopu ono-mastike ili, još preciznije, antroponimije. Tako se socioantroponimijski pristup u istraživanju imena i prezimena zasniva na pitanjima porijekla prezimena u određenom društvenom kontekstu, njihove povijesne pristunosti u određenom krajoliku, raspro-stranjenosti, njihovim transformacijama, promjeni i uzimanju novih prezimena (time se utemeljavaju “novi” rodovi), vraćanju na stara prezimena itd. Princip kojeg koristi dr. Lavić jest socioantroponimijski pristup koji treba da pokaže jednu dimenziju bošnjačkih prezimena, tj. njihovo prostorno rasprosti-ranje u određenom vremenu, trajanje i ne-stajanje, novo pojavljivanje na nekom dru-gom mjestu, njihovu povijesnu i društvenu uslovljenost i određenost. U svemu tome prepoznajemo povijesne događaje, procese, sudbine ljudi, ideja, etnija, religija i država. Preko prezimena se može razaznati određe-ne društvene i etničke grupe u oblasti jugo-istočne Evrope, njihova povijesna raspro-stranjenost, kretanje, djela, karakteristike. Bošnjačka prezimena danas se ne zatiču u mnogim krajevima gdje su postojala stolje-

ćima kao prepoznatljivi znakovi društve-nog djelovanja. Dr. Lavić upozorava da je pred nama veliki zadatak da napravimo ma-pu bošnjačkih prezimena na Balkanu koja bi bila prethodna radnja za globalnu mrežu prezimena Bošnjaka današnjice. Za potrebe ovoga rada predavač je “pratio” bošnjačka prezimena u istočnim djelovima BiH i do-dire sa crnogorskim krajolicima koji su ne-kada bili u sastavu Bosne, te sa Dubrovni-kom i sandžačkim predjelima gdje su Boš-njaci većina. Prvu stvar koju je dr. Lavić naglasio jeste to da Bošnjaci koji su prihva-tili islam u Hercegovini vrlo rano imaju svoje tragove u pisanim izvorima. Tako, na-primjer, u Gračanici kod Gacka u musli-manskom haremu stoji uklesano na kame-noj ploči: “Ase leže dva Miloševića, Alija i Jusup...”, a to je XVI stoljeće. Predavač pri-mjećuje da je očito da su to muslimani koji su od jednog starog roda koji živi na po-dručju Hercegovine u procesu širenja isla-ma prihvatili vjeru. U Hercegovini je mno-go starih rodova koji su poznati do danas i s ponosom nose svoja stara prezimena (Lju-bovići, Obradovići, Sijerčići, Sokolovići, Pavlovići itd.). Njihove političke, ekonom-ske i kulturne veze s Dubrovnikom bile su snažne i intenzivne stoljećima. Dubrovnik je pak bio obavezan da prihvati nalog Tri-

Predavanje dr. sc Senadina Lavića o bošnjačkim prezimenima – socioantroponimijski pristup

Prezimena kao znakovi postojanjaFilip Mursel Begović

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Senadin Lavić

JOURNAL

26

dentskog sabora u XVI stoljeću kojim se nalaže uvođenje prezimena za kršćane, a posebno da se više nadijevaju imena kr-šćanskih svetaca, nego narodna imena. Druga stvar koju je dr. Lavić naglasio jesta ta da danas postoje brojne monografije određenih porodica ili rodova, naprimjer, Dženetića, Gazibegovića, Filipovića, Čen-gića, Tahirbegovića itd. u kojima se prezen-tiraju njihova genealoška istraživanja.

U svom izlaganju predavač nije prezen-tirao što znači koje prezime, od čega je mo-glo postati i kako se razvijalo. “Ovo je prvi istraživački korak kojim pravimo popis pre-zimena u prostoru za neku buduću mapu bošnjačkih prezimena. Mnoge bošnjačke porodice po Hercegovini su izumrle, raselje-ne, prognane, zaboravljene. Svi tragovi o njima su nestali kao da ih nikada nije ni bilo. Samo su ostali neki nazivi ulica ili dijelova grada koji ukazuju na njih ili njihovo speci-fično svojstvo: Brankovac, Cernica, Muta-povina, Begovina (u Stocu, Trebinju ili Ne-vesinju), Skender Vakuf u Krajini... Radi nestajanja mnogih rodova treba napraviti mapu prezimena da se očuva znanje o njiho-vom postojanju.” - upozorio je dr. Lavić.

Preko prezimena Bošnjaci mogu vidjeti svoj etnički raspored u prostorno-povije-snom smislu, prožimanje s drugim etnija-ma, narodnu raširenost i procese sabijanja njihovog narodnog bića u zadnjih dvije sto-tine godina. Prostor u kojem zatičemo boš-njačka prezimena govori, dakle, o mjestima koja su povijesno naseljavali Bošnjaci i u kojima su ostvarivali svoje kulturno biće koje se nikako ne može reducirati samo na etničke ili religijske karakterisitike, jer je egzistencija uvijek kompleksnija i zahtjev-nija za svaku moguću interpretaciju. Prezi-mena su tako znakovi postojanja. Dr. Lavić upućuje da su Bošnjaci očuvali dobar dio predosmanlijskih, starobosanskih imena koja su veza sa starim porodicama koje su poslije 1463. prihvatile islam i koje su ih vremenom proširile i prihvatile kao svoja prezimena. Takva prezimena su, naprimjer, Kulenović, Sijerčić, Ljubović, Kulin, Soko-lović, Pavlović, Obradović, Predojević, Tvrtković, Sankovići, Nikšić, Vučjaković itd. Zatim su dio prezimena pravili na osno-vi turskog, arapskog ili perzijskog imena: Muhamed > Muhamedović, Mehmed > Mehmedović, Ahmed > Ahmedović, Maho > Mahović, Sulejman > Sulejmanović. Ta-ko mnoga bošnjačka prezimena imaju imenske korijene iz arapskog, turskog i per-zijskog jezika na koje dodaju sufiks –ić, što predstavlja njihovu specifičnost. Mnoge porodice svoja prezimena dobijaju po pa-tronimiku (npr. Avdići iz Plane kod Bileće), u Mostaru katolici Anići su dobili prezime

po matronimiku (mada je to vrlo rijetko). Mnoge porodice dobijaju prezime po zani-manju koje obavljaju njihovi preci (Mlinar, Dizdar, Samardžić, Đemiđić/Skeledžija), po mjestu iz kojeg su porijeklom (Nevesi-njac, Konjicija, Neretljak, Ljubušak, Nov-ljanin, Novo, Gačanin), po životinjama (Zec, Kurt, Vuk, Lav(ić), Guska, Patak, Ri-bić, Šaran, Konjić), po namirnicama i hrani (Burek, Hošaf, Hošafčić, Pita, Tikvina). Prezimena preko oca ili po “muškoj liniji”, tj. patrilinearno, upućuju na descendenciju, objašnjava dr. Lavić, na vezu otac-sin, tj. na čuvanje ognjišta preko sina.

Svoje zanimljivo predavanje dr. Lavić nastavio je govoreći o bošnjačkim gentil-nim imenima (prezimenima) koja su u svo-me nastanku različito stara – neka idu od srednjevjekovlja, a jedan veliki dio potiče iz relativno novijeg vremena. Starost prezi-mena se kreće između sto godina onih novi-jih i dvije do tri stotine godina onih starijih. Bošnjačka i hrvatska prezimena potječu iz nekoliko različitih izvora. Kada se pogleda-ju bošnjačka prezimena, onda se u njima raspoznaju skupine koje nam daju odgovo-re na pitanja: čiji si, kakav si, odakle si i šta si. Kada govori o njihovom porijeklu, dr. Lavić ima na umu da postoje određeni slu-čajevi u kojima nastaju: 1) prezimena koja su izvedena iz imena (nadimka) rodonačel-nika na koje se dodaje slavenski sufiks –ić ili –ović, a u njima se radi o krvnom srod-stvu ili descendenciji, tj. vezi roditelj – dije-te; tad su im osnova, dakle, lična imena, patronimi (prezimena izvedena od imena oca: Branković, Filipović, Tvrtković, San-ković, Kulenović, Ljubović, Obradović, Kotromanić) i matronimi (prezimena izve-dena od imena majke: Anić), te prezimena koja sadrže staleške naznake pripadnosti (Mehmedbegović, Agić, Ahmetagić, Hasa-nefendić) ili neke specifičnosti rodonačelni-ka imena roda (Karasalihović, Karahodžić, Karić, Hadžiahmetović, Hadžiarapović) ili govore o kakvom bitnom ili karakteristič-nom obilježju nosioca prezimena (Dizdar, Pašić, Vladavić, Serdarević) ili njegov na-dimak (Trbonja, Rogonja, Glavaš, Debe-ljak, Crnić, Obad); 2) prezimena koja su izvedena iz zanimanja (i zanata) kojim se određeni rod bavio (Imamović, Hodžić, Ka-lajdžić, Kovač, Kovačević, Kujundžić, Lončar, Mlinar, Muderizović, Mujezinović, Terzić, Tkalčić, Voloder); 3) prezimena ko-ja su nastala po mjestu (oblast, regija) pori-jekla roda, tj. prezimena koja za svoju osno-vu imaju toponime koji tvore antroponime: Krajinović, Serhatlija, Hrvat, Arnautović, Bošnjak, Sarajlija, Sarajlić, Užičanin, Ko-njičanin, Mostarac, Nevesinjac, Gačanin, Novljanin, Hercegovac, Novalić, Novo).

Iz uvida u imena iz kojih potiču bo-sansko-bošnjačka prezimena može se vi-djeti da postoji nekoliko slojeva koje je dr. Lavić oprezno distingvirao. Tako se raspoznaje predslavenski sloj (Grabus, Kulin, Sokolović...), sloj starobosanskih narodnih imena i slavenski sloj (Srebren, Zlatan, Zlatko, Tvrtko, Godin kao osnova prezimena), sloj posuđenih imena (iz dru-gih kultura), islamski sloj (imena koja su se proširila poslije prihvatanja islama kod Bošnjaka: Mehmed, Mustafa, Osman, Fatima, Ahmed, Hasan, Hava, Fata...), sloj pomodnih imena (imena koja su re-zultat društvenih događanja, ideologija i popularnih ljudi: Jugoslav, Indira, Elvis, Ines, Nives, Irjasen, Dolores...). Izvođe-nje prezimena iz ovih imena je osnova prezimenske strukture bošnjačkih, hrvat-skih i drugih jezičkobliskih balkanskih etnija.

Dr. Lavić na kraju predavanja osvrnuo se na etnoklerikalni škripac u kojem su se sudarili balkanski duhovi na kraju 20. sto-ljeća, u kojem je ime bio znak identiteta, nosilac identitetske razlike, znak suštin-skog raspoznavanja. Reci ime da znam ko si – moglo bi se sažeto kazati. Nije teško pretpostaviti da Ivić, Stjepanić, Šimunović pripadaju katoličkoj, a Mehmedović, Ri-zvanbegović, Sulejmanpašić, Jusufbegović – islamskoj i Jovanović, Stevović, Simono-vić pravoslavnoj vjeri. Kao bitna razlika među etnijama se pojavila religijska razli-ka. Ključnu ulogu u tome je odigrala reli-gijska institucija koja je vršila etničku ho-mogenizaciju svojih potčinjenih vjernika. Tako su od pravoslavaca nastajali Srbi, od katolika Hrvati i od muslimana Bošnjaci. Oni što su bili prije podvode se pod imeni-telj onih koji sada dominiraju određenim prostorom. Tako su svi Vlasi postali Srbi ili Hrvati ili Bošnjaci. Oni su u Bosni total-no asimilirani i etnicizirani od dominantni-jih grupa. “Taj proces se u Bosni dovršio u XIX i XX stoljeću i neprovratno je promi-jenio odnose u njoj. Zato je opasno kroati-zirati ili srbizirati bosansko srednjevjekov-lje. Ono se ne može srbizirati ili kroatizira-ti bez krivotvorenja i lažnih hipoteza o izvornosti. Bosanska crkva, bosanska he-reza, bosanski vladari ili bosanska obiljež-ja i specifičnosti prije naleta Osmanlija, nisu bile srpske ili hrvatske – naprotiv, bile su bošnjanske ili bosanske. Brojni kvazi-znanstveni pokušaji da se Bosna i njeno stanovništvo kroz bližu i dalju povijest pri-kažu “kao nešto drugo ili neko drugi” iz susjedstva, samo su refleksi aktualnih veli-kodržavnih ekspanzionističkih projekcija i nacionalističkih politika susjednih zema-lja.” – završio je dr. Senadin Lavić.

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

JOURNAL

27

Danas više nego ikada postoji potreba za moralnim autoritetima. Ljudi tragaju za srećom, pokušavaju biti ispunjeni. Sa svih strana ih se bombardira raznim prolaznim užicima koje “garantiraju” sreću - a uz to dobijete i besplatni set noževa! Kad zaista i ostvare navedene materijalne želje ljudi shvate da tu ne leži istinska sreća.

Ključ uspjeha velikog moralnog autori-teta ovih prostora Sulejmana Bugarija je u tome što shvaća ljudsku psihu i prilazi ljudi-ma na način da im pokušava ispuniti njihovu dušu u onome što novac, auti i mobiteli nisu uspjeli. To je ono zadovoljstvo vjere koje se može osjetiti samo predanim služenjem Allaha dž.š. Zašto je hafiz Sulejman Bugari tako uspješan za razliku od drugih? Hafiz ispunjava kriterije koje je sebi postavio da bi mogao pozivati ljude ka dobru.

Prvi i osnovi kriteriji je njegov iskreni nijjet. To se osjeti u svakom njegovom go-voru, osmijehu i riječi koju s ljubavlju izrazi prema slušatelju. Slušatelju se ne gubi kon-centracija jer se osjeća počašćenim topli-nom riječi i izraženom ljubavi. Hafiz ne želi da se ljudi plaše vjere već ljudska srca pridobiva kroz ono što njima nedostaje u svakodnevnici - bezinteresna komunikaci-ja. Svjestan kako će ga Milostivi za njegov trud nagraditi hafiz Sulejman se s puno lju-bavi posvećuje drugima, što se njemu više-struko vraća. Zato osjećamo njegov nur i zato kada se kaže da će na nekom mjestu biti njegov predavanje dolazi veliki broj lju-di. No, ima onih koji slično pristupaju ljudi-ma, ali ne ostvaruju takve rezultate. U čemu je trik, što hfz. Bugari ima a da drugi nema-ju? Riječ je o pristupu jer osim iskrenog ni-jjeta on pristupa ljudima sa potpunim zna-njem o onome što govori. Mnogo je danas ljudi koji “moraliziraju” bez pravog znanja i ubjeđenja i što je gore njihova djela ne po-tvrđuju njihovu riječ. Kod hfz. Sulejmana nije tako.

Završio je medresu u Sarajevu, sa FIN-a u Sarajevu odlazi u Medinu na Univerzitet islamskih nauka gdje 1988. godine diplo-mira na odsjeku Kur’ana i tefsira. Iduće go-

dine se angažirao kao imam Baščaršijske džamije u Sarajevu, a nakon toga od 2003. godine radi i djeluje u džematu Bijele dža-mije na Vratniku. Kordinator je svih centara za borbu protiv ovisnosti od droge ispred Rijjaseta islamske zajednice BiH. Osim to-ga do sada je objavio tri knjige: “Vratimo se Gospodaru”, “Mi smo jedni drugima najbo-lji poklon” i “Dersovi i druženja”. Dakle, hafiz je čovjek od zanja i iskenog nijjeta i djela. To znanje imaju i mnogi drugi pa opet ne postižu ovako zadivljujuće rezulta-te. Hafiz svoje znanje ne ističe na arogantan način. On na svojim predavanjima uvijek pridaje važnost kategorijama slušatelja, svjestan da svi ljudi nisu na jednakom stup-nju duhovnog (imanskog) razvoja. To često ističe u usporedbi u kojoj se govori u hadisu - kako je “musliman onaj koji svojim jezi-kom i rukama neće ozlijeditti drugog musli-mana, a mumin (vjernik ) osoba koji svojim jezikom i rukama neće nanijeti zlo niko-me”. Zato na svojim predavanjima često poziva muslimane da iz “bašče islama pre-đu u bašču imana”. Također koristi još jed-nu čestu usporedbu sa četiri razine vjernika-muslimana. Gdje je prva (musliman) ona koja zna počiniti veliki grijeh, ali je još uvi-jek u islamu, takav je poput pješaka. Kada hoda često stane na nešto, spor je i sl. Mu-min je već kupio bicikl! On je već brži, mo-že puno više preći, manje se ozlijedi, može

dati muslimanu koji krug da se povoza. Muhsin (iskreni vjernik) je kupio auto. On je već “faca”, može otići u drugu državu, a može i povesti koga hoće. Brz je i brzo rije-šava stvari. A šakir (onaj koji je stalno za-hvalan) je poput onog koji je kupio avion! On ove gleda s visine, maše , začas sve sre-di i ništa mu nije teško.

Svjestan da je među vjernicima većina na prvom stupnju duhovnog puta hafiz ta-ko i nastupa, ne napadajući i ne kritiziraju-ći već blagim i ugodnim nastupom daje na znanje što je ispravno, a što ne.

Osim navedenog hafiz je svjestan u ko-jim društveno političkim prilikama su nasta-la razna mimoilaženja u razmišljanju ljudi i kulturnim različitostima ljudi koje poziva. Hafiz poznaje prijašenje i trenutne učitelje u tom području, što je jako važno kako bi nje-govi stavovi bili u skladu sa važećim konce-zusom učenjaka. Time on sa svojim orignal-nim razmišljanima i pristupom ne izlazi van okvira samog islama i kulturne sredine tog područja, a samim tim ostvaruje najveći uči-nak jer ne stvara pomutnju. Kao što je spo-menuto, hafiz izrazito pazi na proučavanje ljudske psihe i osnovnih ljudskih težnji. Svjestan da pažnju slušatelja može zadržati jedino ako govori o onome što slušatelja in-teresuje on ders koncipira tako da ako ga drži pred motoristima daje primjere na mo-torima, a kada daje primjere studentima fizi-ke daje primjere u raketama, formulama itd. Zato je ključan onaj uvjet širokog znanja ko-je mora imati da bi mogao komunicirati sa svim vrstama ljudi. Naravno da on ne ide u detalje i svjestan je da obrazovani stručnjaci u tom djelu nauke znaju bolje od njega, no upućuje ih da stvore osnovu sliku onoga što im on želi reći na način koji je njima shvat-ljiv. Izrazitu pažnju posvećuje nauci o etici i ponašanju. U različitim kulturama različito se iste stvari vrednuju. Podrigivanje je u ne-koj kulturi nekulturno, u drugoj je kulturno. Sve navedeno on obasjava svjetlom Kur’ana i sunneta te se onda jasnije vidi lje-pota Allahove upute. Često mi sami znamo sve što hafiz govori, ali jednostavno o svim

Posjeta bosanskog karizmatika Hrvatskoj

Kupite avion i provozajte se s hafizom Sulejmanom Bugarijem

Mirsad Dubravić

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Hafiz Sulejman Bugari

JOURNAL

28

tim stvarima nismo razmišljali. On nas samo nekako podsjeti na to i ono što nam je pred nosom izvuče i kaže “eh, jel vidiš sad” i ti onda to skontaš. Zato je milina slušati ga jer zapravo nas podsjeća na ono dobro u nama koje samo leži da bude probuđeno. To i ha-fiz sam kaže: “Za mene je svaki čovjek poput fildžana zašećene kahve. Ako je kahva gor-ka, to znači da šećer nije promješan. Dakle, samo malo treba promiješati i eto slatke ka-hve. Ako ne promiješamo bit će gorko. E ja prilazim tom šećeru kojeg ima u svakom čo-vjeku: i u Muji, i u Jozi, i u Jovanu, i u Han-su, i u Davidu...”

Predavanje hafiza u Zagrebu

Početkom prvog mjeseca 2009. godine islamski svijet i Palestinu pogodio je strašan teroristički napad. Djece, žene, muškarci, Palestinci svih uzrasta bile su žrtva genoci-da koje je Izrael vršio nad njima. U takvim trenutcima omladina se počela pokretati i počela je shvaćati neke istine oko sebe. Ta-da je u Zagreb, na incijativu OKM-a Za-greb, došao hfz. Sulejman Bugari. U stre-snim trenutcima njegove riječi kao lijek le-gnu na dušu. Riječi pune ljubavi i topline. Kroz njegov govor čovjek se okrene sebi i uvidi da krivac za stanje ovakvog ummeta nije neki vanjski faktor, neka strana zemlja, već da su prvenstveno sami muslimani krivi jer ne drže do sebe. Predavanje je bilo kon-cipirano na dva načina. Prvo je održan je-dan ders od 45 minuta, koji je mnoge na-smijao, ali mnogi su se pitali i za stanje svoje vjere... nikoga nije ostavio ravnoduš-nim. Nakon toga uslijedio je slijed pitanja hfz. Bugariju. Pitanja su bila promišljena i ciljana. Prikupljena su prije toga od strane naše omladine i ciljala su na one probleme koje mlade najviše interesiraju. Koliko god bila dugačka predavanja, vrlo je upečatljivo kako brzo proleti vrijeme kada se sluša ha-fiza. Često vas baci u razmišljanje, a onda nešto provali pa se nasmijete do suza. U ta-kvim oscilacijama nikad vam nije dosadno.

Također moram naglasiti da je omala-dina, uz prethodno odobrenje hafiza i omladine iz studentskog doma “Nedžari-ći”, napravili mp3 kolekciju hafizovih pre-davanja. Prodano ih je oko 100 koliko je i bilo napravljeno i svi prihodi su išli za po-moć djeci u Palestini.

Čini se kao da marketing hfz. Sulej-manu Bugariju rade sami meleci.

Posjet Sulejmana Bugarija Medžlisu Sisak

Kako je bilo lijepo tog sunčanog ne-djeljnog popodneva u sisačkom mesdži-

du. Mesdžid ispunjen mladićima, a mek-teb djevojkama koji se u saffove redaju da klanjaju podne-namaz. Prodornim i jakim glasom ezanom poziva na namaz Dženan ef. Čaušević, imam u Sarajevu (inače školska generacija našeg glavnog imama). Podne-namaz predvodi glavni imam Alem ef. Crnkić u čijem se glasu osjeća uzbuđenost, radost i ushićenje - možda zbog hafiza Sulejmana ef. Buga-rija koji se nalazio kraj njega ili prisutne omladine na namazu ili možda oboje. Nakon podne-namaza nastaje komeša-nje, ženski dio džemata prelazi iz mekte-ba, smještavaju se u mesdžidu, hafiz ča-sti prisutne svojim blagim osmjehom govoreći kako ih je lijepo vidjeti, a zatim glavni imam riječki Hajrudin ef. Mujka-nović uči ašere (kraći odlomak iz Kur`ana). Lijepo, milozvučno i sasvim iz duše izlaze birani kur`anski ajeti u obli-ku dove. Alem ef. nakon ašera izražava svima dobrodošlicu sa željom da se ugodno osjećaju. “Ovdje smo danas da se družimo”, kaže naš glavni imam i pre-dade mikrofon hafizu Sulejmanu ef. Bu-gariju.

Hafiz je počeo govoriti, a za okuplje-ne kao da je vrijeme stalo, njegove riječi su poput mehlema za ranjenu dušu, lijek za sve duševne bolesti. Malo, malo pa smijeh, hafiz sve nasmijava kroz probra-ne primjere iz svakodnevnog života. Na-kon hafizovog predavanja Omladinski klub Medžlisa iza džamije je pripremio prigodan domjenak na otvorenom. Omla-dini se u razgovoru pridružio i hafiz Bu-gari te ostali imami. Nakon ikindije-na-maza odlazi se u Kazalište 21 gdje je predviđena tribina hafiza Bugarija. Pri-sutno oko 200 ljudi. Za organizatora i domaćina više nego dobar odaziv. Uče-njem Kur`ana ponovno započinje Hajru-din ef. Mujkanović, a Alem ef. Crnkić, kao domaćin i moderator, ukratko govori o hafizu Bugariju. Hafiz kroz dva sata predivno govori o ljepoti življenja u isla-mu i mudrosti islamskog načina života. Misli potkrepljuje sa primjerima iz sva-kodnevnog života – o zdravlju, smislu, duševnom zadovoljstvu i smiraju. Smi-jeh se razlijeva salom svakih par minuta. Nakon predavanja postavljena su i svr-hishodna pitanja. Osjećaj ljepote i ponos što smo muslimani, motivacija i inspira-cija da ustrajemo na Pravom putu samo su neki od osjećaja koje je probudio i afirmirao kroz svoja predavanja hafiz Bugari. Sama njegova pojava zrači pozi-tivnom energijom, a tek njegovi savjeti, poruke i riječi. Dok govori, govori svim svojim bićem.

Sulejman Bugari u posjeti muslimanima SAD-a

Hafiz je tijekom ramazana 2008. odr-žao turneju po SAD-u. Posjetio je Seattle, Portland, San Jose i Phoenix. U Phoenixu ga je, ispred Islamske zajednice Bošnjaka Sjeverne Amerike, dočekao Sabahudin ef. Ćeman. Hafizova posjeta džematima u Americi ostavila je veliki dojam na sve one koji su imali priliku da se druže s njim, a jedan od njih je bio imam Abdullah ef. Po-lovina iz Seattlea, koji nije krio radost što je hafiz Bugari boravio nekoliko dana u njegovom džematu. Također, hafiz Sulej-man bio je impresioniran imanom američ-kih muslimana. Na predavanju koje je odr-žao u 5. 4. u Sisku rekao je kako ga fascini-raju načini na koji oni tamo shvaćaju vjeru i kako joj prilaze. S kakvom dubinom ulaze u svaki detalj islamkog propisa i pomno ga ispituju i proučavaju. Tako je od njih nau-čio o zdravstvenim aspektima namaza. Na-ime, znanstveno je utvrđeno da je jedan od najvećih uzročinika raka višak slobodnih radikla u tjelu (otrova). Konstatno naku-pljanje je još opasnije ako se osobe malo kreću. Kako je muslimanima propisana na-maz u kojem se moraju kretati, i u kojem se kroz kretnju onda oslobađaju i iz tijela is-puštaju slobodni radikali, takav način moli-tve čovjeka štiti od mnogih oboljenja koji bi inače mogli nastati. To je kaže Bugari samo jedan primjer, kako Amerikanci mu-slimani pristupaju islamu i to je jedan od razloga zašto je SAD zemlja sa najvišim porastom muslimana u svijetu.

Ovaj tekst je samo kratki pregled ak-tivnosti koje ovaj energični čovjek obav-lja. Spomenuli smo aktivnosti borbe protiv ovisnosti o drogama gdje je on glavni ko-ordinator, glavni je imam u Bijeloj džami-ji, tri puta dnevno daje predavanja i razgo-vore na radiju, neprestalno je u pokretu i tražen da održi negdje neko predavanje, a kada dođe ljudi nikako da se zasite njego-vih riječi. On je uz to i obiteljski čovjek. Iskrenost i ljubav, to je ono temeljno što iz njega izbija i zbog čega je toliko karizma-tičan. Znanje o onome što radi se očituje kroz lakoću kojom on predstavlja i najteža pitanja vjere i čini ih lakim. Zato ga svi volimo i hvala Allahu na njegovom trudu i radu. Hvala Allahu što mu je dao znanje da u nama zna probuditi ono najbolje. Tko želi čuti i vidjeti njegova predavanja može se obratiti i na info@okm.com.hr ili na mirsad.dubravic@okm.com.hr za preuzi-manje predavanja u mp3 formatu. Mnogo toga nalazi se slobodno i na internetu te se može preuzeti, a službena stranica hafiza je www.sulejmanbugari.com.

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

JOURNAL

29

Jasmin Imamović (51), pisac, prav-nik, političar, član SDP-a i nekonvencio-nalni gradonačelnik Tuzle, poznat kao preporoditelj grada i vizionar, u Zagrebu je 13. svibnja promovirao svoj četvrti ro-man “Molim te, zapiši” u izdanju zagre-bačkog V.B.Z.-a, koji je pobudio veliko zanimanje publike i kritičara. Dvorana Bošnjačke nacionalne zajednice za Grad Zagreb bila je premala da primi sve zain-teresirane, a na promociji je prisustvovao i Milan Bandić, gradonačelnik Zagreba. Bandić je zahvalio na pozivu i rekao da se veseli biti s prijateljima Bošnjacima u Bošnjačkoj nacionalnoj zajednici. “Mi smo prijatelji i puno smo truda uložili u naš odnos. Posebno pozdravljam svog kolegu Jasmina. Želim da ova knjiga us-pije na tržištu, a svi građani Tuzle su do-brodošli u Zagreb” – prigodno je poručio Bandić na otvaranju. Roman “Molim te, zapiši” je napeta povijesno-ljubavna pri-ča smještena u srednjovjekovnu Bosnu u doba bana Stjepana II. Kotromanića, u kojoj Imamović pripovijeda o zaboravlje-noj Crkvi bosanskoj, stećcima, inkvizici-ji, Dušanu Silnom, Rimu i papi, ali prije svega, kako sam kaže, o “ljubavi, koja je izvor i posljedica svega na svijetu”. Ja-smin Imamović napisao je povijesni ro-man o vlastelinu Gorčinu, njegovoj službi kod dobrog bosanskog bana, ali i neo-stvarenim ljubavima, njegovim službe-nim posjetama Dubrovniku, ugarskom kralju i Veneciji. Osim toga, na vrlo vje-rodostojan način on uključuje povijesne događaje kao što su bitka za Bobovac iz-među bana Stjepana i cara Dušana, odno-si Bosne i Dubrovnika, Bosne i Ugara, bosanskog bana i bizantijskog dvora, kao

i Stanak (sabor) sve zemlje Bosne. Poseb-no je zanimljiv način na koji Imamović integrira natpise sa starih stećaka u svoje štivo i od toga pravi aktivan, živ tekst. Roman započinje ovim rečenicama: “Na jesenjem turniru, 1332. godine, moje stri-jele bile su najpreciznije. Imao sam de-vetnaest godina i već bio poznat po vič-nosti oružju i peru. U zimu 1333. godine pozvaše me da služim banu Stjepanu II. Kotromaniću. A bio sam se tek zagledao u lijepu Kaliju.” Unutar tog povijesnog okvira Imamović je ispričao svoju priču, a ukomponirao je i zavodljivu priču o lju-bavi i ljubavnim slabostima. Ova knjiga podsjeća nas da je rat najveća nesreća u svim vremenima i potvrđuje Imamoviće-vu rečenicu da je za njega nepristojno u knjizi biti dosadan. Na prostorima u koji-ma živimo pisanje povijesnih romana je sasvim prirodna stvar. Dok se fabula ro-mana odvija se u vrijeme bana Stjepana II. Kotromanića, autor na tematskoj razi-ni progovara o bosanskoj toleranciji i pra-vu na različitost. Kroz Bosnu pisac odaši-lje poruku univerzalnosti, dok se Bosna nameće kao prostor pouke.

