gradjansko procesno pravo - skripta pr

PORTAL ZA PRAVNIKE I STUDENTE PRAVA U BIH

GRAĐANSKO

PROCESNO PRAVO SKRIPTA

WWW.BH-PRAVNICI.COM

[email protected]

WWW.BH-PRAVNICI.COM

2 WWW.BH-PRAVNICI.COM

Građansko procesno pravo Pojam i predmet

Pravo kao sustav pravnih normi koje dodjeljuju subjektivna prava Ostvarenje prava na dva načina: Primjena dispozicije i primjena sankcije

Ostvarenje prava je institucionalizirano: kome se povjerava primjena prava + postupak primjene prava ⇒ procesne grane prava (kazneni, upravni, građanski)

GPP: dvije vrste normi: organizacione (pravila u ustanovljavanju sudova, nadležnost, sastav, organizacija) i funkcionalne (postupak tj. pretpostavke od kojih zavisi mogućnost raspravljanja i odlučivanja) Građansko procesno pravo: grana prava Građanski postupak: skup normi, ustanova i propisa

Metode ostvarivanja građanskog pravosuđa Građanski postupak je pravno uređeni oblik ostvarivanja sudske funkcije u području određenih društvenih odnosa. Čini ga sistem radnji – procesno-pravne radnje koje su pravne činjenice uz koje pravo veže nastanak promjenu i prestanak procesno-pravnih odnosa između subjekata: sudova, stranaka i ostalih učesnika. Gpp je čisto normativno-pravna tvorevina – ti odnosi ne nastaju kao društveni odnosi koje onda pravo regulira (kao građanskopravni) – nastaju zbog potrebe realizacije subjektivnih prava i ostvaruju određene pravno-zaštitne ciljeve

Zbog različitosti pravno-zaštitnih ciljeva razvile su se različite vrste postupaka (građanski parnični, vanparnični, izvršni) Parnični i vanparnični: razlika u cilju sudske funkcije (zaštita ugroženom ili povrijeđenom pravu; uređivanje, stvaranje i mijenjanje građanskopravnih odnosa) Izvršni: končano ostvarenje prava – subjekt se prinudom navodi da izvrši obvezu iz izvršne isprave

Izvori Zakon o parničnom postupku Federacije BiH, Sl. novine FBiH, br. 53/03; 73/05; 19/06 Zakon o ovršnom postupku, Sl. novine FBiH, br. 32/03; 52/03; 33/06; 39/06; 39/09 Zakon o vanparničnom postupku, Sl. novine FBiH, br. 2/98; 39/04; 75/05; Zakono sudovima Federacije BiH, Sl. novine FBiH, br. 85/05

Mjesto gpp u sustavu prava Javnopravna grana Odnos s ustavnim: ustav utvrđuje sustav, organizaciju i načela rada (zakonitost, nezavisnost, zbornost, dvostepenost i dr.) sudova a gpp to razrađuje Odnos s građanskim (i obiteljsko, radno, trgovačko): odnosi čija se zaštita ostvaruje putem gpp. Od materijalnog se izdvojilo u 19. st. Rabe iste pojmove (zahtjev, prigovor, priznanje, odricanje i sl.)

Odnos građanskog postupka i materijalnog prava Sadržaj i forma Norme procesnog prava su u funkciji ostvarenja materijalnog (služe mu) – isti krajnji cilj – ostvarenje utvrđenog pravnog poretka u društvenim odnosima – jedina dopuštena forma za ostvarenje građanskih subjektivnih prava Materijalne grane prava iz kojih nastaju sporovi koji se rješavaju u gpp: građansko, obiteljsko, radno, trgovačko –zato postoje neki posebni parnični postupci (npr. bračni i paternitetski). Vezu gpp i materijalnog prava pokazuju i neka načela i ustanove (načelo dispozitivnosti i raspravno n., odricanje od tužbe, sudsko poravnanje, priznaje tužbenog z.). Zatim, nadležnost se određuje s obzirom na norme materijalnog p. (da li spor spada u gpp), isto pravni položaj umješača, presuda ovisi o primjeni normi materijalnog p. Sve to pokazuje da je postupak neodvojiv od materijalnog prava

Forma i formalizam u postupku U postupovnim granama prava forma je mnogo naglašenija nego u materijalnim – procesno pravni odnos se ostvaruje u samoj pravnoj formi Načelo stroge forme postupka u službi je ostvarenja zaštitne funkcije postupka koju izražavaju tri vrijednosti vršenja pravosuđa: zakonitost, pravna sigurnost i efikasnost. Ne smije prijeći u formalizam (forma sama sebi svrha).

Gpp i upravno pravo Odnos građanskog i upravnog postupka. Upravni služi ostvarenju upravnopravne djelatnosti, a ne rješavanju sukoba. Izdvojio se iz gpp. Razlikuju se: formalnopravni kriterij – kako je odredio zakonodavac. Danas: približavanje tako da upravni organi često rade po pravilima sličnim gpp Sud je u gpp vezan pravosnažnim upravnim rješenjem i obrnuto

Gpp i kazneni postupak

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Oba služe ostvarenju sudske funkcije Sličnosti: isti sudovi; načela (zakonitosti, nezavisnosti, zbornosti, dvostepenosti, kontradiktornosti, neposrednosti, usmenosti, javnosti, slobodne ocjene dokaza, materijalne istine) Razlike: zbog razlike u predmetima i zadacima: u kpp je ograničena primjena načela dispozitivnosti i raspravnog načela; gpp se pokreće tužbom, kpp javni tužilac; nema mogućnosti arbitraže i sl., nema povlačenja tužbe, odricanja od tužbe, poravnanja. U kpp je raspravno načelo dopunjeno inkvizicijskim načelom, nema umješača, itd.

Vezanost presudom Ako iste činjenice proizvode i građanskopravne posljedice može se u kaznenom postupku tražiti utvrđenje građanske odgovornosti (adhezijski postupak) ili pokrenuti gpp (čl. 12. ZPP). 1. Ako sud donese osuđujuću presudu može riješiti i građanski zahtjev, ako oslobađajuću upućuje na parnicu Ako nije donesena kaznena odluka građanski sud odlučuje o svim činjenicama jer kaznena odluka nije prejudicijelno pitanje Ako je već donesena pravosnažna kaznena odluka ona veže građanski sud: - u pogledu činjenice postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti – zbog načela ekonomičnosti i pravne sigurnosti – zbog toga što je građanska odgovornost stroža i šira (već za običnu nepažnju) Oslobađajućom presudom nije vezan 2. Ako je kazneno djelo i odgovornost prejudicijelno pitanje: vezana je za oslobađajuću i osuđujuću presudu (npr. nedostojnost za nasljeđivanje zbog izvršenog kaznenog djela) 3. Kaznena presuda je pravna činjenica uz koju se vežu posljedice: (pravo na razvod braka zbog presude na zatvor)

Parnični postupak - pojam Građanski postupak je metoda raspravljanja i odlučivanja u građanskim sporovima. Pojam građanskog spora: tradicionalno to su imovinskopravni, nasljedni, obiteljski, radni, trgovački. Zajednička obilježja: jednakost stranaka, svi subjekti se mogu pojaviti u njima Pojam građanskog spora određuje se formalno pravno – zakonodavac: (Cl. 1. Ovim zakonom se odreduju pravila postupka na

temelju kojih opcinski sudovi, kantonalni sudovi i Vrhovni sud Federacije BiH raspravljaju i odlucuju u gradanskopravnim

sporovima ako posebnim zakonom nije drukcije odredeno. ) Kako su to različiti odnosi nastali su posebni postupci (bračni, radni), zbog ekonomičnosti (platni nalog, sporovi male vrijednosti, trgovački, zaštita posjeda)

Funkcija parničnog postupka Ostvarenje pravosuđa kao javnopravne funkcije; zaštita ugroženim subjektivnim pravima; reguliranje društvenih odnosa i njihovo usmjeravanje; privatni konflikti se socijaliziraju Pojam parnice: postupak između parničnih stranaka povodom tužbenog zahtjeva – procesno-pravni odnos između određenih stranaka Pojam spora: stanje u materijalno-pravnim odnosima do kojega dolazi uslijed neizvjesnosti u pogledu sadržaja prava i obveza ili njihovih povreda. Ne mora dovesti do parnice

Temeljni pojmovi Oblici zaštite subjektivnih građanskih prava: Samopomoć – načelno nedopuštena, iznimka Zakonom uređena zaštita (sudska i administrativna) Pravno-zaštitni zahtjev: Pravo na tužbu: materijalno-pravni zahtjev koji se razlikuje od tužbe u formalnom smislu

Procesne pretpostavke Postupak (proces) se sastoji od procesnih radnji za čije poduzimanje norme procesnog prava određuju uvjete i pravne posljedice. Cilj procesa je donošenje presuda kojom se odlučuje na temelju materijalnih normi o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Da bi mogao raspravljati i donijeti presudu (da bi mogla nastati parnica kao procesno-pravni odnos) moraju biti ispunjene procesne pretpostavke. Nedopuštenu tužbu sud odbacuje rješenjem. Opće (moraju postojati u svakoj parnici): A. tiču se suda: - međunarodna nadležnost domaćeg suda; - jurisdikcija nad tuženim; - stvarna, funkcionalna i mjesna nadležnost redovnog suda B. tiču se stranaka: - postojanje stranaka; - stranačka sposobnost; -parnična sposobnost; uredno zastupanje ako nema parnične s.; - ovlaštenje za vođenje konkretne parnice (procesna legitimacija) C. tiču se predmeta spora: - nepostojanje presuđene stvari; nepostojanje parnice (ne bis in idem); - postojanje pravnog interesa za tužbu (ako se interes ne može ostvariti bez suda ili se ne može tako efikasno ostvariti) Posebne (samo za neke parnice ili se tiču odlučivanja samo o nekim procesnim pitanjima) Nedostatak procesnih pretpostavki: nemogućnost raspravljanja i odlučivanja. Zato sud po službenoj dužnosti, utvrđuje njihovo postojanje, a pazi na njihovo postojanje u pravilu do kraja postupka (iznimke: npr. mjesna nadležnost – samo do određenog stadija).

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Nepostojanje nekih vodi automatski i uvijek do odbacivanja (res iudicata i lis pendens); nedostaci vezani za stranke se pokušavaju otkloniti; nedostaci relativne nadležnosti - tužba se ne odbacuje nego dostavlja nadležnom sudu.

Incidentalno pitanje (čl. 12. ZPP) Pravni odnos o čijem postojanju ili nepostojanju ovisi odgovor na pitanje postoji li pravo koje je predmet spora. To su uvijek pravna, nikad činjenična pitanja, i to samo ona koja čine pravnu cjelinu pa su stoga sposobna biti predmet pravnog odlučivanja (npr. postoji li pravo vlasništva na stvari čija se predaja traži; postoji li pravo zakupa ako se traži zakupnina i sl.). Mogu biti glavni predmet prethodne parnice. Odluka o i. p. čini sastavni dio činjenične podloge spora i stoga odluka o i. p. ne stječe svojstvo pravosnažnosti (ne ulazi u dispozitiv). O njemu će sud odlučivati kao o glavnom samo ako to stranka/e izričito traže i ako za to ima pravni interes

Ako i. p. spada u nadležnost nekog drugog suda ili drugog tijela onda rješavanje suda zavisi od toga da li je nadležni organ o tome već odlučio pravosnažno. Ako jest sud je vezan tom odlukom (načelo pravne sigurnosti; načelo povjerenja u rad drugih tijela). Ako nije, sud je ovlašten o njemu odlučivati ali samo kao o prethodnom pitanju tj. s djelovanjem samo u toj parnici. Sud može i prekinuti postupak i sačekati da nadležni organ odluči (kako ne bi zbog razlike u odlukama kasnije došlo do traženja ponavljanja postupka).

Važenje normi procesnog prava A. S obzirom na prostor: načelo lex fori, tj. primjenjuje se procesno pravo suda bez obzira na stranke (materijalno pravo prema kolizijskim pravilima) Problem obavljanja procesnih radnji van područja Federacije obavlja se preko međunarodne pravne pomoći i naši sudovi tako pružaju pomoć stranima. U tom slučaju mogu primjenjivati i norme stranog procesnog prava (osim ako bi to bilo protivno javnom poretku) B. S obzirom na osobe: sve osobe na teritoriju BiH (i stranci) su pod jurisdikcijom domaćih sudova – mogu tužiti i biti tuženi Iznimka: diplomatski imunitet. No i oni mogu: sporovi povodom prava na nekretninama na teritoriju BiH; ako izričito pristanu na jurisdikciju C. S obzirom na vrijeme: nema retroaktivnog važenja zakona osim iznimno. To znači da će spor završiti po procesnim pravilima koja su bila u vrijeme početka ZPP: suprotno rješenje tj. načelo tempus regit actum (Cl 454. Ako je prije dana stupanja na snagu ovoga zakona zapocet postupak pred prvostupanjskim sudom, daljnji postupak provest ce se prema odredbama ovoga zakona. ; iznimka Cl. 456. st. 1.: Ako je prije stupanja na snagu ovoga zakona donesena prvostupanjska odluka kojom se postupak pred prvostupanjskim sudom završava, daljnji postupak provest ce se prema dosadašnjim propisima, ....ali i nekim odredbama novog zakona – st. 2. čl. 456.)

Načela GPP-a 1. NAČELO DISPOZITIVNOSTI I OFICIJELNOSTI; u svim postupcima (vanparničnom i izvršnom), ali najširu primjenu u parničnom gdje je neznatno ograničeno načelom oficijelnosti. Izražava vezu gpp i materijalnog građanskog prava za koje vrijedi načelo dispozitivnosti. Clanak 3. ZPP: (1) Stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile tijekom postupka. (2) Sud nece uvažiti raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim propisima. Clanak 2. (1) U parnicnom postupku sud odlucuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Manifestira se: pokretanje postupka (na volju stranke – nemo iudex sine actore) tužbom kad spor prerasta u parnicu određivanje predmeta parnice na volju stranke (sud zaštitu pruža samo u granicama tužbe, ni više ni drugo) materijalne procesne dispozicije – stranke mogu u tijeku postupka slobodno raspolagati tužb. z. (odricanje od t. , priznanje, poravnanje) čiste procesne dispozicije (formalne) – iako sud rukovodi postupkom stranke nisu lišene mogućnosti da utječu na postupak (sporazumom dovesti do mirovanja, povući tužbu, inicirati drugostupanjski postupak i sl.) Domašaj načela oficijelnosti: u nekim građanskopravnim odnosima strankama je ograničena dispozitivnost imperativnim normama (npr. bračni i porodični) pa sud može npr. sam pozvati neke osobe da budu stranke u postupku i ne uvažiti raspolaganja stranaka koja su protivna prinudnim normama, neki se postupci pokreću i na zahtjev državnih tijela (npr. poništenje braka, utvrđenje očinstva) Povrede dispozitivnosti: sud ex offo pazi da li se stranačke pozicije kreću u okvirima načela dispozitivnosti, te da li dopuštene radnje imaju za cilj nedopuštene dispozicije. Odlučivanje na temelju nedopuštenih dispozicija ima za posljedicu bitnu povredu postupka, kao i prekoračenje tužbenog zahtjeva.

NAČELO RASPRAVNOSTI i ISTRAŽNOSTI

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Da bi sud mogao odgovoriti na tužbeni zahtjev mora utvrditi pravno relevantne činjenice te pravo koje će na njih primijeniti. Utvrđivanje činjenica i prava su povezani. Utvrđivanje prava: isključiva nadležnost suda (iura novit curia). Utvrđivanje činjenica: ako je dužnost prikupljanja procesne građe (činjenica i dokaza) na strankama to je raspravno načelo (sud može raspravljati samo o činjenicama koje stranke ponude), ako na strani suda (ex offo) to je inkvizitorsko načelo. Raspravno i istražno n. se međusobno dopunjuju. Raspravno je temeljno (dužnost stranaka u vlastitom interesu). Clanak 7. (1) Stranke su dužne iznijeti sve cinjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i izvoditi dokaze kojima se utvrduju te cinjenice. (2) Sud je ovlašten ustanoviti i cinjenice koje stranke nisu iznijele, ako iz rezultata rasprave i dokazivanja proizilazi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (clanak 3. stavak 2.). Aktivna uloga suda u prikupljanju procesne građe ogleda se: iniciranju stranaka da prikupe procesnu građu prikupljanju činjenica i dokaza U pogledu činjenica: stupanj aktivne uloge suda zavisi od prirode predmeta spora: ako je to zahtjev s kojim stranke mogu disponirati vezan je za činjenice koje stranke pribave (može ih samo poticati) ako ne mogu disponirati (npr. bračni i paternitetski sporovi) sud može sam prikupljati činjenice U pogledu dokaza: sud uvijek, bez obzira na prirodu spora može prikupljati dokaze Odnos raspravnosti prema materijalnoj istini: nisu u suprotnosti (pogotovo kako je dopunjeno ograničenom primjenom načela inkvizicije) jer postoji interes stranaka da prezentiraju relevantne činjenice, a do nekih bi sud bez stranaka teško došao

Kontradiktornost Načelo kontradiktornosti ili obostranog saslušanja stranaka: obje stranke moraju imati mogućnost da se izjasne o svim elementima odlučivanja; da poduzimaju sve radnje koje može i druga strana, da se izjašnjavaju o svim radnjama u postupku . Služi ostvarenju načela ravnopravnosti u postupku (ustavno načelo) Mora se poštovati u svim fazama postupka Clanak 5.: Svaka stranka ima pravo ocitovati se o prijedlozima i zahtjevima protivne stranke. Samo kad je to ovim zakonom

odredeno, sud je ovlašten odluciti o zahtjevu o kojem protivnoj stranci nije bila dana mogucnost ocitovanja. Litiskontestacija: svaka se stranka može izjasniti o svim aspektima postupka, ali često one to dobrovoljno ne rade i da bi se otklonio negativan utjecaj pasivnosti stranke postoje dva rješenja: a) afirmativna litiskontestacija: smatra se da stranka koja se ne izjašnjava o navodima druge strane priznaje zahtjev (npr. presuda zbog izostanka) b) negativna litiskontestacija: smatra se da ih poriče Naše pravo: bliže je negativnoj l. – sud aktivnom ulogom otklanja negativan utjecaj pasivnosti stranke. Iznimka – presuda zbog izostanka. Realizacija kontradiktornosti: zbog značaja za ravnopravnost stranaka načelom k. protkan je čitav postupak (dostavljanje tužbe tuženom, saslušanje stranaka; ostavljanje roka strankama da se pripreme i sl.) Sud je ovlašten odstupiti od n. k. samo ako je to izričito određeno (npr. izdavanje platnog naloga i sl.)

Usmenost i pismenost Usmenost je načelo: sud odluku može zasnovati samo na usmenom raspravljanju. Ostvaruje se na ročištu kao procesnoj formi. Dvije vrste ročišta: pripremno (fakultativno – u funkciji rasvjetljavanja spornog činjeničnog st.) i glavna rasprava (obvezna – u funkciji utvrđivanja istinitosti činjeničnih tvrdnji). Svi dokazi moraju biti izvedeni usmeno. Dopunjava se načelom pismenosti – sve radnje koje su poduzimane pismeno imaju karakter pripremnih radnji i odluka se može donijeti samo na temelju usmenih radnji. Iznimno sud može odlučiti bez glavne rasprave (u privrednim sporovima) Cl. 14.: Ako za pojedine radnje nije zakonom odreden oblik u kome se mogu poduzeti, stranke poduzimaju parnicne radnje pismeno izvan rocišta ili usmeno na rocištu.

Neposrednost i posrednost Neposrednost: odluka se može donijeti samo na osnovu neposrednog raspravljanja : - suci koji su učestvovali u raspravljanju na glavnoj raspravi; - sud stječe saznanja neposredno, bez trećeg Povezano s n. usmenosti Vrijednost dolazi do izražaja u izvođenju dokaza (neposredna ocjena dokaza). Stoga se dokazi ne mogu izvoditi na pripremnom ročištu. Povezano s načelom slobodne ocjene dokaza – ne bi bilo moguće bez n. neposrednosti Odstupanja u korist načela posrednosti: - saznanja se stječu posredstvom trećega – dopušteno ako ne dovodi u pitanje pravilno utvrđivanje činjeničnog osnova. Npr.: - ako se u tijeku rasprave izmijeni sastav sudskog vijeća dokazi se ne izvode ponovo ako stranke na to pristanu; - posredno izvođenje dokaza (pred zamoljenim sudom ili predsjednikom vijeća), ali samo ako postoje važni razlozi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Povreda: bitna povreda pp ako u donošenju presude učestvuje sudac koji nije uopće učestvovao u glavnoj raspravi (mora se otvoriti nova rasprava ako se vijeće promijeni nakon zaključenja glaven rasprave) Sve ostale povrede.

Javnost Svaki punoljetni građanin može prisustvovati raspravi Dvostruka funkcija: 1. Ustavno pravo građana 2. Procesna garancija za pravilno vršenje sudske funkcije (demokratičnost, odgojna funkcija, kontrola građana nad radom suda) Ogleda se i u mogućnosti objavljivanja u medijima. Veza s načelom usmenosti i neposrednosti – zajedno osiguravaju pravilno utvrđenje činjenica. Isključenje javnosti: zbog viših pravnih vrijednosti (čuvanje službene, poslovne i osobne tajne, javni red i moral), ali ne automatski nego tek po odluci sudskog vijeća- javno objavljenim i obrazloženim rješenjem (nema posebne žalbe na rješenje) Bračni i paternitetski: javnost je isključena ex lege Isključenje javnosti ne odnosi se na: stranke, zastupnike, umješače, službene osobe, naučne i javne radnike. Na zahtjev stranke sud može dopustiti prisustvovanje dvije osobe.

