nasa bosna 29 - platformbih.nlplatformbih.nl/nasa bosna/nasa bosna 29.pdf · imaju veoma dobrih...

www.bihplatform.nl GOUDA 05. maja 2012.

Nasa Bosna - List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji

1

NASA BOSNA List gradjana Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj broj 29

NAMA VALJA ICI DALJE, PREKO BRDA I DOLINA, I PO SUNCU I PO KISI, PREKO VODE DO SLOBODE!

Almir Dervisevic

PROSLAVA DVADESTE GODISNJICE NEZAVISNOSTI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE U UTRECHTU

Utrecht, 04. mart 2012. Mirza Bajagilovic, sekretar Platforme BiH, je u ime organizacionog odbora za proslavu Dana nezavisnosti Bosne i Hercegovine na svecanosti rekao: “Prije 20 godina su gradjani i narod Republike Bosne i Hercegovine na referendumu izabrali put nezavisnosti i slobode. U cast tog znacajnog dana, mi, kao bosanskohercegovacka zajednica u Kraljevini Nizozemskoj, ovaj dan obiljezavamo zajedno sa nasim Nizozemskim prijateljima ovdje u Utrechtu.” Bajagilovic je najavio i proglasenje licnosti 2011. godine iz sastava Bosasnkohercegovacke zajednice u Nizozemskoj akademskog slikara Viktora Majdandzica i Nizozemske Emine Bozkurt, clana Evropskog parlamenta, koja se u proteklom period posebno zalagala za unapredjenje odnosa sa BiH kao i u podrsci i saradnji sa Zajednicom BiH u Nizozemskoj.

Dr. Ervin Sendijarevic govori o znacaju 1. marta Dana nezavisnosti RBiH



2

Nakon intoniranja drzavne himne Republike Bosne i Hercegovine prigodnim govorom se gostima obratio predsjenik Platforme BiH Ervin Sendijarevic. Predstavnik ambasade BiH u Nizozemskoj Soldo Slaven je u svom kracem pozdravnom govoru naglasio znacaj opredjeljenja najveceg broja gradjana BiH na referendum prije dvadeset godina za nezavisnost drzave BiH a o razlicitim pogledima na sustinu i znacaj tog vaznog dogadjaja i izbora, kako je rekao, sudice istorija. Bogat kulturni program sa recitalom, poezijom, folklorom i muzikom pratio je sadrzaj svecanost i proglasenje najpoznatijih licnosti. Recitaciju pjesme Abdulaha Sidrana "Mora" izveli su Elma Brkic i Indir Mujakic. Na kraju programa sluzena su pica i bosanski kulinarski specijaliteti.

SVECANA AKADEMIJA POVODOM 1. MARTA DANA NEZAVISNOSTI

REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

Utrecht, 4. marta 2012.

Pozdravni govor Dr. Ervina Sendijarevica, predsjednika Platforme BiH u Nizozemskoj

Uvazena Ekselencijo, postovani gosti, dragi prijatelji, dragi moji Bosanci i Hercegovci,

Pozdravljam vas u ovom nasem svecanom raspolozenju povodom 20 godina proglasenja nezavisnosti i priznanja Republike Bosne i Hercegovine. Kao takva je 22. maja 1992 godine na Generalnoj Skupstini primljena u punopravno clanstvo Ujedinjenih Nacija. Obrazlozenje za to je da su se Prvog marta 1992. godine bosanskohercegovački građani na referendumu opredijelili za nezavisnost Republike Bosne i Hercegovine. Referendumsko pitanje je jasno glasilo ovako : Jeste li za suverenu i nezavisnu BiH, državu ravnopravnih građana, naroda Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji žive u njoj?

Tog prvog marta je izaslo vise od 67% ukupnog gradjanstva na referendum sto predstavlja jos uvijek jedan od najuspjesnijih referenduma ikad organizovanih u Evropi. Od tih 67 % glasaca 98% je glasalo za samostalnu nezavisnu Republiku Bosnu i Hercegovinu. Ostalih 2% glasova su bili nevazeci listici ili oni koji su bili protiv. Na referendum nije izaslo oko 33% glasaca, medju kojima su vecinom bili secenionisticki raspolozeni dijelovi iz redova bosanskih Srba. Preracunato to znacij da je 64 posto od ukupnog stanovnistva sa pravom glasa u Bosni i Hercegovini potvrdno odgovorilo na referendumsko pitanje. Posto je ovaj referendum obavljen po najvisim medjunarodnim kriterijima i uz veoma intenzivni nadzor mnogobrojnih medjunarodnih institucija nije bilo moguce drugacije ni uraditi nego ispostovati vecinsku odluku gradjana i naroda Bosne i Hercegovine.

Nezadovoljstvo ovim demokratskim procesom priznanja Republike Bosne i Hercegovine su ispoljili seceniosticki dijelovi bosanskih Srba, koji su pozvali Srbiju da izvrsi agresiju na priznatu Republiku



3

Bosnu i Hercegovinu i da im pomogne u formiranju protivustavnih institucija i paravojnih formacija. Organizovanim upadima Jugoslovenske Vojske i paravojnih jedinica iz Srbije u BiH gradove i teroristickim atentatima paravojnih grupacija Republike Srpske u aprilu 1992. je pocela agresija i rat u Bosni i Hecegovini. Koristeci se najradikalnijim organizovanim metodama nacionalne diskriminacije, koncentracionih logora, etnickog ciscenja, masovnih ubistava i genocida te obilne pomoci u ljudstvu i vojnom materijalu iz Srbije su okupirani dijelovi teritorija BiH koji su se samoproglasili Republikom Srpskom.

Nastupio je visegodisnji rat izmedju Republike Bosne i Hercegovine i njenih branilaca referendumskog prava sa jedne strane protiv agresije od strane Jugoslovenske Armije, bosnanskih secenionista i dobrovoljaca iz Republike Srbije.

Medjunarodna zajednica je u interesu sprjecavanja ratnih sukoba odstupila od jasnih principa medjunarodnog prava i pravde i Daytonskim mirovnim sporazumom zamrznula trenutacno stanje te zaustavila rat. Na ratu i genocidu zasnovana Republika Srpska je dobila legalitet u formi entiteta. Daytonskim mirovnim sporazumom je privremeno suspendovan Ustav i drzava Republika Bosna i Hercegovina i zaveden privremeni protektorat u kojem najvece ovlasti imaju Visoki Medjunarodni Predstavnik i Medjunarodno Vijece za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini. Na drzavnom nivou je zaveden Annex 4 Daytonskog sporazuma kao privremeno rjesenje dok se u BiH ne nadje zadovoljavajuce ustavno rjesenje. Formirane institucije vlasti stavljaju se pod nadzor Visokom Medjunarodnom Predstavniku i Medjunarodnom Vijecu za implementaciju mira.

Daytonski sporazum je nesumnjivo zaustavio rat i sprijecio dalje stradanje ljudi i njihovih dobara. Medjutim taj nepravedni mir i odugovlacenje u njegovoj sprovedbi te nedovoljno koristenje ovlastenja Vijeca za implementaciju mira i visokog predstavbnika je dovelo do daljeg politickog nacionalnog suocavanja i ponovnih pokusaja negiranja postojanosti Bosne i Hercegovine. U proteklih 20 godina je Bosna i Hercegovina zaledjena na nivou rezultata ratnog sukoba koji su jednostavno implementirani u Daytonski sporazum. Daytonskim sporazumom su obuhvacena samo 3 konstitutivna naroda dok su ostalima kojih ima blizu 12 % oduzeta gotovo sva politicka i nacionalna prava. Prognani i izbjegli koji predstavljaju vise od 30% drzavljana BiH su dodatnim i suvise komplikovanim administrativnim procedurama obstruisani u ispoljavanju svoje politicke volje. Od sklapanja Daytonskog sporazuma ekskluzivno politicko pravo imaju iskljucivo samo tri nacionalne skupine.

U dijaspori Bosne i Hercegovine sada zivi oko 1,5 miliona ljudi, od cega je skoro polovina dosla poslije rata nakon sklapanja Daytonskog sporazuma 1995. godine. Stice se sve vise utisak da je Daytonski sporazum jedino dosljedan ostao u sprovodjenju Annexa 4 to jest politicke volje lidera favorizovanih konstitutivnih naroda. Ostalih 9 Annexa su totalno zapostavljeni i podredjeno interpretirani prema Annexu 4.

Veoma zacudjuje indolentan odnos Visokog predstavnika i Medjunarodnog vijeca za implementaciju mira koji imaju ovlasti i obavezu da sprijece sve negativnosti koje se mogu javljati u implementaciji mira i implementaciji volje svih gradjana Bosne i Hercegovine. Ocito je da nisu nacinjeni mehanizmi kontrole efikasnosti njihovog rada. Oni uopste ne vode brigu sto Bosna i Hercegovina postaje sve vise nefunkcionalna drzava sto dovodi do porasta tenzija koje oni slucajno ili namjerno ne sprjecavaju . Njihov nacin rada postavlja mnogobrojne sumnje o cilju njihovog postojanja. Ocito je da postoji i njihova suodgovornost za novonastalu situaciju ali se primjecuje da nema nikakvih kontrolnih mehanizama koji bi ih prisilili na efikasniji rad. Clanovi Medjunarodnog vijeca za implementaciju mira ocito izbjegavaju da dozvole koristenje Bonskih ovlasti, da uklone bahate politicke struje i pojedince koji negiraju ili obstruisu stvaranje funkcionalne i efikasne drzave Bosne i Hercegovine.



4

Gradjanima i drzavljanima BiH ne pomazu nikakvi zahtjevi i apeli vlastima koje su nesposobne da rijese narastajuce probleme. Optuzbe na medjunarodnim sudovima zbog ugrozavanja elementarnih gradjanskih i politickih prava medjunarodni posrednici niti domaci politicari na vlasti ne uzimaju dovoljno ozbiljno. Medjunarodni posrednici i domace politicke vodje vode duel prebacujuci odgovornost jednih na druge ali u sustini nitko ne preduzima nista da se ovaj status quo prekine.

Krajnje je vrijeme da medjunarodni predstavnici pocnu intenzivnije koristiti svoja ovlastenja u smislu zastite cjelokupnog naroda i drzave Bosne i Hercegovine. U svemu tome ce zasigurno imati podrsku gradjana Bosne i Hercegovine koji jos uvijek stoje cvrsto iza opredjeljenja formulisanog referendumom od prvog marta 1992. Ne treba vise cekati da se domace politicke vodje dogovore jer je za sve ove godine je postalo ocito da dogovora o sustinskim pitanjima medju njima nikad nije ni bilo. Sitni dogovori koji se postizu su samo produkt politickih trgovanja a nikako politickog kompromisa.

Jedinstvena podrska BiH gradjana u zemlji i svijetu za Eurointegraciju Bosne je dovoljan putokaz za medjunarodne posrednike da iskoriste tu podrsku i svoje ovlasti, te uklone sve one koji negiraju Bosnu i Hercegovinu i njen vec odavno izabran put ulaska u Evropsku Uniju. Najveca barijera na tom putu uspjeha je sada vec svima jasno Annex 4 Daytonskog sporazuma koji je legalizovao genocidnu tvorevinu Republiku Srpsku koja je nastala iskljucivo agrsijom i ratnim osvajanjem. To srozavanje medjunarodnog prava i morala te negiranje referendumske volje cjelokupnog naroda annexom 4 nemoze nikada biti osnov daljeg napretka Bosne i Hercegovine i njenog naroda.

Realne prijetnje za obnavljanje ratnih sukoba vise ne postoje. Odnosi vojnih snaga i raspored NATO snaga su dovoljna garancija da sprijece bilo kakav pokusaj u tom smislu. Samim tim su se stekli uslovi da se ukine to privremeno rjesenje annex 4 i da se uredjenje drzave Bosne i Hercegovine vrati u ruke njenih gradjana. Naravno da medjunarodna zajednica i Evropska Unija imaju veoma dobrih metoda koje samo treba da primijene kako bi se u Bosni poceo razvijati demokratski proces odlucivanja gradjana u jednoj ravnopravnoj multinacionalnoj zajednici.

Ukidanjem annexa 4 se tronacionalna Bosna i Hercegovina ponovo vraca na status gradjanske multinacionalne drzave u kojoj je daleko manje sansi za diskriminaciju i ugrozavanje ljudskih i nacionalnih prava. Time se sticu realne okolnosti za potpuno ispunjenje ostalih annexa Daytonskog mirovnog sporazuma sto u najvaznijem segmentu podrazumijeva slobodu, siguran i odrziv povratak na svakom pedlju Bosne i Hercegovine.

Ukidanje neprirodnih eniteta kao produkata rata je po svakoj pravnoj, ekonomskoj i moralnoj logici nuzna kako bi se sprijecile dalje diskriminacije razlicitih oblika i omogucio normalan povratak i zivot prognanih. Pogotovu je ukidanje genocidne tvorevine Republike Srpske neophodno jer su je formirali i dugo vodili ratni zlocinci koji su osudjeni ili im se sudi u Hagu. Ta zlocinacka tvorevina zbog koje je stradalo preko 200.000 hiljada gradjana Bosne i Hercegovine je najveca prepreka definitivnom pomirenju i suzivotu za kojeg se zalazemo. Nije realno ocekivati da ce gradjani BiH ikada moci akceptirati da postoji neka zlocinacka genocidna tvorevina u sastavu njihove drzave u bilo kojem obliku. To sebi ne bi dozvolila niti jedna Evropska drzava pa se to ne moze ocekivati ni od Bosne i Hercegovine i njenog naroda. To sto neko u BiH nece da odustane od Republike Srpske je cisto ponavljanje secenonizma zbog kojeg je izbio i rat u Bosni i Hercegovini.

Daytonskim odredbama je i predvidjeno vracanje Bosne i Hercegovine na medjunarodno priznati i demokratski put koji je izabrao narod. To su ciljevi koje mi zelimo da dostigne Bosna i Hercegovina zajedno sa medjunarodnom zajednicom i da kao takva postane clanica Evropske Unije.



