alhamijado u bih preporodov journal br 162

P R E P O R O D O VJournalISSN 1334-5052 MJESEČNIK KDBH “PREPOROD” – ZAGREB BROJ 162 TRAVANJ 2014.

DŽEMALUDIN LATIĆ

KDBH “PREPOROD”

NAGRADA GRADA ZAGREBA ZA KNJIŽEVNOST 2014. Aferim, predsjedniče Ervine!

PARLAMENTARNI IZBORI U BiH 2014. Mobilizirati birače u RS-u

RASPODJELA FINANCIJSKIH SREDSTAVA MANJINAMA Recesijska vremena

INTERVJU – DŽEMALUDIN LATIĆ Mi smo “pretpolitički narod”

MIHAJLO PETROVIĆ – BOSANSKI HEROJ SA VLAŠIĆAMajor Mihajlo, bosanski gazija

EUROPA DOBRODOŠLICE ILI NEPOVJERENJA Europska kretanja

IMPRESUM

ISSN 1334-5052PREPORODOV JOURNAL mjesečnik KDBH “Preporod”IZDAVAČ: Kulturno društvo Bošnjaka Hrvatske “PREPOROD”

ZA IZDAVAČA: Ervin JAHIĆ

GLAVNI UREDNIK: Ismet ISAKOVIĆ

REDAKCIJA:Emina BUŽINKIĆEdis FELIĆSena KULENOVIĆMirza MEŠIĆEdina SMAJLAGIĆAjka TIRO SREBRENIKOVIĆ

SURADNICI:Helena ANUŠIĆ (Rijeka)Elvir BEĆIROVIĆ (Njemačka)Filip Mursel BEGOVIĆ (Sarajevo)Bedrudin BRLJAVAC (Sarajevo)Asim ČABARAVDIĆ (Pula)Mensur DURAKOVIĆ (Split)Avdo HUSEINOVIĆ (Sarajevo)Senadin LAVIĆ (Sarajevo)Helena MARKOVIĆ (Sisak)Faris NANIĆ (Zagreb)

DIZAJN: Midhat MULABDIĆ

FOTO: Ognjen KARABEGOVIĆ

PRIJELOM: Dario MOLNAR

TISAK: top grafika, Velika Gorica

ADRESA: Preporodov Journal Ulica grada Vukovara 235, 10000 ZagrebTELEFON/FAKS: +385 (0)1 48 33 635 E-MAIL: [email protected] [email protected] [email protected] WEB: www.kdbhpreporod.hr

ŽIRO-RAČUN: ZABA 2360000-1101441490DEVIZNI RAČUN: SWIFT ZABA HR 2X: 70300-280-3755185

CIJENA: 15 kuna

PRETPLATA: RH 100 HRK godišnje BiH 30 KM godišnje Svijet 20 E godišnjeMišljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nužno i stavovi redakcijeTiskano uz financijsku potporu iz Državnog proračuna Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske

NA NASLOVNOJ STRANICI: Džemaludin Latić, profesor na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu

P R E P O R O D O VJournalSADRŽAJ

UVODNIKAferim, predsjedniče Ervine! ......................................................... 3

BOŠNJACI U HRVATSKOJ O nama i ashabima, r.a. ................................................................. 4Mladi – nada, ponos i garancija ..................................................... 6 Islam i Francuska ............................................................................ 7 Posvećenik pisanja ......................................................................... 9 Priča sretnog kraja ....................................................................... 11 Mobilizirati birače u RS-u ............................................................. 12

HRVATSKA Smjene, afere i dodatni porezi ..................................................... 16 Recesijska vremena ...................................................................... 19 Ljepota dobrih djela ..................................................................... 22

INTERVJU – DŽEMALUDIN LATIĆ Mi smo “pretpolitički narod” ....................................................... 23

BOSANSKI BAROMETAR Zakon je protuustavan ................................................................. 29

IZ SVIJETA Zanimljiva vremena ...................................................................... 32

KULTURA Alhamijado stvaralaštvo na prostoru Bosne ................................ 36Pod Tuzlom se zeleni meraja ........................................................ 38Inspirativna ljepota detalja .......................................................... 39 Pozitivna sajamska atmosfera ...................................................... 40 Izdavački poduhvat ...................................................................... 41 Najkreativniji turski filmovi .......................................................... 42 Kolijevka civilizacije ...................................................................... 43Stoljetna stradanja i genocid ....................................................... 44

PRIČE IZ BOSNE Major Mihajlo, bosanski gazija .................................................... 46

DIJALOG CIVILIZACIJAEuropska kretanja ........................................................................ 48

ŽIVJETI ISLAM Progoni i mučenja prvih muslimana (I) ........................................ 50

UVODNIK

3TRAVANJ 2014.

U vrlo rijetkim se slučajevima u uvodnicima “Preporodovog Jour-nala” bavimo lijepim temama, s ponekom pozitivnom iskrom, nečime s čime možemo biti ponosni zbog dobrobiti za Bošnjake i ideju boš-njaštva. Pomalo sumornu bošnjačku (a i širu) zbilju prvih dana svibnja 2014. razvedrila je vijest iz Gradske uprave Zagreba, točnije iz Odbora Gradske skupštine za javna priznanja, u kojoj je obznanjeno da je Ervin Jahić, predsjednik KDBH “Preporod”, dobitnik Nagrade grada Zagreba za književnost 2014. godine.

Književna nagrada glavnog grada Hrvatske praktično predstavlja vr-hunac verificiranja autorovog doprinosa u populariziranju pisane riječi na ovim prostorima. To je kruna književnikovog rada, najveće priznanje koje može dobiti od društvene zajednice kojoj pripada. Ervin Jahić – pjesnik, književni kritičar, urednik i antologičar, predsjednik kulturne institucije bošnjačkog naroda u Hrvatskoj, glavni urednik časopisa “Poezija”, uporni i neumorni promotor pjesničke riječi – imao je s čime zaokupirati i zaintri-girati predlagatelje ovoga prestižnog i iznimnog priznanja. A među njima su bila čak trojica akademika – Tonko Maroević, Zvonimir Mrkonjić i Niki-ca Petrak – što Jahićevoj nagradi daje posebnu vrijednost.

Grad Zagreb odao je Jahiću priznanje na njegovom radu na među-narodnoj afirmaciji hrvatskog pjesništva i kulture. U obrazloženju je na-vedeno kako se nagrada dodjeljuje za prošireno, dopunjeno i izmijenje-no izdanje antologije hrvatske poezije “When the World Was Ten Years Old (Croatian Poetry 1989.-2013.)” (“najreprezentativnije i dosad naj-serioznije predstavljanje hrvatske poezije, iznimno modernog dizajna”), te knjige kritika i eseja “Ispod jezika, tekst i kontekst pjesništva”, koja obuhvaća studije, eseje i kritike o novijem hrvatskom pjesništvu (knjiga koja “autora legitimira kao kritičara velike znatiželje i interesa pa i u polju novije bošnjačke poezije koju je jednako tako suvereno antologi-zirao”). Obje knjige su objavljene u Zagrebu u prošloj, 2013. godini.

Antologija hrvatske poezije “When the World Was Ten Years Old (Croatian Poetry 1989.-2013.)”, objavljena na engleskom jeziku u časo-pisnom obliku, započinje Vesnom Parun (1922.-2010.) i njenim sone-tom “Da nema tvojih očiju” koji je posvećen Adnanu Damaščaninu, a završava izborom poezije Marka Pogačara (rođen 1984.). A između njih su, da nabrojimo samo neke od 60-ak zastupljenih autora – Petar Gu-delj, Danijel Dragojević, Arsen Dedić, Boris Maruna, Slavko Jendričko, Tatjana Gromača, Ana Brnardić... Knjiga je ponajviše Jahićevom izbor-ničkom/selektorskom zaslugom pronašla put i do ljubitelja poezije na divovskom kineskom kulturnom tržištu. Naime, u dogovoru s Kineskim društvom pisaca antologija se upravo prevodi na kineski jezik što je pr-vo takvo predstavljanje hrvatskoga pjesništva na Dalekom istoku.

S druge strane, kao što se može iščitati iz teksta vezanog uz knjigu kritika i eseja “Ispod jezika, tekst i kontekst pjesništva”, Ervin Jahić je ma-estralno antologizirao i noviju bošnjačku poeziju. Naime, “Zašto tone Ve-necija – antologija bošnjačkog pjesništva od 1990. do naših dana” na Sa-rajevskom sajmu knjige 2013. nagrađena je nagradom u prestižnoj kate-goriji nakladniče branše – Najbolji izdavački poduhvat godine. Radi se o prvom i zasad jedinom pregledu novije bošnjačke poezije uopće, ne samo u Hrvatskoj, nego i u Bosni i Hercegovini, a u njemu Jahić čitateljima nudi uvid u “duh i misao” novijega bošnjačkoga pjesništva. Vjerojatno niti jed-na knjiga bošnjačkog autora u Hrvatskoj nije dobila toliko komplimenata, od novinara do strogih književnih kritičara. Barem ne zadnjih (mnogo!) godina… Nimalo uobičajenu stručnu verifikaciju “Zašto tone Venecija” dobila je sredinom veljače 2013., kada su u hrvatskom književnom časo-pisu “Književna republika” objavljena čak tri teksta o Jahićevoj antologiji

bošnjačkog pjesništva. To je bila superteška iznimka, a ne pravilo na hr-vatskoj književnoj sceni jer malo kada, gotovo nikada, jedna knjiga unutar časopisnog formata dobije takvu valorizaciju.

Međutim, priča o značaju predsjednika Kulturnog društva Bošnjaka Hrvatske “Preporod” u hrvatskoj kulturi ovdje ne završava. Bez imalo pre-tjerivanja možemo reći da je Ervin Jahić jedan od stožernih ljudi hrvatske poezije u zadnjih 10-ak godina. Tu tvrdnju najbolje je potkrijepiti rečeni-com koja je 2011. godine napisana u “Slobodnoj Dalmaciji”: “Pjesnik i urednik Ervin Jahić, uprošćeno i dalmatinski rečeno, drži tri kantuna hr-vatske poezije.” I taj Jahićev doprinos evidentiran je u obrazloženju za dodjelu Nagrade grada Zagreba za književnost 2014. godine. “Zasigurno je danas jedan od najagilnijih promicatelja hrvatskoga pjesništva (pokre-tač i glavni urednik časopisa ‘Poezija’, pokretač i urednik dviju pjesničkih biblioteka ‘Poezije ‘Hrvatskog društva pisaca i V.B.Z.-ove biblioteke ‘Pje-sništvo’ te direktor bijenalnoga zagrebačkog festivala ‘Stih u regiji’) i je-dan od najistaknutijih hrvatskih pjesnika, kritičara i urednika srednje ge-neracije. Pripada nevelikoj i imponirajućoj skupini kritičara koji su svoje prosudbe o hrvatskome pjesništvu s kompetencijom i pokrićem ovjerava-li višekratno i s adekvatnom potporom stručne i šire kulturne javnosti”, stoji u pismenom obrazloženju Odbora Gradske skupštine za javna pri-znanja.

Zašto smo sve ovo pobrojali (vjerojatno ponešto i nenamjerno is-pustili)? Iz prostog razloga što neki, zbog svojih neispunjenih ambicija i želja, ističu kako je nagradu dobio “jedan antologičar, kojega prepo-ručuje njegova vjerska zajednica”, pritom se obračunavajući sa zagre-bačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem. Iz gore navedenog po-sve je vidljivo da se ne radi o “jednom antologičaru”, već o laureatu koji je mnogo više od toga. S druge strane, o nekakvoj “preporuci nje-gove vjerske zajednice” nema nikakvog govora. Nažalost (i na sreću)! Možda nekome bode u oči što je nagradu dobio musliman – uz to i Bošnjak? Ili, možda, nekome smeta što je među sedmero predlagate-lja bio i Mirsad Srebreniković, predsjednik SDA Hrvatske i zastupnik u Gradskoj skupštini grada Zagreba? Poznavajući složene bošnjačko-muslimanske odnose sa sigurnošću možemo tvrditi kako o nekakvoj “preporuci” od strane čelnika Islamske zajednice u Hrvatskoj nema niti trunke istine.

Za sve postoji vrijeme – za nagrade, život i smrt. To vrijedi i za one koji se u ovome trenutku osjećaju uskraćeni. Allah Uzvišeni daje, Allah Uzvišeni uzima… Ervin Jahić je vijest o nagradi saznao nekoliko dana nakon preseljenja njegovog oca, rahmetli profesora Osmana Jahića na Ahiret, na Bolji svijet. Kao i sve dosadašnje životne uzbrdice i nizbrdice – i ove je primio k srcu s vjerničkim uzdanjem u Allahovu odredbu i mi-lost. Kako sam kaže – “to je naprosto univerzalna ljudska priča, povijest našeg postojanja i rastajanja, priča o ljudskim počecima i krajevima”.

S punim uvjerenjem u ispravnost izgovorenog ističemo da se radi o vrsnom i moralnom bošnjačko-muslimanskom intelektualcu mlađe generacije čije ime, izgovorene riječi i pjesme imaju znatnu ljudsku i umjetničku težinu. Bošnjaci u Hrvatskoj zasigurno u njemu mogu pre-poznati istinsku ljudsku vrijednost koja će, ako Bog da, biti kamen te-meljac budućih kvalitetnijih unutarbošnjačkih odnosa i predstavljanja prema široj društvenoj javnosti – u Hrvatskoj i BiH. KDBH “Preporod” je ponosan na Jahićevu nagradu i zahvalan predlagačima što su prepo-znali značaja njegovog kulturnog angažmana. Hvala gradu Zagrebu – i gradonačelniku Milanu Bandiću! Aferim, predsjedniče Ervine! q

Ismet ISAKOVIĆ

UVODNA RIJEČ

Aferim, predsjedniče Ervine!

BOŠNJACI U HRVATSKOJ

4 PREPORODOV JOURNAL 162

U Islamskom centru u Zagrebu, u okviru Islamske tribine “Dr. Sulejman Mašović”, u četvrtak 3. travnja 2014., sarajevski alimi prof. dr. Džemaludin Latić i mr. Mustafa Prljača održali su predava-nje pod nazivom “U potrazi za muslimanima koji će sličiti na asha-be, r.a.”, pri čemu su predstavili knjigu “Koristi od dobrih djela” autora Muhammeda Zekerijje Kandehlevija. Tribinu je organizirao Medžis Islamske zajednice u Zagrebu.

Muhammed Zekerijja Kandehlevi (Kandehla, Indija, 1898./1315. h.g. – Medina, Saudijska Arabija, 1982./1402. h.g.), jedan je od naj-većih hadiskih učenjaka (šejhu’l-Hadis) u 20. stoljeću. Potječe iz ugledne ulemanske porodice iz pokrajine Kandehla, država Uttar Pradeš (El-Hind, Indija), a vodi porijeklo od hazreti Ebu Bekra, r.a. Šejh Zekerijja je iza sebe ostavio mnogo svojih studenata koji su svoja znanja prenosili diljem svijeta služeći islamu u El-Hindu, Paki-stanu, Bangladešu, Engleskoj, Kanadi, Americi, Južnoj Africi, Zambi-ji, Zimbabveu... Napisao je oko 100 djela iz raznih islamskih nauka: tefsira, akaida, usul-i fikha, fikha, historije, tesavvufa, arapske gra-matike, logike. Neka od njih su pisana za specijaliste u određenoj oblasti, ali većinu njih je ovaj alim napisao svojim jasnim stilom za opću publiku. Iz oblasti Hadisa je objavio 44 knjige, od kojih su naj-poznatije: “Evdžezu’l-mesālik ila Muvettā’ imam-i Malik” (sažeti komentar slavnog hadiskog djela imam-i Malika), “Lāmi’u’d-dirāri ‘ala Džāmi’il-Buhari” (jedinstvena zbirka pribilješki i opservacija na Buharijev “Sahih”, koje su njega dali njegov otac i šejh Rašid Ahmed Gangohi), “El-Ebvāb ve’t-terādžim li’l-Buhari” (komentar naslova poglavlja Buharijeve zbirke), “Džuz’ Hadždžeti’l-vedā’ ve ‘umreti’n-Nebijji” (sažeti komentar na hadž Allahovoga poslanika, s.a.v.s.), “Khasāilu’n-nebevi Šerh Šemā’ili’t-Tirmizi” (komenatr na urdu jezi-ku čuvenog imami Tirmizijevog djela koje govori o karakteristika-ma, praksama i vrlinama Resulullaha, s.a.v.s.), itd.

Pošto je svrha i metodologija Džemātu’t-Teblīga da promovi-ra i podstiče na dobro, a udaljava se od zla i bori se protiv njega, onda njegovi članovi, u prvoj fazi služenja islamu, najprije rade na vjerskom obrazovanju, učenju i čitanju osnovnih knjiga o islamu, a potom na propagiranju fedā’ila (vrlina koje treba da krase sva-kog muslimana). Jednina ove riječi je fadīlet (od glagola feddale), i u arapskome jeziku ona nosi ideju istaknutosti, prednosti, zna-nja, učenosti, vrline, dostojanstva, izvrsnosti, časti... Zbog toga je u klasičnoj islamskoj literaturi nastalo mnogo djela koja se bave ovom temom i koja u svome naslovu nose imenicu fedā’il. U bo-sanskome jeziku stoljećima je u opticaju bila imenica fadīlet (u jednini) i fadīleti (u množini), a baštinici ovoga jezika – dok je islam prožimao sve aspekte njihovih života – razumijevali su je kao sevap, dobro na onom svijetu, te kao korist na budućem svi-jetu – pošto se ona stalno vezivala za vjerske propise i uopće za dobročinstvo.

Ulema Džemātu’t-Teblīga svojim idžtihadom se usaglasila da svaki član Ummeta treba da radi na tome da u svome životu otjelo-tvori osnovnih “Šest točaka”, svojstava, vrlina ili fadīleta kako bi, na taj način, sebi olakšao put za ostvarenje cjelokupnog islama u svo-me životu. Ti šest fadīleta su: čvrst i nepokolebljiv īmān, ustrajno klanjanje pet dnevnih namaza i nafila, postizanje znanja o islamu (‘ilm) i stalno obavljanje zikrullaha, iskren nijjet (ikhlās) u svakom

PREDAVANJE O VAŽNOSTI SLIJEĐENJA SUNNETA POSLANIKA MUHAMMEDA, A.S.

O nama i ashabima, r.a.

djelu, poštivanje svakog brata muslimana i sestre muslimanke, te pozivanje ljudi Allahu, dž.š. (da’va i teblīg).

Knjiga “Koristi od dobrih djela” (“Fedā’ilu’l-e’amāl”) sastavljena je od šest risālā (traktata) koje se bave fedā’ilom, koje je mevlana Muhammed Zekerijja Handehlevi pisao u raznim periodima svoga života, a sedmu risālu – inspirativni i jedinstveni esej pod naslo-vom: “Degeneracija Muslimana i jedini lijek protiv nje” napisao je mevlana Ihtišam el-Hasan Kandehlevi. Mevlana Zekerijjahov “Fedā’ilu’l-e’amāl” obuhvaća: Hikjaje o ashabima, Koristi od Kur’ana, Koristi od namaza, Koristi od zikrullaha, Koristi od teblīga i Koristi od ramazana.

Sunnet – slijeđenje Kur’ana u svakom djeliću svoga pojedinačnog ili društvenog života

Prof. dr. Džemaludin Latić, redovni profesor na Fakultetu islam-skih nauka u Sarajevu, uvodno je naglasio da je knjiga “Koristi od dobrih djela” desetljećima bestseller muslimanskog čovječanstva koje živi na prostoru od Australije do zapadne obale Amerike, od Švedske do Južnoafričke Republike. Dosad je prevedena na 11 svjetskih jezika, a njezin vakif, nakon što je ušao u Džematu’t-teblīg, poželio je da se nađe u svakom džematu koji govori ili razu-mije bosanski jezik.

Prof. Latić je istaknuo da je muslimanima Balkana i svim europ-skim muslimanima prijeko potreban ispravan pristup Hadisu, kao i cjelokupnom Sunnetu poslanika Muhammeda, s.a.v.s. Pritom je ova knjiga jedna vrsta intelektualnog obračuna s tzv. musliman-skim modernizmom, koji u proteklih više od jednog stoljeća nije postigao nikakve rezultate. Naime, što se više govori o reformi,

Mr. sc. Mustafa Prljača i prof. dr. sc. Džemaludin Latić


5TRAVANJ 2014.

muslimani sve više zapadaju u tzv, degeneraciju ili iskvarenost, od-nosno odlazak sa Pravoga Puta. Sve više se asimiliraju u zapad-noeuropsku kulturu i civilizaciju, sve više gube svoj islamski identi-tet... “Takav modernistički pristup islamu jedan od glavnih krivaca degeneracije Bošnjaka i Albanaca kao i ostalih muslimanskih etnič-kih zajednica koje žive na Balkanu. A što naučavaju muslimanski modernisti? Oni žele neislamskim sredstvima poboljšati žalosno stanje muslimanskih naroda, potlačenih, osiromašenih i poniženih naroda koji su davno izgubili svoju moć, slavu i dostojanstvo. Naši modernisti islam tumače isključivo racionalno, ugledaju se na Za-pad, diviniziraju ga, boluju od ‘mita o progresu’, a ono što je najo-pasnije jeste da u ovoj ili onoj mjeri, nekad gotovo u potpunosti, zanemaruju Sunnet, oslanjaju se isključivo na Kur’an i njega tuma-če isključivo tzv. racionalnom metodom. Tako da je Sunnet, zapra-vo, naša nepoznanica. A nestanak Sunneta iz našeg privatnog i društvenog života vodi nepoznavanju Kur’ana i postepenom išče-zavanju islama ne samo iz naših pojedinačnih života, nego i iz naših muslimanskih naroda”, rekao je Latić.

Naglasio je da je Allah, dž.š., iz Svoje milosti prema ljudskom rodu poslao islam –zauvijek živu i aktualnu vjeru čije vrijednosti otkriva i potvrđuje svako vrijeme i svaka muslimanska generacija. Islam nije mrtva religija: islam je vjerovanje i zakonodavstvo, vje-ra koja naučava da se uspjeh u vječitom životu postiže samo do-brim djelima na ovom svijetu, a najbolju eksplikaciju i oživotvore-nje toga puta pokazao je poslanik Muhammed, s.a.v.s., svojim ukupnim Sunnetom. Latić je podsjetio da nijedan narod na Zemlji nema sunneta nijednog Božjeg poslanika: kršćani nemaju saču-van sunnet Isaa, a.s., niti bilo kojeg drugog poslanika ili vjerovje-snika; židovi nemaju sačuvan sunnet Musaa, Davuda ili Uzejra, a.s., niti bilo kojeg drugog poslanika ili vjerovjesnika. Prvenstveno zbog toga oni ne mogu sačuvati svoje mlade naraštaje od tzv. so-cijalnog zla. Naglasio je kako vrijeđanje poslanika Muhammeda, s.a.v.s., u zapadnim zemljama ima glavni cilj da kod muslimanskih mladih naraštaja razore predstavu o njemu kao insan-i kamilu ili savršenom Božjem čovjeku, modelu njihove identifikacije. “Me-đutim, takav sotonski plan nije uperen samo protiv musliman-skih, nego i protiv kršćanskih mladih naraštaja. Zato što su musli-mani danas jedini čuvari i baštinici ukupnog vjerovjesničkog du-hovnog pologa; uprošćeno, danas jedino muslimani čuvaju ne samo Muhammeda, nego i Isaa, i Musaa, i Jusufa, i Nuha, i Ibrahi-ma..., i Isaovu čednu majku Merjemu koju je Kur’an nazvao ‘najo-dabranijom ženom čovječanstva’. A bez toga pologa – nitko ne može odgojiti mladog čovjeka; nitko ne može doći do istine i mo-ralnog života tko ne bude slijedio poslanike i vjerovjesnike, tj. nji-hov životni put”, rekao je Latić.

Kada se čitaju hadiske zbirke i životopis poslanika Muhamme-da, s.a.v.s., vidljivo je da ne postoji nijedna životna situacija koju svojom praksom ili izrekama nije ‘pokrio’ njegov Sunnet. Slijediti tu idealnu praksu, navike ili ‘običaje’ – što izvorno znači sunnet – zna-či slijediti Kur’an u svakom djeliću svoga pojedinačnog ili društve-nog života, slijediti živu vjeru islama, postići uspjeh na ovom svijetu i spasiti se džehennemske vatre. Profesor Latić je istaknuo da je za Muhammeda Zekerijjaha Kanedhlevija i neke druge muhaddise, Sunnet još širi pojam: to je i praksa ashaba, r.a. – uspješne genera-cije koja je trijumfalno izvršila naloge Kur’ana i Sunneta, tako da se s njezinim podvigom ne može uspoređivati nijedan drugi podvig nijedne druge generacije.

“A ta je generacija bila takva zato što ju je odgojio poslanik Muhammed, s.a.v.s., el-murebbī el-’e’azam – ‘najveći odgajatelj’. Knjiga ‘Fedā’ilu’l-e’amāl’ traži muslimane koji će sličiti na ashabe

i koji će ponoviti njihov podvig. Kandehlevi jasno kaže: ‘Ako je generacija ashaba – a među 120.000 njih, 3.000 ih je učestvovalo u aktivnom prenošenju kur’ansko-sunnetskih učenja – uspjela da za 100 godina, koliko su otprilike živjeli nakon Poslanikovog, s.a.v.s., preseljenja, čitavom ondašnjem čovječanstvu prenese Kur’an i Sunnet u njihovim izvornim oblicima i sadržajima, može li se danas naći 3.000, ili 30.000, ili 300.000 takvih muslimana koji će, u našem dobu fitni (laži, razvratnog života i nasilja), oživjeti Sunnet, a preko Sunneta – i Kur’an, a.š.?! Može’, kaže Kandehle-vi, ‘ukoliko današnji muslimani zaimaju vrline (feda’il) ashaba, a posebno: čvrst i nepokolebljiv iman, ustrajno klanjanje pet dnev-nih namaza i nafila, postizanje znanja o islamu (‘ilm) i stalno obavljanje zikrullaha, iskren nijjet (ikhlas) u svakom poslu, pošti-vanje svakog brata muslimana i sestre muslimanke i pozivanje ljudi Allahu, dž.š. (da’va i teblīg).’ Ovo je knjiga koja na 900 strani-ca govori o tim vrlinama, knjiga koja ima ambiciju da oživi musli-mane Balkanskog poluotoka u njihovom vjerovanju i da oni tako poprave svoje žalosno stanje. Bacite jedan imaginarni pogled na Daru’l-Islam ili ‘Područje islama’ na Balkanu, od Makedonije do Cazina, pa ćete vidjeti koliko je naših džamija, tekija, medresa, biblioteka i kapija porušeno dušmanskom rukom; koliko je milio-na dunuma muslimanske zemlje oteto iz našeg vlasništva; koliko je hiljada naših mladića i djevojaka duhovno ubijeno tuđim, nei-slamskim ideologijama i tuđim sunnetima i koliko ih se i danas u miru asimilira u tuđe običaje i navike; koliko je stotina hiljada na-še braće i sestara poubijano i prognano sa svojih ognjišta... Pa će nam biti surovo jasno kako je nama neophodno oživljavanje, kako je nama neophodan naš uspješni vođa, naš poslanik Muhammed, neka su na njega Allahov mir i blagoslovi”, zaključio je prof. dr. Džemaludin Latić.

Mr. Mustafa Prljača je naglasio da je Kur’an spušten odozgo, sa Plemenitih visina, i da ima svojstvo da oživljava ono na šta se spusti. Kur’an oživljava ljudska srca u koja zađe i koja prožme. To svojstvo posjeduje i sve ono što je došlo posredstvom njega, svaki propis koji je naveden u njemu, ili koji je proistekao iz njega, u Poslanikovoj interpretaciji i realizaciji kur’anskih naputaka. Ako se dublje promotri bilo koji islamski propis, autentični propis nave-den u Kur’anu ili Poslanikovom sunnetu, uočit će se ova njegova dimenzija.

“To je zato što su svi islamski propisi ispunjeni milošću, jer su došli preko Poslanika milosti. Zar u Kur’anu nije rečeno: ‘Mi smo te (Muhammede) poslali samo kao milost za sve svjetove’!? Ovo je vrlo važno da znamo. U onoj mjeri u kojoj smo zanemarivali i zabo-ravljali jedan po jedan sunnet, u toj smo mjeri ostajali bez jednog dijela milosti, gubili svoj identitet, i života u našim srcima bivalo je sve manje. Zašto je današnji čovjek ovako nesretan, ovoliko neza-dovoljan? Zašto osjeća prazninu u svome srcu? Dakle, onako kako smo gasili jedan po jedan sunnet, sada treba da jedan po jedan sunnet oživljavamo i unosimo u svoje kuće, u svoj porodični i druš-tveni ambijent; da ih osvježavamo onom svježinom koju oni nose u sebi. To će u nama, nesumnjivo, inicirati strujanje pozitivne energi-je, poput one padavine koja će se spustiti sa neba pred drugo pu-hanje u rog, osnažit će naš duh i pokrenuti nas na aktivniji i odgo-vorniji odnos prema našim slabostima. To će i našem kolektivnom biću povratiti snagu, ali i zaštititi nas od spoljnjih negativnih utjeca-ja. To će osnažitit naš identitet. Knjiga ‘Koristi od dobrih djela’ Mu-hammeda Zekerijja Kandehlevija, velikana islamske znanosti, može dati snažan impuls tom procesu koji očekujemo”, zaključio je mr. Mustafa Prljača. q

Ismet ISAKOVIĆ



U organizaciji Ureda za da'wu i mladež pri Mešihatu Islamske za-jednice u Hrvatskoj, a u suradnji s Omladinskim klubom muslimana Medžlisa Islamske zajednice Rijeka, u riječkoj Islamskom centru u subotu i nedjelju, 5./6. travnja 2014., održana je 7. Konferencija mla-deži Islamske zajednice Hrvatske. Susret je okupio 200-tinjak mladih, od 17 do 30 godina, koji su kroz predavanja, radionice, druženja i molitve razmatrali o temi “Međumuslimansko razumijevanje”.

Okupljene je na otvorenju pozdravio Hajrudin ef. Mujkanović, glavni riječki imam, izrazivši zadovoljstvo velikim brojem sudionika koji svojim prisustvom potvrđuju privrženost islamu, ali i džamiji kao najdražem mjestu. “Draga omladino, vi ste naša nada, ali i naš ponos i garancija da će biti islama i muslimana na ovim i drugim prostorima.” Govoreći o opravdanosti izgradnje Centra istaknuo je kako će nakon Konferencije, Islamski centar u tjedan dana biti do-maćin seminaru učitelja povijesti osnovnih škola Primorsko-goran-ske županije, kao i domaćin visokoj delegaciji vjerskih lidera iz In-donezije, koji će se u Rijeci susresti s predstavnicima vjerskih zajed-nica koje djeluju u gradu na Riječini.

“Za Islamsku zajednicu ovo je jedan od najvažnijih događaja i projekata u godini”, istaknuo je mr. sc. Mirza ef. Mešić, voditelj Ureda za da'wu i mladež Mešihata Islamske zajednice u Hrvatskoj. “Konferencija je najvažniji i pravi pokazatelj s kakvim ljudskim re-sursima Islamska zajednica u Hrvatskoj raspolaže i kakva joj je bu-dućnost u institucionalnom organiziranju vjerskog života u Hrvat-skoj.” Mladima je u nastavku govora poručio kako od njihovog osobnog angažmana ovisi napredak i budućnost Islamske zajedni-ce. “Naš je cilj da budemo prepoznati po moralnoj i vrijednoj omla-dini među kojima će biti odličnih učenika i studenata, vrijednih radnika, uzornih građana ove države, ali prije svega dobrih musli-mana i muslimanki. Bez jake omladine ne možemo i nemamo s ki-me planirati bolju budućnost.” Pozvao ih je da o Islamskoj zajednici razmišljaju kao o “lađi spasa” u burnim vremenima punim izazova. “Islamska zajednice nije samo imamska ili hodžinska, nego su njena vrata uvijek otvorena mladima”, poručio je Mešić.

Na osobit način obratio se mladima u Rijeci poručivši im da je na njima danas velika odgovornost jer su se njihovi roditelji i pret-hodnici godinama borili i prolazili brojna iskušenja dok Islamski centra nisu dobili. U nastavku je upozorio na nedostatak žive ko-munikacije koja je zamijenjena komunikacijom društvenim mreža-ma poput Facebooka i Twitera, zbog čega su mladi udaljeni jedni od drugih. Zbog toga je Konferencija islamske mladeži prilika za bolje upoznavanje, druženje, kao i po šerijatu dopuštenih veza koje će kasnije prerasti u brakove: “Brak koji slijedi – a moja je preporu-ka što prije to bolje – mora se temeljiti na islamu.”

“Islam je najvažniji element ukupnog identiteta. Danas je vjera postala uzrok nerazumijevanja, svađa, netrpeljivosti, mržnje, is-ključivosti pa i otvorenih sukoba i ratova među muslimanima. Iza vjere kriju se i krvnici i žrtve. Vehabije, sufije, šije, sunije, hizmetov-ci, derviši, idišovci, tekfirdžije i drugi termini postali su važniji opisi muslimana nego kur’anski opisi poput mutekija/Bogobojazan, muhsin/dobročinitelj, muhlis/iskren, sadik/koji uvijek govori istinu, mumin/koji vjeruje i koji je povjerljiv, alima/oni koji imaju znanje”, poručio je Mešić. Mlade je pozvao na odgovornost prema svojoj

7. KONFERENCIJA ISLAMSKE MLADEŽI HRVATSKE (RIJEKA, 5.-6. TRAVNJA 2014.)

Mladi – nada, ponos i garancija

zajednici i da uvijek gledaju na koji način mogu doprinijeti boljitku i razvoju džemata. To mogu činiti samo u dogovoru s imamima i podržavajući projekte poput Konferencije islamske mladeži, zaklju-čio je zagrebački imam Mirza ef. Mešić.

Središnje predavanje održao je prof. dr. Ahmet Alibašić, profe-sor na Fakultetu islamskih nauka i direktor Centra za napredne stu-dije u Sarajevu. Istaknuvši da muslimanski svijet danas proizvodi dobar dio svjetskih problema, cilj njegovog predavanja bio je mla-dima pojasniti zbog čega se sukobi događaju i pomoći im u preven-ciji da se nesporazumi ne preliju na hrvatske prostore. “Naši mladi moraju shvatiti da su sloboda i stabilnost u kojima žive Božje blago-dati te da je građanska i vjerska obaveza omogućiti da to stanje potraje.” Naglasio je da se vjera mora iskoristiti kao potencijal za osobno, ali i odrastanje i razvijanje u zajednici. Osvrćući se na ne-davni rat u BiH, kojega nerijetko povezuju uz “vjerski rat”, istaknuo je da Islamska zajednica smatra da je sukob na prostoru BiH izma-nipuliran. “On nije bio vjerski nego politički, ali je vjera iskorištena kao 'podrška' sukobima. Zbog toga je nužno poznavati svoju vjeru”, rekao je Alibašić i dodao kako ne samo mladi, nego i cjelokupno društvo, nedovoljno poznaju i razumiju vjerske tradicije. “Ima pu-no prostora za učenje, razumijevanje i življenje. Vjera koliko god da je kongitivna, toliko se mora živjeti u zajednici i s drugima”, zaklju-čio je Alibašić.

Da su ovakvi susreti mladeži korisni posvjedočili su sami sudio-nici, među njima i Sanela Muminović Šahinović iz Rijeke. Osvrćući se na središnje predavanje i aktualnu situaciju u društvu naglasila je kako danas mladi koji ne poznaju svoju religiju mogu uzrokovati sukobe jer ne poznavajući svoju vjeru, drugima daju pogrešnu sliku islama. Sudjelujući na svih sedam Konferencija sa žaljenjem je pri-mijetila pad zanimanja mladih za ovakve susrete koji nude korisne radionice, ali i priliku za međusobno upoznavanje, sklapanje prija-teljstava te nerijetko veza koje prerastaju u brakove. S njom se slo-žio i Edin Botonjić iz Pule, koji je izrazio zabrinutost sve većem bro-ju mladih muslimana i muslimanki koji se odaju porocima – drogi, alkoholu i “kocki” – što u konačnici, kada sklope brak, postaje uzro-kom razvoda. Dodao je kako je nedavno osnovan Ured za da'wu i mladež, što bi trebalo privući veći broj omladine da se priključe Konferencijama islamske mladeži Hrvatske. q

Helena ANUŠIĆ

7. Konferencija islamske mladeži u Rijeci


7TRAVANJ 2014.

U Islamskom centru u Zagrebu, u okviru Islamske tribine “Dr. Sulejman Mašović”, u četvrtak 10. travnja 2014., Michèle Boccoz, francuska veleposlanica u RH, održala je predavanje na temu “Sta-tusna pitanja muslimana u Hrvatskoj”. Tribinu je organizirao Meši-hat Islamske zajednice u Hrvatskoj.

Veleposlanica Boccoz uvodno je istaknula da je pitanje odnosa između države i religije na drukčiji način uređeno u Francuskoj u odnosu na Hrvatsku, a postoje i značajne povijesne razlike. Dok je islam u Hrvatskoj prisutan od 15. stoljeća i otomanskog razdoblja, broj muslimana u Francuskoj postao je značajan tek prije 100-ti-njak godina, prvobitno kao religija koloniziranih naroda. 1914. go-dine na teritoriju matične Francuske bilo je 4.000-5.000 muslimana i osoba muslimanskog podrijetla, a danas ih je između 4 i 6 miliju-na. Pritom je pripadnike muslimanske zajednice teško precizno po-brojati budući da francuski zakoni zabranjuju statistike vezane za vjersko opredjeljenje.

Francuska veleposlanica je istaknula četiri važne činjenice koje definiraju status islama i muslimana u Francuskoj:

• muslimani u Francuskoj čine raznoliku zajednicu koju su obli-kovali uzastopni valovi useljenja;

• status islamske religije u Francuskoj je s pravnog gledišta sli-čan statusu ostalih religija: one su odvojene od države, ali ih ona štiti;

• većina islamske zajednice uspješno se integrirala u Republiku, međutim, pojava radikalizacije manjinske skupine negativno utječe na percepciju islama kod dijela stanovništva;

• održivi suživot muslimanskog stanovništva podrazumijeva prihvaćanje tri osnovna principa francuske republikanske tra-dicije: laicizam, građanstvo i jednakost.

Temeljni principi: laicizam, građanstvo i jednakost

Veleposlanica Michèle Boccoz je naglasila da su odnosi između islama i Francuske Republike još uvijek u velikoj mjeri obilježeni kolonizatorskom prošlošću, kao i uvjetima masivnog useljavanja stanovništva islamske kulture. Prvi muslimani koji su došli u matič-nu Francusku bili su vojnici za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog ra-ta. Bratstvo po oružju, koje je nastalo iz sukoba 20. stoljeća, dubo-ko je ukorijenilo islam u Francusku Republiku, u obranu njezinog suvereniteta i njezine slobode. Pritom su dva elementa utjecala na osnaživanje islama u Francuskoj nakon Drugog svjetskog rata: pr-vo, obnova zemlje u 50-im i 60-im godinama za koju je bila potreb-na strana radna snaga, koja je pretežno došla iz Alžira, Maroka i subsaharske Afrike, i drugo, dekolonizacija Alžira koja je potaknula dolazak na francuski teritorij 80.000 Harkija, Alžiraca koji su se bo-rili za Francusku tokom rata za neovisnost zemlje. Oni su sačinjava-li prvu muslimansku zajednicu uspostavljenu na tlu Francuske.

Usporedno su se nastavili odvijati veliki migracijski tokovi koji su uključivali useljenike najraznolikijeg porijekla, od Turske do Pa-kistana. Budući da je ona rezultat uzastopnih valova useljenja, islamska je zajednica u Francuskoj raznolika. Tako postoje brojne udruge i organizacije koja predstavljaju različite islamske struje u Francuskoj. Zbog velike raznolikosti 2003. godine je osnovano

PREDAVANJE FRANCUSKE VELEPOSLANICE MICHÈLE BOCCOZ U ISLAMSKOM CENTRU U ZAGREBU

Islam i Francuska

Francusko vijeće za islamsku vjeru, koje predstavlja islamske zajed-nice u Francuskoj. “Ovo je tijelo sugovornik države u pitanjima ve-zanima za prakticiranje vjere, a bavi se pitanjima vezanima za vje-ru, kao što je zaštita dostojanstva i interesa islamske vjere u Fran-cuskoj, ali ono nema vjerski autoritet”, rekla je Baccoz.

Naglasila je da je u Francuskoj prakticiranje vjere uređeno Za-konom o odvajanju crkava i države iz 1905. godine, koji je uteme-ljio glavne principe onoga što nazivamo “francuskim laicizmom”. Veleposlanica Baccoz je rekla kako francuski model odvojenosti crkava od države na Zapadu nije uobičajen, a on je posljedica stva-ranja nacije neovisne o religiji.

“Ovaj je model nastao nakon dugog razdoblja monarhije u ko-joj su bile isprepletene država i Katolička crkva, koja je nametala svoje ‘istine’ i određene načine života. Ovo je, dakle, u velikoj mje-ri zakon koji je za cilj imao prekinuti ovu isprepletenost. Zakon od 1905. je prije svega zakon slobode. U prvom redu njime se omogu-ćuje sloboda savjesti pojedinca: svaki je pojedinac slobodan birati vlastita uvjerenja. Na drugom mjestu, njime se jamči kolektivna sloboda prakticiram a vjere: religija se može neometano prakticira-ti. Na kraju, ovim se zakonom jamči princip jednakosti i nediskrimi-nacije između religija: Republika poštuje sva uvjerenja i nijednome ne daje prednost. Zakon od 1905. godine je i zakon odvajanja. Pre-ma francuskom shvaćanju, laicizam je odvojenost države i svih reli-gija. Ova se odvojenost odražava i u tome što država ne pruža fi-nancijsku pomoć vjerskim institucijama, zatim u odvojenosti vla-sništva nad nekretninama crkava i države te u nefinanciranju plaća vjerskih službenika. Ovaj princip odvojenosti crkava od države pri-mjenjuje se i na javne prostore koji moraju biti neutralni, poput

Michèle Boccoz, francuska veleposlanica u RH



bolnica ili državnih ustanova. Ovdje ću za primjer uzeti nošenje vjerskih obilježja o kojemu je 2004. donesen zakon. Ovim se zako-nom zabranjuje da učenici u javnim školskim ustanovama nose vid-ljiva vjerska obilježja. Ni učenici ni profesori u javnim školama ne mogu nositi islamski veo, kao ni kipu ili križ, budući da je to za Re-publiku neutralno mjesto. Vidljiva vjerska obilježja ne mogu nositi ni državni službenici u javnim ustanovama”, rekla je veleposlanica Baccoz.

