GRAĐANSKO PARNIČNO PROCESNO PRAVO

Prof. dr Suad Hamzabegovićv. ass Haris Hasić, MA

OBAVEZNA LITERATURA Udžbenik:

Branko Čalija, Sanjin Omanović. (2000). Građansko procesno pravo. Sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu.

Zakon: Zakon o parničnom postupku (Službene

novine FBiH 53/03, 73/05, 19/06) PAŽNJA: Knjiga je pisana 2000. godine,

novi zakon je donesen 2003. godine!

STRUKTURA ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU FBIH

Zakon o parničnom postupku FBiH se sastoji od šest djelova: 1. Osnovne odredbe koje obuhvataju:

osnovna načela i nadležnost sudova 2. Tok postupka:

Pred prvostepenim sudom (tužba, pripremanje glavne rasprave, glavna rasprava, dokazi i izvođenje dokaza, sudske odluke), i

Postupak po pravnim lijekovima (redovni i vanredni pravni lijekovi);

STRUKTURA ZPP-A (NAST.) 3. Sudske mjere osiguranja 4. Opće odredbe (stranke i njihovi zakonski zastupnici,

punomoćnici, jezik u postupku, vrijednosti sproa, rokovi i ročišta, odnesci, dostava pismena, pregledanje i prepisivanje spisa, izuzeže, suparničari, sudjelovanje trećih lica u parnici, zapisnici, prekid postupka, troškovi postupka, nepoštivanje suda, pravna pomoć);

5. Posebni postupci (postupak u parnicama iz radnih odnosa, postupak u sporovima male vrijednosti, postupak pred arbitražom i postupak zbog smetanja posjeda)

6. Prijelazne i završne odredbe

POJAM I PREDMET GRAĐANSKOG PARNIČNOG PROCENOG PRAVA

Građansko parnično procesno pravo (GPP) je samostalna pravna grana koja izučava i koja se sastoji od pravnih pravila kojima se uređuje procesno-pravna djelatnost sudova i ostalih učesnika, a u ostvarivanju sudske funkcije.

GPP obuhvata dvije vrste normi: Organizacione – pravila kojima se ustanovljavaju

sudovi, njihova organizacija, sastav i nadležnost; Funkcionalne – pravila kojima se uređuje postupak

kao pravni metoda po kome sudovi postupaju u vršenju sudske funkcije.

METODI OSTVARIVANJA GRAĐANSKOG PRAVOSUĐA

Građansko parnično procesno pravo i građanski postupak se ne mogu izjednačavati. GPP - grana prava Građanski postupak – predmet GPP-a

Građanski postupak je čisto normativno-pravna tvorevina.

Složenost i raznovrsnost pravozaštitinih zadataka je uslovila stvaranje više vrsta građanskih postupaka: Građanski parnični postupak Građanski vanparnični postupak Građanski izvršni postupak

MJESTO GRAĐANSKOG PARNIČNOG PROCESNOG PRAVA U SISTEMU PRAVA

GPP ima svoje određeno mjesto u pravnom sistemu.

U najbližoj je vezi sa: Ustavnim pravom Građanskim materijalnim pravom Upravnim pravom (upravnim postupkom) Krivičnim procesnim pravom

FORMA I FORMALIZAM U GPP-U U procesnom pravu, budući da reguliše odnose koji spadaju

u više sfere pravne nadgradnje, pravna forma je mnogo više izraženija, nego u drugim granama prava (“pravo prava”), a radi zaštite: Zakonitosti, Pravne sigurnosti, i Efikasnosti (“Pravna forma je zakleti neprijatelj proizvoljnosti.” Jhering)

ALI u postupku treba strogo razlikovati formu od formlizma. Pravna forma prerasta u pravni formalizam onda kada sama

sebi postane svrhom. Procesna forma uvjek mora biti u službi ostvarivanja zaštitne

funkcije postupka.

POJAM I PREDMET PARNIČNOG POSTUPKA

Građanski parnični postupak je opći i osnovni metod raspravljanja i odlučivanja u građanskopravnim sporovima.

Prema Zakonu o parničnom postupku, pravila ovog postupka primjenjuju redovni sudovi u raspravljanju i odlučivanju o sporovima koji nastaju iz ličnih i porodičnih odnosa, radnih odnosa, imovinskih i drugih građanskopravnih odnosa, osim ako su neki od ovih sporova posebnim zakonom stavljeni u nadležnost drugih sudova.