5

Sa ovog mjesta pozivamo predstavnike medjunarodne zajednice, radi svoje vjerodostojnosti, da nam pomognu i iskoriste svoja ovlastenja da implementiraju jasno iskazanu volju gradjana i naroda Bosne i Hercegovine na slican nacin kao sto su to uradili u slucaju Egipta, Libije i drugih a sada cine to i u slucaju Sirije. Annex 4 Daytonskog sporazuma ne samo da predstavlja ruglo savremene medjunarodne pravne prakse nego je postao i dvadesetogodisnja tamnica gradjana i drzave Bosne i Hercegovine. Moralna i pravna obaveza stvaraoca Daytonskog sporazuma sada kada vise nema prijetnji za ratom je da narodu Bosne i Hercegovine pomogne da vrati ono najdragocjenije sto je ratom oduzeto a to je Republika Bosna i Hercegovina, nezavisna drzava ravnopravnih gradjana i njenih naroda i narodnosti.

Ovaj nas praznik nezavisnosti BiH je i nasa poruka da uprkos 200.000 zrtava u proteklom ratu necemo nikad odustati od nasih prava na slobodu i pravdu koja nam je oduzeta u toku ovih 20 godina. I nasi zivoti su uveliko naceti svim ovim dogadjanjima ali znamo jos po najbolje da zivot bez slobode, pravde i mira i nije neki zivot. Mi ostajemo braniti tradiciju i tekovine nasih predaka ma gdje se u svijetu nalazili.

Veoma smo zahvalni i ponosni sa nasom Nizozemskom i njenim humanim narodom koji su nam pruzili utociste u najtezim danima. To nesmije nikad i niko zaboraviti.

Evo pocinje da se radja i treca generacija Bosanaca u Nizozemskoj i za mnoge od njih ce Bosna biti samo zemlja njihovih predaka koji su presli teski krizni put dok su dosli na ovo podneblje. Raduje nas da je oko 50.000 pripadnika nase zajednice u kratkom periodu izuzetno dobro integrisano u nizozemsko drustvo i da dajemo veoma uzoran doprinos razvoju ovog drustva. Vec imamo sada vise od 2 000 ljudi koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu koristeci zakon o remigraciji. Nadamo se da ce nezavisna Bosna i Hercegovina ubrzo postati clanom Evropske Unije cime ce nasa domovina doci pod isti krov pod kojim mi sada zivimo.

Kao suverena i demokratska zemlja imamo pravo da sami odlučujemo o svojoj sudbini. Vrijeme je da svaki pojedinac, dakle, svaki građanin ove zemlje, mudro iskoristi to pravo i dobije upravo ono što želi. Pokušajmo vratiti povjerenje među ljudima, budimo ustrajni i prepoznajmo ono što nam je zajedničko, ono što je vrijedno i ljudsko. Jedino tako ćemo svakom ponaosob uspjeti vratiti dostojanstvo i ponos, ono što nas čini dobrim ljudima.

Svim građanima Bosne i Hercegovine od srca želim sretan Dan nezavisnosti, sa željom da svaka slijedeća godina bude bolja i da je svi koji žive na njenoj teritoriji osjete kao takvom, svojom domovinom. Cestitam i svim nasim drzavljanima koji su u dijaspori koji svojim nesebicnim prilozima u velikoj mjeri doprinose ekonomskom opstanku BiH i svojim zalaganjem doprinose da se Bosna i Hercegovina jos vise priblizi Evropskoj Uniji. Nezavisna, mirna i spokojna Bosna i Hercegovina po mjeri svih njenih gradjana je jedino sto ovdje zelimo. Zivjeli i hvala vam na vasim dobrim zeljama i namjerama.



6

DODJELA PRIZNANJA PLATFORME BiH ZA LICNOSTI 2011. GODINE

Na svecanosti povodom Dana nezavisnosti BiH koja je odrzana u Utrechtu 4. marta 2012. proglasene

su licnosti godine za 2011.: slikar Viktor Majdandzic iz Bosanskohercegovacke zajednice u Holandiji i

Emina Bozkurt, clan Evropskog parlamenta iz kruga holandskih prijatelja Bosne i Hercegovine i

Platforme BiH, krovne organizacije udruzenja i gradjana BiH u Holandiji.

U skladu sa postojecim kriterijumima za izbor kandidata za licnost godine Naucni klub NAUK je

predlozio svoga clana Viktora Majdandzica, a organizacija Mladi BiH mladu clanicu Evropskog

parlamenta, predstavnicu socijaldemokrata (iz holandske Partije rada PvdA), Holandjanku Eminu

Bozkurt.

VIKTOR MAJDANDZIC, AKADEMSKI SLIKAR, PJESNIK, DOBIO PRIZNANJE LICNOST GODINE 2011

Viktor Majdandzic www.majdandzic.nl Viktor Majdandzic rodjen 1931. u Ivanjskoj, Bosna i Hercegovina. Nakon studija spoljne trgovine i ekonomije definitivno se opredijelio za umjetnost. Studiorao je na Akademiji za likovne umjetnosti u Beogradu gdje je za zavrsni diplomski rad dobio prvu nagradu.



7

O ljudskom i umjetnickom portretu Viktora Majdandzica najinspirativnije i suptilnim rijecima govori njegov stari znanac i veliki prijatelj rahmetli Fehim Begtasevic u jednom od prvih brojeva ovog magazina (Nasa Bosna br.3 od 1. aprila 2005.) u prilogu pod naslovom “I po njima se Bosna i Hercegovina prepoznaje” : - Ziva i cista bosansko-hercegovacka kultura uvijek je tokom povijesti u svom okrilju odgajala i ljudskom drustvu poklanjala velike intelektualne licnosti, umjetnike, materijalne i duhovne stvaraoce. Jedan od tih svestranih intelektualaca je Viktor Majdandzic, akademski slikar, pjesnik, filozof, nastanjen vec 35 godina u Holandiji. Viktor je prirodan, normalan, drag nas, ocekivan. To je gospodin po prirodi, covjek po dusi i postenju. Ostrouman u svojoj smirenosti i nacinu ophodjenja. Covjek uzor, snaznog i nenametljivog autoriteta. Aktivan clan Bosansko-Holandskog udruzenja “Sehara” od njenog osnivanja sada vec daleke 1992. godine. Uvijek na usluzi Bosancima i Hercegovcima preko tri decenije.

www.majdandzic.nl Viktor Majdandzic, 2002 U njegovom prisustvu sagovorniku je zadovoljstvo i sutjeti. Podsjeca na jablana, a jablan je mjerilo uspravnosti, ne pravi nikome sjenu. Stalo mu je kao covjeku mnogostrukog dara, visokih dostupa da kazuje umjetnicku istinu i u tome uspjeva. Pobjedjuje ljepotom. Ljepota slika na platnu se ne moze simulirati, opisivati. Ona je ideja, ideja koja nema svoje materijalno bice, i na umjetniku je da joj nadje neposredni vizuelni ekvivalent, i da ga u njegovom izvornom vidu prenese na platno. Ljepotu u Viktorovim slikama dozivio sam kao misao, zivotni stav, zivu komponentu u krajnjem razumijevanju svijeta. Dubina Viktorovih misli seze do filozofskih rezonanci. Boja na Viktorovim slikama ima svoju autenticnost i ona sama nalazi svoje mjesto na platnu. To mjesto je u dubokoj saglasnosti sa idejom. Cini mi se da izvan ideje ne postoji nista.



8

Cjelokupno slikarstvo Viktora Majdandzica protjecalo je u ustrajnim dinamicnim mijenama, ali je nesto ostalo nepromijenljivo. To je poezija. Kroz koprenu poetskog on gleda svijet, njome se odredjivao smisao tog svijeta, u poetskom se kondenzovala njegova filozofija. Viktor Majdandzic je poceo graditi likovnu duhovnu skramu u Banjaluci, u rodnom selu Ivanjska dalekih sezdesetih godina proslog stoljeca. U “prazan likovni prostor” Banjaluke ulazi zajedno sa Bekirom Misirlicem, Enverom Staljom, Alojzom Curicem i drugim. Drugi momenat koji je karakterisao Viktorovo izrastanje bila je pedagoska djelatnost. Sve to Viktor sedamdesetih godina proslog stoljeca nastavlja u Holandiji, zrelije, intenzivnije, bogatije. Kao humanista slikar medju prvima (ako nije prvi) u Holandiji uvodi kreativnu terapiju kod pacijenata sa cerebralnim ostecenjima, pomazuci im da nadju svoj put u zivot.

Viktor Majdandzic

Viktor uporno slika, putuje, izlaze. Njegov slikarski rukopis izlagan je u Kini, Indiji, Indoneziji, Juznoj i Sjevernoj Americi, Africi, Evropi. Naslikao je preko 1000 slika, od toga 100 na temu rata u Bosni i Hercegovini, koje su bile predstavljene na zapazenim izlozbama u Berlinu, Putenu, Culemborgu, Antwerppenu, Amesfortu posvecenu zenama Srebrenice. Za izlozbu u Antwerppenu rece da je to bilo bratimljenje beskucnika umjetnika, za koje niko ne brine, a oni unatoc tome ustrajavaju. I tako iz godine u godinu nas hodoljubac bogati svijet svojom i nasom bosansko-hercegovackom kulturnom tradicijom, a Bogami i on se izuzetno duhovno, intelektualno obogatio svjetskom kulturom, stomu je uvijek bilo jako vazno, kako on rece u jednom intervjuu. Za njega je njegov prijatelj slikar iz Banjaluke Enver Stalja 1984. godine otvarajuci njegovu izlozbu rekao: “Zivi sretan sto imas sebe!”



9

Zavrsavajuci svoju skicu za portret Viktora Majdandzica magistar Begtasevic istace da je to covjek, Bosanac, umjetnik, prosvijetljen znanjem, cistim srcem i pravim putem. Jubilarnu 50. godisnjicu umjetnickog stvaralstva 2008. godine Viktor Majdandzic je proslavio izlazuci svoje likovne radove u Den Hagu, Najmegenu, Amsterdamu, Briselu, Zenevi i Montrealu.

EMINA BOZKURT, LICNOST GODINE 2011

Na prijedlog Organizacije Mladi BiH Emina Bozkurt, predstavnica socijaldemokrata u EP, je od strane uprave Platforme BiH izabrana za Licnost 2011. godine iz sredine holandskih prijatelja BiH i Platforme BiH u Holandiji.

Emini Bozkurt dodijeljeno priznanje Platforme BiH Licnost godine za 2011.

U julu 2010. godine Emina Bozkurt je inicirala strategiju za unapredjenje prava zena koje su u ratu postale zrtve seksualnog nasilja. Zajedno sa Ministarstvom za izbjeglice BiH i Fondom za stanovnistvo UN sada je u toku razvoj jedne strategije koja omogucava da se zenama koje su u toku rata bile suocene sa seksualnim nasiljem pruzi vise pomoci i odgovarajuceg zbrinjavanja. ( http://www.sarajevo-x.com/bih/poboljsati-polozaj-zena-zrtava-seksualnog-nasilja-tokom-rata/100712057) U septembru 2011. godine je preko Predsjednistva BiH pokrenula pitanje clana 17 i dvojnog drzavljanstva u Zakonu o drzavljanstvu BiH. Pozitivna presuda Ustavnog suda BiH je donesena vec krajem septembra 2011. Bozkurt je jos u septembru 2010. organizovala konferenciju o dvojnom drzavljanstvu u EP i sa vise lidera o ovoj temi razgovarala i iste informisala o teskocama i obimu problema koje ima Bosanska dijaspora i od njih zahtijevala da nesto preduzmu. Ona ih je takodjer upoznala sa rezultatima istrazivanja Popularia, koji je ona pokrenula u junu 2010. u cilju istrazivanja



10

efekata stupanja na snagu clana 17. ( http://www.vijesti.ba/vijesti/bih/41622-Izetbegovic-uputio-zahtjev-Ustavnom-sudu-BiH-ocjenu-ustavnosti-clanova-Zakona-drzavljanstvu.html) U novembru 2011. godine osnovala je i aktivirala grupu Prijatelja Bosne i Hercegovine u Evropskom parlamentu, kojom i predsjedava.

Emina Bozkurt u EP predsjedava osnivanjem Grupe prijatelja BiH

Buduci da ni nakon godinu dana od izbora jos uvijek vlada BiH nije formirana ona je smatrala da je bilo potrebno dati jedan pozitivan stimulans u dijalogu sa BiH. Pokretanjem grupe Prijatelja BiH zeljela je pokazati da vrata EU stoje otvorena za BiH i da u tom pravcu BiH ima prilicno dovoljno prijatelja u Evropi. Takodjer je time zeljela bh. funkcionerima omoguciti da imaju mjesto za obracanje u EP. Interes za pokretanje ovakve grupe bio je solidan. Tom cinu su prisustvovali komesar za prosirenje Stefan Füle, MIP BiH Sven Alkalaj i mnogi drugi. Za kratko vrijeme od osnivanja u novembru Grupa prijatelja BiH je primljena od strane Specijalnog predstavnika EU za BiH Peter Sorensena, Bakira Izetbegovica, mnogih bosanskohercegovacki parlamentaraca itd. U medjuvremenu Grupa prijatelja je izrasla u znacajan elemenat saradnje BiH i EU. (http://www.dw.de/dw/article/0,,15518891,00.html) Emine Bozkurt je, pored parlamentarnih aktivnosti kao socijaldemokratski glasnogovornik za BiH u Komisiji Ministarstva za spoljne poslove i kao predsjedavajuci Grupe prijatelja BiH, gdje je obavila vise radnih posjeta u BiH, bila prisutna i na komemoraciji zrtvama genocida u Srebrenici u julu 2010. godine.

Takodjer je u saradnji sa organizacijama Mladi BiH i Platformom BiH u Holandiji u septembru 2010. uspjesno organizovala Konferenciju u EP u Briselu o pravima Dijaspore BiH.

Iz navedenog se zakljucuje da je Emina Bozkurt veoma angazovana u saradnji sa Bosanskohercegovackom zajednicom u Holandiji i da je maksimalno posvecena poboljsanju situacije u Bosni i Hercegovini.