Istaknula je da je drugi zakon o vjerskim obilježjima izglasan 2010. godine, a njime se zabranjuje pokrivanje lica na javnim mje-stima. “Zakon se odnosi na žene koje nose veo koji prekriva tijelo i lice – nikab – izvan svojeg doma jer se smatra da je potpuno prekri-vanje lica žene u suprotnosti s njezinim dostojanstvom kao ljudske osobe. Osim toga, mogućnost identificiranja pojedine osobe je nužna za očuvanje javnog reda. Ovim se zakonom uređuje pitanje svih vjera. Novijim religijama u Francuskoj, kao što je islam, ovaj zakon pruža liberalan okvir štiteći vjerske slobode i garantirajući jednakost u postupanju prema svim religijama. Međutim, ovaj za-kon, koji je rezultat duge povijesti između države i religija koje su dugo prisutne na njezinom teritoriju, poglavito Katoličke vjere, može se percipirati i kao izvor nejednakosti za manjinske ili nedav-no uspostavljene religije”, rekla je Baccoz.

Otežavajuća okolnost je izostanak financiranja bogomolja, koja posebno negativno utječe na prakticiranje islamske vjere. Naime, zakon iz 1905. godine usvojen je kada je već postojalo mnogo crka-va, hramova i sinagoga koji su izgrađeni uz pomoć javnih sredstava. U nedostatku ovakve pomoći, izgradnja novih bogomolja je oteža-na. “Danas postoji 2.400 muslimanskih bogomolja u Francuskoj, ali samo 90 džamija. Ostale su bogomolje prostori za molitvu, a većini je površina manja od 100 m2 zbog čega često ne mogu primiti sve vjernike, a ponekad ni ne ispunjavaju sigurnosne uvjete. Osim to-ga, većina ovih bogomolja ne može ponuditi kulturne sadržaje kao što su vjerski odgoj, tečaj arapskog jezika ili aktivnosti za djecu, za razliku od ove predivne džamije u Zagrebu. Iako se broj bogomolja udvostručio u posljednjih 10 godina – 2001. ih je bilo samo 1.000 – njihov još uvijek nedovoljni broj utječe na pojavu osjećaja ne-pravde, koji, nažalost, dodatno pojačavaju kontinuirani prosvjedi dijela stanovništva prilikom gradnje islamskih bogomolja”, rekla je veleposlanica Baccoz, koja je naglasila da muslimani u Francuskoj uvelike podržavaju zakon iz 1905. godine. Naime, prema jednoj an-keti iz 2005. godine, čak 82% ispitanih muslimana izjavilo je kako se slaže da jedino ideja laicizma omogućuje ljudima različitih uvjere-nja da u Francuskoj žive zajedno.

Baccoz je rekla da isključivo vjerski pristup nije dovoljan kako bismo razumjeli današnji položaj muslimana u Francuskoj. Pripad-nost islamu istovremeno je i društvena i kulturna pojava koja obu-hvaća skup uvjerenja, praksi, normi i društvenog ponašanja, kao i naslijeđe u obitelji. Pripadnost islamu sastavni je dio identiteta ne-kog pojedinca, a može se očitovati na više načina. Brzina integraci-je useljeničkog stanovništva dubinski mijenja načine življenja islamske vjere kod različitih generacija muslimana u Francuskoj. Pritom se mogu uočiti dvije tendencije: prvo, sekularizacija islama kod velike većine muslimana u Francuskoj i, drugo, porast radikal-nog islama. Kod prve skupine islam je često dio obiteljskog i kultur-nog naslijeđa koje istovremeno smatraju vrijednim izvorom i čvr-stom sastavnicom njihovog kulturnog identiteta. Oni jasno vrše razliku između svoje vjere i javnog očitovanja ove iste budući da je religija sada više u sferi privatnog. Ovi muslimani koriste liberalni okvir koji im se pruža kako bi se integrirali u francusko društvo i kako bi mogli iskoristiti prilike koje im se nude. Postoje brojni pri-

mjeri osoba islamske vjeroispovijesti ili porijekla koje su vrlo cije-njene i priznate u francuskom društvu.

“S druge strane, treba biti svjestan da drugi muslimani, često izvan obiteljskog kruga i često preko Interneta, otkrivaju radikalni islam, koji je vrlo udaljen od islama njihovih roditelja. Ovakvi su nasreću izolirani slučajevi, ali ne treba izgubiti iz vida prijetnju koju predstavljaju za nacionalno jedinstvo. Rast radikalnog isla-ma temelji se na odbacivanju laičkog i sekularnog francuskog na-čina života. On djelomično izvire i iz frustracija kod nekih mladih ljudi zbog nemogućnosti da pronađu svoje mjesto u francuskom društvu koje se već godinama suočava s gospodarskim poteško-ćama. Nažalost, ova pojava rezultira odbijanjem otvorenog i tole-rantnog društva – zabrana miješanja, odbacivanje jednakosti spolova, nametanje religijskog svjetonazora u javnim prostorima. Pristajanje uz radikalni islam predstavlja priliku da se preuzme zamjenski identitet u odnosu na društveni i gospodarski poredak koji njegovi sljedbenici odbacuju na radikalan i nasilan način. Ra-dikalni islamizam ponekad nađe plodno tlo u ozbiljnoj gospodar-skoj i društvenoj situaciji u kojoj se nalazi stanovništvo stranog porijekla. Nasilje i neredi koji su izbili 2005. u našim predgrađima nisu imali nikakav vjerski predznak, već su bili djelo mladih koji su dijelom stranog porijekla, a koji se nisu uspjeli integrirati. Ogro-mna većina muslimana u Francuskoj svoju vjeru želi živjeti isto-vremeno poštujući vrijednosti Republike, kao svi građani drugih vjera i uvjerenja. Nažalost, zbog svog ekstremizma, radikalna ma-njina često uživa veliku medijsku pažnju koja nije u skladu s njezi-nim stvarnim značajem. Na taj se način pobuđuju strahovi i odba-civanje kod određenog broja naših sugrađana. Nasilje od strane nekih utjecalo je na poimanje islama, a neke političke snage koje odbacuju ideju otvorene i bratske Francuske su ga iskoristile u svojim sloganima, kojima su još više narušili sliku islama u Francu-skoj. Neke političke struje profitiraju od brkanja pojmova islam i islamizam. Neki islam povezuju s masivnim dolaskom stranog sta-novništva koje ne poznaju, a koje, prema njihovom mišljenju, ugrožava temelje tradicionalne francuske kulture”, rekla je Baccoz.

Naglasila je kako je Francuska velika zbog svoje raznolikosti, a jaka zbog svojeg jedinstva. Ključna vrijednost Francuske Republike koja omogućuje supostojanje ovih dvaju imperativa je laicizam. “U ime laicizma je islam priznat u Francuskoj. Islam koji nosi poruku tolerancije, otvorenosti i solidarnosti. Islam čije su bogomolje i imami u savršenom skladu s vrijednostima Republike, kao što su poštivanje drugih kao osoba te njihovih uvjerenja, ravnopravnost spolova, sloboda govora i izražavanja”, rekla je Baccoz, koja je na-glasila da je građanstvo drugi stup integracije muslimana. Građan-stvo podrazumijeva aktivno prihvaćanje vrijednosti koje povezuju nacionalnu zajednicu, a koje istovremeno ne dovodi do narušava-nja vjerskih i kulturnih raznolikosti, kao ni pluralizma uvjerenja i identiteta.

“Integracija islama u Francusku Republiku konkretno znači mu-slimanima pružiti sve prilike za napredak u francuskom društvu. Pristup građanstvu bio bi samo privid kada ne bi osiguravao pristup potpunoj kulturnoj, društvenoj i gospodarskoj integraciji. To je pi-tanje pravičnosti i dostojanstva. Iz tog razloga se žestoko borimo protiv diskriminacije i rasizma te smo nepopustljivi prema govoru i djelima usmjerenima protiv muslimana – uništavanja vjerskih obje-kata. Napad na džamiju, kao i na crkvu, na sinagogu ili na hram, napad je na čitavu nacionalnu zajednicu”, zaključila je francuska veleposlanica Michèle Boccoz. q

Ismet ISAKOVIĆ


9TRAVANJ 2014.

U srijedu i četvrtak, 16. i 17. travnja 2014., u Zagrebu su organizi-rana dva iznimno zanimljiva književna druženja s renomiranim bo-sanskohercegovačkim književnikom Zilhadom Ključaninom. Prvo je 16. travnja u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića organizirano zagrebačko predstavljanje knjige “Male priče”, a zatim sutradan, 17. travnja, u Islamskom centru Zagreb upriličena tribina na temu “Po-božni elementi u bosanskohercegovačkoj novijoj književnosti”.

Ogroman doprinos bošnjačkoj i bosanskohercegovačkoj poeziji

Zahvalivši se knjigoljupcima na dolasku u Knjižnicu i čitaonicu Bogdana Ogrizovića, moderatorica mr. sc. Ajka Tiro Srebreniković najavila je u uvodu književnika i književnog kritičara Ervina Jahića, predsjednika KDBH “Preporod”, te mladu pjesnikinju Velidu Zukan.

Zbirka “Male priče” je tiskana u Sarajevu 2009. godine i slijedi strukturno matricu postmoderne poetičke prakse Autor je u zbirci miješao žanrove u tekstovima: Biografija, Legenda, Bijes, Dopis, Natpis itd., intertekstualne sekvence s naznakom metafikcije, mije-njanjem uloga čitatelja. Takvim načinom konstruiranja priča pisac Ključanin pokušava, paradoksalno, proizvesti nešto što bi vodilo ka apsurdu, a ne spoznaji. Autorove “Male priče” slične su Borhesovu “Alephu”, malenoj kuglici u kojoj se zrcali cijeli svijet, komentirala je mr. sc. Tiro Srebreniković.

“Vrijeme je neuhvatljivo, čak ni treptaj oka ne predstavlja sadaš-njost. Sve je u prošlosti. A gdje je onda budućnost? Ima li je uopće nakon postmoderne? Je li zasnovana barem na trivijalnim slikama? Zilhad je u svoje priče u zbirci 'Male priče' vrlo vješto utkao intertek-stualne sekvence, polemizirajući s velikim književnim imenima, po-put Amina Maaloufa, s Borhesa itd. Pričama se tradicija gomila. Pisac je ne nastoji shvatiti, a niti predočiti sukcesivno, ona je kao rijeka koja nosi... U vrlo dojmljivoj priči Luk autor kroz ironiju i grotesku suprotstavlja dva naoko nepomirljiva i nespojiva svijeta: svijet politi-ke i pravde i svijet običnog čovjeka koji je prepun obične, trivijalne svakodnevice. Otac je sa sinom krenuo iz Švedske u Haag. U proda-vaonici kupuje vreću luka. Na papir napiše: 'Milomiru Stakiću, uprav-niku logora Omarska. Sinoć sam na švedskom televizoru vidio da su te skembali. Jednom si mi u logoru dao glavicu luka. Rekao sam da ću ti se odužiti. Evo, odužujem se. U potpisu, Adem Ključanin'. Ta naoko bezazlena odluka Adema Ključanina, autoru je vrlo znakovita. U pita-nju je višekodirani znak, refleksija mikrokozmosa u makrokozmosu: Bosne, u odnosu na Haag i Europu, običnog čovjeka i pravde. Svaki-dašnjica nema rješenja i ima svoj put, u pitanju je paradoks. Ogro-mno vremensko razdoblje s kojim operira autor (od 500 godina) zbi-jeno je u slike trenutka, u proširenje naše vizije. U Zilhadovim 'Malim pričama' se u hiljade boja reflektira tisućljetna povijest Bosne. Nje-gove priče ironiziraju one umove koji ne mogu ili ne žele biti i vidjeti odsjaje bosanske kuglice. Osnovna poruka Zilhadova mogla bi se sa-žeti u citat iz priče Mašina: 'Ne dozvoli da ti se život pretvori u nače-la!'”, zaključila je svoj govor mr. sc. Ajka Tiro Srebreniković, književ-nica, pjesnikinja i tajnica KDBH “Preporod”.

“Da bismo artikulirano govorili o književnome opusu Zilhada Ključanina, trebao bi nam ozbiljan simpozij”, rekao je o Zilhadu

PORTRET KNJIŽEVNIKA: ZILHAD KLJUČANIN

Posvećenik pisanja

Ključaninu književnik Ervin Jahić. “Njegov poetski doprinos boš-njačkoj i bosanskohercegovačkoj poeziji spada u sam književni Parnas te scene. Rođen je 1960. godine, a već ima 40-ak knjiga. On je, bez ostatka, bez ikakvih konkurentskih djelatnosti, posvećenik pisanja, punokrvni profesionalni pisac. Ostavio je uspješnu karijeru sveučilišnog profesora, osamio se od ljudi kako bi pisao, otišao ta-mo gdje se bolje vidi, gdje nema gužve, gdje nema meteža i buke, povukao se na brisani prostor građanske egzistencije. Malo je ljudi koji donose tako rizične odluke i još ih je manje koji ne sumnjaju u uzaludnost svoga čina. Osobito u društvima u kojima se tako malo čita, gdje se fenomenologija trača, izmišljaja, opsjena i privida slavi kao estetsko i društveno načelo najvišega reda”, rekao je Ervin Ja-hić. “Za tu vrstu samurajske odluke da se piše i samo piše, te da se ne traži neke alternativne identitete, zaista treba biti ili potpuni luđak ili potpuno samouvjeren čovjek. S pravom, s pokrićem, ta je odluka u Ključanina bila, još od najranijih dana, nedvosmislena i rezultirala je takvom spisateljskom plodnošću. Kritičaru je Ključani-na jako teško pratiti. Utvaram si da imam čitateljsko iskustvo sa 20-ak njegovih knjiga. Nigdje u bosanskohercegovačkoj književno-sti kao kod Ključanina ne stoji glasovita Mrkonjićeva dijagnoza 'da kritički čin kasni za književnim aktom!' Govoriti o Ključaninu znači kazivati o njegovoj mnogolikoj proizvodnoj svijesti, o sceni kulture. O tehnologiji pisanja. Objavljuje po tri knjige godišnje! Riječ je o

Predstavljanje knjige u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića (Ajka Tiro Srebreniković, Velida Zukan, Zilhad Ključanin i Ervin Jahić)

Promocija u Islamskom centru (Zilhad Ključanin, Ervin Jahić i Ajka Tiro Srebreniković)



poeti doctusu, o piscu koji istražuje tehnike pripovijedanja. U pro-storu poezije jednako vješto vlada formom soneta koliko i, primje-rice, gazela. Ključevi za razumijevanje Ključaninove radionicu prak-sa je pisanja u različitim formatima i pripovjednim postupcima. Teško je sintetizirati takav opus”, napomenuo je Jahić.

U daljoj deskripciji Ključaninova stvaralaštva kritičar Jahić je nagla-sio: “Krene li se od poezije, u tom tzv. mirnodopskom razdoblju, sve do užasnog bosanskohercegovačkog rata, Ključanin je pisao, uvjetno re-čeno, nezabrinute, nevine pjesme. Bile su refleksije na urbanu pejzaž-nost, ljubavne defekte, figurame nature. Ključanin u jednoj studiji kaže da Bošnjak nikad nije bio Orijentalac, a nikad nije bio niti čovjek Zapa-da. To je prostor iskustveno-emocionalno-spoznajne dvojnosti, plod-ne literarne ambivalencije. Bijeg od redukcije, bijeg od amblema. Pje-sme su mu u to vrijeme visoko literarizirane, osviještene o svim pos-tmodernim izmima. Onda se dogodio rat. I on to naziva – pjesmama iskustva. Tada je Ključa-nin 'ispjevao' malo poetsko remek-djelo 'Nika-da nisam bio u Bosni', demonstrirajući da pje-sma može biti sugestivnija od svih haaških do-kumenata. To je poetski katalog rana na boš-njačkoj i bosanskohercegovačkoj. To su pjesme spaljene zemlje, pjesme spaljenog jezika, pje-sme koje provjeravaju prve i zadnje stvari knji-ževnosti. Ono esencijalno s čime književnost od prvih svojih ovjera svijeta i vremena kreće. Do-taknuo je unutarnje biće stvari, zanimale su ga ne pojave nego njihova bit”, zaključio je Ervin Jahić, naravno, prepuštajući riječ i Zilhadu Klju-čaninu.

“Ne postoje više ni jedna usta kojima 'li-po' neće zaškrgutati, jer poezija je suha kao Ustav, a elementi su ostali bez maske. Cijeli bosanski rječnik može stati u hropac logora-ša iz Omarske!”, započeo je svoje zagrebačko predstavljanje Zilhad Ključanin. Pročitao je dio teksta iz pjesme Anno Domini: “Na počet-ku svakog milenija Adem posegne za jabukom. Rebro i glina. Kosti i humus. Kosti nevinih u narednom će stoljeću postati i zmijske ko-sti. Doći će kroz krv, pogoditi naša srca. Precizno, poput pravde. Dotad, zastave će se bojiti očima predaka. Dotad, pišem pjesmice. Uredne, kao kućice za paraplegičare. Zadnje doba u kojem se koli-jevka njihala sama od sebe. Jutarnja krila meleka. Zemlja u kojoj svako novorođenče liči na Isusa Krista. Zemlja ljupka kao poljski zahod. Ima maćuhice ispod pendžera po kojima smo jedino razliko-vali dan od noći...”

“Enzesberger kaže da pjesnici govore u nijemi prostor historije, u budućnost. Ključaninova poezija potvrda je tomu”, dodao je Ja-hić, koji je najavio skoro tiskanje njegove knjige “Ključ” u Zagrebu, kao i uprizorenje dramskog teksta ovog autora. Također je podsje-tio i na Ključaninov roman “Šehid”, danas već klasično djelo novo-vjeke bosanskohercegovačke književnosti i bošnjačke proze.

“'Šehid' je roman ritmizirane strukture koja ne bježi od nadreal-fantastičarskih rekvizita, gotovo magijskih inkantacija, oniričnosti, potonuća u podsvijest. Pisac u njemu demonstrira osobit tekstualni energizam. U njemu su jednakovrijedne činjenice zbilje/pseudozbilje i svijet gajba, džinski i nevidljivi ljudskome oku. Taj granični svijet, s onu stranu iskustva, na mjestima u ovom romanu postaje puno au-tohtoniji, istinitiji, uvjerljiviji od tzv. stvarnog prostora i vremena. Kao da je tim aktom pripovjedač htio sugerirati da je život posve suspen-diran i da se treba restaurirati sjećanje, da je to ponovno građenje svijeta kojeg više nema. Za taj kompleksan pripovjedački zahvat,

Ključanin je morao vladati znanjima arheologa, antropologa, psiho-loga, teologa, mistika...”, zaključio je Ervin Jahić.

Bez bošnjačke povijesti književnostiSutradan, u Islamskom kulturnom centru Zagreb, u okviru tra-

dicionalne Islamske tribine četvrtkom “Dr. Sulejman Mašović”, o pobožnim elementima u bosanskohercegovačkoj novijoj književ-nosti razgovarali su Zilhad Ključanin i Ervin Jahić. Moderatorica tri-bine je bila Ajka Tiro Srebreniković, s stihove Ključaninovih pjesa-ma čitao je glumac Muhamed Fazlić, prvak drame Bosanskog na-rodnog pozorišta u Zenici.

“Ključanin je tiskao knjigu pod sličnim naslovom: 'Lice svjetlosti (pobožni i sinkretički elementi u bošnjačkoj poeziji 20. stoljeća)'. Bošnjaci još nemaju svoje povijesti književnosti, na stanovit način

Zilhad je popunio taj procijep. Knjiga počinje sa kontekstualizacijom Safvet-bega Bašagića, a slijede je portreti niza autora. Studiozno, akribično on je iščitao cijeli opus bošnjačke književnosti, katalogizirao je, a nabrojao i ono što nazivamo pobožnim elementima”, uvodno je kazao Jahić.

Zilhad Ključanin je rekao da je magistrant Sveučilišta u Zagrebu, na temu “Motiva i oblika u bosanskohercegovačkoj književnosti od 1945. do 1990. godine”, koju je prihvatio prof. dr. Krunoslav Pranjić, porijeklom Bosanac. U svom obraćanju publici posebno je istaknuo dva imena – Džemaludina Latića i Nedžada Ibri-šimovića. “Po meni, bez ostatka, najveći, a koji je pjevao u islamskom prosedeu, bio je Dža-maludin Latić. Mislim na 20. stoljeće. Zašto? Gotovo niti jedan pjesnik u 20. stoljeću nije dje-lovao iz svoje islamske vokacije, a on i kada pje-

va o drugim stvarima, njegova je vokacija islamska. On je veći pjesnik, osjećajniji od Muse Ćazima Ćatića”, rekao je Ključanin i naglasio da zrele nacije gledaju doprinos u ukupnom totalitetu – stručni, kreativni rast... “Mislim da je vrijeme da se upitamo u 21. stoljeću koji su to najveći naši pisci? A najveći je Nedžad Ibrišimović, ne Meša Selimović. Tu je i Ćamil Sijarić. Nedžad Ibrišimović je od samog početka pisao modernije i recentivnije od Meše Selimovića. Ima iskustvo moderne, Meša ga nema... Međutim, imamo jedan drugi problem! Kao Hrvati, Srbi i drugi narodi na jugu Europe – i mi smo izbačeni iz svjetske povi-jesti. Bosna je imala mogućnost da sudjeluje u toj povijesti, pri tome mislim na kulturalnu povijest. Veći pisac od jednog, recimo, Orhana Pamuka je spomenuti Nedžad Ibrišimović. On nije mogao dobiti Nobe-lovu nagradu, on je izbačen iz povijesti. Uostalom njegova djela nisu u recepciji, ne koriste se. To je velika šteta… Iako je islamska književnost prepoznata i u Europi, nama ta činjenica ne znači mnogo. A bosanski je islam prvoklasan. Valja podsjetiti na njegove paganske elemente, ali i izuzetnost mevluda stvorenih u Bosni. Njihov govor je prvoklasan. Svetkovina je to u kojoj su sudjelovali svi stanovnici, od najmlađih do najstarijih, prosvjetljivali su sve”, rekao je prof. dr. Zilhad Ključanin, koji je podsjetio i na vrednote tariha i njegovu čestu uporabu. “I na građevinama, i na džamijama, i na nišanima... oni koji su ih pisali imali su obvezu dosegnuti poetske visine.”

Na kraju svog zanimljivog razgovora dvojica su se uglednih knji-ževnika složila u tvrdnji kako više nema književnika u Bosni i Herce-govini koji bi bili antiislamski, ali se nađe onih koji koristeći elemen-te islama pokušavaju biti receptivniji. q

Edina SMAJLAGIĆ

Zilhad Ključanin


11TRAVANJ 2014.

Eho, grčka nimfa pokuša zavesti sebe-ljubivog Narcisa i kada je on odbije, posta-je od tuge – glas. U svome romanu prvi-jencu “Eho Sarina osmijeha” autorica Ramzija Oraščanin Kanurić je preko glavne junakinje svoj unutarnji glas prenijela, ali uz osmijeh, na sve posjetitelje u Noći knji-ge, 23. travnja 2014., održane u prostori-jama BNZH u Zagrebu. Tako su se i Bošnja-ci u Noći knjige, u kojoj su se na desetine mjesta u glavnom hrvatskom gradu čitali ulomci knjiga i komentirala književna riječ, pridružili slavlju pisane literarne riječi.

U slijedu ženske bošnjačke književnosti ima kontinuiteta, ali se taj tijek ne prati su-stavno i ne valorizira književno-znanstve-no. Recentniji komentari i pregledi stvaralaštva Bošnjakinja tiskani su 2010. godine u antologiji Filipa Mursela Begovića “Kad zora razr-jeđuje strah”, gdje je prezentirano osam suvremenih, mladih pjesni-kinja, od godišta 1977. do 1984. Navodimo ih redom: Šejla Šehabo-vić, Edina Osmić, Adisa Bašić, Amila Gajević, Ajla Terzić, Nadija Re-bronja, Bjanka Alajbegović i Naida Mujkić. Bošnjačka je zajednica ti-skala i promovirala zadnjih godina i prozna djela dviju spisateljica romana – Semke Alagić i novinarke Jasminke Ibrišimović.

Za razliku od bošnjačke (u Hrvatskoj) u hrvatsku žensku književ-nost od 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je doživjela procvat, ula-ze nove, talentirane i angažirane spisateljice poput D. Ugrešić, S. Škrinjarić, S. Drakulić, I. Vrkljan, J. Matanović ili A. Mirković, R. Jeger, S. Tomić, J. E. Bušić ili A. Šovagović. I hrabro propituju fenomen žen-skog, razotkrivaju ga, a od Domovinskog rata i pišu angažirano poli-tički. Odbacujući stereotipne obrasce i dvojbe oko poćudne/nepo-ćudne, uzorite/neuzorite podučavateljske literature koju su pisale žene u ranijim razdobljima i obogaćuju literaturu tematski, jezično i strukturno. Slično se, prema rijetkim primjerima sudeći, događa i sa književnim doprinosom bošnjačkih spisateljica pa je prava šteta da ih se ne prati i znanstveno-teorijski. Uglavnom se Bošnjakinju vidjelo kao tradicionalnu ženu posvećenu kući, obitelji, urešavala se biser-jem i srmom ili spominjala njena žrtva dobrotvorstva i volonterstva na polju obrazovanja i kulture. Tako ju je hvalio, recimo, i “Hrvatski krugoval” (tiskan 12.02.1944.) kada piše o umotvorki i kreatorici pre-lijepih sevdalinki, pjesnikinji Umihani Čuvidini sa Hrida kod Sarajeva, s početka 19. stoljeća. Također i o pjesnikinji Habiki, kćeri hercego-vačkog valije Ali-paše Stočevića, koja je pjevala na turskom jeziku.

Gornjim su zagovorom na čitanje romana “Eho Sarina osmije-ha” Ramzije Oraščanin Kanurić – moderatorica promocije prof. Edi-na Smajlagić i Nedžib Vučelj, renomirani fotograf iz Bužima – otvo-rili bošnjačku Noć knjige.

Tzv. zabavna literatura, o kojoj piše i književni teoretičar prof. dr. Milivoj Solar, uvela je novu dimenziju razlikovanja književnih rodova, posebice epskih vrsta, tako i romana. Što jest, a što nije zabavno ili što jest ili nije trivijalno, bilo da je riječ o kriminalistič-kim, ljubavnim, SF romanima ili nekom drugom žanru. Sve njih pišu i moraju pisati ljudi koji jesu stručnjaci u pisanju, dobri tehničari/

PROMOCIJA U “NOĆI KNJIGE”: “EHO SARINA OSMIJEHA” RAMZIJE ORAŠČANIN KANURIĆ

Priča sretnog krajake, a oni ciljaju i na određenu vrst publike. Tzv. ozbiljni romani, sa stajališta dobrog ukusa, tvrde vrsni teoretičari književnosti, ne moraju biti i bolji od tzv. zabavnih. Ali se fenomen zabavnog, koji se još naziva i kičem, treshom, posebna je vrsta i kamp, itd., danas je u usponu. Svjesni su toga svi koji s nestrpljenjem čekaju nastavke neke od tisuća soap-serija na TV ekranima. Tra-dicionalizam, udaljavanje od stvarnosti (pustolovine, neobični raspleti kakvi u stvarnosti kobno završavaju, utopistički moralizam, često nerealni optimizam, shematizam pri portretiranju likova i mi-metičnost sretnog završetka njihove su karakteristike. O “refleksiji minulih vreme-

na” u romanu Ramzije Oraščanin Kanurić, o “baklji optimizma”, o romanu koji se obraća čitateljima u “vremenu općeg moralnog su-novrata i dekadencije civilizacije”, pa “obasjava ljudske vrline i vri-jednosti” govori i recenzent Ibrahim Osmanbašić.

“Zanimljivo je kod Ramzije Oraščanin Kanurić da ona počinje pi-sati u zrelijoj dobi i to kada je, nakon rata u BiH, potražila zaposlenje van domovine, u Austriji. Čini se da je nostalgija utjecala na nju snaž-no poticajno pa se literarnim sjećanjima željela vrati u proživljeno. Roman 'Eho Sarinog osmijeha' kreće iz njenog rodnog Jezerskog, u općini Bosanska Krupa, i vodi nas u Bihać gdje je polazila Gimnaziju i završila Ekonomski fakultet. Potom u Zagreb”, komentirao je sadržaj romana Nedžib Vučelj, koji je zaslužan i za naslovnicu knjige.

Roman “Eho Sarina osmijeha” je otkrio i jednu bošnjačkim spi-sateljicama svojstvenu islamsku kulturnu podlogu. Kako je autorica tu večer u razgovoru potvrdila, ona proizlazi, što se nje tiče, iz od-goja u osmočlanoj obitelji vjernika; otud, uvjerena je, i njen optimi-zam. “A u ovom nam je vremenu optimizam, ljubav i sreća nužna!”, komentirala je spisateljica. “Nastavljam pisati i već sam pred obja-vom drugog romana čija je tematika ratna. Pišem i pjesme, putopi-se, novele. Božji je dar pisati. Sudbina. Poželjela sam to i učinila. Čula sam da su roman čitala i djeca i stariji. Željela sam im svima poručiti da su osjećaji koje su nekoć gajili mladi ljudi moje genera-cije bili od velike vrijednosti. Danas su minorizirani…”

Želeći svjedočiti o svom vremenu i svom iskustvu Ramzija Ora-ščanin Kanurić krajem ove godine namjerava tiskati i svoj drugi ro-man. “Druga knjiga je istinito svjedočanstvo; glavni junaci su osobe koje sam poznavala, završava tragično – samoubojstvom. Ne znam hoću li snositi, nakon objave tog romana i neke konzekvence, ali sam se upustila u to… I u novelama sam pisala o svijetu koji je ne-stao, željela sam tako sačuvati običaje, tradiciju u kojoj smo živjeli.”

Ulomke iz romana «Eho Sarina osmijeha» koji govore o ljubavi i o dojmovima pri dolasku njenih glavnih junaka u Zagreb čitala je Ajla Kadrić, studentica Baletne škole u Zagrebu, rođena Sarajka. Večer Noći knjige sevdalinkom “Zumrko moja” otvorili su, a i za-ključili sa “Vino piju age Sarajlije” i “Ah, moj Aljo”, svojim osebuj-nim glasom solistica Nada Domazet i Ansambl “Bosana”. q

Edina SMAJLAGIĆ

Ramzija Oraščanin Kanurić



U subotu, 24. travnja 2014., u Kongresnoj dvorani “Hadži Salim Šabić” Islamskog centra u Zagrebu, održan je radni sastanak kojem su prisustvovali Emir Suljagić, koordinator Građanske koalicije “1. mart” i brojni predstavnici bošnjačkih asocijacija u Hrvatskoj.

Kako je bilo navedeno u pozivu, cilj sastanka je bio pokretanje kampanje u RH kojom bi se animirali potencijalni birači kako bi se registrirali u Popis birača u BiH. Ciljana grupa su birači koji su rođe-ni u manjem entitetu, RS-u, a koji se trebaju prijaviti za parlamen-tarne izbore koji će se održati 12. listopada/oktobra 2014. godine, kako bi se osvojio dovoljan broja zastupničkih mjesta na entitet-skom i državnom nivou. Na taj se način žele otkloniti postojeće ba-rijere na bosanskohercegovačkom putu ka euroatlantskim integra-cijama, osigurati održiv povratak u Republiku Srpsku, te postaviti temelje za obnovu bosanskohercegovačkog društva na principima tolerancije, istine, pravde, ravnopravnosti i zaštite ljudskih prava na cijelom prostoru države Bosne i Hercegovine.

Temeljita informacija o parlamentarnim izborima 2014.

Radi što efikasnijeg i boljeg organiziranog djelovanja organiza-tori su sudionicima skupa prikazali projekciju dosadašnjeg stanja glasanja i Popisa stanovništva u Bosni i Hercegovini.

“Koalicija '1. mart' pokrenula je u pravo vrijeme akciju, važan je ovo trenutak kada Bošnjaci u Hrvatskoj i van Bosne i Hercegovine moraju reagirati. Emir Suljagić je tip novog političara, mlad je, po-šten, oštar na jeziku, vrijedno ga je podržati. Nakon rata naš dopri-nos može biti isključivo institucionalan, jer se teritorij Bosne i Herce-govine mora još i danas mudro 'osvajati', ne više puškom. Uključiti se, stoga, trebaju svi koji to mogu u sadašnje demokratske procedu-re i pokušati napraviti nekakav napredak u tome. Prisutni na ovom skupu, a i svi koji budu podržali naše aktivnosti, aktivnosti Koordina-cije za registraciju birača koji borave u Republici Hrvatskoj”, uvodno je rekao mr. sc. Ekrem Bećirović, čelnik Koordinacijskog tima u RH.

“Istina je”, nastavio je Bećirović, “da smo i s Popisom stanovniš-tva 2011. godine održavali slične sastanke i na sličnu temu. Bili smo

RADNI SASTANAK U ZAGREBU: IZBORI U BIH, 12.10.2014. – REGISTRACIJA BIRAČA KOJI BORAVE U HRVATSKOJ

Mobilizirati birače u RS-uorganizirali i aktivnosti. A kada su se uključile i sve naše bošnjačke institucije, pomak je bio znatan. Za 50% povećan je evidentirani broj Bošnjaka-glasača. Slobodna je procjena da je na teritoriju Re-publike Hrvatske 60.000 Bošnjaka, a izjašnjavali su se koje-kako – i kao neopredijeljeni. U prvom ih je popisu, 2001. godine, glasalo od tog broja oko 47%, a u drugom ih je, 2011. godine, bilo znatno više, 73%. Uglavnom po gradovima. U Zagrebačkoj županiji je više od 28% birača, tu se mora agitirati! Važna je i Istarska županija gdje je 6.140 Bošnjaka, pa Primorsko-goranska sa 4.877. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji živi oko 2.000 Bošnjaka, u Vukovarsko-sri-jemskoj 1.700, u Splitsko-dalmatinskoj 1.300, a u Osječko-baranj-skoj oko 800. I 'zagrebački prsten' ima oko 1.500 Bošnjaka. Cijeni se sada, po tom popisu, da je među njima oko 5.000 onih koji su od 15 do 29 godina starosti i mogu prvi puta glasovati. Ukupno bi na bira-lišta moglo gotovo 26.000 Bošnjaka njihova je starost 41,8 godina, što je slično starosti hrvatskih glasačima.”

Bećirović je dao podatke važne za parlamentarne izbore 12. li-stopada/oktobra 2014. godine. Centralni birački spisak za dijaspo-ru zaključuje se 29. srpnja 2014., i oni koji izvade osobnu kartu do tada mogu glasati putem pošte, putem tzv. PRP1 obrasca. Nakon tog roka ostaje i mogućnost da se ode glasati na lice mjesta, tj. u svoju općinu, u RS ili druge dijelove Bosne i Hercegovine. Može se, za veći broj osoba, obaviti i prijava za glasanje na jednom mjestu i koristiti plakat “Plakat dijaspora”, gdje se naznači vrijeme i mjesto objave prijave.

Prijave za glasanje izvan Bosne i Hercegovine šalju se na adre-su: Izbori u Bosni i Hercegovini, p.p. 451, 71000 Sarajevo; ili na fax: 00387/33-251-333 i 00387/033-251-334; ili e-mail: [email protected]. Provjera statusa obrade za glasanje izvan BiH obaveza je podnositelja prijave i ona se može obaviti na telefon: 00387/33-251-331 i 00387/33-251-332 ili na e-mail: [email protected].

Vrlo je važno sljedeće: prijave birača za glasanje izvan BiH mo-raju biti dostavljene u Centralnu izbornu komisiju BiH najkasnije do 29. srpnja 2014. godine – i to do 24:00 sati.

Ukoliko se želi izvaditi nova osobna isprava u entitetu Republi-ke Srpske zainteresirani glasač treba naglasiti da se prijavljuje kao


13TRAVANJ 2014.

povratnik u prijeratno mjesto prebivališta. Uz prijavnicu (koja se dobije na mjestu glasanja), uplatnicu i predočeni osobni dokument (kojim se potvrđuje identitet glasača) takvi građani nisu dužni do-staviti nikakav drugi dokument, a prema članku 20 Zakona o prebi-valištu i boravištu državljana BiH. Budu li odbijeni, glasači mogu od nadležnih vlasti u RS-u zatražiti pisanu odbijenicu na svoj podnese-ni zahtjev. Uputno je tada podnijeti prekršajnu prijavu protiv ovla-štene službene osobe koja je glasanje onemogućila.

Valjalo bi uza se imati jedan od sljedećih dokaza, ukoliko se gla-sač odluči za prijavu:

• da posjedujete ili ste suvlasnik kuće, stana ili drugog objekta za stanovanje (ZK izvod, Rješenje o obnovi kuće i slično);

• ovjeren ugovor o zakupu ili ovjeren ugovor o podstanarskom pravu, ovjeren dokaz o vlasništvu ili suvlasništvu ili posjedu stanodavca;

• potvrdu da se pred nadležnim organom vodi spor o vlasniš-tvu, odnosno da je pokrenut postupak legalizacije ili uknjiže-nja objekta, stana ili kuće na adresi na koju se prijavljuje pre-bivalište;

• izjavu stanodavca kao dokaz za prebivalište ako je iz iste vid-ljivo da stanodavac ispunjava uvjete koji su predviđeni pod prethodnim točkama (a, b i c) i da taj stanodavac pristaje da ta određena osoba bude prijavljena na njegovoj adresi stano-vanja.

Bude li štogod od navedenog nejasno, pozvao je Ekrem Bećirović, upiti se mogu uputiti ili Građanskoj koaliciji “1. mart” ili Koordinaciji u RH (na broj telefona 098/422-035 ili e-mail: [email protected]).

Multietnička lista – 9 ujedinjenih stranaka

“Od 2008. godine bavim se kampanjama, dobio sam dva lokal-na izbora, a volio bih da i ovu kampanju uspješno obavimo”, uvod-no je rekao Emir Suljagić, koordinator Građanske koalicije “1. mart”, zahvalivši se domaćinima i delegatima koji su ga došli podu-prijeti u akciji organiziranja mobiliziranja glasača za predstojeće parlamentarne izbore u BiH. “Na ove će izbore izaći veliki broj poli-tičkih partija, njihovo je sjedište pretežno u Federaciji BiH, u Sara-jevu. Nužno je, međutim, ujediniti se za izlazak na ove izbore u Re-publici Srpskoj. Naša, koalicijska lista je 'Domovina', koju čini devet stranaka – Demokratska fronta Bosne i Hercegovine, Hrvatska stranka prava, Posavska stranka, Savez za bolju budućnost, Stranka za BiH, Stranka demokratske akcije, Stranka dijaspore, Socijalde-mokratska unija i Stranka pravde i povjerenja – naglašavam, multi-

etnička! Ne i reprezentativno, ali jest. Od maja 2012. godine, kada smo počeli zajednički rad, pa do danas, uspjeli smo izboriti da Par-lament Federacije Bosne i Hercegovine – kada se već ne može slo-žiti niti oko čega drugog – odluči usvojiti Zakon o pravima povratni-ka. To znači o ljudima koji su se de facto vratili i žive u manjem en-titetu. Za sada se tim ljudima omogućava da zadrže sve prinadlež-nosti i sva statusna prava i beneficije koje imaju u privremenim zemljama. Ipak, u ovom trenutku 20.000-30.000, a koji žive od Doboja do Zvornika, duž međuentitetske linije razgraničenja, tj. ko-ji su u Republici Srpskoj, tamo 'konzumiraju' sve obveze, poreze, takse itd., osim – prava! Dosadašnje su Vlade, i kantonalne i fede-ralne, vodile doslovce politiku kažnjavanja povratnika. Ako je gra-đanin mijenjao jedan entiteta za drugi, provodile su se mjere kao da se mijenja država. Jedino su se 'prenosile' boračke prinadležno-sti! Sada to više nije slučaj, a na to se predugo čekalo. Zapravo je pravi povratak tek sada krenuo”, naglasio je Suljagić.

Prema njegovim riječima veliki se broj naših ljudi, i to u cijelom svijetu, uključio u ove aktivnosti. Kada 15. svibnja 2014. Izborna ko-misija u Bosni i Hercegovini bude raspisala izbore, Građanska koalici-ja “1. mart”, koju on predvodi, moći će poslati 50-ak aktivista u 10 zemalja Europske unije koji će u svim udrugama i asocijacijama Boš-njaka, u džematima, zagovarati izlazak na izbore. “Nužno je potaknu-ti sve naše sugrađane, koji imaju to pravo, da svakako izađu na izbo-re u oktobru, da glasaju poštom ili lično. Uradili smo još nešto, prvi puta od rata, da će svu distribuciju materijala napraviti BH-pošte! Dosad je u RS-u tamošnja pošta taj posao 'dobivala' dampinškim ci-jenama pa se događalo, kao npr. u Srebrenici, da jedan dio obitelji dobije glasački materijal, a drugi dio – ne. Čini se da je Pošti Republi-ke Srpske bilo 'nalagano' da svjesno ide u gubitak samo da bi taj po-sao obavljala... Ne smije se zaboraviti da su to oni isti ljudi koji su vodili rat. U Srebrenici su, zahvaljujući našoj aktivnosti i unatoč dovo-ženju vikend-glasača iz okolnih srbijanskih mjesta, takvi izgubili izbo-re. Tamo smo bili začuđeni i izlaznošću glasača, bili su koje kako ani-mirani, čak i 'kićenjem' glasača novcem, od kuće do kuće! Svejedno, dobili smo te izbore”, podsjetio je Suljagić. “Ne treba zaboraviti niti da su političke okolnosti u svijetu od onog vremena dosta promije-njene, dosta je islamofobije, a i da je međunarodna zajednica spora u uočavanju takvih 'aktivnosti'. Treba imati na umu da su to oni ljudi, u Banja Luci i drugdje, koji su klali, pljačkali, silovali, koji su izvršili genocid. U Vijeću ministara Federacije BiH postoji i Ministarstvo uje-dinjenih poslova koje pokriva sve, pa i osobne dokumente, sve do obrazovanja i kulture. Predsjedava mu čovjek koji je etnički očistio Banja Luku i okolinu, a da za to nikada nije dobio prekršajnu prijavu.