Pružanje pomoći neukim strankama Osigurava faktičnu jednakost stranaka (pravna je osigurana načelom kontradiktornosti) U nekim pravima ostvaruje se preko instituta nužnog punomoćstva (stranka ne može sama poduzimati radnje u postupku) U našem pravu nema nužnog punomoćnika, tj. svaka parnično sposobna stranka ima potpunu postulacionu sposobnost (može sama poduzimati sve radnje u postupku, a može uzeti i punomoćnika), jer ovaj institut ograničava načelo ravnopravnosti stranaka (troškovi punomoćnika). Stoga je pružanje pravne pomoći prepušteno dužnosti suda. Sud je dužan upozoriti neuku stranku na upotrebu procesnih radnji koje joj jamče ravnopravnost u postupku, te na posljedice propuštanja tih radnji. Ako zakonski zastupnik stranke ne pokazuje dovoljnu pažnju sud je dužan upozoriti organ starateljstva. Dužan je upozoriti stranku na loše posljedice nepravilnog zastupanja i sl. Domašaj upozorenja suda kreće se u okvirima procesnog prava, a ne može ih poučavati o materijalnom pravu. Odnos prema načelu sudske nepristranosti: mora ga poštovati pri pružanju pomoći

Ekonomičnost Zahtjev pravovremenog pružanja pravne zaštite uz što manji utrošak vremena i sredstava. Odnos prema načelu zakonitosti: u mnogome se suprotstavljaju – ustanove koje osiguravaju n. zakonitosti često vrijeđaju n. ekonomičnosti (npr. beneficium novorum) – treba naći sklad. N. zakonitosti je jače – ne smije ga se dovesti u pitanje zbog ekonomičnosti Ostvarenje n. ekonomičnosti: u fazi pripreme za raspravu; pripremnog ročišta i glavne rasprave. Zahtjeva da se ne odugovlači, da se rasprava završi na jednom ročištu; da se onemogući zlouporaba procesnih ovlaštenja; neposredno i usmeno izvođenje dokaza. Naročito dolazi do izražaja: sporovi male vrijednosti; platni nalog

Savjesno korištenje procesnim pravima Zloupotreba prava: vršenje prava protivno cilju zbog kojega je zakonom priznato Zloupotreba procesnih prava: ZPP nalaže strankama dužnost da govore istinu i da se savjesno koriste pravima priznatim u postupku, a sudu nalaže da onemogući svaku zloporabu (čl. 9. i čl. 11. ZPP) Oblici nesavjesnog parničenja: - z. procesnih ovlaštenja na traženje pravne zaštite (bez pravnog interesa – npr. dužnik nije povrijedio obvezu; beznačajna vrijednost); - nesavjesno korištenje procesnih ovlaštenja (npr. u cilju odugovlačenja postupka); - stjecanje procesnog položaja prevarom Dužnost stranaka (punomoćnika) da govore istinu: povreda je zlouporaba. Odnosi se samo na činjenice, ne i pravo. Dvojaka dužnost: da iznesu sve činjenice; da ih iznesu istinito Sredstva protiv procesnih zlouporaba: a) preventivne mjere: sud mora utvrditi cilj radnji stranaka (upravljanje postupkom je na sudu i mora spriječiti zlouporabu) b) represivne mjere: - snošenje troškova (stranka ima pravo samo na troškove koji su potrebni za vođenje parnice – nema pravo npr. na troškove radnji izvedenih s ciljem odugovlačenja; ako tuženi nije dao povod za tužbu i sl.); - procesne kazne (novčane, opomena, udaljavanje, privođenje, zatvor i sl.) radi težih zlouporaba, npr. povrede dužnosti govorenja istine, ometanja reda, vrijeđanja, izostanka uredno pozvanog svjedoka,vještaka. c) naknada štete

Sudsko upravljanje postupkom Sve radnje u postupku moraju biti u skladu s zakonom i postoji nekoliko sustava upravljanja postupkom: 1. sistem zakonskog upravljanja: strogo formalni – stariji sustavi – nikakva sloboda subjektima u oblikovanju postupka (npr. gubitak prava na radnju ako nije poduzeta u određenom stadiju) 2. sistem stranačkog upravljanja: anglo-američko pravo – stranke su gospodari parnice (dominus litis) 3. sistem sudskog upravljanja: ideja o postupku kao javnopravnom institutu – ostvaruje se postojeći pravni poredak u interesu stranaka ali i u općem interesu. Napušta strogo formalni legalitet – sud ima izvjesnu slobodu u okviru zakona – suvremena prava,

WWW.BH-PRAVNICI.COM


i naše Slobodna ocjena dokaza

Cilj postupka je utvrđivanje istine i to se provodi prema dva sustava: s. slobodne ocjene dokaza i s. legalne ocjene dokaza Legalna ocjena: sud je vezan pravilima o dopuštenosti i ocjeni snage dokaza Slobodna ocjena: sud do istine dolazi na temelju vlastitog uvjerenja. Uključuje: sud određuje koja će se dokazna sredstva izvesti sud ocjenjuje dokaznu snagu svakog dokaza ne može zaključak o točnosti zasnovati na vjerojatnosti Naše pravo: nikakva ograničenja primjene dokaznih sredstava ako su stečena legalno. U vezi dokazne snage sud je jedino vezan dokaznom snagom javne isprave, ako se ona ne osporava. No, da ne bi bilo arbitrarnosti sud mora u obrazloženju argument. kako je i zašto došao do zaključaka – ako toga nema, bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Materijalna istina Dužnost suda da potpuno i istinito utvrdi sporne pravno relevantne činjenice Ostvarivanje: služe mu načela kontradiktornosti, poučavanja neukih stranaka, usmenosti, neposrednosti, inkvizitornosti, slobodne ocjene dokaza Povreda: nepravilno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje – razlog za pobijanje presude

Subjekti parničnog postupka Pravosudna (sudska) funkcija: djelatnost primjene pravnih pravila na društvene odnose: utvrđivanje konkretnog životnog događaja, podvođenje pod pravnu normu i izvođenje pravne posljedice u obliku sudske odluke. 1. Sudska funkcija u materijalnopravnom smislu: što sudovi rade – raspravljanje i donošenje odluke kojom se izriče sankcija u slučaju povrede, odnosno izriče što je pravo među strankama 2. Sudska funkcija u formalno-organizacionom smislu: kako materijalnop. shvaćanje ne može odvojiti sudsku od npr. upravne djelatnosti, utvrđuju se i formalno-organizacione karakteritike: vrše je sudovi: samostalni, nezavisni i nepristrani državni organi; danas tu funkciju vrše i druga tijela koja nisu državna (arbitraže i sl.) ako su nezavisni i nepristrani postupak: u suđenju primjenjuje osnovne procesne garancije odluka: snabdjevena snagom pravosnažne presude koja vezuje stranke u sporu – zakon za stranke i ne mogu tražiti ponovno presuđenje Definicija: djelatnost sudova kao samostalnih i nezavisnih organa koju oni vrše u sudskom postupku, a koja se sastoji u raspravljanju i odlučivanju o pravnim sprovima s autoritetom presuđene stvari.

Arbitražni sudovi Pravosudno nedržavno tijelo koje su stranke suglasno i voljno izabrale i povjerile mu presuđivanje u imovinskopravnom sukobu u kome mogu slobodno disponirati svojim pravima. Bitni elementi: - nedržavni sud; - osnova derogiranja redovne sudske nadležnosti je autonomija volje; - pravni osnov za rješavanje spora je arbitražni sporazum; - postupak pred arbitražom predstavlja suđenje tek kad ga stranke ovlaste i traje do okončanja zadatka. Razlozi za: - da ostanu u prijateljskim odnosima; - utjecaj na sastav suda; stručnost arbitara; - mogućnost primjene prava manje strogog; - jednostepeni postupak (u pravilu); - manje formalni i time jeftiniji postupak; - garancija diskrecije; - veza arbitraže s gospodarskim životom; - odsustvo političke note; - pravila postupka određuju stranke; - sumnja u efikasnost državnih sudova itd. Razlozi protiv: - neobjektivnost arbitara; - ograničena mogućnost pobijanja odluka; - mogućnost nametanja arbitraže općim uvjetima poslovanja

Pravna priroda arbitraže Teorije: - kontraktualna: a. nije sud nego građanskopravni medij stranaka definiran ugovorom, pa ni odluka nije presuda nego ugovor stranaka – slično poravnanju – kojemu pravni poredak priznaje djelovanje ovršne isprave; - jurisdikciona (publicistička): a. ima pravosudnu funkciju i procesnopravni karakter, presuda je izjednačena s presudom državnog suda jer je pravni poredak priznaje - kompromisna: mješovita ugovorno-procesna priroda

Vrste arbitraža Po kriteriju organizacije: ad hoc i stalne (institucionalne) Od a. traba razlikovati: - kvazi (neprave) arbitraže tj. obligatorne a. - tijela kojim se stranke moraju obratiti radi rješavanja određenih sporova; - mirovna vijeća koja nemaju funkciju suđenja Po kriteriju stranaka: domaće a. i a. s elementom inostranosti

Arbitražni sporazum Akt kojim stranke ugovaraju da presuđivanje postojećeg ili budućeg spora povjere a., derogirajući time nadležnost redovnog suda. Može kao poseban ugovor ili kao arbitražna klauzula u ugovoru

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ima procesno-pravnu prirodu Formalan (pisani) Problem valjanosti a. s. može se postaviti pred redovnim sudom prije i u tijeku arbitražnog postupka, sve do prinudnog izvršenja a. odluke Predmet a. mogu biti svi sporovi, osim ako bi to bilo suprotno javnom interesu. Kompetenz-kompetenz problem: da li je arbitražni sud nadležan da odlučuje o vlastitoj nadležnosti: može, uz mogućnost naknadne državne kontrole. Može odlučivati i o valjanosti arbitražnog sporazuma. Sastav i imenovanje a. suda: neparan broj arbitara (svaka imenuje jednog a trećeg predsjedavajućeg sporazumno) Imenovani arbitar može odbiti, ako prihvati zasniva ugovor o djelu A. postupak: određuju stranke, a ako ne onda arbitri. Ako se obrate stalnoj arbitraži time prihvaćaju njena pravila. Primjena materijalnog prava: stranke mogu ugovoriti mjerodavno pravo za spor, ako ne onda arbitri primjenjuju pravo na koje upućuje kolizijska norma. Neka prava dopuštaju primjenu lex mercatoria. Suđenje po pravičnosti: stranke mogu to ugovoriti Presuda: akt delegirane jurisdikcije koji za stranke ima snagu pravosnažne sudske presude ako ugovorom nije predviđena mogućnost pobijanja preda a. višeg stupnja. Svojstvo izvršnog naslova – stalne arbitraže same stavljaju klauzulu o pravosnažnosti a za presuda ad hoc a. to rade redovni sudovi. Poravnanje: stranke mogu okončati spor i poravnanjem koje ima svojstvo izvršne isprave. Pobijanje a. presude: tužbom za njen poništaj pred sudom koji bi bio nadležan za taj spor. U načelu se ne može ispitivati zbog nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, osim zbog povrede javnog poretka zemlje suda. Može zbog procesnih povreda. Nakon pobijanja moguć je nov postupak pred a.

Načela organizacije i djelovanja sudova Ostvaruju funkcionalno jedinstvo u vršenju sudske funkcije u BiH. Utvrđeni su ustavima entiteta 1. Legalitet: sudovi sude na osnovu ustava i zakona (opće pravne norme). Ako smatra da propis nije u skladu s ustavom i zakonom nije ga dužan primijeniti i dužan je pokrenuti postupak pred Ustavnim sudom. Načelo vrijedi za materijalno i procesno pravo. No, postoji određena mjera stvaralačke djelatnosti suda. 2. Sudska nezavisnost: sud je vezan samo zakonom, od svega ostaloga je nezavisan. a) Organizaciona: (samostalni organi, ni jedan drugi organ nema nad njima vlast). Nezavisnost pojedinog suca – bira ga Visoko sudsko i tužilačko vijeće; može prestati dužnost samo razrješenjem od istog organa iz zakonskih razloga u zakonskom postupku. b) Funkcionalna: u obavljanju dužnosti – isključivo pravo da na temelju slobodne ocjene dokaza odlučuje o primjeni pravne norme na činjenično stanje, o sadržaju i značenju norme. Nitko mu ne može davati upute u tome ili utjecati na drugi način. Nezavisnost se odražava i odnosima unutar sudova: niži sud nije vezan za pravna shvaćanja višeg (ni Vrhovnog) 3. Javnost raspravljanja: ustavna garancija za zakonito i nepristrano postupanja, odgojna funkcija 4. Pravo na žalbu: ustavno pravo protiv presude, samo iznimno oduzeto ako je na drugi način osigurana zaštita prava i zakonitosti. 5. Jednakost građana pred sudom: jednakost pred zakonom, pravo na jednaku zaštitu (pravo na tužbu, pristupačnost suda, jeftin postupak, pravna pomoć itd.) 6. Pravo na upotrebu jezika: pravo da se upoznaje s činjenicama na svom jeziku, da se služi svojim jezikom i pismom (bitna povreda), a pismena se dostavljaju na službenom jeziku suda. Dužnost osiguranja prevođenja na trošak suda. 7. Inkompatibilnost: sudac ne može vršiti službu nespojivu s sudskom funkcijom. U službi nezavisnosti suca i dostojanstva. 8. Nepristranost i izuzeće suca (čl. 357.-361.): nepristranost prema strankama – izuzeće. Zakonski razlozi za izuzeće: sam stranka u sporu, zakonski zastupnik ili punomoćnik, suovlaštenik, sudužnik, regresni obveznik; ako je u istom predmetu saslušan ili predložen kao svjedok ili vještak; srodnik u pravoj liniji i pobočnoj do 4. stupnja, bračni drug, tazbina do 2. stupnja bez obzira da li brak traje; skrbnik, posvojitelj ili posvojenik stranke, njezinog zakonskog zastupnika ili punomocnika; ako je u istom predmetu sudjelovao u donošenju odluke nižega suda ili drugoga tijela Razlozi za izuzeće po ocjeni suda: okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost suca – slobodna ocjena Na zakonske razloge sud pazi ex offo u toku cijelog postupka – dužan je prekinuti rad i obavijestiti predsjednika suda koji mu određuje zamjenika (ako je predsjednik – sam sebi ili obavještava viši sud). Za ostale razloge: obavještava predsjednika suda koji odlučuje o izuzeću – do odluke poduzima samo radnje koje se ne mogu odložiti. Izuzeće mogu tražiti i stranke: najkasnije do završetka rasprave. Za viši sud – u pravnom lijeku ili odgovoru na pravni lijek. Odlučuje predsjednik suda, a za njega viši sud. Parnične radnje suca koji je izuzet ex offo ili po ocjeni suda bez djelovanja su. Ako je donio dluku ona se može pobijati (bitna povreda) i izvanrednim lijekovima. Odredbe o izuzeću primjenjuju se i na zapisničare, prevoditelje, vještake.

Sastav suda Odredbama ZPP o sastavu suda se sud iz državnog organa pretvara u subjekta u parničnom postupku. Sastav suda je u službi osiguranja pravilnog ostvarenja sudske funkcije. U prvostupanjskom postupku i postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka, sudi sudac pojedinac.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U prvostupanjskom postupku, u sporovima male vrijednosti, može postupati i odlučivati stručni suradnik koji može poduzimati sve radnje kao sudac pojedinac U drugostupanjskom postupku i postupku odlučivanja po reviziji sudi vijeće od trojice sudaca. Povrede pravila o sastavu suda: pojedinac umjesto vijeća –bitna povreda – ništavost presude

Tužilaštvo U građanskom postupku se pojavljuje kao: stranka (posebnim zakonom ovlašten, npr. poništaj braka) treća osoba (zakonski intervenijent u cilju pravilne primjene prava ako postoji opravdana sumnja da stranke idu izvan okvira dispozitivnosti) ulaže zahtjev za zaštitu zakonitosti

Ombudsman Parlament imenuje 3 ombudsmana sa zadatkom: štite ljudsko dostojanstvo, prava i slobode zajamčene Ustavima. U pp pojavljuju se kao stranka (ako ih posebni zakon ovlašćuje) i kao intervenijenti kad u vršenju nadležnosti za to ima osnova i tad može tražiti utvrđenje činjenica i dokaza koje stranke nisu navele.

Organ starateljstva Kao stranka: npr. tužba za poništaj braka, i sl. Kao zakonski zastupnik: ako je staratelj parnično nesposobne stranke; ako roditelj zanemaruje prava djeteta (npr. utvrđenje očinstva, ostvarenje prava uzdržavanja i sl.) Kao intervenijent: zaštita maloljetnika pod roditeljskom skrbi (npr. u postupku za izdržavanje) Kao punomoćnik: stara i samohrana lica u ostvarivanju prava na uzdržavanje mogu ovlastiti organ starateljstva u svojstvu punomoćnika

Pravobraniteljstvo Po posebnom zakonu ex lege zastupa u svim postupcima imovinske interese dpz i njene organe koji se financiraju iz budžeta. Po ovlaštenju stranke može zastupati i druge pravne osobe. U postupku može poduzimati sve radnje. Ako postupa po ovlaštenju ima položaj ugovornog zastupnika.

Advokatura Oblik pružanja pravne pomoći. Nezavisna profesionalna služba uređena zakonom. Organizaciona samostalnost – komore. Nezavisnost prema strankama. Javno-pravni karakter, društvena služba - učestvuje u vršenju sudske funkcije iako na osnovu privatne punomoći. Uvjeti: upis u imenik (državljanstvo, pravni fakultet, pravosudni ispit) Obveze: dužan pružiti pravnu pomoć (može odbiti samo ako bi bilo inkompatibilno), dužan upozoriti stranku na sve, štiti zakonitost

Nadležnost Djelokrug poslova jednog suda – dužnost i pravo suda da postupa u pravnim stvarima. S aspekta stranke – pravo stranke da joj sudi “zakonski sud” 1. Apsolutna nadležnost: djelokrug poslova koji spadaju u nadležnost sudova uopće (razgraničenje od drugih državnih organa i stranih organa). To je procesna pretpostavka – ako sud utvrdi da nije nadležan (nego neki drugi organ ili strani sud/organ) oglašava se nenadležnim, ukida provedene radnje i odbacuje tužbu. Povreda pravila o apsol. n. je apsolutna bitna povreda – ništavost presude (mogu i izvanredni pravni lijekovi). Clanak 16. Sud tijekom cijelog postupka, po službenoj dužnosti pazi spada li rješavanje spora u sudsku nadležnost.

Međunarodna nadležnost Nadležnost u sporovima s elementima inostranosti. Sudovi sude na svom teritoriju i stoga nacionalno pravo određuje ovu nadležnost. Element inostranosti: u strankama ili u predmetu spora Način određivanja: u našem pravu –u pravilu prema prebivalištu tuženog. Prema pravilima “Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima” Nadležnost suda BiH (lex fori) postoji ako: - tuženik ima prebivalište/sjedište u BiH (actor sequitur forum rei); - tuženik nema prebivalište u BiH niti u kojoj drugoj državi a ima boravište U BiH

- ako su parnične stranke državljani BiH nadležnost suda postoji i kad tuženik ima boravište u BiH - ako ima više tuženika sa svojstvom materijalnih suparničara, ako jedan od tuženika ima prebivalište odnosno sjedište u BiH. Retorzijska nadležnost: Ako u stranoj državi postoji nadležnost stranog suda u sporovima protiv državljana BiH po kriterijima o nadležnosti kojih nema u odredbama o nadležnosti suda BiH, ti će kriteriji biti mjerodavni za postojanje nadležnosti suda BiH u sporovima u kojima je tuženik državljanin te strane države. Prorogatio expressa: Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti stranog suda samo ako je barem jedna od njih strani

WWW.BH-PRAVNICI.COM


državljanin ili pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu a nije riječ o sporu za koji postoji, isključiva nadležnost suda BiH. Stranke se mogu sporazumjeti o nadležnosti suda BiH ako je barem jedna stranka državljanin BiH ili pravna osoba sa sjedištem u BiH

Stvarna nadležnost (competentia ratione materiae) Razgraničavanje nadležnosti među sudovima različitog ranga i vrste (Zakon o sudovima FBiH). Kriteriji: predmet spora; (u drugim pravima - vrijednost spora; - subjekti; - atrakcijski kriterij). Čl. 17. Svaki sud tijekom cijelog postupka, po službenoj dužnosti pazi na svoju stvarnu nadležnost. Čl. 15/3: Ako se tijekom postupka promijene okolnosti na kojima je utemeljena nadležnost suda, sud koji je bio nadležan u vrijeme podnošenja tužbe ostaje i dalje nadležan i ako bi zbog tih promjena bio nadležan drugi sud (ustaljenje nadležnosti). 2) U građanskim predmetima općinski sud u prvom stupnju sudi: a) u svim građanskim sporovima i b) u izvanparničnom postupku. 3) U gospodarskim predmetima, općinski sudovi koji imaju gospodarska odjeljenja: a) u sporovima koji se odnose na prava i obveze po osnovi pravnog prometa roba, usluga, vrijednosnih papira, vlasničkih i drugih stvarnih prava na nekretninama te na prava i obveze proistekle iz vrijednosnih papira, u kojima su obje stranke u postupku pravna osoba ili fizička osoba koja, u svojstvu samostalnoga poduzetnika ili u drugome svojstvu, obavlja gospodarsku ili drugu registriranu djelatnost u obliku osnovnog ili dopunskog zanimanja; b) u sporovima koji se odnose na brodove i na plovidbu morem i unutarnjim vodama te u sporovima na koje se primjenjuje plovidbeno pravo, osim sporova o prijevozu putnika; c) u sporovima koji se odnose na zrakoplove te u sporovima na koje se primjenjuje zrakoplovno pravo, osim sporova o prijevozu putnika; d) sporove iz autorskog prava, srodnih prava i prava industrijskog vlasništva; e) sporove nastale povodom djela za koja se tvrdi da predstavljaju nelojalnu konkurenciju ili monopolistički sporazum; f) gospodarske prijestupe i g) u postupku stečaja i likvidacije, sukladno Zakonu, kao i u svim sporovima koji nastanu u tijeku i povodom provođenja postupka stečaja i likvidacije. 4) U drugim predmetima: a) da provodi ovršni postupak, ako Zakonom nije drukčije propisano; b) da određuje mjere osiguranja, ako Zakonom nije drukčije propisano; c) da rješava u posebnim postupcima, ako Zakonom nije drukčije propisano; d) da obavlja zemljišno-knjižne poslove, sukladno Zakonu; e) da pruža pravnu pomoć sudovima u BiH; f) da obavlja poslove međunarodne pravne pomoći, ako Zakonom nije propisano da koje od tih poslova obavlja kantonalni sud; g) da obavlja poslove upisa u registre pravnih osoba i h) da obavlja druge poslove propisane Zakonom. Kantonalni sud je nadležan: Drugostupanjska nadležnost a) da odlučuje o žalbama protiv odluka općinskih sudova; b) da odlučuje o drugim redovnim i izvanrednim pravnim lijekovima, ako je to određeno Zakonom. Ostalo a) da rješava o sukobu mjesne nadležnosti između općinskih sudova sa područja kantona; b) da odlučuje o prijenosu mjesne nadležnosti sa jednog općinskog suda na drugi općinski sud na području kantona; e) da rješava o priznavanju odluka stranih sudova, stranih trgovačkih sudova i stranih arbitraža; g) da obavlja druge poslove propisane Zakonom.