11

Bozkurtova je rekla da je pocastvovana priznanjem BiH Platforme: “Cijenim da Platforma BiH cini napore da se ljudima koji se zalazu za bh. zajednicu na ovaj nacin zahvaljuje. Jos znacajnijim svakako smatram da se zajednickom saradnjom poboljsa situacija u zemlji. Zajedno smo jaci! Jer vise od 85 posto stanovnistva BiH zeli bolju buducnost svojoj zemlji i podrzava EU integraciju. Put BiH ka EU zahtijeva mnogo podrske. Najvaznije je da ljudi tamo politicare prisile da sve ucine na reformisanju potrebnom za EU-integraciju.”

CESTITKA FRANCIS A. BOYLE GENERALU SEFERU

HALILOVICU POVODOM 20. GODISNJICE OPSADE

SARAJEVA, RATA I GENOCIDA PROTIV REPUBLIKE BiH

Dragi bosanski prijatelji: Povodom 20. godisnjice opsade Sarajeva,

rata i genocida protiv Republike Bosne i Hercegovine i naroda

Bosne, zelim da izrazim moje najiskrenije i najsrdacnije cestitke

mom prijatelju generalu Seferu Halilovicu. Jos uvijek ucim moje

studente da je general Halilovic sa svojim borcima pokrenuo jednu od

najvecih odbrana bosanskih gradova i bosanskog naroda u modernoj

vojnoj istoriji. A bio sam u Staljingradu.

Vojnicki pozdrav!

Francis A. Boyle

Profesor medjunarodnog prava

Glavni zastupnik Republike BiH pred Svjetskim sudom pravde sa

specijalnim i opunomocenim ovlastenjima

20th Anniversary:Congratulations to Gen. Sefer Halilovic!

Dear Bosnian Friends: On this the 20th Anniversary of the siege of Sarajevo and the war and genocide against

the Republic of Bosnia and Herzegovina and the Bosnian People, I want to extend my sincerest and heartiest

congratulations to my friend General Sefer Halilovic. I still lecture my students that General Halilovic and

his Comrades in Arms mounted one of the greatest Defenses in Modern Military History of the Bosnian Cities

and the Bosnian People. And I have been to Stalingrad.

Salut!



12

Francis A. Boyle

Professor of International Law

General Agent for the Republic of Bosnia and Herzegovina before the International Court of Justice with

Extraordinary and Plenipotentiary Powers

Francis A. Boyle

Law Building

504 E. Pennsylvania Ave.

Champaign, Illinois 61820

217-333-7954 (voice)

217-244-1478 (fax)

(personal comments only) From: [email protected] [mailto:[email protected]]

Sent: Thursday, April 05, 2012 9:01 AM

CESTITKA KBSA ZA DAN NEZAVISNOSTI BiH

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike, krovna organizacija američkih i kanadskih Bošnjaka, čestita svim

građanima BiH u domovini i u svijetu, 1. Mart, Dan nezavisnosti jedine domovine, Bosne i Hercegovine.

Prošlo je dvadeset godina od historijske deklaracije nezavisnosti demokratske, suverene, samostalne i

cjelovite Republike Bosne i Hercegovine, poštivajući referendumom izraženu volju građana BiH.



13

Pozivamo sve članove KBSA kao i sve građane BiH koji vole svoju domovinu da nam se pridruže u

obilježavanju i proslavi Dana nezavisnosti naše jedine domovine.

Sa nadom u doček bolje i svjetlije budućnosti BiH kao članice NATOa i Europske unije i bez

entiteta, KBSA želi svim građanima sretan praznik, Dan nezavisnosti.

Upravni Odbor KBSA

SAOPSTENJE PLATFORME BiH POVODOM TERORISTICKIH PRIJETNJI OD STRANE

SRPSKIH TERORISTA U NIZOZEMSKOJ

Saopstenje povodom teroristickih prijetnji od strane srpskih terorista u Nizozemskoj U zadnjih nekoliko dana se u Nizozemskim medijima uveliko raspravlja o teroristickoj prijetnji grupe Srba koju je drzavna sluzba bezbjednosti Nizozemske (AIVD) otkrila na Youtoube i u kojoj se prijeti Nizozemskoj drzavi napadom na sistem brana koje cuvaju cijelu zemlju od mogucih poplava Sjevernog Mora. Isto tako se prijeti miniranjem zgrade Medjunarodnog krivicnog suda za bivsu Jugoslaviju u Hagu u kojoj se sprovodi sudjenje ratnim zlocincima. Sami protagonisti ove teroristicke prijetnje se proglasavaju grupom srpskih intelektualaca koja brani interese srbstva i krscanstva i prijeti ultimativno da ce izvrsiti raketni napad na brane ukoliko srpski ratni zlocinci Seselj, Karadzic i Mladic ne budu pusteni iz zatvora. Miroljub i Vojislav Petrovic sa ovom svojom grupom su vec od prije poznati u Beogradu kao propagatori ovakvih sumanutih ideja i imaju svojih pristalica medju Srbima koji su se masovno okupljali i protestovali protiv hapsenja gore pomenutih ratnih zlocinaca, proglasavajuci ih nacionalnim herojima. Ove prijetnje dolaze u vrijeme kad se u Srbiji i Republici Srpskoj vrsi velika drzavna kampanja rehabilitacije cetnistva, fasistickog srpskog pokreta i njihovog vodje Draze Mihailovica, isto tako osudjenog ratnog zlocinca iz II Svjetskog rata. Ovo sve dokazuje da je extremni samounistavajuci ultranacionalizam medju Srbima, nazalost, u porastu i da ovo predstavlja jos jednu ozbiljnu prijetnju u nizu koje se sve vise sire iz redova srpskih fasista i ultranacionalista koji negiraju ratne zlocine i genocide svojih sunarodnjaka. Organizacije i pojedinci Platforme BiH, krovne organizacije gradjana i klubova BiH u Nizozemskoj, ostro osudjuju ovakve teroristicke istupe te zahtjevaju od Nizozemskih i Srbijanskih vlasti da uhapse pocinitelje i poduzmu sve moguce antiteroristicke mjere protiv ovakvih izgrednika. Platforma BiH je multietnicka organizacija gradjana BiH i njeni clanovi srpske nacionalnosti nemaju nikakve veze niti kontakte sa ovom teroristickom grupom koja sudeci po izvjestajima djeluje na prostoru Srbije i Nizozemske. Platforma BiH uzima ovakve javne istupe pojedinaca i grupa kao veoma ozbiljnu provokaciju koja moze dovesti do sirenja terorizma i ugrozavanja mira u Evropi. U tom smislu



14

podrzavamo sve mjere koje preduzimaju nizozemski organi vlasti u cilju sprjecavanja svakog oblika terorizma u zemlji i svijetu. Dr. Ervin Sendijarevic Predsjednik Platforme BiH

VRHOVNI SUD HOLANDIJE POTVRDIO DA UN IMAJU IMUNITET OD GONJENJA ZA GENOCID U

SREBRENICI

Den Haag, 13.04.2012.

Sjecanje na genocid Srebrenice95 u Den Hagu

Vrhovni sud Holandije je presudio 13. aprila 2012. da Ujedinjene Nacije imaju imunitet od gonjenja,

čime je odbačena tužba "Majki Srebrenice" da pred holandskim sudovima dokazu odgovornost UN za

genocid u Srebrenici.

Srpske snage su u julu 1995. ubile preko 8.000 muškaraca i djecaka iz Srebrenice, koja je bila pod

zaštitom UN. Većina je ubijena u grupnim i masovnim egzekucijama, a njihova tijela su bacena u

masovne grobnice i pronadjena kasnije vecinom u sekundarnim grobnicama.

Udruzenje Majke Srebrenice smatraju da UN i Holandija nisu ispunile svoju obavezu da zastite i

sprijece pad enklave UN Srebrenica. Holandske trupe u okviru mirovne misije UN koje su bile

stacionirane u Srebrenici, navodno, nisu imale dovoljno ljudi i naoružanja,da zaštite civile.

Advokati oko 6.000 srodnika ubijenih civila su izrazili nezadovoljstvo presudom Vrhovnog suda



15

Holandije, navodeći da ona pokazuje da UN uživaju apsolutnu moć i najavili su da će ovaj slučaj

pokrenuti pred Evropskim sudom za ljudska prava u Strazburu. "To je neprihvatljivo iz političke, ljudske

i pravne perspektive", naveli su advokati u svom saopštenju.

Vrhovni sud Holandije je ovom presudom podržao presude nižih sudova iz 2008. i 2010. koje su

navodile apsolutni imunitet UN koji proističe iz međunarodnih konvencija na kojima je bazirana ova

svetska organizacija i da zato UN ne mogu biti odgovorne pred bilo kojim nacionalnim sudom u svijetu.

Najviši sud Holandije je dodao da je pravna zaštita UN suštinska osnova njenih mirovnih operacija u

svijetu.

Ovim je sudski postupak za nadoknadu stete protiv UN zvanicno okoncan, a protiv drzave Holandije se

nastavlja.

Majke Srebrenice pred sudom u Hagu

Apelacioni sud u Den Hagu je u odvojenom slucaju 5. jula 2011. presudio da je drzava Holandija odgovorna za smrt oca i brata Hasana Nuhanovica, koji je bio prevodilac u Holandskom bataljonu u Srebrenici 1995., kao i za elektricara tog bataljona Rizu Mustafica. Sud je prosudio da je Holandska vlada suodgovorna za smrt ove trojice ljudi jer su nakon pada Srebrenice primljeni u kamp Holandskog bataljona i nakon toga prisiljeni da ga napuste iako je bilo poznato sta im se moglo dogoditi. Prema odluci suda rodjaci ubijenih imaju pravo na nadoknadu stete.

MEDJUNARODNA KONFERENCIJA O MASOVNOM SEKSUALNOM ZLOSTAVLJANJU KAO

JEDNA OD STRATEGIJA U RATNOM SUKOBU ODRZANA U SARAJEVU Masovno silovanje je nasa zajednicka rana koja ce nas, ako je ne izlijecimo, boliti citav zivot, jedan je od zakljucaka Konferencije o masovnom seksualnom zlostavljanju kao jedna od strategija u ratnom sukobu odrzane 9.i 10. marta 2012. godine u Domu oruzanih snaga BiH u Sarajevu.



16

Da bi obiljezili dvadesetogodisnjicu od pocetka ratnih sukoba u Republici Bosni i Hercegovini, ali isto tako pokusali rasvjetliti dogadjaje, posljedice te ponuditi odgovore potrebne za rekonstrukciju zrtava, Federacije Majke za mir Francuske sa partnerima organizovala je ovu konferenciju.

Majke za mir: Konferencija o masovnom seksualnom zlostavljanju u ratu

Na konferenciji su ucestvovali: Nanou Rousseau, predsjednica Federacije Majke za mir Francuske /dobitnica Nagrade za mir 2004, zamjenik Gradonacelnika Sarajevao, Veronique Nahoum, antropologinja, povijest i antropologija silovanja, Elsa Vumi, predsjednica organizacije Aktivni za Kongo, Munira Subasic, Majke enklava Srebrenica i Zepa, Bakira Hasecic, predstavnica Udruge Zene zrtve rata, Udruga Medica, posljedice silovanja, podrska zrtvama, Michel Grappe, djeciji psihijatar, Murat Tahirovic, predsjednik Udruzenja Saveza logorasa, Dr. Senadin Ljubovic, Marie Mossi, clanica Africke udruge za ljudska prava, Muna Zvizdic, Zene zenama, Jasna Buftic-Muftic, prof.pravnih nauka, Sarajevo, Massombo Kayongo, Advokat, zastupnik zrtava u DR Kongo, Martine Royo, Amnesty International Francuska, Florence Hartmann, bivsa glasnogovornica glavne tuziteljice Medjunarodnog krivicnog suda u Den Hagu, Prof.dr. Smail Cekic, Institut za zlocine. Novinarka i bivsa glasnogovornica Tuzilastva na Haskom Tribunalu Florence Hartman je na pocetku konferencije rekla da je konferencija otvorena za siroku publiku i da ima cilj da se javnost upozna sa problemom masovnih zlocina o kojima se malo prica i malo zna. Prikazani film autorice Sabine Subasic "Seksualno zlostavljanje zena, sredstvo za rat" je djelo koje obradjuje kompleksni problem silovanja, sta znaci postati zrtva silovanja, trajanje osjecaja zrtve itd. Zrtve o gnusnim zlocinima uvjek govore u trecem licu, krijuci se od istine....Zrtve nose nanesenu bol citav zivot, pitanja su mnoga: kako pogledati u oci roditeljima, braci....jer su obiljezene! Stres koje one nose je i za strucnjake tesko objasniti i definisati. Mnoge zrtve su otisle u trece zemlje, ali od sebe nisu mogle pobjeci. Djeca, koja su rodjena, plod su najgnusnijeg dogadjaja u kojem je silovanje najdramaticniji dogadjaj. Zrtve se bore i uvjek ce se boriti da se zlocinci kazne. U prezentacijama strucnjaka i aktivista istaknuto je i sljedece: Nekaznjeni zlocin ce se ponoviti. Nikad se nece saznati tacan broj silovanih zena u BiH ali se zna da je broj kaznjenih silovatelja manji od 20 (dvadeset). Oni koje je Sud BiH kaznio dobili su minimalne kazne,



17

a kao olaksavajuce okolnosti pri izricanju minimalnih kazni Sud je uzeo u obzir cinjenice da su siledjije sada "familijarni ljudi".