Imamović je u izdanju zagrebačkog Meandra objavio dvije autobiografske proze, “Ubijanje smrti” 1994. i “Oboža-vatelj trena” 2001., a te iste godine pokre-nuo je Međunarodne književne susrete “Cum grano salis” u Tuzli za govorno po-dručje Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Srbije, koji su ubrzo prešli granice BiH i postali važna književna ma-nifestacija u regiji. Na susretima se do-djeljuje nagrada “Meša Selimović”, koju su u osam godina dobili pisci Marinko Koščec, Mirko Kovač, Ivica Đikić i Mi-

ljenko Jergović. Imamović je objavio i roman “Besmrtni jeleni”, te tri stručne pravne knjige o nekretninama i vlasniš-tvu. Djela su mu prevedena na engleski, njemački, francuski, talijanski, kurdski, hebrejski, mađarski, španjolski i poljski jezik. Za promjenu imidža Tuzle dobio je nekoliko europskih ekoloških nagrada, a grad su posjetili Bianca Jagger, Martin Luther King III, jordanska kraljica Nur i drugi. O toj metamorfozi “depresivnog rudarskog grada u turistički i kulturni centar BiH” govorio je na Harvardu i u središtu Svjetske banke.

U BNZ za Grad Zagreb promoviran novi roman Jasmina Imamovića

Molim te, zapiši – uspjeti kao pisac i gradonačelnik

Na prostorima u kojima živimo pisanje povijesnih romana je sasvim prirodna stvar. Dok se fabula romana “Molim te, zapiši” odvija u vrijeme bana Stjepana II. Kotromanića, autor na tematskoj razini progovara o bosanskoj toleranciji i pravu na različitost. Kroz Bosnu pisac odašilje poruku univerzalnosti, dok se Bosna nameće kao prostor pouke. Po-sebno je zanimljiv način na koji Jasmin Imamović integrira natpise sa starih stećaka u svoje štivo i od toga pravi aktivan, živ tekst.

Filip Mursel Begović

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

JOURNAL

30

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

Na promociju u BNZ za Grad Zagreb govorila je književnica Julijana Matano-vić koja potpisuje uredništvo knjige i po-duži popratni pogovor. “Ukratko, kad u nekom novom čitanju malo splasne užiće, prepoznavanje i ono Bosne što je ima u meni, hladnija znanstvena analiza, u ko-joj recipijent od struke gubi pravo prizna-ti da ga je Jasminov tekst skroz fato, po-brojat će sve situacije koje idu u prilog tezi o žanru.

Roman je pisan, ponavljam, u okviri-ma romana povijesnog ili o povijesti, ali njegova romanesknost, zanimljivost, po-jačana je i brojnim epizodama koje gradi-raju radnju, čine priču napetom, a čitate-lja dovode u stanje nestrpljivosti. Ima-mović, na tradiciji najboljeg bosanskog pripovjedaštva, navješćuje ono što se ima dogoditi. Oslikavanje i pojačavanje priče rečenicama sa stećaka (a sve one imaju svoje podrijetlo) neprocjenjiva su mjesta romana. Štoviše, kameni zapis svjedoka daje mu pouzdanost i snagu. Uz ovaj ro-man čitatelj se osjeća bolje. I počinje ra-zumijevati ne samo da čovjekova sreća ne smije zavisiti od vanjskih okolnosti, nego i da pretjerana blizina moćnima i poželj-nima, može koristiti ali i škoditi. I da je zato najmudrije držati se lijepe literature. Romana kao što je Imamovićev, blag i mio u svom naslovu, a majstorski izgovo-ren i pouzdan u svom sadržaju.”- rekla je Julijana Matanović.

Zadnji Imamovićev roman svojim kritičkim žalcem pohvalio je i književnik Miljenko Jergović. “Po mojem čitanju koje nije egzaktno i nije posve pouzdano, riječ je o najboljem Imamovićevom ro-manu koji je radikalno drugačiji od pret-hodnih. Ovakvi romani su se pisali 40-ih i 50-ih godina prošlog stoljeća i to starin-sko je privlačno u njemu, a ujedno funk-cionira kao tužna i gorka politička alego-rija. Radnja, međutim, polemizira s 20. i 21. stoljećem i to s lokalnim političkim idejama. Zbog toga je ovaj roman uzbud-ljiv. Alegorije se u naše doba pišu iz dva razloga. Prvi se tiče neslobode, kada pi-sac nema mogućnosti da jasno kaže što misli. U Jasminovom slučaju ne radi se o tome jer on nije kukavica i ne proizvodi defekt slobode. Drugi razlog je to da se ljudima pokušava nešto reći što oni odbi-jaju razumijeti i čuti i to mogu primiti sa-mo pomoću alegorije. Vrijeme im je na-točilo olovom uši. To je razlog alegorije u Imamovića. Ovo nije Ezopova basna pa ne čitajte sve pod nekim ključem.” Jergo-vić je istaknuo da je zanimljivo što Ima-movićev roman izlazi u isto vrijeme kada u Sarajevu izlazi dobar i intrigantan ro-

man Enesa Karića te da ove slične knjige treba čitati paralelno. Promotor je nasta-vio govoreći o tome da je Imamović je-dan od ljudi koje iznad svega cijeni, a ostali se mogu nabrojati na prste dvije ru-ke i nalaze se najviše u Bosni. “Ti ljudi su veći od vremena u kojem žive i bolji su od nas. To su ljudi koje zamišljamo kada govorimo djeci što su kraljevi, učitelji, elita. Ono što je napravljeno s Tuzlom je potvrda da smo mogli sve napraviti puno dostojanstvenije. Da nema Tuzle, čovjek bi se zapitao ima li smisla biti dobar. Kad bi u cijeloj Bosni postojala samo borba tko će napraviti veću džamiju ili crkvu, izgubio bi vjeru u Bosnu. Sloboda nije stanje, to je proces, a isto tako i antifaši-zam. Nije pitanje današnjeg fašizma ni Pavelić ni Ljotić, nego je to pitanje živih ljudi. Samo u Tuzli antifašizam i sloboda su stalni proces i tamo se to svakog tre-nutka vidi. Tuzla nema Bad Blue Boyse ni zelene momke koji će tući homoseksu-alce. Sarajevo je, nasuprot Tuzli, grad mučenika.” – završio je Miljenko Jergo-vić dok su se u publici mogli čuti priguše-ni tonovi negodovanja.

O knjizi je govorio i sam autor koji je publici objasnio da je u mladosti puno či-tao istočne mislioce Lao Tsea, Chuang Tsea i Ibn Arebija, analizirajući taoizam i sufizame pa je tako saznao da postoji filo-zofski pravac “obožavatelji trena”. Tako je nazvao svoj pretposljednji roman - “Obožavatelj trena”. “A zatim sam pro-

našao zbirku prekrasnih starobosanskih izreka, prepisanih sa stećaka, koja me fas-cinirala. Na stećcima su svi analizirali ornamentiku i likovne simbole - jelene, nebeska tijela i cvijeće, ali ne i tekstove. Shvatio sam da je ono što sam tražio neg-dje daleko na istoku ili u latinskim i grč-kim izrekama odavno zapisano na staro-bosanskim stećcima. I ponio me taj povi-jesni eros i filozofija ljubavi, i napisao sam srednjovjekovnu ljubavnu priču “Molim te, zapiši”. Kako bih tu priču na-pravio što boljom, pročitao sam zbornik “Krleža o religiji” u kojoj je on gorljivo pisao o bogumilima i stećcima, a zatim i papino pismo bosanskom banu Stjepanu II. Kotromaniću, objavljenom u knjizi “Povijest Bosne”, u kojem ga on optužuje da štiti heretike u Bosni. Shvatio sam da ću priču morati širiti. I tako sam krenuo od zadnjeg poglavlja k prvom.”- rekao je Jasmin Imamović i nastavio svoju priču na način da je promocija sve više selila u sferu političkog govora. Govorio je o pi-ramidama u Bosni koje se promoviraju umjesto stećaka, o džamijama, nacional-nim spomenicima i tvornicama soli. Zaci-jelo je pisac i gradonačelnik želio obja-sniti svoju motivaciju za pisanje knjige ujedno braneći svoje spisateljske polaziš-ne točke. Miljenko Jergović je na to du-hovito, kada je u dvoranu BNZ-a uz gro-moglasni pljesak ušao Milan Bandić, re-kao: “Sreća je da se i Bandić ne bavi knji-ževnošću jer bi to bila velika strka.”

Dva gradonačelnika: Milan Bandić i Jasmin Imamović

JOURNAL

31

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

U organizaciji VBNM Grada Zagre-ba, 29. 5. 2009. godine, krenuo je III. konvoj mladih Bošnjaka RH i njihovih prijatelja pod nazivom “Da se nikad ne zaboravi” put Srebrenice. Sudionike iz petnaestak autobusa, iz cijele Hrvatske, ispratio je ispred Zagrebačke džamije muftija Ševko ef. Omerbašić, gradonačel-nik Milan Bandić i učesnici konvoja, Sre-breničani Aziz ef. Hasanović i predsjed-nik VBNM Grada Zagreba Ekrem Beći-rović. U prepunoj dvorani Islamskog centra, humane riječi cijenjenih govorni-ka odnosile su se na dostojanstvo, oprost, s nadom da se Srebrenica nikada, nigdje i nikome više ne dogodi. Slušatelji niti u jednom trenutku nisu mogli osjetiti mr-žnju prema počiniteljima stravičnih zloči-na jer su riječi dolazile iz uvjerenja pravih vjernika: “I ne recite da su mrtvi oni koji su poginuli na Božjem putu, oni su živi, samo mi to ne vidimo.” A tog lipnja 1995. godine pogubljeno je u samo nekoliko da-na 8372 Bošnjaka, gdje broj još uvijek nije konačan. Povijesna činjenica koja je sama po sebi strašna. I onda kad smo vi-jest primali preko medija, u toplini naših domova, nije nikakvom pravom čovjeku bilo lako. Ubiti toliki broj mačaka ili pti-ca strašno je! Pitala sam se kako je zemlja mogla podnijeti toliku krv, bila sam si-gurna da i nakon desetka godina ona mo-ra mirisati po ljudskoj krvi. I doista, bila sam u pravu.

Policija je išla ispred konvoja sve do granice s BiH, a onda je konvoj dalje na-stavio pod pratnjom bosanske policije. Zašto li moraju pratiti ljude koji samo že-le odati počast ubijenim i stradalim? U bunkerima naših autobusa bile su narod-ne nošnje, knjige, časopisi... Tko li još želi i da li još po drumovima bosanskim hodaju oni koji bi kidisali na ljude koji su hodočasnici mira i ljubavi? Srebrenica, pitomina tamo u bosanskim brdima, živi svoju prošlost. Nisam osjetila ništa što bi upućivalo na to da bi se moglo govoriti o budućnosti. Nema je tko niti graditi u

Srebrenici. Osjetila sam da je to grad pre-pušten sam sebi, prepušten svojoj boli, prepušten vjetrometini prošlosti koja ga polako, a sigurno izjeda. Oni koji su još tu, naši Bošnjaci, bolje reći Bošnjakinje, starice koje u svakom novom jutru vide, čuju i osjećaju glasove svojih sinova, bra-će i muževa, tkaju najžalosniju priču od starinske potke koja na krajevima postaje samo pretanka nit.

Potočari... Sad sam zastala i nisam znala što napisati. Silina emocija: srdžba, bijes, ljutnja, poniženja, itd. preplavili su me tako da je svaka riječ beskorisna, bez-vrijedna i mala u odnosu na strahotu tra-gedije koja se tamo u snenim brdima do-godila. Mezarje, nepregledno bijelo me-zarje šuti, zemlja ne progovara, a htjela sam čuti Njih, one golobrade mladiće ko-ji su prerano ušutkani, kojima je kama oduzimala živote samo zato što su bili muslimani, zato što su ostali vjerni pra-starim grobištima išaranim zelenkastim lišajevima, uraslim u zemlju. Postoji li ikakva riječ koja bi mogla opisati nepre-

glednu tišinu, sablaznu tišinu dok sam prolazila pored nišana. Što li smo krivi ovim prostorima da svakih pedesetak go-dina samo Fatihe učimo nad riječnim br-zacima ili na poljanama stratišta tisuća i tisuća nevino stradalih sunarodnjaka. U ime svoje djece i one koja će tek doći po-stavljam pitanje Nebu, ljudima, vladari-ma, moćnicima ovog dunjaluka da li će ponovno zemlja primati nevinu krv? I Drina je tekla dvadest četiri sata četrdeset i treće krvava, a Srebrenica i danas leleče, u 21. st., zbog dušmanskih kama i pitam se dokle će biti tako. Zavapila sam na po-točarskom mezarju da ne smijemo zabo-raviti, da ne smijemo više biti poslušnici onih koji odlučuju u naše ime, odlučivati možemo i sami, ne trebaju nam tutori pa pod cijenu i vlastitog života. Umrijeti do-stojanstveno i nije neki grijeh jer nas za-dnji čas sviju čeka, i neće ostati nitko. Kao zavjet Njima koje nikad nisam vidje-la, a toliko su mi bliski, obećala sam da svojoj djeci nikad neću pričati romantič-ne bajke, da ih neću odgajati kao što su mene i Njih odgajali kako bi sve zabora-vili, ostajući u presudnom času zatečeni, odrvenjelih moždanih vijuga koje su od-govorne za vlastiti život i opstanak. Pa tu instinktivnu potrebu za goli život posje-duje svako živo Božje stvorenje, a kako ne bi i čovjek.

Krst nad Srebrenicom. Strašno! Da li su naše vođe u pregovaračkim timovima pristale na to obilježje grada koji nikad nije bio srpski, grada koji je poklan i istje-ran pod znamenjem krsta, a nitko o tome niti da progovori. Vjersko obilježje imaju i Bošnjaci pa zašto ne staviše iznad Sre-brenice mjesec i zvijezdu npr. To je bilo najveće moje razočarenje. Vidjelo se ka-ko je na djelu još jedna lijepo upakirana priča u koju nas prisiljavaju da pokorno vjerujemo, kao nekad u ofucanu krilaticu bratstva i jedinstva. Cinizam suvremenog uma kojeg naše vođe, očito, nisu svjesne, ili jesu, ali zbog lagodnog vlastitog života ne bi se šteli mešati u zamisli uglednih

III. Konvoj mladih Bošnjaka na putu za Srebrenicu – “Da se nikada ne zaboravi”

“Jelde, bolan, kako bi bilo dobro poslati ga u Potočare”

Ajka Tiro Srebreniković

JOURNAL

32

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

svjetskih (bjelosvjetskih) kreatora zajed-ničke nam budućnosti. Bošnjaci, očito po njihovim parametrima nisu imali ni zna-čajnu osobu u povijesti po kojoj bi glavna srebrenička ulica nosila ime, nego nas još uvijek siluju, a mi na to svjesno pristali, nazivom nekog Srbina na plavoj ploči is-pisanoj ćiriličnim pismom. Još jedan stra-vični detalj kojeg sam primjetila u samo jednom danu, a odnosi se na naziv Kul-turnog društva koje djeluje u tom napaće-nom gradu. Djevojčice i dječaci od dva-naest, trinaest godinica zaigraše kolo bo-sansko u crvenim narodnim nošnjama što su ličile na dimije, dar neke italijanske fondacije koja gradi mir na tim prostori-ma, koja je vjerojatno i okupila dječicu u Kulturno društvo “Vasa Jovanović”. A oni su bili sjajni. Igrali su svi zajampureni što su mogli bolje splet bosanskih igara. A nitko ne htjede niti u tom društvu, a ni-ti drugdje uprizoriti stradanje njihovih sugrađana one krvave 95.! Svi žele što prije zaboraviti, vratiti se u normalu, jer život mora ići dalje. Ama neka ide dalje, nije nitko protiv života i protiv nemirne djece. Naprotiv! Sve me podsjetilo na istinite priče poslije Drugog sv. rata kad su nasilu htjeli pomiriti zločince i njihove žrtve, ali samo s jedne strane. Kolektivno sjećanje jednog naroda uništiti kako bi sljedećih pedesetak godina uljuljan i snen od lažne ljepote ponovno dočekao neko novo klanje. A mi smo skloni zaboravu. Hedonizam nam brzo udari u glavu, a onu staru “kako je povijest učiteljica života”, i ne bendamo.

Četrnaestogodišnji dječaci iz Srebre-nice, Mitar i prijatelj mu David u Domu kulture bili su gledatelji s moje lijeve strane, a njima poznata ekipa, jedna Olja i još tri žene sjedile su u redu ispred nas. Mali Mitar se strašno uvrijedi kad sam zbog gužve razumijela da se zove Mithat, glasno skoro na slogove mi ponovi da on nije Mithat nego Mitar, a ima prijatelja Davida. Nakon toga sam ušutjela, kao da mi je netko pljusnuo šamarčinu, jer se po-tvrdiše moje sumnje u to kako svi znaju kud gone u ovom svijetu, pa čak i četrna-estogodišnji Mitar, osim nas koji još uvi-jek ne znamo gdje nam je pravo mjesto. Nešto se ustručavamo, sklanjamo kao da smo došli u tuđu kuću, pa nam i sasvim normalno bude kad nas iz nje istjeraju. A Srebrenica, Bosna cijela je i naša kuća. Nebo je previsoko, a zemlja tvrda da bi mogli tek tako nestati. Ta dva dječaka ko-ji su bili moji susjedi na prezentaciji kul-ture i lijepe riječi dobacivahu, smijuljeći se nastupima KUD-ova iz Hrvatske, a za jednog učesnika razgovijetno sam čula

kako je David za sebe i svoju ekipu glasno ko-mentirao: “O, j..... koli-ki je onaj.” A onaj je bio u zelenoj bosanskoj nošnji, prizor pravog gordog Bošnjaka. Ni-sam mogla prešutjeti pa mu ko iz topa srdito dobacim: “Jelde, bolan, kako bi bilo dobro po-slati ga u Potočare.” Tada se starija gospođa okrenula, prostrijelila me pogledom i zapo-vjednički rekla malom: “Ćuti!” Jedva sam če-kala da se lažna, nasil-na ceremonija kulture u Srebrenici okonča i da iz socijalističkog zda-nja obljepljenog usmr-djelim tepisonima iza-đem u kišno srebrenič-ko veče. A tamo na ostavljenim, polunapu-štenim kućnim prago-vima nesigurno su iza vrata pomaljale glave prekrivenih starijih Bošnjakinja. Sklanjale su se iza zavjesa, a samo slobodno, bez ikakvog ustručava-nja, ko da su oslobodile ove pitome kraje-ve, na prozorima su bile nepokrivene že-ne, glava nakićenih raščupanim trajnama. Strelovito bi pogledale na prolaznike te bi nemarno okretale glavu na drugu stranu. Većina avlija i kuća bošnjačkih u Srebre-nici je napušteno. Mogli su zločinci ispa-liti makar nekoliko hitaca po fasadama ili polupati stakla na prozorima pa da bar malo maskiraju svoje zločine, jer bi mo-gli reći kako su se tu i vodile nekave voj-ne. Ali nisu. Vidi se da su ti ukućani samo izvedeni iz svojih kuća i odvedeni u ne-povrat.

O ljepoti kulture življenja Bošnjaka ovog kraja najbolje svjedoče bašče koje su sad već zarasle u korov, a ruže i miri-šljavi đulovi što odolijevaju svakom ne-vremenu stidljivo otvaraju pupove iz već podivljalih grana. Prvo što mi je palo na pamet kad sam razmišljala o Onima koje su odvodili što li su radili s njihovim osobnim stvarima. Kako li su mogli uni-štiti nečiji album fotografija s mature ili onaj još stariji iz prvog osnovne, kako li su mogli zaviriti u ormare s donjim ru-bljem onih koje su poklali i nemilosrdno ustrijelili ko ptice u letu za vrijeme lova? Ne, ja to ne mogu nikako sebi objasniti. Poremećenim umovima, luđacima dato je pravo da presude, u ime ne znam čije, ži-

votima 8500 ljudi. Strašno, strašno! Pa i Hitler i njegovi luđaci su bili isti kao Mla-dić i njegova svita. Ali cijeli svijet je osu-dio nacizam, a za nacizam u Srebrenici malo je znano. Humani svijet je odmah nakom sloma Rajha rascjepkao veliku Njemačku, a gle ponovo cinizma da se dozvolili da deželica u Deželi, RS stvore-na na genocidu, kulturocidu, rođena iz kr-vi nevino stradalih, ko ratni srpski trofej i danas prkosi ne samo žrtvama nego cije-lom svijetu. Ubij, opljačkaj, osvoji i onda ko u prastaroj hordi obilježi svoj zauzeti prostror. Slično ga obilježavaju i jedinke iz životinjskog svijeta. A nitko ne govori da tu zločinačku tvorevinu, koja nikad po-vijesno niti kulturološki nije postojala tre-ba ukinuti. Naprotiv, vode se vrlo umni razgovori kako bi se Dodike umolio i pri-volio za neke visoke humane i političke ciljeve. A on neće pa neće. A veliki svjet-ski glavari se nadaju i nadaju, tobože pri-jeteći mu, a guštaju isto kao i on. Jer da je drugačije, samo jednim dekretom, onako kako je RS stvorena, tako bi mogla i ne-stati. Ali, očito, to je neka velika politika, djelo velikih umova koje ne razumijem. Ama, pravimo se bedasti, znamo mi vrlo dobro koje se igre i igrice igraju. Ne more Bosna u ovom stanju u kojem sada jeste naprijed, a to ti bjelosvjetskim mirotvorci-ma dobrano paše. Od svega je najbitnije da mi znamo o čemu se tu radi i što su veliki pisci htjeli reći.

JOURNAL

33

Krajem 2008. na hrvatskoj političkoj sceni pojavila se nova stranka, Bošnjačka demokratska stranka Hrvatske, čiji su re-zultati na proteklim lokalnim izborima po-tvrdili da su Bošnjaci u Hrvatskoj dobili snagu na koju treba računati u budućnosti.

U razgovoru s predsjednikom BDSH Nedžadom Hodžićem doznajemo koje su programske smjernice stranke te kakav je odnos stranke prema društveno-političkim pitanjima važnim za opstanak Bošnjaka u RH, ali i općenito za budućnost Hrvatske.

Vlasnik ste i glavni menadžer vrlo uspješnog građevinskog poduzeća Ha-nn-invest, no u posljednjih godinu dana aktivno ste se angažirali u politici. Ot-kud taj interes?

Dugo sam vremena razmišljao o tome. Na žalost, moje osobno iskustvo kao čovje-ka i gospodarstvenika u ovoj državi izrazito

je negativno. Ono što smo moja obitelj i ja preživjeli moglo bi postati obrazac kako

društvo ne bi smjelo funkcionirati. Kada to shvatite kao građanin i porezni obveznik koji daje svoj materijalni doprinos da bi društvo funkcioniralo, a vidite da se doga-đaju stvari koje ne samo da nisu moralne nego su u suprotnosti sa zakonom, društve-nim normama i sve to osjetite na vlastitoj koži, onda si postavljate pitanje da li poku-šati dati doprinos i nešto promijeniti svojim angažmanom. Činjenica je da jedan čovjek ne može mnogo, pa ni grupa ljudi, ali ako se stvari ne pokušaju promijeniti onda može biti samo još gore. Presudno za moj ulazak u politiku bile su činjenice da sam materi-jalno situiran, da sam podigao tri sina (naj-mlađi je pred studijem, a druga dvojica su studenti) i da još uvijek imam energije za nove stvari. U životu sam vrlo rano, do 30-te godine, okusio slasti struke, elektrotehni-ke, radeći kao glavni inženjer najvećeg ter-moenergetskog postrojenja u BiH, a nakon

“Presudno za moj ulazak u politiku bile su činjenice da sam materijalno situiran, da sam podigao tri sina i da još uvijek imam energije za nove stvari. U životu sam vrlo rano, do 30-te godine, okusio slasti struke, elektrotehnike, radeći kao glavni inženjer najvećeg termoenergetskog postrojenja u BiH, a nakon raspada Jugoslavije sam zajedno sa svojom braćom i malim početnim kapitalom izgradio tvrtku od 100 i više zaposlenih, korak po korak, bez pretvorbi i privatizacija ili političkih veza, na otvorenom tržištu. Ali pored toga, posebna mi je inspiracija taj naš korpus kojem pripadamo, jer kada analiziram sva svoja negativna iskustva, ona su vezana uz ime i prezime, moju nacionalnu pripadnost.”

INTERVJU

Razgovor s Nedžadom Hodžićem, predsjednikom Bošnjačke demokratske stranke Hrvatske

“Nemamo ni jedan razlog da savijamo kičmu ili obaramo pogled, a imamo ih tisuću da budemo ponosni”Razgovarala: Sena Kulenović

Nedžad Hodžić

JOURNAL

34

INTERVJU

raspada Jugoslavije sam zajedno sa svojom braćom i malim početnim kapitalom izgra-dio tvrtku od 100 i više zaposlenih, korak po korak, bez pretvorbi i privatizacija ili po-litičkih veza, na otvorenom tržištu. Ali po-red toga, posebna mi je inspiracija taj naš korpus kojem pripadamo, jer kada analizi-ram sva svoja negativna iskustva, ona su vezana uz ime i prezime, moju nacionalnu pripadnost. To nikada nije izravno rečeno, ali je uvijek bilo prisutno tako da jednostav-no osjetite potrebu da date doprinos društvu u kojem su vam djeca rođena i u kojem žive kako bi se pokrenule pozitivne promjene.

U listopadu 2008. godine osnovana je Bošnjačka demokratska stranka Hr-vatske, a vi ste izabrani za njenog prvog predsjednika. Koliko je ogranaka osno-vano do sada i gdje?

Nakon što sam se odlučio kandidirati na manjinskoj listi mjesec dana sam kru-žio po Hrvatskoj, razgovarao s našim lju-dima, Bošnjacima, koje sam prvi put vi-dio, otkrilo se da među nama ima jako mnogo pozitivne energije. Shvatio sam da su se mnogi povukli iz bošnjačkih aso-cijacija iz različitih razloga: ili se nisu slagali s nekim stavovima ili se nisu sla-gali s ljudima koji su predstavljali naš bošnjački korpus. Ali kroz jednostavan, ljudski razgovor iskazali su želju da se neke stvari promjene, stvorila se jedna pozitivna, kritična masa što je dovelo do toga da je moj rezultat na tim izborima bio gotovo prolaz u saborske klupe, pofa-lilo je oko 100 i nešto glasova. Dakle, bi-lo je dovoljno da čovjek koji je apsolutno nepoznat u društvenom radu samo poraz-govara s ljudima. Zapravo, ljudima nedo-staje jedna normalna ljudska komunikaci-

ja, razgovor na temu ozbiljnih društvenih problema, a ne politikanstvo.

Nakon tih rezultata na parlamentar-nim izborima bio sam dnevno opsjednut pozivima jer su razmišljanja o stranci vi-sjela u zraku, motala se po glavama ljudi. Za mene pitanje je bilo da li sam spreman voditi novu stranku. Vodili su se razgo-vori i s ljudima iz drugih gradova, Du-brovnika i naročito Rijeke. Na kraju je došlo do odluke i inicijativni odbor se sa-stao u Puli. Većina ljudi se nije poznava-la, bilo je mnogo neprospavanih noći, ali stranka je na koncu registrirana i krenulo se u rad. Ono što je do sada učinjeno je sjajan rezultat, a to je već skoro tisuću članova. Trenutno Bošnjačka demokrat-ska stranka Hrvatske ima sedam ograna-ka: Pula, Poreč, Vodnjan, Rovinj, Raša, Labin, Novigrad. Također su u pripremi ogranci u Bujama, Umagu, Kršanu i Bu-zetu. Ono što je bitno napomenuti je da smo već napravili prezentaciju našeg pro-grama u Sisku i Zagrebu, a u pripremi su Dubrovnik i Gunja. Ogranak u Sisku bi već bio formiran da se oko BDSH nisu pojavili pojedinci koji imaju malo drukči-je poglede nego što su programski i zato smo zaustavili osnivanje ogranaka. Nešto slično se dogodilo i u Dubrovniku gdje se stranku pokušalo iskoristiti za osobnu promociju. Naš cilj je dugoročan, ne osni-vamo ogranke samo radi lokalnih izbora, nego se želimo u Dubrovniku i svim osta-lim gradovima predstaviti i oko te ideje okupiti ljude, a zatim će uslijediti osniva-nje ogranaka, što je zapravo formalnost.

Kako ste izabrali ljude u vodeća tijela stranke? Gledajući izvana, najzastuplje-niji su poduzetnici, inženjeri, odnosno

tehnička inteligencija. Na bošnjačkoj sceni danas se osjeća negativna selekci-ja vodećih kadrova u bošnjačkim asoci-jacijama jer mnogi u njih ulaze iz krivih razloga, a često nisu ni dovoljno obrazo-vani niti znaju iskoristiti danu poziciju u interesu Bošnjaka.

Kadrovska politika je ključni problem. Prije svega, tražimo ljude koji nisu ni na koji način kompromitirani kao članovi društva, dakle, čestit obraz to je naš temelj. U Rovinju je predsjednik ogranka čovjek koji je bivši inspektor u policiji, a sada je u mirovni. Upoznali smo se na osnivačkoj skupštini kada smo predstavljali program. On je oko sebe okupio ljude, prepoznali su ideju i aktivno se uključili. Ista stvar je s Umagom, gdje je predsjednik ogranka je-dan mladi ekonomist, izuzetan poduzet-nik. Dakle, ne radi se samo o tehnokratskoj strukturi ili poduzetničkoj, to je samo pri-vid jer je struktura naših ljudi u Istri takva da je većina samostalna u svojim djelatno-stima. Istra je jednostavno ekonomski in-teresantnija. Mnogo je, da tako kažem, običnih ljudi. S njima je nešto lakše jer vr-lo brzo prepoznaju suštinu, dok je s inte-lektualcima nešto teže - što je logično. Na-ravno, pitanje je kada ćemo mi sve te ele-mente programa moći realizirati jer našu stranku čine ljudi koji rade i moraju zaslu-žiti svoju plaću, a imaju obaveze i prema obiteljima, dakle, nisu profesionalci. Fi-nanciranje svih aktivnosti stranke za sada pokriva poduzetnički milje, ljudi koji žele i imaju mogućnosti da pomognu organiza-cijski i materijalno. Oko kadrova smo vrlo rigorozni iako nam se ljudi sami nude. Ka-drovska politika nam je vrlo bitna, kriterij je relativno jednostavan i naravno da želi-mo što više intelektualaca.

“Shvatio sam da su se mnogi povukli iz bošnjačkih asocijacija iz različitih razloga: ili se nisu slagali s nekim stavovima ili se nisu slagali s ljudima koji su predstavljali naš bošnjački korpus. Ali kroz jednostavan, ljudski razgovor iskazali su želju da se neke stvari promjene, stvorila se jedna pozitivna, kritična masa što je dovelo do toga da je moj rezultat na tim izborima bio gotovo prolaz u saborske klupe, pofalilo je oko 100 i nešto glasova. Dakle, bilo je dovoljno da čovjek koji je apsolutno nepoznat u društvenom radu samo porazgovara s ljudima. Zapravo, ljudima nedostaje jedna normalna ljudska komunikacija, razgovor na temu ozbiljnih društvenih problema, a ne politikanstvo.”

JOURNAL

35

INTERVJU

Nedavni lokalni izbori bili su vatreno krštenje za BDSH. Po prvi put ste imali priliku u javnoj areni isprobati ideju i program stranke. Kako ste zadovoljni postignutim rezultatima i da li su oni is-punili vaša očekivanja?