Posljedice stvarne nenadležnosti: sud pazi ex offo do kraja postupka. Ako je tuženik već dao odgovor na tužbu, viši sud prvog stupnja se ne može ni glede prigovora, ni po službenoj dužnosti proglasiti stvarno nenadležnim za predmete iz nadležnosti nižega suda prvog stupnja. Nakon pravomoćnosti rješenja kojim se oglasio nenadležnim, sud će bez odlaganja, a najkasnije u roku od tri dana, ustupiti predmet nadležnom sudu. Sud kome je predmet ustupljen kao nadležnom nastavit će postupak kao da je kod njega bio pokrenut. Parnične radnje nenadležnog suda, kao što su očevid, vještačenje, saslušavanje svjedoka i drugo nisu bez važnosti zato što ih je poduzeo nenadležan sud.

Funkcionalna nadležnost Podjela ovlaštenja unutar istog suda (ovlasti predsjednika i vijeća) ili između različitih sudova po rangu (instanci) Po tom kriteriju općinski sudovi kao sudovi prve instance vrše stvarnu nadležnost, a kantonalni samo funkcionalnu jer su samo

WWW.BH-PRAVNICI.COM


sudovi druge i treće (po zzz kantonalnog tužitelja) instance, Vrhovni sud vrši samo funkcionalnu (sud druge i treće instance) Rješavanje sukoba nadležnosti ima karakter funkcionalne nadležnosti Sud na funkcionalnu nadležnost pazi ex offo u toku čitavog postupka –bitna povreda

Određivanje vrijednosti predmeta spora (čl. 316.-322.) Značajno za vrstu postupka, podnošenje revizije i sl. Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnoga zahtjeva. Ako se zahtjev odnosi na buduca davanja, vrijednost se racuna po njihovom zbiru, ali najviše do zbira davanja za 5 godina Ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaca više zahtjeva koji se temelje na istoj cinjenicnoj i pravnoj osnovi, vrijednost se odreduje po zbiru svih zahtjeva. Ako zahtjevi proizilaze iz raznih osnova ili protiv više tuženika, vrijednost se odreduje prema vrijednosti svakog zahtjeva. Za spor o postojanju najamnog ili zakupnog odnosa, vrijednost se racuna prema jednogodišnjoj najamnini, zakupnini, osim ako je zakljucen na krace vrijeme. Kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novcanu svotu, mjerodavna je vrijednost koju je tužitelj u tužbi naznacio

Mjesna nadležnost (čl. 28.-52.) Koji je od više stvarno nadležnih sudova nadležan u konkretnom sporu. Mjerodavna je veza spora/stranaka s određenim sudom. Svaki je sud suveren na svom teritoriju, samo iznimno može poduzimati radnje na teritoriju drugog suda Mjesna nadležnost se određuje na osnovu: zakona; odlukom višeg suda; voljom stranaka. Može biti: 1. opća 2. posebna: a) izberiva; b) isključiva; c) supsidijarna

Opća mjesna nadležnost (forum generale) Onaj sud kod kojega se protiv tuženog može podnijeti svaka tužba – sud prebivališta/boravišta tuženog (forum domicilii) Prebivalište: mjesto gdje osoba prebiva s namjerom da tu stalno živi Ako tuženik nema prebivalište, opce mjesno je nadležan sud na cijem podrucju ima boravište. Ako pored prebivališta ima i boravište, a može se pretpostaviti da ce tu boraviti najmanje godinu dana od dana podnošenja tužbe, opce mjesno je nadležan i sud boravišta tuženika U sporovima protiv državljanina BiH koji stalno živi u inozemstvu, opce mjesno je nadležan sud njegova posljednjeg prebivališta u Federaciji. Za sudenje u sporovima protiv pravnih osoba, opce mjesno je nadležan sud na cijem se podrucju nalazi njihovo sjedište.

Izberiva mjesna nadležnost Tužilac može tužbu podnijeti kod suda opće nadležnosti ili drugog određenog suda, po svom izboru, a radi olakšavanja tužitelju ili radi olakšavanja pravosudne funkcije. 1. U sporovima za naknadu štete (izvanugovorne): osim suda opce mjesne nadležnosti, nadležan je i sud na cijem je podrucju štetna radnja pocinjena ili na cijem je podrucju štetna posljedica nastupila. Ako je šteta nastala zbog smrti ili teške tjelesne ozljede, nadležan je i sud na cijem podrucju tužitelj ima prebivalište, odnosno boravište. (isto vrijedi i za sporove protiv osiguravatelja i za regresne zahtjeve) 2. U sporovima radi zaštite prava na osnovi jamstva proizvodaca: nadležan je, osim suda opce mjesne nadležnosti, i sud opce mjesne nadležnosti za prodavaca. 3. U sporovima za zakonsko uzdržavanje: ako je tužitelj osoba koja traži uzdržavanje, nadležan je pored suda opce mjesne nadležnosti i sud na cijem podrucju tužitelj ima prebivalište, odnosno boravište. 4. Nadležnost u bracnim sporovima: radi utvrdivanja postojanja ili nepostojanja braka, poništaja braka ili razvoda braka nadležan je, pored suda opce mjesne nadležnosti i sud na cijem su podrucju bracni drugovi imali posljednje zajednicko prebivalište. 5. Nadležnost u sporovima o utvrdivanju ili osporavanju ocinstva ili materinstva: ako je tužitelj dijete, nadležan je pored suda opce mjesne nadležnosti i sud na cijem podrucju tužitelj ima prebivalište, odnosno boravište. 6. Nadležnost po mjestu u kome se nalazi poslovna jedinica pravne osobe: protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan sjedišta, ako spor proizilazi iz pravnog odnosa te jedinice, i sud na cijem se podrucju ta poslovna jedinica nalazi. 7. Nadležnost u sporovima iz nasljednopravnih odnosa: Dok ostavinski postupak nije pravomocno završen, za sudenje u sporovima iz nasljednopravnih odnosa, sporovima o tražbinama vjerovnika prema ostavitelju, i sud na cijem se podrucju nalazi sud koji vodi ostavinski postupak. 8. Nadležnost po mjestu placanja: u sporovima imatelja mjenice ili ceka protiv potpisnika nadležan je, pored suda opce mjesne nadležnosti, i sud mjesta placanja. 9. Nadležnost u sporovima iz radnih odnosa: ako je tužitelj uposlenik, pored suda opce nadležnosti, i sud na cijem se podrucju rad obavlja ili se obavljao, odnosno sud na cijem bi se podrucju rad morao obavljati, te sud na cijem je podrucju zasnovan radni odnos. 10. Nadležnost u sporovima zbog smetanja posjeda na pokretninama: pored suda opce mjesne nadležnosti, i sud na cijem se

WWW.BH-PRAVNICI.COM


podrucju dogodilo smetanje. Isključiva mjesna nadležnost

Isključuje se primjena opće mjesne nadležnosti i određuje drugi sud. 1. Nadležnost u sporovima o nekretninama: Za sudenje u sporovima o pravima na nekretninama, zbog smetanja posjeda na

nekretnini, sporovima iz zakupnih ili najamnih odnosa, iz ugovora o korištenju stana ili poslovnih prostorija, iskljucivo je nadležan sud na cijem se podrucju nalazi nekretnina. Ako nekretnina leži na podrucju više sudova, nadležan je svaki od sudova.

2. Nadležnost u sporovima o zrakoplovu i brodu: Kad je za sudenje u sporovima o stvarnim pravima na zrakoplovima, odnosno brodovima, kao i sporovima iz zakupnih odnosa na zrakoplovu i brodu, nadležan sud u Federaciji, iskljucivo je mjesno nadležan sud na cijem se podrucju vodi registar. Kad je za sudenje u sporovima zbog smetanja posjeda na brodovima, odnosno zrakoplovima nadležan sud u Federaciji, mjesno je nadležan, pored suda na cijem se podrucju vodi registar, i sud na cijem se podrucju dogodilo smetanje. 3. Nadležnost za sporove u ovršnom i stecajnom postupku: u sporovima u tijeku i u povodu sudskog ili administrativnog ovršnog postupka, odnosno u tijeku i u povodu stecajnoga postupka, mjesno je iskljucivo nadležan sud na cijem se podrucju nalazi sud koji provodi ovršni ili stecajni postupak, odnosno sud na cijem se podrucju provodi administrativna ovrha.

Supsidijarna nadležnost Rješenja za situacije koje se ne mogu podvesti pod odredbe opće mjesne n. 1. Nadležnost za suparnicare : Ako je jednom tužbom tuženo više osoba u svojstvu materijalnih suparnicara, a za njih ne postoji mjesna nadležnost istoga suda, nadležan je sud koji je mjesno nadležan za jednog od tuženika. 2. Nadležnost za osobe za koje ne postoji opca mjesna nadležnost u Federaciji: Tužba o imovinsko-pravnim zahtjevima protiv osobe za koju ne postoji opca mjesna nadležnost u Federaciji, može se podnijeti svakom sudu u Federaciji na cijem se podrucju nalazi kakva imovina te osobe ili predmet koji se tužbom traži. Ako nadležnost suda u Federaciji postoji zato što je obveza nastala tijekom boravka tuženika u Federaciji, mjesno je nadležan sud na cijem je podrucju obveza nastala. 3. Nadležnost po mjestu gdje se nalazi zastupstvo strane osobe u Federaciji: U sporovima protiv pravne osobe koja ima sjedište u inozemstvu, glede obveza koje su zasnovane u Federaciji ili im se u njoj ima udovoljiti, tužba se može podnijeti sudu u Federaciji na cijem se podrucju nalazi njezino stalno zastupstvo za BiH ili sjedište tijela kome je povjereno obavljanje njezinih poslova.

Određivanje mjesne nadležnosti od strane višeg suda Još sve situacije nisu riješene, a u nekim slučajevima postojeća pravila mogu biti nesvrsishodna, zato zakon dozvoljava intervenciju višeg suda u određivanju mjesne n. Dvije vrste: 1. delegacija 2. ordinacija Delegacija: a) Nužna: ako sud ne može postupati (npr. zbog izuzeća jedinog suca) neposredno viši sud određuje drugi. b) Svrsishodna: okolnosti spora pokazuju da bi bilo lakše raspravljati pred drugim sudom - Kantonalni sud može, na prijedlog stranke ili nadležnog opcinskog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa drugi stvarno nadležan opcinski sud s njegova podrucja, ako je ocito da ce se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. Vrhovni sud Federacije može, na prijedlog stranke ili nadležnog suda, odrediti da u pojedinom predmetu postupa stvarno nadležan sud u drugom kantonu ako je ocito da ce se tako lakše provesti postupak ili ako za to postoje drugi opravdani razlozi. 2. Ordinacija: Ako je za sudenje nadležan sud u Federaciji, ali se prema odredbama zakona ne može ustanoviti koji je sud mjesno nadležan, Vrhovni sud Federacije ce, na prijedlog stranke, odrediti koji ce stvarno nadležan sud biti mjesno nadležan.

Ugovorena mjesna nadležnost (forum prorogatum) - prorogacija Svrha pravila o mjesnoj nadležnosti je da se olakša strankama ostvarenje pravne zaštite. U duhu toga može se strankama ostaviti mogućnost da ugovore mjesnu n. Ako zakonom nije odredena iskljuciva nadležnost, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, ako je stvarno nadležan. Ako je zakonom odredeno da su za sudenje u odredenom sporu mjesno nadležna dva ili više suda, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili koji drugi stvarno nadležni sud. Sporazum mora biti pismen i moraju ga potpisati sve stranke. Ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu. Ako tužba nije podnesena sudu na koji upućuje sporazum o mjesnoj nadležnosti tuženik može zahtijevati da se predmet ustupi tom sudu.

Mjesna nadležnost kao procesna pretpostavka Na m. n. sud pazi ex offo, ali ne u cijelom tijeku postupka. Prigovor mjesne nenadležnosti može se podnijeti najkasnije na pripremnom ročištu, a ako nije održano do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Po službenoj dužnosti sud se može proglasiti mjesno nenadležnim najkasnije na pripremnom ročištu, a ako nije održano do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari. Ako se ovi rokovi propuste sudi mjesno nenadležni sud (tzv. prešutna prorogacija) – smatra se da su stranke prešutno pristale da im sudi taj sud.

Atrakcija nadležnosti Nadležnost određenog suda se zasniva na činjenici što se pred tim sudom već vodi neki drugi spor koji je u određenoj vezi s namjeravanim postupkom (n. ekonomičnosti i koncentracije) 1. Nepotpuna atrakcija: mijenja se samo mjesna n. (npr. sporovi vezani za ostavinu – pored suda opće m. n. i ostavinski sud; izvršni i stečajni postupak – sporovi povodom tih odnosa) 2. Potpuna atrakcija: mjesna i stvarna (npr. sporovi za zakonsko uzdržavanje ako se vode zajedno s bračnim ili paternitetskim s.; isto za glavnog umješača)

Sukob nadležnosti Kad dva ili više organa smatraju da su nadležni (pozitivan s. n.) ili odbijaju nadležnost (negativan s. n.) 1. Sukob o jurisdikciji (apsolutnoj n.): između sudova i drugih tijela. Rješava ga ustavni sud 2. Sukob o relativnoj n.: sukob 2 ili više sudova koji odbijaju nadležnost (može biti samo negativan jer pravila o litispendenciji onemogućavaju pozitivan s.). Nakon pravosnažnosti odluke kojom se proglašava nenandležnim sud ustupa predmet nadležnom sudu koji nastavlja postupak kao da je kod njega pokrenut. Parnične radnje nisu bez važnosti samo zato što ih je izvršio nenadležni sud Rješavanje povodom sukoba nadležnosti: u pravilu neposredno viši sud Sukob nadležnosti izmedu opcinskih sudova s podrucja dva ili više kantona rješava Vrhovni sud. Sukob nadležnosti izmedu opcinskog suda jednog kantona s kantonalnim sudom drugog kantona, kao i sukob nadležnosti kantonalnih sudova rješava Vrhovni sud. Sukob nadležnosti Vrhovnog suda i opcinskog, odnosno kantonalnog suda, rješava Vrhovni sud u opcoj sjednici. Dok se ne riješi sukob nadležnosti sud kojem je predmet ustupljen dužan je poduzimati one radnje za koje postoji opasnost od odgode. Protiv rješenja kojim se odlucuje o sukobu nadležnosti nije dopuštena žalba.

Stranke u parnici (čl. 291.-298.) Parnica kao procesno pravni odnos je izgrađena na principu dvostranačja (bez obzira koliko je osoba na svakoj strani) – tužitelj i tuženi (stranke iz materijalno-pravnog odnosa) koji ostvaruju u pravilu suprotne interese (iznimka: npr. sporazumni prijedlog za razvod braka). Ako u toku parnice dođe do konfuzije – parnica prestaje. Stranke su ravnopravne (to osigurava primjena načela kontradiktornosti i sl.) Obje stranke moraju biti točno određene. Pojam stranke je procesno-pravni – položaj u parnici, a ne položaj u materijalno-pravnom odnosu – za položaj stranke irelevantno je da li postoji materijalno-pravni odnos – dovoljno je da netko tuži i da bude tužen. Procesno-pravna priroda pojma stranke pokazuje nezavisnost parnice od materijalno-pravnog odnosa povodom kojega se vodi.

Stranačka sposobnost Tko može biti stranka u parnici (procesno-pravna sposobnost), tj. nositelj prava i obveza u parnici kao procesno-pravnom odnosu. Izvodi se iz pravne s. – svatko tko ima pravnu ima i stranačku s., ali je stranačka šira (na temelju posebnog propisa ili odlukom suda može se priznati s.s. npr. nasciturus, kućni savjet, organ starateljstva) Stranačka s. je procesna pretpostavka: pazi ex offo za trajanja postupka. Ako se utvrdi da nedostaje sud će naložiti da se to ispravi. Nepostojanje s.s. - presuda je apsolutno ništava (može se pobijati svim pravnim lijekovima). Ako nije bilo 2 stranke (npr. jedna je umrla prije pokretanja postupka) presuda je nepostojeća.

Parnična sposobnost Sposobnost poduzimati radnje u parnici i time proizvoditi procesno-pravne učinke – odgovara poslovnoj sposobnosti. 1. Fizičke osobe: imaju p.s. u granicama poslovne sposobnosti. Ako nije p.s. prema zakonu svog kantona ali jest po zakonu kantona suda, može sam voditi postupak. Isto za strance. 2. Pravne osobe: puna parnična s. P. s. kao procesna pretpostavka: p. s. je uvjet od kojeg zavisi dopuštenost tužbe, punovažnost svih radnji i odluke. Sud pazi ex offo za cijelo vrijeme. Ako uoči parničnu nespos. zastaje s postupkom i poziva njenog zakonskog z. ili organ starateljstva da imenuje staratelja. I sud može postaviti privremenog zastupnika. Dok nema zastupnika sud može poduzimati samo neodgodive radnje. Stupanjem zakonskog zastupnika u parnicu otklanja se nedostatak p. s. Ako on odobri do tada poduzete radnje one su valjane. Isto vrijedi i ako je stranka u tijeku parnice stekla p. s. Ako stranka nije bila parnično sposobna to je apsolutno bitna povreda (svi pravni lijekovi) – ukida i vraća na ponovno raspravljanje nakon što se ukloni nedostatak.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Postulaciona sposobnost Sposobnost parnično sposobne stranke da u parnici sama, bez punomoćnika, poduzima procesne radnje. U nekim je sustavima parnično sposobnoj stranci oduzeta – mora uzeti punomoćnika (nužni punomoćnik)

Legitimacija 1. Stvarna legitimacija: Tužitelj je aktivno legitimiran ako je ovlaštenik iz materijalno-pravnog odnosa, a tuženi pasivno legitimiran ako je obveznik iz tog odnosa povodom kojega je došlo do parnice. Za zasnivanje parnice kao procesnog odnosa, za raspravljanje i odlučivanja irelevantna je materijalna l. (nije procesna pretpostavka). Prigovor stvarne legitimacije je materijalno-pravni prigovor koji ima za cilj odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog – ne utječe na dopuštenost parnice nego na sadržaj odluke. 2. Procesna legitimacija: Ovlaštenje na vođenje spora – pripada subjektima spornog materijalno-pravnog odnosa, ali to pravo na vođenje spora može biti preneseno i na treće osobe pa se procesna i stvarna l. ne podudaraju (npr. javni tužilac, organ starateljstva, treća pravna zainteresirana lica). Ima karakter procesne pretpostavke i sud pazi ex offo za cijelo vrijeme – ako je nema tužbu odbacuje kao nedopuštenu

Promjena stranaka u parnici (sukcesija) Svojstvo stranke stječe se podnošenjem tužbe, ali se može steći i u tijeku parnice kada se mijenja osoba stranke. Ta promjena nema utjecaja na identitet parnice. Sve radnje zadržavaju punovažnost. 1. Zakonska (iz razloga nužnosti): prestankom stranke (smrt i prestanak pravne osobe) 2. Voljna (iz razloga svrsishodnosti) : a) materijalna singularna sukcesija; b) preinačenje tužbe u subjektivnom smislu; c) imenovanje prethodnika u parnici; d) stupanje umješača Samostalnost parnice od materijalno-pravnog odnosa dolazi do izražaja naročito ako dođe do materijalno pravne sukcesije (npr. stranka otuđi stvar ili pravo koje je povod parnice). To neće ipso facto utjecati na parnicu – ona se nastavlja među strankama. Materijalnopravni sukcesor može stupiti u parnicu na mjesto tužitelja samo s pristankom obje stranke ili se može umiješati kao sporedni intervenijent. To stoga što tužilac iako nema materijalnu l. ima procesnu l. Sukcesor ima materijalnu ali nema procesnu, bez pristanka obje stranke (res litigosa). Presuda koja se donese između starih stranaka ima učinak i prema novom ovlašteniku (materijalno legitimiranome). No, po vladajućem shvaćanju tužitelj koji je otuđio sporno pravo u tijeku parnice mora prilagoditi svoj tužbeni zahtjev tako da traži da se ispuni materijalnom sukcesoru, ako ne želi da ga sud odbije zbog nedostatka stvarne legitimacije.