To što je činio i naređivao nigdje nije potpisivao. Po meni, počinio je savršen zločin! Takav je ministar, ministar civilnih poslova, on dolazi, bez problema, u Sarajevo i ponaša se kao aktivist neke od udruga. On, i njemu slični, a svi dobro znamo da su krvavi do ramena. Ne smije se smetnuti s uma da će otpor sada biti još i veći jer je i ulog znatno veći. A taj ulog, držim, je ulaz Bosne i Hercegovine u NATO savez”, naglasio je Suljagić.

I Građanska koalicija “1. mart” i Koordinacija za bh-izbore u RH, koja treba potaknuti glasača da se prijave i glasaju na predstojećim jesenskim izborima i u Republici Srpskoj, nastojat će da se izaberu barem tri (bilo bi još bolje, rekoše prisutni na sastanku, pet!) pred-stavnika u parlament tog entiteta. A valja i nakon tih izbora, složili su se, nastaviti raditi na promjeni Ustava Bosne i Hercegovine, pri-premati se i za izbore 2016. godine.

Emir Suljagić je podsjetio prisutne da, osim SDA, drugih stranaka niti nema u manjem bosanskohercegovačkom entitetu. Medijski prostor kontrolira Milorad Dodik, a kako preživljava Nezavisna bije-ljinska TV, teško je znati. Uočljivo je, ipak, promjena i na tom polju, a stvorene su i četiri grupacije stranaka. Očekuje se i mala izlaznost na te izbore u RS-u. Po Suljagiću, tome je više razloga, a prvi je, koji drži ključnim, da je tamošnjih 80.000 glasača zapravo fiktivno; imaju osobne dokumente u Bosni i Hercegovini, a žive negdje u Srbiji. “Nji-hovi su dokumenti već istekli. Sada ih je i teže obnoviti nego prije dvije ili četiri godine dana. Stvari se mijenjaju i u Srbiji... Otud će ovi izbori biti poprilično neizvjesni. Ipak, SDS mora biti srušen. I samo je pitanje do kada će Milorad Dodik biti politički živ, u smislu izbornih rezultata”, zaključio je optimistično Emir Suljagić.

“Mora se dosta toga učiniti, jer je država puno propustila na-praviti što se tiče glasačkih listića. Mora se omogućiti ljudima da dobiju ličnu kartu. Ljudima, koji su otišli iz svojih prebivališta i koji imaju zakonsko pravo – prijaviti ga. Trebaju se registrirati na svojoj zemlji, na svom vlasništvu, vlasništvu svojih roditelja, tek se tada može nešto promijeniti. Važno je da se prijavimo”, naglasio je Su-ljagić. Dodao je i da za iseljenike u Republiku Hrvatsku nije izrađen poseban program, kao za ostale europske zemlje kamo su otišli Bošnjaci tokom i nakon rata s područja Republike Srpske. Spome-nuo je da se Građanska koalicija “1. mart” ne bori da samo Bošnja-ci uživaju svoja nacionalna prava jer je Bosna i Hercegovina oduvi-jek bila zemlja u kojoj su sve nacije koristile ista prava. Koncept “1.marta”, akcentirao je, jest otvorena Bosna i Hercegovina, zajed-nica u kojoj će njeni građani živjeti ravnopravno: “Nikakav etnički sokak ne želimo!” Zato je i želio od prisutnih čelnika bošnjačkih udruga i Vijeća nacionalnih manjina čuti iskustva iz ranijih izbora i njihove mogućnosti, te gdje i u čemu im je nužna pomoć. “Donekle nas tamošnje vlasti (u RS-u) mogu usporiti, ali nas neće zaustaviti”, zaključio je Emir Suljagić.

Podjela zaduženja – presudno osobno iskustvo

Prisutni na sastanku obvezali su se na intenzivan rad i kvalitet-nu koordinaciju kako bi se što žurnije krenulo na teren. I zbog šehi-da u Potočarima! Zapravo je 4. svibnja 2011. godine u Potočarima i osnovana Građanska koalicija “1. mart”.

Dubrovčani bi, recimo, prema riječima Esada Čustovića, trebali poraditi da se od tamošnjih oko 3.500 vjernika više njih izjasni kao Bošnjaci/inje. Većina doseljenih Bošnjaka u Dubrovniku je iz Gacka, oko 40%, dosta ih je iz Trebinja i Istočne Bosne. U Gacko se već odlazilo na glasanje organizirano autobusima i kombijima. Čustović je podsjetio da će za ove izbore Dubrovčani trebati sredstva jer je dosta ljudi starije dobi i loših materijalnih mogućnosti.

Ibrahim Duraković iz Splita podsjetio je da tamošnji Bošnjaci obilježavaju ove godine 20. godišnjicu rada. “Aktivisti dosad nisu vodili neku angažiraniju kampanju oko prijave u mjesta prebivali-šta, osim što su davali zainteresiranim glasačima informacije o iz-borima i upućivali ih na obrazac kojim mogu glasovati poštom. Kre-nut ćemo zato s organiziranjem lokalnih skupova, uključiti medije, pokušati se bolje organizirati.”

Ispred sisačkih Bošnjaka govorio je Asim Kulenović. “Na župani-ji bilježimo preko 5.000 ljudi koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci, tek je manji dio 'Muslimana'. Imamo dobra iskustva oko dosadašnjih iz-bora, zahvaljujući i Islamskoj zajednici i Stranci demokratske akcije. Uspješno smo vozili naše ljude na glasanje u BiH, a više od 80% 'graničara' bilo je tamo kada je popisivano stanovništvo. Iz pogra-ničnih gradova, kao što su Bosanska Kostajnica, Bosanska Dubica i Bosanski Novi, intelektualna struktura bošnjačkog stanovništva živi u raznim zemljama i trebati će ih o izborima u BiH dobro informira-ti.” Kulenoviću se činilo problemom i to da je na pojedinim listama Koalicije previše kandidata, što može zbuniti glasače. Smatra da bi bilo bolje napraviti jednu kvalitetnu listu, zajedničku bošnjačko-hr-vatsko-srpsku.

Šaban Kadrić, predsjednik sisačkog ogranka SDAH, obećao je financijsku pomoć kod odlaska glasača na mjesto glasanja. Zamolio je kordinatora Ekrema Bećirevića da dostavlja svima zaprimljene podatke, kako bi se moglo pomoći svima – budući da i jedan glas negdje znači mnogo.

Kemal Bukvić, predsjednik Vijeća bošnjačke nacionalne manji-ne grada Zagreba, podsjetio je kako se u RS-u za 221 glas izgubilo jedno zastupničko mjesto. “A taj jedan glas u Vijeću s Dodigom i Vijeće bez tog glasa, nikako nije isto. Uspijevali smo u Zagrebu kod zadnjeg popisa stanovnika ulaziti u sve kuće. I Zagreb je tada pove-ćao broj Bošnjaka za 2.000. Istina, pojavili su nam se i 'Bosanci'. Gospodin Bećirević može koordinirati ovu akciju od nas iz Vijeća, u Trnjanskoj 35 u Zagrebu.”

Mensur Ferhatović iz Rijeke je rekao da mnogo Bošnjaka iz Po-drinja živi na području Istre, u Labinu, a dio i u Rijeci. Napomenuo je da se svi Bošnjaci međusobno poznaju, imaju razmijenjene bro-jeve telefona, surađuju... “U Rijeci je sada oko 1.800 Bošnjaka s pravom glasa. Treba tu infrastrukturu koju imamo u Hrvatskoj, po-taknuti, organizirati, okupiti oko ovog projekta. I nekako osvijestiti onih 5.000 koji mogu glasati. U mnoge od gradova i naselja u Repu-blici Srpskoj ljudi se i ne usude ići, treba to promijeniti, skinuti me-dijsku 'Dodikovu šapu'. Još trpi povratak gradskog stanovništva u manje gradove poput Vlasenice, Bratunca. Moramo postati voj-skom na terenu, animirati ljude da se upute tamo i daju najmanje što mogu u ovom trenutku za svoju BiH – da glasuju! Svuda gdje je i jedan Bošnjak, i na otocima, otići ćemo do njih... Odvojit ćemo sredstva, imamo ih u vijećima.”


15TRAVANJ 2014.

Mato Nikić, član Upravnog odbora Udruge bosanskih Hrvata “Prsten” i tajnik Zavičajnog kluba usorskog kraja, također je nagla-sio kako treba ići od čovjeka do čovjeka. “Efekti medija, mada su snažni, često su i kratkotrajni, informacije budu brzo zaboravljene. U rujnu će npr. na Usorskim svečanostima, koje su na državnoj ra-zini, biti oko 1.000 ljudi, ali ako nakon toga organiziramo skupštinu Kluba, ne dođe nam niti kvorum. Uvijek nedostaju ljudi koji će radi-ti. Kada smo bili pred lokalnim izborima i pred popisom stanovnika, išli smo do svakog pojedinca. I ostvarili dobar rezultat. Bilo je i SMS-poruka. Sve to košta, ali je i velika satisfakcija jer mi se od tada javlja 60 ljudi. Od rukava do rukava, popiti kavu sa svakim, popriča-ti, uručiti materijale... nema druge! Materijalno, nitko nam to ne može namiriti, puno je i vremena koje se utroši. Zadovoljstvo je, ipak, veće jer se to čini za svoje ljude. Bolje, za naše ljude. U listo-padu će naš rad biti mjerljiv, tad ćemo biti nagrađeni za ono što smo uradili.”

“U Velikoj Gorici živi dosta stanovnika iz Usore”, napomenuo je Omer Alibašić, koji je podsjetio da se mora biti svjestan i podijelje-nosti, po svakoj osnovi – u BiH, pa i van nje. “Aktivnost koju potiče Koalicija '1. mart' zato je hvalevrijedna.”

“Koalicija '1. mart' na izbore će jedino u RS-u. U Federaciji BiH će stranke koje je čine nastupiti pojedinačno. Sadašnja lista je mul-tietnička, a još se dogovara broj mjesta na listi”, pojasnio je Emir Suljagić. “Moram reći da je SDP ostao van te liste. Po našim prebro-javanjima u manjem entitetu BiH je oko 120.000 Bošnjaka, a glasat će njih 47.000 do 52.000, ljudi su to koji tamo stalno borave. Broj glasova u inozemstvu je oko 35.000, a morao bi biti barem četiri puta veći! Svi se izbori svode na brojeve! Bitna je i okolnost tko je tamo gdje se glasovi broje, kao i za koga se glasa! Zato je nužno izaći na glasanje u što većem broju. Ako sutra ostanemo, ne daj Bože, bez Bosne i Hercegovine, nemojmo nikoga drugog kriviti za to – osim sebe. U 'viziji' ljudi koji su krenuli 1992. godine na nas, koji su ubijali, silovali, palili… nâs Bošnjaka u toj našoj BiH – nema! Ti su ljudi svoju 'viziju', znamo to – provodili. A nama je za našu vi-ziju teško izvaditi osobnu kartu! Ili, staviti u kuvertu svoj glas, po-slati ga na adresu u Sarajevu!”

“Nema Bosna i Hercegovina neprijatelje samo u onima koji vo-de Republiku Srpsku”, podsjetio je saborski zastupnik Nedžad Hod-žić. “Sve što radim, radim motiviran stanjem u matičnoj zemlji, a bez koje niti nas Bošnjaka neće biti. To je krucijalno, zbog toga u Hrvatskom parlamentu prekidam sjednice spomene li se nekakav 'treći entitet'! U BiH nema ni bošnjačkih, ni srpskih, a ni hrvatskih prostora. Ona je cjelovita zemlja, bez obzira kakva je sada. I ako se ja, koji dolazim iz RS-a, i ovdje u Hrvatskoj, zalažem za ćirilicu, to znači da se borim za multietničku i građansku BiH. Ona je jedina naša domovina i mora ostati: multietnička, multikonfesionalna, multikulturalna. Jer, naša alternativa nije niti Turska, a niti su nam Arapi, zbog naše vjere, bliži od susjeda Hrvata i Srba. Nema sum-nje, BiH treba rekonstrukciju. Daytonski sporazum je zaustavio rat, a rekonstrukcija mora ići prema jačanju suverenosti, stvaranju funkcionalne države. Sada to Bosna i Hercegovina, na žalost, nije. Ova inicijativa i akcija je jedan od koraka da se kroz državni parla-ment i putem zastupnika koji bi se odabrali legalnim putem u RS-u, stvari promijenile. Zato i pozdravljam ovaj operativni plan i plan obveza za svakoga od nas kako bi se izvadilo što više osobnih doku-menata i kako bismo iskoordinirali pomoć onima koji žele otići gla-sovati. Bilo da je to Gunja, Bijeljina, Teočak ili neka druga općina. Vjerujem da ćemo ovu utakmicu sigurno dobiti”, zaključio je Ned-žad Hodžić. q

Edina SMAJLAGIĆ

HRVATSKA


Socijaldemokratska partija Hrvatske prolazi najveću krizu do sa-da. Odnos između premijera Zorana Milanovića i ministra financija Slavka Linića doživio je kulminaciju krajem travnja 2014. kada je ostavku podnijela Nada Čavlović Smiljanec, ravnateljica Porezne uprave. Poznavatelji prilika u SDP-u smatraju da je time Linić uzvra-tio zbog Branka Šegona kojeg je premijer smijenio mjesec dana rani-je. Čavlović Smiljanec donijela je čvrstu odluku. “Predsjedniku Vlade podnijela sam ostavku, a on je tu ostavku prihvatio. Podnijela sam ostavku na mjesto ravnateljice Porezne uprave i na mjesto pomoćni-ce ministra financija Slavka Linića”, izjavila je Čavlović Smiljanec do-davši da se vraća u Hrvatski sabor u koji je izabrana na listi SDP-a.

VLADAJUĆA KOALICIJA SVE TEŽE NOSI BREME AKTUALNE KRIZE, IAKO REZULTATI U GOSPODARSTVU ULI-JEVAJU NADU

Smjene, afere i dodatni porezi

Slavko Linić i Zoran Milanović

Protiv nje USKOK vodi istragu temeljem kaznene prijave koju je podnijela policija. Tereti je se da je stopirala ovrhu kojem je od osječkog OLT-a trebalo biti naplaćeno 10,5 milijuna kuna poreznog duga.

Ministar Linić i premijer Zoran Milanović nakon izbijanja afere stali su u obranu Čavlović Smiljanec te poručili da je nemaju namje-ru smijeniti, pogotovo Milanović koji ima veliko povjerenje u nju. Linić je još na dan njezine ostavke govorio da će Čavlović Smiljanec ostati na svojoj poziciji jer nije kriva za optužbe koje joj se stavljaju na teret. No čini se da je Linić pokušao samo zamagliti stvarne od-nose u svom resoru. “U posljednje vrijeme imala sam velikih pro-blema u suradnji s Ministarstvom financija. Ostavku podnosim zbog stalnih podmetanja i opstrukcija od strane određenih ljudi koje su kulminirale time da me se inkriminira i dovodi u vezu s lju-dima koje ne poznajem, niti sam ikada s njima bila u kontaktu”, rekla je Čavlović Smiljanec. Na informaciju iz medija da se Linić su-sreo sa Željkom Bilošem, vlasnikom osječkog OLT-a zbog kojeg se protiv nje vodi istraga, rekla je da je i ona to pročitala. “Iznenadilo me da ministar stupa u kontakt s osobom koja je pod istragom. Jako je zanimljivo da se mene dovodi u vezu s tim čovjekom, kojeg ne poznajem, niti sam ga ikada srela”, kaže Čavlović Smiljanec.

Posao joj je, kako kaže, zbog učestalih podmetanja bio otežan. Nije, veli, očekivala da će ići tako daleko i podmetati joj ljude s ko-jima, tvrdi, nema veze i radnje koje nije činila. Razlozi podmetanja, kako kaže, nisu joj poznati. “Pretpostavljam da je to zato što sam dobro radila svoj posao”, rekla je ustvrdivši da je davala sve od se-be otkad je postala šefica Porezne uprave.

SMIJENJEN SLAVKO LINIĆ – SPAČVA JE BILA KAP KOJA JE PRELILA PUNU ČAŠU

Napetosti na relaciji predsjednika Vlade Zorana Milanovića i mini-stra financija Slavka Linića izbile su na površinu početkom godine, sa slučajem Linićeva pomoćnika Branka Šegona, a kulminirale nedavnom ostavkom ravnateljice Porezne uprave Nade Čavlović Smiljanec. Čini se da je ostavka Čavlović Smiljanec bila okidač premijeru, jer tek što su se događaji oko OLT-a djelomice stišali, početkom svibnja 2014. u dnev-nom tisku se pojavila vijest o tome da je Linić u postupku predstečajne nagodbe za tvrtku Spačva oštetio državu za 27 milijuna kuna, jer je pre-ma procjeni koju je naložila Čavlović Smiljanec, zemljište, koje je poslu-žilo za naplatu poreznog duga, platio 33 milijuna kuna, a ono je vrijedno samo 6 milijuna kuna. Linić je istoga dana u svom očitovanju premijeru optužio Čavlović Smiljanec za neutemeljeno nisku procjenu zemljišta te podsjetio na četiri prethodne procjene na znatno više iznose.

Mnogi smatraju da je ova vijest lansirana iz Banskih dvora kako bi se Slavko Linić definitivno eliminirao iz Vlade RH. Vlada je odmah na slučaj predstečajne nagodbe vinkovačke Spačve reagirala kratkim pri-općenjem iz koje su poručili da je premijer Milanović dobio od Linića traženo očitovanje te da će “razmotriti sve podatke iz ministrovog očitovanja kako bi imao cjelovitu informaciju”. Međutim, već sutra-dan, 6. svibnja 2014., predsjednik Vlade Zoran Milanović smijenio je Slavka Linića s mjesta ministra financija, a za novog ministra predložio dosadašnjeg Linićevog zamjenika Borisa Lalovca. q

Slavko Linić i Nada Čavlović Smiljanec

Boris Lalovac, novi ministar financija RH

HRVATSKA

17TRAVANJ 2014.

Tomislav Karamarko, predsjednik HDZ-a

HDZ ispred SDP-a

Zbog raznih afera koje su izbile zadnjih mjeseci, a u koje su upetlja-ni SDP-ovci, odrazili su se i na rejting te stranke u Hrvatskoj. Po prvi put od dolaska Kukuriku koalicije na vlast, oporba je preuzela vodstvo u istraživanju Crobarometra, koje je provela agencija Ipsos Puls. SDP je tako nastavio trend pada, uzrokovan lošom ekonomskom politikom i drugim krivim potezima Vlade. Istraživanje provedeno na 968 ispitani-ka uoči izbora za Europski parlament, pokazalo je kako oporbeni blok predvođen HDZ-om (koalicija HDZ - HSS - HSP dr. Ante Starčević - BUZ - ZDS) uživa podršku 25,1% birača, dok je potpora SDP-ovoj vladajućoj koaliciji (SDP – HNS – HSU - IDS) pala na 23,7%.

Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko za rezultate ispitivanja javnog mnijenja o rejtingu stranaka po kojima je HDZ prestigao SDP rekao da to izaziva malo veselja, ali ne potpuno, jer je razlika mno-go veća od objavljenih rezultata. “HDZ je prošle godine na izborima dokazao da je prvi, i na lokalnim i na izborima za Europski parla-ment, a ove godine će to biti još izraženije”, procijenio je.

Tomislav Karamarko o iracionalnosti

Na pitanje ima li kakve prijedloge za Vladu RH, temeljem poziva premijera da oporba da konstruktivan savjet o rezanju rashodovne strane proračuna i sprečavanju povećanja deficita, Karamarko je odgovorio da s njima na pitanju poreza ne može naći zajednički jezik. “Oni će stalnim dizanjem poreza provesti politiku uništenja do zadnjeg radnog mjesta”, ocijenio je. Kako je dodao, može se razgovarati o poticanju proizvodnje, o razvoju malog i srednjeg po-duzetništva, jer sva stabilna društva i ekonomije počivaju na ma-lom i srednjem poduzetništvu. “Naši prijatelji, odnosno politički suparnici to očito ne shvaćaju”, ustvrdio je Karamarko.

U vezi s porezima na štednju i nekretnine Karamarko je rekao je kako jedan dan kažu da ih neće biti, pa hoće, pa opet neće te da je to, kako je ocijenio, “potpuno dezorijentirana ekipa”. “Pokušavaju rezanjima i dizanjem poreza postići rezultate, to je iracionalno. Jedna od definicija iracionalnosti, da ne kažem ludila je stalno inzi-stiranje na istom rješenju koje ti donosi loše rezultate a ti očekuješ da će taj rezultat biti drugačiji”, rekao je i ocijenio da je ova Vlada promašena te da je vrijeme da ode.

Za promjene odluka premijera i Vlade je rekao da se ne bi bavio Milanovićem, njegovim izričajem, njegovom kolebljivošću, “njego-vom negacijom samoga sebe”. “Nek’ se time bavi netko drugi”, rekao je predsjednik HDZ-a. Kazao je i kako HDZ ne vrijeđa SDP, da se ne veseli možebitnim kriminalcima u njihovim redovima, niti to kapitalizira. “Mi pričamo o problemima i fenomenima, a ne o ljudi-ma”, rekao je Karamarko.

Na pitanje mogu li građani u vezi s porezima biti mirni ako HDZ dođe na vlast, Karamarko je rekao da će u tom slučaju voditi uravno-teženu poreznu politiku. Ponovio je da poreznog obveznika treba nje-govati kako bi zarađivao i bio dobar porezni platiša. “Naš naglasak je na razvoju proizvodnje. Mora se stimulirati ljude da otvaraju firme, da je oslobođen davanja prvih godinu dana onaj tko nekoga zaposli, da se PDV plaća nakon naplate računa”, rekao je predsjednik HDZ-a.

Svi su isti

“U ovom mjerenju demokracije pokazuje se kako je hrvatsko društvo na tragu jedne beznadnosti uplovilo u drugu beznadnost”, smatra politički analitičar Anđelko Milardović, koji se slaže kako je rast popularnosti HDZ-a u odnosu na SDP reakcija građana na posve promašenu politiku vladajućih, unatoč činjenici da ni druga opcija nije bolje rješenje. Narod razloga za veselje zbog činjenice da je HDZ nadjačao SDP, prema Milardovićevoj ocjeni - nema. “Alternativa je nova beznadnost. HDZ i SDP su stranke dvaju ideologijskih tabora, ali vode dvije vrlo slične politike. Epilog vladavine i jednih i drugih je da je zemlja dovedena u stanje beznađa”, kaže Milardović.

“Hrvatska i ovo društvo pate od političkog bipolarnog poreme-ćaja, u zadnjih 20 godina se krećemo u bipolarno poremećenom političkom okruženju, gdje nam se ne nudi nikakva alternativa”, ocjenjuje Milardović i dodaje kako su hrvatski građani beznađe po-litičkog vodstva i HDZ-a i SDP-a već dobro iskusili na svojoj koži u posljednjih 20 godina. I HDZ i SDP svojom politikom Hrvatsku upor-no guraju unazad i prema dnu.

Upravo zato Milardović pozdravlja nove političke opcije koje građani doživljavaju kao osvježenje na političkoj sceni, poput ORaH-a, ali upozorava kako Hrvatskoj ne trebaju ekstremne opcije. “Potrebne su demokratske promjene u smislu jačanja lijeve opcije, u smislu jačanja centra... Gledam jako pozitivno na bujanje novih opcija, ali ne podupirem ekstreme. Bipolarizam ovakve vrste je kontraproduktivan za 95% stanovništva i treba pozdraviti nastoja-nja da se izađe iz političkog poremećenog bipolarnog sustava. Kao društvo smo u talačkoj situaciji političkog poremećenog bipolariz-ma, tonemo sve dublje”, smatra Milardović.

Komentirajući nadmoć HDZ-a nad SDP-om, Milardović je posta-vio pitanje: “Možemo li se sada radovati da nam je otvorena nada, da nam je otvorena perspektiva jer je unutar ovog bipolarno pore-mećenog sustava jedna stranka nadjačala drugu? Obje opcije su iste i vode u beznađe. Obje opcije su u zadnjih 20 godina društvo dovele do provalije i do ruba siromaštva. Zemlju su dovele skoro do prosjačkog štapa i tko voli nek’ izvoli i dalje glasati za daljnje propa-danje i za nastavak ove beznadne situacije”, zaključio je za kraj po-litički analitičar Anđelko Milardović.

Promašeni politički potezi

Politički analitičar Davor Gjenero smatra kako su ovi trendovi potpuno očekivani. Naime, popularnost SDP-u i ostatku vladajuće koalicije opada već mjesecima. “Istraživanja poput Crobarometra već tradicionalno podcjenjuju rezultate HDZ-a i HSS-a za 2-3%, pa je realna prednost HDZ-a pred SDP-om i veća”, naveo je Gjenero. A glavni krivci za ovako loš rejting SDP-a su neuspjesi i nekompeten-tnost Vlade, kao i nesposobnost premijera Zorana Milanovića, što građani kažnjavaju promjenom političkih preferencija. Gjenero smatra kako SDP ima dobre šanse vratiti se na vrh do idućih parla-mentarnih izbora, budući da je riječ o “kvalitetnoj stranci s puno obrazovanih ljudi”, ali uvjet je odlazak premijera Zorana Milanovi-ća s čela Vlade i SDP-a. SDP-u na čelu stranke treba neko novo,

HRVATSKA


RASTU MANJE STRANKE – MIRELA HOLY VEĆ TREĆACrobarometar agencije Ipsos Puls pokazao je da sve veću podršku

bilježi stranka bivše SDP-ove ministrice Mirele Holy – OraH, koji podupi-re 10,2% birača, a slijede Laburisti sa 10%, Savez za Hrvatsku sa 6,1%, koalicija Nacionalni forum - HSLS - PGS - LZR sa 4,5% te nezavisna lista Milana Bandića sa 4%. Ostale liste osvojile bi 3,3%, dok je neodlučnih 13,1% birača koji su sudjelovali u ovom ispitivanju javnog mijenja.

I istraživanje koje je Crobarometar proveo prije mjesec dana po-kazivalo je sve veći pad SDP-a te nagli rast popularnosti ORaH-a kojeg mnogi birači smatraju osvježenjem na političkoj sceni.

77% birača smatra da Hrvatska ide u lošem smjeru, dok 16% ispi-tanika smatra da je smjer dobar, a 7% ne zna odgovor na to pitanje. 55% birača SDP-a smatra da zemlja ide u dobrom smjeru, dok 36% birača smatra kako je smjer loš. Vladinu politiku podupire svega 19% birača, dok je 73% ispitanika protiv vladinih mjera.

Gledano pojedinačno po strankama, HDZ je već drugi mjesec za re-dom u minimalnoj prednosti pred SDP-om. HDZ tako podupire 19,8%, a SDP 19,7% birača. ORaH se popeo do trećeg mjesta, s podrškom 10,8% ispitanika te tako nakon nekoliko godina skinuo s te pozicije Laburiste koji se nalaze na četvrtom mjestu s podrškom 8,8% birača. HDSSB uživa podršku 3% birača, Bandićeva lista 2,8%, HSS 2,6%, HSP 2,1%, HSP dr. Ante Starčević, Nacionalni forum i Hrast po 2%, BUZ 1,6%, a HNS je s poraznih 1,5% podijelio poziciju s HSU. Slijede Hrvatska zora sa 1,4%, Grubišićeva lista sa 1,3%, HSLS sa 1,2%, IDS sa 0,8% te SDSS sa 0,4%. Neodlučnih je 13,4%, a 1,2% pripada ostalim strankama.

I predsjedniku Ivi Josipoviću, kojeg od početka mandata građani smatraju najpopularnijim političarom, popularnost pada iz mjeseca u mjesec. Trenutno ga podupire 68% birača. Pad potpore bilježe i Zoran Milanović (25%) te Tomislav Karamarko (17%). Druga najpopularnija političarka u državi je Mirela Holy (63%), a slijede Josip Leko (46%), Dragutin Lesar (45%), Ivan Grubišić (43%), Vesna Pusić (36%) i Ruža Tomašić (34%).

Mirela Holy je najpopularnija među biračima SDP-a (97%), a slije-de Josipović (96%), Leko (80%), Pusić (78%) i Milanović (71%). Među HDZ-ovim biračima je najpopularnija Ruža Tomašić (73%), a slijede Karamarko (69%), Josipović (65%) te Holy (59%). q

Mirela Holy, predsjednica OraH-a

sposobnije lice. Sve SDP-ove afere i krive poteze koje su povukli u posljednje vrijeme teško je pobrojati. Milanović, kojeg je Gjenero istaknuo kao “slabu kariku” SDP-a, nije jedini koji bi iz stranke tre-bao otići. Ministar financija Slavko Linić također je na vrhu popisa, posebice jer se njegovo ime neprestano spominje u aferama.

Vladajuća je koalicija očito u velikim problemima jer osim afe-ra, opći je dojam, vuku potpuno promašene političke poteze kojim se hrvatsko gospodarstvo baca u sve dublju krizu. Umjesto da režu vlastite troškove i glomaznu birokraciju, Vlada neprestano za nov-cem poteže u ionako krajnje ispražnjene džepove građana. Stalno se uvode novi nameti – od poreza do neprestanog rasta trošarina, a na obećanja vladajućih o tome kako neće biti novih zaduženja države i novih rezova već su mnogi počeli odmahivati rukom. Vlada državu dodatno zadužuje i po više puta mjesečno, no dubioze su takve da ni dodatna zaduženja nisu dovoljna pa teret moraju sno-siti građani i gospodarstvo novim nametima.

Dašak nade

Unatoč lošoj atmosferi zbog spomenutih afera, građane je u travnju mogla obradovati informacija nam rastu izvoz, potrošnja, in-dustrijska proizvodnja, a povećan je i broj izdanih građevinskih do-zvola. Za ostvareni rast industrijske proizvodnje u prvom tromjeseč-ju 2014. ministar gospodarstva Ivan Vrdoljak kazao je da to pokazuje da rezultati rada Vlade dolaze, premda su pomaci nešto sporiji nego što su građani očekivali. “Očekivali smo mali rast industrijske proi-zvodnje. Očekivali smo da prvi kvartal bude dobar, bit će i treći i če-tvrti, a za drugi ćemo još vidjeti, ali ćemo sigurno ove godine imati rast”, kazao je ministar nakon što je objavljeno da je industrijska pro-izvodnja u ožujku na godišnjoj razini porasla treći mjesec zaredom, što nije zabilježeno još od početka recesije 2009. godine.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, industrijska je proizvodnja u ožujku porasla 0,7% u odnosu na isti lanjski mjesec, dok je u prva tri mjeseca ojačala 1,5% u odnosu na isto razdoblje prošle godine. “Nije lako vraćati stare dugove prijašnjih Vlada, bri-nuti o kontroli deficita, provoditi reforme i nakon toga očekivati veliki rast u gospodarstvu, ali očito i ovi rezultati govore da smo na dobrom putu, kako smo i najavljivali”, rekao je Vrdoljak.

Ipak, ekonomski analitičari smatraju da to nije rezultat rada ove vlade nego rasta aktivnosti u Europskoj uniji te niske baze na kojoj se mjere rezultat. Unatoč tome, rekao je ministar, rezultati ohrabruju. Podsjetio je da svaki zaposlenik u industriji donosi tri do pet novih radnih mjesta u uslužnim djelatnostima koje prate indu-striju. “Razvoj industrije i energetike stoga su apsolutni prioritet i u fokusu Ministarstva gospodarstva. Samo još moramo zaustaviti pad potrošnje. Ako je zadržimo barem na istoj razini, onda ćemo ove godine imati rast BDP-a”, smatra Vrdoljak.

Odgovarajući na novinarsko pitanje hoće li oporezivanje kamata na štednju iznad iznosa od 400.000 do 500.000 kuna prisiliti ljude da novac povuku iz banaka, ministar gospodarstva istaknuo je da je to mjera usmjerena na smanjenje štednje i na rast potrošnje. “To je jedna od mjera koju trebamo provesti. Ako netko štedi 500.000 kuna i ako mu uzmemo mali dio kamate koju je zaradio na taj iznos, na taj način mu pokušavamo objasniti da je dobro da potroši te novce i da zaradi neg-dje više nego što može na kamati. To je mjera koja bi trebala donijeti smanjenje štednje i rast potrošnje”, zaključuje ministar Vrdoljak.

Planom konvergencije koji je Vlada usvojila u svibnju 2014., pred-vidjela je za iduću godinu oporezivanje štednje, no još nisu poznati detalji na koji način i koji iznosi bi se oporezivali po stopi od 12%. q

Edis FELIĆ

HRVATSKA

19TRAVANJ 2014.

U srijedu, 16. travnja 2014., održana je dugoočekivana, 57. sjednica Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske, na ko-joj je usvojeno Godišnje izvješće o utrošku sredstava osiguranih u Državnom proračunu RH za 2013. godinu, kao i Odluka o rasporedu sredstava osiguranih u Državnom proračunu za 2014. godinu (pot-pore za programe ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina). Prihvaćeno Godišnje izvješće ubrzo je objavljeno na služ-benim web-stranicama Savjeta za nacionalne manjine RH, dok se na objavljivanje Odluke i svih njenih pojedinačnih stavki – što je najočekivanija godišnja vijest za udruge nacionalnih manjina – mo-ralo čekati tjedan dana, do izlaska u Narodnim novinama.

Financijska sredstva 2013./2014. – smanjenje za 10,22%

Na sjednici Savjeta za nacionalne manjine objavljeno je da su za 2014. godinu udruge nacionalnih manjina prijavile 1.364 projekta, za čiju realizaciju su zatražile malo više od 66 milijuna kuna. No, iz Držav-nog proračuna RH za kulturnu autonomiju će se izdvojiti gotovo upola manje novaca, točnije 33,698 milijuna kuna. U odnosu na 2013. to je smanjenje od 10,22%, a u odnosu na 2012. godinu čak 17,82%.

Tablica 1: Raspodjela financijskih sredstava – usporedba 2013./2014. godina

2013. GODINA

Prijavljeno projekata: 1.297

Ukupno zatraženo: 68.383.472,42 kune

Izdvojeno iz Proračuna: 37.613.240,00 kuna

2014. GODINA

Prijavljeno projekata: 1.364

Ukupno zatraženo: 66.229.690,00 kuna

Izdvojeno iz Proračuna: 33.698.000,00 kuna

Na sjednici je objavljeno je kako će u 2014. godini sufinancirati 83 udruge, a za natječaj se prijavilo njih 108. Prema kriterijima no-

SAVJET ZA NACIONALNE MANJINE REPUBLIKE HRVATSKE – RASPODJELA FINANCIJSKIH SREDSTAVA ZA 2014. GODINU

Recesijska vremena voprijavljene nevladine udruge, ustanove nacionalnih manjina, po-družnice i KUD-ovi (ukupno 22) neće dobiti sredstva jer to nije u skladu s kriterijima za utvrđivanje financijske potpore. Trima udru-gama (jednoj crnogorskoj i dvjema romskim) novac je uskraćen zbog nepodnošenja izvješća i utvrđenih nepravilnosti u prošloj go-dini, prvenstveno zbog nenamjenskog trošenja novaca. Oni su do-bili bezuvjetnu odbijenicu. Velik broj financiranih manjinskih udru-ga nije zadovoljio zbog različitih razloga (nenamjensko trošenje, neadekvatna dokumentacija…), te im je dat rok od 90 dana da isprave pogreške kako bi se njihova Godišnja izvješća usvojila, a one izbjegle obavezu vraćanja dodijeljenih financijskih sredstava.

“Odluka o raspodjeli sredstava za kulturnu autonomiju nacio-nalnih manjina donijeta je u teškim okolnostima, pa su i dodijelje-na sredstva manja nego lani. Zbog krize u proračunu ima manje novca za sve hrvatske građane, pa tako i za udruge nacionalnih manjina”, rekao je Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za na-cionalne manjine RH. Naglasio je da pripadnici nacionalnih manjina snose teret krize kao i ostali hrvatski građani, a da sredstva za kul-turnu autonomiju nisu odraz nekih njihovih dodatnih prava, nego borba za njihov ravnopravan položaj. “Savjet se neće rukovoditi sistemom uravnilovke, niti će uvoditi glavarinu, odnosno visinu sredstava razmjernu broju pripadnika nacionalne manjine, već će prednost imati sadržaji i programi koji se mogu opravdati pred svim građanima Hrvatske. Postotak smanjenja nije isti za svaku od 19 manjina koja se financiraju preko Savjeta, pa je tako ruska ma-njina dobila i više sredstava nego lani”, između ostaloga, rekao je Tolnauer na sjednici krovne manjinske institucije u Hrvatskoj.

Financijska sredstva u 2014. godini raspoređena su na sljedeći na-čin: Srbi 9.562.000, Talijani 7.333.000, Mađari 3.899.000, Česi 3.078.000, Bošnjaci 1.589.000, Slovaci 1.327.000, Rusini i Ukrajinci 1.311.000, Slovenci 674.000, Romi 666.000, Makedonci 664.000, Žido-vi 661.000, Nijemci i Austrijanci 626.000, Albanci 622.000, Crnogorci 608.000, Rusi 150.000, Poljaci 93.000 i Bugari 87.000 kuna. Dakle, uku-pno: 32.950.000 kuna. Tome se treba pridodati i 748.000 kuna za tzv. ostale aktivnosti (stvaranje pretpostavki za ostvarivanje kulturne auto-nomije; informiranje i osposobljavanje članova Vijeća i predstavnika

Sjednica Savjeta za nacionalne manjine RH (foto: Nenad Jovanović, “Novosti”)

HRVATSKA


nacionalnih manjina; zajednički programi; prekogranična suradnja; “Manjinski forum”, informativni dvomjesečnik Savjeta; web-stranica Savjeta za nacionalne manjine), što je sveukupno 33.698.000 kuna.

Reakcije/obrazloženja raspodjele financijskih sredstava

Prva vijest o ovogodišnjoj raspodjeli sredstava objavljena je u subotu, 19. travnja, na HTV-u, u emisiji “Prizma”. Novinarka Danie-la Draštata sljedećim je riječima započela višeminutni prilog: “Kako bi samo bila raskošna naša manjinska scena kada bi bilo novca za sve projekte koje su manjinci zamislili. Imali su ideja točno dvostru-ko više od onoga što će moći ostvariti. Kriteriji za dodjelu novca, a zatim i praćenje trošenja, sve su stroži. A od manjina se očekuje da ostvare projekte koji su relevantni za manjinsku, ali i širu zajedni-cu…” U “Prizmi” su se mogla čuti komentari predsjednika i članova Savjeta za nacionalne manjine RH – Aleksandra Tolnauera, Mile Horvata i Nedžada Hodžića – neposredno nakon održane sjednice.

“Naravno da manjine nisu zadovoljne s tim, ali, Bože moj, za nadati nam se da će to biti doprinos konsolidaciji proračuna i da ćemo iduće godine moći razgovarati o nekakvim jačim sredstvima. Dakle, tih 10% za koja su umanjena sredstva po mojoj procjeni ne-će bitno umanjiti rad udruga”, rekao je Mile Horvat, saborski zastu-pnik srpske nacionalne manjine (SDSS).

Nadžad Hodžić, saborski zastupnik pet ex-jugoslavenskih nacio-nalnih manjina, ustvrdio je da će biti nezadovoljnih, pri čemu je imao jednu molbu: “Ja sam sad zamolio da probamo barem održa-ti u budućim vremenima ovaj nivo ako bi problemi s BDP-om bili ovakvi kakvi jesu. Jer ovakvi drastično smanjenje sredstava za pro-grame nacionalnih manjina praktično urušava te programe.”

Sjednica Savjeta za nacionalne manjine nije prošla bez oštrih tonova. Međutim, bez obzira na negodovanja, proračun za kultur-nu autonomiju manjina izglasan je s 11 glasova “za”, jednim “pro-tiv” i jednim “suzdržanim”. Kako doznajemo, protiv je bio Bashkim Shehu, albanski predstavnik u Savjetu za nacionalne manjine.

“Nezadovoljstvo je sastavni dio zadovoljstva jer nikad ne možeš biti zadovoljan ako jedno vrijeme nisi nezadovoljan. Ali, ja pozivam sve da budemo, ipak, svi zadovoljni u ovom vremenu koje je pred nama – i da se svi stisnemo. Jer i naš predsjednik Vlade je najavio, kao što znate, da nije još sve svršeno. Dakle, mi možemo očekivati još jedan rebalans što će se onda, jasno, odraziti i na nacionalne manjine”, za “Prizmu” je izjavio Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH.

Trosatna rasprava na sjednici na momente je bila vrlo polemična, što je nagnalo neke članove Savjeta da predlože pomalo nepopularnu mjeru: da se sjednice na kojima se objavljuje odluka o raspodjeli finan-cijskih sredstava – zatvore za javnost. U intervjuu za “Novosti” zani-mljiv prijedlog je iznio Veselko Čakić, potpredsjednik Savjeta za nacio-nalne manjine: “Smatram da sjednica Savjeta treba biti otvorena za medije i kad je raspodjela sredstava u pitanju, ali bi se mogao primije-niti princip koga se drže lokalne samouprave, a koje prije toga imaju zatvorenu sjednicu na kojima se otklanjaju svi sporni momenti oko raspodjele. Dobro je rekao jedan od kolega da bi to trebala biti sveča-na sjednica, a ne mjesto za višesatne rasprave pred novinarima od kojih neki mogu i pogrešno prenijeti sukus rasprave.”

Povećanje financijskih sredstava za Bošnjake… jednog dana!?

Prošle godine, na 52. sjednici Savjeta, jednoglasno je odlučeno da se za tri nacionalne manjine – Albance, Bošnjake i Rome – poku-šaju osigurati dodatna sredstva. To je predloženo nakon što je po-pisano stanovništvo i utvrđen točan broj pripadnika navedenih nacionalnih manjina.

U Zapisniku sa 52. sjednice Savjeta za nacionalne manjine, odr-žane 18. travnja 2013., stoji sljedeće:

“Saborski zastupnik prof. dr. sc. Milorad Pupovac predložio je da se od Vlade Republike Hrvatske zatraže dodatna sredstva iz Dr-žavnog proračuna za bošnjačku nacionalnu manjinu (s obzirom na povećanje broja pripadnika te manjine u popisu stanovništva iz 2011. godine) i romsku nacionalnu manjinu (s obzirom na specifi-čan socijalni, ekonomski i politički položaj). Osobito ga je podržao saborski zastupnik Nedžad Hodžić koji je inicijativi dodao albansku nacionalnu manjinu. Članovi su jednoglasno podržali inicijativu te je Savjet na temelju članka 35. Ustavnog zakona o pravima nacio-nalnih manjina donio ZAKLJUČAK:

Savjet za nacionalne manjine podržava inicijativu Kluba zastupnika nacionalnih manjina Hrvatskog sabora da se Vladi Republike Hrvatske predloži da u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2013. godi-nu s pozicija proračunskih korisnika nadležnih za civilni sektor osigura dodatna sredstva za stvaranje preduvjeta za ostvarivanje kulturne au-tonomije romske, bošnjačke i albanske nacionalne manjine.”