Da, po prvi puta i to na povijesnim iz-borima na kojima smo birali gradonačelni-ke, načelnike općina i župane po prvi puta direktnim biranjem osoba, ali za nas su oni povijesni i zbog toga što smo kao stranka po prvi puta nakon osnivanja na izborima. Izašli smo na izbore sa samostalnim lista-ma u Istarskoj županiji te samostalnim li-stama za gradska i općinska vijeća u Puli, Vodnjanu, Raši, Labinu, Rovinju, Poreču, Umagu, Bujama i Cetingradu. Ono na što smo posebno ponosni je činjenica da se na tim samostalnim listama našlo više od dvjesto bošnjačkih imena sa velikim bro-jem žena i omladine što smatramo jednom velikom pobjedom i potvrdom da je ideja BDSH naišla na apsolutno plodno tlo u bošnjačkom nacionalnom korpusu. Poseb-no smo ponosni na način na koji smo vodi-li kampanju i naše predizborne skupove, na kojima smo govorili o našem programu i ciljevima, a bez i jedne ružne riječi o dru-gima. Ti su naši skupovi i od medija, ali i od dugogodišnjih političkih aktivista iz ra-znih stranaka ocijenjeni kao najdostojan-stveniji politički skupovi do danas viđeni u RH. Bošnjaci su predstavljeni u jednom sasvim novom svjetlu, a posebno impo-zantan je bio naš centralni županijski skup u hotelu Histria u Puli kojem je nazočilo više od 700 osoba.

Rezultat od dva vijećnika, u Labinu i Raši, kao i 2465 glasova za našu županij-sku listu na izborima smatramo zaista ve-likim. Mora se imati na umu i da je stran-ka SDA imala u Raši samostalnu listu i ušla u gradsko vijeće, što nas raduje. Ta-kođer, moram istaknuti da je protiv BD-SH na ovim izborima radilo nekoliko po-jedinaca iz nacionalne zajednice na čelu s gospodinom Pršićem koji je, ne znam sa kojim pravom sa SDP-om potpisivao u ime nacionalne zajednice nekakvu koali-ciju i par dana prije izbora slao na boš-njačke adrese pisma na memorandumu nacionalne zajednice i pozivao ih da gla-saju za SDP. Stoga je naš rezultat u Istri još značajniji i pokazuje da smo za vrlo kratko vrijeme kod Bošnjaka probudili i nacionalni ponos, ali i političku svijest.

Kojih je pet najvažnijih ciljeva BDSH u neposrednoj budućnosti?

Naše temeljno bošnjačko pitanje je da tek trebamo izgraditi bošnjački nacional-ni identitet kako ovdje tako i u matičnoj

državi. Činjenica je da naš identitet nije sustavno građen, nakon Osmanskog car-stva ostali smo na nekoj vjetrometini, pa smo živjeli pod Austro-Ugarskom mo-narhijom, pa u Kraljevini Jugoslaviji, pa u socijalističkoj Jugoslaviji i nikada ni-smo imali slobodu da se izjasnimo onako kako se osjećamo. Danas to po prvi put možemo, a imamo i svoju matičnu zemlju Bosnu i Hercegovinu. Podizanje svijesti o bošnjačkom nacionalnom identitetu je naš osnovni cilj. Drugi cilj je da to sve odradimo do popisa stanovništva 2011. i pokušamo pokazati koliko nas zapravo živi u Hrvatskoj. Treći politički cilj je do-prinos da ova država postane društvo rav-nopravnih građana, ona je, naravno, prije svega hrvatska država jer se 86% građana izjasnilo kao Hrvati, ali ona mora biti društvo ravnopravnih građana, jednakih

pred zakonom. Ako ginemo za državu, ako plaćamo poreze onda moramo biti ravnopravni u onim elementarnim pravi-ma. Četvrto, da na popisu stanovništva pokažemo koliki je stvarni broj Bošnjaka u Hrvatskoj i da u određenim sredinama kao što je na primjer Istra pokažemo da nas je preko 5%, ili u određenim gradovi-ma kao što je Raša pokažemo da nas je 40 %. Recimo u Raši imamo situaciju koja je dokaz potpunog političkog sljepila. U gradu koji naseljava 40% bošnjačke po-pulacije nemate recimo Vijeće bošnjačke nacionalne manjine jer imate samo 3,8% izjašnjenih Bošnjaka. Kada sam na pre-govorima s IDS-om zatražio da nam, ako žele da podržimo njihovog gradonačelni-ka daju dogradonačelničko mjesto u Ra-ši, gladak odgovor je bio “Bošnjaka je u Raši samo 3,8%!”. Dakle, ta situacija ja-sno govori koliko su protekle godine u političkom radu promašene. Neki su bili mišljenja da nema smisla osnivati još jed-

nu nacionalnu stranku, ali smatramo da za bošnjačku stranku itekako ima prosto-ra upravo zato što imamo temeljni pro-blem da pokažemo koliko nas ima da bi mogli konzumirati prava koja su regulira-na zakonom o nacionalnim manjinama. Nemamo o čemu pregovarati ako se ne zna koliko nas ima. Recimo, u lokalnim zajednicama gdje ima 15% pripadnika neke manjine automatski po zakonu ima-mo pravo na dogradonačelnika. Ako ne prođe u prvom krugu, u drugi krug prola-zi jer se mora izabrati manjinac. Dakle, postoji niz mogućnosti i mi želimo našim ljudima poslati poruku da oni nisu ovdje samo zato da bi radili, živjeli i čekali da umru, nego da i naša djeca imaju moguć-nost da se osjećaju građanima, sa svim pripadajućim pravima i obavezama.

Pored toga odnos Hrvatske prema na-šoj matičnoj državi je dugo vremena bio dvoličan: jedno se pričalo, drugo se radi-lo. Dok smo mi u ovoj državi ginuli u je-dinicama HVO-a, s druge strane smo imali pregovore hrvatske i srpske strane o podjeli BiH. Odnos Hrvatske i BiH danas je temeljno vanjskopolitičko pitanje. Hr-vatska će ući u EU onog trenutka kad Eu-ropa o tome odluči, ali je nama itekako bitno da se ovdje kaže da je BiH cjelovita, nedjeljiva, ravnopravna kao i sve druge države. To su dakle osnovni ciljevi.

Da li ste uspostavili odnose sa Stran-kom demokratske akcije? BDSH se pri-družilo dosta onih koji su bili nezado-voljni radom SDA na terenu.

SDA ima bošnjačke simpatije, ona je sinonim za predsjednika Aliju Izetbegovića koji je bio izuzetno poštena i čestita osoba. Druga je stvar što su stranke danas u politič-koj borbi pretvorene u interesne skupine. Ali kad se govori o čovjeku koji je u jed-nom odsutnom trenutku poveo bošnjački narod u izglasavanje nezavisne države BiH sve su simpatije i podrška bošnjačkog naro-da bile na njegovoj strani. Mislim da u gla-vama ljudi još uvijek postoji ta paralela SDA-Alija Izetbegović, pa recimo i u glavi moje majke koja je vjernik i ne propušta na-maze. Međutim, SDA na terenu u Hrvat-skoj zapravo na postoji. Ona postoji kroz neke ogranke, ali u radu na terenu, s boš-njačkim korpusom, apsolutno ne postoji. Najbolji primjer je Raša, koju sam ranije spomenuo. Postavlja se pitanje da li je to trebala odraditi SDA. To je temeljno poli-tičko pitanje jer iz toga proizlaze prava na-cionalne manjine. To nije učinjeno, a SDA je parlamentarna stranka što znači da dobi-va i određena sredstva za rad. Koliko god mi bili nezadovoljni i na određeni način re-

JOURNAL

36

INTERVJU

fleks nerada SDA, ne doživljavamo je kao neprijatelja nego kao partnera jer su nam interesi zajednički, a to, prije svega, znači naš narod i njegova politička svijest. SDA je naš partner i ako to i oni budu željeli mi možemo zajednički odraditi niz stvari, ako se usaglasimo. Moja je procjena da će se SDA uz nas iskristalizirati u ozbiljnu poli-tičku stranku ili će nestati. SDA po prvi put ima konkurenciju u Hrvatskoj i sad će se pokazati njena prava vrijednost. Činjenica je da među našim članovima ima mnogo ljudi koji su godinama bili politički aktivni i kad su vidjeli da SDA ne ostvaruje ciljeve, odnosno, ne radi ono što bi trebala, priklju-čili su se BDSH-u. Naravno, SDA će mora-ti malo više raditi na terenu ili se barem liši-ti ljudi koji našu bošnjačku priču pretvaraju u trivijalne, sitne stvari. Ukoliko budu spre-mni na suradnju, mi smo spremni. Čak sam u Raši sugerirao da se za lokalne izbore ide s našom zajedničkom listom, a ne da smo stalno na tuđim listama i glasamo za druge, nego da to bude naša lista, naše gradsko vi-jeće pa da vidimo koliko nas može proći. Želimo im sreću kao stranci i kao pojedinci-ma koji čine SDA i nadam se da će naše aktivnosti probuditi pozitivne reakcije u ra-du SDA.

Za manje od dvije godine, 2011. godi-ne, možemo očekivati novi Popis stanov-ništva u RH. U zadnjih osam godina boš-njačke asocijacije su propustile priliku da osmisle kvalitetan program kojim bi djelo-vale na svijest i promijenile odnos izjašnje-nih Bošnjaka i Muslimana u RH. Kako će se BDSH pripremiti za Popis stanovništva?

To je naš temeljni zadatak. Do sada smo sve bili podredili lokalnim izborima, ali sa-da namjeravamo pokrenuti operativni plan koji djelomično već provodimo. Na pri-mjer, naš ogranak u Rovinju je dobio podat-ke iz matičnog ureda tko se kako izjašnjava, anketirali smo ljude i dobili vrlo optimistič-no izvješće što se tiče rada naših aktivista na terenu: od 472 anketiranih njih 411 je potvr-dilo izlazak na lokalne izbore i da će glasati za listu BDSH-a, ali su istovremeno prihva-tili da svi oni koji to još nisu učinili promje-ne nacionalno ime Musliman u Bošnjak. Za tu temeljnu zadaću morat će se osigurati sredstva, zadužiti ljudi koji će to odraditi metodom od vrata do vrata, uz sve moguće prateće promidžbene materijale. Važno je da se u slijedeće dvije godine svi oni koji to nisu učinili na popisima birača izjasne kao Bošnjaci. Ali to nije dovoljno jer će tek izjašnjavanje na Popisu stanovništva postati relevantno. Izjašnjavanje na popisu birača je jedna stvar i vezana je više uz politiku. Međutim, ako ljudi na popisu birača pro-

mjene svoje nacionalno opredjeljenje Mu-sliman u Bošnjak veća je vjerojatnost da će to učiniti i na Popisu stanovništva. Na svi-jest onih koji to ne učine sada pokušat ćemo utjecati sve do Popisa stanovništva 2011. godine. Naravno, pred sam Popis stanov-ništva trebat će pojačati promidžbene aktiv-nosti i rad na terenu. Ono što mi sanjamo je 1,5% izjašnjenih Bošnjaka u RH. To bi au-tomatski značilo promjenu zakona o izboru saborskih zastupnika jer bi nam u tom slu-čaju po Ustavu pripalo jedno mjesto u Sa-boru, a moralo bi se revidirati i mnogo dru-gih stvari, recimo radna mjesta. Dakle, po-krenut ćemo dvogodišnji operativni pro-gram u svim sredinama gdje žive Bošnjaci i za to moramo osigurati sredstva jer se bez njih to neće moći učiniti. Danas ne možete više očekivati da će netko raditi iz čistog entuzijazma jer zapravo treba zakucati na svaka potencijalno bošnjačka vrata i razgo-varati s ljudima. Mi smo kroz promidžbu stranke već počeli raditi na tome. Za poče-tak smo napravili 2500 bedževa s pet razli-čitih sadržaja. Naš znak simbolizira pripad-nost državi Hrvatskoj, žuta i plava boja simboliziraju BiH, a ljiljan je simbol borbe za neovisnu državu. BDSH nema članarinu, ali dovoljno je da se kupi jedan bedž za 10 kn i time platite godišnju članarinu. Mislim da je to prvi promotivni materijal na temu Bošnjak/Bošnjakinja.

Kakva je recepcija BDSH kod Islam-ske zajednice i drugih bošnjačkih asoci-jacija?

Moram reći da sam kao čovjek i kao Bošnjak razočaran pojedinim ljudima koji vode bošnjačke asocijacije. Ne volim go-voriti o nekome kada nije prisutan, ali do-voljno je da vidite što piše recimo “Boš-njački glas” ili da odete na stranice Nacio-nalne zajednice Bošnjaka Istre i da vidite što tamo piše. Ozbiljan čovjek mora biti istinski tužan kada vidi neke od članaka. Recimo u članku pod nazivom “Platforma za lokalne izbore” doslovno stoji da SDA i BDSH ne predstavljaju Bošnjake, da su one dvije od stotinu stranaka u Hrvatskoj i da će Nacionalna zajednica voditi prego-vore sa strankama i sastavljati pismene za-ključke za koga Bošnjaci trebaju glasati. Dakle, radi se o elementarnom nepoznava-nju smisla i djelovanja nacionalne zajedni-ce kojoj svi pripadamo bez obzira na stra-načko opredjeljenje. Čelni ljudi daju pau-šalne, neargumentirane ocjene po receptu “sad sam ja hadžija i biti će kako ja ka-žem”. Nadalje, to što već u nekoliko broje-va piše “Bošnjački glas”, tamo ne samo da se laže i izmišlja, nego doslovno stoji “ako me dobro plate, ode Ibro iz Bošnjaka!”. I

to piše potpredsjednik nacionalne zajedni-ce koji bi za dobre pare otišao iz Bošnjaka, a on bi trebao biti uzor. To je stanje koje se treba prevazići i to stanje zahtjeva ozbiljan zahvat. Zato mislim da je BDSH bila ne-minovnost da se naprosto ne izgubimo.

Što se tiče Islamske zajednice mi želi-mo da ona bude anacionalna i nadnacio-nalna. Ona nema što tražiti u politici. Prije nego što je stranka registrirana zatražio sam sastanak s muftijom Ševkom ef. Omerbašićem kao poglavarom Islamske zajednice u Hrvatskoj i Bošnjakom kako bi mu iz prve ruke objasnio ideju stranke. Razgovarali smo oko sat vremena i on nije imao ništa protiv pokretanja stranke. Tom prilikom mi je dao jako dobar savjet do ko-jeg izuzetno držim: “vodi računa kakve ljude okupljaš oko sebe!”. Ako je Islamska zajednica do sada, u određenim povije-snim okolnostima, bila na neki način uz SDA, mislim da se sada, a to oni i u svojim javnim istupima potvrđuju, ne želi miješati u politiku. Političke stranke su jedna stvar, a vjerska zajednica sasvim druga. Naša je želja da u bošnjačkom korpusu stvari po-stavimo na svoje mjesto: vjera je vjera, nacionalnu zajednicu činimo svi koji se osjećamo Bošnjacima neovisno o politič-kim stavovima, a mi u BDSH smo grupa ljudi koja se želi baviti politikom.

Saborski zastupnik bošnjačke manji-ne, prof. dr. Šemso Tanković, u drugom je mandatu. Kako ste zadovoljni njego-vim dosadašnjim djelovanjem?

Kada ste u Saboru vi ste po zakonu ove države profesionalac, vi ste izabrani, plaćeni i u radnom ste odnosu da radite ono što je propisano Ustavom. I to bi tre-bao slijediti i netko tko je izabran da predstavlja pet nacionalnih manjina. Onako kako to radi većina manjinskih za-stupnika pa i naš prof. Tanković, osim možda nekih srpskih, to je jednostavno odrađivanje koalicijskog sporazuma da se mandat preda u ruke drugome, a obaveza je doći samo kada se nešto izglasava. To je potpuna degradacija smisla saborskog zastupnika, potpuno neprimjereno i su-protno demokratskim načelima. Ne biraju se ljudi da bi se razdvojili na dva tabora, nego se biraju da diskutiraju o problemi-ma i donose rješenja. Što se tiče prošlog mandata stvar je bila ista. Dakle, na za-padu ništa novo. Ali ne radi se tu samo o prof. Tankoviću. Nažalost, puno je sabor-skih zastupnika koji se tako ponašaju.

Prof. dr. Tanković nedavno je dao ostavku na mjesto predsjednika Kluba nacionalnih manjina, a nakon toga je

JOURNAL

37

INTERVJU

najavio da se će se povući iz politike. Međutim, istovremeno i dalje ostaje loja-lan koalicijskom sporazumu s HDZ-om dizanjem ruke za nepravedni zakon o medicinski potpomognutoj oplodnji koji je u javnosti žestoko osporavan. Kako komentirate te poteze?

Nakon tih svojih odluka profesor Tan-ković me kontaktirao i održali smo sastanak u Zagrebu. U slučaju da se on povuče iz po-litike i Sabora RH, ja bih ga zamijenio, s obzirom da sam drugoplasirani na prošlim parlamentarnim izborima. No, ta odluka nije još donesena, a ako do nje dođe spreman sam preuzeti odgovornost. Međutim, mo-ram reći da me sam njegov poziv da se sa-stanemo obradovao jer sam imao priliku i njemu kao predsjedniku SDA iznijeti te-meljne razloge za osnivanje BDSH, kao i naše programske ciljeve. Konačno, pripada-mo istom korpusu i imamo zadatak surađi-vati. Mi se u RH moramo boriti za opstoj-nost bošnjačke nacionalne manjine, a ne za vlast. Što se tiče lojalnosti HDZ-u niti tu se nema što spočitavati obzirom na koalicijski sporazum poslije izbora. Tu je ključno pita-nje da li druga strana ispunjava svoje obveze iz tog sporazuma. Što se tiče spornog zako-na on će najvjerojatnije pasti na Ustavnom sudu, a profesora Tankovića osim obveze da glasa za zakon zbog koalicijskog sporazu-ma, vjerojatno je vodio i osobni konzerva-tivniji svjetonazor. No, na to pitanje ipak mora dati odgovor profesor Tanković.

BDSH je zasada najviše koncentrira-na na Istru i Primorsko-goransku župa-niju, ali, između ostaloga, predstoji vam osnivanje i ogranka u Zagrebu. Koliko je za BDSH važan ogranak u Zagrebu?

Apsolutno najvažniji! BDSH u Zagre-bu ima jednog potpredsjednika, dva člana Glavnog odbora, a i dosta članova. Do sa-da smo bili više okupirani Istrom zbog lo-kalnih izbora, ali u Zagrebu smo obavili razgovore i cilj nam je pridobiti određeni krug naših intelektualaca, moramo iznaći načine da te ljude motiviramo kako bi pre-poznali ideju i priključili nam se. Zagreb je središte našeg naroda u Hrvatskoj, pogoto-vo onog intelektualnog dijela. U tom smi-slu BDSH vidimo, da tako kažem, s inte-lektualcima u prvom safu i poduzetnicima u drugom, ne dijeleći ljude ni po kojem osnovu. Međutim, ako ono što mi Bošnjaci imamo u Hrvatskoj u intelektualnom smi-slu uspijemo samo djelomično okupiti on-da će to biti jedna reprezentativna snaga. Naša statutarna obveza je najkasnije za dvije godine napraviti novu skupštinu i iz-vršiti reizbor vodstva stranke, predsjedniš-tva i Glavnog odbora na što će svakako

utjecati svi oni koji nam se pridruže. Ova priča nema osobne ciljeve ni interese. Jedi-ni interes je bošnjačka nacionalna svijest i bit ćemo ponosni ukoliko budemo uspjeli motivirati veliki dio bošnjačkog intelektu-alnog korpusa. Zagrebu ćemo posvetiti posebnu pažnju jer će se stranku sigurno u budućnosti više ocjenjivati kroz rad zagre-bačkog ogranka nego samog sjedišta stranke. Ulažemo vrlo velike napore, kao što smo to činili i u Dubrovniku, Sisku, Ri-jeci i drugdje, da pridobijemo kvalitetne ljude koji će prepoznati ideju i htjeti se upustiti u realizaciju. Onoga trenutka kada procijenimo da imamo pravu ekipu krenuti ćemo u osnivanje ogranka. Već sada ima-mo dovoljno članova koliko je po statutu potrebno za osnivanje ogranka, ali bi htjeli da u Zagrebu ipak imamo grupu ljudi koja može dostojno predstavljati Bošnjake.

Republika Hrvatska zadnjih mjeseci prolazi kroz vrlo turbulentno razdoblje od ostavke premijera, preko dva rebalansa proračuna u mjesec dana, do otkrivanje različitih korupcijskih i privatizacijskih afera. Kako kao privrednik procjenjujete najnovije odluke Vlade i da li BDSH na-mjerava pomoći Bošnjacima slabijeg imo-vinskog stanja da prežive ovu situaciju?

Temeljni razlog zbog kojeg sam i do-nio odluku da se politički aktiviram je sa-

znanje do kojeg sam došao živeći u ovoj zemlji i kao građanin i kao poduzetnik i kao pripadnik bošnjačke nacionalne ma-njine da se u ovoj zemlji do danas pravio račun bez krčmara. Sada je krčmar stigao, crta je podvučena i morat će se zbrojiti svi dosadašnji promašaji. Po prirodi sam opti-mist, ali vjerujte mi, učinjeno je toliko pro-mašaja i pogrešnih strateških postavki u ovoj zemlji tako da, moram reći, ne vidim brz izlazak iz krize. Ono što će krčmar zbrojiti ispod crte bit će poražavajuće i proći će dugi niz godina do nekakvog zna-čajnijeg ekonomskog oporavka. Svjetska recesija s tim nema nikakve veze. Vlada se na žalost ponaša onako kako je političari-ma koji su na vlasti to jedino važno, a to je ne izgubiti vlast. No, prije ili kasnije će se morati napraviti radikalni zaokret i posta-viti novi, zdravi temelji ove države na ko-jima će se graditi zemlja jake vlastite proi-zvodnje, zemlja vladavine prava i društvo s ljudskim likom. BDSH će zasigurno u okviru svojih mogućnosti učiniti sve što bude potrebno. Tu prije svega mislim na inicijativu da “Merhameti” diljem RH po-novno počnu aktivnije raditi, ali temeljna bitka će se voditi za očuvanje radnih mje-sta. Posao neće biti lak, ali je najvažnije da svi građani znaju da ulazimo u duži period ekonomske stagnacije i da je najvažnije “ispružiti se koliko je jorgan dug”.

“SDA je naš partner i ako to i oni budu željeli mi možemo zajednički odraditi niz stvari, ako se usaglasimo. Moja je procjena da će se SDA uz nas iskristalizirati u ozbiljnu političku stranku ili će nestati. SDA po prvi put ima konkurenciju u Hrvatskoj i sad će se pokazati njena prava vrijednost. Činjenica je da među našim članovima ima mnogo ljudi koji su godinama bili politički aktivni i kad su vidjeli da SDA ne ostvaruje ciljeve, odnosno, ne radi ono što bi trebala, priključili su se BDSH-u. Naravno, SDA će morati malo više raditi na terenu ili se barem lišiti ljudi koji našu bošnjačku priču pretvaraju u trivijalne, sitne stvari.”

JOURNAL

38

Nakon gostovnja BZK Preporod iz Jajca u Zagrebu, dramski studio “Orient espresso” pozvan je po drugi put u Jajce da u travnju izvede predstavu Mesnevija na III. Festivalu duhovne poezije i muzi-ke Plivske omahe – Bosanskohercego-vačko višeglasje. Festival se održavao od 23. 4 – 26. 4. i po programu je vidljivo da je organizator, Dom kulture Jajce, želio ponuditi sadržaje koji bi zadovoljili i Hr-vate i Bošnjake. Poznato je da je Jajce duboko podijeljen grad na dva entiteta i da tamo suživot i dijalog za neke nije la-gan ili uopće ne postoji. Nekad kraljev-ski grad srednjovjekovne Bosne, zatim ratno skrovište druga Tita i mjesto zasje-danja AVNOJA, devedesetih je prvo osvojen od srpske vojske koja je rušila i hrvatska i bošnjačka vjerska i kulturna dobra. Zatim je Jajce oslobođeno od Hr-vatskog vijeća obrane i kasnije potpalo pod Federaciju BiH. Povratak je kretao polako i mukotrpno, a danas Bošnjaci či-ne polovicu stanovništva grada, ako ne i većinu. Za vrijeme bivše Jugoslavije Jaj-ce je bilo obavezno mjesto svih školskih ekskurzija i promovirano je kao kolijev-ka komunizma i zajedničke borbe svih jugoslavenskih naroda protiv stranog agresora. To je bilo tako do devedesetih, a onda je agresor postao netko drugi. Slična ironična i paradoksalna priča vid-ljiva je i u hangaru u tvorničkoj hali u Potočarima kod Srebrenice. Na mjestu gdje su Bošnjaci čekali deportaciju ili smaknuće još uvijek je vidljiv veliki nat-pis: “Druže Tito mi ti se kunemo”. Zbog ovakvih apsurda nejasno je zašto neki bosanski muslimani još uvijek iskazuju nostalgično povjerenje u nekadašnji poli-tički sustav kad je posve jasno da je to umjetno zajedništvo vodilo u klanje. U Jajcu je vidljivo da monumentalne građe-

vine, koje je sagradila bivša država, pro-padaju i da nemaju više važnost kao ne-kada. Neki bi rekli tužno, ali očito da je riječ o neminovnostima koje donosi novo društveno uređenje. Međutim, pitanje je kakve veze s ovim ima Rumijeva Mesne-vija koju je Preporodov dramski studio izvodio u Jajcu 25.4., u velikoj dvorani nekadašnjeg Doma armije.

Program festivala zamišljen je politič-ki korektno, na način da i hrvatska i boš-njačka strana budu podjednako zadovolj-ne. Tako se na repertoaru našao i okrugli stol o životu i djelu šejha Mustafe ef. Čoli-ća koji je dugi niz godina obitavao u Jajcu, gdje je u glavnoj čaršijskoj džamiji službo-vao kao imam. O ovom šejhu može se čuti mnoštvo zanimljivih priča koje se usmeno

prepričavaju među muslimanima Jajca, a o njegovoj bogatoj ostavštini govorili su Mensur Valjevac, Ibrahim Babić i Ramiz Bećirović. Da bi obje strane bile zadovolj-ne dan prije organiziran je i okrugli stol o životu i djelu fra Petra Anđelovića, a pre-davači su bili Dubravko Lovrenović, Želj-ko Ivanković i Goran Mikulić. Odmah na-kon potonjeg okruglog stola Preporodov dramski studio izveo je i Mesneviju. Ništa čudno, rekli bismo. Međutim, u čaršiji se može čuti da Hrvati iz Jajca uopće ne dola-ze na događanja koja u sebi imaju prizvuk bošnjačkog ili islamskog. Vjerovatno je ista stvar i s Bošnjacima koji uzvratno ignoriraju hrvatska kulturna događanja. Slijedeći tu naviku građana, koja puno go-vori o međunacionalnoj netrpeljivosti, hr-

Kako je Preporodova predstava umirila međunacionalnu netrpeljivost u Jajcu

Iznenađenje naMesneviji u Jajcu

Kakvo li su samo razočarenje Hrvati doživjeli u trenutku kada je na pozornicu izašao književnik Sead Begović s iranskim tadžom na glavi i počeo čitati početne stihove Mesnevije. Ostatak glumačke ekipe mogao je uskoro čuti dječji plač i komešanje u publici. Ali, nitko nije izašao iz dvorane. Vjerovatno je teško objasniti savjesti da se zbog nacionalne i vjerske netrpeljivosti ne želite kulturno uzdizati.

Filip Mursel Begović

KULTURA

Sead Begović, Filip Mursel Begović i Senad Naniću kostimografiji iz predstave “Mesnevija”

JOURNAL

39

Kao i prethodne četiri godine jedan tjedan u ožujku rezerviran je za nove iranske filmove. Organizator ove manife-stacije je Iranski kulturni centar u Zagre-bu i Hrvatski filmski savez. Iz ove uvijek zanimljive kinematografije ovom je prili-kom hrvatska publika mogla vidjeti šest filmova snimljenih u razdoblju između 2003. i 2008. godine. O ovogodišnjem ci-klusu Diana Nenadić je zapisala: “Da je iranska kinematografija, unatoč strogim kulturnim i religijskim kodeksima koji njome ravnaju, dinamičan i šaren organi-zam, nakon svih dosadašnjih, pokazuje i ovogodišnji izbor iranskih filmova. Po-pulističnijeg predznaka, s potpisom ma-nje poznatih autora i jedne autorice, taj novi ili drukčiji iranski film okrenutiji je urbanom ambijentu (“Posljednji čvor”, “Djeca vječnosti”, “Noć”), djeci i suvre-menoj iranskoj obitelji (“Znamen”, “Dje-ca vječnosti”), ali i otvoren žanrovskom

prosedeu – u krimiću “Posljednji čvor” te ratnom filmu “Treći dan”, službeno naj-boljem iranskom filmu u 2007. godini. Kuriozum svakako predstavlja japansko-iranska koprodukcija “Tepih od vjetra” Kamala Tabrizija iz 2003., u kojem su tradicija izrade čuvenih perzijskih sagova i sudjelovanje dječjih likova poslužili kao podloga za priču o dodiru drugih kultura s mentalitetom perzijskog potomstva u eri globalizacije.” Projekcije su se održa-vale od 9. do 16. ožujka u kinu “Tuška-nac”, a ciklus je započeo filmom “Zna-men” Fereidoona Hassanpoora, a nasta-vio se “Posljednjim čvorom” Hassana Lafafiyana.

Prvi film donosi priču o dječaku Aliju koji otkrivši identitet roditelja bježi iz si-rotišta i kreće na sjever Irana kako bi ih pronašao. Iznenađenje koje ga dočeka ni-je ugodno, no ipak Ali ne odustaje. “Zna-men” pripada u Iranu čestom žanru obi-

teljske drame o temi djece, a često puta one znaju biti vrlo dirljive, pa vidjeti uplakanu publiku tijekom projekcije nije rijetkost, čak ni u mraku kino dvorane gdje tada umjesto kokica šuškaju papir-nati rupčići. No, drugi film - “Posljednji čvor” ne pripada u Iranu tako čestom žan-ru. Riječ je o kriminalističkom filmu koji počinje policijskom istragom ubojstva iranskoga poduzetnika s njemačkom adresom u jednome teheranskome hotelu. Svi tragovi naizgled vode do uglednog industrijalca i njegove kćeri koja je pred udajom za očeva poslovnoga partnera, mladog dizajnera tepiha koje otac proi-zvodi za njemačko tržište. “Treći dan” Mohammada Hosseija Latifija je, uvjetno rečeno, ratni film. I u filmu koji je ove godine odabran kao predstavnik suvre-mene iranske kinematografije tematizira se iransko-irački rat, a radnja je dijelom smještena u provinciju Khuzestan u juž-

Ciklus novog iranskog filma u kinu “Tuškanac”, od 9. do 16. ožujka 2009.

Dinamičan i šaren organizam iranskih filmova

Filip Mursel Begović

KULTURA

vatska publika koja je nazočila okruglom stolu o fra Petru Anđeloviću zasigurno ne bi došla na “bošnjačku” Mesneviju koja se igrala odmah nakon. To bi bilo tako da nije bilo riječ o Mesneviji. Igrom sudbine na plakatu koji najavljuje predstavu pisalo je da je riječ o predstavi Mesnevija dramskog studija iz Zagreba te se iz toga moglo za-ključiti da je riječ o hrvatskom djelu pro-grama. Hrvati su vjerovatno razdragano krenuli na predstavu i sa sobom poveli dje-cu, čak i tek rođene bebe. Kakvo li su sa-mo razočarenje doživjeli u trenutku kada je na pozornicu izašao književnik Sead Begović (koji je zamjenjivao inače stalnog člana glumačke postave dr. Ebtehaja Na-vaeya ) s iranskim tadžom na glavi i počeo čitati početne stihove Mesnevije. Ostatak glumačke ekipe, mr. Senad Nanić, Elza Hasanamidžić i Filip Mursel Begović mo-gli su uskoro čuti dječji plač i komešanje u publici. Ali, nitko nije izašao iz dvorane.