Zastupanje Zastupnik je osoba koja u parnici u ime i za račun zastupanoga poduzima radnje. S obzirom na osnov ovlaštenja na zastupanje postoje: 1. Zakonski zastupnik: za poslovno nesposobne. Ovlaštenja: - koja vrši samostalno; - koja vrši uz odobrenje organa starateljstva (poslovi koji prelaze okvire redovnog upravljanja). Ovlaštenja u parnici podudaraju se s ovlaštenjima koja ima za materijalno-pravne odnose Zakonsko z. kao procesna pretpostavka: ex offo pazi da li ima ovlaštenje i kreće li se u okvirima. Sud nastoji da se nedostaci uklone – ako ne apsolutno bitna povreda pp – ništavost presuda – izvanredni pravni l, revizijski sud pazi ex offo Sud pazi da li zakonski z. savjesno vrši ovlaštenja (diligentia processum), ako ne može tražiti da organ starateljstva postavi posebnog staratelja, može mu davati savjete. Sud može postaviti privremenog zastupnika tuženome (curator ad litem) pod uvjetima: -ako bi postupak postavljanja redovitog z. z. dugo trajao; - ako bi zbog toga mogle nastati štetne posljedice za stranku. Može ga postaviti: - ako tuženi nije parnično sposoban a nema z. z.; - ako postoje suprotni interesi tuženog i njegovog z.z. ; - ako obje stranke imaju istog z. z.; - ako je boravište tuženoga nepoznato a nema punomoćnika; - ako se tuženi ili njego z. z. koji nemaju punomoćnika nalaze u inozemstvu a dostava se nije mogla obaviti. U posljednje dvije situacije sud izdaje oglas u Sl. listu i na oglasnoj ploči suda. O postavljanju privremenog z. sud obavještava organ starateljstva. Privremeni z. vrši dužnosti dok se ne pojavi tuženi ili njegov punomoćnik odnosno dok organ starateljstva ne postavi staratelja. 2. Punomoćnik (čl. 300.312.): Zastupnik koji zastupa parnično sposobnu stranku (dobrovoljni zastupnik). Radnje u postupku što ih punomocnik poduzima u granicama punomoci imaju isti pravni ucinak kao da ih je poduzela sama stranka. Punomocnik može biti: odvjetnik, odvjetnicko društvo ili uposlenik službe za besplatnu pravnu pomoc, kao i, za pravne osobe uposlenik te pravne osobe, a za fizicke osobe bracni i izvanbracni drug stranke ili srodnik stranke po krvi ili po tazbini. Odvjetnika kojem je stranka izdala punomoc može, uz izricitu ovlast stranke, zamjenjivati drugi odvjetnik, a pred sudom prvog stupnja i odvjetnicki pripravnik koji je kod njega uposlen. Punomoć: ovlaštenje na vršenje zastupanja; procesno-pravni institut jer izvan parnice nema djelovanja i jer predstavlja procesnu pretpostavku. Razlikuje se od posla na temelju kojeg je izdata, nezavisna je. Može biti generalna (za sve radnje u postupku) i specijalna. Ako stranka u punomoci nije pobliže odredila ovlasti, punomocnik koji nije odvjetnik može obavljati sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebita izricita ovlast za: povlacenje tužbe, priznanje ili za odricanje od tužbenog zahtjeva, zakljucenje nagodbe, odricanje ili odustanak od pravnoga lijeka, prenošenje punomoci na

WWW.BH-PRAVNICI.COM


drugu osobu, te podnošenje izvanrednih pravnih lijekova. Mora biti izdana pismeno ili na sudski zapisnik. Stranka koja nije pismena ili nije u stanju potpisati se stavit ce na pismenu punomoc otisak prsta. Ako se u tom slucaju punomoc izdaje osobi koja nije odvjetnik, potrebna su dva svjedoka. Učešće stranke koja ima punomoćnika: Stranka koju zastupa punomocnik može uvijek doci pred sud i davati izjave pored svog punomocnika, ali suprotnu stranu, svjedoke i vještake može ispitivati samo preko punomocnika, ako je on nazocan na glavnoj raspravi. Stranka može izmijeniti ili opozvati izjavu svoga punomocnika na rocištu na kom je ta izjava dana. Ako je punomocnik priznao koju cinjenicu na rocištu na kojem stranka nije bila nazocna ili je koju cinjenicu priznao u podnesku, a stranka to priznanje kasnije izmijeni ili opozove, sud ce cijeniti obje izjave kao da je sama stranka najprije priznala a onda osporila činjenicu. Punomoć kao procesna pretpostavka: samo radnje ovlaštenog punomoćnika i u okviru punomoći mogu proizvoditi učinke u parnici. Ako posumnja u istinitost pismene punomoci, sud može rješenjem odrediti da se podnese ovjerovljena punomoc. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba. Punomocnik je dužan pri prvoj radnji u postupku podnijeti punomoc. Sud je dužan tijekom cijeloga postupka paziti je li osoba koja se pojavljuje kao punomocnik ovlaštena za zastupanje. Ako sud ustanovi da osoba koja se pojavljuje kao punomocnik nije ovlaštena za zastupanje, ukinut ce parnicne radnje što ih je ta osoba

poduzela, ako te radnje nije stranka naknadno odobrila. Odluka suda na temelju radnji neovlaštenog punomoćnika: apsolutno bitna povreda pp (svi pravni lijekovi) Prestanak punomoći: Okončanjem parnice ili faze za koju je izdana; Opozivom ili otkazom: u svako vrijeme. Opoziv, odnosno otkaz mora se priopciti sudu pred kojim se vodi postupak pismeno ili usmeno na raspravni zapisnik. Opoziv/otkaz važi za protivnu stranku od trenutka kad joj je priopcen. Nakon otkaza punomoci, punomocnik je dužan još 15 dana obavljati radnje, ako je potrebito da od stranke otkloni štetu. Smrt ili poslovna nesposobnost stranke ili njenog zakonskog zastupnika ili ako zakonski zastupnik bude razriješen dužnosti: punomocnik je ovlašten i nadalje poduzimati radnje u postupku, ali nasljednik, odnosno novi zakonski zastupnik, može opozvati punomoc. Smrt punomoćnika Prestanak pravne osobe stranke (još 15 dana obavljati poslove – šteta) Punomoc koju je izdao stecajni dužnik otvaranjem stecajnoga postupka (još 15 dana obavljati poslove – šteta). 3. Zastupnik pravne osobe: p. o. parničnu sposobnost izražava preko svojih organa – volja pravne osobe. Funkciju organ vrše osobe upisane u registar kao ovlaštene na zastupanje. Može poduzimati sve radnje u postupku; ako se za neku radnju po statutu traži odobrenje nekog tijela, mora ga imati. Pravna osoba izjavom volje zastupnika može angažirati punomoćnika.

Učešće trećih osoba u parnici (čl. 369.-372.) Ako je ishod parnice od pravnog interesa za treće njima se omogućava učešće u parnici (procesna intervencija). Može biti: a) obična intervencija (svaki treći s pravnim interesom) b) zakonska intervencija: javni tužilac, ombudsman Treći se miješa u parnicu i u svom vlastitom interesu pomaže stranci na čijoj se strani miješa – položaj umješača. Pretpostavke za dopuštenost učešća umješača: 1. Postojanje parnice: u bilo kojem stadiju 2. Pravni interes: ako bi odlučivanje u parnici imalo uticaja na pravni položaj umješača, a naročito ako: odluka ima učinak pravosnažnosti i na umješača (npr. cesija u toku parnice) ako stranka koja izgubi parnicu ima regresni zahtjev prema umješaču (prodavatelj kod evikcije) kad je intervenijent hirograferni vjerovnik stranke (nema založno pravo) Na postojanje pravnog interesa sud pazi ex offo Položaj običnog umješača: Radnje poduzima u svoje ime ali s pravnim posljedicama za stranku na čijoj se strani miješa. Umješac mora primiti parnicu u onom stanju u kakvom se nalazi u trenutku kad se umiješa. U daljem tijeku parnice on je ovlašten stavljati prijedloge i poduzimati sve ostale parnicne radnje u rokovima u kojima bi te radnje mogla poduzimati stranka (sva napadna i obrambena sredstva u korist stranke). Ako je stupio u parnicu do pravomocnosti odluke o tužbenom zahtjevu, ovlašten je podnijeti i izvanredni pravni lijek. Ne može poduzimati dispozitivne radnje (povlaćenje tužbe, priznanje, preinačenje i odricanje od tužbenog zahtjeva, nagodba i dr.) Parnicne radnje umješaca imaju za stranku kojoj se pridružio pravni ucinak ako nisu u protivnosti s radnjama stranke.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ako je stranka nesavjesnim vođenjem parnice propustila upotrijebiti neko sredstvo može joj u parnici koju stranka pokrene radi ostvarenja regresa prema umiješaču suprotstaviti prigovor nesavjesnog vođenja parnice i time ukloniti intervencijsko djelovanja presude. Intervencijsko djelovanje presude: u parnici koju stranka pokreće protiv umješača za ostvarenje regresa. Sud na ovo djelovanje pazi ex offo. Presuda nema prema umješaču djelovanje pravosnažnosti jer nije stranka. Intervencijsko djelovanje znači da umješač ne može osporavati ni činjeničnu ni pravnu pravilnost presude u novoj parnici (šire djelovanje od pravosnažnosti koja djeluje samo za dispozitiv). Ovo djelovanje presuda ima samo između stranke i umješača. Umješač ga može otkloniti samo isticanjem prigovora koji se tiču nedostataka u vođenju parnice koje je skrivila stranka kojoj se pridružio. Umješač s položajem jedinstvenog suparničara: ako odluka prema njemu ima učinak pravosnažnosti (npr. stečajni vjerovnik u parnici u kojoj se raspravlja o postojanju potraživanja osporenog u stečajnom postupku). Obavještavanje o parnici (litis denuntiatio): treće osobe koja ima pravni interes proizvodi učinke: a) procesnopravne: nastupanje intervencijskog učinka presude (bez obzira da li se treći umiješao); b) materijalnopravne: prekid roka zastare Imenovanje prethodnika (nominatio auctoris): oblik obavještavanja o parnici. Pripada samo tuženome ako stvar drži ili pravo vrši u ime trećega (npr. zakupac, skladištar kojega se tuži vlasničkom tužbom na povrat stvari). Tuženi mora imenovati prethodnika najkasnije do upuštanja u raspravljanje. Obavještavanje ima intervencijsko djelovanje prema prethodniku bez obzira da li se odazvao. Ako prethodnik stupi u parnicu dolazi do procesno-pravne sukcesije (prethodnik ispada iz parnice ili može ostati kao intervenijent). Pristanak tužitelja nije potreban, osim ako ima prema tuženome i neke druge zahtjeve.

Suparničarstvo (litis consortium) čl. 362.-368. U ulozi tužitelja (aktivno s.) ili tuženika (pasivno s.) se pojavljuje 2 ili više osoba. Parnica ostaje dvostrani odnos. Može nastati tužbom ili u tijeku postupka (pristupanjem novog tužitelja ili proširivanjem tužbe). Novi moraju postupak primiti u stanju u kojem jest. U pravilu nastaje voljom stranka, iznimno je nužno. Uloga: u interesu stranaka – ekonomičnost (vrijeme, sredstva); pravna sigurnost (veća vjerovatnost jedinstvenog odlučivanja) Prema uvjetima koji moraju biti ispunjeni dijeli se: 1. Materijalno: ako su glede predmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava, odnosno obveze proistjecu iz iste cinjenicne i pravne osnove (suvlasništvo, suposjed, isti ugovor, suprouzrokovanje štete) – zajednica prije pokretanja parnice 2. Formalno: ako su predmet spora zahtjevi, odnosno obveze iste vrste koji se temelje na bitno istorodnoj cinjenicnoj i pravnoj osnovi, te ako postoji stvarna i mjesna nadležnost istog suda za svaki zahtjev i za svakog tuženika (npr. više osiguranika tuži osiguratelja iz sličnog događaja) – nema nikakvog pravnog ni stvarnog odnosa među njima prije parnice. S obzirom na djelovanje u postupku: 1. Obično: svaki od s. ima položaj samostalne stranke (onoliko samostalnih odnosa koliko je osoba na jednoj od strana) i njegove radnje ili propusti niti koriste niti štete drugim s. (nastanak i okončanje zasebno; procesne pretpostavke se posebno utvrđuju; samostalno disponiranje predmetom spora; rokovi teku odvojeno). Odluka za svakog može biti različita. Formalno s. je uvijek obično, a i materijalno ako se zasniva na stvarnoj zajednici. Materijalno koje se zasniva na pravnoj zajednici može biti obično i nužno (ovisno da li priroda odnosa zahtijeva donošenje jedinstvene odluke) 2. Nužno: ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na isti način, tako da ako pojedini suparnicari propuste koju parnicnu radnju ucinak parnicnih radnji koje su poduzeli drugi suparnicari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli. S obzirom na pravne razloge koji traže jedinstvenu odluku nužno s. može biti: a) Jedinstveno: Ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak nacin prema svim suparnicarima smatraju se oni kao jedna parnicna stranka. Ali, svi se ne moraju pojaviti u parnici kao stranke. Presuda djeluje pravosnažnošću prema svima (i onima koji nisu sudjelovali u parnici; npr. tužba za proglašenje ništavosti oporuke, presuda djeluje prema svima sunasljednicima) b) Nužno u užem smislu: sporni se odnos mora riješiti na isti način prema svim s. i svi oni moraju sudjelovati kao stranke u procesopravnom odnosu, budući da samo svi zajedno imaju potpunu stvarnu legitimaciju (jer samo svi zajedno mogu raspolagati pravima i obvezama) npr. tužba za poništaj braka (tužena su oba bračna druga kao nužni s.; za razvrgnuće suvlasničke zajednice i sl.) Djelovanje nužnog s.: svaki je procesno-pravno samostalna stranka, ali kako se može donijeti samo ista odluka za sve, neke radnje ne proizvode učinke ako ih nisu svi poduzeli (dispozitivne radnje kao odricanje, priznanje, poravnanje). Ali ako neki propusti određenu radnju u svoju korist, prema njemu djeluju takve radnje drugih (npr. pravni lijek jednog djeluje prema svima), rokovi teku odvojeno, ali radnja može biti poduzeta sve dok ne istekne rok za zadnjeg od njih.

Eventualno (supsidijarno) s. Tužitelj tuži više tuženika tako da traži da zahtjev bude prihvaćen prema slijedećem ako je pravosnažno odbijen prema prethodnom. Osim prvotuženog ostali su supsidijarni. Zahtjev mora biti isti prema svima, a ako su različiti moraju biti u

WWW.BH-PRAVNICI.COM


međusobnoj vezi i za sve mora biti nadležan isti sud. Koristi se kad tužitelj nije siguran u stvarnu legitimaciju. Služi ekonomičnosti

Suparničarstvo na osnovu zakona Posebne odredbe zakona čine suparničarima: - dužnika i jamca - osoba koja u cijelosti ili djelomice traži stvar ili pravo o kojem izmedu drugih osoba vec tece parnica, može pred sudom pred kojim ta parnica tece tužiti obje stranke jednom tužbom, sve dok se postupak pravomocno ne završi (glavni intervenijent).

Aktivnosti procesnih subjekata u parnici Procesne radnje su pravne činjenice procesnog prava – p. p. za njih veže nastanak pravnih učinaka. To su sve radnje koje su regulirane normama p.p. po pretpostavkama i učincima. Mogu biti parnične radnje stranaka i suda

Procesne radnje stranaka Mogu se poduzimati aktivno, konkludentnim radnjama i propuštanjem. Opće karakteristike: pretpostavka za punovažnost je stranačka, procesna i postulaciona sposobnost u pravilu je jednostrana izjava upućena sudu ne primjenjuju se odredbe materijalnog prava o nedostacima u izjavama volje djelovanje ne može zavisiti od uvjeta u pravilu su opozive ako ne stvaraju novu procesnopravnu situaciju (činjenični i dokazni prijedlozi stranka). Ako stvaraju novu situaciju u pravilu se neopozive (npr. povlačenje tužbe, odricanje i sl.) većina se poduzima u slobodnoj formi Vrste procesnih radnji stranaka: I. S obzirom na učnike: 1. Posredne: same po sebi ne proizvode učinke već samo iniciraju sud u donošenju odluka ili pružaju činjeničnu podlogu –učinke dobivaju tek posredstvom djelovanja suda. To su:

a) Prijedlozi: - procesni (njima s. utječu na vremenski razvoj parnice (npr. p. za odlaganje ročišta, produženje roka i sl.); - stvarni (tiču se odlučivanja o predemtu spora (tužbeni p., žalbeni p., p. da se tužbeni z. odbije i sl.) b) Tvrdnje: - činjenične i pravne

2. Neposredne: same po sebi proizvode učinke (npr. povlačenje tužbe, ulaganje žalbe). Sud ih ispituje samo sa stanovišta njihove osnovanosti. Neke imaju istovremeno karakter i posrednih i neposrednih (tužba, žalba).

Nedostaci procesnih radnji stranaka: radnja nije u skladu s procesnim normama i u pravilu je bez djelovanja.

Ako su nedostaci vezani za: - pretpostavke, sposobnost stranke ili ovlaštenja zastupnika ⇒ takva je radnja bez učinka ali može konvalidirati naknadnim odobrenjem. Ako su nedostaci vezani za sadržaj i formu radnje, mogu se otkloniti: - opozivom radnje; - ispravljanjem, dopunjavanjem ili ponovnim poduzimanje; - odricanjem od pozivanja na nedostatak.

Procesne radnje suda Putem njih sud ostvaruje svoja ovlaštenja pravosudnog organa. Najvažnije p. r. su odluke: a) presude: odlučuje o meritumu b) rješenja: odluke kojima se konkretizira načelo sudskog upravljanja postupkom:

radnje kojima utjeće na vremenski razvoj postupka (zakazivanje, odlaganje, određivanje rokova); radnje kojima se osigurava cjelishodnost u raspravljanju (spajanje parnica i sl.); radnje pripremanja glavne rasprave (prikupljanje procesne građe).

Oblik procesnih radnji Suvremeni pp napušta strogost procesne forme (načelo usmenosti) Samo se najvažnije pr. r. poduzimaju u strogoj formi (tužba, prijedlog za povrćaj u prijašnje stanje, žalba i dr. pravni lijekovi i sl.) Procesne radnje suda (odluke) su najčešće u pisanoj formi Podnesci (čl. 334.-336.): procesne radnje koje se poduzimaju van ročišta i u pisanoj formi (npr. ulaganje stvarnih i procesnih prijedloga van ročišta). Uvjet pisanog oblika ispunjavaju i podnesci upuceni brzojavom, telefaksom ili elektronskom poštom (ovjerovljeni kvalificiranim elektronickim potpisom). Moraju biti razumljivi i sadržavati sve potrebno da se po podnesku može postupiti. Ako ne – sud će stranku podučiti da ga ispravi i odredit će joj sudski rok koji ne može biti duži od osam dana. Ako bude podnesen u tom roku smatra se da je podnesen onog

WWW.BH-PRAVNICI.COM


dana kada je prvi put podnesen. Ako ne bude vraćen u roku smatra se da je povućen. Ako je vraćen bez ispravke sud ga odbacuje. Isto i ako nije dovoljan broj primjeraka.

Zapisnik (čl. 373.-377.) Sve usmene radnje (na ročištu i van ročišta) unose se u sudski zapisnik – procesni dokument. Iako se presuda ne donosi na temelju zapisinika nego na rezultatima cjelokupnog raspravljanja, važan je naročito u postupku po pravnim lijekovima (jedino preko z. viši sud ima uvid u sadržaj raspravljanja – ako o odlučnim činjenicama nema suglasnosti između odluke i zapisnika to je bitna povreda pp). Iz z. je moguće utvrditi: - da li je sud odluku zasnovao na temelju dokaza izvedenih na glavnoj raspravi - da li je strankama bilo omogućeno da se izjasne - da li je sud donio odluku u istom sastavu u kojem je bio na posljednjem ročištu itd. Z. je javna isprava. Stranka može tražiti ovjeren prijepis zapisnika. Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa brisati, dodati ili mijenjati.Prekrižena mjesta moraju ostati citka Stranke imaju pravo procitati zapisnik ili zahtijevati da im se procita, te staviti svoje prigovore na sadržaj zapisnika. To pravo imaju i druge osobe cija je izjava unesena u zapisnik glede onog dijela zapisnika koji sadrži njihovu izjavu. Ispravci ili dodaci glede sadržaja zapisnika koje treba obaviti u povodu prigovora stranaka ili drugih osoba ili po službenoj dužnosti unijet ce se na kraju zapisnika. Na zahtjev tih osoba unijet ce se i prigovori koji nisu prihvaceni. Zapisnik potpisuju sudac, zapisnicar, stranke, odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomocnici, kao i tumaci. Svjedok i vještak potpisuju svoj iskaz na zapisniku kad se saslušavaju pred zamoljenim sudom. Ako se odluka donosi u vijecu, o vijecanju i glasovanju sastavlja se poseban zapisnik. Ako je kod višega suda u postupku u svezi s pravnim lijekom odluka donesena jednoglasno, nece se sastaviti zapisnik, nego ce se u izvorniku odluke staviti bilješka o vijecanju i glasovanju. Zapisnik o vijecanju i glasovanju sadrži tijek glasovanja i odluku koja je donesena. Zapisnik potpisuju svi clanovi vijeca i zapisnicar. Zapisnik o vijecanju i glasanju zatvorit ce se u poseban omot. Taj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku.

Rokovi i ročišta (čl. 323.-333.) Rok: vremenski interval za poduzimanje (ili pripremanje) procesnih radnji. U službi načela efikasnosti Vrste: - zakonski (oređeni zakonom, prekluzivni) - sudski (mogu se produživati na prijedlog stranke ako za to postoje opravdani razlozi.) Razlikuju se od materijalno-pravnih rokova. Instruktivni rokovi: nema posljedica ako se nepoštuju (rok za izradu presude)

Početak i računanje rokova S obzirom od kad se računaju: - subjektivni i objektivni. Računanje: na dane, mjesece i godine. Ako je odreden na dane, u rok se ne uracunava dan u koji pada dogadaj otkad treba racunati trajanje roka, vec se za pocetak roka uzima prvi iduci dan. Rokovi odredeni na mjesece, odnosno na godine završavaju se protekom onoga dana posljednjeg mjeseca/godine, koji po broju odgovara danu kad je rok otpoceo. Ako nema tog dana u posljednjem mjesecu, rok se završava posljednjega dana toga mjeseca. Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok istjece protekom prvog iduceg radnog dana. Održavanje rokova: rok je održan ako je radnja preduzeta prije isteka roka. Kad je podnesak vezan za rok, smatra se da je podnesen u roku ako je prije no što rok protekne predan nadležnom sudu Ako je podnesak upucen preko pošte preporucenom pošiljkom ili telegrafski, dan predaje pošti smatra se danom predaje sudu kojem je upucen, a ako je upucen telefaksom, danom predaje smatra se dan primitka telefaksa u sudu. Ako je podnesak upucen elektronickom poštom, kao vrijeme predaje sudu smatra se vrijeme koje je naznaceno na verifikaciji kvalificiranog elektronickog potpisa. Ako je podnesak koji je vezan za rok predan ili upucen nenadležnom sudu prije proteka roka, a stigne nadležnom sudu nakon proteka roka, smatrat ce se da je na vrijeme podnesen.

Prestanak tijeka rokova Zastoj u razvoju postupka (prekid – prestaju i zakonski sudski; mirovanje – prestaju samo sudski). Rok se prekida u trenutku kada je nastupila činjenica koja je izazvala zastoj, a ne od momenta sudske odluke o tome. Kad se postupak nastavi prekinuti rokovi počinju teći iznova.