Veronique Nahoum, Suada Pasic sa cuvenom Florence Hartman

Sud BiH se, dakle, ne brine kako ce silovane zene tj. zrtve, ako to budu mogle, zasnovati svoju obitelj. Kakav ce pakao u tim familijama biti? Utvrdjeno je nedvojbeno da je silovanje u BiH bilo planirani zlocin. Taj zlocin je smisljen u glavama srpskih akademika, vojnih stratega i civilnih vlasti. Silovanje je dio obimnog zdruzenog zlocinackog poduhvata i projekta unistenja jednog kompletnog naroda. Isto je Karadzic obznanio sa skupstinske govornice u Parlamentu Republike Bosne i Hercegovine 1991. godine. To je silovanje do smrti, kao dio masakra, silovanje da se ubije i da se zrtva natjera da pozeli da je mrtva. Opsesivne misli se stalno vracaju kod zrtve, dogadjaju se samoubistva. Odgovor zajednice je pritom jako bitan. Postavlja se pitanje gdje su sada Socijalne sluzbe? Zlocinac radi da zrtvu uprlja i ponizi. Seksualno nasilje je tortura nad zrtvom. Covjek koji ima djevojku je djelat i izrtva ce uvjek imati sliku te osobe ispred sebe, bez obzira sto se udala i ima djecu. Sve su to nacini unistavanja ljudi. Silovanje, okrutnost, moc nad nekim, propaganda i govor kako se treba osvetiti su metode zlocinaca koji su ucestvovali u organizovanju zlocina pocinjenom direktno od vrha Srbije. Pitanje sta pripada zrtvi? U 2007. i 2008. godini su bili negativni rezultati. Ali 2011.g. Sud BiH je donio stav i uputstva kako ce nizi sudovi postupati u zahtjevima za odstetu. Svako lice izlozeno torturi ima pravo na odstetu! Savez logorasa djeluje od 1996. kao nevladina organicija: bilo je 657 logora i oko 257.000 logorasa. Nad muskarcima je vrsena tortura osmisljena strategijom snaga koje su to radile. Seksualno zlostavljanje u u logorima kao na pr. u Zvorniku, guranje tvrdih meterijala u tijelo, prisila oca da pojede spolni organ sina, odsjecanje spolnih organa...... Drzava BiH nije nista uradila po ovom teskom pitanju. Je li agresor uspio u svojoj namjeri? Nije. Za zrtvu je bitno da ostvari kontrolu nad svojim zivotom. Prisutna je velika potreba za rad na posttraumatskom sindromu (PTS) jer nema spontanog izlijecenja. Insistirati na razgovoru i ispunjenosti zivota sto vodi u jedno stabilno stanje. Zrtve motivisati da dobijaju sigurnost, da se ublaze dusevne patnje.



18

U izvjestaju o Kongu receno da se tamo odvija slicna tragedija sistematskog unistavanja zivota ljudi i silovanja zena, pretezno u pojasu prema Ruandi, Burundiju i Ugandi. Kongo ima oko 60 miliona stanovnika a do sada je ubijeno oko 6 miliona ljudi, silovao preko 250.000 zena, a ubijeno oko 500.000 u ratnim sukobima. Na kraju konferencije usvojeni su zakljucci u kojima ce se drzavnim institucijama BiH reci STOP SVEMU ! -Medjunarodnoj zajednici upucen zahtjev da vrsi pritisak na Vladu BiH. -Obestecenje zrtvama na bazi Medjunarodne sudske presude i utvrdjene solidarne odgovornosti Srbije. -Zrtve su borci za istinu i pravdu! Zrtve to same pronalaze, nema saradnje medija, nema gradjanske podrske. Iako je to zajednicka rana. -Medijski izvjestiti da je ovo nasa zajednicka rana, ako je ne izlijecimo, ona ce da boli citav zivot. -Procesuiranje komercijalnog kadra: zlocini su dio udruzenih podjela! Zene su apostrofirale da nevladine organizacije vode hrabre zene: - Mira bez pravde nece biti i dok ne razbijemo sutnju! Hocemo da se zlocinci kazne i da nam vlasti u tome pomognu. Da Vlada saslusa nase zrtve! Na kraju je prikazan i film "Otkrivenje" autora Hans-Christian Schmida. Suada Pasic Predstavnica Platforme BiH u Holandiji

SARAJEVSKA CRVENA LINIJA – 20.GODISNJICA

NAJDUZE DRZANOG OPKOLJENOG GRADA U EVROPI

Sarajevska crvena linija, 20. godišnjica opsade



19

U Sarajevu je 6. aprila obilježena 20. godišnjica od početka opsade glavnog grada BiH

U centru grada, u glavnoj Titovoj ulici 11.541 crvene stolice podsjećale su na sve one koji su izgubili život u opkoljenom Sarajevu. Hiljade građana izašlo je tog petka na ulice glavnog grada, stavljajuci cvijeće na poredane stolice koje su simbolizirale nekog dragog, bliskog, izgubljenog. Pred Trgom djece Sarajeva poredane su i 643 male, crvene stolice za svako dijete koje je tokom opsade ubijeno. Na malim stolicama su bile plišane igračke, sto prolaznike nije moglo ostaviti ravnodušnim. U centralnoj sarajevskoj ispred Vječne vatre održan je koncert na kojem su nastupili brojni ansambli, horovi i solisti. U izlozima s obje strane ulice građani su mogli vidjeti izložbu plakata na kojima su prikazani događaji iz vremena opsade Sarajeva. Plakati su ilustrovali život u nenormalnim uslovima, ali i prkos građana koji su, uprkos cinjenici da je oko 300 granata dnevno padalo na Sarajevo, organizovali pozorišne predstave i koncerte po podrumima, izdavali dnevne novine, koristeci svoje najbolje kreativne i ljudske sposobnosti. Izloženi su bili i ratni brojevi sarajevskog „Oslobođenja“. Cetnicka opsada Sarajeva trajala je 1.425 dana. Počela je 5. aprila 1992., kada je zauzet Međunarodni aerodrom u Sarajevu, a završena je nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 15. novembra 1995.

Opravdane kritike na racuna organizatora i gradskih vlasti izazvala je cinjenica da su stolice

porucene u Srbiji, koja je bila agresor na nezavisnu i medjunarodno priznatu Republiku Bosnu i

Hercegovinu.

FLORENCE HARTMAN REKLA KARLU BILTU DA NEZASLUZUJE DA BUDE U SARAJEVU Florence Hartman, bivsa portparolka Tuzilastva Mudjunarodnog krivicnog suda za bivsu Jugoslaviju u Den Hagu rekla svedskom ministru spoljnih poslova Karlu Biltu da ne zasluzuje da bude prisutan u Sarajevu na ceremniji obiljezavanja 20. godisnjice od pocetka agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu 6. aprila 1992. godine.

Hartmanova, inace novinarka, je to izrekla javno, pred gradjanima Sarajeva, optuzujuci Karla Bilta,

tadasnjeg specijalnog izaslanika Evropske unije, da “nije ucinio nista kad je mogao, nego je govorio da

je Milosevic dobar covjek. To je zapisano i dokumentovano na snimku. Zao mi je, ali on ne zasluzuje da

bude ovdje.” Takodjer ga je optuzila da « nije uradio nista da sprijeci patnje Sarajlija i BiH u toku rata. »

Bilt, koji je bio nekoliko metara udaljen kad mu se Hartmanova obratila, pokusao je da ignorise njene

izjave.



20

Florence Hartman osudjuje Karla Bilta u sred Sarajeva

Hartmann in Sarajevo Florence video)

Ed Vulliam, cuveni novinar britanskog Guardiana i Observera, koji je pocetkom aprila 1992.

otkrio strahote srpskih koncentracionih logora u Omarskoj i Trnopolju je rekao da je medjunarodna

diplomatska zajednica tolerisala sve sto se dogadja tri duge krvave godine u BiH i takodjer osudio Bilta

zbog igre koju vodi jer je, pored navedenog, uoci samog masakra u Srebrenici rucao zajedno sa

Ratkom Mladicem i Francuskim generalom Bernardom Janvierom.

Karl Bilt je inace poznat po sklonosti da ima dobre i prijateljske odnose sa ratnim zlocincima tako da je

svjedocio i u korist bivse predsjednice RS Biljane Plavsic, osudjene za ratne zlocine od strane

Tribunala.

Obiljezavanje 20. godisnjice od pocetka rata u BiH i prvih ispaljenih metaka u Sarajevo 6. aprila, sto se

takodjer slavi kao Dan oslobodjenja Sarajeva od fasizma 1945., proteklo je tihom setnjom desetina

hiljada gradjana duz jedne instalacije od 11.541 crvene stolice, gdje svaka stolica predstavlja jedan

izgubljeni zivot za vrijeme opsade grada od 1992. do 1996. godine.

Dz. Kuric

Historijski nesporazum Francuske i Turske: A, GENOCID U SREBRENICI, GOSPODO!?

'Turska prekida sve oblike kontakta sa Francuskom', to je nesumnjivo politicka vijest godine. Ovo je jos jedan udarac za Nato i Evropsku uniju. Cak ni francuski avioni niti vojni niti civilni ne mogu vise slijetati u Turskoj. Odlucivanje u NATO-u je privremeno blokirano dok se ne nadje rjesenje za jos uvijek ravnopravnu clanicuTursku. Zaista je jako cudna odluka francuskog parlamenta da samo negiranje genocida nad Armencima bude kaznjivo.



21

Izraz genocid je prvi put upotrijebio jevrejski advokat u Poljskoj Rafael Lemkin 1943. na osnovu grčke riječi "genos" (rasa, pleme) i latinske riječi "cide" (ubiti). Međunarodna pravna definicija zločina genocida je data u članu II i III Konvencija o sprjecavanju i kaznjavanju genocida tek 1948. član II Konvencije je uključen bez izmjena u Rimskom statutu Međunarodnog suda za zločine kao član 6 i također i u Statutima Međunarodnih sudova za ratne zločine za Ruandu i bivšu Jugoslaviju. Ujedinjene nacije po Međunarodnom zakonu iz 1951. godine, genocid smatraju najtezim zločinom kojeg su duzne sve zemlje potpisnice da sprijecavaju i istrazuju. Za ove oblike zlocina ne postoji i ne priznaje se nikakav oblik pravnog imuniteta.

Ako se uzme da u vrijeme Otomanskog carstva nije bilo definicije genocida, a i svi ratovi su bili manje ili vise u to vrijeme genocidni onda jos vise cudi ovakva odluka Francuske. Negiranje svjesnog genocida u Srebrenici i Bosni ili u Ruandi koji su ucinjeni dugo nakon medjunarodnog pravnog definisanja i usvajanja deklaracije o genocidu ostaje u Francuskoj izgleda nekaznjivo kao i postojanje i djelovanje profasistickih stranaka i organizacija kao i u mnogim drugim zemljama Evrope.

Treba pozvati Ujedinjene Nacije i Medjunarodni sud za zlocine da se izjasne o ovom selektivnom francuskom zakonu koji je usvojen u parlamentu Francuske te da ga po medjunarodnom pravu proglasi diskriminirajucim i vrati na prepravke i dopunu sukladno medjunarodnim konvencijama na koje se i sama Francuska obavezala. Ruski genocid u istocnoj Njemackoj nakon 2. svjetskog rata, rat u Ruandi, Srebrenica, Vukovar i mnogi drugi po principima pravne equipotencije bi negiranje ovih genocida jos daleko prije moralo biti kaznjivo jer se radi o djelima koja su ucinjena svjesno, nakon pravnog definisanja medjunarodne kaznjivosti genocida.

Ovo selektivno koristenje duplih arsina u francuskoj politici prema Turskoj i nekim drugim zemljama sa muslimanskim stanovnistvom nije vise slucajnost nego naprotiv postaje vec ucestala pojava. Hladne izjave Predsjednika Nikolasa Sarkozyja o eurointegraciji Turske prije 2 godine eto dozivljavaju svoj nastavak na najgori moguci nacin ne samo za Tursku nego i za cijelu Evropu. Nedavna svadja u NATO-u upravo izmedju Turske i Francuske oko obima izvodjenja vojne intervencije u Libiji evo i ovdje dobija svoj nastavak. Dali su gospoda u Francuskoj zaista svjesna opasnosti u koju uvlace sada vec krhku Evropu. Francuzi su ocito spremni da prepuste da se centar civilizacije na zemaljskoj kugli preseli na neki drugi kontinent. Mislim da ce Francuska u svemu ovome kao i oduvijek izaci kao najveci gubitnik a izgleda i mi ostali ni krivi ni duzni. Pozivam sve nase gradjane u Francuskoj i svijetu da upute ostre proteste francuskoj vladi i parlamentu zbog usvajanja ovakvog zakona u kojem se medjunarodno diskriminira i selektivno tumace genocidi koji su se desili u zadnjih nekoliko vijekova. Dr. Ervin Sendijarevic, Predsjednik Platforme BiH Holandija



22

ZAHTJEV ZA POVRATAK U ZIVOT USTAVA REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

Pise: Ervin Sendijarevic http://www.facebook.com/sendijarevic Podrzavam Nedzada Cvrka i njegovu Rezoluciju o genocidu u Srebrenici koju je ponudio Parlamentu Francuske. Ova rezolucija ima onu pravu ljudsku dimenziju koja apeluje da tvorevine nastale na zlocinu i genocidu moraju da nestanu. Ovo je nastavak dugotrajne borbe za istinu i pravdu koje jos nisu ni izbliza zadovoljene i dok se to ne desi nemozemo zivjeti dalje uzdignute glave. Nemozemo dozvoliti da svijet tako olako prelazi preko genocida koji je nacinjen u Bosni i Hercegovini. Dok se pravedno ne osude sve institucije i pojedinci koji su to ucinili nemozemo ici dalje. Republika Srpska sa svojim institucijama i sa svojim vodjama je pripremila i izvrsila genocid i zlocin te kao takva prema medjunarodnim konvencijama na koje se ustavno obavezala BiH nemoze vise postojati. Prema medjunarodnim konvencijama o ratovanju nemoze se priznati nista sto je nastalo kao rezultat rata i upotrebe vojnog nasilja. Republika Srpska kao privremena zona razdvajanja sukobljenih strana po Daytonskom mirovnom sporazumu nema vise nikakve svrhe postojanja jer je vec odavno stvorena jedinstvena armija Bosne i Hercegovine. Daytonski ustav kao privremeno rjesenje je trebao odavno da se ukine jer odstranjivanjem agresora ne postoji vise odavno realna opasnost od ratnih sukoba unutar same zemlje. NATO ima sada potpunu kontrolu na terenu i moze da reaguje veoma efikasno kod i najmanjeg incidenta. Trazimo da nam se vrati ono najvrijednije sto smo imali ali nam je ratom oduzeto, a to je jednakopravnost, sloboda i demokracija na svakom mjestu i za sve gradjane u Bosni i Hercegovini. Tek kad se to desi onda ce se moci govoriti da se napokon desava odrzivi povratak u Bosnu i Hercegovinu . Ova rezolucija je simbol borbe za pravdu i pravo koje je narodu silom uskraceno. Nase pravo na pravdu je neprikosnoveno. Ne samo da je pravo nego je i ljudska obaveza da negiramo sve ono sto je genocidom i zlocinom steceno i nacinjeno. Tko to pravo odrice, odrice se da je covjek i dobrovoljno pristaje da se svrsta u monstrume modernog doba. Rezolucije nece nikad moci da vrate sve ono sto smo izgubili ali pravdu moze i mora. Preplakati mozemo ali zaboraviti necemo. Rezolucija da je Republika Srpska genocidna tvorevina i kao takva neosnovano postojana je jedina istina i pravda koja se ljudskom moze zvati. Sve ostale teze nuznog realiteta postojanja Republike Srpske su insinuacije monstruma koje pod plastom mirotvoraca prijete covjecanstvu 21. vijeka.