Vjerovatno je teško objasniti savjesti da se zbog nacionalne i vjerske netrpeljivosti ne želite kulturno uzdizati.

Predstava je i zamišljena da ugodi svi-ma i to je posvema u duhu kojim je pisana Mesnevija – interkulturalnom i univerzal-nom. Iskustvo izvođenja Mesnevije go-vori da su predstavu redovito bolje pri-hvaćala publika koja nije islamske vjero-ispovijesti. To ne mora čuditi jer je Rumi-jeva knjiga jedno od najčitanijih knjiga na Zapadu. Europa i Amerika jednostavno je “luda” za očaravajućim duhovnim poru-kama koje se otkrivaju u Mesneviji – jed-nake svim vjerama i nacionalnostima, mladima i starima, a s obzirom da se u predstavi dio radnje odvija u kazalištu sjena i bebe su mogle pratiti dramsku igru na pozornici. Znalo se desiti da su članovi dramskog studija morali objašnjavati pu-blici da je Rumi bio musliman i da je Me-snevija u biti tumačenje Kur`ana i neod-

vojiva od islama. Riječ je o površnim za-padnjačkim tumačenjima koji često Me-sneviju, u svojim prijevodima i prezenta-cijama, otuđuju od islama. Newagerski nastrojenim Europljanima sufizam zvuči tako mistično i tajanstveno, i samo taj njegov aspekt skloni su proučavati. Zabo-ravljaju da je Mesnevija duboko uteme-ljena u osnovama islamskog vjerovanja, baš kao i sufizam. Neosporno jest da je Mesnevija pisana univerzalnim jezikom i da iz nje mogu crpiti oni iskrena srca bez obzira na vjeru, ali, s druge strane, upravo je privlačna duhovna snaga Mesnevije je-dan od glavnih razloga zašto su neki od zapadnjaka prešli na islam. A što je bilo s Hrvatima u Jajcu? Ništa posebno, nisu se poturčili ili slično, jer dok gledate Prepo-rodovu predstavu i slušate Rumijevu Me-sneviju više niste Hrvati ili Bošnjaci, po-stajete samo posjetioci koji se ne razliku-ju jedni od drugih.

JOURNAL

40

KULTURA

nome Iranu, gdje hendikepiranu mladu ženu zarobi iračka strana. Saznavši za to, njezin će brat sa suborcima dati sve od sebe da je oslobodi. “Treći dan” je pro-glašen najboljim iranskim filmom u 2007. godini.

Ovaj put je ženska predstavnica jedna od najcjenjenijih iranskih redateljica - Pouran Derakhshandeh, a u ciklusu je njen film “Djeca vječnosti” - također obiteljska drama u čijem su središtu dje-ca, odnosno mladi. Saeid i Negar su mla-di zaljubljeni par koji planira skoro vjen-čanje. Saeid nalazi na poteškoće oko pri-stanka Negarina oca zbog obaveze koje mladić ima prema mlađem bratu obolje-lom od Downova sindroma. Mladić je svomu ocu na samrti obećao da će uvijek brinuti o bratu, no čini se kako bi ga upravo ta odgovornost mogla stajati že-ljene budućnosti s Negar. “Tepih od vje-tra” Kamala Tabriza je film nastao kao koprodukcija Irana i Japana, a priča je to o desetogodišnjoj japanskoj djevojčici Sakuro koja s ocem putuje u Iran kako bi preuzeli perzijski sag koji je dizajnirala njezina nedavno preminula majka. Iako pri dolasku nailaze na srdačnu dobrodoš-licu, ispostavi se da proizvodnja saga ni-je ni započela, a trebao bi biti predstav-ljen na japanskom festivalu za samo dva-deset dana. Shvativši koliko im to znači, jedanaestogodišnji Ruzbeh pokrenut će sve lokalne radnike da bi sag napravili u roku.

U filmu “Noć” Rassola Sadr`Amelija, mladoga policajca Mohsana tijekom ru-tinske pratnje zarobljenika zatekne snježna oluja. Zakasnivši na posljednji vlak za Nehbandan prisiljen je prenoćiti pod istim krovom s postarijim uhićeni-kom, doktorom Khoramijem. Nepovjer-ljiv i napet odnos među suputnicima ras-piruju Mohsanovu bojazan da će zaka-sniti na vlastito vjenčanje zakazano za tri dana i doktorovu želju da se oslobodi lisica kako bi ispunio želju bolesne maj-ke. U Iranu se godišnje službeno snimi između 60 i 100 filmova, a neslužbeno još oko tri tisuće. Država potpomaže proizvodnju filma s malim sredstvima i svakomu daje pomalo, a većina novca dolazi iz privatnoga sektora. Financijera ima mnogo jer zbog goleme gledanosti filmovi nemaju gubitaka. Osim toga, ia-ko s nekim ograničenjima, iranski su re-datelji i redateljice razvili iznimnu fino-ću i sposobnost nijansiranja svojih priča, što je njihovoj kinematografiji priskrbilo dobar ugled u svijetu. U zemlji toliko opsjednutoj celuloidnim duhom nije teš-ko sastaviti pričuvnu reprezentaciju bez

velikih imena, a da se u njoj itekako osjeti dah orijenta ili neke druge neodre-đene sile koja je oslobodila iranski film buke i bijesa zapadnjačke modernizaci-je, ali i jačih društveno-kritičkih tonova. Umjesto toga, iranski je film prigrlio običan život, ma gdje bio, goli osjećaj i žudnju, ma kojom nedaćom bila izazva-

na, a prije svega univerzalne ljudske vri-jednosti i jednostavnost. Humanistički kod toliko se zavukao pod iranski celu-loid već i prije Revolucije, da gledatelji-ma koji nemaju smisla za povijesne či-njenice može biti nebitno je li neki film snimljen prije ili poslije revolucionarne 1979. godine.

U Iranu se godišnje službeno snimi između 60 i 100 filmova, a neslužbeno još oko tri tisuće. Država potpomaže proizvodnju filma s malim sredstvima i svakomu daje pomalo, a većina novca dolazi iz privatnoga sektora. Financijera ima mnogo jer zbog goleme gledanosti filmovi nemaju gubitaka. Osim toga, iako s nekim ograničenjima, iranski su redatelji i redateljice razvili iznimnu finoću i sposobnost nijansiranja svojih priča, što je njihovoj kinematografiji priskrbilo dobar ugled u svijetu.

JOURNAL

41

KULTURA

U Centru za kulturu Bijelo Polje u Cr-noj Gori, 17. i 18. travnja, održan je okru-gli stol na temu “Književno stvaralaštvo Murisa i Nusreta Idrizovića”. Inicijator književnog okupljanja je NVO “Stari most” iz Bijelog Polja koji istražuje, čuva i unapređuje kulturne vrijednosti na po-dručju Bijelog Polja i Crne Gore. Ideju su podržali Centar za kulturu Opštine Bijelo Polje, Kulturno društvo Bošnjaka Hrvat-ske “Preporod” iz Zagreba, čelni ljudi iz lokalne uprave i Vlade Crne Gore, Udru-ženje “Almanah” Podgorica i Centar za očuvanje i zaštitu kulture manjina Podgo-rica. Preporod iz Zagreba ponudio je dva referata: predsjednik mr. sc. Senad Nanić govorio je o filozofskim aspektima djela Nusreta Idrizovića, a pročitan je i rad glavnog urednika Behara, književnika Seada Begovića koji se osvrnuo na po-sljednji Idrizovićev roman “Efendija u tajnom gradu” u izdanju Preporoda, ali i na ostale knjige Nusreta Idrizovića. Vodi-telj Preporodovog dramskog studija, Filip Mursel Begović, recitirao je odabrane tekstove iz djela Nusreta Idrizovića i na video zidu prezentirao izvorne zapise i fotografije iz ostavštine ovog znamenitog bošnjačkog književnika. Preporod je u Bijelom Polju i Rožaju izveo i monodra-mu “Kameni spavač” koja svojom simbo-likom odgovara temi Okruglog stola, ba-rem kada je riječ o književniku Nusretu Idrizoviću. U Okruglom stolu sudjelovao je potpredsjednik “Preporoda” iz Zagre-ba, Ferid Dizdarević, obiteljski prijatelj Nusreta Idrizovića. Dizdarević, koji je ta-kođer rodom iz Bijelog Polja, publiku je dirljivo podsjetio na svoja druženja s Nu-sretom. Na okruglom stolu nazočila je i supruga rahmetli Nusreta Idrizovića, gos-pođa Hata Idrizović, a okupljene asocija-cije održale su i radni sastanak pod nazi-vom “Mogućnosti i okviri saradnje izme-đu organizacija i institucija u Crnoj Gori i u susjednim državama”.

“Čovjek i društvo koji ne spoznaju sa-mog sebe i svoju kuću, nijesu sposobni da ostvaruju komunikaciju sa drugima” - pod-

sjetio je na otvaranju manifestacije pred-sjednik Organizacionog odbora i moderator skupa dr. Asim Dizdarević. Naglasio je da ovu svečanost Bijelo Polje doživljava s po-miješanim osjećanjima: “osjećajem sjete zbog relativno zakašnjelog reagiranja u or-ganizovanom pristupu da naše zavičajne velikane Murisa i Nusreta Idrizovića na vri-jeme postavimo na zaslužena visoka mjesta uglednika našega kraja i ponosa što su dio naše duhovne vertikale. Ne tako rijetko za-pitamo se da li to naše Bijelo Polje prati ne-ki strašan usud, da nam skoro sve velikane iz oblasti književnosti i kulture, pa i drugih oblasti kreativnog stvaralaštva prepoznaju, otkriju i afirmišu druge, daleko bolje, razvi-jenije i naprednije sredine, te nam ih tako kompleksno obrađene predaju, i time nas prekore i postide.” - rekao je Dizdarević. Nusret je, nažalost, preminuo 13. ožujka 2007. godine, s neispunjenom željom da još jedanput vidi i osjeti toplinu zavičaja, a nje-gov brat Muris je Okrugli stol dočekao u poodmaklim godinama i pritisnut bolešću, u nemogućnosti da se odazove pozivu orga-nizatora. Nedugo nakon toga je, tijekom ljeta ove godine, i preminuo. “Muris Idrizo-vić je rođen u Bijelom Polju, živio je u Bo-sni i Hrvatskoj, i kroz njegova djela se vidi da je dobro poznavao sve krajeve u kojima je živio. Takav je bio i njegov brat Nusret.

Iza sebe su ostavili veliko djelo i Bijelo Po-lje može biti ponosno što je imalo takve stvaraoce.” - rekao je na otvaranju skupa gradonačelnik Bijelog Polja Tarzan Milo-šević.

Muris i Nusret su rođeni u uglednoj porodici imama Junus-efendije Idrizovića, koji je službovao u Pirotu, Bijelom Polju i Sarajevu, i majke Aiše, rođene Dobardžić. Muris Idrizović (1925. – 2009. ), bio je profesor na Filozofskom fakultetu Univer-ziteta u Sarajevu, direktor Prve i druge muške, kao i Klasične gimnazije u Saraje-vu, urednik “Svjetlosti”, dobitnik Šestoa-prilske nagrade grada Sarajeva i Dvadeset-sedmojulske nagrade BiH, nagrade za do-prinos razvoju dječje književnosti za 2007. “Mali princ”, koju dodjeljuje Društvo pri-jatelja knjige “Mali princ” iz Tuzle, kao i više nagrada za prevodilački rad. Muris Idrizović, tada vidno uzbuđen što “Mali princ” ide njemu u ruke, rekao je da mu se uvijek bilo lijepo vraćati svijetu djetinjstva jer u tom svijetu čovjek lakše može tražiti odgovore na pitanja koja mu se kroz život nameću, i lakše rješavati zagonetke. Mož-da je u tom trenutku pred sobom imao sli-ku djetinjstva u rodnom Bijelom Polju. Područja književnog rada bila su mu povi-jest književnosti, esejistika, književna kri-tika i prevođenje. Doajen je stvaralaštva u oblasti dječje književnosti na području SFRJ, s posebnim doprinosom u prevođe-nju dječje poezije sa slovenskog i make-donskog jezika.

Nusret Idrizović (1930. – 2007. ) je pro-vjereni, antologizirani pisac, prepoznat u esejističko-beletrističkom ciklusu u knjiga-ma “Kolo bosanske škole smrti”, zatim “Kolo tajnih znakova” i “Kolo svetog bro-ja”. Idrizović je nadasve bio poznat kao pi-sac povijesne sudbe Bosne. Napisao je se-dam romana, ali je iznad svega, u Hrvatskoj, prepoznat s karizmatičnim i esejiziranim ro-manima u kojima je nakon svih bezazlenih tumačenja fenomena stećaka napokon dota-knuo “tajnu”. Za svoju trilogiju bio je nagra-đivan. Primio je nagradu Željezare Sisak (1984. godine) za najbolju knjigu eseja u

Preporod u Crnoj Gori

Okrugli stol o braći IdrizovićU Bijelom Polju, 17. i 18. travnja, održan je okrugli stol na temu “Književno stvaralaštvo Murisa i Nusreta Idrizovića”, a značajnu ulogu imao je i KDBH “Preporod”.

Filip Mursel Begović

Nusret i Muris Idrizović

JOURNAL

42

KULTURA

bivšoj Jugoslaviji, a nagrađen je i najvišom hrvatskom nagradom “Vladimir Nazor”. Izuzetno je zapažena njegova knjiga “Hude sudbe” u kojoj je razložno dokazao da je si-lovanje muslimanki i katolkinja bilo progra-mirano kao program slamanja otpora i gu-bljenja smisla postojanja. Idrizović je bio mudroslovan čovjek koji je za života emiti-rao gospodstvo stila, pa i kada je riječ o ra-dio- drami. One su izvođene uglavnom na Radio-Zagrebu i više su puta reprizirane. Također je dramatizirao više od stotinu ro-mana domaćih i stranih autora za emisiju Radio-roman. Riječju, Idrizovićeva se valo-rizacija, kao književnika trojaka kojega cije-ne u Bosni, Hrvatskoj i Sandžaku tek očeku-je. Osobno je znao reći: “Imam svoj san i on je djelomice ostvaren pa makar i u tuđim snovima”. Mehmedalija Mak Dizdar je o djelu Nusreta Idrizovića zapisao da “Čovjek bi morao biti nihilistom pa da, nakon susreta sa filozofsko-istorijskim romanom Nusreta Idrizovića ‘Kolo bosanske škole smrti’ ra-dosno i nesuzdržano, umah, bez prethodnih objašnjenja, ne usklikne: ova knjiga je prvo-razredni literarni, kulturno-povijesni, du-hovni doživljaj”. Na ovom mjestu treba citi-rati kraći izvadak iz referata književnika Hadžema Hajdarevića koji je o knjizi “Kolo bosanske škole smrti” na Okruglom stolu u Bijelom Polju rekao: “Za ovog pisca ništa ne znače lišajevi i mahovina vremena, on će je naprosto sastrugati i prepoznati kao naša vlastita tisućljetna lica.”

Književnik Sead Begović u svom refe-ratu koji je pročitan na Okruglom stolu za-pisao je: “Kada sam predstavljao novu knji-gu istaknutog bošnjačkog i hrvatskog knji-ževnika Nusreta Idrizovića, iskreno sam se nadao da neće biti i zadnja jer je Nusret, i u bolesti, pokazivao iznimni interes za knji-ževno istraživanje i pisanje. Nažalost, efen-dija riječi je nedugo nakon promocije svoje

zadnje knjige preselio onkraj stvarnosti. Ako bismo se zapitali o žanrovskom odre-đenju ovoga romana umah bi ga odredili kao povijesni, s neobično izgrađenim psi-hizmom likova, ali i sa čvrstim moralnim stavom te sa složenim društveno političkim implikacijama koje su nastale na sandžač-kom tlu nakon Drugog svjetskog rata. Riječ je dakle o složenosti, poteškoćama i speci-fičnostima života Bošnjaka Sandžaka. Ma-štovit i vrstan stilist, Idrizović gradi istinitu i dirljivu priču bez zadrške. Predstavlja nam se pisac koji je izučavao književnu tradiciju Sandžaka sačuvanu u svim glavnim tipovi-ma – od stare književnosti na orijentalnim jezicima, alhamijado književnosti, narod-nog usmenog stvaralaštva pa sve do moder-nih iskustava. Kao književni učenjak Idri-zović sva ta dobrodošla iskustva osjeća či-tavim svojim spisateljskim bićem. I što je posebno važno, čitač već na prvim stranica-ma upoznaje onog koji se nikada nije odro-dio od bošnjačke tradicije, one koja je upra-vo najbrojnija na Sandžaku. Kao književnik trojak, ovim se romanom trajno vezao uz svoju prvotnu domicilnost. Nju pak ponaj-bolje određuje glavni akter u romanu – efendija koji začudno sintetizira, strpljivo i predano, posredstvom autora, jedan prostor monoteističke religije – islam – dajući mu integralnost i onu vječnu ozbiljnost na razi-ni spoznaje i iskustva.” – rekao je Sead Be-gović.

Mr. sc. Senad Nanić, govoreći o filo-zofskim aspektima djela N. Idrizovića, re-kao je da tragajući za onim bošnjačkim u predmetnom umjetničkom djelu, za onim razlikovnim, Idrizović neminovno zalazi u teorijska razmatranja koja su obilježena njegovim filozofskim uvjerenjima. “Inte-lektualnim rastom u okružju tada domi-nantnog egzistencijalizma, Idrizović čini kritički odmak od tvrdog pojma anti-juna-

ka i anti-djela. Univerzalizam i internacio-nalizam više ne vidi ostvarivim bez real-nog prostornog, povijesnog i jezičnog okružja. No ipak ostaje vjeran univerzumu suprotnosti i bošnjačku kulturu, putem ži-vih protagonista, tumači kroz prizmu pret-postavljenog bogumilskog neomanihej-skog dualizma za koji vjeruje da do danas živi kroz kulturu. Kao čitatelj, s time se ni-sam mogao složiti. Vjerovao sam da je ono bošnjačko kao razlikovno u djelu protago-nista ostvareno kroz prizmu naslijeđenih i osviještenih vidova islamskog svjetonazo-ra. Čisto etimološki čitana, riječ Islam zna-či pomirba. Pa kako bi drukčije i moglo biti kad je univerzum, kako nas uči Kur’an, sazdan od parova, komplementarnostima dakle, a ne suprotnostima? Kontrast svoj identitet oblikuje oštrim naglaskom na potpuno razdvajanje od drugog i tako po-čiva u zamrznutoj slici bez ploda i mijene. Komplement, pak, traži sklad s onim od svoje vrste, kojemu je sličan, a različit upravo u potencijalu plodonosnog sudjelo-vanja u vremenu i prostoru. Na moju ra-dost i iznenađenje, rahmetli Idrizović je poslije promocije iskazao suglasje s mo-jim čitanjem filozofskih aspekata njegova djela, što nam je bio uvod u više ugodnih, filozofijom začinjenih razgovora.” - ustvr-dio je Nanić. O književnom opusu Murisa Idrizovića govorili su Akad. prof. Žarko Đurović: “Vrijeme uzajamnih stvaralačkih potpora”, Advan Hozić: “Vrijedan pisac i istraživač- slovo o M. Idrizoviću” i Alija Džogović: “Onomastika u djelu M. Idrizo-vića”. O stvaralaštvu i životu N. Idrizovića prikazan je i kratak dokumentarni film ko-jega je KDBH “Preporod” donio iz Zagre-ba. O Nusretovom djelu govorili su i Raj-ko Cerović: “Bosansko kolo smrti”, Faruk Dizdarević: “Između izrecivog i neizreci-vog – Bistrička svitanja” i Uzeir Bukvić: “10 godina sa Nusretom”.Zajednička fotografija sudionika Okruglog stola

Asim Dizdarević i Ferid Dizdarević

JOURNAL

43

KULTURA

Novi roman “Bilmez” Fadila Hadži-ća, najizvođenijega hrvatskog komedio-grafa, predstavljen je 14. svibnja u knjiža-ri Profil Megastore u okviru 6. Zagrebač-kog sajma knjiga. “Taj roman najproduk-tivnijega hrvatskoga dramskog pisca i komediografa ne ishodi iz linije recentne hrvatske književnosti, to je knjiga koja proizlazi iz neobične vedrine koja barata finim stereotipima”, rekao je Ervin Jahić, urednik knjige koju je izdala zagrebačka izdavačka kuća V.B.Z. Ista izdavačka ku-ća ove godine izdala je i izdat će gotovo dvadesetak bošnjačkih autora ili onih koji su porijeklom iz Bosne i Hercegovine. Uz vlasnika Boška Zatezala treba zahvaliti pjesniku i književnom kritičaru Ervinu Jahiću koji kao urednik V.B.Z. –a objav-ljuje i promovira ponajbolja književna ostvarenja iz Bosne. V.B.Z. je do sada objavio devet knjiga Fadila Hadžića. Kao polivalentni intelektualac, Fadil Hadžić (rođen u Bileći 1922. godine) ostvario je zamjetan i raznolik umjetnički opus. Kao slikar, dramski pisac (komediograf), filmski režiser i novinar te autor satiričnih tekstova, u poslijeratnom kulturnom ži-votu Hrvatske bio je pokretač bitnih kul-turnih događanja. Osnovao je satirički list “Kerempuh”, bio je spiritus movens poli-tičkog tjednika “Vjesnik u srijedu”, i naj-dugovječnijih novina za kulturu u socija-lističkoj Jugoslaviji – “Telegrama” i “Oka”, a također je bio vrstan kao ured-nik kulturne rubrike “Vjesnika” i kao vi-šegodišnji intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Tvorac je prvog hr-vatskog crtanog filma “Veliki miting”, a snimio je desetak dugometražnih filmova koji su odjeknuli u javnosti. Neovisno od ideološke matrice, Hadžić je u svojim igranim filmovima uvijek iznašao načina da kritički oštro progovori o anomalijama društva. Kroz ljudsku dramu znao je izra-ziti socijalni karakter društva i naglasiti psihološki sukob među ličnostima. Tako-đer, jedan je od osnivača filmskog festi-vala u Puli.

Fadil Hadžić je, poput mnogih mladi-ća, rano došao u Zagreb iz BiH. Za vrije-me Drugog svjetskog rata studirao je sli-karstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Kako ga je rat prekinuo, a poslije se svim srcem i dušom predao pisanju, novinama, filmu i kazalištu, slikarstvo je završio u punoj zrelosti. Ugodno se osjećao u druš-tvu tadašnjih mladih umjetnika, a kasnije poznatih slikara Dubravke Babić, Ivice Šiška, Dore Kovačević, Ljubomira Staho-va i drugih. “To je bilo društvo u kojem sam posebno uživao i koje me je posebno motiviralo pa sam i brzo diplomirao”. Kao filmski redatelj debitira crtanim filmom “Začarani dvorac u Dudincima” (1952.). Godine 1961. režira svoj prvi igrani film “Abeceda straha”. Nakon toga slijedi ko-medija “Da li je umro dobar čovjek?” (1962.) te ratni film “Desant na Drvar” (1963.). Za film “Službeni položaj”

(1964.) biva nagrađen Velikom zlatnom arenom na festivalu u Puli. Do početka se-damdesetih snima još šest filmova, među kojima se ističu “Protest” (1967.), “Sara-jevski atentat” (1968.), “Idu dani” (1970.). Godine 1972. realizira hvaljeni “Lov na jelene”. Nakon dulje stanke, 1979. godi-ne, snima svoj, po ocjeni kritike, najbolji film “Novinar”. U osamdesetima snima film “Ambasador” (1984.). Nakon punih 19 godina pauze, 2003. godine, snima igrani film “Doktor ludosti”, zatim 2005. slijede “Lopovi prve klase” i posljednji koji je prikazan 2008. godine pod nazi-vom “Zapamtite Vukovar”. Fadil Hadžić objavio je dvadesetak knjiga, među ostali-ma: “Budha me lijepo primio” (1995.), “Dosadna komedija” (1956.), “Hrvatski Olimp” (1970.), “Tele s dvije glave” (1979.), “Požar u operi” (libreto za operu B. Popandopula, 1984.), Izabrane kome-dije (1984.), Nevini lopovi (1988.), “Glu-mac - to čudno stvorenje” (1995.), “Crve-ni mozak” (1997.), “Anatomija smijeha” (1998.), “Kora” (2001.) i drugi.

“‘Bilmez’ donosi priču o infantil-nom, a na trenutke i ridikuloznom svijetu glavnog protagonista, prije svega naivne poštenjačine. Bosanac sa zagrebačkom adresom, tek “iz druge ruke” postaje drag i osvaja čitatelja, a tek na kraju romana shvaćamo da pisac zagovara čovjeka, na-ivne i nevine ljude”, rekao je urednik Er-vin Jahić. Njegov roman “Bilmez” nasta-vak je autorova smiješnog i komičnog motivskog repertoara drugim sredstvima, što, dakako, ne znači da je pisan samo da nas nasmije. Naprotiv, infantilan, a na trenutke i ridikulozan svijet glavnog pro-tagonista koji je, usuprot dobu socijali-stičkih marifetluka i naziruće ratne apo-kalipse, naivni poštenjačina, Bosanac sa zagrebačkom adresom, tek nam ‘iz druge ruke’ postaje nekako mio i razgaljuje ne-što u nama. Njegovi solilokviji i komen-tari, te mreža socijalnih zavrzlama u ko-jim se stalno zapetljava, otkrivaju nam, premda rođenog pod sretnom zvijezdom,

Nevolje jednog bosanskog bilmeza ispričane iz pera vrsnog komediografa

“Bilmez” – novi roman Fadila Hadžića Novi roman Fadila Hadžića o poštenom i naivnom Bosancu koji dolazi u veliki Zagreb grad, gdje ga čekaju uobičajene urbane zamke. Hadžić kaže da mu je ovo posljednja knjiga.

Filip Mursel Begović

JOURNAL

44

KULTURA

ustvari slabašna subjekta groteskne egzi-stencije. Ma koliko Hadžić baratao s pro-pitnim, ali vrlo žilavim stereotipom o do-tepencu u zagrebačku urbanu bajku, nje-gov nevini antijunak poslužio mu je da nas prošeta po različitim sektorima druš-tva u kojemu smo nekoć živjeli, napisavši vedru prozu o jednom vremenu, jednom gradu i njegovim osebujnim ‘akterima’.

Branko Hećimović zapitao se koliko je to dokumentaran roman, a koliko fikcija, napomenuvši da je autor aluzivan kad go-vori o današnjici. “Pisac u romanu uspije-va oživjeti vrijeme kada glavni lik Rudi dolazi iz Gornjeg Vakufa u Zagreb na stu-dij prava, kao i vrijeme provedeno u Vaku-fu, stvarajući mozaik situacija, vremena i prostora. Hadžić u djelu pokazuje jednu novu osobinu, suosjeća s ‘bilmezom’, žali ga i voli.”- rekao je Hećimović, dodajući da ga “Bilmez” asocirao na “Idiota”, ro-man F. M. Dostojevskoga. Na promociji se učinilo da se često spominju Hadžićeve godine pa je Hećimović natuknuo da su nedavno razgovarali i da mu je Fadil rekao da priprema retrospektivu slika. “Pitam ga kada to stigne. On reče vikendom kada se odmara slikajući. Čini se da se on čitav ži-vot odmara s obzirom na opseg opusa koji je izrazito raznovrstan.”- duhovito je za-ključio Hećimović. Hadžić je potvrdio da uopće više nema uvid u svoje djelo, toliko je pisao i snimao. “Mislim da samo Heči-mović ima uvid u moje djelo” – dodao je.

Hadžić je pojasnio da je riječ “bilmez” tur-cizam koji označava blentavu, prostoduš-nu osobu. Zato su za glavnog junaka, koji je zapravo antijunak, vezane peripetije i zamke koje Zagreb kao veliki grad pruža. “Sve to gledam s ironične strane da ne bu-de pretužno. Ovo je roman o došljacima i pola Zagreba su došljaci, poput mene. Svatko od njih ima svoj roman, svoju pri-ču.”, rekao je Hadžić. Najavio je da je “Bilmez” njegov posljednji roman, osta-vivši ipak mogućnost da to neće biti tako, jer, kako je rekao, prije pet godina je tako-đer najavio da je snimio posljednji film, iako je nakon toga snimio još dva. Prije par godina izjavio je da mu je želja napisati još nekoliko djela koja će na pozornice po-stavljati neki novi mladi redatelji, a gledati ih nova publika. Njegova komedija “Dr-žavni lopov”, napisana prije 35 godina, nedavno je postavljena na sceni u Sloveni-ji, a u BiH mu je, pak, u jednome gradu igrana stota repriza istog komada. To zna-či, kako bi rekao Hadžić, da neke njegove komedije traju s njim, a neke će možda tra-jati još 100-200 godina. “Daj Bože da se to dogodi pa ću onda zadovoljan otići s ovo-ga svijeta!”, plaho, po starački dodaje Fa-dil Hadžić. Rekli bismo - sasvim dosta za jednog “dotepenca” koji je zadužio hrvat-sku kulturu. Uostalom, svoj novi roman, nadamo se ne zadnji, započeo je rečeni-com – Ako ti je nešto suđeno, ne možeš od toga pobjeći.

Inventura života iz peraFadila Hadžića

Nakon 50 godina umjetničkog djelo-vanja pravim kućnu bilancu

– 47 komediografskih tekstova

– 24 izdane knjige (putopisi, priče, kozerije, eseji, zbirke, komedije)

– 17 dugometražnih igranih filmova i osam dokumentarnih

– oko 2000 tekstova za novine, oko stotinu kratkih tekstova za Kabaret-sku scenu Jazavca i pedesetak tek-stova (Štef iz Klanjca) za velikog glumca Ivu Serdara koji je poput Molięra izgorio na pozornici.

– Preko tisuću slika (ulja na platnu i pastela)

Ni malo ni mnogo. Da sam s prijate-ljima kartao i igrao šah, bilo bi toga upola manje. Sva sreća postoji slavni Španjolac Lope De Vega (a ni drugi komediografi od Aristofana do Gol-donija nisu bili lijenčine), koji je na-pisao 2000 tekstova za pozornicu (400 je sačuvano), pa se pozivam na njega kad okolo ogovaraju moju plodnost. Imam dosta ideja na zalihi, u bilježnici, ali očito vrijeme ističe. Čehov je napisao brdo najboljih priča na svijetu i više drama, a živio je sve-ga 44 godine. Koliko je njemu ostalo nenapisanih djela.