Ročišta Procesno-pravna forma kojom se uobličava poduzimanje usmenih procesnih radnji.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Mogu biti: - obligatorna (kad ih zahtijeva zakon – r. za glavnu raspravu, r. o prijedlogu za povraćaj u pređašnje stanje); - fakultativna (ocjenom suda – pripremno r., r. za izvođenje dokaza i sl.) R. uvijek saziva odlukom sud. Može biti i van sudske zgrade kad ustanovi da je to nužno ili da ce se na taj nacin uštedjeti u vremenu ili u troškovima postupka. Protiv takvog rješenja nije dopuštena žalba. Sud ce u pozivu na r. osobito upozoriti stranke i ostale sudionike u postupku na zakonske posljedice izostanka s rocišta

Propuštanje procesne radnje P. r. je propuštena ako nije poduzeta u roku ili do određenog stadija postupka. Objektivno je određeno – bez obzira na krivnju i volju stranke Posljedice: - prekluzija (gubitak procesnog prava – najčešće kod zakonskih rokova) - fikcija da je poduzeta neka druga radnja (smatra se da je podnesak povučen ako ne bude u roku dopunjen)

Povrat u prijašnje stanje Ako propuštanje dovodi do prekluzije to može imati negativne posljedice za stranku iako nije kriva za propuštanje. Zato se u slučajevima neskrivljenog propuštanja dopušta povrat u prijašnje stanje – fikcija da je radnja u roku poduzeta. Uvjeti: a) propust ročišta ili roka b) posljedica je prekluzija c) ako ocijeni da je do propuštanja došlo usljed opravdanih razloga koji se nisu mogli predvidjeti niti izbjeci d) blagovremeni prijedlog za povrat (8 dana, od dana kad je prestao razlog za propust, a ako je stranka tek kasnije saznala za propuštanje – od dana kad je saznala. Nakon proteka 60 dana od propusta ne može se tražiti povrat u prijašnje stanje.) Ne može se zahtijevati povrat u prijašnje stanje ako je propušten rok za stavljanje prijedloga da se dopusti povrat u prijašnje stanje, ili ako je propušteno rocište odredeno u povodu tog prijedloga. Prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnosi se sudu kod kojeg je trebalo obaviti propuštenu radnju. Ako se povrat u prijašnje stanje predlaže zbog propusta roka, predlagatelj je dužan istodobno s podnošenjem prijedloga obaviti i propuštenu radnju. U svezi s prijedlogom za povrat u prijašnje stanje sud ce zakazati rocište, osim ako su cinjenice na kojima se prijedlog temelji opcepoznate. Protiv rješenja kojim se prihvaca prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena posebna žalba. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog za povrat u prijašnje stanje nije dopuštena posebna žalba, osim ukoliko je prijedlog podnesen zbog donošenja presude zbog propuštanja. Posljedice: parnica se vraća u stanje prije propuštanja – ukidaju se sve odluke suda donesene zbog propuštanja.

Tužba (čl. 53.-61.) Procesno pravna forma u kojoj se ostvruje pravo na pravnu zaštitu (veza materijalnog i procesnog p.; načelo dispozitivnosti) Podizanjem t. subjekt materijalnog prava se pretvara u stranku. Upravljenja je sudu, dostava tužbe ima za posljedicu pokretanje parnice. Sud mora dostaviti t. tuženome. T. se podnosi u pismenom obliku (podnesak) ili usmeno na zapisnik kod suda. Elementi (sadržaj t.): osnova za nadležnost suda, određen zahtjev glede glavne stvari i sporednih traženja (tužbeni zahtjev), cinjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev, dokaze kojima se utvrduju te cinjenice, naznaku vrijednosti spora, pravnu osnovu tužbenog zahtjeva i druge podatke koje sukladno odredbama clanka 334. ZZP mora imati svaki podnesak. Sud nije vezan za pravnu osnovu tužbenog zahtjeva. Sud ce postupiti po tužbi i kad tužitelj nije naveo pravnu osnovu tužbenog zahtjeva.

Osnov tužbe Činjenični osnov: pravno relevantne činjenice iz kojih se izvodi t. zahtjev. U tužbi mora biti prezentiran u obujmu koji omogućuje dopuštenost raspravljanja, a ne i koji omogućuje odlučivanje. Dovoljno je da određuje tužbeni zahtjev tako da ga se može razlikovati od drugih sličnih zahtjeva (konkretizacija i utvrđenja identiteta tužbenog zahtjeva) Pravni osnov: fakultativni element – njega utvrđuje sud (iura novit curia)

Tužbeni zahtjev (petitum) T. z. je predmet spora – određena pravna tvrdnja tužitelja i zahtjev da sud izrekne određenu pravnu posljedicu. Nije isto što i materijalnopravno ovlaštenje nego je to procesno-pravni zahtjev sudu da pruži pravnu zaštitu, zasnovan na tvrdnji da tužitelju pripada pravo da traži ostvarenje određenih pravnih posljedica iz određenih činjenica.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Sud ne ide mimo ni preko zahtjeva – zato su stranke dužne da odrede sadržaj i obujam pravne zaštite – to čine tužbom formulirajući prijedlog odluke. T. z. je osnovna procesna ustanova jer određuje identitet spora (prigovor litispendencije i prigovor presuđene stvari ako se podnese tužba za istu stvar)

Vrste tužbi Prema sadržaju pravne zaštite koja se traži: dosuđujuće (kondemnatorne); utvrđujuće (deklaratorne); preobražajne (konstitutivne). Prema djelovanju na subjektivna prava: osobne (zaštita relativnih prava) stvarne (zaštita apsolutnih prava)

Kondemnatorna tužba Predmet: upravljene su na ostvarenje postavljenog zahtjeva – zahtijeva radnju tuženog (pozitivnu ili negativnu). Ako tuženi dobrovoljno ne izvrši – ovrha. Pravni interes: procesna pretpostavka – ako je zaštita nužna jer se povreda ne može otkloniti bez suda. Preuranjena k. t.: činidba još nije dospjela – nema pravnog interesa, ali bitan je trenutak zaključenja glavne rasprave, a ne tužbe. Iznimka: npr. kod zakonskog uzdržavanja; povrat stvari predmeta zakupa ili najma – tužba prije prestanka odnosa.

Deklaratorna tužba Tužbeni zahtjev upravljen na utvrđenje postojanja ili nepostojanja prava ili pravnog odnosa. Može se zahtijevati utvrđenje cijelog pravnog odnosa ili samo pojedinih pravnih posljedica, ali ne i određenog elementa pravnog odnosa (npr. da li je rok ispunjenja nastupio) Ne može se tražiti utvrđivanje određenih pravno relevantnih činjenica samih za sebe (npr. postojanje poslovne sposobnosti). Iznimka: može se tražiti utvrđenje ne/istinitosti isprave. Ne može se tražiti utvrđenje apstraktnih pravnih pitanja. Ne može se tražiti utvrđenje pravnih odnosa koji će nastati u budućnosti. Pravni interes: procesna pretpostavka, ex offo pazi – odbacuje kao nedopuštenu. Sadržaj: ova je t. čisto procesnopravni oblik – jer sadržaj pravne zaštite (utvrđenje ne/postojanja prava) nema osnova u samom materijalnopravnom ovlaštenju. Cilj: prevencija; ako postoji nesigurnost u pogledu prirode i sadržaja odnosa prije dospjelosti obveze – otklanja tu nesigurnost. Odnos deklaratorne i kondemnatorne: ako dođe do povrede odnosa nema više pravnog interesa za deklaratornu. No, iznimno može postojati pravni interes i u tom slučaju: - ako u zahtjevu iz kondemnatorne ne ističe sva ovlaštenja iz tog odnosa; - ako je moguće podići kondemnatornu i prije dospjelosti - prejudicijelni ili incidentni zahtjev za utvrđenje: tužilac tu tužbu podiže u toku parnice pokrenute kondemnatornom t. jer mu je tek u toj parnici nastao pravni interes za podizanje deklaratorne t. (odluka u sporu zavisi od toga postoji li neki pravni odnos koji je u toku parnice postao sporan). To je glavni t. z. (iako je prejudicijelno pitanje za kondemnatorni zahtjev) ako tužitelj ima interesa da se utvrdi ne/postojanje prava jer u nekoj drugoj parnici na temelju tog presuđenja može ostvarivati pravo na činidbu.

Konstitutitvna (preobražajna) tužba Tužbeni zahtjev upravljen na ostvarenje pravne promjene, stvara se nova pravna situacija – preinačuje ili ukida postojeći pravni odnos. Moguća je samo ako se to pravo na pravnu promjenu može ostvariti isključivo presudom (npr. razvod braka, osporavanje bračnog očinstva, izmjena činidbe u ugovoru itd.) Presuda ima značaj pravne činjenice koja dovodi do promjene/prestanka pravnog odnosa.

Djelovanje (učinci) tužbe 1. Procesnopravni: ocjenjivanje nadležnosti vrši se prema činjenicama koje su postojale u trenutku podnošenja t., tj. kasnije promjene se ne uzimaju u obzir (ustaljenje nadležnosti) 2. Materijalnopravni: prekid zastare i dosjelosti pod rezolutivnim uvjetom da se postupak okonča određenje roka dospjelosti obveze ako u bračnim sporovima nakon t. tužitelj umre nasljednici imaju pravo nastaviti postupak

Litispendencija Dostavljanjem tužbe tuženiku nastaje parnica kao procesnopravni odnos (litispendencija). Ako se kasnije postave novi zahtjevi (preinačenje t.; incidentni z., protutužba, prigovor kompenzacije) litispendencija se za njih zasniva od obavještavanja suprotne strane.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


L. prestaje okončanjem parnice. Prekid i mirovanje postupka nemaju utjecaja na l. Djelovanje l.: 1. Procesnopravno: - dok parnica teče ne može se pokrenuti nova; - ako stranka otuđi stvar ili pravo to ne sprječava da se parnica završi; - nakon dostavljanja tužbe tuženiku za objektivno preinačenje tužbe treba pristanak tuženika - protutužba i t. glavnog intervenijenta moguća je tek nastankom parnice - umješač se može pridružiti jednoj od stranaka 2. Materijalnopravno: - savjesni posjednik se pretvara u nesavjesnog. Zabrana dvostruke litispendencije: zbog interesa tuženog, pravne sigurnosti i ekonomičnosti. Drugu t. će sud odbaciti kao nedopuštenu Za utvrđivanje dvostruke l. mjerodavan je isti: a) identitet stranaka (iste osobe, bez obzira na uloge u parnicama) b) predmet spora: dva tužbena zahtjeva su ista ako se njima ostvaruje isti pravno-zaštitini cilj te ako pravosnažnost odluke iz prve parnice učinak proteže i na predmet druge (nije zabranjeno podići tužbu na dosuđenje dok još teče spor na utvrđenje jer je tužbeni zahtjev različit) L. pred stranim sudom: postojanje parnice pred stranim sudom nije apsolutna prepreka tužbi pred domaćim. Jedino ako: - se radi o sporu za koji nije predviđena isključivan jurisdikcija suda BiH; - postoji faktička uzajamnost.

Objektivna kumulacija Procesna ustanova koja omogućava tužitelju da u jednoj tužbi prema istom tuženom istakne više tužbenih zahtjeva. Svaki je zahtjev procesnopravno samostalan – samostalni procesnopravni odnosi (vanjsko spajanje koje ne utječe na identitet svakog zahtjeva) – radi ekonomičnosti. Moguća je: ako su svi zahtjevi povezani istom činjeničnom i pravnom osnovom iako nisu povezani na taj način, ako je isti sud stvarno nadležan i odlučuje u istoj vrsti postupka. Vrste: 1. Kumulativno spajanje: tužitelj ističe više tužbenih zahtjeva 2. Eventualno spajanje: traži da sud prihvati sljedeći (eventualni) od više zahtijeva ako prethodni (osnovni) nije osnovan. To je moguće jedino ako se svi temelje na istom ili bitno istovrsnom činjeničnom stanju, s tim što se međusobno isključuju. Litispendencija nastupa jednako za sve zahtjeve. Ako prihvati glavni zahtjev, pravosnažnost presude znači prestanak litispendencije i za pomoćni i to retraktivno. 3. Alternativno spajanje: u sporovima povodom alterantivnih obveza – tuži na sve, ali izbor ostaje na tuženom – kumulacija je samo fiktivna 4. Procesna facultas alternativa: tuži na jednu činidbu, ali pristaje da mu se izvrši umjesto toga druga. to drugo nema karakter tužbenog zahtjeva nego materijalnopravne izjave volje. Time tuženi stjeće samo pravo ali ne i obvezu da izvrši drugu činidbu (ne može na to biti prisiljen) Zato je i ovo prividna kumulacija.

Preinačenje tužbe Promjena onih elemenata koji određuju identitet tužbe: -predmeta spora (objektivno p. t.); - tuženika (subjektivno p. t.); 1. Objektivno p. t.: sporno da li to znači samo promjenu tužbenog zahtjeva ili i promjenu tužbenog osnova (činjeničnog osnova za zahtjev). Promjena pravnog osnova ne znači preinačenje tužbe jer tužiteljevo shvaćanje pravne osnove ne obvezuje sud. Čl. 56. ZPP: Preinaka tužbe jest promjena istovjetnosti zahtjeva, povecanje postojeceg ili isticanje drugoga zahtjeva uz postojeci.

Tužba nije preinacena ako je tužitelj promijenio pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, ako je smanjio tužbeni zahtjev ili ako je

promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode.

Kvantitativna i kumulativna modifikacija: povećanje postojećeg i isticanje novog zahtjeva, iako identite nije promijenjen Tužitelj može preinaciti tužbu najkasnije do zakljucenja pripremnoga rocišta ili do pocetka glavne rasprave, ako pripremno rocište nije održano. Nakon održavanja pripremnoga rocišta, a najkasnije do zakljucenja glavne rasprave, sud može dopustiti preinaku tužbe samo ako ocijeni da preinaka nije usmjerena na odugovlacenje postupka i ako tuženik pristaje na preinaku. Smatrat ce se da postoji pristanak tuženika na preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinacenoj tužbi, a nije se prije toga protivio preinaci. 2. Subjektivno p. t.: tuži neku drugu osobu umjesto prvobitno tuženog. Može samo uz pristanak prvotuženog (ako se vec upustio u raspravljanje o glavnoj stvari) i novotuženog. Osoba koja stupa u parnicu umjesto prvobitnog tuženika mora primiti parnicu u onom stanju u kojem se ona nalazi u trenutku kad u nju stupa.

Tijek parničnog postupka pred prvostupanjskim sudom Dvije faze: - pripremni postupak (utvrđivanje procesnih pretpostavki i pripremanje procesne građe); -glavna rasprava (izvođenje

WWW.BH-PRAVNICI.COM


dokaza) Pripremni postupak se sastoji od: prethodno ispitivanje tužbe, dostava tužbe tuženiku; pripremno ročište; zakazivanje glavne rasprave.

Prethodno ispitivanje tužbe Obligatorna procesna radnja. Provjeravanje ispunjenja procesnih pretpostavki na temelju tužbe i drugih poznatih mu činjenica. Čl. 66.: Kad ustanovi da je tužba nerazumljiva ili da ne sadrži elemente propisane čl. 53. (nepotpuna tužba), ili da postoje

nedostaci glede stranačke sposobnosti tužitelja ili tuženika, ili nedostaci glede zakonskog zastupanja, ili nedostaci koji se odnose

na ovlasti zastupnika da pokrene parnicu kad je takva ovlast potrebita, sud će radi otklanjanja tih nedostataka poduzeti

potrebite radnje predviđene cl. 295. i 336.

Nakon prethodnog ispitivanja tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako ustanovi: 1) da rješavanje o tužbenom zahtjevu ne spada u sudsku nadležnost; 2) da je tužba podnesena nepravodobno, ako je posebnim propisima odreden rok za podnošenje tužbe; 3) da o istom zahtjevu vec tece parnica; 4) da je stvar pravomocno presudena; 5) da je o predmetu spora sklopljena sudska nagodba; 6) da se tužitelj pred sudom odrekao tužbenog zahtjeva; 7) da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe za utvrdenje; ili 8) da tužitelj u roku koji je sud odredio nije otklonio nedostatke iz clanka 66. (2) Sud donosi rješenje kojim se sud oglašava nenadležnim i predmet ustupa drugom sudu, ako ustanovi: 1) da nije mjesno nadležan rješavati o tužbenom zahtjevu; ili 2) da nije stvarno nadležan rješavati o tužbenom zahtjevu.

Dostavljanje tužbe i odgovor na tužbu (čl. 69.-73.) Tužba s prilozima se dostavlja tuženiku na odgovor u roku od 30 dana od dana primitka ispravne i potpune tužbe u sudu. Tuženik je dužan u roku od 30 dana dostaviti pismeni odgovor na tužbu. Prigodom dostave tužbe, sud ce pouciti tuženika o obvezi da odgovori u roku, o tome što treba sadržati odgovor i o posljedicama nedostave odgovora na tužbu. U odgovoru na tužbu, tuženik ce istaci procesne prigovore i ocitovati se priznaje li ili osporava postavljeni tužbeni zahtjev, te navesti i druge podatke koje sukladno cl 334. mora imati svaki podnesak. Ako tuženik osporava tužbeni zahtjev, odgovor na tužbu mora sadržati i razloge iz kojih se tužbeni zahtjev osporava, cinjenice na kojima tuženik temelji svoje navode, dokaze za te cinjenice, te pravnu osnovu za navode. Kad je predvideno da stranka može staviti prigovor ili prijedlog ili poduzeti kakvu drugu parnicnu radnju dok se tuženik ne upusti u raspravu o glavnoj stvari, takav prigovor odnosno prijedlog može se staviti dok sud ne primi odgovor na tužbu. Kad ustvrdi da je odgovor na tužbu nerazumljiv ili nepotpun, sud ce radi otklanjanja tih nedostataka postupiti sukladno odredbi cl 336. ovoga zakona. Neodgovaranje na tužbu nema negativnh posljedica za tuženika.

Protutužba i odgovor na protutužbu Čl. 74.: (1) Tuženik može u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom rocištu, podnijeti protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u svezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrdenje kojeg prava ili pravnog odnosa o cijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomice odluka o tužbenom zahtjevu. (2) Nakon održavanja pripremnoga rocišta, protutužba se može podnijeti samo ako tuženik na to pristane i ako sud ocijeni da podnošenje protutužbe nije usmjereno na odugovlacenje postupka. (3) Protutužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protutužbe stvarno nadležan viši sud. (4) Odredbe ovoga zakona o tužbi i odgovoru na tužbu na odgovarajuci se nacin primjenjuju i na protutužbu i odgovor na protutužbu, ako ovim zakonom nije drukcije odredeno.

Pripremno ročište (čl. 75.-84.) Svrha: utvrđivanje uvjeta za nesmetano odvijanje parnice i prikupljanje procesne građe; odvajanje spornog od nespronog, određivanje suštine spora, koji se dokazi mogu izvesti. Nema izvođenja dokaza. Održavanje pripremnog rocišta je obvezno, osim u slucajevima u kojima sud, nakon ispitivanja tužbe i odgovora na tužbu, ustanovi da medu strankama nema spornih cinjenica ili da zbog jednostavnosti spora održavanje p.r. nije potrebito. U pozivu za pripremno rocište sud ce izvijestiti stranke o posljedicama izostanka s p. r., kao i o tome da su dužne najkasnije na p.r. iznijeti sve cinjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze koje žele izvesti, te na p.r. donijeti sve isprave i predmete koje žele uporabiti kao dokaz. Na pripremnom rocištu sud ima glede upravljanja postupkom sve ovlasti koje ima i na glavnoj raspravi. Vrijeme: Nakon primitka odgovora na tužbu/protutužbu, sud ce zakazati pripremno rocište. Ako tuženik nije dostavio odgovor na tužbu, a tužitelj u tužbi nije tražio donošenje presude zbog propuštanja, sud ce zakazati pripremno rocište nakon proteka roka za podnošenje odgovora na tužbu.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Pripremno rocište održat ce se, u pravilu, najkasnije u 30 dana od dana primitka pismenog odgovora na tužbu, odnosno, od proteka roka za odgovor na tužbu, ili, ako je tuženik podnio protutužbu, u roku od 30 dana od primitka odgovora na protutužbu. Neprisustvovanje stranaka: Ako na pripremno rocište ne dode tužitelj, a bio je uredno obaviješten, smatrat ce se da je tužba povucena, osim ako tuženik ne zahtijeva da se rocište održi. Ako na pripremno rocište ne dode uredno obaviješten tuženik, rocište ce se održati bez njegove nazocnosti. Tijek: 1. Utvrđivanje postojanja procesnih smetnji: Nakon izlaganja tužbe i odgovora na tužbu, raspravlja se o pitanjima koja se odnose na smetnje za daljnji tijek postupka. O tim se pitanjima mogu na pripremnom rocištu izvoditi dokazi kad je to potrebito. Sud ce, po prigovoru stranke ili po službenoj dužnosti, postupiti po cl 67. (odbacivanje tužbe ili ustupanje nadležnom sudu ako postoje smetnje za vođenje postupka). Ako sud ne prihvati prigovor da postoji koja od smetnji za vodenje postupka, odluku o prigovoru donijet ce zajedno s odlukom o glavnoj stvari. 2. Razjašnjavanje pitanja koja se tiču predmeta spora: U daljnjem tijeku p. r. raspravlja se o prijedlozima stranaka i cinjenicnim navodima kojima obrazlažu svoje prijedloge. Sud ce prema rezultatima rasprave na p. r. odluciti o cemu ce se raspravljati i koji ce se dokazi izvesti na glavnoj raspravi. Prijedloge koje ne smatra bitnim za donošenje odluke sud ce odbiti i u rješenju naznaciti razlog odbijanja. Protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba. Sud nije u daljnjem tijeku parnice vezan za svoja rješenja iz ovoga clanka. Ako pred istim sudom tece više parnica izmedu istih osoba ili u kojim je ista osoba protivnik raznih tužitelja ili raznih tuženika, sud može, uz suglasnost stranaka, rješenjem spojiti sve te parnice, ako bi se time ubrzalo raspravljanje ili smanjili troškovi. Za sve spojene parnice sud ce donijeti zajednicku presudu. Sud može, uz suglasnost stranaka, odrediti da se odvojeno raspravlja o pojedinim zahtjevima iz iste tužbe, te ce nakon svršetka odvojenog raspravljanja donijeti posebne odluke o tim zahtjevima. Ova se rješenja mogu, u pravilu, donijeti najkasnije na pripremnom rocištu ili do pocetka glavne rasprave, ako pripremno rocište nije održano. Protiv ovih rješenja nije dopuštena posebna žalba.

Zakazivanje rocišta za glavnu raspravu Na pripremnom rocištu sud ce rješenjem odrediti: 1) dan i sat održavanja glavne rasprave; 2) pitanja o kojima ce se raspravljati na glavnoj raspravi; 3) dokaze koji ce se izvesti na glavnoj raspravi; 4) osobe koje ce biti pozvane na glavnu raspravu. Glavna ce se rasprava, u pravilu, održati najkasnije u roku od 30 dana od dana održavanja pripremnoga rocišta. Sud ce na rocište za glavnu raspravu pozvati stranke koje nisu bile nazocne na pripremnom rocištu, kao i svjedoke i vještake koje je na pripremnom rocištu odlucio pozvati. U pozivu za glavnu raspravu, sud ce obavijestiti pozvane o posljedicama izostanka s rocišta.