Na pitanje novinarke “Prizme” o tom obećanju/zaključku/pre-poruci, uz primjetan smiješak, očitovao se Nedžad Hodžić: “Nisu to bila sredstva koja je trebalo izdvojiti iz ovih sredstava – nego da se probaju iznaći nova sredstva. Naravno, ekonomska situacija je ta-

Aleksandar Tolnauer, predsjednik Savjeta za naconalne manjine RH

Veselko Čakić, potpredsjednik Savjeta za nacionalne manjine RH

HRVATSKA

21TRAVANJ 2014.

20,55%. Dakle, više nego što je ukupno smanjenje programima svih nacionalnih manjina u Hrvatskoj, što je u potpunoj suprotno-sti sa smislom zaključka sa 52. sjednice Savjeta za nacionalne ma-njine RH.

Detaljniju analizu i odgovor na pitanje – što je tome razlog – pokušat ćemo dati u sljedećem broju “Preporodovog Journala”, kada će svoje ocjene izreći čelnici najznačajnijih bošnjačkih udruga u Republici Hrvatskoj. q

Ismet ISAKOVIĆ

kva i onoga momenta kada će BDP početi rasti – mi ćemo se žustro boriti za tu odluku. U ovom momentu mislim da je to nerealno.”

Indikativno je da se bošnjački saborski zastupnik uvijek slaže i ima razumijevanje za stavove vladajuće koalicije. Podsjetimo se, na saborskoj raspravi prošle godine, u ime Kluba zastupnika nacional-nih manjina podržao je prijedlog Državnog proračuna, a njegov ko-mentar usvojenih sredstava za financiranje kulturne autonomije pripadnika nacionalnih manjina bio je sljedeći: “U Proračunu za 2013. sredstva se smanjuju za 6% u odnosu na Proračun iz 2012. Zbog toga nismo sretni i veseli, ali nismo ni nesretni. I to shvaćamo kao jednu od mjera koje idu za stabilizacijom ukupnih državnih fi-nancija, pa ćemo odluku podržati.”

Bošnjaci 2012./2014. – smanjenje za 20,55% (-411.000 kuna)

Potpuno je jasno da je stabilizacija državnih financija je u sferi “nemoguće misije”, što je osobito vidljivo kada se analiziraju dodi-jeljena sredstva iz Državnog proračuna u recesijskim godinama – od 2009. do danas. Analiza jasno pokazuje strmoglav pad unatrag zadnje dvije godine. Za sada se radi o 17,82%, ali uzimajući u obzir da je vrlo izgledan rebalans Državnog proračuna, možemo očekiva-ti, kao i prošle godine – dodatno smanjenje. Prošlogodišnji reba-lans odnio je 3% prvobitno predviđenih novaca, tako da je umjesto 38.663.240 raspodijeljeno milijun kuna manje – 37.613.240 kuna.

Od 2012. bošnjačkim udrugama znatno su umanjena sredstva – od točno 2 milijuna do 1,589 milijuna, što je smanjenje od

Tablica 2: Raspodjela sredstava iz Državnog proračuna RH – potpore za programe ostvarivanja kulturne autonomije nacionalnih manjina (od 2007. do 2014. godine)

GODINA /NACIONALNA

MANJINA2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013.* 2014.

Albanci 787.100 929.000 976.000 945.000 932.000 842.000 753.000 622.000

Bošnjaci 1.700.000 2.006.000 2.107.000 2.041.000 2.000.000 2.000.000 1.916.000 1.589.000

Bugari 71.000 84.000 88.000 98.000 100.000 105.000 100.000 87.000

Crnogorci 678.100 800.200 841.000 820.000 810.000 810.000 734.000 608.000

Česi 3.136.000 3.702.900 3.894.000 3.775.660 3.726.000 3.726.000 3.533.000 3.078.000

Mađari 3.850.000 4.543.000 4.772.000 4.620.000 4.568.000 4.568.000 4.402.000 3.899.000

Makedonci 696.200 822.000 863.500 820.000 808.000 808.000 754.000 664.000

Nijemci i Austrijanci 673.600 795.000 835.000 809.000 797.000 797.000 732.000 626.000

Poljaci 70.000 83.000 88.000 98.000 92.000 101.000 96.000 93.000

Romi 1.250.000 1.475.000 1.549.000 1.333.000 1.070.000 825.000 795.000 666.000

Rusi 65.000 77.000 82.000 100.000 121.000 125.000 125.000 150.000

Rusini i Ukrajinci 1.444.300 1.705.000 1.792.000 1.734.000 1.689.000 1.654.000 1.580.000 1.311.000

Slovaci 1.411.000 1.665.000 1.749.000 1.695.000 1.675.000 1.675.000 1.563.000 1.327.000

Slovenci 696.500 822.000 864.000 835.900 822.000 822.000 770.000 674.000

Srbi 9.469.000 11.174.000 11.759.000 11.440.000 11.293.000 11.333.000 10.888.000 9.562.000

Talijani 7.170.100 8.461.200 8.901.000 8.627.000 8.520.000 8.520.000 8.315.000 7.333.000

Židovi 673.600 795.000 835.000 807.000 790.000 790.000 747.000 661.000

UKUPNO 33.841.500 39.939.300 41.995.500 40.598.560 39.813.000 39.501.000 37.803.000 32.950.000

Ostale aktivnosti 1.158.500 1.572.200 1.594.500 1.245.240 1.523.318 1.580.318 860.240 748.000

SVEUKUPNO 35.000.000 41.511.500 43.590.000 41.843.800 41.336.318 41.081.318 38.663.240 33.698.000

Napomena: *Krajem 2013. godine obavljen je rebalans Državnog proračuna (navedena financijska sredstava su umanjena za 3%)

Nedžad Hodžić, saborski zastupnik i član Savjeta za nacionalne manjine RH

HRVATSKA


U petak, 25. travnja 2014. godine, od 11,00 do 18,00 sati, u Ulici grada Vukovara 235 u Zagrebu, Centar za rehabilitaciju i radnu aktivnost “Ozana” širom je otvorio svoja vrata za sve one koji su se željeli upoznati s korisnicima Centra i rezultatima njihova rada, ali i da nauče vještine koje su oni već usvojili.

Ovo je prigoda da nešto kažemo o Centru “Ozana” koji je osno-van 1991. godine s ciljem poboljšanja kvalitete života osoba s invali-ditetom i posebnim potrebama. “Ozana” je u početku djelovala u smislu pomaganja djeci koja imaju teškoće u razvoju, a kasnije proši-ruje svoju aktivnost na mlade i odrasle osobe s intelektualnim teško-ćama. 2002. godine utemeljena je ustanova – Dnevni centar za reha-bilitaciju i radne aktivnosti. Velika i sretna obitelj Ozanovaca čine djeca koja pohađaju predškolski program, njih 20-ak, i 34 odraslih. Programi se temelje na principima waldorfske pedagogije, pa su ta-ko prisutni sadržaji umjetničke i kreativne radionice, obogaćene glazbenim, sportskim i mnogim aktivnostima socijalnog značaja.

Ozanovci, Preporodovi dobri susjedi, pozvali su naš Ženski zbor “Bulbuli” da svojim nastupom i dobrom interpretacijom savdalinki uveličaju ovaj “Ozanin” dan. Ljubav i toplina se nikada nisu mogle sakriti, tako i ovoga puta kada je sevdalinka pronašle put do svake duše, izazvavši veliko oduševljenje i sreću na licima ne samo korisni-ka “Ozane” nego i njihovih roditelja, prijatelja i svih prisutnih. Bilo je to jako lijepo druženje u kojem se darivalo onog drugog i uzimalo od njega. Što bi moglo bolje ispuniti dušu i približiti je onom drugom ako ne glazba i ples. Za to dvoje ne trebaju prevoditelji. To se jednostav-no može samo doživjeti. Sevdalinka je u Danu Ozaninih otvorenih vrata, doista, doprijela do svake duše, vidjelo se to po razdraganosti, osmijesima i ozarenim licima. “Ako učinite jedan trun dobra, vidjet ćete ga...”, ali i suprotno, tako nas upozorava Vječna Riječ. Trun do-bra su podarile naše Bulbulice i njihov voditelj Ismet Kurtović ovim predivnim ljudima, ali i oni njima. Za uzvrat su im Ozanovci pružili priliku da zajedno zaplešu irski ples i podučili ih u tome, uz pomoć plesne grupe “Irish Maiden” koja je, također, bila gost programa. Bilo je to lijepo i veselo druženje, čista srca i vedre duše.

Svaki četvrtak, u prostorima Udruge “Ozana”, u Ulici grada Vuko-vara 235, održavaju se aktivnosti u Štrikeraj cafeu, koje plijene po-glede prolaznika izloženim rukotvorinama i kreativnim radionicama. Zanimljivo je istaći kako se Ozanovci bave filcanjem vune, izradom jako lijepih i korisnih predmeta, cvijetnih aranžmana... Njihova je lju-

NASTUP ŽENSKOG ZBORA “BULBULI” NA DANU OZANINIH OTVORENIH VRATA

Ljepota dobrih djela

bav i pletenje, tkanje, ples, glazba, slikanje... Što li sve ne mogu stvo-riti ove vrijedne ruke? Rehabilitacija, oporavak, socijalizacija itd. su riječi koje nas uvijek asociraju na nešto što nije završeno, na nešto što je drugačije od nas, nešto o čemu društvo treba brinuti itd., ali vidimo da ovi dobri i čestiti ljudi imaju zlatne ruke i toplu dušu, mož-da bolju od nekih koji su obdareni velikom Božjom milosti i ne treba-ju ničiju pomoć. Ali, sami sebe dovedu u poziciju zbog nezainteresi-ranosti, lijenosti, ignoriranja drugoga, okoline i sl. da ne znaju, kako narod veli, ni konac u iglu udjenuti. Sad recite, kome je potrebnija rehabilitacija? Ovi ljudi iz Centra prihvaćaju život u svim njegovim ljepotama, raduju se malim stvarima za koje neki drugi ne vide ni da postoje, iz njih zrači životna radost i optimizam.

Dobro vođenim projektima, educiranih osoba u Centru, svaki korisnik stječe samopouzdanje, svojim radom ruši stereotipe o osobama s posebnim potrebama.

Zahvaljujemo “Ozani” na pozivu, jednom lijepom i posebnom iskustvu, u nadi da će se suradnja i u budućnosti nastaviti, zbog plemenitosti i dobrote, zbog pjesme i plesa, zbog njih koji život osjećaju, možda, bolje i dublje, nego drugi ljudi, zbog nas koji uči-mo kako život može biti beskrajno lijep, uživajući u svakom njego-vom trenutku. q

Ajka TIRO SREBRENIKOVIĆ

Članice udruge “Ozana”

Ženski pjevački zbor “Bulbuli” Zagreb (nastup u Sisku povodom Donatorske konferencije knjiga)

INTERVJU

23TRAVANJ 2014.

Cilj Sarajevskog procesa 1983. – gušenje islama u bošnjačkom narodu

Prošla su tri desetljeća od Sarajevskog procesa, presude optu-ženima izrečene su 21. kolovoza/augusta 1983. godine. “Za djela protiv naroda i države” tada su, pored Vas, osuđeni Alija Izetbe-gović, Omer Behmen, Hasan Čengić, Ismet Kasumagić, Salih Behmen, Derviš Đurđević, Edhem Bičakčić, Melika Salihbegović, Mustafa Spahić i Đula Bičakčić. Optuženi Rušid Prguda, teški srča-ni bolesnik, umro je za vrijeme istrage. Koji je bio cilj tog klasičnog montiranog političkog procesa?

Bismillahir-rahmanir-rahim… Komunisti su imali više ciljeva ko-je su željeli postići tim procesom, a po mome mišljenju, najvažniji cilj im je bio ugušiti islam u bošnjačkom narodu. Optuživši nas i osudivši za navodnu “islamizaciju Muslimana”, oni su – izvan sud-nice, u stvarnom procesu, onom u javnosti – izmislili i plasirali tzv. kolektivnu krivicu našem narodu optuživši i nas i taj narod da želi-mo usred Evrope formirati Islamsku Republiku istrjebljenjem srp-skog i hrvatskog naroda na tlu Bosne. I “islam” bi to, navodno, po-činio da nije bilo njih – titoista, čuvara “bratstva i jedinstva”. Za to vrijeme, u Beogradu je planirana Republika Srpska i pripreman ge-nocidni rat protiv čitavog jednog muslimanskog naroda. Dozvolite mi da vas malo ispravim: rahmetli Rušid nije umro za vrijeme istra-ge, njega su komunisti doslovno ubili u ćeliji danonoćnim mrcvare-njem!

U izjavi za bosansko-hercegovačke medije prošle godine ste izjavili da se radi o “presudi koja je omogućila genocid”. Možete li nam detaljnije objasniti takvu tvrdnju?

Radi se o tome da su bosanskohercegovački komunisti, gromo-glasno obrazlažući navodne razloge i motive našeg hapšenja i viso-kih kazni koje su nam dali, putem svojih medija, a posebno preko “Oslobođenja” i ondašnje sarajevske Radio-televizije, posijali opa-sno sjeme političke nesvijesti u Bošnjaka, a mržnje prema svemu što je muslimansko kod Srba i Hrvata, kako onih koji žive sa nama u Bosni, tako i onih koji žive u Srbiji i Hrvatskoj. Naravno da će Srbi i Hrvati zamrziti islam i njegove sljedbenike koji – kako su ih komuni-sti uvjeravali – prijete njihovim sunarodnicima istrjebljenjem! Mi, Bošnjaci, bili smo potpuno politički nesvjesni šta se iza brda valja u tom desetljeću – od 1980., nakon smrti Josipa Broza, do 1990. – za šta su najveći krivci komunisti potekli iz našeg naroda koji su, u to vrijeme, blejili o očuvanju “bratstva i jedinstva” i Jugoslavije, a pr-stom nisu makli da bi vlastiti narod i republiku pripremili za nado-

DŽEMALUDIN LATIĆ, PROFESOR NA FAKULTETU ISLAMSKIH NAUKA U SARAJEVU “Islam i bošnjaštvo su zabranjeni, pod stigmom u Bosni! I samo oni! Islam i bošnjaštvo se sumnjiče,

“otkrivaju”, analiziraju, guše... Ne ugrožavaju se prava Jevreja ni Roma danas u Bosni ni izdaleka kao prava Bošnjaka! Pa ako ste pisac – “nepotkupljivi svjedok Povijesti”, kako kaže Krleža – ponikao

u islamskoj vjeri i bosanskome jeziku, morali biste biti glas za slobodu evropskih Palestinaca, posljednjeg naroda u Evropi koji, na početku 21. stoljeća, uslijed povijesnih zabrana i stigmatizacija

sa svih strana, postaje nacija.”

Mi smo “pretpolitički narod”Razgovarao: Ismet ISAKOVIĆ

lazeće događaje. Tu istu političku nesvijest mi smo imali uoči Dru-gog svjetskog rata, nakon što su Srbi u Beogradu 1939. godine mučki ubili dr. Mehmeda Spahu, lidera JMO-a.

Godine 1992., u ličnom razgovoru sa gospodinom Stipom Mesi-ćem, koga smo vodili u prostorijama HDZ-a u Zagrebu, na moje pi-tanje kako su se hrvatski komunisti ponijeli u tom desetljeću, on mi je rekao: “Vrlo korektno! Oni su nas u HDZ-u instruirali o nastupa-jućim velikosrpskim ratnim operacijama i molili nas da preuzmemo vlast budući da oni više nisu imali moralni niti politički rejting na temelju kojega bi mobilizirali hrvatski narod za obrambeni rat!” A kada su naši aktivisti iz Patriotske lige počeli pripreme za odbram-beni rat protiv esdeesovih paravojnih formacija i tzv. JNA, oficiri s našim imenom i prezimenom izbacivali su ih iz svojih kabineta sa tvrdnjom da je “Titova armija najhumanija armija na svijetu i da ona neće ratovati protiv vlastitog naroda”. Da podsjetimo, u tzv. JNA nije bilo ni 5% muslimanskog oficirskoga kadra, mada smo mi bili treći narod po brojnosti u Jugoslaviji – bilo nas je 23%. Od tih 5% oficira, nijedan nije imao komandno mjesto od nekog značaja. Jedan je bio glavni za sanitet u nekoj armijskoj oblasti – i to je bio naš najviše pozicionirani oficir. U takvoj opasnoj političkoj situaciji, samo su idioti kakvi su bili “naši” komunisti mogli da šute i ponaša-ju se na manje-više poznat način.

Da li su neki od tadašnjih komunističkih dželata i kadrovika, koji su stajali iza Sarajevskog procesa 1983., još uvijek aktivni u političkom i javnom životu BiH?

Svi koji su živi, aktivni su politički, na ovaj ili onaj način. Mogući inicijator našeg procesa, Raif Dizdarević, donedavno je bio politički

Prof. dr. sc. Džemaludin Latić

INTERVJU


savjetnik Sulejmanu Tihiću u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, sabesjednik “najvećih intelektualaca u Islamskoj zajednici”, osni-vač i spiritus movens organizacija pod nazivom “Josip Broz Tito”… Edina Rešidović, javni tužilac na našem procesu, bila je u vrhu SDP-a, a inače je aktivni advokat koji brani Bošnjake optužene za ratne zločine, posebno one iz SDA. Ne znam gdje je i šta radi Amir Saliha-gić, sestrić Raifa Dizdarevića, koga je UDBA postavila za šefa naše istrage. Najmonstruozniji istražitelj u našem procesu, Nazif Džu-bur, čitavo vrijeme radi svoj posao u obavještajnim strukturama pod kontrolom SDA. Munira Alibabića Munju predsjednik Alija Izetbegović imenovao je za nekog šefa u “našim” obavještajnim strukturama, danas je u Glavnom odboru političke stranke Željka Komšića i objavljuje knjige u kojima tvrdi da je nas, osuđene 1983. godine, a posebno Aliju, u zatvoru vrbovao KOS za svoje djelova-nje. Hamdija Pozderac se posthumno proglašava “ocem bošnjačke nacije”, a to čine saradnici UDBA-e iz tzv. Zelene knjige. Sudija-iz-vjestilac na Vrhovnom sudu, mislim da se zove Sejo, bio je poslanik SDA u Federalnom parlamentu, a kasnije nezavisni kandidat...

Svjetski bošnjački kongres je fantomski trik Mustafe Cerića

Koliko je i zbog čega važno da se otkriju veze UDBA-e, ali i KOS-a, sa vrhom Islamske zajednice i imamima za vrijeme socija-lističke Jugoslavije? Nakon izlaska tzv. Zelene knjige tadašnji reis Mustafa Cerić napravio je zvaničnu anketu u kojoj se zanimao za mišljenje žrtava progona o doušnicima iz Islamske zajednice koji su bili suradnici UDBA-e. Rezultat je bio više nego zanimljiv i indi-kativan. Što nam govori?

Ta persona – koja nikada nije porekla navode hrvatskih medija da je bila suradnik tajne policije Komunističke partije – upravo u stilu svoga zanata napravila je trik: pozvala je nas, žrtve komuni-stičke diktature, da damo izjave o “Zelenoj knjizi” – kada mi nismo ništa znali o njegovoj vezi sa tajnom policijom. Njemu je bilo stalo do njegove karijere koju će spomenuti navodi hrvatskih medija oz-biljno dovesti u pitanje. I umjesto da svaki službenik Islamske za-jednice koji je pod prisilom morao potpisati suradnju sa UDBA-om bude tretiran kao UDBA-ina žrtva, kao i mi, robijaši, Cerić je radi svoje karijere i te ljude stavio u nezavidan položaj. One koji su dra-govoljnom saradnjom sa UDBA-om gradili sebi karijeru Cerić je amnestirao, umjesto da ih ukloni iz Islamske zajednice.

No, morao bi početi od sebe! Javnost ne zna šta sam sve pretrpio od toga karijeriste u njegovom nastojanju da uguši moj glas. Da po-entiram: Islamska zajednica, kao jedina organizacija koju smo imali tokom komunizma, bila je pod najvećim pritiskom UDBA-e. Većina nas koji smo se školovali u Medresi i bili njezini službenici nismo pod-legli tim pritiscima, neki od nas su izgubili svoje živote, i, dakle, poni-jeli smo se – hvala Allahu, dž.š. – časno, kao pravi sljedbenici poslani-ka Muhammeda, s.a.v.s. Naši najveći imami: Mehmedef ef. Handžić, Mustafa Busuladžić i dr. Ahmed Smajlović zbog toga ponosnog čuva-nja emaneta islama i islamskih nauka ubijeni su kao šehidi na tome putu. Bošnjaci na njih i na svu ostalu našu ulemu i imame mogu biti ponosni! Nažalost, jedan broj svršenika Medrese – među koje spada i samozvani, zapravo SDA-ov, reis Cerić – ponio se sasvim suprotno: oni su svoju karijeru izgradili služeći UDBA-i i bivšem bezbožničkom sistemu. Htio-ne htio, kao žrtva komunističke diktature, ja sam po-stao neka vrsta Simona Wiesenthala koji istražuje komunističke zlo-čine i otvara Pandorine kutije beščašća koje se, kako sam već rekao, posebno bilo koncentriralo u Islamskoj zajednici i čija sramna tradici-ja, nažalost, i dalje traje.

Prije nekoliko mjeseci dirnuli ste u “osinje gnijezdo”, kada ste u emisiji TV OBN-a izjavili da je bivši reisu-l-ulema Mustafa Cerić, dok je bio imam u Zagrebu i Čikagu, bio suradnik UDBA-e pod kodnim imenom “Vezir”. Ubrzo ste dobili otkaz na Fakultetu za islamske studije u Novom Pazaru. Osim toga, Mešihat Islamske zajednice u Srbiji uputio je i zahtjev Islamskoj zajednici u BiH da Vas otpusti s mjesta profesora na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu. Iza svega je stajao dvojac Mustafa Cerić – Muamer Zu-korlić. Kako je priča završila i koje su njene konotacije?

Zukorlić je dva puta tražio na sjednici Rijaseta da se taj njihov zahtjev o mome progonstvu sa Fakulteta islamskih nauka u Saraje-vu stavi na dnevni red – i svaki put mu je to odbijeno. Ja nisam ni-kakav “slučaj” i nijedna institucija Islamske zajednice o meni uopće nije raspravljala. U Novi Pazar – gdje me je upravo taj Zukorlić mo-lio da dođem da predajem, gdje sam učestvovao u podizanju naj-prije Islamske akademije, pa onda i Univerziteta, gdje sam sve uči-nio da tamošnji Fakultet za islamske studije bude uvezan u sistem Islamske zajednice, gdje su me studenti, kolege i sandžački narod iz džamija neobično poštivali – više ne idem, i ne namjeravam ići.

Uz bivšeg reisa Cerića i sandžačkog muftiju Zukorlića vežu se Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti (BANU) i Svjetski boš-njački kongres. Što je stvarni cilj osnivanja tih institucija/organi-zacija i koliko su one stvarno potrebne bošnjačkom narodu? Ka-kve se namjere/nijjeti kriju iza takvih “projekata”?

Svjetski bošnjački kongres je fantomski trik Mustafe Cerića da se domogne najviše političke pozicije nakon što mu nije uspjelo da se nametne kao doživotni ili nad-reis na posljednjoj sjednici Sabora Islamske zajednice u njegovom mandatu, a BANU je plemenita ide-ja nekolicine naših izvanrednih naučnika i umjetnika. Nažalost, oni su, poslovično, politički naivni ljudi – primili spomenuti dvojac u osnivače BANU-a, misleći da će im oni donijeti početni novac za rad te institucije. Daljnje ponašanje Cerića i Zukorlića je poznato javno-sti: BANU nije dobila nikakav novac od njih – iako su ga sakupili od našeg naroda u tzv. dijaspori – i sada oni, Cerić i Zukorlić, sve čine da iz njezina članstva istjeraju mene i dr. Ibrahima Pašića i BANU učine isključivo svojim djelom koje bi im pomoglo da ostvare nove karijere. Mi, ostali osnivači, podržavamo predsjednika Ferida Muhića i vjerujemo da će spasiti ovu, našem narodu itekako po-trebnu instituciju, držeći se Statuta koga smo usvojili. Ako se to desi, Cerić i Zukorlić će najvjerovatnije otići iz ove institucije, a ako se to ne desi, onda će je njih dvojica srušiti.

Doneseni Ustav Islamske zajednice nije postavljen na šerijatskim osnovama

U tom kontekstu, kakvo je Vaše mišljenje o uspostavljanju in-stitucije tzv. europskog muftije? Mnogi alimi i bošnjački intelek-tualci dali su negativan odgovor, a s druge strane, nekima je to, za sada, nedosanjani san.

Priča o evropskom muftiji, naravno, vezana je za Mustafu Ceri-ća. Ja sam zbog toga bio protiv te inicijative, ali nakon što sam sa-slušao neke naše važne imame koji žive u Zapadnoj Evropi, izgleda da se u EU zaista ozbiljno razmišlja o evropskome muftiji i da ta funkcija ima svoga smisla. Ali, kako do nje doći? Ja ne znam. Ono što u ovome trenutku čovjek može reći jeste da po svaku cijenu Bošnjaci moraju odbaciti relativizaciju pozicije reisu-l-uleme u Sa-rajevu. Ako bi se to desilo, onda nas čeka novi, planirani haos.

Kakvo je Vaše mišljenje o najavljenoj kandidaturi bivšeg reisa Mustafe Cerića na mjesto bošnjačkog člana u Predsjedništvu BiH?

INTERVJU

25TRAVANJ 2014.

Valjda se moje mišljenje, nakon moga sukoba sa tim udbašem, unaprijed zna. Ukratko: gadi mi se!

Prije nekoliko godina, u pisanom elaboratu, zatražili ste da se Islamska zajednica postavi na islamske osnove. Nakon višemje-sečne javne rasprave krajem travnja/aprila 2014. usvojeni su amandmani na Ustav Islamske zajednice u BiH. Koliko su usvoje-ne ustavne promjene u skladu s Vašim shvaćanjem šure/dogovo-ra vjernika i modernog ustroja vjerske institucije?

Nažalost, moja saborska inicijativa o šerijatizaciji Islamske za-jednice i dalje nailazi samo na ogluhu. Istina, imami je podržavaju u svakom susretu sa mnom, ali samo preda mnom. Tokom nedavne javne rasprave Nastavno-naučno vijeće Fakulteta islamskih nauka, uz ostale prijedloge, gotovo u cijelosti je podržalo tu moju inicijati-vu, ali nijedan od naših prijedloga nije usvojen niti je uopće došao na raspravu u Saboru. Doneseni Ustav nije postavljen na šerijat-skim osnovama i to će se ne samo ovoj administraciji Islamske za-jednice, nego svima nama, članovima Islamske zajednice i Bošnja-cima – obiti o glavu. Ovo nije na islamski način centralizirana i soli-darna, već razroka, višeglava, nejedinstvena zajednica. Kakva šuma – takvi zečevi! Sa ovakvim pasivnim članstvom Islamske zajednice, koje misli da će pukim činom plaćanja članarine ispuniti sve svoje obaveze prema islamu i Ummetu, sa ulemom koja na svaku inicija-tivu odmahuje rukom i unaprijed je smatra “preuranjenom za naše prilike”, a pred svakom zloupotrebom vlasti “mudro” šuti, sa ova-kvom svjetovnom inteligencijom kojoj je do islama stalo koliko do lanjskog snijega – nerealno je očekivati i najmanju šerijatizaciju matice našeg postojanja.

Europa nije prevladala duh ekstremne posesivnosti, materijalizacije i podjele na “građane Atene” i barbare

U Europi sve više jačaju ekstremni neonacistički pokreti, koji imaju sve jače uporište u parlamentima svojih zemalja. Među nji-ma se ističu grčka Zlatna zora, koja ima čak 18 zastupnika, kao i Stranka za slobodu, na čijem je čelu poznati islamofob Geert Wil-ders, koja je nakon izbora 2010. godine postala treća najsnažnija stranka u Nizozemskoj. U većini slučajeva objekt njihove mržnje su muslimani. Nedavno je Zlatna zora otvoreno prijetila muslima-nima u Grčkoj kako će biti “zaklani kao pilad ako se ne odsele iz Grčke”, te da će spriječili izgradnju prve džamije u Ateni. S druge strane, “liberalni” Wilders izjavljuje: “Ne mrzim muslimane, mr-zim islam.” Kuda jačanje takvih ideja može dovesti Europu?

Nažalost, Evropa ni nakon najkrvavijeg od svih stoljeća – mislim na prošlo stoljeće – nije uspjela da prevlada svoj duh ekstremne posesivnosti i materijalizacije i, prije svega, Aristotelove podjele na “građane Atine” i barbare. Nakon hladnoratovskog razdoblja, sada smo mi, muslimani, postali – ako smo to ikada i prestali ovdje biti? – novi njezini “barbari”, “koji imaju slobodu samo da budu dobri robovi”, kako je pisao isti filozof, najutjecajniji od svih na ovom kontinentu. No, ta stvar i ne mora biti tako pesimistična – jer u “vrtložnoj dijalogici” Evrope, kako kaže E. Morin – stanuje i onaj drugi duh, suprotstavljen prvome – po kome su islam i muslimani “dio Evrope”, kako kaže M. Barosso – a ne nikakvo njezino “strano tkivo”. Siguran sam da će opasne ideje koje spominjete ojačati ovaj drugi duh, ali i nas, “muslimanske Evropljane”. Na tome putu, na-

Priča o evropskom muftiji, naravno, vezana je za Mustafu Cerića. Ja sam zbog toga bio protiv te inicijative, ali nakon što sam saslušao neke naše važ-ne imame koji žive u Zapadnoj Evropi, izgleda da se u EU zaista ozbiljno raz-mišlja o evropskome muftiji i da ta funkcija ima svoga smisla. Ali, kako do nje doći? Ja ne znam. Ono što u ovome trenutku čovjek može reći jeste da po svaku cijenu Bošnjaci moraju odbaciti relativizaciju pozicije reisu-l-uleme u Sarajevu. Ako bi se to desilo, onda nas čeka novi, planirani haos.

Do “Daytona 2” mora doći, ali on se mo-že održati pod dva uvjeta: prvo, da se poštuju principi međunarodnog prava i, drugo, da na njemu, osim sila Zapada, učestvuju Republika Turska i Saudijska Arabija kao međunarodni zaštitnici boš-njačkih interesa. U protivnom, Bošnjaci bi bili izloženi novoj “luđačkoj košulji”.

INTERVJU


ma je potreban vjerski žar, autentični džihad al-kalami/borba za islam i muslimane vlastitom riječju, duh islamske nauke, umjetno-sti, filozofije i ahlaka/islamskog morala. Podsjećam vas da su musli-mani nakon križarskih ratova u 11. i 12. stoljeću i mongolske najez-de u 13. stoljeću, nakon pada Garnate/Granade, upravo naukom i ahlakom uspijevali da trijumfalno iziđu iz “Triju noći islama”.

Medijska kampanja pod nazivom “islamski fundamentali-zam”, koja traje od 80-ih godina prošlog stoljeća, dobila je svoje gorljive sljedbenike, zar ne? Detaljno ste proučavali manifest An-dersa Breivika, norveškog desničara i zločinca, pri čemu ste došli do zanimljivih zaključaka.

Moji zaključci su slijedeći: da je taj manifest mogao sačiniti sa-mo neki ozbiljni institut, i to nakon višegodišnjih istraživanja, anali-ziranja i planiranja, kao i da su europski nacisti povezani od Londo-na i Osla do Beograda i Atine. Podsjećam vas da je i Hitler neke svoje ideje preuzimao od engleskih ultradesničarskih krugova, dar-vinista i inkvizitora koji su istrijebili višemilionsku rasu miroljubivih Indijanaca na američkom tlu. Sa žalom se sjećajući ubijenih norveš-kih djevojaka i mladića, koji su, svojim izborom da žive u društvu sa ljudima drukčijeg porijekla i svjetonazora, i ne htijući prkosili straš-nom inkvizitoru Breiviku – i u ovom odgovoru ću ostati optimisti-čan, jer je izrazita većina norveške javnosti emocionalno i politič-kim stavom stala uz žrtve, a osudila ubicu!

S jačanjem islamofobije, jačaju i vrijeđanja Božjeg poslanika Muhammeda, a.s., putem filmova, karikatura, “ozbiljnih” znan-stvenih radova… Kakav bi trebao biti adekvatan muslimanski od-govor?

Naša dva osnovna islamska izvora, Kur'an i Sunnet, ne samo što su dostavili Istinu, nego su i nas, njezine sljedbenike, podučili kako da je prenosimo čovječanstvu. Kur'an navodi tri osnovne metode: “Na Put Gospodara svoga pozivaj mudrošću i lijepim savjetom i sa njima raspravljaj na najljepši način.” Gazali je smatrao da se ova treća metoda odnosi na muslimanski dijalog sa kršćanima i Jevreji-ma, odnosno ehl-i kitabijama, u kome se ne dira ni u čiju dogmu, već se potcrtava ono što nam je zajedničko. Muslimanski odgovor na izazov o kome govorite mora biti polivalentan.

Živeći Sunnet poslanika Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve se-llem, što više ga izučavajući i što kreativnije ga tumačeći, moramo spasiti njegovu “beskrajnu svjetlost” za svoje nove naraštaje, a kr-šćanima i Jevrejima te društvenom valu suvremenog agnosticizma na Zapadu predstaviti ga kao “Poslanika za sva vremena”, kao što kaže Karren Armstrong. Kao jedinog preostalog rizničara pologa svih 124.000 vjerovjesnika i poslanika, pa i onih poslanika na koje se primarno referiraju prvi, Isaa, a.s., sina Merjemina, ili drugi, Mu-saa, a.s. Jer oni nemaju sunnete nijednog od “svojih” poslanika, te sunnete čuva poslanik Muhammed. Podsjećam vas da Kur'an sve Allahove poslanike naziva uswet-om, modelom identifikacije za či-tav ljudski rod, i ako nestane toga vjerovjesničkog pologa – a na to ciljaju autori smeća koje ste spomenuli – niko neće moći savreme-ne i buduće kršćanske, jevrejske, agnostičke i druge naraštaje spa-siti od bezboštva i, posljedično, socijalnih i svih ostalih zala.

Ulema s ovih prostora šuti, pa i kada se takve stvari mogu pročitati u osnovnoškolskim udžbenicima. Npr. u zvaničnom hr-vatskom udžbeniku iz povijesti za 6. razred osnovne škole piše sljedeće: “Trgovac iz Meke, imenom Muhamed, živio je krajem VI. i početkom VII. stoljeća. Upoznavši se s kršćanskom i židovskom vjerom koja je propovijedala vjeru u jednoga Boga, odlučio je ute-meljiti novu vjeru koja će ujediniti dotad razjedinjena arapska

plemena. Stoga je i on započeo propovijedati vjeru u jednoga bo-ga. Vrhovno božanstvo nove vjere – islama – je Allah, a sljedbeni-ci islama nazivaju se muslimani. Muhamed je sebe smatrao Bož-jim prorokom.” Vaš komentar?

Takve stavove su džahilijjetski Arabljani, henoteisti, Jevreji i ne-što kršćana, iznosili odmah po Nubuvvetu – obznani poslanstva Mu-hammedova, s.a.v.s. To i takvo osujećivanje islama traje više od 14 stoljeća, a poslanik Muhammed, s.a.v.s., iz dana u dan privlači sve više ljudi svojoj svjetlosti. Neki mladi henoteist, bilježe historici, koji je Poslanika poznavao prije Nubuvveta, kada je čuo da je on oglasio svoje poslanstvo, rekao je samom sebi: “On poslanik? To je najveća istina ili najveća laž! Ako je to najveća istina – onda me ona obavezu-je, a ako je najveća laž – onda mi je jedina obaveza da je ugasim!” Oko tri godine je išao za Poslanikom, pratio njegova obraćanja i po-stupke – i samo šutio. Nakon toga, prišao je Poslaniku i izjavio Šeha-det. Poslanik, s.a.v.s., upita ga zašto je toliko oklijevao, na što mu ovaj mladić odgovori: “Da ti nisi poslanik od Boga, ti bi sigurno bar nekad izrekao neku laž, ili polulaž, ili nešto što te je nedostojno, ili bi učinio neki postupak koji ti ne priliči... Ali, sve što ti činiš, slaže se sa mojim razumom i mojom prirodom.” Svako ko neopterećeno izuča-va njegov briljantni Sunnet doći će do istog zaključka.

Do “Daytona 2” mora doći, ali uz dva uvjeta…

Protesti u BiH tokom veljače/februara 2014., koji su donijeli nezapamćene nemire i demonstracije u većem broju gradova, po-kazali su da je bosansko-hercegovačka politička scena prilično tužna i tegobna. Politički analitičari smatraju da su Bošnjaci u najgorem stanju od kraja rata do danas. Kakva je Vaša ocjena sadašnjeg položaj Bošnjaka u BiH?

Februarski su protesti, suprotno parolama njihovih aktera, sa-mo još više uzdrmali državu, a ništa bitno nisu donijeli. To su, da se razumijemo, bili protesti Bošnjaka/Jugoslavena protiv Bošnjaka/muslimana. Nažalost, postojeće garniture vlasti, koje ne branim, nemoguće je smijeniti zbog sadašnjeg izbornog zakona u Bosni po kome samo parlamentarne stranke imaju pristup državnom budže-tu. Da nisu bili zloupotrijebljeni od svojih zasad nepoznatih nalogo-davaca, te protestante je trebalo okrenuti protiv OHR-a koji je na-metnuo takav izborni zakon i koji našu državu – u ovoj “daytonskoj rasističkoj svinjariji”, kao što reče Dževad Karahasan – drži zaklju-čanom. Dakle, treba nam zakon po kome ćemo svi, koji želimo da političkim sredstvima otključamo svoje pravo na državu i da tu dr-žavu razvijamo ravnopravno, učestvovati u izbornoj trci. To je farz-i kifaje, zajednička obaveza svih muslimana.

Prošla su skoro dva desetljeća od mirovnih pregovora u Daytonu i potpisivanja sporazuma koji je u značajnoj mjeri krivac za sadašnje neodrživo stanje u BiH. Gdje je izlaz iz „daytonske luđačke košulje”? Može li doći do revizije Daytonskog sporazuma kako bi BiH postala funkcionalna država na cijelom prostoru?

Do „Daytona 2” mora doći, ali on se može održati pod dva uvje-ta: prvo, da se poštuju principi međunarodnog prava i, drugo, da na njemu, osim sila Zapada, učestvuju Republika Turska i Saudijska Arabija kao međunarodni zaštitnici bošnjačkih interesa. U pro-tivnom, Bošnjaci bi bili izloženi novoj „luđačkoj košulji”.

Bili ste i aktivni sudionik političkih događanja u jednom periodu svoga života, 12 godina ste bili uz rahmetli predsjednika Aliju Izetbe-govića, svoga ahbaba. Sjećate li se kakvih razmišljanja rahmetli predsjednika Izetbegovića? Da li su sadašnja SDA i država Bosna i Hercegovina ono za što se rahmetli Alija Izetbegović borio i zalagao?

INTERVJU

27TRAVANJ 2014.

Da vas podsjetim: na prvim poslijeratnim izborima 1996. godi-ne SDA je dobila preko 70% bošnjačkih glasova, a danas ih ne dobi-ja ni 15%. Bošnjacima je spas u jednoj jakoj političkoj muslimanskoj i svebošnjačkoj demokratskoj organizaciji koja bi formirala bosan-skohercegovački front sa drugim nebošnjačkim demokratskim strankama desnog centra. Ni jednog ni drugog zasad nema na po-molu! Što se tiče rahmetli Alije Izetbegovića... Da, bio sam uz njega sve do 2001. godine, u političkom smislu, a sve do njegove smrti, i poslije njegove smrti, u ljudskom smislu. Ja sam ga doživljavao kao svoga ahbaba, a vjerovatno i on mene. Međutim, poslije Daytona, to je, jednostavno, bio drugi čovjek u političkom smislu. Nekoliko puta išli smo zajedno na važne političke sastanke, naročito one taj-ne, za koje skoro niko nije znao. Bio sam iznenađen kakve mi je teške i najpovjerljivije zadatke davao, dok je, u isto vrijeme, vršio pritisak na mene da prestanem sa svojim antikomunizmom.

Jednom smo se, u Marakešu, u hotelu gdje je odsjeo Winston Churchill kada je tajno pravio svoje planove za sjevernoafrički front protiv Hitlera – Alija je spavao u njegovom apartmanu – do pred rani sabah svađali, doslovno – otimali se za našu stranku. Ja sam bio za to da ona ostane muslimanska i svebošnjačka, bez ikakvog dodira sa komunistima, a on je bio za “pomirenje” sa komunistima. Tvrdio je kako su se kod Srba pomirili četnici i partizani, kod Hrvata ustaše i partizani – i da se i mi moramo pomiriti sa našim “partiza-nima” te da SDA mora krenuti ka “građanskoj opciji”. Možete zami-sliti kako sam se osjećao? Najprije sam počeo da kričim i prokli-njem, podsjećam ga na Allaha, dž.š., i Sudnji dan – “Šta ćeš, bolan, reći Allahu, dž.š., na Sudnjem danu?” – zatim na Saliha Behmena – “Kako te nije stid Salke?”… Uvjeravao sam ga da naši komunisti nisu nikakvi socijaldemokrati već najprimitivniji ćafiri te da je po-djela među nama, Bošnjacima, sasvim druge prirode od one podje-le kakvu imaju Srbi i Hrvati unutar svojih korpusa, da se u svakoj analogiji krije opasnost od krivog zaključka, itd. Ali, ništa nije po-

moglo: Alija je imao moć, odlučio je da namjerno izgubi prve na-redne izbore, a onda da se “pomiri” sa komunistima – “da se poklo-ni komunističkom šejtanu”, što bi rekao moj brat Nedžad.