Ervin Jahić, Fadil Hadžić i Branko Hećimović na promociji “Bilmeza”

JOURNAL

45

KULTURA

Na predstavljanju svoga zadnjeg roma-na pod naslovom “Prokleta ergela”, koji je proljetos izišao u nakladi zagrebačkog V.B.Z.-a pod uredništvom pjesnika Ervina Jahića, Feđa Šehović je na pitanje vodite-ljice Mirsade Begović: jednom ste izjavili da ste bili dubrovački galeb, da ste galeba-rili, kako sad stoje stvari? – duhovito od-govorio – “Ja sam još uvijek galeb samo što više ne mnogu letjeti, ne dižem se do-voljno u visine, iz mene se samo čuje gla-sanje ga, ga”. Jedno je sigurno, ovaj isku-sni hrvatsko – bošnjački književni bard, pripovjedač i dramski pisac vrlo bogate bi-ografije i bibibliografije, još uvijek piše s istom mladenačkom žestinom iako, tako-đer ovih dana, bilježi i proslavlja obljetni-cu s više od četrdeset godina književnog rada i sedamdeset i devetu godinu života. Dovoljno je spomenuti njegovu jedinstve-nu Dubrovačku tralalalogiju, humoristič-ko-satirički portret jednog grada, njegovih ljudi, mentaliteta, morala i običaja kojega je oslikao u šest svojih romana: Kazin, Sa-vršeno umorstvo, Veljun, De bello ragusi-no, Dogon i Knjiga postanka. Zbirku puč-kih komedija, drama i dramoleta objavlju-je kao svoju prvu knjigu godine 1962., u već zrelim muževnim godinama, a tijekom domovinskog rata, u kojemu se je nesebič-no angažirao, piše Ratni dnevnik koji se u prvom izdanju iz 1992. godine zvao Zla kob zaborava.

Kritika ističe da je riječ o jednoj od najreljefnijih stranica suvremene hrvatske književnosti i autoru koji je većinu svojih interesnih temata vezao uz Dubrovnik, za njegovu povjesnicu ili suvremenost, nje-gove ljude i njihove sudbine, život i običa-je, navike i predrasude. Isti također ističu književne relacije prema Eccu i Ginzbur-gu, što nije mala stvar kada je riječ o do-maćoj književnosti i o njegovim ponajbo-ljim romanima kao što su Gorak okus du-še, Oslobađanje đavola, Uvod u tvrđavu, posljednji roman Prokleta ergela i uspjeli krimić-triler Zločin u samostanu u kojemu “povijest na nov način priziva naše vrije-me, ali još nije sve poručila našoj suvre-menosti jer temeljne ljudske vrijednosti

često bivaju potisnute na račun velikih ide-ja” ( Ivan J. Bošković). Zasebnu tematsko motivsku cjelinu čini njegov roman Svi ka-petanovi brodolomi iz godine 1962., da bi sintezu svoga pripovjedačkog stvaranja ostvario romanesknim petoknjižjem Ilija-sbegovići – cronica travuniana. No, po-sebno mjesto u njegovu opusu zauzima romaneskna referenca Marin Držić, koje-mu posvećuje romansiranu biografiju pod naslovom Vidra.

Pisac kao što je Šehović, ponekad po-sežući i za postmodernističkom struktu-rom romana, jedan je od prvih koji je pri-povjedno umio definirati distinkciju izme-đu romana o povijesti i povijesnog roma-na, jer, potonji može biti podjednako i po-vijesni ljubić, krimić ili romaneskna fan-tazmagorija, dok će roman “o povijesti” označiti i razotkriti epohu. Stoga je Šeho-vić ne samo jednom isticao: “Tako je to na ovom svijetu i u životu: iza sagorjelih ljudi ostaje pepeo dostojan poštovanja, neizbri-siv trag ljudskog prkošenja moći zla, a iza ljigavaca samo slinavi trag kojega vrijeme

brzo i lako izbriše”. Svoju povijesno roma-nesknu, kronikalnu građu u Prokletoj er-geli, kao i u većini romana Šehović je kon-cipirao dvojako, iako na više razina – kao sukob literarnosti i života, kao korelat onodobna svijeta (kraj 16. i početak 17. stoljeća), kao komunikacija odigrane povi-jesti i našeg doba, u kršćansko musliman-skoj dualnosti istoka i zapada. Kod njega je unekoliko posve drugačija rekonstrukci-ja povijesti (u ovom slučaju oslobađanje kliške tvrđave od Turaka), bez naglašene ideološko plitičke potke u temi i sadržaju, bez jezične poetizacije, manirizma i bez esejiziranja. U ovom se romanu osjeća po-stojanost skriptora, smirenost fabule, a ti-me i veći ustupak tradiciji pripovijedanja, primjerice, bez tuđih bilježenja i bez citat-nih umetaka. Šehović i nadalje zadržava sukcesivne, naraštajne veze glavnih akte-ra, da bi se povijesni tijek pretopio u fino predivo priče. Osjeća se toplina, ljudskost, koloritna snaga sredine – kao u petoknjižju o Ilijasbegovićima.

U cijelom svom opusu on emitira po-ruke što vrijede za sva vremena i za sve civilizacije i kulture. Ukrižuju se različita iskustva što se tiče izvornosti i univerzal-nosti na ljudskoj i teološkoj razini, kada je riječ o nauku svetog Franje Asiškog. Ko-munikacija i interakcija s današnjicom do-lazi do izražaja u mudrim i lapidarnim izrekama o silnicima: “Silnici su uvijek u pravu, ma koliko se to kosilo s ljudskim i Božjim zakonom, za sve lako nađu oprav-danje pa i za zločin”. Prostor proklete er-gele pod Klisom, gdje je za odmazdu, kr-šenjem ugovora o predaji, na najsvirepiji način pobijeno 1200 turskih vojnika (ma-hom Bosanaca i Hercegovaca, kao što su u mletačkoj vojsci bili uglavnom Dalmatin-ci) aluzivno se suodnosi s prostorom Ma-njače, Omarske, Trnopolja i Keraterma i svih takvih zlogukih mjesta nepravične eg-zekucije i neljudskog mučenja. Uprkos tome, svijetli lik u romanu, fra Andrija, pronosi nauk svetog Franje o snošljivosti među narodima, međutim, upravo zbog toga, tužno i paradoksalno, u romanu stra-davaju svi glavni likovi. I tek kada mu po-

Četrdeset godina književnog rada i sedamdeset i deveta godina života književnika Feđe Šehovića

Poruke koje vrijede za sva vremenaU Profil megastoreu, 20. svibnja, predstavljena je “Prokleta ergela”, novi roman Feđe Šehovića.

Sead Begović

JOURNAL

46

KULTURA

nestaje dojmljivih i potresnih riječi da opi-še zlo, Šehović će posegnuti za slikovito-šću: “…cviljenje spaljenih knjiga kao da-leki plač ugrožene djece…” ili “Čovjek okrugle glave, sitnih očiju s tri jednaka podvaljka poredana kaskadno ispod zasa-ljene brade”. Ipak, prevladava izričajna ekonomija i rečenice su skladane u funkci-ji onoga što se želi reći. Autor kao da je spoznao staru maksimu: U lijepim slikama ne piše se povijest.

Heretičke misli u ovom romanu (život je vječna borba dobra i zla te istine i laži, a vjere nisu isključive i nepomirljive) prono-se karakterni likovi u romanu – fra Andrija i Ali-beg. Da li je pred nama povijesni ili novopovijesni roman (zbog inovativne in-tertekstualne komunikacije) manje je važ-no i uglavnom će biti predmet hrvatske povijesti književnosti. Za nas je važno da je pred nama odličan roman o povijesti. Uostalom, kao što je to razvidno u peto-knjižju Ilijasbegovići – cronica travunia-na u kojem se autor vraća u 17. stoljeće u kojem je živio trebinjski kapetan. Neiscr-pnu događajnu naraciju, dobro uočene am-bijentalno etnološke navike ljudi i iskustvo

posredovano jezikom, te suvremenu histo-riografsku fikciju, nalazimo i u opisima iz razdoblja austrijskih vlasti u Bosni, a za-tim se s istom uvjerljivošću razlaže vojnič-ka sudbina Hasan-bega koji je dospio u talijansko zarobljeništvo, kao i njegov brat kojeg zarobljavaju Rusi. Obitelj napušta svoju bosansku begovinu i preseljava u Dubrovnik, a potom sudjeluje na dvije strane u sljedećem ratu. Roman završava događajima iz hrvatsko muslimanskog ra-ta, a razrješava se u Haagu.

Feđa Šehović (rođ. u Bileći, 1930.) na-kon studija u Zagrebu odmah dolazi u Du-brovnik, ali s tom sredinom nerijetko nije

bio u harmoničnim odnosima, osobito s tamošnjim političarima, iako je ustrajno pridonosio kulturi Grada i Hrvatske. No, bilo je i zagovarača njegova djela i osob-nosti. Primjerice, Slobodan Prosperov No-vak odmah je prepoznao i štitio autentič-nog stvaraoca čije se prosudbe zasnivaju na načelima etike i estetike, a ne na načeli-ma koja su utemeljena na političkim, reli-gioznim i rodovskim osjećajima pojedina-ca ili grupe. Stoga ne čudi naglašena ori-jentacija prema Držiću uz kojeg ga veže zajednička negativna stigmatizacija od ra-zličitih stigmatora. No, najveći zagovarači Šehovićeva djela su njegovi čitači širom lijepe naše, a kada bi već zatražio neku za-štitu, zatražio bi je od samoga sebe, kako je jednom zgodom izjavio.

Gorak okus duše smatra se remek dje-lom povijesnog romana, u vrijeme kada se pojavio pa sve do danas, a pisan je na teme-lju fiktivne kronike fra Mavra Sorkočevića. Na kraju romana priložena je i odlična poe-ma (kao izraz duše koja krvari) u kojoj je sadržan sav emotivni i duševni život glav-nih likova – fra Vincenca i njegova nećaka Vicka koji sa svojim pjesmama želi prele-

tjeti more očaja. Koliko je već zarana Šeho-vić obnovio kompoziciju povijesnog roma-na dovoljno govori činjenica da je Gorak okus duše objavljen godinu dana prije ro-mana Umberta Eca Ime ruže. U dva rečena romana, ali i na drugim mjestima, ovaj će pisac ustrajno promicati multikulturalnost bosanskih franjevaca, no, za opsade Grada u zadnjem ratu o takvim njegovim aktivno-stima nitko nije ni zucnuo, i začudo, dok je on promicao toleranciju i međusobnu sno-šljivost među narodima i vjerama, drugi su dobivali nagrade i priznanja. Naime, u vri-jeme rata, on je predstavljao nešto kao du-brovačku savjest, a upravo će to izvrsno

projicirati njegov potresni, aktualni i anga-žirani roman “četiri jahača apokalipse”, ko-ji je pisan bez isforsiranog patosa i himnič-ne nacionalnosti, pa i kad se dotiče trebinj-skog četnika Vučurevića. Riječ je o apoka-lipsi koja je zadesila narode i narodnosti bivše Jugoslavije i u kojoj se otkriva sve ono o čemu se tada nije smjelo govoriti, a kamoli pisati. Jedna od njih je i fatalna greš-ka naše mlade države prema Bosni.

Šehović se nije dvoumio da uoči prvih demokratskih izbora, kada se to nitko nije usudio, istupi i progovori na jednom od pre-dizbornih skupova (pred crkvom svetog Vlaha), stoga ne čudi da ga je već 1971. okružni javni tužitelj tužio da svojom pro-zom ismijava i vrijeđa narodnooslobodi-lačku borbu. Neki su takve njegove “ispa-de” hvalili kao “veličanstveni hepening” koji je nalikovao na sat iz hrvatskog, jer se, kako kaže, “masa naše čeljadi pretvorila u njegove bivše učenike”. Naime, predložio je da na takvom “satu” dekliniraju imenicu Hrvatska. On je postavljao pitanja: Tko ili što vam je u srcu? – a gomila je odgovarala – Hrvatska! Kada su ga urednici u hrvat-skom izdavaštvu nagovarali da piše pod pseudonimom (Raul Mitrovich) činilo mu se to više zabavnim nego što je ispalo pro-midžbeno efektnim. Zapitao se: “Pa jesam li komediograf ili nisam?” Potom je napisao izmišljenu biografiju južnoamerikanca du-brovačkih korijena i da se vlasti ne dosjete dao mu je deset godina više od sebe, jer je navodno taj u Drugom svjetskom ratu slu-žio u britanskom RAF-u. Tad se digla veli-ka frka te se stalo nagađati tko je novo spi-sateljsko otkriće, a nikome nije padalo na pamet da bi to mogao biti pseudonim već uglednog i “ozbiljnog” hrvatskog pisca Fe-đe Šehovića. Spominjali su se, kao mogući autori, uglavnom akademici Rafo Bogišić i Frano Čale, iako su oni pisali znanstvena djela o Dubrovniku. Šehović je, dakle, vo-lio uzburkati i provocirati ustajale mentali-tete o kojima se počesto brinu sve vjerske institucije sa svojim ideologijama i koji će još dugo populizam smatrati bitnom odred-nicom našeg postojanja. Pravo će vredno-vanje njegova djela pospješiti tek vrijeme koje mu očito “ide na ruku”. Neka se njego-va djela igraju u teatrima i nakon nekoliko desetljeća, na isti se način tiskaju i njegove proze, a zahvalni čitaoci i adoranti ustrajno se s njim dopisuju.

Mogu “puhetati” novi vjetrovi u knji-ževnosti, pa bili isključivo stvarnosni ili figurativni, fantastični ili povijesni, pos-tmoderni ili realistični – osvježavajuća će biti tek njihova kvaliteta, a koju je Feđa Šehović, u četrdesetogodišnjem razdoblju, uspio sačuvati.

Ervin Jahić, Feđa Šehović i Sead Begović na promociji “Proklete ergele”

JOURNAL

47

BOSANSKI BAROMETAR

Nakon što je Agencija za istrage i za-štitu BiH (SIPA) predala Tužilaštvu Bosne i Hercegovine dokumente o sumnjivim fi-nancijskim radnjama Milorada Dodika i njegovih suradnika, Tužiteljstvo je odluči-lo otvoriti istragu protiv predsjednika vla-de manjeg entiteta. Njega se sumnjiči da je sa skupinom suradnika i poslovnih partne-ra oštetio entitetski proračun za iznos od 115 milijuna konvertibilnih maraka (oko 425,5 milijuna kuna). Da podsjetimo, već i sama predaja optužnog prijedloga od stra-ne SIPA-e, kada navodno nije poštovana procedura, izazvala je puno žuči, ali i stra-ha kod Milorada Dodika, o čemu je Jour-nal pisao u prošlom broju. Dodik je toliko bio nervozan i uplašen da je propao i susret velike trojke (Tihić, Čović, Dodik) u Mo-staru. Odluka o otvaranju istrage uslijedila je na temelju izvješća o počinjenom ka-znenom djelu koje je ranije podnijela SI-PA, a potpisao ga je pomoćnik ravnatelja te agencije Dragan Lukač protiv kojega je zbog Dodikova pritiska poveden čak i ste-govni postupak.

Tužiteljstvo i Sud BiH nelegalni i nelegitimni

Tužiteljstvo BiH sada traži dodatne informacije od Financijsko-obavještaj-nog odjela SIPA-e te od Uprave za ne-izravno oporezivanje BiH. Dodik i njego-vi suradnici pod sumnjom su da su prali novac pri kupnji namještaja i opreme za novu zgradu entitetske vlade u Banja Lu-ci jer je dokazano da su, primjerice, cije-ne namještaja bile višestruko uvećane u odnosu na stvarne cijene kod dobavljača. Mediji su kao primjer rasipanja proračun-skog novca ranije navodili primjer kupnje pepeljara koje su plaćane po 500 eura. Također se provjerava jesu li pri tim na-bavkama uredno plaćeni PDV i carine. Uz istragu o opremanju zgrade Vlade, utvrđuju se i činjenice vezane uz način financiranja gradnje autoceste Banja Lu-ka-Bosanska Gradiška.

Predsjednik Vlade manjeg bosansko-hercegovačkog entiteta, Milorad Dodik, rekao je da nije službeno obaviješten o otvaranju istrage Tužiteljstva BiH protiv njega i ponovio da su Tužiteljstvo i Sud BiH nelegalna i nelegitimna tijela. “Vjero-jatno je to odmazda za stavove koje sam iznosio o stranim sucima i tužiteljima, koji neće moći produžiti svoj mandat i neće do-biti našu suglasnost”, zaključio je Dodik.

On smatra da je medijska najava o otvaranju istrage protiv njega “pokaziva-nje zuba”. “Neka oni rade svoj posao, a Tužiteljstvo i Sud BiH su za mene nele-galni i nelegitimni i ja ću odlučiti o tome kako ću postupati u slučaju eventualnih istraga i procesa na tom planu”, rekao je Dodik i dodao da nije spreman surađivati s nelegalnim i nelegitimnim organima.

On je mrcvarenjem nazvao događanja vezana za istragu koju SIPA i Tužiteljstvo BiH vode protiv njega zbog navodnih zlo-poraba pri izgradnji zgrade Vlade u Banja Luci i autoputa, uz ocjenu da je to dokaz da u ovoj tužbi očigledno nema ozbiljnih stvari. “Zgrada Vlade smeta političkom establišmentu u Sarajevu, ali ona je urađe-na u skladu s zakonom i nikakve zloporabe nije bilo”, poručio je Dodik i dodao da ta zgrada treba biti ponos, ne njemu, nego na-rodu i Vladi entiteta kojeg on predstavlja.

Skrnavljena istina o malom Mili

On je nazvao “skrnavljenjem istine” pisanje medija u Federaciji BiH o navod-nim zloporabama i izvješćima SIPA-e o pranju novca kojom je proračun manjeg bh. entiteta oštećen za 115 milijuna KM. “Za mene su Sud i Tužiteljstvo BiH mje-sta političke egzekucije, nelegalna poli-tička tijela koje je nametnuo visoki pred-stavnik koji nije imao pravo to uraditi”, naglasio je Dodik. On je podsjetio da je visoki predstavnik tumač Daytonskog sporazuma, a ne zakonodavac u BiH. “Takav je slučaj Suda i Tužiteljstva BiH jer je potpuno nelegitimno da u njima ra-de strani tužitelji i suci” - zaključio je Do-dik i dodao da je na to ukazivao i prije godinu dana.

No, bilo kako bilo, oko Dodika se ste-že obruč i očito je da će morati popustiti u mnogim svojim tvrdim stavovima koje je do sad ispoljavao. Ovdje se govori o konkretnim ciframa, a poznato je da se istraga o kriminalu oko izgradnje zgrade njegove vlade vodi već puno više od go-dinu dana, možda čak i dvije, i sigurno je da Dodikovi protivnici ovaj put imaju itekako jak adut u rukavu. Događaji će pokazati da će on morati postajati miro-ljubiviji.

Tužilaštvo BiH pokrenulo istragu protiv Milorada Dodika

Dodik sve nervoznijiOdluka o otvaranju istrage uslijedila je na temelju izvješća o počinjenom kaznenom djelu, a potpisao ga je pomoćnik ravnatelja SIPA-e Dragan Lukač protiv kojega je zbog Dodikova pritiska poveden čak i stegovni postupak.

Edis Felić

Milorad Dodik na otvaranju zgrade Vlade RS

JOURNAL

48

BOSANSKI BAROMETAR

Kako je i najavljeno u prethodnom Jo-urnalu, američka vanjska politika polako, ali sigurno vraća u fokus Bosnu i Herce-govinu. To pokazuje i Rezolucija (H. Res. 171) o Bosni i Hercegovini koju je sredinom svibnja donio Zastupnički dom Kongresa. Kongresmen Howard Berman, predsjedavajući Komiteta za vanjsku po-litiku u Zastupničkom domu Kongresa SAD-a, prvi je sponzorirao ovu Rezoluci-ju, a pridružilo mu se 29 kongresmena kao susponzori.

Ovom rezolucijom Zastupnički dom američkog Kongresa reafirmira svoj stav o nužnosti ustavnih reformi u Bosni i Hercegovini te o važnosti nastavka par-tnerstva Sjedinjenih Američkih Država i Europske unije po tom pitanju. Američki kongres poziva na hitnu ustavnu reformu koja će omogućiti Bosni i Hercegovini da postane efektivna i efikasna u izvršavanju svojih domaćih i međunarodnih obveza, posebno u vezi procesa pristupa Europ-skoj Uniji i NATO savezu.

Rezolucijom se, između ostalog, kaže da je uključivanje BiH u Euro-atlantsku zajednicu nacionalni interes Sjedinjenih Američkih Država. Također se daje uput-stvo novoj američkoj administraciji kako da odlučnije, energičnije i jasnije nastupi kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, predlažući, između ostalog, i imenovanje posebnog izaslanika za Balkan. Nadalje, SAD bezrezervno podržava suverenitet, teritorijani integritet i pravni kontinuitet države Bosne i Hercegovine.

Rezolucija poziva na zaključke Vene-cijanske komisije o neefikasnosti držav-nih institucija i njene preporuke za jača-njem istih, a dominantna je namjera usklađivanja novog Ustava BiH sa stan-dardima definiranim Europskom pove-ljom o ljudskim pravima. Ova rezolucija ima posebnu težinu jer je donesena u tjed-nu koja prethodi posjeti potpredsjednika SAD-a Josepha Bidena Bosni i Hercego-vini i služi kao svojevrsna uputa američ-

koj administraciji od strane američkog Kongresa.

Sve urgentnija potreba za promjenama

Uostalom, evo konkretnijih dijelova ove značajne rezolucije. Rezolucija 171 podsjeća da je rat u Bosni i Hercegovini

bio obilježen agresijom, etničkim čišće-njem i genocidom, koji su zaustavljeni Daytonskim mirovnim sporazumom. Re-zolucija potom precizira da je Daytonski sporazum uključivao mnoge kompromise koji su bili nametnuti potrebom da se sa-čuvaju ljudski životi, ali koji su otežali napore da se razviju efikasne i efektivne političke institucije.

Kongres SAD-a donio rezoluciju o Bosni i Hercegovini

Vjetar u leđa ustavnoj reformiUključivanje BiH u Euro-atlantsku zajednicu nacionalni je interes SAD-a. Također se daje uputstvo novoj američkoj administraciji kako da odlučnije, energičnije i jasnije nastupi u Bosni, predlažući, između ostalog, i imenovanje poseb-nog izaslanika za Balkan.

Edis Felić

Kongres SAD-a

JOURNAL

49

BOSANSKI BAROMETAR

Rezolucija također ističe da trenutno ustavno uređenje Bosne i Hercegovine nije ni efikasno ni racionalno, te da držav-ne institucije trebaju pojačati efektivnost i demokratičnost kako bi zemlja mogla krenuti ka članstvu u Evropskoj uniji.

Rezolucija stoga konstatira da Kongres SAD-a smatra da je sve urgentnija potreba da Bosna i Hercegovina radi na kreiranju efikasne i efektivne države, s funkcional-nijim institucijama, koja je u mogućnosti ispunjavati svoje domaće i međunarodne obveze, uključujući i državnu vladu spo-sobnu provoditi samoodržive reforme.

Kongres SAD-a smatra da ustavna re-forma treba promovirati demokratske principe i stvaranje jedinstvenog eko-nomskog prostora u Bosni i Hercegovini. Također je stav Kongresa da Vlada SAD-a treba imenovati Specijalnog izaslanika za Balkan koji bi u saradnji sa Europ-skom unijom i političkim liderima u BiH osigurao reforme na svim razinama vlasti u Bosni i Hercegovini.

Rezolucija zaključuje da je potrebno osigurati precizne kriterije i standarde za jačanje funkcionalnosti države Bosne i Hercegovine, koje potom treba imple-mentirati kroz ustavnu reformu.

Podrška američkom angažmanu

“HDZ 1990. pozdravlja Rezoluciju H. RES. 171 Kongresa SAD o potrebi ustavne reforme u BiH i potrebi snažnog partnerstva SAD u tom procesu”, stajalo je u priopćenju predsjednika HDZ 1990. Bože Ljubića. Njegova stranka zalaže se za funkcionalnu državu Bosnu i Hercegovinu, ustrojenu na način da odgovori potrebama svojih građa-na i naroda kao i uvjetima potrebnim za pri-ključenje EU i NATO te HDZ 1990. upor-no, Ljubić kaže od osnutka, zagovara potre-bu korjenite ustavne reforme BiH. “Stoga smo koristili svaku priliku, posebice zasje-danja Vijeća za implementaciju mira (PIC), da istaknemo kako postojeće ustavno ure-đenje ne može Bosnu i Hercegovinu učiniti niti funkcionalnom niti stabilnom državom. Također smo isticali da pokušaj zadržava-nja statusa quo može rezultirati destabiliza-cijom i daljom dezintegracijom BiH, što ne može biti bez posljedica za širu regiju i Eu-ropu. Uz to, nismo nikada propustili priliku istaknuti da je pored domaćeg dijaloga, kru-cijalna potpora i partnerstvo EU i SAD u ovom procesu”, rekao je u podužem izlaga-nju Ljubić.

Stoga su u HDZ-u 1990., dodao je, posebice ohrabreni riječima u Rezoluciji da je “puno uključenje Bosne i Hercego-vine u euroatlantske integracije u nacio-

nalnom interesu SAD i važno za stabili-zaciju jugoistočne Europe”, te da je SAD spremna u partnerstvu s EU pomoći da Bosna i Hercegovina dođe do funkcional-nog državnog uređenja koje će državu osposobiti za ove integracije. “Također podržavamo inicijativu da SAD imenuje Specijalnog izaslanika za Balkan koji će u partnerstvu sa Specijalnim izaslanikom EU (nakon što se ispune uvjeti za zatvara-nje OHR-a), te domaćim partnerima dje-lovati u pravcu izgradnje funkcionalne i samoodržive BiH, zemlje ravnopravnih građana i konstitutivnih naroda. “Po-zdravljam, također i skori posjet američ-kog potpredsjednika Joe Bidena BiH ko-jeg smatram simboličnim i stvarnim po-četkom novog snažnijeg angažmana SAD u BiH i jugoistočnoj Europi”, naveo je predsjednik HDZ 1990. Božo Ljubić.

I član Predsjedništva BiH Haris Silaj-džić pozdravio je Rezoluciju o potrebi za ustavnom reformom u Bosni i Hercegovi-ni koju je jednoglasno usvojio američki Kongres, stojalo je u priopćenju iz Silajd-žićevog ureda. “Usvajanje ove Rezoluci-je, u kombinaciji s predstojećom posje-tom američkog potpredsjednika Bidena Bosni i Hercegovini, konkretizira plano-ve za snažniji anganžman Sjedinjenih dr-žava u našoj zemlji, te navodi mjere koje moraju biti poduzete s ciljem izgradnje potpuno demokratske i funkcionalne dr-žave BiH”, smatra Silajdžić.

Silajdžić smatra da ova Rezolucija ša-lje ohrabrujuću poruku za Bosnu i Herce-govinu, te da predstavlja snažnu podršku onim političkim snagama koje se zalažu za izgradnju funkcionalne i potpuno de-mokratske države Bosne i Hercegovine.

Osim Ljubića i Silajdžića, koji su inače i dalje protivnici tzv. “Travanjskog spora-zuma”, paketa ustavne reforme iz 2006. go-dine, a koja se polako ponovo počela pro-vlačiti kroz medije, svoje viđenje Rezoluci-je iznijeli su i ostali akteri bosanskoherce-govačke političke scene. Tako je Tihić za-dovoljan zbog sve većeg američkog anga-žmana bez kojih će biti vrlo teško pronaći kompromis, izražavajući uvjerenje da će Obamina administracija ići u smjeru ove Rezolucije. Tihić je inače bio pristalica “Travanjskog sporazuma”, a sa predsjedni-kom HDZ-a BiH Draganom Čovićem i predsjednikom SNSD-a Miloradom Dodi-kom sada to ponovo pokušava afirmirati (možda sa samo malo većim zahtjevima za političkim ustupcima od Srba) preko iz-gradnje tzv. sporazuma u Prudu. Poslovič-no uljudni Dragan Čović, takođe ljubitelj “Travanjskog sporazuma”, za kojeg bi čo-vjek, da ga građani BiH nisu upoznali, re-

kao kako on najviše od sviju voli Bosnu i Hercegovinu, došao je do zaključka da je ova rezolucija snažan vjetar u leđa bosan-skohercegovačkim vlastima i čvrsta potpo-ra da se ustavne promjene, koje su pokrenu-te, iznesu do kraja. Ostale manje političke stranke koje većinu biračkog tijela imaju u F BiH, također su izrazile zadovoljstvo spo-menutom Rezolucijom, a njihov zaključak može se svesti na to da je dobro da su Ame-rikanci shvatili da se u Bosni ništa neće mo-ći promijeniti bez pomoći izvana. To je i logično, s obzirom da je Bosni i Hercegovi-ni nametnut takav Ustav da naprosto suge-rira neprijateljima Bosne i Hercegovine ka-ko dogovor uopće nije nužan te da ovu ze-mlju mogu rastezati koliko hoće.

A kad smo već kod neprijatelja Bosne i Hercegovine, kažimo da je Milorad Do-dik rekao da američki Kongres ima pravo iznijeti svoj stav o Bosni i Hercegovini, ali nema nikome pravo nametati svoju volju. On je dodao da njegova bratija ostaje i dalje na putu kojim su i do sada išli, a kome je cilj, iako to naravno nije eksplicite rekao, stići do Velike Srbije.

Rezolucija je dobar znak. Optužbe me-đunarodne zajednice da su političke stran-ke u BiH neozbiljne te da same snose od-govornost za napredak svoje zemlje, za-pravo pokazuju koliko je i međunarodna zajednica neozbiljna, jer je ona skrojila, kako rekosmo, takav Ustav da politički ak-teri neozbiljno pristupaju problemu. Zato međunarodna zajednica, a napose Ameri-ka, mora također da se uključi u proces ustavne reforme, ali ne na način da pritisne unutarnje političke snage, nego da stane na stranu onih snaga koje su za Bosnu i Her-cegovinu, a koje su spremne na kompro-mis sa Miloradom Dodikom, ali ne baš na veliki kompromis. Jer prostora za kompro-mis ostalo je zaista izuzetno malo.

JOURNAL

50

BOSANSKI BAROMETAR

Nikada neki kongres SDA nije izazvao toliko interesovanja javnosti koliko peti po redu, održan 26. svibnja. O njemu su se vodile polemike u medijima, raspravljalo se u kafićima ili na raznim druženjima, no, tko god raspravljao o tome, Bosnu je tada bila zahvatila kongresomanija. Jedan od razloga jeste vrijeme u kojem se Kongres održavao; ustavna reforma mora biti zavr-šena i za manje od godinu dana i nije bilo nebitno kakav će kurs zauzeti SDA, a što bi se pokazalo unutrašnjim prestrojava-njem stranke. Drugi je razlog interesova-nja javnosti bio zbog toga što je po prvi put postalo neizvjesno tko je taj koji će voditi stranku u jednom od najsudbonosnijih tre-nutaka za Bosnu i Hercegovinu.

Kao kandidati već odavno su slovili tadašnji (a ispostavit će se i sadašnji) ak-tualni predsjednik stranke Sulejman Tihić te njegov dugogodišnji oponent, potpred-sjednik stranke Bakir Izetbegović, sin Alije Izetbegovića. Krajem ožujka svoju kandidaturu pomalo neočekivano istakao je i Adnan Terzić, takođe potpredsjednik stranke i bivši predsjedavajući Vijeća mi-nistara BiH (neka vrsta bosanske Vlade, samo s manjim ovlastima od uobičajenih državnih vlada).