23

PREZIVJELI SREBRENICANI IZ UDRUZENJA PREZIVJELIH SREBRENICKOG

GENOCIDA 95 POSJETILI HASKI TRIBUNAL INTERESUJUCI SE ZA PROCES

KARADZICU I OSTALE PREDMETE O SREBRENICI

Grupa prezivjelih iz Sebrenickog genocida, predstavnika bosansko-hercegovačkih udruženja u Nizozemskoj, posjetili su Haski Tribunal krajem januara i razgovarali sa zvaničnicima Međunarodnog krivicnog suda za bivsu Jugoslaviju (MKSJ) i prisustvovali suđenju Radovanu Karadžiću. Ova posjeta, u kojoj su učestvovale izbjeglice iz Bosne i Hercegovine koje su napustile svoju zemlju kao rezultat rata 1992-1995, činila je dio napora Outreach programa da omogući bolje razumijevanje rada Međunarodnog suda među onima koji su direktno pogođeni zločinima počinjenim u bivšoj Jugoslaviji. Komentarišući ovu posjetu, Fahrudin Alić, predsjednik Udruženja preživjelih srebreničkog genocida ‘Srebrenica 1995′, izjavio je: “Kao oni koji su preživjeli srebrenički genocid, vrlo smo zainteresovani da saznamo više detalja o predmetu Karadžić kao i drugim predmetima koji se tiču Srebrenice.” Posjeta je organizovana u saradnji s IKV-Pax Christi, organizacijom koja radi na promovisanju mira u konfliktnim područjima i koja sprovodi višegodišnji projekat fokusiran na Srebrenicu. Kako se MKSJ približava završetku svog mandata, Outreach program pojačava napore da rad Međunarodnog suda učini dostupnijim zajednicama u bivšoj Jugoslaviji, uključujući žrtve, i da unaprijedi razumijevanje njegovih dostignuća.

Prezivjeli Srebrenicani pred Haskim Tribunalom



24

Juni 2010. Lokacija masovne grobnice Čančari sa posmrtnim ostacima

žrtava genocida u Srebrenici

Opste je ocekivanje da ce MKSJ bez vecih teskoca dokazati izvrsenje najtezeg zlocina genocida u procesu Kardzicu i Mladicu ne samo u Srebrenici nego i u mnogim drugim gradovima sirom BiH, u sta nema nikakve sumnje. Jos su u toku sudjenja Slobodanu Milosevicu od strane Tuzilastva na MKSJ izneseni brojni dokazi prema kojima je u BiH genocid zapoceo jos u proljece 1992. godine, sto je potvrdjeno i medjupresudom u ovom slucaju od 16.06.2004. godine. Naime, prema ovoj medjupresudi, genocid je vec potvrdjen u sedam bosanskohercegovackih gradova: Brcko, Bosanski Brod, Bijeljina, Kljuc, Prijedor, Sanski Most i Srebrenica. Optuzba za genocid, za razliku od optuzbe za ratne zlocine, fiksira krivicu na jednu stranu i od krivice oslobadja drugu stranu tj. zrtvu. Optuzbu za genocid gotovo uvijek prate zahtijevi da se pocinioci kazne ne samo za djela genocida, nego i za djela koja prate genocid i koja su rezultat genocida. Iz ovog opsteg medjunarodno pravnog stava stoji i zakljucak da nakon utvrdjivanja krivice i presude za genocid Karadzicu i Mladicu mora se izvrsiti i pravicno kaznjavanje institucija odgovornih za izvrsenje genocida i, pored ostalog, izvrsiti demontiranje Milosevicevog projekta RS u BiH, nastalog kao rezultat pocinjenog zlocina genocida.

Dzevad Kuric



25

BOSANCI NA POLUMJESECU

Bosanci na Holandskoj TV: "Braćo Srbi, s ovim čovjekom ubili ste kosmos"

Satko Mujagic u specijalnoj holandskoj emisiji “De Halve Maan”

Šestog aprila u studiju Holandske drzavne TV2, u specijalnoj emisiji ''De Halve Maan'' (Polumjesec) naš Satko Mujagić, značajan borac za istinu i pravdu, učestvovao je u TV emisiji posvećenoj početku srpsko-fašističke agresije na BiH, evocirajući bolne uspomene i otvarajući svoje rane, koje nikada neće zarasti jer se hrane nečim iznutra. Ovaj, naš, uspješni ljudina, govorio je, između ostalog, kako je dvijestotine dana, odnosno četiristotine noći, jer dani tada nisu postojali, bio sužanj, robijaš, zatočenik... jednog od najzloglasnijih logora ''Omarska,'' u kom su svi Bošnjaci ili nesrbi podvrgavani najstrašnijim mučenjima. U TV studiju su se, također, nalazili brojni bh. građani, iz Maglaja, Sarajeva, Prijedora,Goražda, Srebrenice i Bratunca, u svojstvu publike. Kako reče najaktivnija bosanska u Holandskoj bh. dijaspori, Suada Pašić, Zajedno smo jaci! Naime, Holandska državna TV2 praktikuje, jednom nedjeljno, TV emisiju: ''De Halve Maan'' (Polumjesec) koja se bavi aktuelnostima iz muslimanskih zajednica, na polju sporta, kulture, religije, politike... Kad sam dobio par fotografija, sa ovog značajnog medijskog događaja, manjkalo mi je malo više informacija. Ali kad je Mujagić u pitanju, čak i za poluobaviještene, informacija ima u izobilju, treba samo malo biti čovjekom, odvojiti kap vremena i čitati ili slušati ovog, po mnogo čemu, jedinstvenog Bošnjaka. Dakle, dovoljno je samo ukucati, na neki od pretraživača: Satko Mujagić.

I MI-U PRIJEDORU- IMAMO SVOJE SRĐANE ALEKSIĆE Naslušao sam se tih priča. Moj poznanik Fikret Alić, bivši logoraš, ispričao mi je neki dan da ga je u logoru Keraterm pretukao komšija. Prije nego što ga je ovaj počeo tući Fikret mu je rekao: “Što me diraš? Moj otac je tebi našao posao“. Ovaj mu je na to odgovorio: “Jeste tvoj otac, ali nisi ti“, i počeo ga



26

tući. Ljudi su bili stvarno poludjeli u tom ratu. Ali bilo je i svijetlih primjera. I mi u Prijedoru imamo svoje Srđane Aleksiće, samo se za njih ne zna. Imamo Mirka Amidžića, Srbina iz Kozarca, koji je s nama otišao u logor i dao svoj kruh komšiji Amiru koji je umirao od gladi. Dao mu je svoj jedini dnevni obrok. To se pamti. On je 1995. ili izvršio samoubistvo ili je ubijen, jer nije htio da se bori u Vojsci Republike Srpske, nije htio da puca u svoj narod, u svoje Bosance. Meni lično život je spasio Srbin, poznanik moga oca. Nakon što sam bio pretučen i obolio od dizenterije, on mi je krišom donio novac koji mi je poslala majka. Bez tog novca ne bih preživio. Volim naglasiti te svijetle primjere da se zna da i u tom ludom vremenu nisu svi izgubili razum. Ja bih volio da moji Prijedorčani zajedno sa nama dođu u Omarsku i kažu: “Mi ovo nismo htjeli“. Ili “Ovo nije trebalo da se desi“. Kao što su ove i prošle godine na obilježavanje godišnjice Omarske došli gosti iz Beograda. To je ogromno značilo nama, bivšim logorašima. (Satko Mujagić, u čuvenoj Radio emisiji, koju uređuje Omer Karabeg: ''Radio Slobodna Evropa,'' r. emisija ''Most.'').

EVOLUIRAO SAM I-MISLIM DALJE ( BLOG KASABA) ("Žao mi je Ese Sadikovića"; "Kozarski vjesnik", br. 865)

"Jedna uvrijeđena, starija ozbiljna gospođa reče mi da će se na moje pisanje njeni djedovi dići iz groba.

Ja ne bih volio da se moji djedovi dignu iz groba jer za života nisu bili pohitni radu, te bi ih morao izdržavati.

Dalje mi rekoše da sam evoluirao. Jesam, i mislim dalje. Da ne bi bilo dileme, u budućem ratu boriću se perom. Oni će doći po mene, smjestiti me na konja (V. Nazor), i tegliti me po kantonalnim planinama. Konj će biti-nije važno. Uslov je samo-konj. Konj bi mogao po mogućnosti imati na glavi beretku, na čelu kokardu, da po sapnama bude posut ljiljanima. Konja bez sunčanih naočara "neću, neću i neću na konja tog". Kobila pride ne bi bila višak. I tako konj, kobila i ja činili bi parastočnu formaciju... Ono sve što sam napisao o Slobi Miloševiću netačno je i zlonamjerno, te koristim gospođu Biljanu da se izvinim "srpskom narodu" kojeg ona predstavlja. Ako sam u svom pisanju vrijeđao nacionalne lidere koji predstavljaju nacije, i njima se ispričavam. Molim da me više za nisko ne drže!" Esad Sadiković Kozarski Vjesnik br. 866/24.april.1992 N.B. "Braćo Srbi, s ovim čovjekom ubili ste kosmos" - Josip Pejakovic, Prijedor 5. august 2008. ( Prenosi Satko na svom, veoma zanimljivom, i na umjetnički način sređenom blogu) Novele o malim divovima i velikim patuljcima



27

SATKO MUJAGIĆ: RAZBIJAČ LAŽI, KALKULACIJA, LOBISTIČKIH ZAVJERA... ...S druge strane, bilo je taman dovoljno da se bljuvotine i laži o Trnopolju i Omarskoj, bar u Holandiji, svedu na nivo par 'dežurnih kritičara' po internetu, a da javno mnjenje jednom za svagda upamti šta je bilo. Na početku, sa Peter Tetteroo, prvo sam razjasnio da se ne radi o Omarskoj već o Trnopolju. O logoru Trnopolje i snimcima našeg Fikreta Alića je bilo dosta kontroverze jer ispada da su 'novinari tražili najmršavijeg logoraša, stavili ga iza bodljikave žice, sve da namjeste neki novi Auschwitz, a ono logor za izbjeglice'. Prvo smo večeras, znači, konstatovali da se ne radi o Omarskoj već o Trnopolju. Nakon toga je Peter počeo priču kako se zeznuo u imenu, ali da suština izbjegličkog kampa ostaje, samo da se radi o Trnopolju. Tu sam naglasio da su i u Trnopolju i u Omarskoj ljudi, civili, ubijani i mučeni, a žene i djevojke silovane i da je potpuno irelevantno to što su novinari, koji su nam svima spašavali živote, tražili najpogodnije uslove da 'probude' uspavani svijet. Rekao sam da su te slike, očito, pomogle jer se više nije gledala Olimpijada u Barceloni 1992. već rat u BiH i da je srpski gradonačelnik Prijedora (nakon što je svrgnut i kasnije ubijen demokratski izabrani Muhamed Čehajić) u Hagu dobio 40 godina zatvora za zločine u opštini Prijedor, pa i za ubistva u logoru Trnopolje. Nakon ovih snimaka, naglasio sam, logori su raspuštani i spašeni su preostali ljudski životi. Voditelj je - već je bio kraj - tad upitao: "zbog ovih snimaka, Vi ste večeras tu?" na sta sam odgovorio: "Upravo tako!" Peter Teteroo je nakon emisije rekao da mu je žao što je probudio toliko emocija i da mu nije bila namjera povrijediti ljude. U ovo iskreno vjerujem i zato sam ga pozvao da napravi dokumentarac o Kozarcu, Prijedoru i logorima Omarska, Keraterm i Trnopolje.. ( Kazao je, između ostalog, 2004. u TV duelu sa holandskim novinarom Peterom Tetero (Peter Tetteroo) u TV emisiji De leugen regeert ( Laž vlada) ovaj nepokolebljivi borac za istinu.



28

Živ bio, ti koji živiš da bi govorio! Urednik: BH Magazin.com Halil Dzananovic

20 GODINA NAKON GENOCIDA U PRIJEDORU – BOSNA I HERCEGOVINA

Poziv za prisustvo obiljezavanju "20. godina nakon genocida u Prijedoru" koje ce se odrzati 27. maja 2012. u De Balie-u u Amsterdamu. Zbog ogranicenog broja mjesta molimo da svoje prisustvo potvrdite prijavom na [email protected] . Program veceri: • Izlozba fotografija " Genocid u dolini rijeke Sane" Samir Sinanovic • Predstavljanje “Knjige nestalih” udruzenje Izvor • Prezentacija “20 godina genocida” udruzenje Izvor & fondacija Sedra • Diskusija o proslosti i buducnosti Bosne i Hercegovine sa slijedecim gostima: Emine Bozkurt, clan Europskog Parlamenta Alfred van de Cleef, pisac i novinar Willem Lust, novinar Hamdija Draganovic, prezivjeli logoras Omarske Satko Mujagic, Omarske Chris Keulemans, pisac, novinar i voditelj veceri.