Da se razumijemo: on je to sve uradio u najboljoj namjeri. Rezul-tati njegove odluke su poznati javnosti. Kada je, na Kongresu SDA 2001. godine, isposlovao to “pomirenje”, kada sam ja, neposredno nakon 11. septembra i toga kongresa, uskoro bio stavljen na crnu li-stu u ambasadama nekih zapadnih zemalja – spasio me jedan moj prijatelj, katolik, ambasador jedne prijateljske zemlje – otišao sam rahmetli Aliji u Centralu SDA i politički se halalio s njim ovim riječima: “Vidiš, Alija, kada smo napravili SDA, ja sam pitao svoga rahmetli babu, imama, da li da idem s tobom – jer smo i tada, 1990. godine, mogli završiti u zatvoru, pa sam se bojao da sada svjesno ne nane-sem bol svome babi – on mi je, u Gornjem Vakufu, gdje sam ih upo-znao nakon SDA-ovog skupa, rekao: 'Dobro, sine, idi s našim Alijom, jer ovo je borba za slobodu islama i muslimana, a i nas hodža, ima-ma!' Vidiš, Alija, da nas nisu podržali imami, ove stranke ne bi bilo, a ti sada našu najveću političku organizaciju predaješ u ruke Saveza komunista! Od danas – mene, hodže i hodžinog sina, ovdje nema!”

Od toga dana do danas prošlo je 13 godina. Alijinu povijesnu od-luku njegovi nasljednici i ideolozi “građanske opcije”, socijalistički intelektualci koji su upropastili sve čega su se takli u našem narodu, i danas tumače kao njegovu posljednju pobjedu, a zapravo, radi se o genijalnom promašaju! No, ja nisam čovjek koji bi se ikad predao, ja sam učenik svoga babe i Saliha Behmena – islam i Bosna su moji ci-ljevi, a ne Alija Izetbegović i njegova voluntaristička, neislamska poli-tika. Samo me poštovanje prema njemu kao, ipak, našem prvom predsjedniku, sprječava da svjedočim o njegovim modernističkim pogledima na islam i imame – pogledima u koje bošnjačka javnost nikad ne bi povjerovala – o njegovim samostalnim odlukama koje su se pokazale katastrofalnim za naš narod, o njegovoj igri našom za-jedničkom strankom... Valjda će i za to doći vrijeme...

Februarski su protesti, suprotno parolama njihovih aktera, samo još više uzdrmali dr-žavu, a ništa bitno nisu donijeli. To su, da se razumijemo, bili protesti Bošnjaka/Ju-goslavena protiv Bošnjaka/muslimana. Nažalost, postojeće garniture vlasti, koje ne branim, nemoguće je smijeniti zbog sa-dašnjeg izbornog zakona u Bosni po kome samo parlamentarne stranke imaju pri-stup državnom budžetu. Da nisu bili zlou-potrijebljeni od svojih zasad nepoznatih nalogodavaca, te protestante je trebalo okrenuti protiv OHR-a koji je nametnuo ta-kav izborni zakon i koji našu državu – u ovoj “daytonskoj rasističkoj svinjariji”, kao što reče Dževad Karahasan – drži zaključa-nom. Dakle, treba nam zakon po kome će-mo svi, koji želimo da političkim sredstvi-ma otključamo svoje pravo na državu i da tu državu razvijamo ravnopravno, uče-stvovati u izbornoj trci. To je farz-i kifaje, zajednička obaveza svih muslimana.

INTERVJU


Stvari se kreću u pravcu koji je povoljan za našu Bosnu i Bošnjake

Nedavno ste govorili o potrebi pravednog i sveobuhvatnog bošnjačko-srpskog mirovnog sporazuma, koji bi pomogao stva-ranju takvog sporazuma između pravoslavnih i muslimanskih naroda koji žive na području od Vladivostoka do Cazina. Može li tom sporazumu pomoći što među živima više nije akademik Do-brica Ćosić, “otac” srpske nacije i glavni ideolog Memoranduma SANU?

Bošnjačko-srpski odnosi su najneuralgičnije pitanje balkanskog čvora. O tome pitanju razmišljam bar dva i po desetljeća, i sve mi se čini kako smo mi, Bošnjaci, imali malo znanja i vještine da taj čvor raspetljamo u svome, srpskom i svačijem drugom interesu. Mi ne poznajemo Kur'an, mi ne znamo kreativno čitati Sunnet. Ne po-znajemo dovoljnu ni svoju, nekmoli tuđe historije. Mi smo doista “pretpolitički narod”. Antimuslimanski i antibošnjački režimi u po-sljednjih 130 godina u nama su ubili sve naše izvorne, poticajne vjerskopolitičke ideje, od naših umova formirali su svoju, sa našeg stanovišta – tuđu inteligenciju, potpuno odrođenu od vlastitog na-roda i svojih korijena.

Mi se ne pitamo šta bi poslanik Muhammed, s.a.v.s., uradio da je na našem mjestu. Po mome mišljenju, najprije bi proučio menta-litet srpskog naroda, a zatim bi tražio saveznike za svoje univerzal-no plemenite ciljeve u tome narodu i kod njegovih neprijatelja. Potom bi podržavao žišku monoteizma u tome narodu, ma koliko on bio opskuran u ovom slučaju. Nakon toga bi im iznosio učenja islama, a u isto vrijeme se pripremao za odbranu od njihovog veli-kosrpskog zločinačkog projekta u svakome momentu i na svakom koraku i protiv njega vodio neprestanu borbu svim sredstvima koja dopuštaju naša vjera i općeljudska pozitivna civilizacija. Najveći srpski historičari argumentirano tvrde kako proces hristijanizacije nikada nije završen kod Srba. To je narod koji pripada tzv. svetosav-lju, više nego bilo kojoj nebeskoj religiji...

Nakon svega što nam je velikosrpska ideologija i praksa učinila, mi imamo priliku da na najširi, najkreativniji način konkretiziramo kur'anski ajet: “Dobro i zlo nisu isto! Zlo dobrim uzvrati pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati! A to mogu postići samo saburljivi! To mogu postići samo sretni.” Ko se boji toga ajeta i Kur'ana u cjelini? Dobrica Ćosić, najglasniji i najopsesivniji ideolog srpskog širka – višeboštva i nevjerništva. U svojoj knjizi “Vreme zmija” on se doslovno boji da će – uslijed sve više atraktivnosti isla-ma za Zapadnjake, pa čak i za njegove Srbe – njegov narod otići u “Ihtionovu religiju”. Citirat ću Vam to mjesto, gdje on, govoreći o suvremenim srpskim generacijama, piše slijedeće: “Šta će se njih ticati sudbina srpskog naroda, Kosova, Republike Srpske, Vojvodi-ne, Srbije? Oni su mondijalisti; oni su 'građani sveta'... Za njih neće postojati narod ni sirotinja. Žene će im biti samo 'ribe'. Zabava će im biti nasilje; sivi biznis i seks. Dokle će takvo društvo trajati? Dok postoji ovakva kakva postoji Amerika i njena ideologija i civilizacija. Dvadeset i prvi vek će biti apokaliptički vek; vek užasa, nepoznatih dosadašnjoj istoriji. I pobeda Ihtionove monoteističke religije. A to će biti islamska.” Usputno rečeno, Ihtion ili na grčkom jeziku Ixion, bio je mitološko biće koje je na prijevaru ubilo svoga tasta, zbog čega je smatrano bićem “neočišćenim od grijeha”. Ćosić u islamu vidi religiju prijevare, a muslimani Balkana, umjesto zahvalnosti Sr-bima što uopće žive na Zemlji, po Ćosiću, lukavo kuju ihtionovske zavjere srpskom narodu!

Pogledajte sada Kur'an: “A koliko puta je malobrojna skupina pobijedila veliku skupinu – s Allahovom pomoći?!” Pogledajte suru

Inna e'atajna, koju naša ulema uporno opskurno prevodi i tumači: “Ti stalno budi u duhovnoj vezi sa Gospodarom svojim i Njemu se okreni čitavim svojim bićem; onaj ko tebe vrijeđa – on će bez spo-mena ostati!” A ta je sura objavljena povodom prijetnji koje su he-noteisti Arabije upućivali poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., nakon što mu je umro malodobni sin tvrdeći da će, sa skorom Poslaniko-vom smrću, nestati i islama i muslimana. Zar se Ćosić, Karadžić i ostali “geniji” zla iz srpskoga naroda razlikuju od Poslanikovih ne-prijatelja? Pa čega i koga je nestalo na Arabijskom poluotoku: isla-ma ili širka?

U kontekstu rečenog nameće se neminovno pitanje: može li se Bosna i Hercegovina očuvati? Imaju li Bošnjaci, najbrojniji narod u BiH, dovoljno mudrosti, čestitosti i intelektualnog potencijala da sačuvaju svoju domovinu – jednu i jedinu?

U svojoj novinarskoj karijeri tri puta sam obavio razgovor sa gospodinom Viktorom Jakovičem, prvim američkim ambasadorom u Bosni – i sve tri puta mi je taj veliki gospodin ponavljao: “Vaša šansa je u granici na Drini koja je međunarodno priznata granica! Zapamtite, Rusi su tenkovima preorali granice triju baltičkih zema-lja: Litvije, Latvije i Estonije, Amerika je preko 70 godina ambasado-re tih zemalja držala u Washingtonu – i danas su to slobodne ze-mlje u međunarodno priznatim granicama!” Suprotno Ćosiću, koji je smatrao da “međunarodna konstelacija” ide naruku velikosrp-skom projektu, stvari se kreću u pravcu koji je povoljan za našu Bosnu i Bošnjake.

Zabranjeni pisac u vlastitoj zemlji

Za kraj razgovora osobno pitanje… Što ste Vi, ustvari: pisac, profesor, političar, filozof? Da li ste zaboravljeni kao pisac? Neg-dje sam pročitao da se smatrate “zabranjenim” piscem u Bosni?

Jasno je da nisam političar... Moja pozicija u bošnjačkoj barušti-ni je tragikomična: neotitoisti, koji imaju vlast u ovom dijelu Bosne gdje su Bošnjaci dominantni, kad izbacuju moju književnost iz svih programa, kažu: “On je teolog, on nije pisac!” Teolozi – mislim na muslimane među njima, pogotovo za Cerićeva vakta – kažu: “On je pjesnik, nije on za islamsku teologiju!”, kao što, fala milom Allahu, i nisam. Bošnjački političari kliču “u duetu”: “On nije za politiku, on je pjesnik i hodža!”

Ustvari, bitno je ko su oni jer oni imaju moć i svi oni su doveli, i danas vode, ovaj nesretni narod u propast. Neskromno, oni su tako jadni, tako nemoralni, tako iskompleksirani, tako neobrazovani i nesposobni da se boje svake svježe, originalne ideje, pa i moga pi-sanja i mojih filipika protiv svega što ovu zemlju i ovaj narod drži pod svojom čizmom! Zato sam ja i danas zabranjeni pisac u vlasti-toj zemlji. Danas samo ne mogu da me hapse, kao nekada, ali iste četničko-komunističko-inkvizitorske sile zla guše moj glas i elimini-šu me iz književnog i općenito javnog života gdje god stignu, nesmi-ljeno. Zapravo, one, udružene sa titoističkim kameleonima iz našeg naroda, to čine svakom glasu bošnjačke slobode, pogotovo onom koji je inspirisan islamom.

Islam i bošnjaštvo su zabranjeni, pod stigmom u Bosni! I samo oni! Islam i bošnjaštvo se sumnjiče, “otkrivaju”, analiziraju, gu-še... Ne ugrožavaju se prava Jevreja ni Roma danas u Bosni ni iz-daleka kao prava Bošnjaka! Pa ako ste pisac – “nepotkupljivi svje-dok Povijesti”, kako kaže Krleža – ponikao u islamskoj vjeri i bo-sanskome jeziku, morali biste biti glas za slobodu evropskih Pale-stinaca, posljednjeg naroda u Evropi koji, na početku 21. stoljeća, uslijed povijesnih zabrana i stigmatizacija sa svih strana, postaje nacija. q

BOSANSKI BAROMETAR

29TRAVANJ 2014.

Skupština u Banja Luci donijela je sredinom travnja 2014. entitet-ski Zakon o prebivalištu i boravištu. Ovim zakonom građani će mora-ti uz prijavu prebivališta predočiti i neki od dokaza, poput kupopro-dajnog ugovora za nekretninu ili dokaz da imaju valjan osnov za pri-javu prebivališta na toj adresi. "Često dolazi do zloupotreba po ra-znim osnovama. Mi moramo urediti tu oblast", rekao je Radislav Jo-vićić, ministar unutrašnjih poslova RS-a. A da je oblast neuređena, istakao je Jovičić, otkrilo se na lokalnim izborima prije dvije godine kada je od strane koalicije “1. mart” pokrenuta kampanja o prijavlji-vanju ljudi na područje Srebrenice. Tome je prethodila odluka banja-lučke vlade da se ne pristupi izmjenama Izbornog zakona koji se do tada sprovodio, a odnosilo se na mogućnost da svi građani BiH glasa-ju u prijeratnom mjestu prebivališta, bez obzira gdje žive danas.

Izglasavanje zakona izazvalo je reakciju nesrpskih građana i stranaka tog dijela Bosne i Hercegovine jer je time prekršen Ustav te zemlje. I zaista, reguliranje prebivališta u ovlasti je države, a ne entiteta, pa će u narednim mjesecima to biti vruća tema, sve do izbora u listopadu 2014.

Najprije je u štabu Milorada Dodika bilo odlučeno da se zakon u skupštini razmatra po hitnom postupku. Kao izgovor istaknuto je da je to odgovor na blokadu zakona na državnom nivou koji ne može proći proceduru u Domu naroda, jer su predstavnici Bošnja-ka protiv, s obrazloženjem da se radi o ugrožavanu prava građana.

Ipak, da je to vrlo škakljiv problem pokazuje i iznenadna pro-mjena prijedloga da se ide u hitnu proceduru prijedlogom o redov-noj proceduri. Taj je prijedlog ponudio zastupnicima zakonodavni odbor skupštine, no ne treba sumnjati da je zapravo Dodik u za-dnjem trenutku ustuknuo. To pak nije bila prepreka da se zakon izglasa. Većinom glasova srpskih poslanika odbijen je prijedlog Klu-ba SDP-SDA da se ovaj nacrt povuče iz parlamentarne procedure. U obraćanju zastupnicima Amir Zahirović, član poslaničkog Kluba SDP-SDA, kazao je da ovaj zakon treba povući iz procedure jer nje-govo donošenje nije u nadležnosti entiteta. "Ovo je kršenje člana 4. Ustava BiH i derogiranje državne nadležnosti i državnog Zakona o prebivalištu jer se u članu 46. entitetskog zakona navodi da stupa-njem na snagu ovog zakona prestaje da važi Zakon o prebivalištu i boravištu BiH", pojasnio je Zahirović. On je obavijestio predsjedni-ka skupštine Igora Radojičića da poslanici SDP i SDA iz principijelnih razloga neće prisustvovati dijelu sjednice tokom koje se bude raz-matrao nacrt ovog zakona.

Ugrožena sloboda kretanja

Šefik Džaferović iz SDA rekao je da ovo pitanje nije u nadležno-sti entiteta već isključivo države i da se radi o klasičnom pritisku na državne institucije. "Mi nastavljamo sa svojom politikom kada je taj zakon u pitanju. Smatramo da je to veoma štetan zakon za sve građane i za BiH. Pokušaj vlasti RS-a je veoma rizičan potez jer se radi o antidejtonskom djelovanju. Vlasti ne mogu zanemariti slobo-du kretanja, robe, ljudi, kapitala ili ograničavati slobodu koja je jed-nako vrijedan daytonski princip kao i složena struktura zemlje. A ovaj zakon bitno ugrožava slobodu kretanja."

DOK MILORAD DODIK DONOSI PROBLEMATIČNI ZAKON O PREBIVALIŠTU, U HRVATSKIM STRANKAMA DOLAZI DO RASKOLA

Zakon je protuustavan

Emir Suljagić, koordinator Građanske koalicije “1. mart” kaže da vlast u Banja Luci ne može donijeti zakon samo na jednom dijelu teritorije BiH: "Entitetski zakon ne može preživjeti apelaciju Ustav-nom sudu BiH, čak i ako se desi da prođe sve instance u RS-u. Da sam na mjestu vlasti u RS-u, ja bih bio malo pažljiviji jer usvajanje dva zakona o prebivalištu je veoma opasno, to bi bio kraj jedinstve-nog sistema ličnih dokumenata."

Predsjednik Kluba SDP-SDA Ramiz Salkić i potpredsjednik Skup-štine rekao je da ovakav zakon može štetiti bezviznom režimu.

Sljedbenici Milorada Dodika, ali i njegovi oponenti koji su podr-žali ovakav zakon uplašili su se ne samo masovnijeg prijavljivanja prebivališta u tom entitetu, nego i poteza entitetske Skupštine Fe-deracije BiH koja je netom usvojila Zakon o pravima povratnika u prijeratno mjesto prebivališta u RS i Brčko distrikt, kojim se povrat-nicima omogućava da bez obzira na prijavu prebivališta u manjem bh entitetu zadrže sva prava u Federaciji BiH. "Sedam dana prije usvajanja ovog zakona, SDA je potpisala koalicioni sporazum sa ko-alicijom ‘1. mart’, čiji je cilj da u RS-u dobije 100.000 glasova, da dominira Narodnom skupštinom i da u Parlamentu BiH obesmisle entitetsko glasanje", rekao je predsjednik Skupštine Igor Radojičić.

Stopiran zakon na državnom nivou

Podsjetimo, zakon na državnom nivou kojeg je predložilo Vije-će ministara BiH za sada je blokiran jer su se poslanici SDA žalili da zakon šteti interesima Bošnjaka. Pa iako je Ustavni sud BiH takvo mišljenje odbio, zakon nikako ne može dobiti zeleno svjetlo jer SDA-ovi delegati u Domu naroda opstruiraju sjednice, zbog čega Milorad Dodik i istomišljenici gube strpljenje.

No, procedura je ipak složenija jer se zakon mora razmatrati i u vijeću naroda kao nekom vrstom drugog doma entitetskog parla-menta, a to znači da će Klub Bošnjaka pokrenuti vitalni nacionalni interes. Nakon toga slijedi usaglašavanje u zajedničkoj komisiji, a s obzirom da je izvjesno da dogovora neće biti, zakon će završiti na entitetskom ustavnom sudu. Ukoliko i prođe ovu instancu, struč-

Emir Suljagić

BOSANSKI BAROMETAR


njaci predviđaju da će biti pokrenuta apelacija i na Ustavnom sudu BiH. Sudeći po procedurama, malo je vjerojatno da će zakon stupi-ti na snagu prije izbora ove godine, što je i bio cilj velikosrbima.

Potvrdio je to i Halid Genjac, predsjedavajući Kluba bošnjačkog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH. On je rekao da će klubovi bošnjačkog naroda u Vijeću naroda manjeg entiteta i Domu naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine kori-stiti sve dopuštene pravne mehanizme kako bi spriječili stupanje na snagu prijedloga Zakona o prebivalištu i boravištu u ovom bo-sanskohercegovačkom entitetu. On je istakao kako odluka Skupšti-ne da razmatranje zakonskog akta iz hitne vrati u redovnu proce-duru pokazuje da su i srpski poslanici svjesni da se pitanje prebiva-lišta i boravišta ne može rješavati na nivou entiteta. No to koriste, tumači tako Genjac, kao mehanizme za pritisak na Dom naroda PS BiH da donese izmjene i dopune Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH koje je u proceduru dostavilo Vijeće ministara BiH.

Ustavom BiH, podsjeća predsjedavajući Kluba bošnjačkog na-roda, jasno je definirano da je jedno od temeljnih ljudskih prava sloboda kretanja, a samim tim i vlastiti izbor mjesta prebivališta i boravišta. "Ukoliko se usvoje zakonska rješenja koja će biti druga-čija u jednom entitetu u odnosu na državu BiH, a što je vidljivo iz prijedloga koji je ponuđen u RS-u, onda je to veliki problem. U tom slučaju radi se o oduzimanju nadležnosti državi, protuustavnom i protuzakonitom djelovanju. Podrivanje nadležnosti države bila bi, uvjeren sam, dovoljna osnova da Ustavni sud BiH takav zakon stavi van snage", ocijenio je Genjac.

Kao činjenicu da se radi o protuustavnom djelovanju Genjac potkrepljuje i podatkom da je u Ustavu BiH i to njegovim članom 1. jasno propisano da je BiH pravna država. "Entitetski zakon bi uveo pravnu nesigurnost građana i ako se kao takav ne bi stavio van sna-ge, imali bismo nesagledive posljedice", upozorava Genjac. Navodi i da je Aneksom 7. Daytonskog mirovnog sporazuma jasno navede-no kako će entiteti ukloniti sve administrativne prepreke kada je u pitanju povratak. "Zakon koji se predlaže u RS sadrži elemente koji su neprecizni i zasigurno kao takvi bi ometali povratnike. Stoga mo-žemo reći da je taj akt i protivan Aneksu 7", ocjena je Genjca.

Ovaj zakon osudili su SAD i Ured visokog predstavnika.

HDZ 1990 ne ide zajedno s Hrvatskim narodnim saborom

Definitivno je puklo između dvaju HDZ-ova. Stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora (HNS), s iznimkom HDZ 1990, na predstojećim općim izborima u Bosni i Hercegovini izaći će zajed-

no. Bivši predsjednik “Devedesetke” Božo Ljubić izrazio je nezado-voljstvo što vodstvo stranke na čelu s Martinom Ragužom ide u smjeru koji nije, smatra, dobar za Hrvate. "Žalostan sam zbog toga što Predsjedništvo HNS-a nije moglo donijeti odluku konsenzusom o zajedničkom izlasku na izbore. Moje osobno stajalište oko toga je ustvari nastavak moga političkog djelovanja od ranije. Ja sam svoj politički kredibilitet, stranački, a u okviru toga čak i osobni zadnji godina apsolutno investirao u projekt HNS-a. Sada i nadalje svoj politički kredibilitet sam spreman staviti u funkciju samo HNS-a, odnosno ostvarenja političkih interesa HNS-a. Legitimno je da ljudi razmišljaju stranački i osobno, ali ja tu ostajem do kraja principije-lan", rekao je Ljubić.

Dodao je kako projekt Hrvatskog narodnog sabora treba nasta-viti djelovati i da su u njega pozivani svi politički predstavnici koji prihvaćaju njegovu politiku uključujući i dokumente. "Ja osobno kao predsjednik Glavnog vijeća HNS-a i kao član Predsjedništva HNS-a nastavit ću djelovati na njegovoj daljoj institucionalizaciji i ispunjavanju ovoga sadržaja koji je definiran politikom HNS-a. Ja sam uvjeren da taj projekt treba hrvatskom narodu, a u svakom slučaju i Bosni i Hercegovini i da će on ići dalje. Svaki odgovoran hrvatski političar trebao bi ga podržati s obzirom na ustavnu i stvar-nu poziciju hrvatskog naroda", stav je Bože Ljubića.

U političkim krugovima u Hercegovini nakon posljednjih doga-đaja u Hrvatskom narodnom saboru špekuliralo se o mogućim po-djelama unutar HDZ 1990, i to između onih koji su za zajednički nastup hrvatskih stranaka i onih koji su za to da spomenuta stranka sama ide na izbore. I zaista, predsjednik Gradskog odbora Mostara HDZ 1990, Slaven Raguž, ponudio je svoj mandat na raspolaganje, ali su članovi Odbora odbili mogućnost da on napusti stranku. Ko-mentirajući za najave ujedinjenja HDZ 1990 s Hrvatskim narodnim savezom, Slaven Raguž je naveo kako je upravo to glavni razlog njegove odluke, ističući da se toj marginalnoj stranci pravno nere-gularnom izmjenom Statuta ustupaju mjesta u vrhu stranke kao da se radi o nekoj realnoj političkoj snazi. "Riječ je o strančici koju su svi napustili, osim Krešimira Zubaka i njegovih istomišljenika. Taj čin nije ništa drugo nego davanje političke slamke spasa čovjeku koji je jedan od najodgovornijih za dekonstituiranje Hrvata u BiH za vrijeme Alijanse", smatra Slaven Raguž, rekavši da ne želi biti u istoj stranci sa osobama koje su, kroz tzv. Alijansu i Platformu, sotonizi-rali sve hrvatsko u Bosni i Hercegovini. “Ne želim i neću biti u istoj stranci s političkom grupacijom koja i dan-danas pozdravlja Alijan-su i Platformu te koristi svaku prigodu za sotoniziranje svega što nosi hrvatski predznak”, dodao je naglasivši kako ne želi biti “dije-lom politike koju diktira i podupire Sarajevo i dijelom politike koja u politici isključivo vidi trgovinu za što većim plijenom”.

Halid Genjac

Božo Ljubić

BOSANSKI BAROMETAR

31TRAVANJ 2014.

Novo okupljanjeU kuloarima se sve glasnije može čuti da vodstvo HDZ 1990 sve

otvorenije vodi pregovore i sa strankama Živka Budimira (Stranka pravde i povjerenja - SPP), Zvonka Jurišića (HSP) i braće Lijanović o postizbornoj koaliciji sa SDP-om na razini Federacije BiH. Potporu takvom konceptu daju i neki istaknutiji pojedinci građanskog svje-tonazora poput predsjednika “Napretka” Franje Topića, fra Luke Markešića, Slave Kukića, itd.

U međuvremenu, ostavku je podnio i glavni tajnik HDZ 1990 Josip Merdžo. "Zbog neslaganja oko pristupa i postupaka vezanih uz dogo-varanje zajedničkog nastupa na određenim razinama za opće izbore 2014. godine u okviru Hrvatskog narodnog sabora BiH, podnosim ostavku na mjesto glavnog tajnika HDZ 1990’’, naveo je Merdžo u ostavci naslovljenoj na predsjednika HDZ 1990 Martina Raguža. Zbog teže povrede Statuta HDZ 1990, rada u suprotnosti s programom i zbog grubog kršenja etičkog kodeksa, Predsjedništvo ove stranke je donijelo odluku o izbacivanju Slavena Raguža iz članstva HDZ 1990.

Također, raspušten je GO Mostar te se obvezalo Glavno tajništvo da organizira Izvanrednu izbornu skupštinu za mostarski ogranak stranke. Na sjednici održanoj u Usori Predsjedništvo HDZ 1990 uskratilo je mandat Boži Ljubiću za predstavljanje HDZ 1990 u Glav-nom vijeću Hrvatskog narodnog sabora, zbog nepoštivanja odluka koje su donesene na tijelima HDZ 1990. “Bilo bi časno mandat vratiti stranci, jer je taj mandat dobio kao predsjednik HDZ 1990. Ova odlu-ka je u izravnom interesu ozdravljenja odnosa u HNS-u”, priopćeno je iz “Devedesetke”, a zbog javnog istupanja suprotno stavovima Predsjedništva i Središnjeg odbora, Predsjedništvo je dalo odobre-nje za pokretanje stegovnog postupka i protiv Damira Ljubića.

Nakon što je Središnji odbor jednoglasno razriješio dosadaš-njeg Glavnog tajnika Merdžu, na prijedlog predsjednika Martina Raguža, za ovu funkciju izabran je Ilija Cvitanović, također jedno-glasno. Izabrani je novi glasnogovornik Perko Nikić, umjesto dosa-dašnjeg Vese Vegara, te međunarodni tajnik Ante Janković.

Raspravljalo se i o izvješću predsjednika Martina Raguža s po-sljednje sjednice Predsjedništva Hrvatskog narodnog sabora. Tom prilikom Raguž je istakao kako HDZ 1990 ostaje otvoren za HNS po pitanju zajedničkog nastupa za člana Predsjedništva BiH, RS-u i žu-panijama gdje su ugroženi vitalni nacionalni interes, ali se istovre-meno zalaže za njegovu reformu. "Da smo na ispravnom putu po-tvrđuje i takvo stajalište ljudi iz intelektualnih i crkvenih struktura", navodi se u priopćenju HDZ 1990.

Podneseno je i izvješće o sporazumu o integriranju Hrvatskog narodnog saveza (bivši HSS-NHI Krešimira Zubaka) u HDZ 1990. Ra-guž je tom prilikom naglasio da ovaj sporazum ne ulazi u domenu političkog i programskog integriteta koji ima HDZ 1990. "HDZ 1990

ostaje pri svojim programskim stajalištima definiranim na Saboru ove stranke, a sve stranke koje se prepoznaju u tim okvirima, vrata HDZ 1990 su im otvorena", navodi se u HDZ 1990. q

Edis FELIĆ

UNUTARSTRANAČKI RASKOLI – BUDIMIR: “BIT ĆE TOGA JOŠ!” Osim u HDZ 1990, došlo je i do istupanja i u Savezu za bolju buduć-

nost (SBB), čiji je predsjednik Fahrudin Radončić, donedavni ministar sigurnosti BiH. Iz SBB-a su istupila dvojica članova, zastupnika u Zastu-pničkom domu Parlamenta Federacije BiH, Hazim Kapić i Nihad Alika-dić. Predsjednik Federacije BiH i Stranke pravde i povjerenja (SPP) Živko Budimir očekuje, kako je rekao, da će se to u sljedećem razdoblju doga-đati i u drugim strankama. "S obzirom na to da je politička situacija u BiH, a posebno u Federaciji BiH turbulentna već gotovo dvije godine i da ovakva vremena dovode do toga da ljudi iskazuju svoje neslaganje sa određenim djelovanjem u političkim strankama, u kojima su do sada bili, za očekivati je da će se takav proces i nastaviti", istaknuo je Budimir.

Hazim Kapić i Nihad Alikadić, kako su istaknuli, neće više djelovati u zastupničkom klubu SBB BiH, već kao samostalni zastupnici u tom domu. Alikadić je Feni kazao da je njegov razlog za istupanje iz Kluba upravo SBB-ovo protivljenje hitnoj proceduri seta antikoruptivnih za-kona, a Kapić da se on i otprije ne slaže s politikom SBB-a, posebno u Unsko-sanskom kantonu, gdje je Radončić zagovarao koaliciju sa SDA-om i Laburističkom strankom Fikreta Abdića.

U tom kontekstu, Budimir kaže da ulazimo u vrijeme u kojem "ma-ske padaju", odnosno u kojem će se vidjeti tko zaista radi u interesu građana Bosne i Hercegovine, a tko ne. "Doći će do određenog presla-givanja na političkoj sceni. Nakon izbora to će biti puno dramatičnije nego sada, ali i do izbora ćemo imati takvih situacija", kazao je Budimir.

A da bi i u SDA moglo doći do sukoba, i to ponovo između prista-lica predsjednika stranke Sulejmana Tihića i zamjenika predsjednika Bakira Izetbegovića, potvrđuje smjena zadnjeg dana travnja Bakira Alispahića. On je smijenjen s funkcije člana Kadrovske komisije SDA, a Izetbegović je umjesto njega predložio Aliju Fitozovića, predsjednika stranačke općinske organizacije u Bosanskom Šamcu.

Alispahić je smijenjen na sjednici Predsjedništva SDA, na kojoj se za smjenu izjasnilo 14 članova. 10 koji su glasali “protiv”, uglavnom su kazali da nisu sigurni da se sa smjenom slaže i predsjednik Tihić. To je nakon sjednice stranačkog Predsjedništva novinarima kazao Izetbe-gović. Rekao je i da će kontaktirati s Tihićem, koji je inače teško bole-stan te, ukoliko Tihić bude protiv, postoji mogućnost preispitivanja odluke i eventualno njenog poništenja.

Izetbegović kao razloge za Alispahićevu smjenu navodi da nije na pravi način uzvratio povjerenje koje mu je SDA, iako nije njen član, uka-zala članstvom u Kadrovskoj komisiji. U tom kontekstu je između osta-log spomenuo Alispahićeve javne istupe, odnosno intervjue. Na novi-narsko pitanje da li se smjena Bakira Alispahića iz Kadrovske komisije može tumačiti kao raskol, Izetbegović je odgovorio: "Ne znam je li to raskol ili su naprosto drugačija viđenja u stranci." Za prijedlog da Alija Fitozović, čovjek s ratnim referencama i angažmanom u stranačkom Glavnom odboru, bude u Komisiji umjesto Bakira Alispahića, Izetbego-vića je, kaže, opredijelilo i to što je Fitozović prijatelj s Tihićem. q

Živko Budimir

Martin Raguž

IZ SVIJETA


LIBIJA: Temeljito urušavanje (i nestanak) državnih institucijaFarsa od države

Cijela Libija počinje sličiti na jednu veliku farsu. Premijer Ali Zeidan je pobjegao iz zemlje i sada se nalazi u Njemačkoj otkuda poziva na novu intervenciju u Libiji: “Sve što može dovesti do sigurnosti biti će prihvatljivo za Libiju. Trebaju nam snage iz UN-a, regije ili trupe s Bli-skog istoka.” Što se tiče Kongresa, u njemu je ostalo svega 76 zastupni-ka od ukupno 200, ostali su se povukli. Navodno bi se parlamentarni izbori trebali održati ovog ljeta, ali bez usvajanja novog Ustava.

8. travnja 2014. Libijski parlament – Opći nacionalni kongres (GNC) – potvrdio je Abdullaha Al-Thinniji za premijera libijske privremene vlade. Dobio je rok od tjedan dana da sastavi novu Vladu koju treba potvrditi Kongres, a koja će naslijediti Vladu bivšeg premijera Ali Zeida-na smijenjenog 11. ožujka.

Libiju nakon Gaddafijevog brutalnog ubojstva definira slaba prije-lazna vlada i sve veće nezadovoljstvo bivših ustaničkih skupina koje odbijaju položiti oružje. Dok se libijske vlasti muče se s uspostavom temeljnih institucija vladavine prava, različite militantne skupine često na meti imaju dužnosnike.

13. travnja novoimenovani libijski premijer Abdullah al-Thinni od-stupio je s dužnosti nakon što su ga napali zajedno s njegovom obitelji. 15. travnja u središtu Tripolija, nakon što su maskirani napadači zau-stavili konvoj i pritom ozlijedili vozača, zajedno sa svojim tjelohranite-ljem kidnapiran je jordanski ambasador Fawaz al-Aytan.

Francuska zabrinutost i američko obećanje

U izjavi francuskoga ministra obrane Jean-Yves Le Driana, objavljenoj 7. travnja 2014., stoji kako je Južna Libija postala upori-šte islamističkih gerilaca i da je jedini način borbe protiv toga u snažnom kolektivnom odgovoru susjednih zemalja. “Sve smo za-brinutiji. To je zmijsko gnijezdo u koje se džihadisti vraćaju, u kojem se naoružavaju i regrutiraju nove borce. To je opasno i trenutačno nema uvjeta za rješenje.”

24. travnja 2014. William Burns, zamjenik američkog državnog taj-nika, obećao je Libiji dodatnu američku pomoć u borbi protiv ekstre-mističkog nasilja, ustvrdivši kako ona ne može postići političku i gospo-darsku stabilnost ako prvo ne odgovori na sigurnosne izazove. “Nasilni ekstremizam koji je u porastu predstavlja ogroman izazov za Libiju ali i za libijske partnere. Zbog toga moramo hitno i odlučno pomoći Libijci-ma da izgrade svoje sigurnosne kapacitete, da prodube protuterori-stičku suradnju, te da promiču zdrav politički proces… To će dugoroč-no povećati sigurnosne izglede u zemlji”, rekao je Burns.

Početak sudskog procesa u Tripoliju

14. travnja 2014. u Tripoliju je počelo masovno suđenje broj-nim dužnosnicima iz Gaddafijeve vlade, a u fokusu su njegovi sino-vi, Saif al-Islam i Saadi Gaddafi. Neki politički analitičari smatraju da ovo suđenje nije pravni proces već običan linč, zadnji čin fizičke eliminacije Velike Narodne Socijalističke Arapske Džamahirije, dok drugi ističu da se radi dosad najvećem ispitu prijelaza postgaddafi-jeve Libije prema demokraciji.

OD MAŠRIKA DO MAGRIBA – REVOLUCIJA I DEMOKRACIJA NA DJELU

Zanimljiva vremena

U procesu koji se održava na prostoru zatvora al-Hadba u Tri-poliju, trebao je pristup biti omogućen novinarima i obiteljima, no to se zabranilo, unatoč činjenici da je nedavno libijski ministar pra-vosuđa, Salah al-Merghani, tvrdio: “To neće biti pokazno 'Mickey Mouse' suđenje. Neću dopustiti nekakve ludosti, ali ću se pobrinu-ti da suđenje ispoštuje međunarodne standarde… Zato će i biti otvoreno za javnost.” U konačnici u sudnicu je pušteno tek nekoli-ko novinara, članova obitelji i nekoliko UN promatrača, nakon što su na ulazu predali svoje mobilne telefone.

Na suđenju se pojavilo svega 23 od 38 optuženika, koji su bili smje-šteni u crne željezne kaveze. Gaddafijevi sinovi nisu bili tu. Ključna oso-ba iz Gaddafijeve vlade – “čovjek broj 2”, njegov sin Saif al-Islam Gaddafi, i dalje se nalazi u zatvoru na prostoru planinskog grada Zintan na zapadu Libije. Nije jasno zašto se nije pojavio Saadi Gaddafi kojeg drže u Tripoliju. U konačnici je sud u Tripoliju odlučio kako se Saif može uključiti putem video veze, no ni to nije organizirano. Optuženima nije dopušten ni pristup odvjetnicima, toliko o poštenom suđenju.

Osim Gaddafijevim sinovima, sudi se još 36-orici pripadnika bivše Vlade, a među njima je i Gaddafijev šef obavještajnih službi, Abdullah al-Senussi, zatim bivši libijski premijeri, al-Baghdadi al-Mahmudi i Bou-zid Dorda, kao i bivši ministar vanjskih poslova, Abdul Ati al-Obeidi.

Međunarodni kazneni sud (ICC) i organizacije za ljudska prava zabrinute su stanjem libijskog pravosudnog sustava i vlada bojazan da Gaddafijevi sinovi neće imati pošteno suđenje. “Ako ne dobiju pošteno suđenje, to će baciti sumnju na to da nova Libija nema namjeru selektivno provoditi pravdu”, rekao je Hanan Salah iz Hu-man Rights Watcha. “Zasad, postoje problemi s njihovim zastupa-njem. Mnogi na ovom suđenju nemaju odvjetnika, što je osnova svakog poštenog suđenja. Njihovim odvjetnicima nije dopušten pristup sudskim dokumentima. U pojedinim slučajevima suci i od-vjetnici su maltretirani i imamo navode o iznuđenim priznanjima.”

EGIPAT: Život ima malu vrijednost – fizička eliminacija Muslimanske braće

Prvi krug suđenja

U Egiptu traje suđenje pristašama Muslimanske braće, koji su kra-jem prošle godine proglašeni terorističkom organizacijom. Izrečene su najstrože presude u povijesti Egipta, ali i modernog čovječanstva… U prvoj presudi, 24. ožujka 2014., Egipatski sud osudio je na smrt uku-

Saadi Gaddafi, Saif al-Islam Gaddafi i Abdullah al-Senussi

IZ SVIJETA

33TRAVANJ 2014.

pno 529 pristaša svrgnutog predsjednika Mohammeda Morsija. U presudi se ističe kako su krivi za ubojstvo pripadnika policije, ranjava-nje dvojice te napad na policijsku postaju u gradu Minya 14. kolovoza 2013., na dan kada je u Kairu policija i vojska ubila oko 700 Morsijevih pristaša.Od svih koji su se našli pred sudom, oslobođeno je tek njih 16.

Zapadni mediji su prenijeli kako je ova rigorozna presuda poka-zatelj aktualne kampanje kojom pro-vojne vlasti u Egiptu žele utišati opoziciju nakon “rušenja prvog demokratski izabranog predsjednika u povijesti Egipta”. Službeni Kairo, kao i brojni pristaše novih vlasti, na situaciju gledaju dijametralno suprotno ističući kako je ovo “bor-ba protiv terorizma”. Iz SAD-a su poručili kako su “jako zabrinuti i šokirani” i da će tražiti pojašnjenje od egipatskih vlasti, no, glasnogo-vornica američkog State Departmenta, Marie Harf, također je navela kako se radi o “važnom odnosu kojeg ne želimo prekinuti”.

O “kvaliteti" pravnog postupka” se teško može govoriti – pre-suda je donijeta nakon svega dva ročišta. Njihovi odvjetnici ističu kako dokazi nikada nisu predstavljeni obrani niti im je dopušteno da uopće budu u sudnici za vrijeme izricanja presude. Prvo ročište je održano u subotu (22. ožujka), a već u ponedjeljak, 25. ožujka, određene su smrtne kazne. “Ovo se nikada nije dogodilo u povijesti Egipta niti u povijesti bilo koje zemlje, niti u povijesti sudstva koliko ja znam”, rekao je Mohamed Zera, odvjetnik iz organizacije za ljud-ska prava u Kairu. Jedino što je blizu, ističe Zara, bila je presuda koju je protiv islamista 90-ih godina proveo tadašnji egipatski pred-sjednik Hosni Mubarak, kada je na smrt osuđeno 106 osoba.

liberalna opozicija. Nekako u isto vrijeme zabranjen je Pokret “6. travnja”, koji je bio jedan od pokretača demonstracija koje su prije tri godine s vlasti srušile Hosnija Mubaraka.

SIRIJA: 2014. – godina sirijske pobjede?

Predsjednički izbori – 3. lipnja 2014.

21. travnja 2014. Sirijski parlament u Damasku je donio odluku o raspisivanju predsjedničkih izbora, koji će se održati 3. lipnja. Predsjednik Sirijskog parlamenta, Mohamed Jihad al-Laham, rekao je kako će se kandidature za izbore primati do 1. svibnja. Sirijci koji žive izvan zemlje mogu glasati, u sirijskim ambasadama, ali se ne mogu kandidirati. Time je isključen i cijeli SNC koji od početka rata živi po hotelima od Istanbula do Pariza.

Prema novom zakonu na izborima mogu sudjelovati kandidati iz različitih stranaka i pokreta, ali moraju prebivati u Siriji najmanje 10 uzastopnih godina, roditelji i njegova supruga moraju biti Sirijci, a mo-raju dobiti i potporu 35 parlamentarnih zastupnika. Ovaj zakon uklju-čuje predstavnike aktualne vlasti, kao i unutarnju sirijsku opoziciju koja je za vrijeme sukoba bila u stanju pronaći zajednički jezik s reži-mom i nije napustila zemlju. Put do predsjedništva zatvoren je za tzv. vanjsku sirijsku opoziciju. Njezini predstavnici su gotovo cijeli život u inozemstvu i ne mogu dobiti potporu 35 zastupnika. Iako su etnički Sirijci, svima je jasno da iza njih stoje Sjedinjene Američke Države.