Terzića bi raja…

U jednoj telefonskoj anketi koju je or-ganizirala sarajevska TV Hajat mjesec dana prije Kongresa stranke desilo se malo izne-nađenje: Tihić je dobio oko 1200 glasova, Izetbegović oko 1700, a Terzić kao njih dvojica zajedno, oko 2900 glasova. No, jed-no su bile želje anketirane javnosti, a drugo su stvarni odnosi unutar stranke. Zapravo, baš u to vrijeme mnogi poznavatelji prilika unutar SDA prognozirali su da će se voditi žestoka bitka između Tihića i Izetbegovića u kojoj bi Izetbegović, tako je to izgledalo u drugoj polovini travnja, mogao nešto lakše doći do pobjede. Terzićeva pozicija bila je takva da je, unatoč podršci anketiranih gra-đana, bilo jasno da nema svoje ljude na glavnim funkcijama niti oni prevladavaju u

nižim organima stranke, tako da se postav-ljalo pitanje hoće li uopšte dobiti puno gla-sova. Ne zbog toga što bi netko i htio glasa-ti za njega, koliko zbog same bojazni da bi taj glas otišao uludo, a bilo bi ga bolje dati jednom od dvojice favorita. Računica je jednostavna: ako neko smatra da je Terzić najbolji kandidat, a zna da ne može proći za predsjednika, radije će ga dati onom kandi-datu koji je po političkoj (ili nekoj drugoj) vokaciji bliži Terziću.

A koji je od dvojice favorita bliži Terzi-ću? To je dobro pitanje i tada nije bilo na njega lako odgovoriti. Slušajući njega i Ti-hića, čini se da su puno bliži njih dvojica nego Terzić i Izetbegović. No, Tihić je Ter-zića praktično marginalizirao u radu stranke tako da se Terzić od odlaska iz Vijeća mini-stara nije gotovo ni čuo u javnosti. Doduše, legenda kaže da ga je na mjesto predsjeda-vajućeg Vijeća ministara tada postavio Ha-san Čengić, za kojeg veliki broj medija u BiH tvrdi da je jedan od najvećih kriminala-ca u BiH i čovjek kojeg se nije usudila dira-ti previše ni međunarodna zajednica, iako spada u ekstremno krilo SDA. Uzimajući u obzir navedeno, Terzić je više slovio kao pijun Čengićeve grupacije, iako to možda ne bi baš ni htio. Kako je Terzić bio slab, Čengićevoj je grupaciji, pak, od dvojice glavnih favorita bliži (i danas) Izetbegović, pa su zato neki bili skloni kovati i teorije zavjere lansiranjem priča da se Terzić kan-didirao kao uljepšana verzija Bakira Izetbe-govića, koji će barem malo oteti glasova Tihiću. To je diskutabilno, iako je bilo zna-čajnih indicija. Jedno je sigurno, Tihić i Terzić nisu u najboljim odnosima i ako ni-šta drugo, Terzić je mogao na Kongresu da otvori dušu i napadne Tihića.

…Izetbegovića bi izvorni…

Izetbegović je, da ponovimo, figuri-rao kao nešto malo izgledniji predsjednik, iako je to bilo sve na vagi. Zanimljivo je da je ovom sinu Alije Izetbegovića zapra-vo najslabiji adut upravo bila krvna veza sa svojim babom; čak naprotiv, mnogi

članovi SDA takvu činjenicu su ignorira-li, poput SDA u Krajini. Izetbegović juni-or zapravo je najviše šanse, bile su pro-cjene nezavisnih medija, imao među krim-miljeom i ekstremnom desnicom unutar SDA, a koja nije baš beznačajna. Kako su novine pune napisa o sumnji i indicijama o njegovoj povezanosti s kri-minalom, analitičari su tvrdili da će krim-milje unutar SDA (a kojeg nesumnjivo ima) dati snažnu podšku Izetbegoviću.

Kad je u pitanju ekstremna desnica, i tu je Izetbegović mogao očekivati podršku. Doduše, baš u to vrijeme nije se znalo sa sigurnošću što će se dešavati, jer bi se, ba-rem kako je bilo najavljeno, mogao javiti još jedan (četvrti) kandidat ispred redova tzv. “izvornih” SDA-ovaca koji su zajedno s Alijom Izetbegovićem prije 19 godina su-djelovali u osnivanju stranke. U tu grupu, pored Čengića, spadaju i Džemaludin Latić, Edhem Bičakčić, Omer Behmen te još neki stranački prvoborci koji aktuelnom stranač-kom šefu Sulejmanu Tihiću već dulje vre-mena zamjeraju “skretanje s Alijinog puta”. Predstojeći kongres SDA trebao je biti ujedno i posljednja prilika da “izvorni” SDA-ovci pokušaju preuzeti kontrolu nad “vlastitom” strankom, kakvom je inače smatraju, a koju im je Tihić, kako kažu, “ukrao”. Tko je mogao biti njihov kandidat, da su se odlučili za tu soluciju, teško je reći, mada je od svih njih nekako najizgledniji bio Bičakčić, nekadašnji premijer Federaci-je BiH. On se također udaljio iz politike, da bi se počeo polako u nju vraćati preko Islamske zajednice BiH gdje je aktualni predsjednik njenog Sabora, a ujedno je i predsjednik Nadzornog odbora Elektropri-vrede BiH kao SDA-ov kadar.

No, kako se i pretpostavljalo, ova grupa podržala je Izetbegovića juniora. Razloge u tim pretpostavkama, koje su se pokazale točnim, treba potražiti i u tome što je i Izetbegović lansirao priče da je Tihić skre-nuo sa Alijinog puta, a indikativno je da su njih dvojica zauzeli oprečne stavove i oko najnovije afere sa stanovima, gdje se vodila istraga protiv Bičakčića i tada aktualnog fe-

Odnosi unutar SDA uoči Petog kongresa

Ma, tko to skreće s Alijinog puta?Predkongresna situacija već nekoliko mjeseci bila je užarena, a od tri kandidata, Tihića, Izetbegovića i Terzića, samo su prva dvojica bili ozbiljni takmaci.

Edis Felić

JOURNAL

51

BOSANSKI BAROMETAR

deralnog premijera Nedžada Brankovića. Radi se o podjeli stanova između musli-manskih i hrvatskih kadrova (čitaj SDA i HDZ), a koju su dogovorili krajem 90-ih Bičakčić i sadašnji predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović. Jedan od tih stanova, 140 kvadratnih metara, dobio je i Branković ko-jega je otkupio za tričavih 920 KM (oko 3600 kuna). Vjerovatno je to tada i urađeno prema propisima (certifikati), ali i to govori o kriminalcima u SDA-HDZ redovima, ko-ji su ih krojili prema svojim potrebama. Ipak, i tako povoljni propisi izgleda nisu bi-li potpuno poštivani, jer je upitno kako je to tako jeftino mogao dobiti, a još je upitniji kriterij prema kojem su se dijelili stanovi.

U svakom slučaju, i ovdje se vidjela razlika u stavovima dvojice kandidata. Dok je Tihić bio za to da Branković od-stupi sa funkcije premijera ukoliko se protiv njega podigne optužnica, Izetbego-vić je i ovdje tražio podršku braneći Brankovića, pravdajući se da stalno nad-ležni organi provode kojekakve istrage i da bi s tim trebalo prestati, jer bi se na taj način moglo dići 100 000 optužnica. No, koliko god mu je bila važna podrška Brankovića, još mu je važnija bila podrš-ka “izvornih” SDA-ovaca, kojima pripa-da Bičakčić, a kojeg ujedno ovakvim sta-vom Izetbegović brani.

… a nije ni Tihić sis’o vesla

Ne treba nimalo zanemariti ni podršku reisa Mustafe Cerića Izetbegoviću mla-đem, koji je također “izvorni” SDA-ovac, i pri tome otvoreni Tihićev protivnik.

Sulejman Tihić ipak nije bio bez podrš-ke. On će je dobiti od nemalog broja SDA-ovaca iz svih dijelova BiH, koji doduše nisu toliko ekstremni kao pomenuta grupacija, ali se ne može isključiti da će mu i određeni dio krim-miljea iz svojih razloga dati podrš-ku. Uostalom, sigurno je da Tihić ne bi insi-stirao na Brankovićevoj smjeni ukoliko se podigne optužnica, da je ovaj kojim sluča-jem pripadnik njegove struje. I dok je Izetbegović računao posebno na glasove delegata iz sarajevskog, zeničko-dobojskog i tuzlanskog kantona, Tihić je mogao dobiti značajan broj iz preostalih sedam kantona u F BiH, no ne treba iz tih kantona zanemariti ni brojne Izetbegovićeve pristalice. Osim toga, Tihić je isto tako računao i na glasove iz dijela BiH koji je za sada pod kontrolom vlasti u Banja Luci.

Tihiću mnogi, pogotovo njegovi protiv-nici, s pravom prigovaraju da je premeka-han u pregovorima oko ustavnih promjena te da svojim postupcima spašava političku karijeru Milorada Dodika. Kao ključni do-

kaz tome je nedavni tzv. “Prudski” dogovor (kod Odžaka), kada je Međunarodna zajed-nica već bila otpisala Dodika kao čovjeka spremnog na pregovore. Pored toga, Tihić se tu zaista ponašao autokratski jer je na pregovore otišao ne obavjestivši svoje naj-bliže suradnike. Njegova posebna boljka je nešto što mu inače ne stavljaju na dušu nje-govi protivnici, a to je definiranje samog problema Bosne i Hercegovine. Tihić upor-no insistira na definiciji da u BiH postoje tri strane koje se trebaju dogovoriti, što je kata-strofalno pogrešno tumačenje i ide na ruku Dodiku, ali i HDZ-u u zahtjevu za trećim entitetom. Naime, ako postoje tri strane, on-da su i u proteklom ratu postojale tri strane, pa se taj rat onda može tumačiti kao građan-ski rat, što naprosto nije tačno. Rat je, kao što je svakom iole normalnom čovjeku ja-sno, bio izazvan agresijom Srbije, Crne go-re i Hrvatske na BiH i u rješavanju ovog ključnog problema za sudbinu BiH (ustav-ne promjene) ne postoje nikakve tri strane. Mogu samo postojati dvije strane – jedna koja jeste za BiH i druga koja to nije. To je pravi stav i takvog treba zauzeti bilo koji pregovarač koji kaže da se bori za opstanak BiH. No, tu zapravo Tihić kao da demantira svoje protivnike koji mu spočitavaju da je napustio Alijin put, jer je upravo Alija Izetbegović očitu agresiju na BiH tretirao kao građanski rat. Tihić pak veli, kad su u pitanju optužbe da je napustio Alijin put, da to nije tačno, jer on kao i Alija (jel’ te) slije-di put dijaloga.

Kandidati su takvi kakvi jesu

Ko je od ove trojice bio najbolje rješe-nje? Kad bismo mogli birati mi koji volimo BiH, rekli bismo ni jedan. No, to je nemogu-će, ponude su date, pa naše želje moramo prilagoditi tome. Tihić je zaista premeka-han, ima se osjećaj da mu se sledi krv u žila-ma dok Dodik samo podvikne, a s druge strane ima pogrešno polazište o trima stra-

nama u BiH, što je pogubno. Zato nije bilo dobro da on bude predsjednik! Izetbegović je pak percipiran kao vrlo opasan kriminalac kojemu. S druge strane, bila bi to zabrinja-vajuća činjenica ako bi na čelo stranke do-šao čovjek kojeg cijela Bosna i Hercegovina percipira kao najvećeg kriminalca u državi.

Haman pa bismo u takvom krugu ljudi rekli da bi možda najbolje rješenje bio Ter-zić. Nije se svađao na nacionalnoj osnovi, pokušavao je nešto napraviti dok je bio na čelu Vijeća ministara (mada su mnogi pro-jekti bili čisti promašaj, poput onog smi-ješnog naziva “Buldožer”). Njegova je mana što baš ne odaje povjerenje u vlastitu sposobnost, jer u nastupima izgleda poput nekog klauna koji je odlutao iz cirkusa, izazivajući čak i podsmjeh javnosti. Ipak, i kao takav bio je možda i najsimpatičniji SDA-ovac, možda baš zbog te svoje oso-bine. To pokazuje i pomenuta anketa na TV Hajatu, a ujedno nam na neki način an-keta sugerira kakav to politički kadar ima SDA kada ga olako sa čak oko 50 posto glasova potuče jedan Terzić.

Doduše, ovdje i za Tihića moramo reći da nikad nije širio mržnju prema pripadni-cima drugih nacija, iako je jedno vrijeme rata bio čak i u četničkom logoru. Od nje-ga se nikad ništa ružno nije moglo čuti ni na račun autonomaša, čime barem nije do-lijevao ulje na vatru zbog tog nesretnog međumuslimanskog sukoba, a stranku je koliko toliko odvojio i od religije (“od sad u SDA i s pivom”) te ju je otvorio (doduše s krajnje mršavim rezultatima) i za pripad-nike drugih nacionalnosti.

Tihića je otvoreno favorizirala među-narodna zajednica, dok je Izetbegovića fa-vorizirala Dodikova bratija. Međunarod-noj zajednici je stalo do Tihića sklonom pregovorima, a Dodiku i njegovima do Izetbegovića koji će svojim ekstremiz-mom i kriminalnom percepcijom biti sjaj-no sredstvo za otupljivanje oštrice protiv Dodika (evo, i muslimani su isti kao i mi).

Zajedništvo na iftaru SDA

JOURNAL

52

BOSANSKI BAROMETAR

Kampanja za predsjednika SDA bila je žestoka, a kako se ulazilo u njen finiš, bila je sve otvorenija. Optužbe koje su se upućiva-le ispod stola, usmenom predajom, nepo-sredno uoči Kongresa govorile su se javno. Svaki je od kandidata imao svoju izbornu bazu koja je već unaprijed, bez obzira koli-ko optužbe protivnika bile opravdane ili ne, čvrsto stajala iza svog kandidata. Zato je svaki od njih nastojao iskoristiti slabosti svojih protivnika samo zbog toga da prido-bije određen broj onih koji nisu bili sigurni da se njihova baza opredijelila za kvalitet-nog kandidata. Tako se do zadnjeg momen-

ta nije znalo sa sigurnošću tko će pobijediti, iako se netom pred Kongres situacija nešto iskristalizirala, pa je bilo jasno, ako je Izetbegović i slovio kao neki vrlo blagi fa-vorit, da je to sada ipak Tihić.

Naime, u pohodu na SDA-ov tron vo-dile su se dvije odlučujuće bitke; u jednoj je Tihić odnio ubjedljivu pobjedu. U toj bitci Izetbegovićeva struja tražila je pro-mjenu Statuta stranke u kojoj bi ovlasti predsjednika bile znatno manje nego su sada, ali taj je pokušaj propao. Tada se vidjelo da je autoritet tihog Tihića puno snažniji od galamdžije Izetbegovića i da

je precepcija o njegovoj vrlo blagoj pred-nosti bila više rezultat njegove žešće kampanje u odnosu na Tihićevu.

No, tu nije bio ni izbliza kraj priče i mogao se očekivati preokret. Da je tome bilo tako, ukazivala je druga bitka koja se vodila oko kvota za izbor delegata Kon-gresa i ona je bila daleko važnija od Statu-ta. Zapravo odlučujuća. Na prethodnom stranačkom Kongresu delegati su birani na temelju ostvarenih rezultata na parlamen-tarnim izborima. Tako je iz Dodikovog entiteta biran po jedan delegat za svakih 500 osvojenih glasova, a iz Federacije BiH na svakih 1000 osvojenih glasova. No, kao što je Izetbegović tražio promjenu Statuta, tako je nešto kasnije Tihić tražio promjenu pravila izbora delegata. Razlog tome je što je SDA na posljednjim izborima u tzv. “srpskom entitetu” ostvarila skroman iz-borni rezultat, pa je Tihić tražio novi mo-del izbora delegata, prema popisa stanov-ništa iz 1991. godine. Kako je računao na bezrezervnu podršku delegata iz “srpskog dijela” BiH, to bi praktično značilo da bi na stranačkom kongresu sudjelovao skoro podjednak broj delegata iz oba entiteta. To je bio znak da Tihić u tom trenutku nije bio siguran u svoju pobjedu. Bilo je jasno, kao što je Tihić čvrsto branio Statut, da će Izetbegović čvrsto braniti dosadašnji mo-del izbora delegata. Tu je moglo zaista prevagnuti, jer s ovakvim modelom veće šanse za pobjedu (doduše minimalne), vje-rovali su analitičari, imao je Izetbegović. Ali, dan uoči Petog kongresa SDA čini se da je sve bilo jasno. Cijelo vrijeme smireni Tihić, koji je mnogo čistije vodio kampa-nju nego Izetbegović i Terzić, na internim kladionicama je stajao bolje od svojih pro-tukandidata. Kampanja se vodila do po-sljednjeg momenta, bukvalno do delegata koji je u tom trenutku trebao zaokružiti ko-jeg kandidata želi.

Održan 5. kongres SDA

Sulejman Tihić porazio Bakira Izetbegovića

Uprkos žestokoj kampanji Izetbegović nije uspio smijeniti Tihića. Pobjednik je najavio efikasnije djelovanje, a poraženi su pozvali da podrže novog predsjednika. Ipak, barut je još u zraku!

Edis Felić

Pobjednik Sulejman Tihić

JOURNAL

53

BOSANSKI BAROMETAR

Moramo nadoknaditi izgubljeno

Na petom kongresu SDA delegati su većinom glasova za predsjednika izabrali Sulejmana Tihića, kome će ovo biti treći uzastopni mandat na čelu te stranke. Osim njega, za zamjenika je izabran Asim Sarajlić, te pet potpredsjednika i 80 članova Glavnog odbora.

Novi/stari predsjednik Stranke demo-kratske akcije izjavio je da će u naredne četiri godine ova stranka postati efikasnija i bolje organizovana, a također je najavio bolju saradnju zakonodavne sa izvršnom vlasti. Za Tihića je glasalo više od polovi-ne delegata 5. kongresa SDA; od ukupno 745 delegata on je dobio 425 glasova, što je 57,05 posto. Njegovi protukandidati Ba-kir Izetbegović i Adnan Terzić dobili su 301 glas (40,4 posto), odnosno 19 glasova (2,55 posto). “Moramo nadoknaditi izgu-bljeno, jer su u posljednja dva mjeseca bile pripreme za Kongres, pa su reforme koje smo pokretali, na neki način, ostavljene za poslije, tako da sada moramo nastaviti sa procesom dogovaranja, traženja kompro-misa i dijaloga”, rekao je Tihić novinari-ma, te najavio da će u SDA doći do odre-đenih kadrovskih promjena.

Na konferenciji za novinare Tihić je ka-zao da će svojim protukandidatima za pred-sjednika SDA, Adnanu Terziću i Bakiru Izetbegoviću, ponuditi mjesto u rukovod-stvu Stranke, nakon što s njima obavi kon-sultacije. “Mislim da su oni potrebni i da trebaju ostati u SDA”, kazao je on, dodavši da će u narednom periodu SDA nastaviti započete aktivnosti. “Moramo nadoknaditi ono što smo izgubili u protekla dva mjese-ca, jer smo bili zaokupljeni izbornom kam-panjom”, rekao je predsjednik SDA.

Također, kazao je da je najavljena ostavka premijera Federacije BiH Nedža-da Brankovića u skladu sa zahtjevima ko-je je on, kao predsjednik SDA, ranije uputio, dodavši kako je to Brankovićeva dobra odluka. “Sljedeći kandidat za pre-mijera vjerojatno će biti osoba koja ima političko iskustvo i iskustvo privrednika te ćemo gledati da to bude mlađa osoba, jer je riječ o teškom i zahtjevnom poslu”, kazao je Tihić.

Da je Tihić pobjednik ovih izbora po-tvrđeno je i izborom Asima Sarajlića za zamjenika predsjednika, a koji je bio Ti-hićev kandidat. Sarajlić je dobio 417 gla-sova, dok je Safet Softić, drugi kandidat za potpredsjednika i Izetbegovićev favo-rit, osvojio 328 glasova.

Novi zamjenik predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA) Asim Sarajlić izjavio je novinarima da je njegov izbor na

današnjem Kongresu SDA dokaz da je ovo demokratska stranka, što ona svaki dan po-kazuje. “SDA će trebati timove mladih lju-di, koje SDA svakako ima na kantonalnim, općinskim i svim drugim nivoima. Oni moraju raditi za ovaj narod, za građane BiH, da se izborimo s ovom teškom eko-nomskom i socijalnom krizom koja potresa našu zemlju”, kazao je Sarajlić.

Smatra da izborni proces i današnji kongres SDA pokazuju koliko je ova stranka poradila na sebi u proteklom peri-odu i koliko je SDA unutar sebe demo-kratična stranka.

Posebno je naglasio da je u razgovori-ma sa svom trojicom kandidata za pred-sjednika SDA dobio čvrsta uvjerenja da “nikakvih novih avantura s novim stran-kama neće biti”. Sarajlić je to izjavio jer se špekuliralo da će Izetbegović u slučaju poraza otići i formirati novu stranku. “Mi ostajemo tim i sigurno nam treba svaki čovjek za vrijeme koje dolazi”, poručio je novi zamjenik predsjednika SDA Asim Sarajlić.

Izetbegović ne prijeti praznom puškom

Kandidat za predsjednika Stranke de-mokratske akcije Adnan Terzić čestitao je Sulejmanu Tihiću na pobjedi na izborima za stranačkog predsjednika na današnjem kongresu SDA. “Ja sam došao na Kongres da delegatima ponudim jednu priču, koji oni očigledno nisu prihvatili”, izjavio je Terzić novinarima. Dodao je da je njegova politička budućnost u perspektivi vezana za SDA, samo bez ikakvih zvaničnih funkcija. Terzić je, međutim, odbacio priče da je bilo razgovora o tome da on nakon kogresa pri-hvati neku funkciju u vladi. “Bilo je puno špekulacija oko moje kandidature. Ja sam iz vjere i uvjerenja prihvatio kandidaturu. Ni-

sam govorio protiv drugih, nego o sebi. Na kraju ponosno mogu reći da sam iznio jed-nu kandidaturu i da sam u kampanji dao nove standarde u BiH”, izjavio je Terzić.

Terzić smatra da će nešto izmijenjeno rukovodstvo SDA na čelu sa Tihićem pravi ispit imati na općim izborima na-redne godine. “Nažalost, kako najavljuje Dragan Čović, oni će se ponovo vratiti u Prud, što nije dobro”, kazao je on.

Na kraju je upozorio da će, ako se Ti-hić bude ponašao po principu “pobjednik nosi sve”, kao poslije prošlog Kongresa, sigurno doći do cijepanja stranke. “Ali, možda je naučio nešto od prošlog Kon-gresa do danas”, rekao je Terzić.

I drugi kandidat za predsjednika Stranke demokratske akcije, Tihićev opa-sni takmac Bakir Izetbegović, čestitao je novom/starom predsjedniku pobjedu na izborima i poželio mu svaku sreću u vre-menu koje dolazi.

On je pozvao članstvo da ostane uz predsjednika i stranku, da se ne pokoleba-ju, jer se “valja izboriti za poziciju našeg naroda u vremenu koje dolazi. Ima tu puno posla i neće biti lako rukovodstvu stran-ke”, rekao je Izetbegović novinarima. On kaže da ne vjeruje da će biti u rukovodstvu stranke, bez obzira da li će ga pozvati ili ne. “Neki uticaj sigurno imam, čim sam dobio snažnu podršku u stranci. Ja ću je iskoristiti da držim stranku, da konstruk-tivno djelujem”, rekao je Izetbegović.

Poručio je da će iskoristiti svoj autori-tet, a koji je potvrđen sa više od 300 gla-sova, da ne dođe do bilo kakvog raskola u stranci, što su neki protumačili i kao upo-zorenje Tihiću da će uvijek moći, ako za-želi, prodrmati stranku. No, možda je to čak i dobro, jer ako SDA uspije konačno da sazrije kao stranka, jaka opozicija unu-tar stranke može je samo ojačati, nikako oslabiti.

Sulejman Tihić, Bakir Izetbegović i Adnan Terzić

JOURNAL

54

BOSANSKI BAROMETAR

Posjeta potpredsjednika SAD-a Jo-sepha Bidena Bosni i Hercegovini, Srbiji i Kosovu u drugoj polovini svibnja iza-zvala je veliko zanimanje javnosti u tim zemljama. Posebno je to važno za BiH koja za razliku od druge dvije zemlje još uvijek ima nedefiniran ustavni status dr-žave u odnosu na niže razine vlasti (ili bolje rečeno praktično više razine) – enti-tete. Američki gost održao je govor u Par-lamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovi-ne te se odvojeno sastao sa članom Pred-sjedništva Bosne i Hercegovine, Harisom Silajdžićem (Silajdžić ga inače smatra prijateljem) i predsjednikom banjalučke vlade Miloradom Dodikom. Biden je pri-sutnima u bosanskom Parlamentu (osim zastupnika bile su prisutne i druge osobe iz političkog i javnog života) rekao da maksimalizam ne funkcionira i njegovi su rezultati predvidljivi. “Produbljivanje nepovjerenja između zajednica, blokada reformi i opasna priča o budućnosti ze-mlje koja podsjeća na tragediju za koju su se narodi ove zemlje tako snažno trudili

da je prevaziđu… i potrošili toliko krvi da to prevaziđu. Uz puno poštovanje, opro-stite što to kažem u vašem parlamentu, ali to mora prestati. To mora prestati”, upo-zorio je Biden nazočne kao i bosansku javnost koja je putem Bosanskohercego-vačke televizije (BHT) imala priliku di-rektno pratiti Bidenov nastup.

Podrška OHR-u

Pridruživanje integrirane Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji jedini je pravi put da se zemlji osigura prosperitet-na budućnost, a to znači da političari, ako se žele vratiti na pravi put, moraju sarađi-vati preko etničkih i stranačkih granica. “Mi dolazimo s jasnom porukom. Obami-na administracija osnažit će dugoročnu privrženost Amerike Evropi, kao cijeloj, slobodnoj i u miru. I to uključuje i vas. Vrata su otvorena za zemlje u ovom regi-onu koje po prvi put u istoriji postaju ne-razdvojni dio cjeline, cijele i slobodne Evrope. A Sjedinjene Države će vam po-

moći da uđete kroz ta vrata”, poručio je Biden.

Nije propustio da istakne kako prisut-ni u Parlamentu imaju mogućnost da zgrabe budućnost integracije, upozorava-jući da će ih oštro suditi ako propustite tu mogućnost. Ako naprave pravi izbor, Bi-den se osobno obavezao da će SAD staja-ti uz BiH. “Uz puno poštovanje, ja vam kažem … ako propustite da to uradite, vi ćete ostati među najsiromašnijim država-ma u Evropi. U najgorem slučaju, strova-lićete se u etnički haos koji je određivao vašu zemlju u najvećem dijelu decenije. Ja mislim da će vam historija suditi oštro, historija i vaša djeca”.

Zbog takve situacije rekao je kako SAD čvrsto podupire Ured visokog pred-stavnika (OHR) te da neće dopustiti nje-govo zatvaranje sve dok se ne provedu reforme koje bi osigurale nastavak pribli-žavanja BiH euroatlantskim intergracija-ma. U svom na momente i emotivnom istupu podsjetio je na ratna stradanja Sa-rajeva, na genocid u Srebrenici te je pri-znao kako je međunarodna zajednica ne-dopustivo dugo oklijevala intervenirati u BiH. “Jedini način da se ta ‘mračna povi-jest’ ne ponovi je integriranje BiH u Eu-ropsku uniju, a svaki drugi izbor ostavio bi vas u trajnu siromaštvu i etničkim su-kobima”, rekao je Biden.

Zajednička politika SAD-a i EU

U govoru u Sarajevu potvrdio je kako nova politika prema Europi ostaje vrlo važan dio politike američke Vlade jer ona ovdje želi imati partnere s kojima će bli-sko surađivati u sučeljavanju s novim iza-zovima.

Američkoj diplomatskoj ofanzivi pri-družila se i administracija Evropske unije koju je predstavljao komesar EU za vanj-sku politiku Javier Solana. Biden je ista-knuo kako je Solanina nazočnost pokaza-telj jasne zajedničke politike SAD-a i

Posjeta potpredsjednika SAD-a Josepha Bidena Sarajevu

Američka podrška jedinstvenoj BiHBiden je došao s jasnom porukom. Obamina administracija osnažit će dugoročnu privrženost Amerike Evropi, kao cijeloj, slobodnoj i u miru, što uključuje i BiH. Vrata su otvorena za zemlje u ovom regionu, a SAD će pomoći da BiH uđe kroz ta vrata.

Edis Felić

Joseph Biden – drugi čovjek SAD-a

JOURNAL

55

BOSANSKI BAROMETAR

EU-a prema BiH te da i SAD i EU dijele zabrinutost zbog činjenice da u toj zemlji već tri godine “stalno jača nacionalistička retorika koja se poigrava strahovima lju-di”. Iako je partnerski odnos pokazan sa-mim prisustvom ministra Solane u Sara-jevu, i iz Bruxellesa je stigla poruka da “Evropska unija i Sjedinjene Američke Države imaju zajednički cilj – unutarnju integraciju i stabilizaciju Bosne i Herce-govine, a nakon toga, integraciju zemlje u Evropsku uniju i NATO”.

Nakon obraćanju u Parlamentu, pot-predsjednik SAD Joe Biden i komesar EU za vanjsku politiku Javier Solana imali su zatvorene sastanke sa liderima vladajuće petorke i opozicije. Potpred-sjednik Biden do sada je najviši je zvanič-nik nove administracije SAD koji je po-sjetio BiH.

Biden nikoga nije spomenuo imenom, osim predsjednika SDA Sulejmana Tihi-ća kojeg je pohvalio kao jednog od rijet-kih konstruktivnih političara u Bosni i Hercegovini. Iako je ova pohvala Tihiću imala veliki značaj, s obzirom da nitko drugi nije spomenut, čak ni u negativnom kontekstu, Bidenovo spominjanje Tihića protumačeno je i kao podrška zbog 5. kongresa SDA. Ipak, izravno je kritizirao politiku kakvu zagovara Dodik, kazavši kako su u proteklim godinama svjedočili pokušajima da se vrate unatrag provede-ne reforme te da se ospori funkcioniranje državnih tijela vlasti.

Različita tumačenja govora

Kako se i očekivalo, tumačenja Bide-novih poruka bosanskim političarima bila su različita. Član Predsjedništva BiH Ha-ris Silajdžić rekao je da će Amerika ostati fokusirana na Bosnu i Hercegovinu. Si-lajdžić je na sastanku sa Bidenom ista-knuo kako je ustavne reforme potrebno provoditi odmah i završiti ih do kraja go-dine, te kako je već izgubljeno mnogo vremena. “Zakone koji su pred Parlamen-tom potrebno je hitno usvojiti, a onaj ko neće da usvoji te zakone, onda ga se treba označiti. Na sastanku niko nije označen i to je naš stari problem”, rekao je Silajd-žić. On navodi da uvijek ima poziva na kompromis, međutim, da se uvijek na konkretnim detaljima sve vidi, da neko koči sve procese te da treba jasno reći ko je to.

Iako su mnogi rekli da je dobar dio poruke bio upućen Dodiku, vođa manjeg entiteta rekao je da to tako nije osjetio. “I mi smo za Evropu, uz poštivanje Ustava BiH i Dejtonskog sporazuma”, izjavio je

Dodik, dodajući da se može naći kapaci-tet za kompromis da Bosna i Hercegovina ispuni uslove za pridruživanje Europskoj uniji. U tom smislu njegov entitet ima iste vrijednosti kao Sjedinjene Američke Dr-žave. “Daytonski sporazum može zauvi-jek obezbijediti stabilnost BiH u formi ‘Dayton zauvijek’, ali ne kako ga neko tumači, nego kako je napisan. Biden je savršeno jasno rekao da je stvar unutraš-nje organizacije nešto što pripada BiH i da nisu sporna dva entiteta”, rekao je Do-dik.