29

Program traje od 18:00 do 22:00. Adresa: De Balie Amsterdam, Kleine Gartmanplantsoen 10; 1017 RR Amsterdam Nadamo se vasem dolasku! Fondacija Sedra



30

BANJA LUKA JE PREVISE LIJEP GRAD ZA FASIZAM I CETNISTVO

Uoci ovogodisnjeg dana oslobodjenja grada osvanula poruka:

« BANJA LUKU SU OSLOBODILI ANTIFASISTI, A NE CETNICI ! «

Banja Luka, 21. aprila 2012.

Spomenik antifasistickog oslobodjenja Banjaluke na Sehitlucima

Spomenik antifašistima i borcima NOR-a na poznatom izletištu Šehitluci kod Banje Luke uoci Dana

grada bio je prekriven velikom parolom na kojoj je ispisano “Banja Luku oslobodili antifašisti, a ne

četnici”, a poruka je ispisana cirilicom i latinicom.

Nije poznato ko je autor parole i kako se ona našla na spomeniku iznad grada na Vrbasu, jer iza svega

stoji potpis “grupe autora i autorki”

22. april je u Banjoj Luci nekada bio Dan oslobođenja od fašizma a danas se obilježava kao Dan grada, cime vlasti pokazuju da su i formalno odstupili od antifasistickih tradicija.



31

SREBRENICKI "MARS SPASA" I U BOSTONU

Pise: Dr. Muhamed Borogovac Emir Ikanovic, 23 godine iz Srebrenice, sada zivi u Bostonu, USA. Emir studira ekonomiju na “University of Massachusetts”, a svoje studije finasira tako sto istovremeno i radi. U genocidu u Srebrenici su mu cetnici ubili oca Omera Ikanovica. Osim toga, ubili su mu i dvojicu amidza, Aziza i Ilijaza, djeda Zuhdiju Ikanovica i tetka Mehmedovic Mehmeda. Sa majcine strane ubijen mu je djed Memisevic Hasan, dajdza Memisevic Nedzad i tetak Dzafic Husein.

Emir Ikanovic trci marathon – Srebrenicki “Mars Spasa” u Bostonu

I kao sto hiljade gradjana Bosne i Hercegovine krene na iscrpljujuci "Mars spasa" da evociraju uspomenu na srebrenicke zrtve genocida, tako je Emir Ikanovic ove godine odlucio da istrci Bostonski marathon za svoga oca Omera, za svoje ubijene clanove familije i za sve zrtve gonocida. Na prednjoj strani Emirove majice je pisalo "Srebrenica 1995 NEVER FORGET". Ispod toga je bilo napisano ime njegovog oca "Omer". Na ledjima je pisalo "Ikanovic, Bosna i Hercegovina". Emir je istrcao cijeli Bostonski marathon koji je ove godine bio najtezi u istoriji, jer je temperatura dostizala 87 stepeni Fahrenheit-a, sto je preko 30 stepeni Celzijusa. Zbog neuobicajeno visoke temperature za ovo vrijeme godine 215 ucesnika su zadrzani preko noci u bostonskim bolnicama zbog iscrpljenosti, dok su dva dana poslije trke jos uvijek 15 ucesnika u kriticnom stanju, srecom zivoti im nisu ugorzeni.



32

Podrska majke i prijatelja Emiru Ikanovicu

Ovaj marathon je bio Emirov "Mars spasa", njegovo odavanje pocasti nevino ubijenim Bosnjacima u genocidu u Srebrenici. Postigao je i odlcno vrijeme za amatera, oko 4 sata. Emir mi je sav sretan ispricao da Srebrenica nije zaboravljena u Americi. To je zakljucio iz cinjenice da je tokom trke, na vise lokacija duz 42 kilometra trase cuo gledaoce kako ga bodre "Go Srebrenica, Go Srebrenica ...". Emir se zarekao da se trcati Bostonski marathon svake godine za svoje ubijene Srebrenicane i da ce slijedece godine trcati u majici sa zastavom Republike BiH, Zlatnim ljiljanima.

OSUDA POKUSAJA REHABILITACIJE CETNICKOG FASISTICKOG GENERALA I RATNOG ZLOCINCA DRAZE MIHAILOVICA

Kongres Bošnjaka Sjeverne Amerike (KBSA) oštro osuđuje sve napore Vlade Republike Srbije povodom pokušaja rehabilitacije četničkog generala, osuđenog ratnog zločinca, Dragoljuba “Draže Mihailovića”.

U Drugom svjetskom ratu,general Mihailović je bio vođa četničkog odreda vojske Srbije, poznatijeg pod imenom ravnogorski četnici. Četnici su fašistička vojna formacija, odnosno srpska nacionalistička vojna



33

organizacija koja je ciljano radila na eksterminaciji, to jest istrebljenju čitavog nesrpskog življa kao i jugoslovenskih partizana, antifašista kako na području Srbije tako i na području Bosne i Hercegovine.

Pod komandom Draže Mihailovića, četnici su saradjivali sa okupatorima, i kao takvi pocinili ratne zločine i zločine protiv čovječnosti protiv bošnjačkih i hrvatskih civila u Bosni i Hercegovini i Srbiji. Procjenjuje se da su četnici pod vodstvom Mihailovića, ubili vise od 60.000 civila, te spalili nekoliko stotina bosanskih gradova i sela, sve u cilju stvaranja etnički čistog teritorija, to jest stvaranja veliko-srpske države. Nakon Drugog svjetskog rata četnički general Mihailović je uhapšen od strane Jugoslovenskih vlasti, nakon čega je osuđen na smrtnu kaznu zbog domaće izdaje i počinjenih ratnih zločina.

Fašistička četnička ideologija je ponovo izašla na površinu tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992-1995. Vojska bosanskih Srba zajedno sa vojskom Srbije su, nadahnuti istom fašističkom ideologijom koju je propovijedao Mihailović, počinili genocid i etničko čišćenje nad Bošnjackim narodom. Ova zarazna i destruktivna fašistička ideologija je još uvijek živa i uživa značajnu podršku među desno orijentisanim srpskim organizacijama koje djeluju u Srbiji i Bosni i Hercegovini, to jest u manjem entitetu RS koji je produkt navedene agresije. Četnička ideologija predstavlja jasnu opasnost za mir i stabilnost kako u Bosni i Hercegovini tako i na citavom Balkanu.

Rehabilitacijom četničkog vođe Mihailovića, Srbija bi poslala veoma negativan i zabrinjavajući signal da Vlada Srbije dopušta, oživljava i podržava fašističku ideologiju četništva. Direktne posljedice te ideologije su ratni zločini, zločini protiv čovječnosti, etničko čišćenje, itd. Sama priča o rehabilitaciji je izuzetno teška uvreda žrtvama fašizma, kao i preživjelima i svima onima koji su se borili protiv fašizma, uključujući i Srbe u Jugoslaviji tokom Drugog svjetskog rata. Srbija bi se ovim činom bespovratno okarakterisala kao zemlja koja slavi ratne zločince i stvara nestabilnost i napetosti u jugoistočnoj Evropi. Ovom rehabilitacijom, zvaničnim potezom vlasti Srbije, sigurno bi došlo do preporoda pokreta ekstremne desnice u Srbiji koji bi mogao ohrabriti slične pokrete u drugim evropskim zemljama, što bi moglo dovesti do budućih procesa rehabilitacije nacističkih i fašističkih ratnih zločinaca u drugim evropskim zemljama.

Tražimo od svih nevladinih organizacija za ljudska prava u SAD, Evropi i posebno u Srbiji da nam se pridruže u osudi pokušaja rehabilitacije fašističkih ratnih zločinaca, te pokušaja prekrajanja historije u korist fašizma na Balkanu i Evropi.

POVODOM ZAHTJEVA ZA REHABILITACIJU CETNICKOG ZLIKOVCA

DRAZE MIHAILOVICA

Povodom zahtjeva o rehabilitaciji četničkog generala Draže Mihailovića Stranka dijaspore Bosne i

Hercegovine želi da saopšti sljedeće:

Zahtjev za rehabilitacijom četničkog krvnika Draže Mihailovića spada u najmorbidnije pokušaje

sljedbenika četničko- kvinsliškog pokreta, da se historijskom revizijom naučno-zasnovanih i

dokumentovanih činjenica iz naše povijesti, rehabilitiraju četnički zločinci i svi zločini počinjeni u njihovo

ime.



34

Rehabilitacijom jednog od najvecih zločinaca na prostoru bivše SFRJ, ponizile bi se sve žrtve četničkog

terora, ne samo u Drugom svijetskom već i zadnjem agresorskom ratu na Republiku Bosnu i

Hercegovinu. To bi bio direktan atak na svijetle tradicije i historijske vrijednosti koje su proistekle iz

narodnooslobodilačkog, antifašističkog rata svih naroda i narodnosti bivše SFRJ, ali i inicijalna kapisla

za nove ratne zločine, genocide, istrebljenja i progone. Rehabilitacijom ovog zločinca nanijela bi se

ogromna šteta političko-bezbjedonosnoj situaciji cijelokupnog balkanskog regiona pri čemu bi se do

kraja potrošio politički imidž Srbije i vratio je u najmračnije razdoblje njene povijesti.

Poslije četničkih divljanja u Drugom svijetskom ratu i agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu,

rehabilitacijom Draže Mihailovića se u stvari "skida koža vuka a oblači koža jagnjeta gdje su jagnjad

spremna da ginu za granice postavljenje vučijim klanjem".

Ured za informisnaje SD BiH

www.strankadijaspore.com

SAOPSTENJE STRANKE DIJASPORE BiH

POVODOM IZJAVE GERTA FYLKINGA NA SVEDSKOM RADIJU

Ovim putem vas zelimo obavjestiti da je pismo podrske gdinu Gertu Fylking poslato Granskningsnämdenu

(Agenciji za kontrolu medija i radija u Svedskoj , Justitiekanslern( Javnituzioc u Svedskoj) te svedskim

medijima a povodom njegove izjave o Brejviku i srpskom nacionalizmu!(http://www.dnevniavaz.ba/vijesti/teme/92250-svedski-

glumac-i-radijski-voditelj-o-kritikama-iz-srbije-fylking-stojim-iza-svih-svojih-rijeci-o-srbima.html) Original na svedskom jeziku je na kraju teksta! Ured za informisanje SD BiH Gert Fylking razmislja zdravim razumom! Svojim postupkom on se distancira od pocinioca ratnih zlocina! Svojom izjavom Gert nije uvredio srpski narod vec je pokazao da Breivikove ideje su opste prihvacene u cijeloj Evropi, izmedju ostalog i u Srbiji! Cinjenica da Breivikove ideje imaju svoje korijene u srpskom nacionalizmu ne treba da nas cudi jer zajednicki nazivnik im je islamofobija. Oni koji poznaju malo bolje situaciju una Balkanu, znaju da Republika Srbija ima ogromne probleme sa ultranacinalistickom ideologijom ciji korijeni poticu iz Srpske pravoslavne crkve. Paradoksalno je da pravoslavna crkva u centru svojih aktivnosti sprovodi velikosrpsku politiku umjesto da se bavi sa vjerskim i religioznim pitanjima. Suprostaviti se ovoj politici znaci biti izdajnik srpskog naroda sto koci srpske antinacionaliste da reaguju protiv ovog bezumlja.

www.bihplatform.nl


Srpska pravoslavna crkva je podrzavala u zadnjem ratu teznji da se stvori Velika Srbiju! Ovdje treba traziti razlog zasto genocid u Srebrenici i Ured za informisanje Stranke dijaspore BiHwww.strankadijaspore.com

Dr. fra Mile Babić – dekan Franjevač

UBIJATI RAZLIKE ZNA

Posted: 15. Februar 2012. in Intervjui

Ako želimo izaći iz svijeta nasilja, onda moramo zastupati jedinstvo koje afirmira razliku i razliku koja afirmira jedinstvo. Još jednom: jedinstvo koje iskljujedinstvo je nasilna…..Kod nas u BiH nismo nikaslužila ili povlaštenoj naciji ili povlaštenoj religiji, ili povlaštenoj ideologiji ili povlaštenoj grupi monikada nije služila svakom čovjeku, svakom grapravoslavnu državu. Ustvari je sve to manipulacija religijom i najviše škodi samoj religiji. Zato su odgovorni i religijski dostojanstvenici i politireligije i demokratske države…..Dobro je da u su njegovi rezultati neznatni. Bolje išta, nego ništa. Sve tri abrahamske religije trebale bi se boriti protiv idolatrije,protiv lažnih bogova, tj. protiv idola. pripadnici, a ne slobodni pojedinci. Bez te temeljne slobode nema vjere, jer čovjekove slobode. Svi oni koji u religiji negiraju slobodu same vjere, jer vjera može nastati samo katolika u BiH koji opravdava primanje toga ordena (misli se na orden kojeg je biskup Komarica 9. januara ove godine primio od Dodika, op. B.G.)……..Koliko vidim, on (Emil Vlajki, op. B.G.)predstavljsrpski nacionalizam, i to u ime Hrvata, a glavna hrvatska stranka HDZ to podržava…..Crkva je tu da ljude poštuje i ljubi, a ne da im sudi. Isus od nas traži da ljubimo svoje neprijatelje (Mt 5, 43smo stoljećima zastupali paradigmu konfrontacijsvjetonazora. Crkva mora načiniti obrat, jer to od nje zahtijeva Isus Krist……Osnovna poruka zbornika Jukić od početka do danas ostaje ista: pisati u skladu s vlastitom savješodmjeren; biti krajnje otvoren prema svemu što je drugo i druk

Osim što sam još nešto naučio, iz ovog razgovora sam izišao nekako i oplemenjeniji, jer razgovarao sam sa učenim čovjekom – teologom č

GOUDA 05

List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji

Srpska pravoslavna crkva je podrzavala u zadnjem ratu Milosevica, Karadzica i Mladica u njihovo

Ovdje treba traziti razlog zasto genocid u Srebrenici i ratni zlocini se negiraju od strane drzave Srbije!