Glavna rasprava (čl. 97.-122.) Jezgro postupka. Obligatorna. Glavna funkcija: utvrđivanje pravno relevantnih činjenica kao osnova presude – sud može zasnovati odluku samo na procesnoj građi koja je bila predmet usmenog, neposrednog i javnog raspravljanja. Sastoji se u pravilu od više ročišta koja su procesnopravno jedinstvo pa su stranke slobodne da procesne radnje poduzimaju u cijelom toku glavne rasprave. Ako sudi vijeće funkcija rukovođenja g. r. je povjerena predsjedniku vijeća.

Dostavljanje (čl. 337.-355.) Procesnopravna djelatnost uručivanja pismena adresatima (procesna radnja suda). Omogućava svakoj stranci da zauzme stav prema radnjama druge i suda – u službi načela kontraditkornosti. 1. Način d.: preko pošte, ovlaštene pravne osobe registrirane za obavljanje poslova dostave, ovlaštene službene osobe suda, diplomatskim putem. 2. Adresat d.: fizickim osobama – osobno, ako zakonom nije drukcije odredeno; tijelima vlasti i pravnim osobama - osobi ovlaštenoj za primanje pismena, ako se takva osoba ne zatekne uposleniku koji se zatekne; kad stranku zastupa zakonski zastupnik/punomocnik, zakonskom zastupniku odnosno punomocniku. Ako ima više z. z./punomocnika, dovoljno je jednome. Dostava odvjetniku može se obaviti i predajom osobi koja je zaposlena u uredu. vojnim osobama, pripadnicima policije i pripadnicima kopnenog, rijecnog, pomorskog i zracnog prometa - i preko njihova

WWW.BH-PRAVNICI.COM


stožera, odnosno neposrednog starješine. osobama lišenim slobode - preko uprave zatvora pravnoj osobi - i putem njezine poslovne jedinice, ako spor proizlazi iz pravnog odnosa te jedinice. Dostava pravnoj osobi koja ima sjedište u inozemstvu, - i putem njezina zastupstva, odnosno predstavništva u Bosni i Hercegovini ili Federaciji. 3. Vrijeme i mjesto dostave: svakim danom, u bilo koje vrijeme, u stanu ili na radnom mjestu fizicke osobe, u sjedištu tijela vlasti, u uredu pravne osobe, ili u sudu kad se osoba kojoj se dostava ima obaviti tamo zatekne. Dostava se može obaviti na bilo kojem mjestu, ako se obavlja osobnim urucenjem pismena osobi kojoj se dostava ima obaviti. D. putem pošte: preporucenom pošiljkom s povratnicom, obicnom pismonosnom pošiljkom, uz obrazac o potvrdi primitka . D. preko ovlaštene pravne osobe ili ovlaštene službene osobe suda: a) Dostava fizickim o.: osobno ili odraslom clanu domacinstva koji je dužan primiti, a ako ih nema kućepazitelju ili susjedu ako oni pristanu. Na radnom mjestu,ako se tu ne zatekne, osobi koja tu radi, ako pristane. Kad se dostava učini navedenim osobama, osoba kojoj se pismeno imalo dostaviti o tome ce biti pismeno obaviještena. Ako se pismeno ne može dostaviti na navedene načine, a dostavljac ustanovi da osoba stanuje na toj adresi, ostavit ce u stanu ili pribiti na vrata, pismenu obavijest da ce pismeno biti ostavljeno u sudu i da ga može preuzeti u roku od 15 dana. Dostava ce se smatrati obavljenom na dan kada osoba kojoj se ima dostaviti preuzme pismeno u sudu, a ako pismeno ne bude preuzeto, protekom 15 dana. Ako se dostavlja tužba pa se tuženik ne zatekne na adresi poziva ga se da bude određeng dana na toj adresi, a tek nakon toga se postupa kao gore. Ako je tuženik nepoznatog boravišta dostava ce se obaviti istodobnim objavljivanjem pismena na oglasnoj ploci suda i u najmanje jednim dnevnim novinama. Dostava se smatra obavljenom protekom 15 dana od dana objavljivanja. Osoba kojoj se dostava obavlja, bit ce obaviještena o objavi slanjem pismene obavijesti na adresu njezinog posljednjeg poznatog boravišta. b) Dostava pravnim osobama: Ako se dostava ne može obaviti, a adresa nije izmijenjna postupa se isto kao i s fizičkim osobama. Isto ako je adresa nepoznata. Odbijanje primitka: Ako neka od osoba koja je dužna primiti pismeno to odbije, dostavljac ce pismeno ostaviti u prostoriji gdje se dostava obavlja ili ce ga pribiti na vrata. Na dostavnici ce zabilježiti dan, sat i razlog odbijanja primitka, te mjesto gdje je pismeno ostavljeno, i time se smatra da je dostava obavljena. Dostavnica: Dostavnicu potpisuju primatelj i dostavljac. Primatelj ce na dostavnici citko, slovima, napisati dan primitka, svoje ime i prezime i u kojem svojstvu prima pismeno. Ako primatelj odbije potpisati dostavnicu, dostavljac ce to zabilježiti na dostavnici i ispisati slovima dan predaje i time se smatra da je dostava obavljena. Kad je prema odredbama ovoga zakona pismeno predano drugoj osobi, a ne onoj kojoj se pismeno imalo dostaviti, na dostavnici ce dostavljac naznaciti odnos tih dviju osoba. Ako se dostava obavlja na druge načine, dostavljac ce to naznaciti na dostavnici, kao i dan i sat kada je dostava pokušana i mjesto gdje je ostavljena pismena obavijest. Ako je na dostavnici netocno ili necitko naznacen nadnevak dostave ili je dostavnica nestala, dostava se može dokazivati i na drugi nacin. Punomocnik i zastupnik za primanje pismena: Tužitelj ili njegov zastupnik koji se nalaze u inozemstvu, a nemaju punomocnika u BiH, dužni su vec prigodom podnošenja tužbe imenovati punomocnika za primanje pismena. Ako ne, sud poziva da imenuju punomoćnika, inače tužbu odbacuje. Za tuženika vrijedi isto, inače će mu ga sud postaviti. Ako više osoba zajednicki tuže, a nemaju zajednickog zakonskog zastupnika, odnosno punomocnika, sud ih može pozvati da u odredenom roku imenuju zajednickog punomocnika za primanje pismena. Ako tužitelji u ostavljenom roku ne imenuju takvog punomocnika, sud ce jednog od njih odrediti za zajednickog punomocnika za primanje pismena. Isto vrijedi i kada je više osoba osoba tuženo, kao jedinstveni suparnicari.

Zastoj postupka Procesno-pravna situacija koja ne ukida parnicu kao procesno-pravni odnos, nego samo zaustavlja njen tijek dok postoje određene okolnosti. Razlikuje se od faktičkog diskontinuiteta parnice koje ne proizvodi nikakve procesnopravne učinke (kada je sud ovlašten da zastane s postupkom do nastupanja određenog stanja – npr. ako donosi međupresudu sud zastaje s postupkom do njene pravosnažnosti).

Prekid postupka (čl. 378.-382.) Zastoj do kojeg dolazi kada se u toku parnice pojave određene smetnje odvijanju parnice. 1. Obligatorni: neke činjenice samim postojanjem vode do prekida (nedostaju procesne pretpostavke). To su: 1) smrt ili gubitak parnicne sposobnosti stranke, a nema punomocnika u toj parnici; 2) smrt zakonskog zastupnika, prestanak ovlaštenje za zastupanje, a stranka nema punomocnika u toj parnici; 3) prestanak pravne osobe odnosno zabrana rada; 4) nastup pravnih posljedica otvaranja stecajnog postupka;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


5) zbog rata ili drugih uzroka prestane rad u sudu; 6) ako je drugim zakonom odredeno. 2. Fakultativni: sud može prekinuti postupak 1) ako je odlucio da sam ne rješava o prethodnom pitanju; 2) ako se stranka nalazi na podrucju koje je zbog izvanrednih dogadaja, kao što su poplave i slicno, odsjeceno od suda. 3) ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije no što bude donesena odluka u postupku u povodu privrednog prijestupa ili u kaznenom postupku. Posljedice prekida: prestaju teci svi rokovi za obavljanje parnicnih radnji. sud ne može poduzimati nikakve radnje u postupku, ali ako je prekid nastupio nakon zakljucenja glavne rasprave, može na temelju te rasprave donijeti odluku. parnicne radnje koje je stranka poduzela dok traje prekid postupka nemaju prema drugoj stranci nikakav pravni ucinak. Njihov ucinak pocinje tek nakon što postupak bude nastavljen. Nastavak postupka: nakon otklanjanja smetnje (kada nasljednik, staratelj novi zakonski zastupnik, stečajni upravitelj ili pravni sljednici pravne osobe preuzmu postupak; kad se prejudicijelni postupak pravosnažno okonča) Do nastavka dolazi na inicijativu stranke na čijoj je strani nedostatak (osim kaod prejudcijelnog pitanja kad sud ex offo nastavalja postupak.

Dokazivanje Djelatnost prikupljanja, izvođenja i ocjene dokaza. Predmet dokazivanja Teret dokazivanja

• Dokazna sredstva Izvođenje d. Ocjena d.

Predmet dokazivanja Dokazuju se: - pravno relevantne činjenice; -pravila iskustva Pravna pravila nisu nikada predmet dokazivanja Ne dokazuju se: priznate činjenice (moguć je opoziv priznanja; iznimno sud može narediti dokazivanje ako smatra da stranke idu na to da raspolažu zahtjevom kojim ne mogu raspolagati); općepoznate činjenice (notoria); pretpostavljene činjenice (druga strana može ih obarati); činjenice utvrđene krivičnom presudom

Teret dokazivanja Prikupljanje dokaza je na strankama i na sudu. Ako sud može iz prezentiranih dokaza izvesti zaključak, ne primjenjuju se pravila o teretu dokaza (pravila materijalnog prava), nego tek ako to nije moguće. Svaka stranka dužna je dokazati cinjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Sud ce naložiti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za donošenje odluke, a koje stranke nisu predložile, ako ustanovi da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati

Dokaz – vrste dokaza Dokazne činjenice ili dokazni osnov su sve činj. iz kojih sud crpi saznanja o točnosti pravno relevantnih činjenica. Dokazna sredstva: izvori iz kojih crpi saznanja Dokazi (dokazane činjenice) mogu biti neposredni (npr. tekst ugovora kao dokaz o postojanju ugovora) i posredni (indicije)

Dokazna sredstva Svjedoci (čl. 137.-146.): fizičke osobe koje iznose saznanja o činjenicama Opća sposobnost svjedočenja: svaka osoba; svaki građanin ima dužnost istinitog svjedočenja Posebna sposobnost svjedočenja: za pojedinu parnicu – ne može: sudac, vještak, stranka, zakonski zastupnik Ograničenja svjedočenja: Ne može se saslušati kao svjedok osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost cuvanja službene ili vojne tajne, dok je nadležno tijelo ne oslobodi te dužnosti. Svjedok može uskratiti svjedocenje: o onome što mu je stranka kao svom punomocniku povjerila; o onome o cemu se stranka ili druga osoba svjedoku kao vjerskom ispovjedniku ispovijedala; o cinjenicama što ih je svjedok saznao kao odvjetnik, lijecnik ili u obavljanju drugog poziva ili druge djelatnosti, ako postoji

WWW.BH-PRAVNICI.COM


obveza da se kao tajna cuva ono što se saznalo u obavljanju tog poziva ili djelatnosti. Svjedok može uskratiti odgovor na pojedina pitanja: ako bi odgovorom izložio opasnosti od kaznenog gonjenja sebe ili srodnike po krvi u pravoj liniji, u pobocnoj liniji do treceg stupnja zakljucno, bracnog druga ili srodnike po tazbini do drugog stupnja i onda kad je brak prestao, izvanbracnog druga ili njegove srodnike do drugog stupnja, te skrbnika ili staranika, posvojitelja ili posvojenika. Izvođenje dokaza saslušanja svjedoka: Svjedoci koji se zbog starosti, bolesti ili teških tjelesnih mana ne mogu odazvati pozivu mogu se saslušati i u svom stanu, odnosno u prostorijama u kojima borave. Svjedoci se saslušavaju pojedinacno i bez nazocnosti svjedoka koji ce se kasnije saslušavati. Svjedoka ispituje stranka koja ga je predložila, a nakon toga suprotna stranka. Sud uvijek može postavljati pitanja svjedoku.

Vještaci (čl. 147.-162.) Stručna osoba koja raspolaže zanjima potrebnim za dokazivanje. Sadržaj vještačenje određuje sud (utvrđivanje činjenica, a može i izvođenje zaključaka). Na prijedlog stranke (druga str. se očituje, ako se ne sporazume o osobi koja vještaka i predmetu i obujmu vještacenja, odluku donosi sud - rješenje) Razlika svjedoka–stručnjaka i vještaka Jedan ili više vještaka (prvenstveno iz reda imenovanih sudskih vještaka), stručne ustanove.

⇒ Vještaci su dužni odazvati se pozivu suda i iznijeti svoj nalaz i mišljenje. Oslobođenje od vještačenja: iz razloga iz kojih svjedok može uskratiti svjedocenje ili odgovor na pojedino pitanje, te iz drugih opravdanih razloga. Izuzeće: iz istih razloga iz kojih može biti izuzet sudac. Zahtjev prije početka izvođenja dokaza vještačenjem (osim ako je za razloge saznala kasnije). Protiv rješenja kojim se prihvaca ili odbija zahtjev za izuzece nije dopuštena posebna žalba. Sud dostavlja strankama pismeni nalaz i mišljenje vještaka najkasnije 8 dana prije rocišta za glavnu raspravu. Sud ocjenjuje mišljenje vještaka po načelima slobodne ocjene dokaza.

Saslušanje stranaka (čl. 163.-168.) Razlika informativnog saslušanja stranaka (da se prikupi procesna građa – tuvrdi što je među strankama sporno i sl.) i s. s. kao dokaznog sredstva. Na prijedlog stranke, može samo jedna stranka, ako druga stranka uskrati davanje iskaza ili se ne odazove pozivu suda. Za stranku koja nema parnicnu sposobnost saslušat ce se njen zakonski zastupnik. Sud može odluciti da se umjesto ili pored zakonskog zastupnika, sasluša sama stranka. Ne mogu se primijeniti nikakve prisilne mjere prema stranci koja se nije odazvala pozivu suda niti se može prisiliti na davanje iskaza. Odredbe o izvodenju dokaza saslušanjem svjedoka primjenjivat ce se i pri izvodenju dokaza saslušanjem stranaka, ako za saslušanje stranaka nije što drugo propisano.

Isprave (čl. 132.-136.) Svaki tjelesni predmet na kome je znacima izražena neka misao. Stvarna dokazna sredstva. Vrste: 1. s obzirom na sadržaj: dispozitivne ili konstitutivne (ugovor) i dokazne ili dokumentarne (poslovna prepiska). 2. s obzirom na formu: konstitutivne (forma ad solemnitatem) i deklaratorne (forma ad probationem) 3. s obzirom na izdavatelja: javne (nadležni organ, prpisan forma, u okviru nadležnosti) i privatne. Dokazna snaga: slobodna ocjena dokaza kod privatnih; presumpcija autentičnosti i istinitosti javne. Ako medunarodnim ugovorom nije što drugo odredeno, inozemne javne isprave koje su propisno ovjerovljene imaju, uz uvjet uzajamnosti, istu dokaznu snagu kao i domace javne isprave. Stranka je dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Kad se jedna stranka poziva na ispravu i tvrdi da se ona nalazi kod druge stranke, sud može tu stranku pozvati da podnese ispravu. Stranka ne može uskratiti podnošenje isprave ako se ona sama u parnici pozvala na tu ispravu za dokaz svojih navoda, ili ako je rijec o ispravi koju je po zakonu dužna predati ili pokazati, ili ako se isprava s obzirom na njezin sadržaj cijeni zajednickom za obje strane. Sud može, na prijedlog stranke, narediti trecoj osobi da podnese ispravu samo kad je ona po zakonu dužna pokazati ju ili ju podnijeti ili kad je rijec o ispravi koja je po svojm sadržaju zajednicka za tu osobu i stranku koja se poziva na ispravu. Pravomocno rješenje o dužnosti trece osobe da podnese ispravu može se ovršiti prema pravilima ovršnoga postupka. Sud ce ovo rješenje po službenoj dužnosti dostaviti nadležnom ovršnom sudu radi prisilne ovrhe.

Očevid (čl. 130.-131.) Ocevid se poduzima kad je za utvrdivanje koje cinjenice ili za razjašnjenje koje okolnosti potrebito neposredno opažanje suda.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Ocevid se može obavljati i uz sudjelovanje vještaka. Ako u postupku treba razgledati stvar koja se nalazi kod jedne od stranaka, kod trece osobe, kod tijela vlasti ili kod pravne osobe kojoj je povjereno obavljanje javne ovlasti, na odgovarajuci ce se nacin primjeniti odredbe cl. 134. do 136. ZZP o pribavljanju isprava od ovih tijela ili pravnih osoba.

Osiguranje dokaza (čl. 169.-173.) Procesna sutanova koja omogućava izvođenje dokaza prije ili izvan glavne rasprave u slučajevima kada bi izvođenje kasnije bilo otežano ili nemoguće. Uvjeti: - opasnost; - prijedlog za osiguranje dokaza. Kad se traži prije pokretanja postupka, te u iznimnim slucajevima, ako je postupak u tijeku, nadležan je niži sud prvog stupnja na cijem se podrucju nalaze dokazi. Podnesak u kojem je stavljen prijedlog za osiguranje dokaza sud ce dostaviti protivniku, ostavljajuci mu odgovarajuci rok za odgovor (iznimno ako postoji opasnost, i bez očitovanja). Protivniku koji je nepoznat ili je nepoznato njegovo boravište sud može radi sudjelovanja na rocištu za izvodenje dokaza, postaviti privremenog zastupnika. Protiv rješenja suda kojim se prihvaca prijedlog za osiguranje dokaza, te protiv rješenja kojim se odlucuje da izvodenje dokaza zapocne prije nego što se rješenje dostavi protivniku, nije dopuštena žalba.

Izvođenje i ocjena dokaza Svaka stranka dužna je dokazati cinjenice na kojima temelji svoj zahtjev. Dokazi se izvode na glavnoj raspravi. Sud ce slobodnom ocjenom dokaza ustanoviti cinjenice na temelju kojih ce donijeti odluku. Sud ce naložiti strankama da izvedu i one dokaze koji su bitni za donošenje odluke, a koje stranke nisu predložile, ako stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati. Ne treba dokazivati cinjenice koje je stranka priznala pred sudom tijekom parnice. Ako stranka porekne cinjenice koje je priznala, sud ce ocijeniti hoce li te cinjenice cijeniti priznatim ili osporenim. Cinjenice cije postojanje zakon pretpostavlja ne treba dokazivati, ali se može dokazivati da te cinjenice ne postoje, ako zakonom nije što drugo odredeno. Ne treba dokazivati cinjenice koje su opcepoznate. Ako sud na temelju ocjene izvedenih dokaza ne može sa sigurnošcu ustanoviti koju cinjenicu, o postojanju te cinjenice zakljucit ce primjenom pravila o teretu dokazivanja. Na prijedlog stranke, podnesen najkasnije na pripremnom rocištu, sud može odluciti da se odredeni dokazi izvedu pred drugim sudom (zamoljeni sud). Sudija zamoljenog suda ima pri izvodenju dokaza sve ovlasti koje ima sudac kad se dokazi izvode na glavnoj raspravi. Protiv rješenja suda kojim se odreduje izvodenje dokaza pred zamoljenIm sudom nije dopuštena posebna žalba. Ako se zbog iznimnih okolnosti koji dokaz ne može izvesti u rokovima predvidenim ovim zakonom, sud rješenjem može odrediti rok za izvodenje dokaza. Kad odredeni rok protekne, rasprava ce se provesti bez obzira na to što odredeni dokaz nije izveden.