Član Predsjedništva BiH Željko Ko-mšić izjavio je da je potpredsjednik Biden poslao jasnu poruku predstavnicima vla-sti u BiH, ali da ne vjeruje da će ona ima-ti efekte na aktere koji vode politiku u BiH. “Američki potpredsjednik je u Par-lamentu BiH uputio nekoliko poruka snažne podrške BiH, te izrekao oštre kri-tike domaćim vlastima za sve što je (ne)urađeno – rekao je Komšić.

Predsjednik Stranke demokratske ak-cije Sulejman Tihić ocijenio je govor pot-predsjednika Bidena dobrom porukom kako BiH treba dalje da radi da bi išla na-prijed i dobila podršku Europske unije i Sjedinjenih Američkih Država. “Očeku-jem jak zajednički angažman EU i SAD, te imenovanje specijalnog američkog iza-slanika za Balkan”, rekao je Tihić.

Predsjenik SDP-a Zlatko Lagumdžija izrazio je zadovoljstvo Bidenovom posje-tom, kazavši da je ovo veliki dan za BiH. On navodi da je Biden rekao da je dobra vijest da je Amerika tu, međutim i da nije rekao šta je loša vijest. “Loša vijest ste vi gospodo, vi morate uraditi više”, kaže La-

gumdžija. Istaknuo je da petorka koja vlada Bosnom i Hercegovinom ima kapa-citet da promijeni ustav, a SDP je spre-man da ih podrži ukoliko se naprave ustavne reforme koje su iznad travanj-skog paketa. Prema njemu, Biden je po-slao poruku da građani BiH nemaju razlo-ga za strah, jer SAD su tu.

Slavodobitna tvrdnja velikosrba iz Dodikovog entiteta da je Biden poručio kako ostaje dvoentitetska struktura BiH bila je demantirana baš od američkog ve-leposlanika u BiH Charlesa Englisha. On je poručio da američki potpredsjednik Bi-den prigodom nedavnog govora u Saraje-vu nije rekao da je uvjet za ulazak BiH u Europsku uniju da bude sastavljena od dva entiteta. “Ono što želim naglasiti i ot-kloniti dvojbe jest da je potpredsjednik Biden rekao kako BiH može ući u EU kao država s dva entiteta, ali nije rekao da to tako mora biti. Ma kakva bila unutarnja struktura, ona mora biti utemeljena na konsenzusu”, pojasnio je English.

Ocijenivši jako značajnim zajednički nastup Josepha Bidena i Visokog pred-stavnika EU-a za vanjsku i sugurnosnu politiku Javiera Solane u Sarajevu, dodao je kako će Washington i Bruxelles zajed-nički nadzirati provedbu reformi u BiH. “Zajednički posjet Bidena i Solane znak je kako će oni ubuduće imati jedan zajed-nički glas”, dodao je English.

Potpredsjednik SAD-a Joseph Biden, inače veliki zagovornik i prijatelj Bosne i Hercegovine, najviši je dužnosnik ove ze-mlje otkako je za predsjednika izabran Barack Obama. Nakon Sarajeva Biden je posjetio još Beograd i Prištinu.

Joseph Biden u Parlamentarnoj skupštini BiH

JOURNAL

56

ŽIVJETI ISLAM

Prva saudijska država

Kraljevina Saudijska Arabija dobila je ime po obitelji Saud i po tome je danas je-dinstvena na svijetu. Niti jedna druga ze-mlja nije nazvana po imenu ili prezimenu svoga osnivača ili vladajuće obitelji.1 Su-vremena povijest državotvornosti Saudij-ske Arabije, usko povezana sa genealogi-jom obitelji Saud, može se podijeliti u tri razdoblja, odnosno možemo govoriti o tri saudijske države. Prva saudijska država utemeljena je 1744. godine sklapanjem vjersko-političke alijanse između Muham-mada ibn Sauda, lokalnog vođe plemena Saud, po kome će kasnije država dobiti svoje ime, i vjerskog vođe Muhammeda ibn Abdul Vehhaba, utemeljitelja vjerskog radikalnog pokreta, danas znanog kao ve-habizam. To se dogodilo u Diriyi, mjestu smještenom duboko u centralnoj arabij-skoj provinciji Najd (Nedžd). Ugovor je i dan-danas na snazi te podrazumijeva dvo-struko vodstvo države: političko i vjersko.2

Muhammed ibn Saud se obvezao da će imenjaku Abdul Vahhabu pomoći voj-nim putem “očistiti” zemlju od iskrivlje-nog tumačenja islama, kojeg su nametnuli Osmanlije, u to vrijeme nominalno upra-vitelji tih područja, i Šiita, koji su nasta-njivali istočne dijelove Arapskog poluoto-ka, te oživjeti ispravnu verziju islama ka-kvu je sam Poslanik islama Muhammed a.s. propovijedao. Zauzvrat, Abdul Vah-hab se obvezao da će kod vjerskih ljudi osigurati politički legitimitet obitelji Sa-

ud među ostalim arapskim plemenima i pomoći im uspostaviti političku vlast nad cjelokupnim teritorijem Arapskog poluo-toka. Model vlasti kojeg su zajednički osmislili podrazumijevao je postojanje sa-vjetodavnog tijela zvanog Shura (Šura) sastavljenog od islamskih učenjaka. Niti jedna važnija politička odluka nije se mo-gla donijeti bez njihova odobrenja.3 Ugo-vor je, naravno, podrazumijevao i zajed-nički rat protiv Osmanlija, koji su, iako predvodnici muslimanskog svijeta, viđeni kao agresori. Koalicija dvojice Muham-meda pokazala se učinkovitom.

Ubrzo su pokorena mnoga arapska plemena, a Saudova i Vehhabova vojska osvojila je područja od Iraka do Damaska u Siriji. Usput su terorizirali sve muslima-ne koji nisu prakticirali islam kao oni. Čak su rušili džamije i druga muslimanska sve-tišta te vraćali muslimane sa hodočašća ako nisu prakticirali vehabijski islam. Osmanski sultan, koji je ujedno predstav-ljao i halifu4, kao zaštitnik dva najsvetija mjesta za muslimane Mekke i Medine, na-redio je osvajaču tih područja egipatskom namjesniku Muhammadu Ali Paši da upo-kori odmetnuta plemena. On se sa svojom vojnom ekspedicijom 1811. godine iskr-cao u luci Janbu na obalama Crvenoga mora i do kraja godine uspio osloboditi Mekku i Medinu. Do 1818. godine vojne postrojbe Ali Paše osvojile su i prvu prije-stolnicu saudijsko-vehabijske države Di-riyu čime se završilo sedamdeset petogo-dišnje trajanje prve saudijske države. Dva

unuka Muhammeda ibn Abdul Vehhaba su pogubljena, a saudijski vladar Abdullah ibn Saud deportiran je u Istambul gdje je nakon kratkog vremena također pogu-bljen u skladu sa fetvom tadašnjeg prvog vjerskog čovjeka osmanskog carstva Mu-stafe ef. Asima. Ostali saudi-vehabije su odvedeni u različite dijelove grada kako bi bili javno smaknuti i tako primjerom poka-zali sudbinu koju su Osmanlije odredile onima koji su političke želje udružili sa vjerskim zastranjivanjem.5

Druga saudijska država

Iako ih je vojno porazio Muhammed Ali, odnosno njegov sin Ibrahim paša, po-tomci Muhammeda ibn Sauda očuvali su koaliciju sa potomcima Abdul Vehhaba i uspostavili drugu saudijsku državu, koja je geografski zauzimala puno manje pro-stora nego prva. Od dvadesetih do šezde-setih godina 19. stoljeća oni će obnoviti svoje izvore i pripremiti nove napade na političku i vjersku vlast osmanske impe-rije. U tome ih je nesebično ohrabrivala i pomagala Velika Britanija, smjerajući propasti osmanske vlasti i podjeli njiho-vih posjeda. To je bio i glavni cilj ostalih europskih sila kada je postalo jasno da je Osmansko carstvo ozbiljno oslabljeno.6

Druga saudijska država trajat će od 1824. do 1884. godine, kada je saudijsko-vehabijsku koaliciju porazio lokalni ple-menski vođa Muhammad ibn Rashid (Ra-šid). Obitelji Rashid, poput obitelj Saud,

Povijest državotvornostiKraljevine Saudijske Arabije

Današnja Saudijska Arabija je, uvjetno kazano, sljednica stare Arabije u kojoj je 571. godine rođen posljednji Po-slanik islama Muhammed a.s. Zahvaljujući svetim islamskim gradovima Mekki i Medini, koje muslimani iz cijeloga svijeta pohode kako bi obavili petu islamsku dužnost – hadždž – jedna je od najutjecajnijih muslimanskih država, a zahvaljujući posjedovanju četvrtine ukupnih svjetskih zaliha nafte, ona je jedna i od najutjecajnijih svjetskih država. Saudijsko društvo, jedno od najkonzervativnijih na svijetu (jedino u kojem žene službeno ne smiju po-lagati vozački ispit niti smiju voziti auto) uređeno je po strogoj interpretaciji islamskih vrela, sa vladajućom obite-lji Saud čiji se članovi izmjenjuju na tronu i čiji prinčevi imaju skoro neograničenu vlast u zemlji. Jedino ih korigi-raju članovi uleme koji opet uglavnom slijede volju vladajuće oligarhije. Ulema osigurava svaki legitimitet vladajućoj obitelji. Saudijska je Arabija iz više razloga važna zemlja za sljedbenike islama, zato u ovom broju Journala za naše čitatelje donosimo tekst o povijesti njene državotvornosti.

Mirza ef. Mešić

JOURNAL

57

ŽIVJETI ISLAM

naglašavala je svoje pravo na političko vodstvo arapskim plemenima. Glavni ra-zlog poraza obitelji Saud ogledao se u brojnosti nasljednika i njihovoj međusob-noj borbi za vlast te britanskoj pomoći obitelji Rashid. Britanci su u to vrijeme sve više potiskivali Turke Osmanlije te širili svoj utjecaj na lokalna plemena. Ibn Rashid je ipak dopustio članu obitelji Sa-ud Abdullahu al-Faisalu al-Saudu da na-stavi upravljati Riyadom. Njegov brat, Abdul Rahman, revoltiran Rashidovom dominacijom, napustio je zemlju i emi-grirao u Kuvajt. Sa sobom je poveo i svo-ga malodobnog sina Abdul Aziza, budu-ćeg saudijskog kralja i utemeljitelja treće saudijske države koja i danas egzistira.7

Treća saudijska država: Kraljevina Saudijska Arabija

Treću saudijsku državu utemeljio je Abdul Aziz ibn Saud, na Zapadu poznat kao Ibn Saud. Ranu je mladost proveo u egzilu u Kuvajtu gdje je stekao potrebno obrazovanje, učeći međunarodnu politi-ku kroz praksu kod svoga zaštitnika emi-ra Mubaraka, upravitelja Kuvajta. Nikada nije prestao tvrditi da vlast u Arabiji pri-pada njegovoj obitelji. Početkom 1902. godine, mladi Ibn Saud sa 40 pratilaca napušta Kuvajt i odlazi prema Rijadu gdje je iznenadio pristalice obitelji Ibn Rashid porazivši ih u izravnom sukobu. Nakon što se proglasio upraviteljem Rija-da, mlađahni Ibn Saud obnovio je staru koaliciju sa vehabijskim učiteljima isla-ma te zadobio povjerenje ostalih plemen-skih vođa sa kojima nije bio u ratu.8

Do 1905. godine osmanlijski guverner Iraka priznao ga je kao osmanlijskog na-mještenika za pokrajinu Najd (Nedžd). Ibn Saudu je to priznanje još više politički oja-čalo poziciju, međutim, to mu nije smetalo da 1913. godine protjera turske vojnike iz istočnih dijelova Arabije, točnije iz pokraji-

ne Hasa, u kojoj se nalaze najbogatija nala-zišta nafte na svijetu. Budući da je zauzeo Hasu, Ibn Saud je preusmjerio svoju pažnju na obitelj Rashid u gradu Hailu, kako bi ih porazio jednom zauvijek.9 Nakon što mu je to uspjelo, proširuje svoju vlast na sjever sve do Sirije i Jordana te poduzima pripre-me za zauzimanje pokrajine Hidžaz u ko-joj se nalaze najsvetija mjesta za muslimane u gradovima Mekki i Medini. U to vrijeme sve više jača pokret Ihvana (Braća) među beduinskim plemenima. Naglašavajući striktno slijeđenje islamskoga prava, što ga je propovijedao Muhammed ibn Abdul Vehhab, napuštaju tradicionalni način živo-ta u pustinji i sele u poljoprivredne predjele, čineći hidžru na što ih je poticao i sam Ibn Saud.10 Do 1915. godine organizirano je vi-še od 200 preseljenja (Hidžri) u pokrajinu Najd, a 100 000 bedunskih ratnika prise-gnulo je Ibn Saudu na vjernost, čekajući njegovu zapovijed na rat protiv obitelji Ibn Rashid. U međuvremenu, uviđajući njego-vu stvarnu političku moć, Ibn Saudu poma-žu i Britanci, šaljući mu mjesečnu novčanu potporu od 5000 funti te brod pun oružja. Britanci su se sve više uključivali i miješali u unutrašnja politička previranja i međuple-menski sukob na Arapskom poluotoku, po-mažući sad jedne sad druge vođe.11

Naime, zbog Pr-vog svjetskog rata i nazočnosti velikog broja britanskih voj-nika na obalama Perzijskog zaljeva, Ibn Saud se morao prilagođavati želja-ma Londona. Bri-tanci su morali zau-staviti Ibn Saudovu vojsku u preuzima-nju cijele zapadne obale Perzijskog za-ljeva, utemeljivši

protektorate sa nekoliko vladajućih obite-lji iz kojih će nekoliko decenija kasnije nastati male državice poznate po svojim bogatim zalihama nafte i plina.12 Britanci su Ibn Sauda zaustavili i u nastojanju da proširi svoju vlast preko granica iračke, jordanske i sirijske pustinje jer im je ugrozio njihove imperijalne interese. Ibn Saud, iako je u to vrijeme u Britancima vidio svoje saveznike i pomagače, kasnije je ipak dodijelio koncesije američkim a ne britanskim naftnim kompanijama. No sve više problema Ibn Saudu zadaju Ihvani. Neki od njih su rat protiv obitelji ibn Rashid smatrali nepotrebnim. Za njih grad Hail nije imao nikakva religijskoga značaja a nisu znali ni prave razloge rata protiv obitelji Rashid. Oni su zapravo svoju pažnju fokusirali na Šiite koje su smatrali nevjernicima, te na Hidžaz kao pokrajinu dva najsvetija mjesta u islamu, koji je bio pod kontrolom obitelji Hashe-mita (Hašemija) izravnih potomaka Po-slanika islama Muhammada a.s.13 Njiho-va mržnja prema Hašemijama bila je po-znata od ranije zbog hašemijskog protiv-ljenja vehabijskom pokretu.

Nevolje sa Ihvanima kulminirat će kada Ibn Saud osovaja Hidžaz. Naime,

Prva saudijska državaIzvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Image:First-saudi-state2.JPG

Druga Saudijska DržavaIzvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Image:Second_Saudi_State.png

17

JOURNAL

58

ŽIVJETI ISLAM

još jednom će Ihvani, nadojeni vehabij-skom ideologijom, pokazati svu svoju okrutnost i mržnju prema svim muslima-nima koji ne prakticiraju islam kao oni. Zanemarivši Ibn Saudova upozorenja, ti-jekom osvajanja Mekke i Medine, dva najsvetija mjesta za sve muslimane, oskr-navili su svetišta koja se nalaze u njima te ponovno terorizirali muslimane koji su se zatekli na hodočašću. Za kratko vrije-me uspjeli su porušiti brojne mauzoleje, džamije i časna mjesta devastirajući arhi-tektonska postignuća Arabije, pravdajući argumentom da su ta mjesta kod musli-mana zadobila status svetosti, što se kosi-lo sa njihovim tumačenjem islama. Mnogi Ibn Saudovi saveznici prigovorili su mu zbog divljačkog pohoda Ihvana, na što im je Ibn Saud odgovorio kako su to “njegova djeca” te je njegova dužnost da ih savjetuje i odgaja a ne kažnjava.14

Nakon osvajanja Mekke, Ibn Saud protjeruje lidera obitelj Hašemija Šerifa Husejna, koji odlazi u današnji Jordan, gdje će utemeljiti istoimenu kraljevinu.15 Nakon osvajanja Mekke, Ibn Saud je sazvao i svjetsku islamsku konferenciju kako bi ratificirao svoju kontrolu nad naj-svetijim mjestima za muslimane. Većina je muslimanskih lidera od njega tražila da Mekka i Medina budu stavljeni pod specijalni vjerski nadzor, mimo saudijske vlasti, što je Ibn Saud odbio. Za upravite-lja Hidžaza postavlja svoga sina Fejsala, budućega saudijskog kralja, što je kod Ihvana izazvalo otvorenu pobunu zbog nepotističke odluke Ibn Sauda. Da bi odr-žao vlast stabilnom morao je upokoriti svoje najbolje ratnike, odmetnute Ihvane, koji su se smatrali prevarenim. U tome mu su mu pomogli i Britanci opskrbljuju-ći ga najsuvremenijim oružjem. U prolje-će 1929. godine u odlučujućoj bitci u gra-diću Sibila, vojna moć Ihvana je slomlje-na. Prvi put, ne i jedini, u pitanju je dove-deno dvjesto godina staro savezništvo sklopljeno između Muhammeda ibn Ab-dul Vehhaba i Muhammeda ibn Sauda na kojem su se temeljile prve dvije saudijske države kao uostalom i današnja Saudijska Arabija.16 Ibn Saud uz blagoslov tadašnje Uleme raselio je Ihvane u različite dijelo-ve Saudijske Arabije, no nipošto nije rije-šio njihov slučaj. Oni će nekoliko puta pokušati svrgnuti obitelj Saud a na unu-tarnjem planu ostaju i dalje najveća opa-snost po saudijsku vlast. Iz njihovih re-dova dolaze najradikalniji pripadnici zlo-glasne Al-Qaide.

Do 1932. godine Saudijska Arabija izranja iz različitih plemenskih skupina, podupiranih različitim svjetskim silama,

ponajviše Velikom Britanijom, u ujedi-njenu državu pod vodstvom kralja Abdul Aziza ibn Sauda. Uspostavljenjem sau-dijsko-vehabijske vlasti na većem dijelu Arapskog poluotoka dovelo je do uspo-stavljanja treće saudijske (vehabijske) dr-žave. Ona je nastala iz konfuzije Prvog svjetskog rata, propasti Osmanske impe-rije te ukidanja hilafeta, kao vrhovne vjerske i političke moći svih muslimana. Muslimanski svijet je tim događajima za-počeo unutarnju transformaciju ali i ušao u duboku krizu političkog identiteta. Sau-dijska Arabija je proglašena kraljevinom 23. rujna 1932. godine i od tada nosi služ-beni naziv Kraljevina Saudijska Arabija.

Bilješke:1 Saud ibn Muhammed ibn Mughrin smatra se utemeljiteljem obitelji Saud. Njegov sin Muham-mad ibn Saud (1774-1765), puno poznatiji od svoga oca, smatra se utemeljiteljem prve saudij-ske države. Svoju političku moć počeo je širiti iz mjesta Diriya gdje je upoznao Muhammada ibn Abdul Vehhaba, kontroverznog islamskog uče-njaka. Da bi osnažio sporazum , vjenčao je svoga sina sa Abdul Vehhabovom kćerkom. 2 O prvoj saudijskoj državi opširnije pogledati: Alexei Vassiliev, The History of Saudi Arabia, New York University Press, 2000. str. 83-112. 3 Savjet Šure će odigrati ključnu ulogu u dozvoli američkim vojnicima da mogu stupiti na tlo Sau-dijske Arabije kako bi obranili zemlju od Sadamo-ve vojske 1991. godine. To će, međutim, izazvati nezadovoljstvo ekstremnijih krugova među Sau-dijcima i pojačati ionako prisutan antiamerikani-zam. Danas nešto slično postiji u Iranu gdje Vije-će ajatolaha može osporiti svaku odluku iranskog parlamenta ili predsjednika države ako ona nije u skladu sa Kur’anom, svetom knjigom muslimana.4 Nakon smrti Poslanika islama, Muhammeda a.s., njegovi politički vjerski nasljednici nosili su titulu halifa što je termin uzet iz svete knjige muslimana Kur’ana i označava namjesnika na zemlji. Po islamskom zakonu, halifa objedinjava i političku i vjersku vlast, što znači on je ujedno i imam (svećenik) i predsjednik države. Kod Osmanlija termin halifa je postojao, no češće se upotrebljavala titula sultan. 5 Hamid Algar, Vehabizam, kritički osvrt, prije-vod Lamija Kulenović, Zagreb, 2004., str. 36.

6 Stephen Schwartz, Dva lica islama, s engleskog preveli Enes Karić i Rešid Hafizović, Sarajevo, 2005., 131. str.7 O drugoj saudijskoj državi opširnije pogledati: Alexei Vassiliev, The History of Saudi Arabia, New York University Press, 2000. str. 174-192. 8 Vlast je uspostavio u tri etape. Prva faza je po-drazumijevala zauzimanje pokrajine Najd, druga borbu protiv obitelji Ibn Rashid i treća zauzima-nje pokrajine Hijaz (Hidžaz) u kojoj se nalaze najsvetija mjesta za muslimane u gradovima Mekki i Medini.9 Kako bi smanjio mogućnost da potomci Ibn Rashida organiziraju pobunu protiv obiteji Saud, Ibn Saud je oženio djevojku iz te obitelji. Abdu-llah, jedan od sinova iz tog braka, današnji je saudijski kralj.10 Hidžra označava preseljenje Poslanika islama Muhammada a.s. i njegovih sljedbenika iz Mekke u Medinu kako bi osnovali prvu islamku zajednicu/državu. To se dogodilo 622. godine po gregorijanskom kalendaru i od tada muslimani računaju svoj klendar koji se ravna po mjeseče-vom kretanju. Međutim, pod hidžrom se podra-zumijeva svaka selidba što je muslimani poduzi-maju iz mjesta nevjerovanja u mjesto gdje važe islamski načini ponašanja.11 Britanci su tako koalirali sa obiteli Hašemija na Zapadu, koja je upravljala pokrajinom Hidžaz iz grada Mekke, ohrabrujući ih da se otvoreno sukobe sa Turcima te otvore još jedan front pro-tiv njih u Prvom svjetkom ratu.12 Državice Bahrein, Kuvajt, Qatar, Ujedinjeni Arapski Emirati, direktni su produkt imperijali-stičke politike Velike Britanije. Ono što razlikuje Saudijsku Arabiju od nabrojanih državica je da nikada nije bila pod upravom nijedne europske kolonijalne sile.13 Vehabije u svome naučavanju idu tako daleko da neke skupine poput Šiita i Sufija uopće ne sma-traju muslimanima. Otuda stalna napetost između Sunita i Šiita pa i otvoreni sukobi kakvi su oni da-nas u Afganistanu, Iraku i nekim dijelovima Paki-stana. Nešto slično ratovima između katolika i protestanata vođenih u Europi u 16 i 17. st. 14 Habib, Ibn Sa’ud’s Warriors of Islam, The Ikhvan of Najd and Their Role in the Creation of the Sa’udi Kingdom, 1910-1930., Brill, 1978. 9. poglavlje15 Jedan od praunuka Šerifa Husejna, namjesnika Hidžaza i grada Mekke je Abdullah, današnji kralj Jordana. Šerif Husejn je izgubi potporu dru-gih muslimanskih vladara kada se samo progla-sio halifom, na što su predendirali i drugi lideri poput egipatskog kralja Faruka.16 Vjerski ekstremi među beduinima često vrše veliki pritisak na obitelj Saud i njihove političke odluke, osobito kada se radi o odnosima Saudij-ske Arabije i Sjedinjenih Američkih Država. U tim situacijama se pokazuje ranjivost saudijskog političkog uređenja zemlje i za mnoge analitičare može biti jedinim razlogom budućih unutarnjih nestabilnosti u Saudijskoj Arabiji. Veliku ulogu u balansiranju interesa između dvije strane vrši službena Ulema, islamski učenjaci do kojih još uvijek drži saudijsko društvo. 17 http://www.maps.com/ref_map.aspx?pid=12335

Saudijski kralj Abdullah i Obama

JOURNAL

59

POVRATAK U BUDUĆNOST

Želim vam ispričati priču o razvoju jedne posebne djevojčice. U najkritičnijoj životnoj dobi, dobi puberteta, periodu ka-da dječak, tako reći, preko noći postane muškarcem a curica ženom, djevojku koju spomenuh mučilo je pregršt pitanja na ko-je je trebala jasne odgovore. Prva pitanja bila su inicirana novim fiziološkim pro-mjenama, ali i suptilnim zahtjevima duše, uma i tijela. Prvo pitanje je bilo i ostalo pitanje ljubavi. Kako voljeti? Što ponuditi suprotnom spolu i u koje vrijeme? Na koji način učiniti sebe vječno voljenom i biti dostojna ljubavi koja neprekidno raste?

Pošto je bila inteligentna brzo je shva-tila da se vrijedna i vječna ljubav može zadobiti samo ako se probudi spram ne-čeg što je vječno trajno, a to su duša i in-telektualno-moralne kvalitete. Najbolji način da se oni istaknu i učine fokusom suprotnog spola je kroz prikrivanje ljepo-te tijela i samousavršavanje duha i uma. Izuzetno lako za definirati, malo teže za ostvariti s obzirom da je ova djevojka imala prirodnu ljepotu i fizičku privlač-nost koju je teško bilo zatomiti.

Dio okoline strahuje da im djeca ne potisnu previše tijelo i postanu nevidljivi u društvu, egzistirajući u nekoj drugoj di-menziji, bez društvene hrabrosti da se po-nosno kreću i djeluju. Dok drugi dio oko-line iritira čistoća koja uznemiruje nasla-ge nečistoće u njihovom biću, a koju oni ni ne pomišljaju dovoditi u red, pošto su navikli na nered.

I s te točke počinje ono na što se ljudi najviše žale a što je, čudna li čuda, nemi-novno za izgradnju karaktera dostojnog divljenja, a zove se - iskušenja.

Nedavno sam bio na jednom vodopa-du koji se protezao preko 200 metara uvis. Mami uzdah iz poluotvorenih posje-tiočevih usta zabezeknutih njegovom lje-potom, snagom i svježinom. U želji da vidim sam početak vodopada uzverem se do vrha. Neću vam reći koliko sam puta pao i koliko sam se isprljao. Mjesto oda-

kle je izvirao vodopad bilo je mirno i tiho. Voda je ležala u ravnom i mirnom tlu ko-je je svojim mrtvilom i monotonijom podsjećalo na neku baru iz koje i žabe mrsko i nevoljno krekeću. Ono što je ovu vodu učinilo interesantnom i vrijednom pažnje i divljenja bile su oštre litice niz koje se voda surovo sunovraćivala, u mlazovima koji su se granali i razbijali u mnoštvo na stijenama koje su određivale brzinu, silinu pa i ljepotu vode koja je sa-da, sasvim opravdano, oduzimala dah.

Da li je ova voda osjećala bol i da li je ponekad proklinjala svoj životni put? Možda, pošto je bučno huktala, ali sam siguran da se nikad ne bi mijenjala s bilo kojom barom!

Ljudi su, u svom kretanju, snazi, zani-mljivosti, silini ili pak tromosti, bezvolji, slabosti i dosadi, poput vode. Netko je poput oceana ogromne snage i potencija-la koji izaziva poštovanje. Netko drugi je opet poput potočića koji osamljen i slaba-šan plitko obraduje i zainteresira samo slučajne prolaznike. Netko je opet plitak, mutan i malen poput ustajale lokve. Ra-zlika između nas i vode je u tome što mi možemo izabrati životni put vrijedan div-

ljenja, a ona ne može; no opet nas ima, čudna li čuda, koji bi najradije, da mogu, spalili sva životna iskušenja za sva vre-mena i negdje se ulokvili.

Djevojka o kojoj govorim ovom prili-kom nije bila od te vrste. Voljela je pro-matrati svijet drukčije i jedinstvenije. Još kao djevojčica redovno je dubila na glavi uživajući u pogledu na, sada, neobičnu sliku svoje sobe. Znala je ispuniti svoj um suptilnim zvukovima prirode, stvarnima ili onima koje je zamišljala da čuje u svom indijanskom šatoru koji je napravi-la tako da je dekom prekrila tri stolice, dok je unutar njega drvenom drškom od metle održavala ugodno pucketanje vatre neprekinutim. Potaknuta očevim dubo-kim baritonom dok joj je pred spavanje pričao o čarobnom stablu graha koje se proteže sve do neba, čula je u svom umu složno marširanje mravljih stopa, zujanje radinih pčela s ciljem i rast trave u nje-nom rastezanju uvis. Uživala je u zvuko-vima zrelog voća dok ga njeni zbijeni i zdravi zubi – poput redova bogobojaznih vjernika na molitvi – rastaču na sitne dije-love. Voljela je muziku pucanja naranči-ne kore dok otkriva zreo plod uz osvježa-

Priča o odrastanju

Djevojka s obrazomU životu, ona se držala mota: ”Dobro i zlo nisu isto. Loše dobrim uzvrati...”. Razmišljajući o ovim riječima, zato što su iz Kur’ana ali i zato što su potekle iz njenih usta, shvatio sam da se u njima krije lijek za izgradnju boljih i jačih društvenih odnosa, pošto ljudi u većini slučajeva svoja nedjela pravdaju tuđim, racionalizirajući na taj način svoje zlo.

Edin Tule

“Dio okoline strahuje da im djeca ne potisnu previše tijelo i postanu nevidljivi u društvu, egzistirajući u nekoj drugoj dimenziji, bez društvene hrabrosti da se ponosno kreću i djeluju. Dok drugi dio okoline iritira čistoća koja uznemiruje naslage nečistoće u njihovom biću, a koju oni ni ne pomišljaju dovoditi u red, pošto su navikli na nered.”

JOURNAL

60

POVRATAK U BUDUĆNOST

vajuće rasprskavanje minijaturnih kaplji-ca opojnog soka.

Uživala je u simfoniji nabujalih soko-va čije je vibracije osjećala ispod svojih prstića dok je njima prelazila preko hrapa-vog stogodišnjeg stabla. Voljela je slušati pjesmu ptica selica noć uoči kolektivnog polijetanja na daleki i neizvjesni jug. Rado je osluškivala ritam šume koji se protezao od strpljivog rascvjetavanja lotosovog cvi-jeta, preko ritmične svirke djetlića koji svojim proaktivnim kljunom nije dozvo-ljavao kukcima ispod kore drveta da se ulijene, do ritma srca zeca koje kuca 600 otkucaja u minuti. Danju je drijemala u oblacima, noću tonula u san uskladivši di-sanje s ritmom tihoplovećih zvijezda, a ranim se jutrom budila ozarena osmijehom čuvši cvrkut ptica kako potiču svoje mlade na akrobacije u letu. Dok se šetala s drago-šću je punim plućima upijala miris morske vode pomiješan s ljekovitim drvećem koje raste uz obalu, a otisnuvši se na pučinu uživala je slušati jata dupina koji prave ri-tmičan zvuk probijajući opnu mora iska-čući i uskačući dok vode svoje dinamične i pune rizika podvodne živote.