Ured za informisanje Stranke dijaspore BiH

dekan Franjevačke bogoslovije u Sarajevu i glavni urednik zbornika “Juki

UBIJATI RAZLIKE ZNAČI UBIJATI ŽIVOT

i iz svijeta nasilja, onda moramo zastupati jedinstvo koje afirmira razliku i razliku koja afirmira jedinstvo. Još jednom: jedinstvo koje isključuje razliku je nasilno i razlika koja iskljujedinstvo je nasilna…..Kod nas u BiH nismo nikada imali modernu demokratsku državu. Država je služila ili povlaštenoj naciji ili povlaštenoj religiji, ili povlaštenoj ideologiji ili povlaštenoj grupi mo

ovjeku, svakom građaninu….Republika Srpska nastoji sebe pretvoripravoslavnu državu. Ustvari je sve to manipulacija religijom i najviše škodi samoj religiji. Zato su odgovorni i religijski dostojanstvenici i političari. Njima je prvenstveno stalo do svoje moreligije i demokratske države…..Dobro je da u BiH postoji međureligijski dijalog na službenoj razini, iako su njegovi rezultati neznatni. Bolje išta, nego ništa. Sve tri abrahamske religije trebale bi se boriti protiv idolatrije,protiv lažnih bogova, tj. protiv idola. Ne vidim da to rade……. Kod nas su ljudi prvenstveno pripadnici, a ne slobodni pojedinci. Bez te temeljne slobode nema vjere, jer čin vjere nastaje iz ovjekove slobode. Svi oni koji u religiji negiraju slobodu čovjeka pojedinca onemoguć

same vjere, jer vjera može nastati samo iz slobode. U vjeri ne smije biti prisile……Nisam još sreo katolika u BiH koji opravdava primanje toga ordena (misli se na orden kojeg je biskup Komarica 9. januara ove godine primio od Dodika, op. B.G.)……..Koliko vidim, on (Emil Vlajki, op. B.G.)predstavljsrpski nacionalizam, i to u ime Hrvata, a glavna hrvatska stranka HDZ to podržava…..Crkva je tu da ljude poštuje i ljubi, a ne da im sudi. Isus od nas traži da ljubimo svoje neprijatelje (Mt 5, 43

ima zastupali paradigmu konfrontacije s drugima, s pripadnicima drugih religija i initi obrat, jer to od nje zahtijeva Isus Krist……Osnovna poruka zbornika

etka do danas ostaje ista: pisati u skladu s vlastitom savješću; biti intelektualno pošten i eren; biti krajnje otvoren prema svemu što je drugo i drukčije……

io, iz ovog razgovora sam izišao nekako i oplemenjeniji, jer razgovarao teologom čije je praktično djelovanje u skladu sa onim što uvaženi

05. maja 2012.

List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji

35

Milosevica, Karadzica i Mladica u njihovoj

ratni zlocini se negiraju od strane drzave Srbije!

ke bogoslovije u Sarajevu i glavni urednik zbornika “Jukić”:

i iz svijeta nasilja, onda moramo zastupati jedinstvo koje afirmira razliku i razliku koja uje razliku je nasilno i razlika koja isključuje

da imali modernu demokratsku državu. Država je služila ili povlaštenoj naciji ili povlaštenoj religiji, ili povlaštenoj ideologiji ili povlaštenoj grupi moćnika, a

aninu….Republika Srpska nastoji sebe pretvoriti u pravoslavnu državu. Ustvari je sve to manipulacija religijom i najviše škodi samoj religiji. Zato su

ari. Njima je prvenstveno stalo do svoje moći, a ne do ureligijski dijalog na službenoj razini, iako

su njegovi rezultati neznatni. Bolje išta, nego ništa. Sve tri abrahamske religije trebale bi se boriti protiv ljudi prvenstveno

in vjere nastaje iz ovjeka pojedinca onemogućuju nastanak

iz slobode. U vjeri ne smije biti prisile……Nisam još sreo katolika u BiH koji opravdava primanje toga ordena (misli se na orden kojeg je biskup Komarica 9. januara ove godine primio od Dodika, op. B.G.)……..Koliko vidim, on (Emil Vlajki, op. B.G.)predstavlja srpski nacionalizam, i to u ime Hrvata, a glavna hrvatska stranka HDZ to podržava…..Crkva je tu da ljude poštuje i ljubi, a ne da im sudi. Isus od nas traži da ljubimo svoje neprijatelje (Mt 5, 43-48), a mi

e s drugima, s pripadnicima drugih religija i initi obrat, jer to od nje zahtijeva Isus Krist……Osnovna poruka zbornika

u; biti intelektualno pošten i

io, iz ovog razgovora sam izišao nekako i oplemenjeniji, jer razgovarao no djelovanje u skladu sa onim što uvaženi fra Mile



36

govori ili piše. Vjerujem da će pozitivne utiske imati i svi dobronamjerni čitatelji, odnosno svi oni koji hoće da vide, čuju, nauče i spoznaju….

“Što je više razlika to je više života”, jedna je od Vaših teza. Međutim, svjedoci smo da je u Bosni i Hercegovini posljednjih 20-ak godina sve manje života. Jesu li razlike (na koje ste Vi mislili) tome doprinjele ili je nešto drugo bilo uzrokom naših muka koje ne prestaju ni dan-danas?

Dr. fra MILE: Iste su muke u BiH i u cijelom svijetu. Te muke nastaju na dva načina: 1) Jedinstvo koje ne priznaje razlike je nasilno; 2) Razlika koja ne priznaje jedinstvo je nasilna. Tijekom povijesti čovječanstva imali smo, a imamo i danas, nasilno jedinstvo i nasilnu razliku. Jedinstvo koje negira razliku, koje je uniformno, je nasilno. To nasilno jedinstvo nazivamo unitarizmom ili uniformizomom. Razlika koja ne priznaje jedinstvo je nasilna.Kad razlika sebe apsolutizira, to nazivamo separatizmom. Sva ovozemaljska jedinstva potiru razliku i zato su nasilna. Sve ovozemaljske razlike potiru jedinstvo i zato su nasilne. Ja zastupam novi pojam jedinstva, jedinstva koje afirmira razliku. Jedinstvo i razlika se međusobno uključuju i pretpostavljaju. Samo različiti mogu biti u jedinstvu. U tom smislu vrijedi: što je više razlika, to je više života. Život se umnaža u razlikama i to vrijedi za sve razine i sva područja života, počevši od života prirode pa do religioznoga života. Ali prave razlike priznaju jedinstvo. Što je veća razlika, to je veće jedinstvo. Vrijedi i obratno. To je dvoje jednostavno nedjeljivo. Oni koji to dijele proizvode nasilje. Ubijati razlike znači ubijati život. Kad to shvatimo u BiH i u svijetu, počet ćemo živjeti bez nasilja i u miru. Ako ljudi u BiH apsolutiziraju svoju nacionalnu razliku, onda imamo nacionalizam koji je nasilan. Ako apsolutiziraju svoju religijsku razliku, onda imamo fundamentalizam koji je nasilan. Ako ljudi u BiH negiraju razliku, onda imamo uniformizam koji je nasilan. Ako želimo izaći iz svijeta nasilja, onda moramo zastupati jedinstvo koje afirmira razliku i razliku koja afirmira jedinstvo. Još jednom: jedinstvo koje isključuje razliku je nasilno i razlika koja isključuje jedinstvo je nasilna.

Da li je i koliko naša zemlja sekularna država ili na neki način teokratska, ili i jedno i drugo, ili ni jedno ni drugo?

Dr. fra MILE: Religija je bila državna stvar sve do Američke revolucije 1776. i do Francuske revolucije 1789. Kršćanstvo je bilo državna religija, državna stvar, sve do Francuske revolucije. Ako je religija državna stvar, onda svi moraju pripadati državnoj religiji, ili odseliti (ili biti protjerani). Oni koji ne pripadaju državnoj religiji bili su za vrijeme vjerskih ratova između katolika i protestanata u 16. i 17. stoljeću ubijani i protjerivani, a kasnije su jedni drugima dopustili humano preseljenje, da katolici i protestanti zamijene svoje kuće i imanja. Čim su se u istoj državi pojavile dvije religije (dvije konfesije), došlo je do rata jer su obje konfesije željele postati državna stvar. Do mira je moglo doći samo tako što se država odvoji od religije, tako što država postane svjetovna (sekularna). Država više nema svoju državnu religiju, sve religije i svjetonazori spadaju u društvo i sve su jednake pred državnim zakonom. Država ne traži više svoju legitimaciju od religije.

Nakon Francuske revolucije radi mira kao najvećeg dobra država više ne dobiva svoj legitimitet od religije (ne temelji se na religiji) nego od individuuma, od pojedinca (temelji se na individuumu). Sada se legitimitet temelji na ljudskom umu (koji je svim pojedincima zajednički) i na ljudskom dostojanstvu svakog pojedinca (svakog građanina). Zahvaljujući političkom umu uspostavljen je mir nakon vjerskih ratova i država je tu da štiti ono što je zajedničko svim ljudima: to je ljudsko dostojanstvo. Štititi ljudsko dostojanstvo znači štititi ljudske slobode i ljudska prava. Država štiti ono što je zajedničko svim ljudima, a to je ljudsko dostojanstvo, a ono po čemu se ljudi razlikuju (religija, rasa, spol, nacija, kultura) spada sada u građansko društvo. Država štiti ono što je svim ljudima zajedničko (zajedničko dobro je ljudsko dostojanstvo), a građansko društvo štiti ono po čemu se ljudi razlikuju, ali ono opće i ono posebno ne smiju biti u sukobu. Religije i svjetonazori spadaju u ono po čemu se ljudi razlikuju i spadaju zbog toga u građansko društvo. Nakon religije nacija i razne ideologije su nastojale postati državna stvar i to je ponovno dovelo do užasnih ratova koji su bili motivirani nacionalno i ideološki. Država ne smije služiti ni



37

naciji, ni ideologiji, ni bilo kojoj klasi ni bilo kome, nego svakom čovjeku, tj. svakom građaninu, tako što štiti ljudske slobode i prava, tako što brani dva principa: princip slobode i princip jednakosti. Svi su ljudi slobodni i svi imaju ljudsko dostojanstvo. To je zadaća države.

Kod nas u BiH nismo nikada imali modernu demokratsku državu. Država je služila ili povlaštenoj naciji ili povlaštenoj religiji, ili povlaštenoj ideologiji ili povlaštenoj grupi moćnika, a nikada nije služila svakom čovjeku, svakom građaninu. Danas imamo kod nas etnički nacionalizam, gdje nacionalne vrhuške gaze ljudska prava (ono što je bit moderne liberalne demokracije) i moralne principe (bez čega je ljudski život nemoguć) i tradicionalne vrijednosti svojih vlastitih naroda. Time zaboravljaju da nacija koja gazi ljudska prava i moralne principe pretvara samu sebe u razbojničku družinu. Etnički nacionalizam razara sve što vrijedi i vodi u uzajamnu mržnju i ubijanje, a time u zajedničku propast. Danas imamo npr. u Kanadi (piše Charles Taylor) liberalni nacionalizam koji je bitno bolji od etničkog nacionalizma, jer liberalni nacionalizam poštuje ljudska prava svakog pojedinca (i sva dostignuća liberalne demokracije) i još dodatno želi afirmirati svoju nacionalnu zajednicu i svoju nacionalnu kulturu. To dvoje je spojivo. Svaka država – ako je demokratska – mora najprije poštivati ljudsko dostojanstvo svakog pojedinca, ono što nam je zajedničko, pa onda ono po čemu se razlikujemo.

Oni koji danas trube o nacionalnom legitimitetu ne znaju uopće što govore i tako zaglupljuju vlastiti narod, jer legitimitet koji negira logiku ljudskog uma nije nikakav legitimitet nego nasilje nad ljudskim umom. Legitimitet koji gazi ljudsko dostojanstvo i moralne principe nije nikakav legitimitet nego zločin. To je potpuna perverzija.

BiH je sekularna država na papiru i u svojim temeljnim dokumentima, ali u praksi tu ima svašta. U praksi je često država u službi nacionalizma i religijskoga fundamentalizma, u službi nacionalne i religijske isključivosti. Ima općina koje vjerske blagdane jedne religije proglašavaju danom općine i koje simbole jedne religije proglašavaju simbolima općine, također simbole jedne nacije simbolima općine. Republika Srpska nastoji sebe pretvoriti u pravoslavnu državu. Ustvari je sve to manipulacija religijom i najviše škodi samoj religiji. Zato su odgovorni i religijski dostojanstvenici i političari. Njima je prvenstveno stalo do svoje moći, a ne do religije i demokratske države.

Neki su Vas nazvali “ocem religijskog pluralizma”. Da li je, po Vama, ustanovljeni međureligijski dijalog u BiH zaista u funkciji temeljnih postulata svih triju dominantnih vjera u našoj zemlji i vide li se rezultati na terenu tog dijaloga?

Dr. fra MILE: Mi živimo u pluralnom svijetu. Pluralizam je njegov princip. I to je dobro. Biti protiv pluralizacije znači biti protiv života. Ali, tijekom povijesti mi smo nijekali taj pluralizam i tako proizvodili nasilje. Zato je povijest čovječanstva zapravo povijest nasilja. Sjetimo se da je nekoć među religijama vladao religiozni ekskluzivizam (religiozna isključivost), kada se tvrdilo da je samo naša religija istinita i da nema spasenja izvan naše religije. Mislilo se, dakle, da je sva istina kod nas. Kršćani su govorili extra Ecclesiam nulla salus (izvan Crkve nema spasenja). Nakon religioznoga ekskluzivizma pojavio se religiozni inkluzivizam, koji tvrdi da u svakoj religiji ima pokoji dio istine, ali je potpuna istina sadržana samo u našoj religiji. Danas smo došli do uvjerenja da je religiozni pluralizam dobra stvar, jer se Bog objavljuje u svim religijama. Nijedna religija nije istovjetna sa samim Bogom. Samo je Bog apsolutan, a religija je sredstvo spasenja. Izvan Boga (Ljubavi) nema spasenja. Dobro je da u BiH postoji međureligijski dijalog na službenoj razini, iako su njegovi rezultati neznatni. Bolje išta, nego ništa. Sve tri abrahamske religije trebale bi se boriti protiv idolatrije, protiv lažnih bogova, tj. protiv idola. Ne vidim da to rade.