Predsjednički mandat Bashara Al-Assada istječe 17. srpnja. Rat još uvijek traje, iako je dosta izgubljenog teritorija vraćeno i pred-nost je sada očito na strani vladinih snaga. Sirijski ministar informi-ranja Omran Al-Zoubi je rekao: “Nećemo tolerirati kašnjenje ili po-ništenje predsjedničkih izbora zbog sigurnosne situacije ili domaće i strane politike.” Ovim potezom Damask zapravo jasno daje svima do znanja, a naročito prozapadnoj opoziciji SNC, da je vrijeme za “političko rješenje” prošlo – ustupaka više neće biti, vojna kampa-nja će se nastaviti do konačne pobjede.

Reakcije zapadnih zemalja i prozapadne koalicije SNC

Zapad i njegovi saveznici iz monarhija Perzijskog zaljeva tvrde kako su predstojeći izbori u Siriji – “parodija demokracije”, kako ih je 21. travnja nazvala Jennifer Psaki, glasnogovornica Bijele kuće. Washington i London su odmah priopćili kako neće priznati rezul-tate izbora, a njime se priključio i Bruxelles.

“Izbori u organizaciji režima provedeni u jeku sukoba samo u po-dručjima pod kontrolom režima i s milijunima Sirijaca izbjeglim iz svo-jih domova krše temeljna načela demokracije, biti će lišeni vjerodo-stojnosti i potkopati sve pokušaje postizanja političkog rješenja”, stoji u priopćenju šefica europske diplomacije Catherine Ashton, koja pozi-va sve stranke da zaustave nasilje, kršenje ljudskih prava i “potvrde svoju namjeru da sudjeluju u idućem krugu Ženevskih pregovora”.

“Sirijski predsjednik Bashar Al-Assad čini ruglo od nečega što bi trebao biti demokratski izabran čelnik jedne zemlje. Ja ne mislim da se na ovaj način može napredovati u političkom procesu, što je za Washi-ngton i dalje jedini način za izlazak iz krize. Mi ćemo i dalje nastojati uspostaviti proces koji će kroz pregovore između sirijskih vlasti i opozi-cije dovesti do političke tranzicije, odnosno stvaranja nove vlade u Da-masku”, izjavio je Jay Carney, glasnogovornik Bijele kuće.

“Planovi Assada da održi izbore mogu biti usmjereni samo na očuvanje njegove diktature. Oni se neće održati, jer ovaj režim ne-će zaustaviti napade na civilno stanovništvo. Izbori neće biti održa-ni na temelju međunarodnih standarda, njihovi rezultati neće ima-ti nikakvu vrijednost i neće biti vjerodostojni”, rekao je Mark Simmonds, zamjenik britanskog ministra vanjskih poslova.

Sudac Saed Youssef i reakcije na njegovu presudu

Drugi krug suđenja

Presuda iz ožujka podigla je veliku prašinu, ne samo u međuna-rodnim razmjerima nego i u Egiptu, pa je i veliki muftija, koji potvr-đuje smrtne presude, rekao nešto poput “što je puno, puno je”. Sudac Saed Youssef morao je preinačiti dio svoje presude: na blaže kazne - od 25 godina do doživotnog zatvora - osudio je 492 od njih, dok su 37-orici ostale smrtne kazne.

To je obznanjeno na drugom krugu suđenja, 28. travnja, kada je sudac Youssef nadmašio samog sebe – na smrt je osudio 682 pri-padnika Muslimanske braće, a među njima Mohammeda Badiea, čelnika Bratstva. Mediji navode da su se žene, koje su čekale pred sudom, onesvijestile kada su čule presude. Konačna odluka očeku-je se 21. lipnja nakon mišljenja muftije.

Iako svojim presudama na određeni način slijedi politiku voj-nog vrha koji je u ljeto prošle godine s vlasti srušio izabranog pred-sjednika Muhameda Morsija, poznavatelji lokalnih prilika sumnjaju da iza ovih presuda stoje vlasti. Naime, novinarima portala The Daily Beast prenesena je informacija kako je sudac Youssef imao sina koji je poginuo u sukobima s prosvjednicima, nakon čega on najoštrije kažnjava svaki napad na snage sigurnosti.

Ipak, Youssefove presude se uklapaju u poteze kojima vojni vrh nastoji očuvati vlast. Ne samo da su Muslimanska braća proglašena terorističkom organizacijom, nego se na udaru pravosuđa našla i

IZ SVIJETA


Reakcija iz SNC-ovog sjedišta u Istanbulu je, očekivano, gnjev-na. Ističu kako je Assad “odvojen od stvarnosti”, kako je ovo “paro-dija od demokracije” te kako će taj potez “uništiti pregovore oko mirnog rješenja”.

Od početka rata u Siriji prozapadna opozicija (SNC) situirana u susjednoj Turskoj imala je u više navrata priliku kapitalizirati na ak-tualnom stanju. Ustupci su se nudili, pa i za vrijeme konferencije Ženeva II - no odbili su sve, očito potaknuti željama svojih sponzo-ra, inzistirajući da predsjednik Assad mora prvo sići s vlasti. Sada, kada se situacija uvelike okrenula u korist vojske i vlasti, mogli bi zbog tog stava ostati bez ičega.

Ovo su prvi predsjednički izbori na kojima sudjeluje više kandi-data iz različitih stranaka, a ne jedan čovjek iz vladajuće Ba'ath stranke. Pobjednik na ovim izborima će imati najveći mogući legiti-mitet, a do sada se prijavilo 11 kandidata, od čega dvije žene. Poli-tički analitičari u arapskom svijetu i Siriji ne sumnjaju da će Basahar Al-Assad pobijediti na izborima, a prema anketama za njega će gla-sati najmanje 75% birača koji izađu na izbore, što američka CIA go-vori već mjesecima.

toga, SAA je krenula u potpuno oslobađanje Homsa, trećeg po ve-ličini sirijskog grada, “kolijevke revolucije”, a pokrenuta je i žestoka ofenziva na sjeveru Latakije.

U svemu ovome vrlo važno je zahlađenje odnosa između SAD-a i Saudijske Arabije. Mjesecima pripremana posjeta Baracka Obame je završila tako da se američki predsjednik i kralj Abdullah nisu uspjeli dogovoriti oko nijednog važnog pitanja. “Al-Monitor” citira saudijske medije koji su, nakon što je Obama odletio iz Riyadha, susret opisali kao “konačni razlaz s Washingtonom ili početak pot-puno novih i drugačijih odnosa s dugogodišnjim saveznikom”.

Saudijska Arabija dodatno iritira Washington i NATO savez sva-đom s Katarom, koju je 12. travnja “Crescent International” opisao na slijedeći način: “Kao djeca koja se svađaju oko igračke, saudijski i katarski vladari su uključeni u svađu koja je jako uznemirila njiho-ve gazde u Washingtonu i NATO savezu. Sirija nastavlja gorjeti u groznom ratnom požaru, a zemlje Zaljevskog vijeća za suradnju ulaze u neku vrstu konfederalnog građanskog rata i destabiliziraju arapski svijet. Stari rivali – Katar i Saudijska Arabija – još jednom su prešli granicu kojom ugrožavaju američko-izraelski projekt rata u Siriji. Saudijska Arabija i Katar su dvije zemlje koje su najviše naoru-žavale sirijske pobunjenike, međutim, napredovanje Sirijske vojske uz pomoć Hezbollaha i diplomatsku potporu Irana dovela je do slo-ma takfirističkih pobunjenika. U ovim okolnostima bi svako daljnje pomaganje i slanje sofisticiranog oružja pobunjenicima u Siriji sa-mo produžilo agoniju i krvoproliće u toj zemlji. Saudijska Arabija i Katar su bili ohrabreni željom Washingtona da se otvori Južni front uz sirijsko-jordansku granicu, što se vidi na njihovim satelitskim te-levizijama koje i dalje pozivaju na sveti rat protiv šiita u Siriji. Sau-dijska Arabija nastoji globalizirati svoje vehabitsko učenje, a ni zlo-kobno posredovanje Katara nije ništa manje otrovno.”

IRAN: U očekivanju trajnog mira (ili rata)

Američki neokonzervativci na djelu

Bivši američki potpredsjednik Dick Cheney početkom travnja 2014. bio je poseban gost na konferenciji Republikansko-židovske koalicije (RJC) u Las Vegasu. Za vrijeme govora žestoko je kritizirao predsjednika Baracka Obamu zbog “slabosti” prema Iranu. Izjavio je kako je Obama “slab vrhovni zapovjednik” jer “ne odrađuje svoju zadaću”. “Zadaća predsjednika je čuvati Ameriku od svih neprijate-lja, a to se ne provodi. SAD je danas u najgoroj situaciji po pitanju Bliskog istoka u mom životu”, rekao je bivši američki potpredsjednik.

U svom govoru odbacio je bilo kakve pregovore između Washi-ngtona i Teherana te javno podržao ideju izraelskog vojnog napada na iranska nuklearna postrojenja. Pritom se prisjetio susreta s izra-elskim generalom Amosom Yadlinom, koji je sudjelovao u unište-nju nuklearnih reaktora u Iraku (Osirak, 1981.) i Siriji (Deir ez-Zor, 2007.). Prisjetivši se međusobnog susreta i razgovora iz 2007., Che-ney je istaknuo: “Pogledao je preko stola za vrijeme večere i rekao: 'Dva su pala, jedan je ostao!' Znam točno na što je mislio.”

Dakako, svima je jasno tko je “ostao” prema Yadlinu i Cheneyu, no za razliku od izraelskog ilegalnog napada na Irak i Siriju, na Iran, ipak, još uvijek nisu krenuli. Jasno je da bi Izrael preferirao da taj “posao” za njih odrade Amerikanci, no odnosi između Tel Aviva i Washingtona nisu najbolji u zadnje vrijeme. Izrael već dugo vreme-na vrši pritisak na Obaminu administraciju zbog Irana, pa i putem ovakvih uvijek ratobornih aktera kao što je Cheney i njemu slični. Podsjetimo se, izraelski premijer Benjamin Netanyahu oštro je osu-dio pregovore između Zapada i Irana po pitanju iranskog nuklear-nog programa, ističući kako se radi o “povijesnoj pogrešci”.

Basharu al-Assadu zbog posljednjih pobjeda previđaju apsolutnu pobjedu na izborima

Situacija na sirijskom ratištu

16. travnja 2014. postalo je jasno kako dugo najavljivanog Juž-nog fronta u Siriji neće biti ništa. Toga dana je Jordansko zrakoplov-stvo gađalo pobunjenički konvoj koji je s južnog sirijskog bojišta iz pokrajine Dara'a htio prijeći granicu i ući na jordanski teritorij. Si-gurnosni izvori iz Jordana za “Al-Akhbar” su izjavili “kako je odluka o zračnim udarima donesena kako bi se pripadnicima Al-Nusra Fronta, koji su odgovorni za nedavni napad na granični prijelaz Na-sib na sirijsko-jordanskoj granici, dalo do znanja da jordanska kra-ljevina neće trpjeti njihovo prisustvo na svom teritoriju”.

Politički analitičari su suglasni u ocjeni kako je takva jordanska reakcija povezana s posjetom jordanskog kralja Abdullaha II Al-Hu-sseina Moskvi, gdje je glavna tema razgovora, naravno, bila Sirija. Još u veljači 2014., po želji Washingtona i Riyadha, Jordan je trebao poslužiti kao “poligon” za agresiju na Siriju, međutim, sada je izvje-sno da izlazi iz “protusirijske koalicije” – uskraćuje podršku sirijskim pobunjenicima, pooštrava antiterorističke zakone i ubrzo na robiju šalje prvu desetoricu pripadnika ekstremističkih skupina koji su su-djelovali u sirijskoj pobuni.

Sirijski predsjednik Bashar Al-Assad i regularna SAA nisu mogli propustiti ovakvu priliku i ne krenuti u konačni obračun s pobunje-nicima. Nakon oslobađanja Yabrouda, Rankousa, kršćanskog gradi-ća Maaloule, zatim Qalamouna, pobunjeničkog uporišta u planin-skom području uz libanonsku granicu, pojačane su aktivnosti i u Aleppu, gdje je oslobođen niz prigradskih i gradskih četvrti. Osim

IZ SVIJETA

35TRAVANJ 2014.

Vojna parada u Teheranu

18. travnja 2014. u Teheranu je održana tradicionalna godišnja voj-na parada poznata kao Dan pobjede. Svečanim defileom kopnenih, zračnih snaga, oklopnih vozila i pripadnika počasne garde obilježen je Dan Armije IR Iran. Predstavljeno je razno naoružanje domaće proizvod-nje, među kojima su se isticali dronovi (bespilotne letjelice) i rakete.

AFGANISTAN: Predsjednički izbori – odlazak Hamida KarzaijaPredsjednički izbori i američka očekivanja

5. travnja 2014. održani su predsjednički izbori u Afganistanu, prvi demokratski transfer vlasti otkako su talibani srušeni s vlasti 2001. nakon američke invazije. Pravo glasa ima oko 13,5 milijuna stanovnika, koji su mogli birati između 8 kandidata.

Analitičari se slažu da su ovi izbori jako važni za budućnost zemlje, a ako budu uspješni, obilježit će prvu demokratsku tranziciju vlasti u povijesti zemlje. Legitimni izbori su nužni da bi Afganistan nastavio primati milijarde dolara strane pomoći potrebne za održavanje gospo-darstva i snaga sigurnosti kada pripadnici međunarodne koalicije predvođene SAD-om napuste zemlju u prosincu. Afganistan je još uvi-jek jako ovisan o međunarodnoj pomoći, a Karzaijeva administracija ostat će zapamćena po spektakularnoj neučinkovitosti i korupciji tako da će donatori bilo koju novu administraciju pažljivo pratiti.

“Nadamo se da će izbori biti mirni, sveobuhvatni te da će (rezulta-ti) biti prihvatljivi za afganistanski narod. Stabilna i prihvatljiva politička tranzicija bitna je za međunarodnu potporu Afganistanu. Ovo je pre-kretnica. Očekujemo milijune Afganistanaca na biralištima, na ovim ključnim izborima. Afganistanski narod treba opet pokazati da će se oduprijeti prijetnjama talibana izlaskom na glasanje kako bi novom predsjedniku dao mandat potreban za vođenje zemlje prema uspješ-nijoj budućnosti”, rekao je Jay Carney, glasnogovornik Bijele kuće.

Odluka u drugom izbornom kruguNakon prvog kruga izbora nitko nije dobio natpolovičnu većinu

glasova – u drugi krug kvalificirali su se Abdullah Abdullah, bivši ministar vanjskih poslova Afganistana, sa 45,0% glasova, te ekono-mist Ashraf Ghani s 31,6%. Za njima dolazi Zalmay Rassoul, blizak suradnik predsjednika Hamida Karzaija.

Iranski predsjednik Hassan Rohani na vojnoj paradi u Teheranu

U svom govoru iranski predsjednik dr. Hassan Rohani istaknuo ka-ko je Iranska vojska sposobna obraniti se od bilo kojeg napada. “Susje-di moraju da znaju da iranska vojska želi stabilnost u regiji. Poručili smo svijetu za vrijeme nuklearnih pregovora kako ne podupiremo agresiju, podupiremo dijalog. Mi ne napadamo nijednu zemlju i ne želimo rat, ali ćemo se čvrsto suočiti s bilo kojom agresijom protiv Irana.”

Iranski ambasador u UN-u

Početkom travnja 2014., nakon relativnog zatopljena odnosa, Iran i SAD ponovno su se našli u diplomatskom konfliktu. Naime, za novog ambasadora u UN-u Iran je odabrao Hamida Aboutalebia, za kojeg Amerikanci tvrde da je sudjelovao u talačkoj krizi u Američkoj ambasadi u Teheranu 1979. godine, nakon pobjede Islamske revo-lucije. Ova odluka razljutila je američke dužnosnike, koji su odmah najavili da će u američkom Senatu glasati o zabrani ulaska Abouta-lebia u SAD. Senator Ted Cruz je poručio: “Ovo je namjerna uvreda SAD-u od strane Irana. Taj čovjek ne smije kročiti na američko tlo.” Glasnogovornik Bijele kuće, Jay Carney, rekao je kako se Obamina administracija protivi imenovanju Aboutalebia za UN-ambasadora te kako bi ova situacija čak mogla dovesti u pitanje i pregovore oko iranskog nuklearnog programa nakon što je zadnjih mjeseci došlo do relativnog poboljšanja odnosa.

Iranska glasnogovornica vanjskih poslova, Marzieh Afkham, ne vidi problem u imenovanju Aboutalebia: “Prema našem stajalištu, ambasador je izabran jer je već bio služio u europskim zemljama i u Australiji te je njegov rad opisan pozitivno u posljednjim diplo-matskim misijama. On je kvalificiran za tu poziciju.”

Hamid Aboutalebi je do sada bio ambasador u tri zemlje, no u SAD-u će vjerojatno ponajviše ostati zapamćen kao osoba koja je navodno sudjelovala u opsadi američke ambasade pred kraj admi-nistracije Jimmya Cartera. No, Aboutalebi tvrdi kako je on tada su-djelovao samo kao “prevoditelj i pregovarač”.

Američki političari, međutim, misle drugačije. 19. travnja ame-rički ambasador Barack Obama je potpisao zakon kojime se zabra-njuje ulazak u zemlju svakom UN ambasadoru za kojeg SAD tvrdi da je bio ili jest uključen u “terorističke aktivnosti”. Imajući u vidu kako se sjedište UN-a nalazi u New Yorku, ova odredba je apsolut-no neprihvatljiva, naročito kada se uzme u obzir da SAD vrlo lako proglašava pojedine strane dužnosnike teroristima kada im se ne dopadaju.

Abdullah Abdullah, Zalmay Rassoul i Ashraf Ghani

Ashraf Ghani je bivši dužnosnik Svjetske banke i rektor Sveučili-šta u Kabulu, intelektualac koji obećava borbu protiv korupcije i jača-nje gospodarstva. Za njega se pretpostavlja da bi nastavio opći poli-tički smjer postavljen nakon pada talibana prije 13 godina. Abdullah Abdullah, oftamolog koji je bio glasnogovornik protutalibanske koa-licije i njezino najpoznatije lice u svijetu prije talibanskog pada, tako-đer obećava radna mjesta i stabilnost, ali i reformu sadašnjeg pred-sjedničkog političkog sustava davanjem više ovlasti parlamentu.

Drugi krug izbora je planiran za 14. lipnja. Tko će na izborima pobijediti, neće imati neke velike razlike, barem ne kada je riječ o vanjskoj politici zemlje. Naime, Hamid Karzai je odbio potpisati spo-razum sa SAD-om prema kojem bi dio Američke vojske ostao u Afga-nistanu i nakon 2014. godine, no, sva trojica vodećih kandidata ista-knuli su kako su spremni potpisati sigurnosni pakt sa SAD-om.

Aktualni afganistanski predsjednik, Hamid Karzai, sukladno Usta-vu nije se mogao kandidirati. Međutim, nakon ukupno 12 godina na vlasti očekuje se kako će on i dalje ostati iznimno utjecajna figura. Pritom treba naglasiti kako se njegovo stajalište prema američkoj vojnoj prisutnosti poprilično izmijenilo, kao i odnosi u regiji. q

Pripremio: Ismet ISAKOVIĆ

KULTURA


Alhamijado (dolazi od nepravilne upotrebe arapske riječi al adžemijje, što znači strani, ne-arapski) je naziv kojeg su dali španjolski Arapi za pisano stvaralaštvo koje je nastajalo na arapskom pismu, a španjolskom jeziku, odakle potječe naziv za svako ono stvaralaštvo koje je pisano arapskim pismom, a maternjim jezi-kom, bez obzira u kojoj je kulturi nastajalo. Kod nas je ova vrsta stvaralaštva bila nedovolj-no istražena i valorizirana. Alhamijado književ-nost je bila umjetnički slabije oblikovana u od-nosu na stvaralaštvo nastajalo na orijentalnim jezicima, a razloge za to prof. dr. Muhsin Rizvić vidi u tome da je “postojao nedostatak vlastite originalne književne tradicije na narodnom je-ziku, nepoznavanje književnog stvaranja svojih slavenskih susjeda u BiH, koje je po svom duhu i prirodi inače bilo religijski zatvoreno, učinili su da se alhamijado literartura, s jedne strane, po svojim idejama, motivima i sadržini osloni na pobožno – didaktički vid naslijeđene orijental-ne književnosti, a s druge strane na musliman-sku narodnu poeziju po obliku i književnom izrazu, uprošćavajući ih od suhog, egzaktnog i nepoetskog izričaja”.

Počeci alhamijado stvaralaštva

Na prostoru BiH ova vrsta književnog stva-ralaštva može se pratiti od 15. stoljeća, nastajala je na bosanskom jeziku, a napisana arabicom. Kontinuirana pojava alhamijado stva-ralaštva počinje od 17. stoljeća i traje sve do prve polovine 20. sto-ljeća. Razvijala se paralelno sa stvaralaštvom na orijentalnim jezici-ma i narodnom lirskom i epskom pjesmom, kroz književne oblike: ilahije (najpopularnija vrsta stvaralaštva Bošnjaka i na narodnom i na orijentalnim jezicima), kaside, poruke ili pozivi (arzuhali), pje-sme po uzoru na narodnu poeziju, mevlude, udžbenike, kratke pri-če, mistična djela, molbe, legende, narodne peticije upućene tur-skoj vlasti, poslanice itd. Forma ovog stvaralaštva kretala se od di-jaloških do stihovanih oblika, od sažete lirske forme do dugih ep-skih formi-poema, pisanih od peteraca do osamnaesteraca. Imena autora često su ostajala nepoznata, jer se nisu potpisivali ispod svojih tekstova, osim što su pjesnici u stihove utkivali svoja imena. Tako su ostala zapisana imena Ilhamije, Uskufije, Šejh Abdurahma-na Sirrije, Muhameda Ruždije, jednog od posljednjih alhamijado pjesnika. Ova vrsta stvaralaštva bila je u sjeni staralaštva nastalog na orijentalnim jezicima, sve do 18. stoljeća. Alhamijado nastavlja svoj put i za vrijeme austrougarske uprave, kada se počinju tiskati udžbenici na arabici, didaktički radovi, tekstovi religijskog sadržaja,

BOSANSKI JEZIK – TEMELJ BOŠNJAČKOG NACIONALNOG IDENTITETA (VI)

Alhamijado stvaralaštvo na prostoru Bosne

časopisi itd. Do ovog perioda u BiH je bila pri-sutna tradicija prepisivanja rukopisa s izuzet-nom kaligrafijom, minijaturama i vještinom uvezivanja knjiga. Pojavom prve štampartije u Sarajevu ova vrsta umjetnosti stavlja se u drugi plan, nakon čega dolazi do veće izdavačke dje-latnosti na latiničnom i ćiriličnom pismu. Poja-va alhamijado stvaralaštva prisutna je i u dru-gim sredinama koje su bile upućene na islam-sku kulturnu tradiciju (Grčka, Albanija, Špa-njolska itd.).

U 18. stoljeću u Bosni i Hercegovini dolazi do postepenog opadanja književnog stvara-laštva na orijentalnim jezicima, a intenzivno se počinje pisati alhamijado književnost. Jača-nje ove vrste stvaralaštva u 18. stoleću na pro-storu Bosne moguće je povezati s prodiranjem kulturno-prosvjetnih i književnih ideja sa Za-pada. Alhamijado su pisali srednje obrazovani slojevi društva te zbog toga po umjetničkim vrijednostima zaostaje za stvaralaštvom na-stalim na orijentalnim jezicima, čiji su se auto-ri obrazovali na poznatim školama Osmanskog carstva. Alhamijado književnost značajna je za povijest bosanske pisane riječi, a za povijest jezika posebno. Najstariji alhamijado tekst, do sad pronađen, je ljubavna pjesma Mehmeda Erdeljca “Hirvat turkisi” iz 16. stoljeća, a po-

sljednji tekst je “Mevlud” Saliha Gaševića, objavljen 1942. u Sara-jevu.

Neka imena alhamijado književnika

Muhamed Uskufija, rođen 1601. u Tuzli. Rano je ostao bez ro-ditelja, često mijenjao mjesto boravka te je došao i do Carigrada. Pisao je pjesme na turskom jeziku s ljubavnom, socijalnom, reflek-sivnom itd. tematikom. Posebno se trebaju istaknuti pjesme u koji-ma se govori o pohlepi koja za pjesnika predstavlja izvor zla na ze-mlji. Uskufija je pisao i manji broj pjesama na bosanskom jeziku. Bavio se i jezikoslovljem. Napisao je bosansko-turski riječnik. U Predgovoru je napisao da je on Bosnevi (Bošnjak), a svoj jezik nazi-va bosanskim kao što se o nazivu maternjeg jezika izjasnio i njegov suvremenik fra. Matija Divković. Na početku ovog Riječnika Uskufi je zapisao: “Bosanski da vam besidim, bratami.” Leksička građa pjesama nastalih na bosanskom jeziku siromašna je turcizmima. Pjesme su napisane na štokavskom nariječju, ikavskim govorom, a mali broj riječi su ijekavske i ekavske. Po mišljenju Alije Nametka ijekavizmi i ekavizmi u Uskufijevim pjesmama su nastali od strane prepisivača. Jedna od Uskufijevih alhamijado ilahija glasi: “Višnjem

KULTURA

37TRAVANJ 2014.

Bogu, sve koji sazda, / Kako ću poći, kako li doći? / Pamet i duša komu su brazda, / Kako ću poći, kako li doći?”

Mehmed-aga Pruščanin predstavlja jedno od značajnih imena s kraja 17. stoljeća u bosanskohercegovačkoj književnosti. 1728. go-dine iz rodnog Prusca poslan je u Duvno da čuva granicu. Iz vojnič-kog života nastao je “Duvanjski arzuhal”, jedna vrsta molbe pisane arapskim pismom a bosanskim jezikom. U arzhalu je izražena ep-ska atmosfera, vojnički život koji je utjecao na teško pjesnikovo unutarnje stanje, s osjećajem beznađa i pesimizma. Neki od stiho-va u arzuhalu su: “Evo pišem arzuhal, / Da vam kažem i svoj hal, / Propade nam vas mal / Siromasim, gospodo!”

Umihana Čuvidina rođena je u Sarajevu 1795. godine. Ova pje-snikinja, uz Habibu Stočević Rizvanbegović koja je pisala na tur-skom jeziku, predstvalja značajno ime u okviru kulturoloških kreta-nja bosanske književnosti u kojoj su djelovale i ove dvije pjesniki-nje. I jedna i druga pjesnikinja u svojim stihovima na vrlo emotivan i suptilan način izražavaju duboke osjećaje koji su izazvani ratnim i političkim previranjima toga vremena u kojem su muškarci dobiva-li presudne uloge, a žene su se mogle protiv nepravdi jedino boriti samozatajno, svojom kre-ativnošću, pisanjem. Umi-hana u svom djelu govori o povijesnom događaju, srpskom ustanku kod Lo-znice 1813. godine kada je u vojsku pozvan i njen zaručnik Mujo Čamdži-bajraktar. Prije zaručniko-ve pogibije, Umihana je napisala pjesmu pod na-slovom “Sarajlije iđu u vojsku protiv Srbije”. Ha-lid Kreševljaković je na Vratniku zabilježio jednu deseteračku pjesmu koja se pjevala u narodu, ali se sa sigurnošću može reći da ju je napisala ova pje-snikinja. Jezik Umihaninih pjesama je čisti narodni, osim u opisima određe-nih dijelova narodne noš-nje gdje su upotrebljavani turcizmi. Umihana je žalila Muju na na-čin da je “za godinu dana lice ne umila, a za drugu ne nasmijala se, a za treću kose ne oplela. Četvrte godine kosu je odrezala i poslala daji na kapiju koji joj je kosu pozlatio, a dajinica biserom kitila”.

Muhsin Rizvić poeziju Umihane Čuvidine okarakterizirao je na način da su “dijelovi kombinovani u sekvencama dužeg i kraćeg sti-ha, sporijeg i bržeg ritma, a koja se po svojim stilskim kvalitetima ne razlikuje od narodne lirsko-epske pjesme, ali predstvalja zani-mljiv pokušaj poetskog stvaranja po ugledu na nju. Ova literatura ima moralistički karakter”.

Fejzo Softa, učenik medrese u Travniku s kraja 18. i početka 19. stoljeća. Pjesmom “Ašiklijski elif-ba” izlazi iz didaktičko-religijskog i an-gažiranog tematskog okvira alhamijado književnosti. Pjesma ima lju-bavni karakter, zanimljiva je po svojoj formi-svaki arapski harf (slovo) kazuje voljenoj djevojci po jednu ljubavnu poruku: “Elif eldi, nijjet geldi / primakni se, dušo, meni / da ja kažem elif tebi: / Ti si tanka elif motka, / tu je osnov, tu je potka // Be je mjesec, pod njim nokta: / ti si mjesec, ja sam nokta. / Mjesec nokta obasjava / nokta mjesec zagrijava.”

Alhamijado pjesnik Muhamed Velihodžić - Razija (18. stoljeće) prvi se zalagao za uvođenje bosanskog jezika u škole – mektebe. Poznata je njegova didaktička pjesma “Čujte, djeco svikoli”.

Najplodniji alhamijado pisac je Abdulvehab Ilhamija, rođen 1773. godine, a pogubljen 1821. godine. Bio je izraziti kritičar druš-tvenih prilika onoga vremena. To se posebno vidi u njegovoj pjesmi “Čudan zeman nastade”, koja je u sastavu njegovog “Divana”, pje-sama pisanim na arapskom, turskom i bosanskom jeziku.

U izrazito mistične pjesnike naše alhamijado-književnosti spada Abdurahman Sirrija (1785.-1847.) za koga je vezana poznata sufij-ska tekija na Oglavku kod Fojnice. Djed i otac su mu bili kadije. Nje-gova poezija na turskom jeziku je tasawufskog usmjerenja. U ovoj vrsti poezije pokazuje se većim pjesnikom nego u stihovima na bo-sanskom jeziku. Poznate su njegove ilahije iz alhamijado književno-sti.

Omer Humo, umro 1880. godine, bio je istaknuti prosvjetitelj i zagovornik uvođenja bosanskog jezika u škole, pisao je priručnike pedagoškog i didaktičkog sadržaja. Njegov ilmihal “Sehletul-vusul” je prva štampana knjiga u nas arebicom 1875. godine.

U našoj alhamijado književnosti veoma je bilo popularno vjersko- didak-tičko djelo “Avdija”, koje je napisao Jusuf Čengić; ta nevelika knjižica prvi put je štampana 1885. godine, ali ju je proširio Mehmed Kapetanović - Ljubušak, čije je prošire-nje zanimljiviji i ljepši dio djela koje je objavljeno 1905. godine.

Vrlo plodan i popula-ran pisac arebicom bio je i Muhamed Dizdarević - Ruždija iz Trebinja (rođen 1823. godine). Prevodio je sa turskog i arapskog jezika, a među njegovim alhamijado djelima, koje su uglavnom moralno-di-daktičke prirode u okviru

islamskog učenja, ističe se zanimljiva hikaja (priča) o Ejubu, a.s.Nusret Omerika u svom istraživanju alhamijado pjesništva mo-

starskih autora izdvaja Ahmed-agu Arsinovića Ziraiu (17. stoljeće). Omerika ističe kako je “jedna od osnovnih karakteristika alhamija-do književnosti njena vezanost za muslimansku sredinu i neposto-janje dodirnih točaka sa književnostima drugih naroda osim u po-četku nastanka, gdje se kod većine ljubavnih pjesama osjeća knji-ževna prisutnost Dubrovnika, Dalmacije i petrarkističke lirike, na koju nekoliko pjesama osobito leksikom živo podsjeća”. Jedna od takvih pjesama je pjesma Ziraina “A ja pođoh i povedoh konja na vodu” u kojoj se ističe slobodan ljubavni izliv nježnosti koji je odu-darao od islamske duhovnosti. U pjesmi nema velikog broja turci-zama, napisana je ikavicom i pod utjecajem trubadurske i narodne poezije: “A ja pođoh i povedoh konja na vodu, / a na vodi lipa gospa lišce umiva”. Omerika govori i o stvaralaštvu Abdullaha Bje-lavca, Hamze ef. Sulejmana Puzića i još o nekoliko anonimnih au-tora. q

Ajka TIRO SREBRENIKOVIĆ

KULTURA


Pod Tuzlom se zeleni meraja, haj na meraji, aman prostrta serdžada.

Na serdžadi džerimdžija Mujo, haj što od cura aman džerim uzimaše.

Svaka cura po žut dukat daje haj samo Fata, aman stotinu dukata.

Zgoda koja je nastala prilikom otvaranja Jalske džamije u Tuzli, bila je povod da nastane sevdalinka “Pod Tuzlom se zeleni meraja”. “Džerim” znači globa ili novčana naknada, koja se u osmanlijskom dobu plaćala za učinjene prijestupe.

U sevdalinci “Pod Tuzlom se zeleni meraja” riječ je o krađi soli u Tuzli. Džerimdžija Mujo, stvarna je ličnost, bio je albanskog pori-jekla, veoma strog i besprijekoran u kažnjavanju svih onih koji su u Tuzli krali so. Fata iz pjesme je istinita ličnost, kćerka Salih-age Star-čevića (Atikovića) iz Atik mahale. Pjesma, nastala za vrijeme sulta-na Selima III, opjevala je zgodu prilikom otvaranja Jalske džamije u Tuzli kada je džerimdžija Mujo uhvatio društvo tuzlanskih djevoja-ka, među kojima je bila i lijepa Fata Atiković u “krađi” soli (djevojke su, šale radi, htjele ukrasti malo soli).

Budući da je bio oštar i beskompromisan, odmah je počeo da galami na djevojke:”Za krađu se ide u zatvor”, na što su djevojke lakonski odgovorile da su spremne da odmah plate. Međutim, cije-na koju je kazao Mujo bila je previsoka – jedan dukat. “Svaka po dukat! Jeste li čule? Po groš plaćaju momci, ali djevojke... To je zato jer ste vi iz najboljih tuzlanskih porodica, pa možete platiti, a državi treba para! Puno para! Eto u svake od vas vise grivne dukata. U momaka toga nema. Ili propiše il’ djevojkama dadoše! Osim toga, svakom momku, jer je momak, može svašta u vreću stati, pa i kra-

PRIČA O SEVDALINKAMA: TUZLANSKE DJEVOJKE KAŽNJENE ZBOG KRAĐE SOLI

Pod Tuzlom se zeleni merajađa, ali djevojkama nikano ne stoji.” “Ali, to nije pravo, Mujaga!” Na ove riječi džerimdžija Mujo kao da pobjesni, viče koliko ga grlo no-si. Od svih djevojaka Mujo prima po dukat, a sve preko oka gleda na lijepu Fatu. Očima je jede... A Fata Atiković, lijepa šćer hadži Salih-age, iz Atik mahale, baci dukat na zemlju, ošine Muju pogle-dom punim prezira i mržnje i ode.

Takav postupak, takvo poniženje jako razljuti gordog Albaneza, pa zagrmi: “Ne primam, ne!” Prihvati se za silah, pa će za pušku, ali se brzo premisli i zakriči: “Ti moraš platiti stotinu dukata ili odmah da te vodim u zatvor!” Lijepa Fata naglo skide nizu dukata, ravnih stotinu dukata, pa ih baci u lice džerimdžiji Muji s riječima: “Eto, pa se najedi gladniče!”

Čim se po Tuzli pročulo šta se djevojkama dogodilo, odmah je tuzlanski kajmekam Hasan ef. naredio istragu protiv džerimdžije Muje, smijenio ga sa položaja i osudio uz povrat novca oštećenim djevojkama. Iza toga nije prošla ni nedjelja dana, kada se s one strane Jale pročula pjesma: “Pod Tuzlom se zeleni meraja”.

Ovu sevdalinku zasigurno najautentičnije je tumačio rahmetli Zekerijah Đezić. Legendarni sevdalija rođen je 14. novembra 1937. godine u Janji, a umro u Sarajevu nakon teške bolesti 17. oktobra 2012. godine. Prekrasnim baršunastim basom-baritonom, esteti-kom rezultiranom, između ostalog, i višedecenijskim spikerskim pozivom na Radiju Sarajevo, Zekerijah je plijenio dušu zaljubljenika bosanske sevdalinke.

Sudbina mu bila da bude spiker i pjeva sevdalinke, da razgaljuje dušu narodu radeći maksimalno prepoznatljivo i odgovorno, i jed-no i drugo. Rahmetli Zekerijah Đezić Đeza zaslužio je da mu zemlja bosanska bude lahka – neizmjerno ju je volio. q

Avdo HUSEINOVIĆ

Jalska (Mehmed-agina) džamija u TuzliZekerijah Đezić (1937.-2012.)

KULTURA

39TRAVANJ 2014.

U Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić” u Karlovcu, u izložbe-nom salonu “Ljudevit Šestić”, 15. travnja 2014. svečano je otvorena izložba fotografija Nedžiba Vučelja pod nazivom “Fotografske inspi-racije”. U gradu na četiri rijeke Nedžib Vučelj, fotograf, književnik i novinar, izložio je 50-ak fotografija s motivima prirodnih ljepota Bo-sanske krajine i Sandžaka, ali i Karlovačke županije, gdje je nastala jedna od njegovih najljepših serija fotografija – crveni makovi.

Izložbu je otvorila prof. Frida Bišćan, ravnateljica Gradske knjiž-nice “Ivan Goran Kovačić”, koja je uvodno istaknula da je tokom 2013. godine Nedžib Vučelj u Hrvatskoj dobio čak četiri nagrade za fotografiju, među kojima i Grand prix, što je jedan od razloga zbog čega je pozvan da izlaže u Karlovcu. “Izložbeni salon 'Ljudevit Še-stić' Gradske knjižnice 'Ivan Goran Kovačić' u Karlovcu postao je zadnjih godina omiljeno mjesto okupljanja umjetnika i brojnih po-klonika lijepe umjetnosti Karlovca i njihovih gostiju iz zemlje i regi-je. Svojom otvorenošću umjetnicima i amaterima svih vrsta umjet-ničkog izražavanja, daje izuzetan doprinos bogatstvu kulturne po-nude grada Karlovca”, rekla je ravnateljica Bišćan, koja je upoznala prisutne s osnovnim biografskim podacima autora izložbe, svestra-nog umjetnika porijeklom sa Sandžaka, koji živi i radi u Bužimu (BiH). “Njegove fotografije odlikuju se detaljima koje oku običnog promatrača često promaknu. U tome je njihova ljepota i vrijednost jer nam autor svojim osobnim emotivnim pristupom prirodi i njezi-nim ljepotama, kao i umjetničkim doživljajem, svojim fotografija-ma omogućuje da vidimo i ono naizgled nevidljivo. Rosa na cvijeću, paukova mreža, raspršene kapljice slapa – samo su dio prekrasnih motiva u kojima možemo uživati sljedeća dva tjedna. S obzirom na suradnju s hrvatskim fotografima i česta gostovanja u Hrvatskoj, nekoliko fotografija s motivima iz Karlovačke županije sigurno će zainteresirati i dodatno motivirati Karlovčane na posjet ovoj izlož-bi. A da se zaista radi o prekrasnoj izložbi i izvrsnom fotografu, mo-žete se uvjeriti i sami, jer mi do sada nismo imali ljepšu izložbu fo-tografija”, rekla je Frida Bišćan.

Autor Nedžib Vučelj govorio je o prirodnim ljepotama Bosan-ske krajine, Sandžaka i Karlovca s okolinom. Posebno se osvrnuo na specifičnosti fotografiranja rose i paučine, osebujnim fotografija-ma po kojima je nadaleko poznat. Za rijetke ranojutarnje simbioze rose i paučine zna mali broj ljudi, a još manji ih uspije kvalitetno fotografirati. “Samo paukice pletu mreže i to noću, a po ljepoti i kompaktnosti ispletene mreže može se prepoznati njihovo zdravlje i raspoloženje. Čarolija rose i paučine nastaje vrlo rijetko, samo 15-ak dana u godini, a za njihovo fotografiranje potrebni su specifični klimatski uvjeti, posebne lokacije – i rano buđenje, mnogo prije prvih sunčevih zraka. Napraviti takve fotografije, sačuvati unikatne fotografske trenutke, ne može svatko”, rekao je Vučelj.

Likovna umjetnica Mira Marković Mikoc, u ime UAZ-a grada Za-greba i Zagrebačke županije (Udruga osoba s amputacijom), uručila je Nedžibu Vučelju priznanje za učešće, nesebičan doprinos i pokaza-nu humanost na djelu na kulturnoj manifestaciji “Radost na Dobri”.

Fotografije crvenih makova, rose i paučine, zatim “krajiške lje-potice” rijeke Une, starog grada Bužima i Jajca, te prekrasni pejzaži Bosanske krajine i Pešterske visoravni oduševili su prisutne na sve-čanom otvaranju izložbe u Karlovcu. Izložba “Fotografske inspiraci-

IZLOŽBA “FOTOGRAFSKE INSPIRACIJE” NEDŽIBA VUČELJA (KARLOVAC, 15.-30. TRAVNJA 2014.)

Inspirativna ljepota detalja

je” bila je otvorena za javnost do 30. travnja, nakon čega je Nedžib Vučelj s novom izložbom gostovao u Luksemburgu i Frankfurtu. U međuvremenu je dobio poziv da izlaže i u Berlinu.

“Maksimalno sam se potrudio da za Karlovac dobro pripremim izložbu. Izložio sam ciklus fotografija iz Karlovca i okoline, ciklus iz Krajine i ciklus iz Sandžaka. Ova tri ciklusa obuhvatila su oko 50 fo-tografija A3 formata, od prirodnih ljepota do portreta i makro foto-grafije. Imponovalo mi je kada su mi neki službenici iz biblioteke rekli da do sada nisu imali ljepšu izložbu fotografija. Jako mi se do-pao galerijski prostor jer je veoma prometan radi knjižnice, a i ga-lerija je otvorena cijeli dan, do kasno uvečer, što nije slučaj sa dru-gim galerijama. U septembru 2014. odlazim za Zagreb, gdje sam dobio termin i prostor za 'izložbu po ključu', obzirom da sam prošle godine u Hrvatskoj na jednom takmičenju fotografa dobio nagradu Grand Prix”, rekao je Nedžib Vučelj za “Preporodov Journal”.