POJAM I PREDMET PARNIČNOG POSTUPKA

Obzirom na različite građanskopravne odnose povodom kojih se raspravlja, parnični postupak je podjeljen na: Opći, i Posebne postupke.

Propisi općeg postupka primjenjuju se u situacijama za koje ne postoji propis iz nekog od posebnih postupaka.

FUNKCIJA PARNIČNOG POSTUPKA Prema starijem, individualističkom

shvatanju, krajnji cilj parničnog postupka je zaštita subjektivnih građanskih prava.

Danas je nesporno da se u građanskom postupku ostvaruje pravozaštitna funkcija kao značajna društvena djelatnost, ali se u postupku istovremeno pruža i zaštita subjektivnih prava građana i drugih pravnih subjekata.

IUS DICERE Sudska praksa značajno doprinosi

razvoju pravnog poretka Svaka sudska presuda, osim što je akt

primjene prava, predstavlja i stvaralački čin konkretizacije opće pravne norme na pojedinačnu društvenu situaciju

Pored zaštitne, postupak ostvaruje i vaspitnu ulogu.

PARNIČNI POSTUPAK, PARNICA, SPOR Pojmom građanski postupak označava se

postupak kao pravna institucija, odnosno kao cjelovita metoda ostvarivanja sudske funkcije u građanskopravnim sporovima.

Parnični postupak je, u principu kognicioni, postupak u kome se odlučuje o postojanju ili nepostojanju subjektivnog prava, primjenom materijalnog prava na postojeće činjenično stanje.

Parnični postupak se odvija od svog početka do okončanja kroz niz stadija i podstadija.

PARNIČNI POSTUPAK, PARNICA, SPOR Pojmom parnica označava se konkretan

postupak koji se vodi između parničnih stranaka, povodom određenog tužbenog zahtjeva koji postavlja tužilac i traži od suda da mu pruži zaštitu.

Posredstvom parnice se parnični postupak prilagođava potrebama svakog pojedinog predmeta u vršenju sudske funkcije.

PARNIČNI POSTUPAK, PARNICA, SPOR Spor je stanje u materijalno-pravnim odnosima do

koga dolazi usljed neizvjesnosti u pogledu sadržaja prava i obaveza koje prizilaze za subjekte toga odnosa ili usljed povrede prava i obaveza.

To je uvijek određeni stepen neslaganja između dva subjekta u pravnom odnosu.

Obično prethodi parnici, ali ne mora dovesti do nje.

Samo ako jedan od subjekata zatraži sudsku zaštitu, tada dolazi do parnice kao procesno-pravnog odnosa.

PROCESNE PRETPOSTAVKE Procesne pretpostavke su uslovi ili okolnosti,

utvrđeni normama procesnog prava, od kojih zavisi dopuštenost raspravljanja i odlučivanja o tužbenom zahtjevu.

Potrebno ih je strogo razlikovati od materijalnih pretpostavki, odnosno uslova od kojih zavisi osnovanost predmeta odlučivanja. Prve su određeni normama procesnog, a drugi normama materijalnog prava.

PROCESNE PRETPOSTAVKE

Procesne pretpostavke mogu biti opšte i posebne. Opšte moraju postojati u svakoj parnici, dok su

posebne propisane samo za neke vrste sporova ili samo za određena pitanja.

Mogu biti pozitivne i negativne. Pozitivne moraju postojati da bi bilo dopušteno raspravljanje u parnici, a negativne predstavljaju procesne smetnje za dopuštenost parnice (ne smiju postojati).

PROCESNE PRETPOSTAVKE Opšte pretpostavke se tiču svih bitnih elemenata

parnice: suda, stranaka i predmeta spora. U procesne pretpostavke koje se tiču suda spada

nadležnost (međunarodna, stvarna, mjesna i funkcionalna).

Pretpostavke koje se tiču stranaka su: postojanje stranke, stranačka i parnična sposobnost, odnosno postojanje urednog zastupanja ako nema parnične sposobnosti, te postojanje ovlaštenja za vođenje konkretne parnice (legitimatio ad processum - procesna legitimacija).