Parnični troškovi (čl. 383.-405.) Sastoje se: - sudske takse; - troškovi stranaka i zastupnika izazvani radnjama u parnici i povodom nje. Snose ih stranke (prethodno ona koja ih je izazvala, a na kraju ona koja je izgubila). Ne smiju biti prepreka za ostvarenje pravne zaštite. Sud ne može odbaciti tužbu zato što stranka nije platila takse, ali može zahtijevati prinudno izvršenje. Prethodno snošenje troškova: Kad stranka predloži izvodenje dokaza, dužna je unaprijed položiti svotu potrebitu za podmirenje troškova. Kad izvodenje dokaza predlože obje stranke, sud ce odrediti da svotu potrebitu za podmirenje troškova polože obje stranke na jednake dijelove. Sud ce odustati od izvodenja dokaza ako svota potrebita za podmirenje troškova ne bude položena u roku koji odredi sud, osim ako sud po službenoj dužnosti odredi izvodenje dokaza (ako stranke ne upalte predujam troškova za izvodenje dokaza isplatit ce se iz sredstava suda). Konačno snošenje troškova: Stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove. Ako stranka djelomice uspije u parnici, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka podmiruje svoje troškove ili da jedna stranka naknadi drugoj razmjeran dio troškova. Pri odlucivanju koji ce se troškovi stranci naknaditi, sud ce uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebiti radi vodenja parnice. Ako je propisana tarifa za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjerit ce se takvi troškovi sukladno tarifi. Stranka je dužna neovisno o ishodu parnice naknaditi protivnoj stranci troškove koje je prouzrocila svojom krivnjom ili slucajem koji se njoj dogodio. Ako nije bilo povoda za podnošenje tužbe, tužitelj ce naknaditi tuženiku parnicne troškove. Tužitelj koji povuce tužbu dužan je protivnoj stranci naknaditi troškove, osim ako je povlacenje tužbe uslijedilo nakon

WWW.BH-PRAVNICI.COM


udovoljenja zahtjevu od tuženika. Stranka koja odustane od pravnog lijeka dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove nastale u povodu pravnoga lijeka. Svaka stranka podmiruje svoje troškove ako je parnica završena sudskom nagodbom, a u nagodbi nije drukcije ugovoreno. Suparnicari podmiruju troškove na jednake dijelove. Ako postoji znatna razlika glede njihova udjela u predmetu spora, sud ce prema razmjeru tog udjela odrediti koliki ce dio troškova naknaditi svaki od suparnicara. Suparnicari koji su solidarno odgovorni u glavnoj stvari, odgovaraju solidarno i za troškove dosudene protivnoj strani. Za troškove prouzrocene posebnim parnicnim radnjama pojedinih suparnicara, ostali suparnicari ne odgovaraju. O naknadi troškova odlucuje sud na zahtjev stranke bez raspravljanja. Zahtjev za naknadu troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlucivanju o troškovima. O zahtjevu za naknadu troškova sud ce odluciti u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom. U tijeku postupka sud ce posebnim rješenjem odluciti o naknadi troškova samo kad pravo na naknadu troškova ne ovisi o odluci o glavnoj stvari. Kad sud preinaci odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlucit ce o troškovima cijeloga postupka. Kad se ukine odluka protiv koje je podnesen pravni lijek i predmet vrati na ponovno sudenje, ostavit ce da se o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odluci u konacnoj odluci. Odluka o troškovima sadržana u presudi može se napadati samo žalbom na rješenje ako se istodobno ne napada i odluka o glavnoj stvari. Oslobodenje od placanja troškova: Sud ce osloboditi placanja troškova postupka stranku koja prema svom opcem imovnom stanju ne može podmiriti te troškove bez štete za nužno uzdržavanje svoje i svoje obitelji. Oslobodenje od placanja troškova obuhvaca pristojbe i predujam za troškove svjedoka, vještaka, ocevida, prijevoda i sudskih oglasa. Sud može osloboditi stranku placanja svih troškova ili jednog dijela troškova. Protiv rješenja suda kojim se prihvaca prijedlog stranke za oslobodenje od placanja troškova postupka nije dopuštena žalba. Predujam za troškove od cijeg je placanja stranka oslobodena isplatit ce se iz sredstava suda. Ako je protivnik stranke koja je oslobodena placanja troškova postupka obvezan naknaditi parnicne troškove, a ustanovi se da on nije u stanju te troškove platiti, sud može naknadno odrediti da troškove plati u cijelosti ili djelomice stranka koja je slobodena placanja troškova postupka iz onog što joj je dosudeno. Time se ne dira u pravo te stranke da za ono što je platila traži naknadu od protivnika.

Dispozitivne radnje kojima se okončava postupak Radnje kojima stranke slobodno disponiraju zahtjevom (priznanje zahtjeva, odricanje, povlačenje tužbe, sudsko poravnanje) Povlačenje tužbe: (čl. 59) procesnaradnja kojom tužitelj odustaje od pravne zaštite u pokrenutoj parnici, ali ne i uopće. Posljedica je gašenje parnice. Tužitelj može povuci tužbu bez pristanka tuženika prije nego što je tužba dostavljena tuženiku. Tužba se može povuci i nakon dostave tuženiku, sve do zakljucenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. Ako se tuženik u roku od osam dana od dana obavijesti o povlacenju tužbe ne ocituje o tome, smatrat ce se da je pristao na povlacenje. Povucena tužba smatra se kao da nije ni bila podnesena i može se ponovo podnijeti.

Medijacija i sudska nagodba (čl. 86.-93.) Najkasnije na pripremnom roćištu, sud može predložiti strankama da spor riješe u postupku medijacije, kako je predvideno posebnim zakonom. Takav prijedlog mogu staviti i stranke sporazumno do zakljucenja glavne rasprave. Stranke mogu zakljuciti nagodbu o predmetu spora u tijeku cijelog postupka. Sud ce, na pripremnom rocištu, kao i u toku cijelog postupka, nastojati da stranke zakljuce sudsku nagodbu. U cilju doprinosa nagodbi sud može strankama predložiti kako da se nagode, vodeci racuna o željama stranaka, prirodi spora, odnosima medu strankama i drugim okolnostima. Sudska se nagodba može odnositi na cijeli tužbeni zahtjev ili na jedan njegov dio. Pred sudom se ne može zakljuciti nagodba glede zahtjeva kojima stranke ne mogu raspolagati. Kada sud donese rješenje kojim ne dopušta nagodbu stranaka, zastat ce s postupkom dok to rješenje ne postane pravomocno. Sporazum stranaka o nagodbi unosi se u zapisnik. Nagodba je zakljucena kad stranke potpišu zapisnik. Nagodba sadrži i sporazum o troškovima. Sudska nagodba ima snagu ovršnog naslova. Sudska se nagodba može pobijati samo tužbom. Sudska se nagodba može pobijati ako je zakljucena u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. Tužba se može podnijeti u roku od tri mjeseca od dana saznanja za razloge pobijanja, a najkasnije u roku od pet godina od dana zakljucenja sudske nagodbe. Sud ce u tijeku cijelog postupka po službenoj dužnosti paziti vodi li se parnica o predmetu o kojem je ranije bila zakljucena sudska nagodba i ako ustanovi da se parnica vodi o predmetu o kojem je zakljucena sudska nagodba, odbacit ce tužbu.

Obrambene radnje tuženoga Prigovori:

WWW.BH-PRAVNICI.COM


1. procesnopravni: ukazuje na nedostatke glede procesnih pretpostavki – nedostatak na koje sud pazi ex offo (nadležnost, sposobnsot stranaka, nedostaci vezani za predmet spora – presuđena stvar i sl.) – usmjereni na odbacivanje tužbe kao nedopuštene 2. materijalnopravni: osporavanje osnovanosti t. z. , činjenične i pravne tvrdnje. Ističući ih upustio se uraspravljanje o meritumu. Po sadržaju se dijele: A) činjenice koje sprečavaju nastanak prava (ništavost ugovora) B) činjenice koje izazivaju prestanak prava (ispunjenje duga) C) činjenice koje uskračuju ostvarenje prava: mogu biti - peremptorni trajno ukidaju zahtjev - prigovor zastare); - dilatorni (odgađaju zahtjev – nedospjelost duga). Mogu biti činjenične tvrdnje kojima osporava istinitost činjenica na kojima tužitelj tuži (spor o činjenicama) i pravne tvrdnje (iz činjenica koje je iznio tužitelj ne proizlazi pravo – spor o pravu)

Prigovor kompenzacije Ako je izvršena izvan parnice nema više predmeta spora – civilnopravna k. Ako se istakne u parnici to je materijalnopravni prigovor koji ima procesno djelovanje. Učinak prestanka obveze ne nastaje isticanjem prigovora nego tek odlukom suda (sudsko prebijanje) Ako se postupak ne završi presudom (povlačenje tužbe i sl.) ne nastaju učinci kompenzacije. Potraživanje tuženog se može kompenzirati samo do visine tužbenog zahtjeva. Može se istaći samo do zaključenja glavne rasprave. U žalbenom postupku se ne može isticati

Protutužba (čl. 74.) Tužba tuženika za ostvarenje samostalnog zahtjeva. Može biti: obrambena i defanzivna. Tuženik može u odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom rocištu, podnijeti protutužbu, ako je zahtjev protutužbe u svezi s tužbenim zahtjevom, ili ako se ti zahtjevi mogu prebiti, ili ako se protutužbom traži utvrdenje kojeg prava ili pravnog odnosa o cijem postojanju ili nepostojanju ovisi u cijelosti ili djelomice odluka o tužbenom zahtjevu. Nakon održavanja pripremnoga rocišta, protutužba se može podnijeti samo ako tuženik na to pristane i ako sud ocijeni da podnošenje protutužbe nije usmjereno na odugovlacenje postupka. Protutužba se ne može podnijeti ako je za zahtjev iz protutužbe stvarno nadležan viši sud. Odredbe zakona o tužbi i odgovoru na tužbu na odgovarajuci se nacin primjenjuju i na protutužbu i odgovor na protutužbu, ako zakonom nije drukcije odredeno. O protutužbi sud može dlučiti međupresudom. Vrste: Koneksna: zahtjev iz protutužbe zasniva se na istom činjeničnom osnovu kao i zahtjev iz tužbe (npr. Iz istog ugovora) Prejudicijelna: da se utvrdi (ne)postojanje pravnog odnosa od kog zavisi odluka o tužbenom zahtjevu (npr. tvrdi da ugovor ne postoji), ako ima pravni interes da se pravosnažno utvrdi o prejudicijelnom spornom odnosu. Kompenzacijska: kada je njegovo potraživanje veće od potraživanja tužitelja pa ima interes da se cijelo potraživanje utvrdi pravosnažnom presudom (a ne prigovorom kompenzacije koji djeluje samo do visine tužbenog z.)

Sudske odluke (čl. 174.-202.) Stav suda prema raznim pitanjima izražava se u sudskim odlukama. Vrste: presude i rješenja (ne odlučuje o predmetu spora nego o drugim pitanjima koja se tiču spora; zaštita posjeda; platni nalog)

Presuda (čl. 176.-197.) Odluka o predmetu spora, o osnovanosti glavnog i sporednih zahtjeva. Ako postoji više zahtjeva, o svim zahtjevima odlučuje jednom presudom; silogistička operacija. Oduke u presudi: Sud može naložiti tuženiku da obavi odredenu cinidbu samo ako je ona dospjela do zakljucenja glavne rasprave. (iznimke: zahtjev za uzdržavanje). Ako je tužitelj tražio određenu stvar, ali je izjavio da je voljan umjesto stvari primiti novcanu svotu, sud ce izreci da se tuženik može osloboditi plaćanjem) Kad se stranci u presudi nalaže izvršiti cinidbu, određuje se rok, ako posebnim propisima nije drukcije odredeno, rok je 30 dana (u mjenicnim i cekovnim sporovima 15 dana). Rok za izvršenje cinidbe pocinje teci prvoga dana nakon donošenja presude, odnosno, prvoga dana nakon dostave prijepisa presude. Presuda zbog propuštanja i presuda drugostupanjskoga suda donesena bez rasprave, dostavlja se strankama

Donošenje, pismena izrada i dostava presude Sud ce donijeti presudu i izraditi pismeni otpravak najkasnije u roku od 30 dana od dana zakljucenja glavne rasprave. Nakon zakljucenja glavne rasprave, sud ce nazocne stranke obavijestiti o nadnevku donošenja presude. Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomocnici, dužni su sami preuzeti presudu u zgradi suda, te im sud nece dostavljati presudu. Ako su stranke bile uredno obaviještene o nadnevku donošenja presude, rok za žalbu protiv presude pocinje teci prvoga narednoga dana nakon donošenja presude. U iznimnim okolnostima, sud može na zahtjev stranke odluciti da se dostava presude obavi na nacin predviden odredbama o dostavi.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


Izvornik presude potpisuje sudac. Pismeno izrađena presuda mora imati uvod, izreku, obrazloženje i uputstvo o pravu na izjavljivanje pravnoga lijeka protiv presude. Uvod: naziv suda, ime i prezime suca, ime i prezime i prebivalište, odnosno boravište stranaka, njihovih zastupnika i punomocnika, kratku oznaku predmeta spora i njegovu vrijednost, dan zakljucenja glavne rasprave, naznaku stranaka, njihovih zastupnika i punomocnika koji su toj raspravi bili nazocni, te dan kad je presuda donesena. Izreka: odluku o prihvatu ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se ticu glavne stvari i sporednih traženja, te odluku o postojanju ili nepostojanju tražbine istaknute radi prebijanja. Obrazloženje: zahtjeve stranaka i njihove navode o cinjenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, dokaze i ocjenu dokaza, kao i propise na kojima je sud utemeljio presudu. U obrazloženju presude zbog propuštanja, presude na temelju priznanja ili presude na temelju odricanja, iznijet ce se samo razlozi koji opravdavaju donošenje takvih presuda. Ispravak presude Pogreške u imenima i brojevima, i druge ocite pogreške u pisanju i racunanju, nedostatke u obliku i nesuglasnost prijepisa presude s izvornikom ispravit ce sud u svako doba. Ispravak ce se obaviti posebnim rješenjem i unijeti na kraju izvornika, a strankama ce se dostaviti prijepis rješenja. Ako izmedu izvornika i prijepisa presude postoji nesuglasnost glede koje odluke sadržane u izreci presude, strankama ce se dostaviti ispravljeni prijepis presude s naznakom da se tim prijepisom presude zamjenjuje pr ijašnji prijepis presude. U takvom slucaju rok za izjavu pravnoga lijeka glede ispravljenog dijela presude tece od dana dostave ispravljenog prijepisa presude. O ispravku presude sud može odluciti bez saslušanja stranaka.

Pravomoćnost presude Presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomocna. Sud tijekom cijeloga postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomocno presudena, i ako ustanovi da je parnica pokrenuta o zahtjevu o kojemu je vec pravomocno odluceno, odbacit ce tužbu. Ako je u presudi odluceno o tražbini koju je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja, odluka o postojanju ili nepostojanju te tražbine postaje pravomocna. Sud je vezan za svoju presudu cim je donesena. Presuda prema strankama ima ucinak od dana donošenja, a u slucajevima u kojima strankama prema odredbama zakona presudu dostavlja sud – od dana kada im je dostavljena. Pravomoćnost znači da se presuda osamostaljuje – ništavost procesnih radnji koje su joj prethodile nema utjecaja na pravomoćnost – može se u postupku pravnih lijekova presuda poništiti ali ako do pobijanja ne dođe presuda je punovažna usprkos povreda normi (načelo pravne sigurnosti). Nepostojeća presuda: nema je u zakonu – teorija – kada je nije donio sud,ako je izvan sudske nadležnosti, kada nije objavljena (otpremljena) Presuda bez djelovanja: (teorija): kada je donesena prema subjektu koji nije pod jurisdikcijom suda, prema osobi koja je prestala postojati; donesena nakon povlaćenja tužbe i sl.

Vrste presuda I. Prema vrsti pravne zaštite: 1. Kondemnatorna: povodom kond. tužbe ako sud udovolji zahtjevu (ako ga odbija – utvrđujuća jer samo utvrđuje da je tužbeni zahtjev neosnovan). Dio o troškovima – uvijek je kondmenatoran. Podobna za prinudno izvršenje. 2. Deklaratorna: povodom delk. t. – utvrđuje ne/postojanje pravnog odnosa. Ninsu podobne za izvršenje. 3. Konstitutivna: t. z. upravljen na promjenu u pravnim odnosima – utvrđuje pravo na promjenu i ostvaruje tu promjenu. II. Prema predmetu odlučivanja: 1. Konačna: po novom ZPP mora biti potpuna (odlučuje o svim zahtjevima) tj. više nema mogućnosti donošenja djelomične presude (samo o nekim zahtjevima) 2. Dopunska: Ako je sud propustio odluciti o dijelu zahtjeva ili o svim zahtjevima, a koji su vec raspravljeni, stranka može u roku od 30 dana od primitka presude predložiti parnicnom sudu da se presuda dopuni. Kad sud nade da je prijedlog za dopunu presude utemeljen, bez ponovnog otvaranja glavne rasprave donijet ce, u roku od 8 dana, presudu o zahtjevu koji nije riješen. Ako je uz prijedlog za dopunu presude podnesena i žalba protiv presude, prvostupanjski ce sud zastati s dostavom te žalbe drugostupanjskom sudu dok se ne donese odluka o prijedlogu za dopunu presude i dok ne protekne rok za žalbu protiv te odluke. Ako protiv odluke o dopuni presude bude podnesena žalba, ta žalba zajedno sa žalbom protiv prvobitne presude dostavit ce se drugostupanjskomu sudu. Ako se prvostupanjska presuda pobija žalbom samo zato što prvostupanjski sud nije presudom odlucio o svim zahtjevima

WWW.BH-PRAVNICI.COM


stranaka koji su predmet parnice, žalba ce se smatrati prijedlogom stranke da se donese dopunska presuda. Presuda na temelju priznanja

Ako tuženik do zakljucenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud ce bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaca tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja). Sud nece donijeti presudu na temelju priznanja i kad je udovoljeno potrebitim uvjetima, ako nade da je rijec o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati. Priznanje tužbenog zahtjeva, na rocištu ili u pismenom podnesku, tuženik može i bez pristanka tužitelja opozvati do donošenja presude. Treba je razlikovati od priznanja činjenica. Priznanje ne smije biti simulirano i učinjeno radi ostvarenja nedozvoljenog cilja. Ne može se pobijati radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja niti radi pogrešne primjene materijalnog prava, budući da tuženi određuje priznanjem sadržaj presude.

Presuda na temelju odricanja Ako se tužitelj do zakljucenja glavne rasprave odrekne tužbenog zahtjeva, sud ce bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom odbija tužbeni zahtjev (presuda na temelju odricanja). Za odricanje od tužbenog zahtjeva nije potreban pristanak tuženika. Tužitelj može do donošenja presude, na rocištu ili u pisanom podnesku, opozvati odricanje od tužbenoga zahtjeva bez pristanka tuženika. Treba je razlikovati od povlačenja tužbe kojim tužilac odustaje od pravne zaštite u konkretnom sporu ali se ne odriče sudske zaštite ubuduće kao ovdje – disponira svojim pravom.

Presuda zbog propuštanja Kad tuženik, kome je uredno dostavljena tužba u kojoj je tužitelj predložio donošenje presude zbog propuštanja, ne dostavi pismeni odgovor na tužbu u zakonskom roku, sud ce donijeti presudu kojom se prihvaca tužbeni zahtjev (presuda zbog propuštanja), osim ako je tužbeni zahtjev ocigledno neutemeljen. Tužbeni zahtjev je ocigledno neutemeljen: 1) ako je tužbeni zahtjev ocigledno protivan cinjenicama navedenim u tužbi; 2) ako su cinjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj predložio ili s opcepoznatim cinjenicama. Ako je zahtjev ocigledno neutemeljen, sud ce donijeti presudu kojom se odbija tužbeni zahtjev. Presuda zbog propuštanja nece se donijeti o zahtjevu ili dijelu zahtjeva kojim stranke ne mogu raspolagati. Protiv presude zbog propuštanja nije dopuštena žalba, ali tuženik može podnijeti prijedlog za povrat u prijašnje stanje. Pravodobno podnesen prijedlog sprjecava da presuda zbog propuštanja postane pravomocna.

Rješenja Odluka o procesnim pitanjima, iznimno o tužbenom zahtjevu (zaštita posjeda). Dijele se: 1. kojima se postupak okončava bez odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtijeva (t. se odbacuje kao nedopuštena; konstatira se da je parnica okončana dispozitivnom radnjom stranke). Ovim je rješenjem sud vezan i stranke imaju pravo na žalbu. Moraju sadržavati sve dijelove kao presuda. 2. odluke o upravljanju postupkom: sud nije vezan; samostalna žalba često nije dopuštena; unose se u zapisnik. Sva rješenja donesena na ročištu objavljuju se, ostala se dostavljaju ako je protiv njih dozvoljena posebna žalba ili ako se na osnovu njih može tražiti ovrha ili to zahtijeva upravljanje parnicom. Rješenje mora biti obrazloženo ako se njima odbija prijedlog stranke ili se rješava o oprečnim prijedlozima stranaka. Ako se stranci nalaže rješenjem izvršenje neke radnje određuje joj se rok (parcijski), u pravilu 15 dana

Pravosnažnost presude (196.-197.) Pravosnažnost je u službi pravne sigurnosti (žrtvovanje pravilnosti i zakonitosti). Osigurava snagu presude i ogleda se u djelovanju presude. Presuda ne stjeće svojstvo pravosnažnosti donošenjem iako od tog trenutka obvezuje sud (ne može je sam ukinuti ili preinačiti), nego to zavisi od stranaka (hoće li uložiti pravni lijek pa će se postupak okončati u drugom stupnju). Vrste pravosnažnosti: I. procesna (formalna): presuda koja se više ne može pobijati redovnim pravnim lijekom. Stjeće se: istekom roka za žalbu; odricanjem ili odustankom od pravnog lijeka; donošenjem drugostupanjske presude 1. i 2. nastupaju za svaku stranku u različito vrijeme (tzv. podjeljena pravosnažnost), 3. istovremeno (jedinstvena p.) II. Materijalna: tiče se sadržaja presude i ogleda se u njenom djelovanju, i to: Res idudicata: isključeno je pokretanje nove parnice o istom predmetu između istih stranaka (ne bis in idem) – pravomoćna

WWW.BH-PRAVNICI.COM


presuda je zakon za stranke, time se osigurava načelo pravne sigurnosti (i ekonomičnosti). Pretpostavka istinitosti (res iudicata pro veritate habetur) Djelovanje presuđene stvari: negativna procesna pretpostavka na koju sud pazi ex offo (apsolutno bitna povreda) – isti tužbeni zahtjev (bez obzira što ga tužitelj temelji na drugom činjeničnom ili pravnom osnovu) se odbacuje. Prejudicijeno djelovanje: svaki državni organ vezan je presuđenom stvari ako se predmet te odluke pojavljuje kao prethodno pitanje Uvjet za izvršnost presude: u pravilu. Granice pravosnažnosti: 1. objektivne: s obzirom na predmet – pravosnažnošću je obuhvaćen samo tužbeni zahtjev, tj. dispozitiv (uključuje i odluku o prejudicijenom pitanju i o protuzahtjevu). Svojstvo pravosnažnosti ne stječu elementi raspravljanja koji se unose u obrazloženje odluke (činjenice i opća pravila na kojima se temelji odluka, ono što je sud o njima rekao u obrazloženju ne vezuje sud u drugom predmetu; niti prigovori tuženika (osim prigovora kompenzacije) i odluka o prethodnom pitanju ako se o njemu odlučuje kao o sporednom pitanju). 2. subjektivne: u načelu djelovanje p. se proteže samo na stranke (iznimno, prema svima, npr. odluka o ne/postaju braka). Ali postoje presude s proširenim djelovanjem pravosnažnosti – prema univerzalnim i singularnim sukcesorima; prema neposrednom posjedniku. Od toga treba razlikovati intervencijsko djelovanje presude (presuda djeluje u parnici koju stranka pokreće prema trećemu – regresni zahtjev – tada djeluje dispozitiv i obrazloženje) 3. vremenske: pravosnažnost odluke se veže za stanje u momentu zaključenja glavne rasprave. Stranka ne može kasnije iznositi činjenice koje joj nisu bile poznate do tog trenutka – samo ako zatraži ponavljanje postupka. Ako nastanu nove činjenice nakon zaključenja glavne rasprave – može se pokretati nova parnica

Pravosnažnost rješenja Rješenja postaju pravomoćna kao i presuda ako je protiv njih dopuštena posebna žalba, ako nije (rješenja kojima se upravlja parnicom) ona proizvode djelovanje samo unutar parnice.