Kasnije je očuvala ljubopitljivost u po-gledu poretka stvari koje je zaticala oko sebe a koji nisu imali neki smisao, uvijek nastojeći imati drugačiju, posebnu točku gledanja. To joj je pribavilo nerazumijeva-nje okoline, te samim tim prva iskušenja i boli koji su je učinili dostojnom mog i va-šeg vremena. Često je značajno znala reći: ”Bol stvara genija”- na vrijeme shvaćajući blagodati tog nepravedno omraženog osje-ćaja, uživajući u zvuku treptanja vlažnim očnim kapcima iz stida ili tuge zbog čežnje za Gospodarom. Prelijepu muziku utjehe nalazila je u igranju vjetra s listovima knji-ge koju je držala u ruci dok je sjedila po-kraj otvorenog prozora u nekom prijevo-znom sredstvu.

Pažljivo je promatrala svijet oko sebe dok joj je mnoštvo prefinjenih zapažanja vječito titralo pred očima. Ljudi, pojave, pojmovi koje je uočavala nosili su sa so-bom mnoštvo asocijacija koje su navirale na njen um, a koje opet nisu imale odliku mehaničkog slaganja pošto su podilazile intuitivnoj kontroli njenog živog i pro-zračnog duha. Kao i sve inteligentne oso-be imala je svoje vlastite izraze, uspored-be i nazive za razne pojave s kojima se susretala. Kritizirajući glazbeni neukus svoga vremena znala je reći kako njen čajnik na paru u kojem vrije voda ispušta ljepši i konstruktivniji zvuk od uvaženih doajena glazbene scene.

Pripremajući se za ulogu sveučilišne profesorice uspješno je izvojevala svoje

bitke protiv treme pri javnom govoru, po-novno se služeći bujnom maštom. Nakon što je auditorij pred kojim bi drhtala – uslijed pretjerano velikog mišljenja o lju-dima – uspjela zamisliti sa smiješnim ka-picama na glavi ukrašenim klaunskim zvončićima ili ih zamišljajući raskomoće-ne na žutim dječjim tutama sa crvenim tufnicama – u potpunosti bi dominirala dvoranom i svojom bi njegovanom jezič-kom magijom pokrenula bujanje umova i srca svakog uha koje je sluša. Međutim, paralelno sa spomenutom maštom njene pripreme vlastite intelektualno-emocio-nalne ponude bile su na takvom nivou kao da želi obogatiti i zadiviti same Božje izaslanike. Bez obzira što je postala sta-menitim svjetionikom - u burnim svjet-skim oceanima smutnje i pometnje – koji je svojim jarkim svjetlom vodio zalutale i nesigurne duše ka sigurnom tlu, nije gra-dila imidž sveznajuće intelektualke. Čak je znala ciljano na javno postavljeno pita-nje – iako je znala odgovor – odgovoriti na način da praktično obrazuje, ohrabri i uprirodni auditorij, ističući kako ipak mo-ra provjeriti određene izvore i da ne želi davati polovične odgovore ili rješenja u koja nije stopostotno uvjerena, pretpo-stavljajući da netko u auditoriju možda ima neki pametan odgovor.

Njena uspomena na prošlost u kojoj je usamljeno tragala za istinom nikad nije bila preduboko potisnuta u njenoj svijesti iz razloga što je shvaćala da čovjek ne prolazi kroz život kao što vlak prolazi kroz stanice. Privilegija života je u kreta-nju koje ništa ne ostavlja iza sebe. Ono što smo bili jučer jesmo na neki način i danas. Uživala je u iznenadnom lepetu krila vremena u kojem je prerasla određe-nu životnu dob, smijala se nezrelim ideja-ma ili se sjećala grčeva u nogama zbog cjelodnevnog planinarenja – nikada se ne odričući tih dijelova sebe. Pravovremeno shvaćanje ove životne činjenice pomoglo joj je da prilazi s ljubavlju ljudima, neovi-sno o njihovoj dobi, uzrastu, interesu, za-nimaciji pa i trenutnoj ideologiji. Proma-trala je ljude oko sebe sa vječitim osmje-hom koji je lebdio u njenim očima a koje su se iskreno brinule za njih. Radosna lica koja su prolazila pored nje i nju su činila sretnom. Veliki značaj pridavala je ljud-skom osmijehu kojeg je nazivala naji-skrenijom probom duše i blaženom kri-vuljom koja sve stvari postavlja na svoje ispravno mjesto. Imala je cio arsenal me-toda kojim bi mamila osmijeh na tuđa lica vjerojatno u želji da pospješi proces nji-hovog uprirodnjavanja. To je bio odraz nesumnjive dobrote, ali i neke nezasićene

unutarnje potrebe koju osjećaju ljudi do-voljno “drugačiji” da budu neshvaćeni. Nadomjestak za to nalazila je u društvu djece koja mogu ponuditi više i ljepše ne-go čitav svijet odraslih ljudi koji su, koje li nedorečene tuge, isto bili djeca.

Zanimljivo je da čovjek počinje ovaj svijet kao dijete i završava ga kao starac u originalnom nastupu i pristupu stvarima dok taj životni međuprostor, to razdoblje između starca i dječaka, starice i djevojči-ce, proživi uglavnom jako bezlično i neo-riginalno. Često je imala osjećaj da gra-dove kroz koje je prolazila preplavljuju ljudi koji nose maske na licima. Nerijetko se osjećala kao da je u nekom jeftinom pozorištu bez dasaka, gdje je svatko sa-movoljno sebi dodjeljivao, koje li ironije, loše i bezlične uloge. Ti ljudi obično kada zađu u poznu dob, vjerojatno uslijed sla-bosti u rukama, odlažu te svoje maske iza kojih su se cio život uporno krili pa se predstave svijetu u svom pravom svjetlu sa svim svojim slabostima, strahovima, nadanjima, čežnjama, osjećajima te po-staju iznova, laki za voljeti.

U životu, ona se držala mota: ”Dobro i zlo nisu isto. Loše dobrim uzvrati...”. Raz-mišljajući o ovim riječima, zato što su iz Kur’ana ali i zato što su potekle iz njenih usta, shvatio sam da se u njima krije lijek za izgradnju boljih i jačih društvenih od-nosa, pošto ljudi u većini slučajeva svoja nedjela pravdaju tuđim, racionalizirajući na taj način svoje zlo. Tako svatko lako iskopa alibi i ispriku za vlastite gadosti. Tužno je da čovjek većinu svojih djela, zbog kojih se kad-tad počne stidjeti, čini zbog ljudi koje uopće ne cijeni. Većina lju-di zna nastupiti sumnjičavo, sa predrasu-dama i unaprijed izgrađenom negativnom ocjenom spram drugog čovjeka iz razloga što (ne)svjesno strahuje od sličnog stava koji bi mogao biti izgrađen spram njega/nje pa se refleksivno štiti. Jedini način da se taj defektni refleks ispravi je sadržan u iznad citiranom ajetu (motu).

U svojoj veličanstvenoj odori koja sa-kriva izuzetnu vrijednost, podsjećala je na bisernu školjku u neistraženim dubina-ma oceana koja krije dragulj neprocjenji-ve vrijednosti, a koji je čekao dostojnog i sretnog ronioca.

Dragulj jednostavno sjaji sjajem koji nije dostupan svakom. Zato kad nabasate na biser, čuvajte ga i pazite da mu ne po-mutite sjaj. Iako je zaštićen i skriven, lako je prepoznatljiv po svojoj školjci kojom štiti svoje njegovane vrijednosti, ali i obrazima rumenim od stida iznad kojih sjaje oči dovoljno brižne i tople da ugriju svijet.

JOURNAL

61

MURSELOV ŠEGISTAN

“Oprostio bih ti, da mogu, ali morao bi me prvo ubiti.” Rekao sam to Ivanu Madžeru, bolesniku na susjednom krevetu u Specijalnoj bolnici za kardiovaskularne bolesti u Krapinskim Toplicama u Hrvat-skom Zagorju. Ivan je upalio svjetlo bol-ničke sobe i brzo nestao u toaletu. Čuo sam ga kako plače. Tri noći smo proveli zajedno u sobi obavljajući pretrage prije manjeg dijagnostičkog zahvata na srcu, a bolesnik pod rednim brojem 2631 jecajući me je nekoliko puta usred noći budio iz sna. Ivan se borio protiv muslimana kod Prozora u Bosni i svaku noć sanja jedan te isti san: da u rukama drži pticu koja želi odletjeti, zatim se ptica okreće i govori da postoje dvije duše. Jedna se odnosi na mr-tvaca i postaje leš, a druga leti u carstvo duša. Ivan ne može zaboraviti lice mladića kojega je ubio i tri noći zaredom u snu je tiho mrmljao: “Oprosti mi. Oprosti mi.” Ja bih mu rado oprostio u ime mladića kojega je ostavio mrtvog u snijegu, kako mi je re-kao, s ledenim očima, ali to nije moje pra-vo, nije mene ubio. Ne razgovaram s mr-tvima i uopće mi nije jasno otkuda mu ta iskrenost i zašto je baš mene našao da mi priča o ratu. Shvatih tada da ljudi, suočeni s bolestima, imaju neodgodivu potrebu da se ispovijedaju. Duše im tada prolaze kroz procjepe tijela, drhte u vijavici pokajanja, zmijavici. U jednom mi se trenutku ispri-čao što me opterećuje pričama o svom ži-votu, ali “što ću kad me ova bolnica pod-sjeća na isti onaj strah, smrt i bol koju sam osjetio na ratištu”, pravdao se Ivan. Vjero-jatno ima nešto i u tom sterilnom mirisu bolnice što plaši čovjeka, mirisu formali-na, mirisu rana i tijela gladnih života, a duša umornih od tijela. Nisam mu rekao da sam musliman, a po imenu nije shvatio jer su me sestre zvale gospon Filip, a efendiju Mursela, unatoč što su oba imena u doku-mentima, nisu spominjali. Dva imena su ponekad zgodna stvar, možete inkognito ući u um onih koji su ubijali muslimane kod Prozora. “Po naredbi”, objašnjavao je

Ivan, “a to nije isto kao dobrovoljno”. Ra-di toga sam i šutio jer sam znao kako mi se zasigurno ne bi ni otvorio da zna moj pravi identitet. Žarko sam poželio bolničkim se-strama reći: “Dajte mi nekog cimera koji nije ubijao muslimane kod Prozora ili se-stro, ja bih promijenio prozor u sobi”, me-đutim, šutio sam. Bilo mi je zaista krivo zbog toga, grizla me savjest, ali nisam ra-dio ništa što inače ne radim, to jest skrivam se poput prave manjine.

O tome sam razmišljao dok sam sjedio pred bolnicom večer uoči tog zahvata na srcu kojeg zbog straha odgađam već dvije godine. Mislio sam o tome koliko sam ustvari jadan. Koliko sam manjina. Koliko se plašim da neću islamskim vjerskim obredom uznemiriti osoblje bolnice, a po-

sebice svog susjeda. Zato u takvim prilika-ma klanjam prstom. Sjednem na klupu i klanjam kao da se spremam hraniti golubo-ve, kao da čekam posjet najbliže rodbine koja će mi u bolnicu donijeti kilo banana i kilo naranča. Prstom se klanja tako da tijelo miruje, a prst se okreće prema Kibli, sagiba se, sjedi, baš kao u molitvi, a stisnuta šaka, to smatram znakom otpora, simbolički označava sedždu. Sve ostalo se izgovara kao i inače u molitvi. Tužno, pomislit će-mo. Gledao sam u crkvu pored bolnice i bio ljubomoran na bolesnike katolike. Među-tim, klanjanje prstom polučilo je neočeki-vane duhovne realizacije. Naime, za kla-njanje prstom potrebna je puno veća kon-

centracija jer, bez obzira što prst imitira gi-banje tijela, klanjač mora i u glavi osvijesti-ti sve pokrete da bi se pravilno obavila molitva. To mora učiniti dok raščupana sta-rica na klupi plačljivo govori svojoj kćerki da pripremi crninu za njen sprovod, a ova je usiljeno uvjerava da će živjeti dulje od kor-njače s Galapagosa. Mnogima nije dosta, mnogi misle da nisu dovoljno živjeli. Mno-gi čuvaju tijelo čitav život, da slučajno ne bi pretjerali, piju da se opiju a ne napiju, opre-zni su, a održavaju se ljekovitim kupkama, skupocjenim kremama, masažama i pilula-ma, a neki pokupe i metak kod Prozora. Na kraju žive koliko im je zapisano, ni manje, ni više. Za to vrijeme, u smjeru Kible, akti-van je moj prst kažiprst. Iako sam u počet-ku imao problema s koncentracijom, usko-

ro nisam primjećivao ljude i glasove oko sebe te sam gajio osjećaj da upravo tada, po prvi put u životu, potpuno i ispravno kla-njam. Umirući u tijelu, umirući u prostoru, proniknuo sam u djelić svog nebeskog po-drijetla. U onaj pravi “ja” koji je zanijekao važnost mojega tijela. Napokon sam shva-tio da zapravo i ne mogu umrijeti baš kao što ne umiru ni nebeska tijela. Taj moj pra-vi “ja” bi prešao i u viši stupanj nijekanja samoga sebe nauštrb duše koja bi rado pro-govorila, ali iz meditacije me je trgnula ona starica koja je kćerki na odlasku rekla: “Kristina, ne želim da se moje tijelo koristi kao leš u znanstvene svrhe i ne želim da me daš kremirat’, to boli, si me čula, ha!?”

Što učiniti kada završite u bolnici na pretragama srca u sobi s Hrvatom koji je tijekom rata ubio muslimana u Hercegovini? Kako se klanja kažiprstom i može li se spavati kao zaklan cijelu noć?

Metak ispaljen na koti 23A ili kako se Hrvatska branila u Bosni

Filip Mursel Begović

“Žarko sam poželio bolničkim sestrama reći: “Dajte mi nekog cimera koji nije ubijao muslimane kod Prozora ili sestro, ja bih promijenio prozor u sobi”, međutim, šutio sam.”

JOURNAL

62

MURSELOV ŠEGISTAN

Ivan Madžer mi se u prvi tren predsta-vio kao Slavonac iz Požege, ali kroz priču sam otkrio da je Hrvat iz Bosanske Gradiš-ke. Iz Bosne je, otjeran od Srba, pobjegao s obitelji i nastanio se u Požegi gdje je sa-gradio kuću i do sada promijenio šest do-maćih djevojaka. U Gradiški je ljubio sa-mo jednu i ta mu je ostala u najljepšem pamćenju. Uopće ga ne brine što će uskoro navršiti četrdesetu, a nikada se nije oženio. Brine njegovu majku i tetke. Ivan smatra da mu je bolje u Hrvatskoj, ali u početku nije mogao naći posao te su ga neki momci nagovorili da pristupi Hrvatskoj vojsci. Uvjerili su ga da je rat u Hrvatskoj u biti gotov i da će jedina muka biti dizanje rano ujutro za dobru plaću. Ivan se prevario. Nakon početne obuke saznao je da su nje-govu brigadu poslali na ratište u Bosnu i Hercegovinu. Baš se zaratilo s muslimani-ma i bosanskim Hrvatima trebala je vojna pomoć. Njegova satnija pobunila se zbog takve odluke jer nisu željeli ratovati u Her-cegovini, u drugoj državi, ali uskoro se u kasarni pojavio general Bobetko. Pretili i zajapureni visoki časnik je, očito iznervi-ran što mu neki Slavonci kvare planove za vikend, urlajući držao domoljubne govore o tome da se Hrvatska brani u Bosni i Her-cegovini. Ivan mi je objasnio da mu nije bilo drago, ali poveo se za većinom i zavr-šio u rovovima kod grada Prozora, na pla-nini Makljen. Tamo je bio snijeg do kolje-na, a krv do vrata. Nikad nije mrzio musli-mane, reče mi, ni Srbe, ali oni su ga otjera-li pa mu je bilo logično da protiv njih i ra-tuje, a ne protiv muslimana. “Kako se Hr-vatska može braniti u Bosni jer, molim vas lijepo, gdje se onda brani Bosna?” – pitao se Ivan Madžer dok je branio Hrvatsku kod Prozora. Na ratištu je bio samo četiri mjeseca, ali to je bilo dovoljno da danas dnevno pije osam raznoraznih tableta za smirenje. Sve to zbog onog momka kojeg je ubio kod Prozora. Njegov vod je dobio dojavu o bošnjačkoj izvidnici koja se kre-će prema njihovim položajima te su dvoji-cu odmah ubili u zasjedi, a dvojicu malo kasnije dok su bježali prema zaklonu. Ivan zna da je jednog ubio baš on. Natporučnik Stošić ga je poslao da provjeri jesu li balije doista mrtvi. Tada je pogledao sudbini u oči. Mladić je bio još uvijek živ, hroptao je jer mu je metak prošao kroz prsa, negdje kod srca ili u samo srce. Ovdje je Ivan stao s pričom i nije pokazivao emocije, ne, za-čudio se što mu nedostaju riječi za neizre-civo, pojmovi za neshvatljivo. Ukratko, mladić ga je ispočetka gledao preplašenim ali prkosnim očima, a zatim se iznenada smirio i skrenuo pogled nekud u daljinu. Od tada su Ivanu sve daljine mrtve.

“Zaprepastio me je taj njegov pogled, ta odsutnost optužbe. Da me je barem pro-kleo, opsovao mi majku, bilo što. Umirući, on kao da mi je poručio da je divno biti mrtav. Ja sam mu sprašio taj metak u prsa i to s leđa, ja sam ga ubio, a opet, nije želio tu svoju smrt podijeliti sa mnom. On je po-gledao u nebo i to je pripadalo samo nje-mu, a ja sam stajao u snijegu i gledao u njegove oči.” Nakon ovih riječi Ivan je na-glo ušutio. I ja sam šutio jer sam se uplašio i zgrozio čovjeka koji je upravo došao iz operacijske sale i jednom muslimanu priča kako je to ubiti muslimana u snijegu na planini Makljen kraj grada Prozora. Prije nego što je potpuno ušutio, zauzeo je pozu mislioca i kratko ustvrdio da je smrt sa-svim osobna stvar svakog čovjeka i da ti je nitko ne može oduzeti, samo dati.

Umjesto da večer uoči tog manjeg ope-racijskog zahvata, od kojeg sam bježao dvije godine, razmišljam o svojoj trudnoj ženi koja me čeka kod kuće, ostao sam bu-dan i razmišljao o događaju na koti 23A kod Prozora gdje je poginuo bezimeni boš-njački mladić. Bože, što li je mislio? Je li ga zastidila vlastita smrt? Je li zaslužio džennet? Zaplakao sam i zamislio sebe u njegovoj koži. Da me ubije neki Ivan koji je ljubio jednu ženu u Gradiški i šest u Po-žegi. Bi li mu netko kasnije vratio ili sudio za počinjeno zlo? Možda da mu ja vratim? Evo mi prilike, Ivan spava, nakljukao se tableta, mogao bih ga udaviti jastukom kao krupni nijemi Indijanac Jacka Nichol-sona u filmu “Let iznad kukavičjeg gnijez-da”. Kada me sestre ujutro pitaju: “Što je bilo, gospon Filip?”, ja bih odgovorio: “Ne znam, spavao sam kao zaklan čitavu noć”. Zatim bih se okrenuo prema zidu i slavo-dobitno prošaptao: “Jesam ja spavao, ali nije efendi Mursel.” Da, baš sam to mogao učiniti, ali nisam. Ljudi mogu jedni druge otrgnuti od smrti. Čime? Ljubavlju i opro-stom koja miriše na izlječivu bolest u spe-cijalnoj bolnici za srčane tegobe negdje na sjeveru Hrvatske. Na kraju krajeva, nismo mi ti koji sudimo. A ni Ivan nije više onaj koji je ispalio hitac na koti 23A. To je sada čovjek uništen grižnjom savjesti s bole-snim srcem, koji dnevno proguta punu ša-ku tableta za smirenje.

Dakle, taj manji zahvat na srcu zove se ablacija i riječ je o električnom spaljivanju snopa živaca u srcu koji su višak i izaziva-ju aritmiju srca. Ivanu su sličan zahvat ra-dili dan prije i tješio me čitavo jutro. Bio sam sumnjičav prema njemu nakon svih onih priča. Zahvat se sastoji od toga da li-ječnici uguraju nekakvu sondu kroz venu na preponi i dođu do srca gdje puštaju električne impulse, nalaze problematični

živac i unište ga. Rekli su da je to rutinski zahvat uvjeravajući me da sam snažan dvadesetdevetogodišnjak i da se ne moram bojati. Skinuli su me do gola i mogao sam vidjeti sve one velike igle koje su mi gura-li u prepone jer su mi zahvat vršili u bud-nom stanju. Osjećao sam se kao hrpa me-sine koju će razrezati i baciti psima da ju rastrgaju. Zar i duša također nema svoje apetite?, pomislih. Je li je moja duša spre-mna primiti moje srce ako tijelo predaju zemlji? Zahvat ne boli koliko je neugodan i ubrzo sam na ekranu mogao vidjeti sondu kako čeprka po mojem središnjem organu. Zamislite kada bi u mojem srcu našli i spa-lili sve ono što me kvari: idealista s dozom ironije, sanjara s nepresušnim vrelom im-presija, sumnjala s mnoštvom lucidnih za-pažanja, književnika koji ulazi u srce pro-blema, idiota bez problema, intelektualca koji ulazi u srž problema, zatim pozera, brbljavca, laskavca, člana glavnog odbora Preporoda Hrvatske, vampira, izvršnog urednika, zaraze, amatera, glavnog uredni-ka, glumatala... Kada bi sonda mogla vi-djeti sve ono što ne može vidjeti, bi li se cijenjeni docent sa skalpelom u ruci zacr-venio od stida? Zamislite docenta da kaže: “Gospon Filip, upravo sam vam spalio prekršeno obećanje, sestro, malo lijevo, da, tu su: neraskrinkana laž, odbačena dje-vojka, malo strpljenja, i, da, pec, pec – či-tavi odredi sočnih psovki su uništeni. Za-mislite kada bi se polupani srčani emotivni snopovi mogli mehanički liječiti.

Zažmirio sam i pokušao ne misliti što se događa s mojim tijelom i ponavljao da Bog je jedan i najveći i da je Muhammed s. a. v. s. njegov rob i poslanik. Tada osje-tih da mi je strah neopravdan i da sigurno neću umrijeti na tom stolu. Presvjestan sam opasnosti i to bi bilo odveć lako. Tko je svjestan Stvoritelja u trenutku smrti, taj će ući u džennet, kaže se. Ali, nije to uvi-jek lako jer hajde se sjetite Boga u djeliću sekunde dok se sudarate s jurećim auto-mobilom ili vlakom, sjetite ga se dok vas na planini Makljen kod Prozora posred srca pogodi metak jednog Ivana koji je u Gradišci ljubio jednu djevojku, a u Pože-gi šest i koji nije vjerovao da se Hrvatska brani u Bosni. Da je onaj docent samo malo dublje ušao u moje srce, našao bi sliku tog mladića kako, zagledan u nebo, ispraća svoje tijelo nasukano na planinu Makljen, i moju suzu bi tamo našao kako oplakuje njegova ubojicu. Jer, da je do-cent, dan prije, samo malo dublje ušao u srce Ivana Madžera, našao bi tamo metak ispaljen na koti 23A koji nikako da se smiri, nikako da spava, nikako da presta-ne braniti Hrvatsku u Bosni.

Tekst je objavljen u Islam

skim inform

ativnim novinam

a “Preporod”, broj 19/909, 2009.

SADRŽAJ

ISSN 1334-5052

PREPORODOV JOURNAL mjesečnik KDBH “Preporod”

Izdavač:Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “Preporod”

Glavni urednik:Ismet Isaković

Zamjenik glavnog urednika:Filip Mursel Begović

Redakcija:Amina AlijagićMirza MešićSena KulenovićEdis FelićAlem Crnkić

Suradnici:Mirsada BegovićAmela HandanovićEdina SmajlagićAvdo Huseinović (BiH)Edin Tule (BiH)

Adresa:Preporodov JournalIlica 35, 10000 Zagreb

Telefon/faks:+385 (0)1 48 33 635e-mail:kdbhpreporod@zg.t-com.hrkdbhpreporod@kdbhpreporod.hrweb: www.kdbhpreporod.hr

Žiro-račun:ZABA 2360000-1101441490

Devizni račun:SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185

Cijena: 20 kuna

Pretplata:RH 80 HRK godišnjeBiH 20 KM godišnjeSvijet 15 € godišnje

Tisak:mtg-topgraf d.o.o., Velika Gorica

Tiskano uz financijsku potporu iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske

Na naslovnoj stranici:Novi Pazar: Isa-bega Isakovića hamam(fotografirao: Senad Nanić)

SADRŽAJ

UVODNIK“Zajedništvo” obučeno u unifomu srpske vojske ...................................... 3

BOŠNJACI U HRVATSKOJPosljednji bošnjački pjesnik tariha .............................................................. 4Odgovornošću protiv sljepila na različitost ............................................... 7Ljubav između Allaha i ljudi ..................................................................... 10Znanstveni skup o Huseinu Husagi Ćišiću ............................................... 13Nove knjige Naska Frndića i Emsuda Sinanovića ..................................... 17Reis Čaušević i šejh Hafizović .................................................................. 20Prezimena kao znakovi postojanja .......................................................... 25Kupite avion i provozajte se s hafizom Sulejmanom Bugarijem .............. 27Molim te, zapiši – uspjeti kao pisac i gradonačelnik ................................ 29“Jelde, bolan, kako bi bilo dobro poslati ga u Potočare” ......................... 31

INTERVJU – NEDŽAD HODŽIĆ“Nemamo ni jedan razlog da savijamo kičmu ili obaramo pogled, a imamo ih tisuću da budemo ponosni” .................................................. 33

KULTURAIznenađenje na Mesneviji u Jajcu ............................................................. 38Dinamičan i šaren organizam iranskih filmova ......................................... 39Okrugli stol o braći Idrizović ................................................................... 41“Bilmez” – novi roman Fadila Hadžića .................................................... 43Poruke koje vrijede za sva vremena ........................................................ 45

BOSANSKI BAROMETARDodik sve nervozniji ................................................................................ 47Vjetar u leđa ustavnoj reformi ................................................................. 48Ma, tko to skreće s Alijinog puta ............................................................. 50Sulejman Tihić porazio Bakira Izetbegovića ............................................ 52Američka podrška jedinstvenoj BiH ........................................................ 54

ŽIVJETI ISLAMPovijest državotvornosti Kraljevine Saudijske Arabije ............................. 56

POVRATAK U BUDUĆNOSTDjevojka s obrazom ................................................................................ 59

MURSELOV ŠEGISTANMatak ispaljen na koti 23A ili kako se Hrvatska branila u Bosni .............. 61

VREMEPLOVMuhamedova slika u Splitu ...................................................................... 63

JOURNAL

JOURNAL

2 63

VREMEPLOV

U plitkoj i tihoj uvalici mora na sjeveru Splita, na po-ložaju koji je od močvarnog tla dobio ime Poljud prema latinskom Paludes, nalazi se i danas stari samostan otaca franjevaca. Oni imaju tu svoj samostan od sredine 15. sto-ljeća, kada su bježeći iz su-sjedne Bosne u primorske krajeve, našli utočište i polje rada u našem pitomom pri-morju. – Crkva sv. Marije na Poljudu, zapravo je mnogo starija. Ona je bila podignuta još početkom 11. stoljeća od splitskog nadbiskupa Pavla, koji ju je nakon svoje smrti darovao svojem sinu načelni-ku ili prioru grada Splita, a ovaj je ostavio gradskom sa-mostanu sv. Stjepana “u bo-re” na ulazu u splitsku luku. Poznato je, da je u tom samo-stanu, bio sebi odabrao vječ-no počivalište herceg Hrvat-ske Stjepan Trpimirović, kad se uslijed teških prilika u hr-vatskim stranama bio odre-kao prijestolja i povukao u samostansku tišinu. Iz vreme-na hrvatskih narodnih vladara čuva se u Poljudu još ulomak s pletenom klesarijom danas uzidan u zid Klaustra. Inače crkva na Poljudu potječe iz vremena kada je prešla u po-sjed franjevaca. U njoj se ču-va više slika talijanskih maj-stora mletačke škole. Na gla-

su je krasan portret biskupa Splićanina Tome Nigrisa, ko-ji je bio napisao, nažalost, iz-gubljenu povijest Hrvata. Sunčani klaustar samostana krasi čitav niz nadgrobnih ploča iz pločnika crkve i po-stavljenih uz zid klaustra. Na njima su grbovi i likovi po-kojnika iz patricijskih obitelji staroga Splita; između ostalo-ga i ploča grobnice Marulića koji su dali Hrvatima i prvog humanističkog pjesnika Mar-ka Marulića. U crkvi je i dr-veno Propelo, izrađeno od franjevca Fulgencija Bakoti-ća, zanimljiv rad samouka fratra-rezbara. Kristovo tije-lo, do iznemoglosti mršavo, izrešetano je brojnim ranama iz kojih curi zgrušana krv: to je pučka umjetnost koja hoće ganuti i potresti mase vjerni-ka.

Ali brojni stranci, koji po-sjećuju Poljud, najradije gle-daju dvije stare umjetnine: sliku s Muhamedom u crkvi i korale u samostanskoj knjiž-nici. Muhamed je čudnim slu-čajem dospio na sliku u kr-šćanskoj crkvi. Slika je po-svećena veličanju Bezgrješ-nog začeća Bogorodice i sa-stavljena je u obliku velikog koncila u kojemu su na okupu svi sveti očevi i pisci koji svjedoče ili se zalažu za Bez-grješno začeće Majke Božje

Marije. Marija stoji prekriže-nih ruku u uzvišenoj niši, a ispod nje se redaju, u živah-noj raspravi, na klupama, ra-zni pisci s listovima svojih izreka o toj tajni vjere. U kraj-njem kutu slike poprsje je proroka Muhameda s turba-nom na glavi i s razvijenim listom na kojemu se čita: “Nullus est ex Adam, quem non tenuerit Satan preteo Ma-riam et filium eius Mahome-to, I, II libro V Corant” (“Nit-ko nije iz roda Adamova, koji nije podlegao Sotoni, osim Marije i njezina sina”). O ovu se sliku veže zanimljiva pre-daja. Još je živa riječ u naro-du, da su franjevci povodom nekog upada Turaka u split-sko polje, pokazali napadači-ma tu sliku s prorokom Mu-hamedom i na taj način spasi-li sebe i samostan od propasti.

Strancima se s ponosom pokazuju i dva korala ispisa-na goticom na pergameni i iskićena šarenim minijatura-ma, a koje je izradio fra. Bo-no Razmilović oko g. 1675.

(Ljubo Karaman) 23. kolovoza 1943.

Tekst je pronašla Journa-lova suradnica Edina Smajla-gić u izdanjima “Hrvatskog naroda”, dnevnih novina ko-je su se tiskale u vrijeme Ne-zavisne države Hrvatske.

Iz starih novina i časopisa

Muhamedova slika u Splitu

Znanstveni skup o Huseinu Husagi ĆišićuZnanstveni skup o Huseinu Husagi ĆišićuKupite avion i provozajte se s hafizom Sulejmanom BugarijemKupite avion i provozajte se s hafizom Sulejmanom Bugarijem

Intervju – Nedžad HodžićIntervju – Nedžad HodžićFeđa Šehović - Poruke koje vrijede za sva vremenaFeđa Šehović - Poruke koje vrijede za sva vremena

Ma, tko to skreće s Alijinog putaMa, tko to skreće s Alijinog putaKako se Hrvatska branila u BosniKako se Hrvatska branila u Bosni

R A Z G L E D N I C E I ZB O S N E I H E R C E G O V I N E JO

UR

NA

L, b

roj 1

09, 2

009.