PROCESNE PRETPOSTAVKE Pretpostavke koje se tiču predmeta spora

imaju karakter procesnih smetnji. Njihovo postojanje sprečava vođenje parnice. To su:

postojanje presuđene stvari (res iudicata), postojanje parnice (lis pedens), te postojanje pravnog interesa za tužbu (tužilac

ima pravni interes da ustane tužbom tek onda kad tuženi odbije da dobrovoljno udovolji njegovom traženju).

POSLJEDICE NEDOSTATAKA PROCESNIH PRETPOSTAVKI

Nedostatak bilo koje procesne pretpostavke za posljedicu ima nemogućnost raspravljanja i odlučivanja.

O postojanju procesnih pretpostavki sud vodi računa po službenoj dužnosti, što ne isključuje mogućnost strankama da ukazuju sudu na nedostatke.

Na postojanje pretpostavki sud načelno pazi tokom cijelog postupka. Izuzetno, samo na neke pretpostavke (kao na primjer, mjesna nadležnost) sud pazi samo do određene faze u postupku.

INCIDENTALNO PITANJE

ČLAN 12 ZPP-A (1) Kad odluka suda zavisi o rješavanju nekog

prethodnog pitanja koje se odnosi na to da li postoji neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje, ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

(2) Odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno.

(3) U parničnom postupku sud je u pogledu postojanja krivičnog djela i krivične odgovornosti učinitelja vezan za pravomoćnu presudu krivičnog suda kojom se optuženi oglašava krivim.

INCIDENTALNO PITANJE Prethodna, incidentalna ili prejudicijelna pitanja su

pravna pitanja koja nisu neposredan predmet odlučivanja u parnici, ali se nalaze u funkciji odlučivanja o tužbenom zahtjevu.

Prethodno pitanje može biti samo pravno pitanje, dakle ne i činjenično, koje samo po sebi čini pravnu cjelinu i podobno je da bude predmetom samostalnog odlučivanja.

Odluka o prethodnom pitanju čini sastavni dio činjenične podloge spora. Kao takva ne stiče svojstvo pravosnažnosti i unosi se u obrazloženje, a ne u dispozitiv sudske odluke.

INCIDENTALNA OVLAŠTENJA SUDA U PARNICI O prethodnom pitanju kao glavnom pitanju sud će

odlučivati samo ako to stranke zahtijevaju. Ako se u parničnom postupku kao prethodno pitanje pojavi

neko pravno pitanje koje nije u nadležnosti suda pred kojim se postavlja, već u nadležnosti nekog drugog suda ili drugog organa, onda ovlaštenja suda u rješavanju tog pitanja zavise od toga da li je nadležni organ već donio pravosnažnu odluku ili ne.

Pravosnažna odluka koju je donio nadležni organ vezuje sud pred kojim se to pitanje javilo kao prethodno pitanje. Ako nadležni organ nije donio odluku, sud ima ovlaštenje da odlučuje o tom pitanju, ali samo kao o prethodnom pitanju.

VAŽENJE NORMI PROCESNOG PRAVA S obzirom na prostor

U pogledu važenja normi procesnog prava vrijedi načelo lex fori, tj. primjenjuje se procesno pravo suda koji vodi postupak, bez obzira na to ko su stranke u sporu. Ovo načelo je univerzalno prihvaćeno u svim pravnim sistemima.

VAŽENJE NORMI PROCESNOG PRAVA S obzirom na lica

Sva lica koja se nalaze na teritoriji naše zemlje po pravilu su pod jurisdikcijom domaćih sudova. To znači da sva lica, bez obzira na državljanstvo, mogu da tuže i da budu tužena. Izuzeci su lica koja uživaju diplomatski imunitet.

Međutim, postoje izuzeci i od pravila da lica sa diplomatskim imunitetom ne potpadaju pod jurisdikciju domaćih sudova.

VAŽENJE NORMI PROCESNOG PRAVA S obzirom na vrijeme

U pogledu vremenskog važenja vrijedi opće načelo da pravne norme nemaju povratno dejstvo, osim u slučajevima kada to sam zakon izričito dozvoljava. Pravilo je da će se parnica koja je pokrenuta za vrijeme važenja starog zakona nastaviti i okončati prema pravilima novog zakona. Princip neposrednog ili trenutnog dejstva normi procesnog prava (tempus regit actum) izvodi se na osnovu činjenice da norme novog zakona ne važe za procesne radnje preduzete prije stupanja zakona na pravnu snagu.

PITANJA?

HVALA NA PAŽNJI!