Pravni lijekovi Omogućavaju realizaciju načela zakonitosti, pravne sigurnosti i efikasnosti. Služe i jedinstvenoj primjeni zakona. Vrste: 1. redovni: ulažu se protiv nepravomoćnih presuda i rješenja; 2. izvanredni: protiv pravomoćnih Redovni: žalba Obilježja: suspenzivnost (odlaganje pravomoćnosti), devolutivnost (nadležnost višeg suda), preksluzivnost (vremenski ograničeno ulaganje žalbe).

Žalba (appelatio) 203.-236. Dispozitivna radnja stranaka, protiv svake prvostupanjske presude. Sud ne može povodom žalbe preinačiti presudu u korist one strane koja nije uložila žalbu. Stranka se može odreći prava na žalbu do isteka roka za žalbu. Može odustati od izjavljene ž. do donošenja odluke višeg suda. Odricanje ili odustanak od žalbe ne može se opozvati. Rok: 30 dana od dana donošenja presude, odnosno, ako se presuda dostavlja, 30 dana nakon dostave, ako u zakonu nije odreden drugi rok. U mjenicnim i cekovnim sporovima taj je rok 15 dana.

Oblik i sadržaj žalbe Sadržaj žalbe: 1) oznaka presude protiv koje se izjavljuje žalba; 2) izjavu da se presuda pobija u cijelosti ili u odredenom dijelu; 3) razlog žalbe; 4) potpis podnositelja. Ako žalba ne sadrži ove podatke (nepotpuna žalba), prvostupanjski sud ce rješenjem protiv kojeg nije dopuštena žalba, pozvati žalitelja da u roku od osam dana dopuni ili ispravi žalbu. Ako žalitelj u roku ne postupi tako, sud ce rješenjem odbaciti žalbu kao nepotpunu. U žalbi se ne mogu iznositi nove cinjenice i predlagati novi dokazi, osim ako žalitelj dokaže da ih bez svoje krivnje nije mogao iznijeti do zakljucenja glavne rasprave. Pozivajuci se na nove cinjenice, žalitelj je dužan navesti dokaze za njih, a predlažuci nove dokaze, dužan je navesti cinjenice koje tim dokazima treba ustanoviti. Prigovor zastare i prigovor radi prebijanja koji nisu izneseni pred prvostupanjskim sudom ne mogu se iznositi u žalbi. Ako su zbog iznošenja novih cinjenica i predlaganja novih dokaza prouzroceni troškovi, te ce troškove neovisno o ishodu spora podmirivati ona stranka koja je iznijela nove cinjenice/dokaze.

Razlozi za žalbu Presuda se može pobijati: 1) zbog povrede odredaba parnicnoga postupka;

WWW.BH-PRAVNICI.COM


2) zbog pogrešno ili nepotpuno ustanovljenog cinjenicnog stanja; 3) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Presuda na temelju priznanja i presuda na temelju odricanja mogu se pobijati zbog povrede odredaba parnicnoga postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju/odricanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (a ne i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja ili pogrešne primjene materijalnog prava). Povreda odredaba parnicnoga postupka: ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu zakona, a to je bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Pogrešno ili nepotpuno utvrdeno cinjenicno stanje: sud koju odlucnu cinjenicu pogrešno ustanovio, ili nije ustanovio. Nepotpuno utvrdeno cinjenicno stanje postoji i kad na to upucuju nove cinjenice ili novi dokazi. Pogrešna primjena materijalnoga prava: sud nije primijenio odredbu materijalnoga prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio. Povrede odredaba parničnog postupka: A) apsolutno bitne: dovode do ništavosti presude bez obzira na utjecaj na donošenje pravilne odluke. Sud na njih pazi poslužbenoj dužnosti (koje se odnose na stranacku sposobnost i zastupanje; apsolutnu nadležnost i litispendenciju). Taksativno nabrojene u zakonu B) relativno bitne: pazi na zahtjev stranke i samo ako su utjecale na donošenje pravilne odluke. Sve ostale. APSOLUTNO BITNE POVREDE: ako je odluceno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili o zahtjevu o kome vec tece parnica ili o kojem je vec prije

pravomocno presudeno ili koga se tužitelj odrekao ili o kojem je vec zakljucena sudska nagodba (⇒odbacivanje tužbe). ako je u prvostupanjskom postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnicno nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomocnik stranke nije imao ovlasti za vodenje parnice, odnosno obavljanje

pojedinih radnji, ako nije bilo naknadno odobreno (⇒s obzirom na prirodu povrede ukinut ce prvostupanjsku presudu i vratiti predmet, ili ce ukinuti presudu i odbaciti tužbu). Kad drugostupanjski sud ukine presudu prvostupanjskog suda i predmet vrati istom sudu na ponovno sudenje, može narediti da se nova glavna rasprava održi pred drugim sucem.

Postupak po žalbi Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku. Nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu, odbacit ce rješenjem prvostupanjski sud bez održavanja rocišta. Žalba je nepravodobna ako je podnesena nakon proteka zakonskoga roka. Žalba je nedopuštena ako je žalbu podnijela osoba koja nije ovlaštena, ili osoba koje se odrekla ili je odustala od žalbe, ili ako osoba koja je podnijela žalbu nema pravnoga interesa žalbu. Primjerak pravodobne, potpune i dopuštene žalbe dostavit ce prvostupanjski sud protivnoj stranci odmah, a najkasnije u roku od osam dana od primitka. Protivna stranka može u roku od osam dana od primitka žalbe podnijeti tome sudu odgovor na žalbu. Primjerak odgovora na žalbu dostavit ce prvostupanjski sud žalitelju odmah, a najkasnije u roku od osam dana od primitka. Nepravodobno podnesen odgovor na žalbu nece se uzeti u razmatranje. Nakon primitka odgovora na žalbu ili nakon proteka roka za odgovor na žalbu, prvostupanjski sud ce žalbu i odgovor na žalbu sa svim spisima dostaviti drugostupanjskom sudu najkasnije u roku od osam dana. Ako žalitelj tvrdi da su u prvostupanjskom postupku povrijedene odredbe parnicnoga postupka, sudac prvostupanjskog suda dat ce objašnjenje u povodu navoda žalbe koji se ticu tih povreda, a prema potrebi ce provjeriti istinitost tih navoda u žalbi. Kad spisi po žalbi stignu drugostupanjskom sudu, odreduje se sudac izvjestitelj. Drugostupanjski sud odlucuje o žalbi u sjednici vijeca ili na temelju održane rasprave (kada ocijeni da je radi pravilnog ustanovljenja cinjenicnog stanja potrebito ustanoviti nove cinjenice ili izvesti nove ili iste dokaze, kao i kada ocijeni da je zbog povrede odredaba parnicnoga postupka potrebito održati raspravu pred drugostupanjskim sudom). Drugostupanjski ce sud održati sjednicu vijeca, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što primi spise po žalbi. Drugostupanjski ce sud donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeca/zaključenja rasprave. Na raspravu se pozivaju stranke odnosno njihovi zakonski zastupnici ili punomocnici, a i oni svjedoci i vještaci za koje sud odluci da se saslušaju. Ako s rasprave izostane žalitelj, rasprava se nece održati, a odluka ce se donijeti na temelju navoda žalbe i odgovora na žalbu. Ako s rasprave izostane stranka koja nije žalitelj, sud ce raspravljati o žalbi i donijeti odluku. Odredbe zakona o glavnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom na odgovarajuci se nacin primjenjuju i na raspravu pred drugostupanjskim.

Granice ispitivanja prvostupanjske presude Drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeci po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parnicnoga postupka koje se odnose na

WWW.BH-PRAVNICI.COM


stranacku sposobnost i zastupanje. Odluke drugostupanjskog suda o žalbi

Odluke drugostupanjskog suda donose se nakon vijecanja glasovanjem. Za svaku odluku vijeca potrebita je vecina glasova. Clanovi vijeca ne mogu odbiti glasovati o pitanjima koja postavi predsjednik vijeca. Clan vijeca koji je pri glasovanju o kojem ranijem pitanju ostao u manjini ne može se suzdržati od glasovanja o pitanju o kojem se ima kasnije odluciti. Ako se glede pojedinih pitanja o kojima se odlucuje glasovi podijele na više razlicitih mišljenja, tako da nijedno od njih nema vecinu, razdvojit ce se pitanja i glasovanje ce se ponavljati sve dok se ne postigne vecina. Drugostupanjski sud može u sjednici vijeca ili na temelju održane rasprave: 1) odbaciti žalbu kao nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu; 2) odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu; 3) ukinuti prvostupanjsku presudu i uputiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno sudenje; 4) ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu, 5) preinaciti prvostupanjsku presudu. Ad 1. Nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu žalbu odbacit ce drugostupanjski sud rješenjem, ako to nije ucinio prvostupanjski sud. Ad 2. Drugostupanjski ce sud presudom odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi prvostupanjsku presudu kad ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti. Ad 3. Sud će ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti istom prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, ako ustanovi da postoji jedan od sljedecih razloga iznesenih u žalbi:

ako je protivno odredbama zakona sud donio presudu na temelju priznanja ili presudu na temelju odricanja; ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem, a osobito propuštanjem dostave nije dana mogucnost da raspravlja pred sudom, a to je postupanje bilo od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude; ako je sud donio presudu bez glavne rasprave; ako je presudu donio sudac koji se po zakonu mora izuzeti.

Ad 4. Ako drugostupanjski sud ustanovi da je u postupku pred prvostupanjskim sudom odluceno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili o zahtjevu o kome vec tece parnica ili o kojem je vec prije pravomocno presudeno ili koga se tužitelj odrekao ili o kojem je vec zakljucena sudska nagodba, ukinut ce prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu.

Ako drugostupanjski sud ustanovi da je u prvostupanjskom postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku ili ako stranku u postupku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnicno nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zakonski zastupnik odnosno punomocnik stranke nije imao potrebite ovlasti za vodenje parnice, ako vodenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno, s obzirom na prirodu povrede ukinut ce prvostupanjsku presudu i vratiti predmet nadležnom prvostupanjskom sudu ili ce ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu. Ad 5. Drugostupanjski ce sud, u sjednici vijeca ili na temelju održane rasprave, preinaciti prvostupanjsku presudu, ako postoji jedan od sljedecih razloga iznesenih u žalbi:

1. ako postoji povreda odredaba parnicnoga postupka, osim onih navedenih ad 3. i ad 4. (cl. 227.); 2. ako je u sjednici vijeca drukcijom ocjenom isprava i posredno izvedenih dokaza vec izvedenih pred prvostupanjskim sudom ustanovio drukcije cinjenicno stanje; 3. ako je nakon održane rasprave, na temelju novih dokaza ili ponovnog izvodenja izvedenih, ustanovio drukcije cinjenicno stanje; 4. ako je cinjenicno stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrdeno, ali je sud pogrešno primijenio materijalno pravo; 5. ako je prvostupanjskom presudom prekoracen tužbeni zahtjev.

Drugostupanjski sud ne može preinaciti presudu na štetu stranke koja se žalila, ako je samo ona podnijela žalbu. Žalba protiv rješenja

Protiv rješenja prvostupanjskog suda dopuštena je žalba, ako u zakonu nije odredeno da žalba nije dopuštena. Ako zakon odreduje da posebna žalba nije dopuštena, rješenje se može pobijati samo u žalbi protiv konacne odluke. Pravodobno podnesena žalba zadržava ovrhu rješenja, ako nije drukcije propisano. Rješenje protiv kojeg nije dopuštena posebna žalba može se odmah ovršiti. Rješavajuci o žalbi drugostupanjski sud može: 1) odbaciti žalbu kao nepravodobnu, nepotpunu ili nedopuštenu; 2) odbiti žalbu kao neutemeljenu i potvrditi rješenje; 3) uvažiti žalbu i rješenje preinaciti ili ukinuti, te prema potrebi predmet vratiti na ponovni postupak.

WWW.BH-PRAVNICI.COM


U postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajuci ce se nacin primjenjivati odredbe zakona za žalbu protiv presude, osim odredaba o održavanju rasprave pred drugostupanjskim sudom.

IZVANREDNI PRAVNI LIJEKOVI Revizija: Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomocne presude donesene u drugom stupnju u roku od 30 dana od dana dostave presude. Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela presude ne prelazi 10.000 KM. Iznimno, Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlucivanje po reviziji bilo od znacaja za primjenu prava u drugim slucajevima. O reviziji odlucuje Vrhovni sud Federacije. Podnesena revizija ne zadržava ovrhu pravomocne presude. Revizija se može izjaviti: 1) zbog povrede odredaba parnicnoga postupka ucinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom; 2) zbog pogrešne primjene materijalnog prava; 3) zbog prekoracenja tužbenog zahtjeva, ako je ta povreda ucinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom. Revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrdenog cinjenicnog stanja. Revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojemu se pobija revizijom, u granicama razloga navedenih u reviziji, pazeci po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava i povrede odredaba parnicnoga postupka koje se odnose na stranacku sposobnost i zastupanje. Stranke mogu u reviziji iznositi nove cinjenice i predlagati nove dokaze samo ako se oni odnose na povrede odredaba parnicnoga postupka koje su ucinjene u postupku pred drugostupanjskim sudom. Revizija se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu. Nepravodobnu ili nepotpunu reviziju, odbacit ce rješenjem prvostupanjski sud, bez održavanja rocišta. Primjerak pravodobne i potpune revizije prvostupanjski ce sud dostaviti protivnoj stranci. U roku od 8 dana od dana dostave revizije protivna stranka može podnijeti sudu odgovor na reviziju. Nakon primitka odgovora na reviziju ili nakon proteka roka za odgovor, prvostupanjski sud dostavit ce reviziju i odgovor na reviziju, ako je podnesen, sa svim spisima, revizijskom sudu i drugostupanjskom sudu.

O reviziji revizijski sud odlucuje bez rasprave. Nedopuštenu reviziju odbacit ce revizijski sud rješenjem, kao i nepravodobnu ili nepotpunu reviziju, ako to nije ucinio prvostupanjski sud. Revizija je nedopuštena ako ju je izjavila osoba koja nije ovlaštena, ili osoba koja je odustala od revizije, ili ako nema pravni interes za podnošenje revizije ili ako je revizija izjavljena protiv presude protiv koje se po zakonu ne može podnijeti. Revizijski sud ce presudom odbiti reviziju kao neutemeljenu, ako ustanovi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena. Ako ustanovi da postoji povreda odredaba parnicnoga postupka zbog koje se revizija može izjaviti, revizijski sud ce, s obzirom na prirodu povrede, preinaciti presudu ili rješenjem ukinuti u cijelosti ili djelomice presudu i predmet vratiti na ponovno sudenje istom ili drugom vijecu drugostupanjskog suda, odnosno drugom nadležnom sudu. Ako je u postupku pred prvostupanjskim ili drugostupanjskim sudom odluceno o zahtjevu koji nije u sudskoj nadležnosti ili o kojem je vec prije pravomocno presudeno ili kojega se tužitelj odrekao ili o kojem je vec zakljucena sudska nagodba, revizijski sud ce ukinuti rješenjem donesene odluke i odbaciti tužbu. Ako su u postupku pred prvostupanjskim ili drugostupanjskim sudom, povrijeđene odredbe o strankama i zastupanju, revizijski ce sud s obzirom na prirodu povrede, postupiti prema odredbama st. 1. ili 2. ovoga clanka. Ako revizijski sud ustanovi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom ce prihvatiti reviziju i preinaciti pobijanu presudu. Ako revizijski sud ustanovi da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava ili zbog povrede pravila postupka cinjenicno stanje nepotpuno utvrdeno i da zbog toga nema uvjeta za preinaku presude, rješenjem ce prihvatiti reviziju, ukinuti u cijelosti ili djelomice presudu drugostupanjskog suda i predmet vratiti na ponovno sudenje drugostupanjskom sudu. Ako ustanovi da je pravomocnom presudom donesenom u drugom stupnju prekoracen tužbeni zahtjev, revizijski sud ce presudom preinaciti pobijanu presudu. Ako zakonom nije što drugo odredeno, u postupku u povodu revizije na odgovarajuci ce se nacin primjenjivati odredbe zakona o žalbi protiv presude, osim odredaba o održavanju rasprave pred drugostupanjskim sudom.

Revizija protiv rješenja Stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskoga suda kojim je postupak pravomocno završen. Revizija protiv rješenja nije dopuštena u sporovima u kojima ne bi bila dopuštena revizija protiv pravomocne presude. Revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje, odnosno kojim se

WWW.BH-PRAVNICI.COM


potvrduje rješenje prvostupanjskog suda o odbacivanju revizije. U postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajuci ce se nacin primjenjivati odredbe ovoga zakona o reviziji protiv presude.

Ponavljanje postupka Postupak koji je odlukom suda pravomocno završen može se ponoviti: 1) ako je pri donošenju odluke sudjelovao sudac koji je po zakonu morao biti izuzet; 2) ako stranci nezakonitim postupanjem nije bila dana mogucnost da raspravlja; 3) ako je u postupku sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako pravnu osobu nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnicno nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik, ili ako zastupnik nije imao potrebite ovlasti; 4) ako se odluka suda temelji na lažnom iskazu svjedoka ili vještaka ili na ispravi koja je krivotvorena ili u kojoj je ovjerovljen neistinit sadržaj; 5) ako je do odluke suda došlo zbog kaznenog djela suca, zakonskog zastupnika ili punomocnika stranke, protivne stranke ili koje trece osobe; 6) ako stranka sazna za nove cinjenice ili stekne mogucnost upotrijebiti nove dokaze na temelju kojih je za stranku mogla biti donesena povoljnija odluka da su te cinjenice ili dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku. Iz razloga 1. do 3. ne može se zahtijevati ponavljanje postupka ako je taj razlog bio bez uspjeha iznesen u prijašnjem postupku. Zbog okolnosti 1 i 6. ponavljanje postupka može se dopustiti samo ako stranka bez svoje krivnje nije mogla te okolnosti iznijeti prije nego što je prijašnji postupak završen pravomocnom sudskom odlukom. Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se u roku od 30 dana, i to: 1) tocka 1. od dana kad je stranka saznala za taj razlog; 2) tocka 2. od dana kad je odluka dostavljena stranci; 3) tocka 3., ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku -od dana kad je odluka dostavljena toj osobi; ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba ili ako parnicno nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik -od dana kad je odluka dostavljena stranci odnosno njenom zakonskom zastupniku, ako zakonski zastupnik odnosno punomocnik stranke nije imao potrebitu ovlast za vodenje parnice ili za pojedine radnje u postupku - od dana kad je stranka saznala za taj razlog; 4) toc. 4. i 5. od dana kad je stranka saznala za pravomocnu presudu u kaznenom postupku; 5) tocka 6. - od dana kad je stranka mogla iznijeti sudu nove cinjenice, odnosno nova dokazna sredstva. Ako bi rok poceo teci prije nego što je odluka postala pravomocna, taj ce se rok racunati od pravomocnosti odluke ako protiv nje nije bio izjavljen pravni lijek, odnosno od dostave pravomocne odluke višeg suda izrecene u posljednjem stupnju. Nakon što protekne pet godina od dana kad je odluka postala pravomocna, prijedlog za ponavljanje postupka ne može se podnijeti, osim ako se ponavljanje traži iz razloga 2. i 3.

O prijedlogu za ponavljanje postupka odlucuje drugostupanjski sud, i to sudac pojedinac koji nije sudjelovao u donošenju drugostupanjske odluke u prijašnjem postupku. Prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se uvijek sudu koji je donio odluku u prvom stupnju. U prijedlogu se moraju navesti zakonska osnova po kojoj se traži ponavljanje, okolnosti iz kojih proizlazi da je prijedlog podnesen u zakonskom roku i dokazi kojima se potkrjepljuju navodi predlagatelja, te uciniti vjerojatnim da bi u ponovljenom postupku mogla za predlagatelja biti donesena povoljnija odluka. Nepravodobne, nepotpune ili nedopuštene prijedloge za ponavljanje postupka odbacit ce rješenjem prvostupanjski sud bez održavanja rocišta. Ako prvostupanjski sud ne odbaci prijedlog, dostavit ce primjerak prijedloga protivnoj stranci koja ima pravo u roku od 15 dana odgovoriti na prijedlog.

Nakon primitka odgovora na prijedlog prvostupanjski sud ce prijedlog i odgovor na prijedlog, dostaviti drugostupanjskom sudu najkasnije u roku od osam dana. Drugostupanjski sud odlucuje o prijedlogu za ponavljanje postupka u pravilu bez održavanja rasprave. U rješenju kojim se dopušta ponavljanje postupka izreci ce se da se ukida odluka donesena u prijašnjem postupku. Protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se prihvaca prijedlog za ponavljanje postupka žalba nije dopuštena. Žalba protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se odbija prijedlog za ponavljanje postupka podnosi se istom sudu. U ponovnom postupku pred prvostupanjskim sudom ne može postupati sudac koji je odlucivao u prijašnjem postupku.

Odnos prijedloga za ponavljanje postupka i revizije Ako u roku za izjavljivanje revizije stranka podnese prijedlog za ponavljanje postupka samo iz razloga iz kojih se može izjaviti i

WWW.BH-PRAVNICI.COM


revizija, smatrat ce se da je izjavila reviziju. Ako stranka izjavi reviziju iz razloga što je u prvostupanjskom ili drugostupanjskom postupku odluceno o zahtjevu o kojemu je vec prije pravomocno presudeno ili koga se tužitelj vec odrekao ili o kojem je sklopljena sudska nagodba, i istodobno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz bilo kojeg razloga, sud ce prekinuti postupak u povodu prijedloga za ponavljanje postupka do završetka postupka po reviziji. Ako stranka izjavi reviziju iz bilo kog razloga, osim iz tih razloga, i istodobno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka iz razloga 4. i 5., koji su potkrijepljeni pravomocnom presudom, sud ce prekinuti postupak po reviziji do završetka postupka u povodu prijedloga za ponavljanje postupka. U svim ostalim slucajevima u kojima stranka izjavi reviziju i istodobno ili nakon toga podnese prijedlog za ponavljanje postupka, sud ce odluciti koji ce postupak nastaviti, a koji prekinuti, uzimajuci u obzir sve okolnosti, a osobito razloge zbog kojih su oba pravna lijeka podnesena i dokaze.

gradjansko procesno pravo - skripta pr

Documents