Podsjetimo se, 2013. je bila godina velikih fotografskih uspjeha Nedžiba Vučelja. Na takmičenjima međunarodnog karaktera u Hrvat-skoj osvojio je četiri nagrade za fotografiju. Na foto-natjecanju na te-mu “Čovjek i fotoaparat – 2013.”, održanom u travnju u Zagrebu, Vu-čelj je za fotografiju pod nazivom “Lovac na dobre fotke” osvojio prvo mjesto. U srpnju, na Fotofestivalu “Slovin – Slunj – Rastoke 2013.”, osvojio je treću nagradu za fotografiju “Refleksije u vodi”. Na 8. Me-morijalnom natjecanju u fotografiji “Jozo Vranić”, održanom u Donjoj Stubici krajem rujna, osvojio je Grand Prix za fotografiju pod nazivom “Čep”. U studenom, na međunarodnom natjecanju u galeriji “Zagy fo-to” u Zagrebu, nagrađena je njegova fotografija “Extreme”.

Uspjesi Nedžiba Vučelja (Morane kod Tutina, 1955.) nisu ostali nezamijećeni u BiH i Sandžaku. Prošle godine, povodom 70. godišnji-ce ZAVNOS-a i ZAVNOBiH-a, Udruženje Bošnjaka porijeklom iz San-džaka u Federaciji BiH Nedžibu Vučelju je dodijelilo Zlatnu plaketu za njegove velike uspjehe na polju novinarstva, književnosti i fotografi-je, a posebno za uspjehe na međunarodnim takmičenjima i afirmaci-ji BiH i Sandžaka u svijetu. Prilikom uručivanja priznanja general Ra-miz Dreković, predsjednik Udruženja Bošnjaka porijeklom iz Sandža-ka, istaknuo je kako narod veoma cijeni Nedžibov rad, ne samo u Sandžaku, već i mnogo šire, a posebno u Bosanskoj krajini. q

Ismet ISAKOVIĆ

Nedžib Vučelj

KULTURA


U organizaciji Kulturno-sportskog centra “Skenderija”, TDK “Ša-hinpašić” i Udruženja izdavača i knjižara BiH, od 23. do 28. travnja 2014. u Sarajevu je održan 26. Međunarodni sajam knjige. Moto ovogodišnje tradicionalne sajamske priredbe bio je “Riječ – Knjiga – Univerzum”. Na 2.000 kvadratnih metara izložbenog prostora izla-galo je oko 250 izdavača i knjižara na 95 štandova. Ove godine ulaz za posjetioce bio je besplatan, a zakup štandova jeftiniji za 30%. U “Bosanskoj kući”, centralnom prezentacijskom prostoru, održano je 100-tinjak promocija novih izdanja i pratećih tematskih izložbi i se-minara. Posebna zanimljivost 26. Sarajevskog sajma knjige ogledala se u činjenici što su izdavači iz Srbije po prvi puta nastupili sa zajed-ničkim štandom pod pokroviteljstvom Vlade Republike Srbije.

Svoje mjesto među izlagačima našao je i KDBH “Preporod” Za-greb, čije su se knjige i časopisi mogli vidjeti na štandu Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH (Sektor za iseljeništvo), koje dugi niz godina pomaže autore i izdavače iz bosansko-hercegovačke dijas-pore. U njihovoj organizaciji, tokom pet sajamskih dana, održano je 25 promocija na kojima je predstavljeno oko 40 autora porijeklom iz BiH, a koji žive i stvaraju u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji, Austriji, Bel-giji, Češkoj, Švedskoj, Njemačkoj, Nizozemskoj, Italiji, Norveškoj i Velikoj Britaniji. Štand Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH u dvorani “Mirza Delibašić” Kulturno-sportskog centra “Skenderi-ja”, prema ocjeni organizatora Sajma, bio je jedan od posjećenijih štandova. Promocije djela pisaca iz bosansko-hercegovačke dijas-pore pratilo je nekoliko stotina poštovatelja pisane riječi.

Promocija izdavačko-informativne djelatnosti KDBH “Prepo-rod” održana je u subotu, 26. travnja 2014. Ervin Jahić, predsjednik KDBH “Preporod”, Filip Mursel Begović, izvršni urednik “Behara” i Ismet Isaković, glavni urednik “Preporodovog Journala”, predstavi-li su Preporodovu izdavačko-informativnu djelatnost u 2013. godi-ni: časopise “Behar” i “Preporodov Journal”, te knjige “Davna svita-nja” Ajke Tiro Srebreniković, “Poetika Envera Čolakovića” Emsuda Sinanovića i “Snovopriče o Sefardima i Aškenazima Travničkim” Rusmira Agačevića. Treba istaknuti da su knjige Ajke Tiro Srebreni-ković i Rusmira Agačevića dan ranije, u petak, 25. travnja, pred-stavljene u sarajevskom Kamernom teatru.

U ponedjeljak, 28. travnja 2014., zadnjeg dana 26. Sarajevskog sajma knjige dodijeljene su sajamske nagrade i priznanja izdavači-ma i piscima u različitim segmentima izdavaštva i bibliotekarstva. Predsjednik Ocjenjivačke komisije bio prof. dr. Zvonimir Radeljko-vić, a članovi Ljubica Ostojić, Nevenka Hajdarović i Almir Kurt.

Za životno djelo u području književnosti priznanje je dodijelje-no prof. dr. Tvrtku Kulenoviću. Nagradu za najbolji izdavački podu-hvat godine dobili su “Rabic d.o.o.” za djelo “Olimpijsko Sarajevo za nezaborav – 14. ZOI tri decenije poslije”, Naučnoistraživački in-stitut “Ibn Sina” Sarajevo za djelo “Suštinsko čitanje Ibn’Arabijevog Fususa kroz komentar Abdulaha Bošnjaka” i Izdavačka kuća “Bo-sanska riječ” Tuzla – Wuppertal za “Bosanski knjigometar”. Nagra-da za najbolji časopis pripala je časopisu “Motrišta” Matice hrvat-ske Mostar.

Nagradu za uredništvo su dobili Miroslav Prstojević i Milo Jukić. Nagradu za oblikovanje knjige dobili su Dragan Stefanović za dizajn djela “Olimpijsko Sarajevo za nezaborav – 14. ZOI tri decenije posli-

26. SARAJEVSKI SAJAM KNJIGE (23.-28. TRAVNJA 2014.)

Pozitivna sajamska atmosfera

je” (Izdavačka kuća “Rabic d.o.o.” Sarajevo) i Mario Mikuličić za dizajn djela “Mostar u slici i riječi” (Algoritam Stenek i Algoritam Zagreb). Najbolji udžbenik za osnovnu školu je “Moj portal 7”, udž-benik informatike za 7. razred devetogodišnje osnovne škole, čiji su autori Mario Staničić, Branka Vejnović, Zoran Dimovski i Slaven Pehar. Najbolji udžbenik za visoko obrazovanje je “Prijenos mase” autora Šefka Šikala i Nejre Šikalo.

Za najbolju sajamsku promociju djela dobitnici nagrada su Go-ethe-institut u BiH, Kulturni centar “Kralj Fahd”, “Broarna – Mosto-vi” Gotebörg, “El-Kalem”, “Nova knjiga” Podgorica i “Planjax d.o.o.” Tešanj. Hrvatska dječja knjiga nagrađena je nagradom za najbolji štand sajma. Za dugogodišnji doprinos kulturi i organizaciji Sarajevskog sajma knjige nagradu je dobilo Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH.

Specijalna nagrada u području umjetnosti je dodijeljena dr. sc. Sandri Vitaljić za djelo “Rat slikama”. Specijalne nagrade u područ-ju znanosti su dobili Ahmad Vaezi za djelo “Uvod u hermenautiku”, Asim Kurjak i Milan Stanojević za djelo “Prvi koraci roditeljstva” i Biblioteka “Gospodarska misao”. Nagradu za najbolji prijevod do-bili su udruga “Lastavica” i češki nakladnik “Big Ben bookshop” za projekt prevođenja djela Miroslava Krleže s hrvatskog na češki jezik (“Spisy Miroslava Krležy/Djela Miroslava Krleže”).

Specijalnu nagradu žirija dobili su Republika Srbija – Ministar-stvo kulture i informisanja i Narodna biblioteka Srbije za koordini-rani izdavački nastup, Goethe-institut u BiH za izložbu Herte Müller “Začarani krug riječi”, Ministarstvo kulture i turizma Republike Tur-ske za promociju izdavaštva i prevodilaštva, Asocijacija izdavača Kraljevine Saudijske Arabije za nastup na sajmu, te Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH za izložbu “Povijest Vijećnice”.

Organizatori 26. Sarajevskog sajma knjige bili su izuzetno zado-voljni postignutim rezultatima. Sajam je posjetilo blizu 50.000 ljudi, a zabilježena je i mnogo veća prodaja nego proteklih godina “Publi-ka je dolazila u ogromnom broju i to je doprinijelo da se pozitivno ozračje u svih šest dana osjeća na štandovima. Mislim da je ovo bio najuspješniji Sajam u organizacionom smislu i uopšte u nekoj pozi-tivnoj atmosferi u proteklih pet godina”, izjavio je Ajdin Šahinpašić, direktor TDK “Šahinpašić”. q

Ismet ISAKOVIĆ

Ismet Isaković, Ervin Jahić i Filip Mursel Begović

KULTURA

41TRAVANJ 2014.

Izdavačko-grafička kuća “Planjax” iz Tešnja (BiH) poslije dugih i opsežnih priprema krajem listopada 2013. godine krenula je s reali-zacijom Biografskog leksikona “Ko je ko u Bosni i Hercegovini 2014.-2018.”. Riječ je o knjizi formata B4, obima oko 1.000 stranica u kojoj će se naći fotografije i biografije istaknutih bosansko-hercegovački državljana i državljanki iz svih oblasti ljudskog djelovanja – znanosti, medicine, kulture, umjetnosti, ekonomije, privrede, politike, diplo-macije, religije, medija, muzike i sporta. Upis novih imena je u toku i trajat će do kraja lipnja 2014. godine, kada bi trebali započeti završni poslovi na izradi knjige. Tiskanje je planirano tokom rujna 2014. go-dine, a prvo predstavljanje na Franfurtskom sajmu knjiga, najvećoj svjetskoj izložbi knjižara i izdavača. Redakciju čine prof. dr. Enes Ku-jundžić, glavni urednik, Ramiz Brkić, izvršni urednik, mr. Bajruzin Haj-ro Planjac, odgovorni urednik, te sekretarice redakcije Muamera Planjac, Berina Bašić i Miodraga Miškić. U Izdavačkom savjetu, kojim predsjedava akademik Abdulah Sidran, između ostalih, nalaze se i Jakob Finci, Hajrudin Somun, Vlastimir Mijović, Miodrag Simović i drugi. Svaka od navedenih oblasti ima svoga redaktora.

Na 26. Sarajevskom sajmu knjige, održanom od 23.-28. travnja 2014., Izdavačko-grafička kuća “Planjax” iz Tešnja dobila je nagra-du za najbolju sajamsku promociju. Na štandu Ministarstva za ljud-ska prava i izbjeglice BiH, koje dugi niz godina pomaže autore i iz-davače iz bosansko-hercegovačke dijaspore, pa tako i KDBH “Pre-porod”, upoznali smo mr. Bajruzina Hajru Planjca, osnivača i pred-sjednika Uprave “Planjaxa”, poznatog pisca za djecu i omladinu, s kojim smo porazgovarali o hvalevrijednom izdavačkom poduhvatu.

“Izdavačko-grafička kuća ‘Planjax’, koja posluje u sastavu ‘Pla-njax Group’ Tešanj, obilježava 25 godina uspješnog poslovanja. Ovaj jubilej planiramo proslaviti izdavačkim poduhvatom godine, vrlo zanimljivom enciklopedijom, Biografskim leksikonom ‘Ko je ko u Bosni i Hercegovini 2014.-2018.’. Riječ je o obimnoj knjizi u kojoj će biti objavljene biografije-životopisi oko 3.000 najistaknutijih Bo-sanaca i Hercegovaca, domaćih i onih u dijaspori, iz različitih obla-sti života i rada. Zamišljeno je da se ovaj projekat radi svake četiri godine”, rekao je Bajruzin Hajro Planjac, čija je tvrtka osam godina dodjeljivala najprestižniju bosansko-hercegovačku pjesničku na-gradu – “Planjaxovu nagradu za najbolju knjigu poezije u BiH”.

Radi se o iznimno vrijednom projektu, posebno značajnom zbog činjenice što se radi o biografskom leksikonu ovakvog tipa koji po prvi put izlazi u BiH. Ideja za projekt je imala zanimljivu “evoluciju”. “Teško je sada izmisliti toplu vodu, jer dosta toga je izmišljeno. To sada treba znati primijeniti. Naime, prije izvjesnog vremena moj prijatelj Stjepan Kljujić je predložio da radimo zajedno takvu knjigu, ali moram priznati da je to ogroman posao i nisam smio odmah to prihvatiti. Poslije toga na književnim susretima ‘Stazama djetinjstva’ u Bosanskoj Krupi, uva-ženi prof. dr. Enes Kujundžić ponovo me potaknuo na tu ideju, koju sam nakon konsultacija sa drugim istaknutim ljudima i prihvatio. Orga-nizirao sam ekipu. Istina, ne u punom kapacitetu, jer je bio oktobar, novembar i decembar, period kada su gužve u štamparijama. No, sada idemo 300 na sat. Kontaktiramo blizu 100 udruženja i institucija, traži-mo od njih spiskove članstva ili njihove prijedloge, zatim redakcija sve te prijedloge provjerava, ‘važe’… Kontaktiramo sve, počevši od Akade-mije nauka, Udruženja pisaca, Nogometnog saveza, Univerziteta, stra-

BIOGRAFSKI LEKSIKON “KO JE KO U BOSNI I HERCEGOVINI 2014.-2018.”

Izdavački poduhvat

naka, udruženja, inovatora… Jedna ekipa je zadužena i za kontakte sa istaknutim intelektualcima iz dijaspore, kao i sa bosansko-hercegovač-kom diplomacijom. Nastojimo da sve ‘pokrijemo’. Čak smo napravili dogovor sa vodećim dnevnim, sedmičnim i mjesečnim listovima i revi-jama da i njihovi čitaoci iz svoje sredine mogu predlagati istaknute lič-nosti, te ih nominirati slanjem njihovih imena i prezimena, kao i e-ma-il adrese. Cilj nastanka ovakve jedne publikacije jeste da se na jednom mjestu objedine sve uspješne i poznate ličnosti, a da pri tom nijedna ne bude ispuštena. Do sada je obrađeno preko 2.000 biografija, a sva-ki mjesec imamo preko 10.000 pregleda na internet stranici na kojoj je detaljno navedeno sve što će knjiga sadržavati. Borimo se za to da niko značajan za ovu zemlju ne bude izostavljen. Začudio sam se koliko ima-mo potencijala i u dijaspori, od Njemačke, Irske i Skandinavije, preko Kanade i Amerike, do Australije”, rekao je Bajruzin Hajro Planjac.

Naglasio je da je rad na prikupljanju podataka za Biografski lek-sikon “Ko je ko u Bosni i Hercegovini 2014.-2018.” pri kraju, a zadnji datum za primitak novih informacija je kraj lipnja 2014. godine, odnosno početak ramazana. “Koristim se ovom prilikom da inici-ram i čitaoce ‘Preporodovog Journala’ da predlože istaknute lično-sti slanjem njihovih e-mail adresa. Veliki broj Bošnjaka porijeklom iz BiH živi u Hrvatskoj, a mnogi od njih zaslužuju da budu upisani u leksikonu. Bilo bi jako dobro kada bi u predviđenom roku dostavili svoje biografije i fotografije na e-mail [email protected] ili pozi-vom na broj telefona 00387/62-873-378. Aplikacije su dostupne i na našoj web stranici www.kojekoubih.ba”, rekao je Bajruzin Hajro Planjac, koji je za Središnju knjižnicu nacionalne manjine Bošnjaka u Sisku donirao 100-tinjak knjiga dječje tematike iz asortimana Iz-davačko-grafičke kuće “Planjax” iz Tešnja.

Prikupljanje podataka za Biografski leksikon “Ko je ko u Bosni i Hercegovini 2014.-2018.” odvija se pod motom “Što je zapisano ostaje – što nije nestane!”. Sljedeća knjiga izlazi tek za četiri godine, malo predugo za odugovlačenje ili čekanje, a i život nosi svoje… Zato, Bošnjaci i Bošnjakinje porijeklom iz BiH, javite se na e-mail [email protected] ili broj telefona 00387/62-873-378, otrgnite svoje ime i djelo od zaborava – i budite sastavni dio iznimno vrijedne knjige. q

Ismet ISAKOVIĆ

Bajruzin Hajro Planjac

KULTURA


Treće izdanje Tjedna turskog filma u Zagrebu, održano od 22. do 27. travnja 2014. u kinu “Europa”, predstavilo je 10 nagrađivanih filmova suvremene turske kinematografije. Tjedan turskog filma na-stavak je suradnje Hrvatsko-turske udruge prijateljstva i Veleposlan-stva Republike Turske u Hrvatskoj čija su nastojanja usmjerena ka približavanju turske kulture u Hrvatskoj. Manifestaciju je svečano otvorila hrvatska ministrica kulture Andrea Zlatar Violić i pritom ista-knula: “Ove godine mnogo toga se poklapa, osim same 20. godišnji-ce udruge, sljedeće godine slavimo i 20 godina postojanja katedre za turkologiju na Filozofskom fakultetu iz koje je nastalo niz prijevoda koji nam omogućuju da gledamo filmove, da čitamo te da upoznamo jedni druge.” Otvorenju je prisustvovao i turski veleposlanik Burak Özügergin, istaknuvši zadovoljstvo zbog približavanja turske kinema-tografije i kulture hrvatskoj publici što je osjetno u sve većoj posjeće-nosti već tradicionalnog Tjedna turskog filma u Zagrebu.

Svečanom otvorenju 22. travnja slijedilo je prikazivanje filma “Lep-tirov san” (Kelebeğin rüyası) redatelja Yılmaz Erdoğana, koji je uz broj-ne nagrade ove godine zapažen i po kandidaturi za Oscara u kategoriji najboljeg stranog filma. Publika je kroz tjedan ispunjen najkreativnijim turskim filmova, osim navedenog, mogla pogledati filmove “Ljetna vježbenica” (Tatil kitabı), “Vremena i vjetrovi” (Beş vakit), “Rana na srcu” (Gönül yarası), “Tri prijatelja” (Üç arkadaş), “Brodovi od kora lu-benica” (Karpuz Kabuğundan gemiler yapmak), “Istanbulske priče” (Anlat İstanbul), “Naš dubok očaj” (Bizim büyük çaresizliğimiz), “Adam i vrag” (Ademin trenleri) i “Očekujući raj” (Cenneti beklerken).

Yılmaz Erdoğana i Necatija Akpınara osnuvši 1994. godine prvu veliku filmsku kompaniju u Turskoj pod imenom BKM započinju stvarati neke od ponajboljih turskih filmova. Upravo je zahvaljujući toj suradnji nastao i premijerno prikazan film “Leptirov san”, koji je uključio brojne poznate turske glumce poznate našoj publici uglav-nom preko televizijskih serija. Film je snimljen prema istinitoj priči o dva mlada pjesnika koji žive u malom turskom gradu Zonguldak 1940-ih godina. Njihovo literarno stvaranje i pokušaj da se probiju u poznatom književnom časopisu prate problemi ondašnjeg doba kao što su neimaština, bolest, prisilni radovi te Drugi svjetski rat. Radnja započinje kada upoznaju djevojku Suzan. Odlučivši razriješi-ti taj ljubavni problem okladom obojica joj pišu i predaju pjesmu, a pobjednik će biti onaj čija joj se pjesma više svidi. Ova ljubavna drama protkana političkim problemima Turske 40-ih godina 20. stoljeća osvojila je publiku diljem Europe, zavrijedivši tako i spome-nutu kanditaturu za Oscara u kategoriji najbolji strani film.

U sklopu programa uslijedila je i priča o školarcu Aliju, drama “Ljetna vježbenica”. Radnja je smještena u mjesto Silifke na obali Sredozemnog mora gdje desetogodišnji Ali živi sa obitelji. Naizgled idiličan sredozemni miran gradić narušavaju protagonisti ove dra-me, Alijeva obitelj. Naime, tenzije započinju napuštanjem vojne škole njegova starija brata zbog želje za odlaskom na studij čemu se njihov otac jako protivi. Stoga po završetku škole Ali provodi lje-to uz oca učeći sve o poslu u trgovini. Usporedno s time Ali proma-tra sa strane probleme koji su zadesili njegovu obitelj, trpi maltre-tiranja od strane svojih vršnjaka no sve to prekida izenadni možda-ni udar koji pogađa njegova oca. Film “Vremena i vjetrovi” isto ta-ko prikaz je unutarnje borbe mladih osoba i života u provinciji

3. TJEDAN TURSKOG FILMA (ZAGREB, 22.-27. TRAVNJA 2014.)

Najkreativniji turski filmovi

unutar koje se ljudi pokušavaju nositi sa životnim nedaćama. Rad-nja obrađuje život jednostavnih i marljivih ljudi koji žive u skladu sa ritmom zemlje, zraka, vode i godišnjih doba. Protagonisti su troje djece starosti od 12, 13 godina – Ömer, Yakup i Yıldız. Ömer je oku-piran osjećam usamljenosti i promjenama koje donosi to razdoblje života, no isporovociran privilegiranim statusom mlađega brata potajno priželjkuje očevu smrt. Yakup je pak usredotočen na lju-bavne probleme i simpatiju koju gaji prema učitelji. Dok se djevoj-čica Yıldız bori sa osjećajem manje vrijednosti zbog zapostavljeno-sti i maltretiranja od strane majke.

“Rana na srcu” i “Istanbulske priče” filmski su portreti Istanbula. Radnja provg filma se odvija oko umirovljenog učitelja koji po po-vratku u Istanbul doživljava potpunu transformaciju života. Drugi pak film u originalnom prijevodu “Pričaj mi Istanbule” zamišljen je kao spoj pet moderniziranih klasičnih priča koje objedinjuje scenarij Ümita Unala, dok svaku priču režira drugi redatelj. Na taj nam način Istanbul pripovijeda svojih pet priča. U program je uklopljen i ni-skobudžetni biografski privijenac Ahmeta Uluçaya “Brodovi od kora lubenica” u kojem govori o djetinjstvu i filmu koji okupira pažnju dva mladića u malom anadolskom selu Tepecik. Zanimljiva povijesna drama “Očekujući raj” u centar svoje radnje smješta Hrvata po ime-nu Eflatun koji putem devširme stiže u prijestolnicu Osmanskog Car-stva te postaje izvanredni minijaturist. Izgubivši ženu i sina očajnički pokušava ovjekovječiti njihov lik te počinje slikati portrete po uzoru na europske slikare. Kako je radnja smještena u 17. stoljeće kada europski utjecaji još uvijek ne prodiru u osmansko slikarstvo te zbog činjenice da vjerski zakon i tadašnji standardi u slikarstvu brane pri-kaz ljudskog lika prestaje se baviti minijaturom. No njegovu odluku uskoro prekida veliki vezir koji nalaže da se Eflatun dovede na dvor čime započinje njegova avantura Anadolijom i posvećivanje izradi portreta. Treće izdanje Tjedna turskog filma zatvorio je “Naš duboki očaj”, posljednji film preminulog redatelja Seyfija Teomana o dva ci-mera koji u svoj stan prime sestru zajedničkog prijatelja, depresivnu djevojku zbog gubitka roditelja Nihal. djevojka uskoro izlazi iz depre-sivne faze te se u njoj počinje buditi lijepa i divna mlada žena čime ujedno započinje i ljubavna podloga ove drame. q

Helena MARKOVIĆ

Insert iz filma “Leptirov let”

KULTURA

43TRAVANJ 2014.

Ove godine Republika Hrvatska obilježila je 22. obljetnicu prizna-nja Republike Hrvatske od strane Islamske Republike Iran, a tom prigo-dom dana 25. travnja 2014. Hrvatsko-iransko društvo prijateljstva or-ganiziralo je predavanje “Ta divna zemlja Iran: uspomene jednog vele-poslanika iz zemlje kolijevke civilizacije”. Predavanje je održano u veli-koj kongresnoj dvorani “H. Salim Šabić” Islamskog centra u Zagrebu, u Prilazu Safvet-bega Bašagića bb. Izlagač uspomena petogodišnjeg bo-ravka u Iranu bio je bivši veleposlanik Republike Hrvatske u I.R. Iran prof. dr. sc. Esad Prohić. Osim Hrvatsko-iranskog društva prijateljstva ovom su se događaju kao sponzori pridružili i putnička agencija Perze-polis i trgovina Karavansaraj. Predavanje “Ta divna zemlja Iran” bilo je osjebujno izlaganje o Iranu iz aspekta jednog veleposlanika koga je petogodišnji boravak u toj zemlji potaknuo na daljna zalaganja u kul-turnoj i gospodarskoj razmjeni između Hrvatske i Irana.

Profesor Esad Prohić rođen je 30. srpnja 1950. godine u Zagrebu. Godine 1974. stječe diplomu inženjera geologije na Sveučilištu u Za-grebu te nakon 10 godina i doktorat iz područja geologija-geokemija. Nakon toga posvećuje svoju bogatu karijeru znanstvenog radnika geologiji i zaštiti okoliša, predano radi i u Hrvatskoj i u inozemstvu, predstojnik je Mineraloško petrografskog zavoda i redoviti profesor Geološkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučili-šta u Zagrebu. U više navrata pozvan je da održi predavanja na neko-liko poznatih svjetskih visokoškolskih i znanstvenih ustanova (Uni-versity of Kansas, Mississipi State University, Colorado School of Mi-nes, United States Geological Survey at Reston and Denver, Monta-nuniverisitat Leoben, Univerzitet u Ljubljani, Visokoškolski centar u Kopru, itd.). Osim što je radio na mnogim znanstvenim istraživanji-ma, profesor Prohić je i jedan je od najcjenjenijih predavača i surad-nika visokoškolskih ustanova u Hrvatskoj i svijetu, a na nekoliko naci-onalnih i međunarodnih projekata iz područja geokemije i utjecaja okoliša na ljudsko zdravlje radi kao voditelj i suradnik. Profesor Esad Prohić je član više uglednih znanstvenih i stručnih organizacija koje se bave ekologijom, zaštitom voda i njihovim upravljanjem te geolo-gijom. Za svoj je rad dobio razna priznanja i nagrade. Više od 50 znanstvenih radova u vodećim svjetskim i domaćim znanstvenim časopisima, jedna samostalna autorska knjiga i dvije u kooautorstvu te više od 100 stručnih radova, elaborata i izvješća, uglavnom iz po-dručja zaštite okoliša, dostatno govore o bogatom i plodonosnom životu doktora Prohića. Godine 2001. započinje svoju političku aktiv-nost koja je od samih početaka bazirana na kulturnim i ekološkim temeljima. Stoga u razdoblju od 2001. do 2005. godine obavlja duž-nost savjetnika predsjednika Republike Hrvatske za znanost, obrazo-vanje i zaštitu okoliša, a od 4. veljače 2008. pa sve do 2012. obavlja dužnost veleposlanika Republike Hrvatske u I.R. Iran.

U zadnje smo vrijeme više puta imali priliku slušati iskustva biv-šeg veleposlanika Prohića o godinama provedenim u Iranu. Ono što profesor Esad Prohić neprestano ističe je spremnost Irana za šire-njem i poboljšanje suradnje na gospodarskim i kulturnim poljima s Hrvatskom. To je, prema njemu, potaknulo bilateralnu suradnju i učvrstilo ekonomsko-kulturne veze između ovih dviju država. Ipak sve to zasjenjuje ljubaznost, smirenost i izrazita gostoljubivost koju Iranci iskazuju na svakom koraku. Sve to profesor Prohić imao je pri-liku upoznati kroz svoj petogodišnji mandat, i unatoč tome što je

PREDAVANJE PROF. DR. ESADA PROHIĆA “TA DIVNA ZEMLJA IRAN”

Kolijevka civilizacije

prestao obavljati dužnost veleposlanika I.R. Iran, i dalje u suradnji sa Hrvatsko-iranskim društvom prijateljstva i Iranskim kulturnim cen-trom sudjeluje na događajima poput nedavnog predavanja o iran-skom pjesniku i znanstveniku Omaru Hajjamu i sudjelovanje na sve-čanom otvorenju koncerta tradicionalne iranske glazbe povodom proslave Iranske Nove godine. Sve to naglašava njegov rad na učvr-ščivanju hrvatsko-iranskih veza dok sam Prohić ističe da je Hrvatska odlučna u namjeri produbljivanja odnosa s Iranom te da između ove dvije države postoji sjajan potencijal za suradnju na brojnim poljima.

Ono što je njega osobno osvojilo jest količina toga što Iran mo-že ponuditi na gotovo svim poljima, svoje prekrasne tepihe ručne izrade, njihova osebujna tradicionalna kultura koja se ne odmiče od nekih pradavnih tradicija poput obilježavanja Noruza, tj. prvog dana Nove godine kod Iranaca, njihova gostoljubivost i otvorenost prema . gostima. Iako mu je život proveden u Iranu uvelike obilje-žila prometna nesreća 2010. godine u gradu Hamadanu sve ljepote ove zemlje pomogle su da mu ta tragedija ne obilježi vrijeme koje je tamo proveo. Maleni djelić kulturnih i prirodnih ljepota profesor Prohić htio je podijeliti sa zaljubljenicima u Iran upravo na ovom predavanju “Ta divna zemlja Iran: uspomene jednog veleposlanika iz zemlje kolijevke civilizacije”, te na taj način izraziti svoja pozitiv-na iskustva u toj divnoj zemlji – Islamskoj Republici Iran. q

Helena MARKOVIĆ

Veleposlanik Esad Prohić (prvi slijeva) s hrvatskom privrednom delegacijom u Iranu

KULTURA


U ponedjeljak, 14. travnja 2014., u prepunoj Multimedijalnoj dvorani Općine Novi Grad u Sarajevu upriličena je premijerna pro-jekcija dokumentarnog filma “Na Drini krvavi Višegrad” redatelja Avde Huseinovića, dugogodišnji suradnik “Preporodovog Journala” iz Sarajeva. Njegov šesti po redu dokumentarni film govori o stra-danju Bošnjaka u Višegradu, gradu na obali rijeke Drine, mjestu u kojem se kroz povijest najčešće ponavljao genocid i zločini nad Bošnjacima. Riječ je o ekraniziranoj kronološkoj priči o stradanju i zločinima od Prvog srpskog ustanka, preko Prvog i Drugog svjet-skog rata, sve do posljednje velikosrpske agresije na BiH od 1992. do 1995. godine.

Prije projekcije, kojoj je prisustvovalo više od 500 gledatelja, održana je minuta šutnje i proučena El-Fatiha svim ubijenim Boš-njacima u Višegradu i žrtvama agresije u periodu 1992.-1995. godi-ne. Film su, između ostalih, došle pogledati članice udruženja “Že-na – žrtva rata” i “Majke enklava Srebrenica i Žepa”, zatim članovi Udruženja roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva u periodu 1992.-1995. godine, predstavnici Saveza logoraša BiH, boračkih or-ganizacija, te istaknute javne ličnosti, među kojima su bili akade-mik Abdulah Sidran i Naser Orić, ratni komandant Srebrenice.

Na svečanoj promociji filma prisutnima se obratio Ahmet Sej-dić, ratni komandant Prve slavne višegradske brigade Armije Repu-blike BiH, koji je istaknuo da su Bošnjaci fenomen jer iskazuju tole-ranciju i naivnost koliko god ih klali i palili. “Čini se kao da praštamo sve dok ne nestane ili nas ili zločinaca. Dokle više? Borit ćemo se da više nikada ne budemo paljeni, protjerani i ubijani. Bosna i Herce-govina još uvijek nije onakva kakvu je žele civilizovani građani. Da je pravde u BiH, ova premijera bi bila održana u Višegradu, borit ćemo se da se to desi što prije… Ovo je filmski zapis koji olakšava pravdi da dostigne potrebne rezultate kako se sutra u Bosni i sva-kom drugom sutra ne bi ponovilo ono što je nama brutalno i zloči-nački urađeno tokom agresije. Ovakvi filmovi i zapisi trebaju, ne samo nama već i budućim generacijama, da se zna kroz kakve smo golgote prolazili kako bi preduprijedili namjere da nam se nešto slično ikada više ponovi. Smatram da je film izuzetno značajan jer oslobađa dobar dio istine o Podrinju. Ovaj film je naša historijska lična karta kojom ćemo se identifikovati mi, naša djeca i naše budu-će generacije”, rekao je Sejdić.

Autor Avdo Huseinović je, između ostalog, istaknuo kako su u Višegradu počinjeni stravični zločini, u kojima je ubijeno mnogo ci-vila, žena, djece i staraca. “Istovremeno, Višegrad je grad koji još uvijek poriče jezive zločine nad dojučerašnjim komšijama, gdje se još uvijek negira zločin i genocid nad Bošnjacima, tako da živi ta nepravda koja traje stoljećima nad ljudima ovog kraja”, rekao je Huseinović, dodavši kako o nacističkim zločinima postoji stotine filmova, dok na temu strašnog genocida koji je zadesio bošnjački narod na prste jedne ruke možemo izbrojati video svjedočanstva o tome. Naglasio je da film “Na Drini krvavi Višegrad” posvećuje ra-hmetli Hasanu Tufekčiću, čovjeku koji je “dokument – lična karta Bošnjaka iz Višegrada”. “Zamolio bih vas da zapamtite ovo ime – Hasan Tufekčić. To je čovjek kojem su četnici pod vodstvom Draže Mihailovića 1943. godine u Višegradu ubili 10-ero djece. Jednom čovjeku ubili su desetoro djece u nekoliko krvavih dana i noći te

“NA DRINI KRVAVI VIŠEGRAD”, DOKUMENTARNI FILM AVDE HUSEINOVIĆA

Stoljetna stradanja i genocid

1943. godine. Nepunih 50 godina kasnije, 1992. godine, Hasanu su četnici ubili još troje djece u Višegradu. Dakle, u dva rata su mu ubili 13-ero djece. Ovaj film ja posvećujem rahmetli Hasanu Tufek-čiću i svim bošnjačkim Hasanima”, rekao je Avdo Huseinović.

U znak zahvalnosti za očuvanju istine o Višegradu i ratu od u BiH od 1992.-1995. Avdo Huseinović je dobio prigodne poklone od predstavnica Udruženja “Žena – žrtva rata”, kao i od Emina Švraki-ća, osnivača Zelenih beretki. “Našem Avdi Huseinoviću želim uruči-ti zelenu beretku uz poruku da je nosi sa ponosom, a komandantu Sejdiću i višegradskoj heroini Bakiri Hasečić uručujem naš orden zbog svega što su učinili”, rekao je Švrakić.

Krvava Drina – najveća grobnica Bošnjaka

U izjavi za “Preporodov Journal” redatelj Avdo Huseinović je naglasio da ideja o snimanju filma o višegradskim zločinima posto-ji već nekoliko godina i da se rodila u komunikaciji s podrinjskim patriotama, a posebno s Ahmetom Sejdićem, ratnim komandan-tom Prve slavne višegradske brigade Armije Republike BiH. Tehnič-ka izvedba je trajala malo više od godine dana.

El-Fatiha prije premijerne projekcije filma “Na Drini krvavi Višegrad”

Ahmet Sejdić i Avdo Huseinović

KULTURA

45TRAVANJ 2014.

“Ova priča mi je bila izazov. U dosadašnjih pet filmova radio sam na tematici Sarajeva i Srebrenice. Višegrad me stalno provoci-rao… Bio sam nezadovoljan da niko po tom pitanju ne radi ništa, da je Višegrad zapostavljen, kao i sve golgote koje je tamošnji boš-njački narod prošao. Ovo je bio težak i istraživački jako zahtjevan projekat. Radio sam ga pune dvije godine i za razliku od mojih rani-jih autorskih ostvarenja ovo je film koji zaviruje dublje u prošlost, u doba kada su Bošnjaci Višegrada stradali mnogo, mnogo prije 90-ih godina. Ušao sam u genezu zločina koji se počeo dešavati još od Prvog srpskog ustanka, preko Drugog svjetskog rata da bi kulmina-ciju doživio 1992. godine kada Višegrad, po metodama kako su ubi-jani ljudi, postaje mjesto u kojem su, zasigurno, izvršeni najstravič-niji zločini. Pokazali su to slučajevi paljenja djece, žena i staraca u Pionirskoj ulici, na Bikavcu, masovna ubistva ljudi na ćupriji Me-med-paše Sokolovića, silovanja, masovna ubistva u višegradskim školama i drugim objektima, logorima... Ustvari, cijeli Višegrad je bio bošnjačko stratište. Ono što je mene kao istraživača posebno interesovalo je to na koji način je izvršen ovaj četvrti u nizu zločina nad Bošnjacima ovog grada. Došao sam do zaključka da se radilo o odlično isplaniranom i odlično izvedenom zločinu genocida. Više-grad je okupiran od strane JNA nakon koje su se desili strašni zloči-ni. Moramo konačno prestati koristiti floskule koje su se podobro udomaćile u javnosti vezane za to da je pokolje u ovom gradu izvr-šila paravojna jedinica ‘Osvetnici’ na čijem čelu je bio zločinac Mi-lan Lukić. Naime, ne radi se ni o kakvoj paravojnoj jedinici već o dobro organizovanoj vojnoj formaciji koja je bila pod direktnom kontrolom Državne bezbjednosti Srbije i koja je, tokom svog zloči-načkog pohoda, otuda imala svoje nadređene. Da je to tako poka-zuju fotografije mučenja Bošnjaka otetih u mjestu Sjeverin, prika-zanih u filmu, koje zločinac Milan Lukić sa svojim zločincima muči. Te fotografije su, nakon pada zločinačkog Miloševićevog režima u Srbiji, pronađene u fijokama zločinca Sretena Lukića, jednog od vo-dećih policijskih funkcionera Srbije optuženog u Hagu za zločine na Kosovu, a koji je blizak rođak Milana Lukića. One, nedvojbeno, go-vore o vezi između policijskog vrha Srbije i vojne formacije Milana Lukića koja je u Višegradu iza sebe ostavila krvavi trag. Ovo je te-meljita priča o Bošnjacima Višegrada od Mehmed-paše Sokolovića pa do ovih događaja od prije nekoliko mjeseci kada je nasilno izbri-sana riječ ‘genocid’ sa Spomen obilježja u mezarju Stražište”, rekao je Avdo Huseinović.

Naglasio je kako su u Višegradu činjeni stravični zločini, te da je u njemu ubijeni mnogobrojni civili, a među njima više od 100 djece i stotine žena. “Najveći dio tih ljudi je završio tako što su njihova tijela bačena u Drinu. Nažalost, većina njih još nije pronađena i za-sigurno će rijeka Drina ostati najveća grobnica Bošnjaka. Poruka ovoga filma jeste da ta nepravda nad Višegradom ne prestaje, da sve ono što se dešavalo stoljećima još uvijek negdje tavori kroz ne-giranje genocida. Sadašnji građani Višegrada poriču jezivu prošlost tog grada, još uvijek negiraju zločin i genocid nad Bošnjacima, tako da živi ta nepravda koja traje stoljećima nad ljudima ovog kraja. Imam osjećaj da se u glavama onih koji su to počinili kreira neki novi zločin. Ovo je film istine, a ne može biti više istina. Ona je u Višegradu jedna. To je potvrdio i Tribunal u Haagu i možemo to stalno pratiti kroz suđenja i brojne presude. Svi znamo šta se desi-lo. Mi se nismo trudili da dokazujemo da ono što je neka druga propaganda plasirala. Istinu smo dokumentovali”, rekao je Husei-nović, koji je podsjetio na riječi jednog uglednog britanskog novi-nara koji je rekao: “Ako ono što je Milan Lukić radio u Višegradu 1992. godine nije genocid, onda ja stvarno ne znam značenje te ri-ječi.”

Podsjetimo se, Međunarodni tribunal za ratne zločine u Haagu i Sud BiH do sada su za zločine u Višegradu krivim proglasili osam pripadnika vojnih, paravojnih i policijskih snaga Republike Srpske. Milan Lukić osuđen je na doživotnu robiju, Sredoje Lukić na 30 go-dina zatvora, Momir Savić na 18, Mitar Vasiljević na 15, Boban Ši-mšić i Novo Rajak na 14, Željko Lelek na 13, a Nenad Tanasković na 12 (presuda mu je u žalbenom postupku smanjena na osam godi-na). Osuđene zločince Milana i Sredoja Lukića, te Mitra Vasiljevića, Haški tribunal je teretio za “istrebljenje velikog broja civila, uključu-jući žene, djecu i starce”.

U dokumentarnom filmu “Na Drini krvavi Višegrad”, koji traje skoro puna dva sata, učestvuje/svjedoči 35 sudionika tih događa-nja, te analitičara i akademika poput Abdulaha Sidrana, Muhame-da Filipovića i Amora Mašovića. Najviše prostora je dano preživje-lim žrtvama i njihovim porodicama kao svjedocima. Prva projekcija filma simbolično je upriličena 14. travnja/aprila, jer je toga dana prije 22 godine JNA izvršila agresiju na međunarodno priznatu Re-publiku BiH. “14. aprila 1992. Užički korpus JNA pod komandom ratnog zločinca pukovnika Ojdanića umarširao je sa nekoliko hilja-da vojnika u Višegrad, smijenio legalnu vlast i instalirao vlast Srpske demokratske stranke, te ozvaničio početak strašnih zločina nad Bošnjacima. Smatram da bi se 14. april trebao obilježavati kao Dan genocida nad Republikom BiH, jer je ona najočitija na primjeru Vi-šegrada. Tada je BiH bila već nezavisna zemlja. Nakon okupacije došli su jezivi zločini u kojima su ubijene hiljade ljudi, a najveći ubi-jenih je završio u talasima krvave Drine, koja je ponovo postala naj-većom grobnicom Bošnjaka. Duboko vjerujem, a dobijam redovno iz cijelog svijeta poruke podrške, da će ovi projekti biti temelj buđe-nja svijesti kod naših ljudi i važan doprinos kreiranju historije o ge-nocidu nad Bošnjacima na cijelom prostoru BiH”, naglasio je reda-telj Avdo Huseinović, dugogodišnji suradnik “Preporodovog Jour-nala” iz Sarajeva. q

Ismet ISAKOVIĆ

Avdo Huseinović (Sarajevo, 1973.), redatelj, publicista i novinar, bio je bo-rac Prvog korpusa Armije Republike BiH tokom cijelog rata. Do sada je sni-mio šest dokumentarnih filmova o najbolnijim i najstrašnijim događanji-ma za vrijeme agresije na BiH: “Vanze-maljci iznad Sarajeva” (2008.), “Krvavi ples po šeheru” (2010.), “Daleko je Tuzla” (2010.), “Bosna ili smrt” (2011.), “A bili su samo djeca” (2012.) i “Na Drini krvavi Višegrad” (2014.). Napi-sao je i dvije knjige: “Dželati naroda mog” (2009.), koja faktografski tretira najveće ratne zločine nad Bošnjacima

u ratu od 1992.-1995. godine, te “Naser – od Gazimestana do Haga i nazad”, istinitu priču o brigadiru Naseru Oriću, legendarnom ratnom komandantu obrane Srebrenice. Suradnik je “Preporodovog Journa-la” od ožujka 2008. godine.

Avdo Huseinović trenutno radi na realizaciji još tri dokumentarna fil-ma: o zločinima i genocidu na teritoriju općine Prijedor u ljeto 1992. (“Pri-jedorska polja smrti”), o konclogorima tokom rata 1992.-1995. (“Logori smrti”) i stradanju Bošnjaka u posljednja tri stoljeća (“Bošnjaci – genocid u kontinuitetu”). Premijerna projekcija filma “Prijedorska polja smrti” bit će upriličena 31. svibnja/maja 2014. u Melbourneu, Australija.

Svojim djelovanjem na očuvanju istine o prethodnom ratu Avdo Hu-seinović je, kako ističu bosansko-hercegovački mediji, “na sebe preuzeo odgovornost čuvara našeg kolektivnog sjećanja”. Njegovi dokumentarni filmovi i knjige vraćaju dostojanstvo pamćenja bošnjačkom narodu. q

PRIČE IZ BOSNE


U aprilu 1992. godine kao major biv-še JNA, kada je izvršena agresija na Bo-snu i Hercegovinu, a njegova jedinica na-pustila Travnik, Mihajlo Petrović, rođeni Beograđanin, odlučio je da ostane u Travniku i stavi se na raspolaganje Terito-rijalnoj odbrani Republike Bosne i Herce-govine. Nije prihvatio ni poziv svoje poro-dice da dođe u Beograd, ni poziv roditelja svoje supruge da se preseli u Zagreb. Sa majorom su u bosanskoj ratnoj neizvje-snosti ostali supruga Ana, sin Aleksandar i kćerka Jelena.

Poljubac bosanskoj zastavi sa ljiljanima

Travnički svjedok, borac Armije RBiH, na sljedeći način opisuje situaciju u Travni-ku i postojavanje prvih branilaca ovog gra-da: “Toga dana dan je bio sunčan, prijatan sa laganim povjetarcem, osim što je sa horizonta dolazila potmula grmljavina četničke artiljerije. U grad se slijevale rijeke izbjeglica, zabrinutih porodica uglavnom bez očeva koji su ili već ‘nestali’, ili su čekali u raznim logorima da ‘nestanu’ ili da budu razmjenjeni. ‘Žive za žive, mrtve za mrtve’, k’o što reče čet-nik 250-torici Kozarčana prije nego što je naredio njihovo strijeljanje na Korićanskim stijenama. Mi smo stajali puni adrenalina u stroju ispred Travničke medrese. Objekat ostao iza Turaka, služivši svrsi i vjernicima do 1946., a onda su partizani odlučili da nema Boga i me-dresu pretvoriše u Šipadovu prodavnicu namještaja. Crkve tih godi-na nisu pretvarali u prodavnice namještaja… Valjda il’ je tamo Boga bilo više il’ svojom konstrukcijom nisu zadovoljavali potrebe neke prodavnice. Šejtanska posla u svakom slučaju. Osim što smo stajali i bili puni adrenalina znojili smo se do bola. A šta bi drugo i radili u prvim uniformama Armije BiH sklepane na brzinu u Travničkoj kon-fekcijskoj industriji, i to od nepromočivog šatorskog krila i ‘izvana’ zamaskirano ružnim štamparskim bojama. Zato smo imali odlične čizme, ionako ih je ‘Borac’ imao pune magaze za milu i dragu JNA. Bili smo prava mlada armija, golobradi mladići koji su snove od prije neku noć zamijenili sa surovošću života. Golobradi, ali i odlučni – go-loruki stati pred četvrtu armijsku silu u Evropi može il’ budala il’ po-nosan čovjek. S ove vremenske distance rekao bih – obadvoje. Tog dana zakleli smo se na vjernost do groba dragoj domovini i prvi put pozdravili vojničkim pozdravom preslikanim sa bosanskih stećaka – ruka u visini ramena sa raširenim prstima. Bosna je bila naša i mi smo bili njezini. Nas 300 u stroju, svih vjera – lijevo od mene Zoran, Srbin, pravoslavac, a desno od mene Darko, Hrvat, rimokatolik. Bez lažne patetike i suvišnih riječi. Vrijeme je radilo protiv nas. Nije to k’o u filmovima, nema pozadinske muzike koja pojačava doživljaj gledao-cu, a bilo ih je tih dana podosta – majki koje plaču, djece koja nas gledaju i pozdravljaju mahanjem, didova koji komentiraju i naš izgled i naše naoružanje. A ono ‘bajno’, većinom lovačko, pokoji pištolj, dok

MAJOR MIHAJLO PETROVIĆ: ROĐENI BEOGRAĐANIN, BOSANSKI HEROJ SA VLAŠIĆA

Major Mihajlo, bosanski gazijasu vlasnici ‘ciganki’ i ‘heklera’ vođeni pod ‘terminatori’. Elem, mog’o bih vam pričati još dva dana o tom jednom posljepodne-vu. Ali neću jer bitan je momenat kad je iz Medrese izašao naš prvi komandant i odr-žao govor nakon kojeg bi i najveća kukavi-ca uzela motiku i krenula s nama. Izašao je ispred nas u uniformi JNA s oznakama Te-ritorijalne odbrane, srednjeg rasta, crn, proćelav, bucmast. Strogog pogleda, od-lučnih pokreta uvježbanog glasa za ‘dreku’ bez mikrofona i razglasa. Pogledao je niz stroj i komandovao: ‘Mirno! Na desno ravnajs! Mirno! Na mjestu odmor!’ Ta-man toliko smo i znali od strojevih radnji.”

Travnički branilac zabilježio je i govor majora Mihajla Petrovića izrečen toga sudbonosnog dana, 13. aprila 1992. godi-ne: “Dragi moji borci, ja sam major Mi-hajlo Petrović, Srbin, Beograđanin, oficir bivše JNA. Moj deda borio se na Solun-skom frontu protiv austro-ugarskih faši-

sta, moj otac borio se i protiv nemačkih, ustaških i četničkih fašista, a izgleda da je došlo vreme da se i ja borim protiv ovih bradonja sa brda. Otac mi je pričao kakvi su bili četnici u onom ratu, a ja vam mogu odmah reći, jer sam to imao priliku videti poslednjih meseci, da će ovi biti mnogo gori. Bosanac nisam rođenjem, al’ sam postao i srcem i dušom otkako živim ovde, a živim dugo. Stavio sam se na raspolaganje našoj Teritorijalnoj odbrani i oni su prihvatili te mi ukazaše čast i poverenje da vodim ovaj odred. Prošli ste malo obu-ke u ova dva dana, nedovoljno i malo. Ali mi imamo jednu prednost nad našim neprijateljom, a dragi moji, to je samo spoznaja da izme-đu njih i vaših porodica stojite samo vi noćas. Ako prođu preko vas, ovaj narod nema nade, a ako ne prođu noćas mi imamo vremena da ojačamo, da se obučimo, da pripremimo odbranu. Ako četnici noćas provale u Turbe, pada i Travnik i Vitez i Zenica... U Zeničkoj kasarni čeka tenkovska brigada bivše JNA i oteže sa pregovorima. Ako padne Turbe oni će krenuti sa leđa na nas, a ko drži Lašvansku dolinu, drži pola Bosne. Biće to borba prsa u prsa, za svaku ulicu, za svaku kuću. Njih će biti i više i bolje naoružanih. Ne bojte se, junak umire jednom, a kukavica hiljadu puta. Budite smireni, pucajte sa-mo u živu metu. Ko nema oružja nek’ otima od neprijatelja, ko ne može nek’ čeka da pogine saborac. Uzimaj, nastavi dalje ili ne uz-miči gdje staneš. U tami slušajte moj glas, nemamo radio veza, ne-ma ‘Motorola’ niti RUP-ovki. Slušajte i radite šta naredim... I za-pamtite, između ovog nezaštićenog i golorukog sveta i njih naoru-žanih najboljim oružjem i mržnjom u kojoj žele da nas sve unište, noćas stojite samo vi!’”

Nakon toga pokazao je postrojenoj bosanskoj vojsci kako se voli, poštuje i bori za domovinu: “Ušutio je, a neko mu donese bosansku zastavu sa ljiljanima. Major Petrović joj salutira, poljubi je i posla da i mi to isto uradimo. Potom smo posjedali u kamione i otišli put Tur-beta. Idućih 24 časa smrt je plesala oko nas. U onoj grmljavini, borbi

Mihajlo Petrović (1953.-1992.)

PRIČE IZ BOSNE

47TRAVANJ 2014.

i jaucima cijelo vrijeme je odjekivao njegov glas. Kao u starim priča-ma o junacima. Mi smo znali – dok čujemo taj glas, ima nade... Na-kon 24 časa bili smo postrojeni ispred pošte u Turbetu. Major nije govorio, samo je prilazio svakom vojniku, pružao mu ruku, čestitao i ljubio ga u obraz. Njegov pogled govorio je najbolje, bio je pun pono-sa i divljenja za nas. Četnici iz Zeničke kasarne nisu otišli prema Vite-zu, Travniku, Turbetu… otišli su na Vlašić. Tog 13. aprila u skoro sva-kom gradu Bosne, gdje su se ljudi koliko-toliko organizovali četnici, nisu provalili. 13. aprila 1992. godine Travnik je imao sreću da u nje-mu pred braniocima stoji major Mihajlo Petrović.”

Major Mihajlo u pjesmi opjevan

Karadžićevi Srbi prognali su 9. maja 1992. godine Bošnjake vla-šićkog sela Mudrike. Major Petrović je postavljen za komandanta odreda u kojem su bile i izbjeglice iz Mudrika. Bili su razočarani Mudričani kad su saznali da će za komandanta imati Srbina – i to još iz Beograda. Nisu mu vjerovali, ali samo nekoliko dana. Vrlo brzo je svojim herojstvom major Petrović zadivio gorštake sa Vlaši-ća i rodila se teško opisiva neraskidiva veza među njima. Petrović je zajedno sa Mudričanima na Šešičkoj planini ratovao četiri mjeseca neprekidno napadajući neprijatelja. Svojim borcima je govorio, kad bi kretali u akciju, da ne dozvole da on živ padne četnicima u ruke. “Ako me zarobe, odmah pucajte u mene”, naređivao je major Mij-hajlo Petrović.

Zbog blizine srpskih položaja bilo je rizično i doći na Šešićku pla-ninu, zato su Petrovićevim borcima voda, hrana i municija dopre-mani samo noću na konjima.

O Petroviću i njegovim ratnicima Travničani su pjevali pjesme. Jedna od njih počinje ovako:

“Po Travniku raja priča: ‘Eto našeg Petrovića!Hrabre borce on nam vodida živimo u slobodi.’”A Mudričani su spjevali bećarac: “Petroviću, neka ti je dika, ti si

sabr’o hiljadu vojnika.”U intervjuu 26. juna 1992. godine major Petrović je novinarki

Nađi Riđić, između ostalog, kazao: “Moji borci su gorštaci iz bosan-skih šuma kojima život nikad ništa nije poklanjao, nego samo uzi-mao. Oni su dobričine koji su svojim komšijama Srbima sve opra-štali do onog trenutka kada su im zapalili domove u Mudrikama, koje su krvavo decenijama gradili.”

Major Mihajlo Petrović ostao je poznati i po još jednoj izjavi: “Ja danas branim BiH i muslimane od agresije na BiH i muslimane od strane Srbije, a moguće da na Drini budem branio Srbe i moju otadžbinu Srbiju.”

Ljudi kao major Mihajlo Petrović teško se više rađaju

Vodile su se u drugoj polovini oktobra 1992. godine borbe za Jajce i vidjelo se da će grad brzo pasti u ruke Vojske RS-a. Komanda iz Travnika je naredila da se major Petrović povuče sa svojim borci-ma sa Šešićke planine, kako ne bi došao u okruženje neprijatelja. Major je rekao da to “ne dolazi u obzir”. Međutim, ponovo mu je naređeno da se povuče i major odlučuje da u svojoj zoni odgovor-nosti postavi mine kazavši “da će Šešićka planina, kad je on minira, i dogodine biti slobodna”.

Dan prije pogibije Faruk Hadžijunuzović je donio foto aparat i napravio jedinu ratnu sliku majora Petrovića. Tog dana, major se zloslutno smijao, tako da je taj smijeh nadaleko odjekivao planin-skom dolinom. Kad ponese srce u ratu, skoro uvijek odnese u smrt, zato se heroji svoga srca plaše više nego neprijateljskog pucnja.

Bila je nedjelja, 25. oktobar 1992. godine. Krenuo je sa saborcima prema koti Mlakva, gdje je trebalo da postavi mine. Prišao je jednoj ranije postavljenoj mini od koje će poginuti, čudno je zagledao nekoli-ko minuta, zatim prekoračio preko nje i otišao do obližnjeg brijega. Uzeo je blok i nešto ucrtao. Nedugo nakon toga, vratio se staroj mini i čučnuo nad njom. Najednom se desila zastrašujuća eksplozija od koje je teško ranjen major Petrović. Pretpostavlja se da je majoru ispala puška i aktivirala “njegovu minu”, koju je par minuta prije prekoračio. Bio je u dubokoj komi i odmah je munjevito niz strme vlašićke staze i bogaze prvo transportovan do saniteta, pa do bolnice u Travniku. U travničkoj bolnici je odlučeno da se hitno prebaci u Zenicu, ali na putu za zeničku bolnicu zauvijek je napustio ovaj svijet.

Vezirski grad takvu sahranu nije zapamtio. Ispraćaju i sahrani po-smrtnih ostataka majora Petrovića, 27. oktobra 1992. godine, prisu-stvovale su hiljade Travničana svih nacija i uzrasta. Bio je to njihov posljednji pozdrav sa čovjekom Mihajlom Petrovićem, bosanskim patriotom i herojem koji je ostao na časnoj strani historije. Uz samu Lukačku džamiju u centru Travnika, na vječnoj straži leži major Petro-vić, koji je tu sahranjen po ranije iskazanoj vlastitoj želji da njegovi posmrtni ostaci, ukoliko pogine, budu pokopani uz one sa kojima se zajedno borio za slobodu i humanost, za Bosnu i Hercegovinu.

Nosilac je najvišeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan” i ordena “Zlatni grb sa mačevima”.

Na vijest o smrti majora Petrovića, njegovi saborci, gorštaci sa Vlašića nisu krili suze. Ne, nisu plakali zato što su mislili da je pogi-nuo uzalud, nego zato što se ovakvi kao njihov dobri Mihajlo teško više rađaju. q

Avdo HUSEINOVIĆGrob majora Mihajla Petrovića ispred Lukačke džamije u Travniku

DIJALOG CIVILIZACIJA


“Europa smrdi”, rekao je neki dan u Zagrebu Rachid Taha, fran-cusko-alžirski glazbenik autentičnoga, politički angažiranog glazbe-nog stila. U razgovoru s novinarkom Ivanom Dragičević, održanom nakon koncerta u zagrebačkoj tvornici, u okviru Subverzive festiva-la, govorio je o francuskom licemjerju spram migranata, odnosno građana drugoga reda, u zemlji slobode, jednakosti i bratstva i nji-hova kulturnog utjecaja, te o razlozima zadržavanja alžirske putov-nice odbijajući susret s kompliciranom francuskom administraci-jom i naposljetku samo francusko državljanstvo. Nije se libio otvo-reno govoriti protiv središta moći, korupcije u policiji, medijima, politici. “Moć i sloboda u vrijeme kontrole: mreže, ideologija, alter-native”, naziv je 7. po redu festivala, koji je u središte stavio pitanje europskog “zatvaranja vrata” i kretanja prema desnom ekstremiz-mu, restrikciji ljudskih prava i sloboda te birokratizaciji i fragmenti-zaciji društvenih struktura kroz nametanje i umrežavanja sve većeg broja kontrolnih mehanizama nevidljivih oku javnosti.

Je li Europa (otvorena) za svakoga i koje su mogućnosti prevazi-laženja jaza između deklarativno otvorenih, a faktički zatvorenih gra-nica, između država, zajednica, etničkih skupina, “domicilnog” i “useljeničkog” stanovništva? Geslo Europske unije – sloboda kreta-nja ljudi, robe i kapitala – sasvim sigurno posljednje desetljeće i više, dobiva jedno posve novo značenje i redefiniciju. Europa za svakoga, poprimila je čvrste oblike slobode kretanja robe i kapitala, a sloboda kretanja ljudi ne samo da je postala sve veći izazov, nego su zidine tzv. tvrđave Europe sve veće i vidljivije ostatku svijeta s jasnom poru-kom NEdobrodošlice, na što nas ozbiljno upozorava i sadržaj doku-mentarnog filma “Koliko još možemo ovako?” (slob. prijev.: “How much further?”), stavljajući u središte grčku bezizlaznu situaciju.

Upozorenja na sve strane da politike zemalja članica Europske unije postaju sve restriktivnije i diskriminatornije, a društvena kli-ma sve više zaražena virusom straha i nepovjerenja. Javni govor i javni prostor svakodnevno obilježava diskriminatorna, ksenofobič-na, islamofobična i rasistična klima, predvođena aktivnim političa-rima i političkim strankama, novinarima i drugim javnim figurama koji ne prezaju od etiketirajućih izjava poput one Davora Šukera o crnim Ciganima. Sportske utakmice, osobito one nogometne, poli-gon su ekstremističkim grupacijama za prosipanje uvreda i fizičko-ga nasilja spram drugih navijača i igrača “neeuropskog porijekla”. Ta zaražena klima dio je i kulture poslodavaca koji su u brojnim

EUROPA DOBRODOŠLICE ILI EUROPA NEPOVJERENJA I BARBARSTVA

Europska kretanjazemljama uveli prakse nezapošljavanja migranata namećući im za-htjev poštivanja domicilne kulture zabranjujući im isticanje vlasti-tih kulturnih i vjerskih simbole. Poznati su slučajevi nizozemskih poslodavaca koji zabranjuju ženama muslimankama koje nose hid-žab/nikab ili drugi oblik pokrivala za glavu i tijelo – neposredan rad s klijentima, opravdavajući zabranu borbom za prava žena i njihovu ravnopravnost u društvu – civiliziranom europskom društvu.

Tzv. anti-imigracijska, odnosno anti-imigrantska atmosfera, rađa se i nastaje kao plod restriktivnih politika država članica Europske unije, ali i djelovanja društvenih grupa koje se bore za čistoću etnič-kih i nacionalnih zajednica Europe. Francuski zakoni aktivni gotovo cijelo desetljeće koji daju uporište policiji za bezuvjetno i bezgranič-no legitimiranje, pretresanje, ispitivanje “sumnjivih” osoba, odno-sno ljudi migrantskog porijekla, ili pak ponovno uspostavljanje grani-ca između Danske, tek su neki od zornih primjera gubitka solidarno-sti i kontroliranja kretanja nepoželjnog življa. Belgijski nas primjer upozorava na opasno kuhanje lonca koji bi svaki čas mogao eksplo-dirati i ponoviti scenu pariških, berlinskih i drugih europskih zapalje-nih predgrađa od prije desetak godina. Gotovo svakodnevni su pri-zori grčkog nacionalizma i prodornih poruka/akcija ekstremističkih grupa poput Zlatne zore ili pak švedskih rasističkih grupacija sa sve većim brojem pristaša i sudionika uličnih prosvjeda i nasilnih akcija. Reakcije solidarnosti i poruka protiv rasizma jako su tihe, a švedska policija u tome uvelike pomaže zabranjujući javna okupljanja aktivi-sta za ljudska prava. Sve je veći broj zajednica u kojima se lokalno stanovništvo buni protiv izgradnje i djelovanja prihvatnih centara za izbjeglice, epidemično šireći predrasude o istima kao kriminalcima, kradljivcima i prenositeljima bolesti. Rastući broj takvih pojava za-jedno sa primjetnim rastom tzv. institucionalnog rasizma, stvara sve dublje političke i bio-političke razlike, nacionalne i etničke podjele, te tretiranje izbjeglica i drugih migranata ne samo kao ne-građane (u odsustvu političkih i drugih prava), nego i kao ne-ljude, u potpunosti ih negirajući, ponižavajući i dehumanizirajući.

Tražitelji sigurnosti

U većini se europskih društava, tražitelji azila (odnosno migran-ti u potrazi za utočištem u političkom smislu radi ugroženosti vlasti-ta života, s obzirom na nacionalnost, rasu, boju kože, jezik ili pri-

Europa je spas? Afrički imigranti

DIJALOG CIVILIZACIJA

49TRAVANJ 2014.

padnost političkoj skupini, odnosno s obzirom na političko mišlje-nje), percipiraju kao prijetnja socijalnom miru, nacionalnom jedin-stvu i budžetu. Potonji se uklapa u već dobro postavljen obrazac traženja izlika u ekonomskoj krizi za nemogućnost i nevoljkost dr-žava članica na otvorenije i solidarnije politike prema migrantima u potrebi za utočištem. Kretanja tražitelja azila, ne samo da su doži-vjela pad u brojčanom smislu, posljednjih godina, nego su se i uvje-ti prihvata i smještaja ozbiljno umanjili. Naime, prihvatni centri za tražitelje azila diljem europskih su zemalja prenapučeni i time ugrožavaju psiho-fizičku sigurnost njihovih štićenika.

Od 2004. godine Haaškim je sporazumom utvrđena važnost: usklađivanja standarda zaštite tražitelja azila u zemljama članica-ma Europske unije, učinkovite suradnje u facilitaciji migracija, a i važnost stalnog povećavanja solidarnosti i odgovornosti među ze-mljama članicama Europske unije. Zato je uspostavljen Zajednički europski azilni sustav (CEAS – Common European Asylum System). Uloga CEAS-a je i uspostava minimalnih standarda prihvata i smje-štaja tražitelja azila, no danas ne samo da vidimo snažan raskorak među onim europskim minimalnim i međunarodnim standardima, nego i kontinuirano umanjivanje i snižavanje praga minimuma. Dok s jedne strane uviđamo smanjivanje prava i mogućnosti traži-telja azila, s druge strane usporedo pratimo rast restrikcija od stra-ne države. To je zasigurno i jedan od razloga zašto se broj tražitelja azila u europskim zemljama bitno smanjuje, a takav se trend sliko-vito vidi u zemljama koje su u posljednjih deset godina postale čla-nicama Europske unije.

Usredotočenost na stalnu kontrolu granica i teritorija te na si-gurnost, onu nacionalnu, odnosno sigurnost nacionalnog jedinstva i proračuna, dovela je do toga da su države počele koristiti prakse iznimaka i diskrecijskih odluka, radije nego donošenja propisa o ra-znim aspektima prihvata, smještaja i drugih prava tražitelja azila. Da zemlje imaju različite i restriktivne pristupe, svjedoči i podatak da statistika dodijeljenih azila varira od zemlje do zemlje, pa tako imamo skalu od 7% do 77% dodijeljenih zaštita u odnosu na broj podnesenih zahtjeva za azil. Restriktivne su politike svoju manife-staciju našle i u broju dodijeljenih azila, odnosno trajnih zaštita tra-žiteljima azila, pri čemu uočavamo kako se broj dodijeljenih azila smanjuje, dok se broj supsidijarnih zaštita uvećava. Radi se o alter-nativnom tipu zaštite koje ima svoje vremensko ograničenje (3 go-dine uz mogućnost produžetka na isto razdoblje te godinu više na-kon toga) dok se situacija u zemlji porijekla tražitelja azila ne pro-mijeni. Osim toga, međunarodni standard non-refoulment ili za-brana vraćanja u zemlju porijekla gdje je tražitelju azila život ugro-žen, pravilo je koje se primjenjuje bez iznimke. Ipak, trenutno niti u jednoj zemlji članici Europske unije nema dovoljno jamstava da se ovakva praksa neće početi događati ili da se već ne događa.

Europa dobrodošlice

Mnoge zemlje danas ne mogu, uslijed velikog broja tražitelja azila, odnosno loših uvjeta prihvata i smještaja i/ili ograničenog proračuna, osigurati pravedan sustav azila i dostojanstvenog stan-darda života. U tom smislu, Europa treba vidjeti urgentne promje-ne i pomake prema zaštiti ljudske sigurnosti, za razliku od tradicio-nalnog prihvaćanja nacionalne sigurnosti kao ultimativnog polazi-šta. Potrebno je usmjeriti se prema kreiranju politika i izgradnji praksi društvenog optimuma koji će poštovati slobodu kretanja i dostojanstvo ljudskog života, njegove sigurnosti i sreće.

Pitanje europske dobrodošlice, gostoprimstva prema drugima, trećima, marginaliziranima, u središtu je mnogih modernih raspra-

va. Postavlja se pitanje koliko su europska društva spremna nadići podjele, one podjele između shvaćanja onih koji čine domicilno stanovništvo (mi) i onih koji su gosti, “pridošlice”, “dotepenci” (oni). Možemo li pronaći društvene i strukturne primjere koje omogućavaju povezivanje kulturalnih praksi i etno-kulturalnu-reli-gijsku različitost, pitanje je na koje je gotovo nemoguće naći pože-ljan odgovor, poznavajući koliko je habitualnih prepreka pred ra-skidanjem homogenih društvenih struktura i praksi i promjena uobičajenog, ustaljenog načina života i kulturnih obrazaca. U prilog tome, govore i gotovo sveprisutni asimilacijski modeli integracije “stranaca”, odnosno zahtjeva prema njihovoj adaptaciji društvima “dobrodošlice”. Asimilacija se odnosi na adaptaciju pojedinaca i čitavih grupa, običajima, normama, vrijednostima i drugim druš-tvenim karakteristikama društva koje prima stranca. Rekli bismo da stranac postaje kulturalno apsorbiran u novu zajednicu. Za ljud-ske običaje vezane za vlastitu kulturalnu i svaku drugu praksu, ovaj je pristup invanzivan i opterećujući s obzirom na zahtjeve domi-nante kulture.

Postavlja se pitanje političke alternative, i osobito sada, nado-mak izborima za Europski parlament i izborima europskih zemalja, o daljnjem odnosu prema migracijama i strancima. Poznat je slučaj kada je bivši belgijski premijer, inače lider Europske narodne stran-ke koja okuplja demokršćane u većini zemalja članica Europske unije, pristupio socijal-demokratima i liberalima tražeći zajedničko djelovanje i borbu protiv ekstremizma. Postavlja se naravno pita-nje tko od europskih lidera danas ima ovakvu ideju i snagu da soli-darno istupi u korist ljudskih života i sigurnosti, u korist Europe za-jedništva i gostoprimstva odmičući se od starog europskog barbar-stva. q

Emina BUŽINKIĆ

Anti-imigrantsko raspoloženje u Švicarskoj

Grčki neonacisti - Zlatna zora

ŽIVJETI ISLAM


Islam jača, ali i tortura nad muslimanima

Neprijateljstvo između Poslanika, a.s., i oholih Mekkelija ušlo je u novu, intenzivniju, fazu u kojoj će Mekkelije pokazati još veću mržnju prema svemu što Muhammed, a.s., propovijeda. I ne čudi. Muhammedov, a.s., nauk naglavačke je okretao sve temeljne vri-jednosti na kojima se zasnivalo mekkansko društvo. Osim dijame-tralno suprotstavljene percepcije Boga, bilo je i drugih prepreka između novog, islamskog, pogleda na svijet i tradicionalnih arap-skih vrijednosti. Poslanik je tumačio kako na Sudnjem danu ni jed-na tradicionalna vrlina do kojih su Arapi toliko držali kao što su bogatstvo, slava, podrijetlo, položaj u društvu, prijateljstvo s pje-snicima, ljepota žena u kući, brojnost potomaka – neće imati nika-kvu vrijednosti. Ono što će se računati jeste ispravna percepcija Boga i pojedinačno vladanje, davanje hrane siromašnima, skrb za siročad, zaštita udovica i nemoćnika.1 Takvo učenje mekkanski oli-garsi nisu mogli prihvatiti. Oni su svoju poziciju među Arapima ste-kli brigom o tradicionalnim božanstvima, tako da je vjera u samo Jednoga Boga za njih u temeljima bila neprihvatljiva, a u budući, vječni svijet, nisu uopće ni vjerovali.

Oni govore: “‘Zar kada se u kosti i prašinu pretvorimo, zar ćemo, kao nova bića, doista biti oživljeni?’ Reci: ‘Hoćete, i da ste kamenje ili gvožđe ili bilo kakvo stvorenje za koje mislite da ne može biti oživlje-no.’ – ‘A ko će nas u život vratiti?’ – upitat će oni, a ti reci: ‘Onaj koji vas je i prvi put stvorio’ – a oni će prema tebi odmahnuti glavama svojim i upitati: ‘Kada to?’ Ti reci: ‘Možda ubrzo!’” (Al-Isra, 50-51)

Za Muhammeda, a.s., i njegovo poslanstvo, brzo su čuli i drugi Arapi koji su se počeli raspitivati o novoj vjeri. Mnogi bi svoj dola-zak u Mekku radi trgovine ili posjete Kabi iskoristili da ga osobno upoznaju ili da izdaleka oslušnu što to on naučava. To je dodatno zabrinulo mekkanske mušrike. Nisu smjeli dopustiti da se o novoj vjeri prenese i jedna pozitivna informacija izvan Mekke. Zato su počeli organizirano dočekivati putnike na prilazima Mekki upozo-ravajući ih na Muhammeda, a.s., ili bi hodali u njegovoj blizini i opovrgavali njegove riječi. Opisivali su ga kao opasnog vrača, op-sjednutog pjesnika, ludog zanesenjaka i vještog čarobnjaka kojeg treba izbjegavati po svaku cijenu jer svojim propovijedanjem dono-si nesreću.2 Tim su nazivima, koje je Muhammed, a.s., najviše mr-zio, nazivali mekkanski mušrici posljednjeg Božjeg poslanika, a.s., plašeći druge da bi mogli ostati opsjednuti odnosno da će im se zlo dogoditi ako bi slušali Muhammedove, a.s., riječi. Neki su to do-slovno shvatili da su rukama začepljivali uši kad bi samo ugledali Poslanika, a.s.3

Ali Kur’an, umjesto Muhammeda, a.s., uvijek odgovara, braneći Poslanika, a.s.: “A Ja se kunem onim što vidite i onim što ne vidite, on je (Kur’an) doista govor objavljen plemenitom Poslaniku, a nije govor nikakva pjesnika - kako vi nikako ne vjerujete! i nisu riječi ni-kakva proroka - kako vi malo razmišljate! Objava je on od Gospo-dara svjetova!” (Al-Haqqa, 38-43)

ISLAMSKE TEME: POSLANIK ISLAMA MUHAMMED, A.S. (XXIII)

Progoni i mučenja prvih muslimana (I)

U početku misije, u prvih nekoliko godina poslanstva, Mu-hammeda, a.s., nisu fizički uznemiravali jer je imao jaku zaštitu svo-ga hašemijskog roda. Samo su mu verbalno prijetili, vrijeđali i nazi-vali ga pogrdnim imenima. Poslaniku je bilo naređeno da sve te uvrede strpljivo i stoički podnosi i da ne uzvraća. “Ti sa svakim lije-po! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!" (El-’Araf, 199)

Džihad Kur’anom

Alllah, dž.š. naređuje svome Poslaniku da sa svakim postupa li-jepo, a da se inadžija i oholih neznalica kloni. No, kako su pritisci, vrijeđanja i prijetnje iz dana u dan postajali sve učestaliji i opasniji, Muhammedu, a.s, se naređuje da se protiv mušrika/nevjernika ak-tivno bori, da povede džihad istinom, tj. Kur’anom. Kur’an je zapra-vo bio i ostao najmoćnije Poslanikovo, a.s., oružje u borbi za istinu. To je, kako to lijepo Tarik Ramadan veli, “njegovo duhovno i inte-lektualno oružje protiv agresije”.4

“..zato ne čini nevjernicima ustupke i Kur’anom se svim silama protiv njih bori…” (Al-Furkan, 52)

Kasnije će Muhammedu, a.s., biti dozvoljen i fizički džihad, ili obrambeni rat, međutim, borba za istinu uvijek će se prije i poslije svega voditi Kur’anom koji je čudo po sebi i očiti dokaz Istine. Što god vjernike na tom putu zadesi, Milostivi im Bog obećava nagradu na budućemu, vječnome životu.

Kada su uvidjeli da misija islama napreduje te opasno ugrožava vjeru njihovih predaka, pagani počeše i fizički nasrtati na samog Božjeg poslanika u namjeri da ga uplaše, ali i da mu nanesu ozbiljne fizičke povrede.5 Dok je molio pored Kabe na njegovo časno tijelo istresali su izmet i iznutrice od životinja, ismijavali ga, prijetili i vri-jeđali, ali sve to nije pokolebalo Poslanika i prve muslimane u šire-

ŽIVJETI ISLAM

51TRAVANJ 2014.

nju islamskih načela. Štoviše, Muhammed, a.s., je molio da i takve Allah, dž.š., uputi na pravi put.6

Najslabije su muslimane svakodnevno premlaćivali, izgladnjiva-li, mučili žeđu za vrijeme velikih ljetnih žega kada je inače mekkan-ska vrućina u hladu skoro nepodnošljiva. Tako su prvi Muhamme-dovi, a.s., sljedbenici morali vlastitim zdravljem i životima platiti visoku cijenu širenja islama.7

Muhammed, a.s., je učio svoje sljedbenike da moraju biti str-pljivi, ustrajni i da nikada ne gube nadu u Allahovu pomoć. A Božja pomoć nekada dolazi na način kojeg čovjek uvijek ne razumije. Ka-da su napadi na prve muslimane kulminirali, svjestan da im ne mo-že ponuditi zaštitu, Muhammed, a.s., je predložio svojim sljedbeni-cima da privremeni spas od mušričke torture potraže kod abesin-skog kralja Negusa, kršćanina, koji je nadaleko bio poznat po pra-vednosti, promoviranju obrani istine i pravde. Allah, dž.š., je odre-dio da prve muslimane od paganskih napada zaštite kršćani.

Spas kod kršćana u Abesiniji

Određeni broj muslimana, onih najslabijih i nezaštićenih čvr-stim rodovskim vezama ili drugim ugovorima, slijedeći Poslanikove upute, potajno su napustili Mekku i odselili u Abesiniju, današnju Etiopiju.8 Tamo ih je primio kršćanski kralj Negus i pružio im osob-nu zaštitu. Kada su kurejševićki prvaci čuli da je nekoliko desetaka muslimana odselilo u Abesiniju odmah su poslali su svoje emisare, najbolje govornike, sa skupim poklonima i zamolbom za abesin-skog kralja da muslimane vrati nazad u Mekku. Optužnica je glasila: napustili su vjeru svojih predaka, a nisu primili ni njegovu kršćan-sku, te sada propovijedaju neku novu (opasnu) vjeru.9 Kršćanski kralj Negus će zauvijek ostati zapamćen među muslimanima kao pravedni vladar koji je pružio utočište nezaštićenim muslimanima i koji se nije polakomio pred skupim poklonima. Inzistirao je da sa-sluša svoje goste koji su, znajući za njegovu pravednost, došli u nje-govu zemlju kako bi sačuvali svoju vjeru i svoju slobodu.

Govor koji će pred kraljem i njegovim najbližim suradnicima i svećenicima održati Džeafer ibn Talib, sin Ebu Taliba, a brat Alija, r.a., bit će uvršten u anale islamskih propovijedi. Džafer je pred Negusom i njegovim biskupima izrekao sljedeće rečenice: “Mi smo, kralju, bili neuk narod. Obožavali smo kipove, jeli meso uginulih životinja, činili razvrat, kidali rodbinske veze, uznemiravali susjede, jači je tlačio slabijeg. Živjeli smo tako sve dok nam Allah nije poslao Poslanika, jednog od nas, čije porijeklo iskrenost i povjerljivost i neporočnost dobro poznajemo. On nas je pozvao Allahu, da ista-knemo Njegovu Jedinost i da samo Njemu robujemo, da napustimo ono što smo mi i preci naši obožavali mimo Njega. Naredio nam je da govorimo samo istinu, da izvršavamo preuzete obaveze, da ču-vamo rodbinske veze, da se lijepo odnosimo prema susjedu, da se suzdržavamo od zabranjenoga i od krvi. Zabranio nam je razvrat, lažan govor, jedenja imetka siročeta i potvaranje čestitih žena. Na-redio nam je da samo Allahu robujemo i da Mu ništa ne prepisuje-mo; naredio nam je namaza, zekat i post…”, i nabrojao mu ostale islamske propise, a mi smo to potvrđivali. “Sve što nam je Poslanik rekao da je došlo od Allaha, mi smo to prihvatili i primijenili. Samo smo Allaha obožavali i nismo Mu ništa pripisivali. Zabranjivali smo ono što nam je On zabranio a dopuštali ono što nam je on dopu-stio. Naš je narod, međutim, prema nama pokazao neprijateljstvo. Mučili su nas i silom odvraćali od naše vjere kako bi nas ponovo umjesto robovanju Allahu Uzvišenom, vratili obožavanju kumira. Oni žele da mi opet činimo ono što smo ranije činili. I kad su svom silom navalili na nas, kad su nam počeli činiti nasilje, kad su nam

uskratili sve mogućnosti i ispriječili se između nas i naše vjere, tada smo došli u tvoju zemlju. Tebe smo, kralju, izabrali mimo ostalih, željeli smo biti u tvojoj blizini i mi se nadamo da nam se kod tebe neće učiniti nepravda!”10

Zatim im je Džafer, na kraljevo inzistiranje da citira nešto iz Kur’ana, proučio sljedeće kur’anske ajete: “I spomeni u Knjizi Mer-jemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca. ‘Utje-čem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!’ – uzviknu ona. ‘A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga’ – reče on – ‘da ti poklonim dječaka čista!’ ‘Kako će imati dječaka’ – reče ona – ‘kad me nijedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!’ ‘To je tako!’ – reče on. ‘Gospodar tvoj je rekao: ‘To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. Tako je unaprijed odre-đeno!’” (Merjem, 16-21)

Primjer suradnje i dijaloga između muslimana i kršćana

Proučeni ajeti izmamili su suze kralju Negusu i njegovim bisku-pima. Negus je tada rekao je svojim svećenicima, ali i mekkanskim emisarima, da muslimane ne bi izručio ni za sva blaga ovoga svije-ta. Međutim, mekkanski su predstavnici odlučili, prije nego se vra-te u Mekku, upotrijebiti još jedan adut. Kralju su prigovorili da štiti one koji o Isusu govore na drugačiji način koji i nije baš u skladu sa kršćanskim vjerovanjem. Negus je tražio da mu Džafer citira kur’anske riječi koje govore o Isusu/Isau, a.s. – i on mu je citirao prve ajete kur’anskog poglavlja Merjem/Marija. Negusovo pitanje da mu pojasne na koji način vjeruju u osobu Isusa krista, Džafer je odgovorio: “Kažemo ono kako nas je naučio naš poslanik Muhammed,a.s.: “On je Božji rob, Njegov poslanik, Njegov duh, Njegova Riječ koju je On udahnuo neporočnoj Merjemi.” Na ove riječi Negus je svojim štapom na zemlji načinio crtu i rekao: “Isus, sin Marijin, ovoliko je drugačiji od toga kako si ga ti opisao.”11 (Na-stavlja se…)

Bilješke:1 Barnaby Rogerson, Prorok Muhamed, str. 92. 2 Martin Lings, Muhammed, str. 75.3 Muhammedu, a.s., se događalo isto što i Nuhu/Noi, kada je pozivao svoj narod. Evo što Kur’an o tome veli: “On (Nuh) reče: ‘Gospodaru moj, ja sam narod svoj i noću i danju, doista, pozivao, ali ga je pozivanje moje još više udaljilo. I kad god sam ih pozivao da im oprostiš, prste su svoje u uši stavljali i haljinama svojim se pokriva-li - bili su uporni i pretjerano oholi.” (Nuh. 5-7)4 Tarik Ramadan, Stopama Božijeg Poslanika, str. 62. 5 Zna se da ga je Ebu Džehl pokušao ubiti dok je kod Kabe klanjao namaz. Vidjeti Ibn Hišam, Poslanikov životopis, str. 58.6 Čak se i najveći neprijatelj islama Ebu Džehl našao u molitvama Muhammeda, a.s. On je molio Allaha, dž.š., da ojača islam ili Ebu-l-Hakemom tj. Ebu Džehlom ili Ome-rom, r.a. Ovaj će drugi ubrzo preći na islam i postati jedan od najbližih Poslanikovih suradnika, iako je u početku pokazivao veliku mržnju prema Muhammedu, a.s. 7 Vrijeđanja, mučenja i progoni su bili tako nasilni i kontinuirani da su ashabi, Posla-nikovi najbliži sljedbenici, jednom Poslanika upitali: “Nećeš li nam zamoliti Allaha, dž.š., da nam pomogne?” Poslanik je odlučno odgovorio: “Mnogi od vjernika prije vas su bacani u iskopane rovove i rasijecani od glave do pete, a to ih nije odvratilo od njihove vjere; meso im je kidano s kostiju i prikivani su gvozdenim klinovima, a to ih nije odvratilo od njihove vjere. Tako mi Boga , ova stvar će zasigurno prevladati, tako da će usamljeni putnik moći putovati od Sane (u Jemenu) do Hadramevta ne bojeći se nikoga osim Boga ili vuka za svoje stado. Ali, vi ste nestrpljivi.” (Hadis pre-nosi Buharija) Vidjeti: Tarik Ramadan, Stopama Božijeg Poslanika, str. 64.8 Bilo ih je 80, ne računajući djecu koju su poveli sa sobom. Martin Lings, Mu-hammed, str. 113.9 Riječ je o Abdullahu b. Ebi Rebi’u i Amri ibn El-Asu10 Ibn Hišam, Poslanikov životopis, str. 63.11 Ibn Hišam, Poslanikov životopis, str. 64.

Mirza MEŠIĆ

alhamijado u bih preporodov journal br 162

Documents