Postoji li u BiH sprega između vjerskih zajednica i politike, odnosno involviranost jednih u druge i, posebno, kako ocjenjujete poziciju Katoličke crkve u vezi s tim posljednjih 20-ak godina, naprimjer?



38

Dr. fra MILE: Kod nas u BiH je očita ta povezanost religije i nacije. To je toliko vidljivo u svakom gradu. Skoro su svi katolici Hrvati, skoro svi muslimani Bošnjaci, skoro svi pravoslavci Srbi. Upravo prenaglašavanje nacionalne i religijske pripadnosti u BiH vodi u kolektivizam, u svođenje čovjeka pojedinaca na pukog člana svoga religijskog i nacionalnog kolektiva. Kod nas su ljudi prvenstveno pripadnici, a ne slobodni pojedinci. Bez te temeljne slobode nema vjere, jer čin vjere nastaje iz čovjekove slobode. Svi oni koji u religiji negiraju slobodu čovjeka pojedinca onemogućuju nastanak same vjere, jer vjera može nastati samo iz slobode. U vjeri ne smije biti prisile. Katolička crkva u najnovije vrijeme pokazuje mali odmak od politike nacionalnih hrvatskih stranaka, ali je to zanemarivo. I danas se kod nas događa da nacionalni političari govore kao religiozni dostojanstvenici i obratno. Zaboravljaju da religija i nacija moraju služiti živim ljudima, tj. boljitku i spasenju živih ljudi, a ne njihovu sakaćenju.

Vrlo konkretno: kako komentirate činjenicu da je biskup Banjalucki, msgn. dr. Franjo Komarica pristao da primi orden u povodu obilježavanja 20-godišnjice Rs-a? Da li je njegov čin u interesu katolika BiH, posebno onih sa područja Banjalučke biskupije i može li se pravdati jednim od načela kršćanstva – praštanjem, kako je obrazložio taj svoj čin sam biskup?

Dr. fra MILE: Oprostiti se može onima koji su svjesni svojih grijeha i svojih zlodjela. To je smisao oprosta. Ne može biti ni govora o praštanju onima koji su svoje zlo proglasili dobrom i svoju laž istinom. Ne može se oprostiti onima koji sebe smatraju bezgrešnima. Nisam još sreo katolika u BiH koji opravdava primanje toga ordena.

Koga predstavlja prof. dr. Emil Vlajki u Banja Luci, odnosno na funkciji potpredsjednika Rs-a?

Dr. fra MILE: Koliko vidim, on predstavlja srpski nacionalizam, i to u ime Hrvata, a glavna hrvatska stranka HDZ to podržava. To velikim Hrvatima, kojima su usta puna hrvatstva, uopće ne smeta i to još nisu nigdje spomenuli kao problem. Eto kako stožerna hrvatska stranka štiti interese svoga naroda.

A kako tumačite da preko 90% bh. Hrvata na svim dosadašnjim izborima u BiH i RH glasaju redovno za jednu te istu političku opciju? Može li se onda reći da i sami snose odgovornost za poziciju u kojoj se danas nalaze u BiH i kada pristaju za onim koji se “naknadno sjetio da je Hrvat…” i koji je “naknadno naučio da čita i latinicu…”?

Dr. fra MILE: To treba reći točno: Oko polovice Hrvata izlazi na izbore, a polovica uopće ne izlazi, što je dokaz da se druga polovica ne slaže s politikom stožerne hrvatske stranke. Od onih koji su izašli na izbore HDZ je dobio nešto preko 50%, tako da ispadne da je oko 25% Hrvata u BiH za HDZ. Tome treba još dodati kako izbori u BiH nisu slobodni u pravom smislu, jer postoji mnogo ucjene, zastrašivanja i korupcije. U BiH imamo partitokraciju, stranke vladaju, a ne država, jadni ljudi na izborima moraju polagati ispit iz vjernosti svojim strankama. Svatko snosi odgovornost za loše stanje u svome narodu, jer propast dolazi svakome iznutra. Kod nas ljudi krivca uvijek traže izvan sebe, umjesto da ga traže u sebi i tako sebe mijenjaju nabolje.

Brojke o istupanju iz Katoličke crkve i kršćanske vjere u svijetu su neumoljive.Koji je najgori mogući odgovor na to i šta bi trebalo činiti da se taj trend zaustavi?

Dr. fra Mile: Crkva mora mijenjati sebe nabolje, jer glavni ekleziološki princip glasi Ecclesia semper reformanda est (Crkva se mora stalno reformirati). To je put u bolju budućnost. Mjerilo kojim se Crkva mora mjeriti je Isus Krist, a on traži od nas da ne sudimo drugima (a mi stalno sudimo svijetu), jer će nam sudom kojim sudimo drugima biti suđeno (Mt 7,1-2). Crkva se mora svaki dan kajati za svoje grijehe, a ne za tuđe. Crkva je tu da ljude poštuje i ljubi, a ne da im sudi. Isus od nas traži da ljubimo



39

svoje neprijatelje (Mt 5, 43-48), a mi smo stoljećima zastupali paradigmu konfrontacije s drugima, s pripadnicima drugih religija i svjetonazora. Crkva mora načiniti obrat, jer to od nje zahtijeva Isus Krist.

Nedavno je u Tuzli predstavljena knjiga “Židovi, kršćani, muslimani – podrijetlo i budućnost”, autora Karla-Josefa Kuschela, o kojoj ste i Vi govorili tim povodom. Kako ste je predstavili?

Dr. fra Mile: Rekao sam da je Kuschel napisao remek-djelo značajno za cio svijet, a osobito za BiH. On uvodi novu paradigmu u odnose između triju abrahamskih religija: židovstva, kršćanstva i islama. Dosad je među njima vladalo konfrontacijsko mišljenje, koje nastoji drugoga potisnuti i ukloniti. Kuschel zastupa paradigmu relacije, relacijskoga mišljenja. U njemu odnos prema drugome je bitan. Bez drugoga se ne mogu razviti i ostvariti kao ljudsko biće. Ljubav kao najveća čovjekova mogućnost nezamisliva je bez drugoga. Ljubav drugoga čovjeka i Apsolutno drugoga čine me punim i sretnim bićem. To relacijsko mišljenje očituje se u BiH kao trijalog, kao afirmacija razlike triju abrahamskih religija i istodobno kao njihovo jedinstvo. Razlika i jedinstvo uzajamno se uključuju.

Prošle godine je bila 40-ta obljetnica trajanja zbornika “Jukić”, čiji ste glavni urednik preko 30 godina. Koje su osnovne poruke svih dosadašnjih brojeva “Jukića”?

Dr. fra Mile: Osnovna poruka zbornika Jukić od početka do danas ostaje ista: pisati u skladu s vlastitom savješću; biti intelektualno pošten i odmjeren; biti krajnje otvoren prema svemu što je drugo i drukčije. Članovi uredništva od početka do danas se bore iz iskrenoga nagnuća za vjerodostojnost kršćanskoga života, za ljudsko dostojanstvo i slobodu, jer je sloboda bit ljudskoga bića. Oni ističu da je Crkva radi svijeta, ona je tu da svijetu služi. Obogatiti nas mogu samo oni drukčiji od nas, otvorenost drugome nas obogaćuje, a ne osakaćuje.

Postoji jedna anegdota po kojoj su “Beli orlovi”, kada su Vas onomad bili zarobili, Vas doživjeli netipičnim svećenikom da su posumnjali da biste mogli biti musliman. Hoćete li ovo komentirati?

Dr. fra Mile: Nas su Beli orlovi zarobili 8. lipnja 1992. godine. Naša se Teologija nalazi u Nedžarićima i naši su susjedi bili Srbi, njima smo bili okruženi. Njihova nas je vojska izolirala i ograničila kretanje već nakon referenduma za samostalnu BiH, a onda nas tobože – iako smo bili pod njihovom kontrolom – osvajaju 8. lipnja 1992. Zelene, kažu, odmah kolju, a ja sam bio u farmerkama i tražili su od mene da se prekrstim na katolički način, što sam i ja i učinio. Kasnije su moji kolege pričali kako su mi rekli da izmolim Očenaš i kako su morali drhtati jer su se bojali da ja neću znati izmoliti Očenaš (pretpostavlja se da ja slabo poznajem molitvu). Tako je nastala ta priča. Kasnije je jedan moj prijatelj rekao: Što bi bilo da su fra Milu upitali za Vjerovanje? Vjerojatno ne bi znao.

Hvala Vam velika za ovaj razgovor.

Dr. fra Mile: Hvala na pitanjima i srdačan pozdrav vašim čitateljima.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (326)



40



41

RAD UDRUZENJA

TEHNICKI UNIVERZITET U DELFTU IMENOVAO Dr. ALENA HANJALICA ZA

PROFESORA ANTONI VAN LEEUWENHOEK

Delft 25. januar 2012.

Profesor dr. Alan Hanjalic

Tehnicki Univerzitet (TU) u Delftu imenovao je u januaru 2012. Dr. Alana Hanjalica za profesora Antoni van Leeuwenhoek (AvL). Mladi Hanjalic je vrhunski istrazivac iz oblasti koristenja multimedijalnih informacija.

Dr. Alan Hanjalic (r. 1971.) je studirao elektrotehniku na Univerzitetu Sarajevo od 1989. D0 1991. a studije je nastavio na Univerzitetu Friedrich-Alexander u Erlangenu u Njemackoj (1995.). Zatim je promoviran na TU Delft (1999.) i od tada radi kao istrazivac na ovom univerzitetu. Od 2005. Hanjalic je univerzitetski glavni docent na fakultetu EWI, Odjelenje Mediamatica. Hanjalic pripada samom svjetskom vrhu naucnika na podrucju iskladistenja i koristenja multimedijalnih informacija. Ovaj strucni segment istrazuje i obezbjedjuje algoritme u trazenju multimedijalnih informacija, izmedju ostalih i informacija sa interneta.

Dr. Hanjalic tvorac afektivnih modela

Hanjalic je izmedju ostalog dao veliki naucni doprinos kompaktnoj reprodukciji esencijalnih informacija sa video i zvucnih-fajlova sto omogucuje brzu i laksu pretragu istih. On je takodjer prvi strucnjak koji je razvio tzv. afektivne modele za opisivanje pozitivnih i negativnih emocija korisnika slika, video-clipsova i muzike, cime je prosirio kriterije pretrage. Njegov sadasnje strucno angazovanje se odnosi na istrazivanje lakseg pristupa multimedijalnim informacijama u kontekstu drustvenih mreza.



42

Ranije davanje visokog priznanja imenovanjem za profesora ranga AvL na prestiznom TU Delft je namijenjeno mladim, izvrsnim naucnicima kako bi mogli maksimalno razvijati svoju naucnu karijeru. Postavljeni strucnjaci u zvanje profesora AvL su na pocetku karijere oslobodjeni od menadzerskih poslova koji su za redovne profesore inace normalni.

Krovna organizacija udruzenja BiH i istaknutih pojedinaca u Nizozemskoj Platforma BiH upucuje najtoplije cestitke profesoru Alenu Hanjalicu na visokom strucnom priznanju i postavljanju u zvanje profesora AvL. Takodjer istice zadovoljstvo sto je jedan mladi strucnjak i aktivni clan iz njenih redova – Naucnog kluba “ NAUK”, udruzenja bosanskohercegovackih naucnika, umjetnika i pojedinaca istaknutih u svojim profesionalnim oblastima, koji zive i rade u Nizozemskoj, postigao ovakav zavidan profesionalni uspjeh.

U uvjerenju da je ovo imenovanje Dr. Hanjalicu jedan stimulans za nove naucne prodore i dalje uspjehe na polju istrazivanja informativnog bogatstva multimedija ocekujemo da ce njegovim istrazivackim primjerom i uspjehom krenuti i neki drugi mladi bh. strucnjaci kako na TU Delft tako i na drugim univerzitetima u Nizozemskoj. Dzevad Kuric

Amsterdam

HOR OBOGACEN GLASOVIMA IZ BOSNE I HERCEGOVINE Koncert zenskog hora Glasovi Bos i Lommera (Bos en Lommer Voices) iz Amsterdama koji postoji od 2005. g. i nosi ime dijela grada gdje je i osnovan, odrzan uz pratnju Holandskog kamernog orkestra (Nederlands Kamerorkest) 4. marta u Crkvi Augustana (Augustanakerk), ostace mnogobrojnoj publici u sjecanju kao vrlo vrijedan umjetnicki dozivljaj. Dirigent iz Estonije Risto Joost (koji vodi ovaj renomirani orkestar) ovoga puta dirigovao je dijelom koncerta i zenskim horom. Dvije kompozicije dirigovala je i rukovodilac hora Titia Bloemhof.

Zenski hor Bos en Lommer Voices



43

Medju 17 clanica hora, 4. marta nasle su se i dvije clanice koje su dosle u Holandiju iz Bosne i Hercegovine. To su Danica Olujic i Danica Tokmadzic. Prva je dosla u zemlju tulipana pocetkom devedesetih godina proslog vijeka, a druga sedamdesetih godina. Medju Holandjankama u horu nastupaju i zene iz Engleske, Turske, Madjarske, Maroka, Rusije i Portugala. Izvode kompozicije iz vise zemalja svijeta, dok su repertoar obogatile i sa tri izvorne pjesme sa Balkana. Medju njima je i jedna pjesma iz Bosne gdje solo dionicu izvodi Danica Tokmadzic. 4.marta, pod krovom Augusta crkve, dirigent Risto Joost postavio je repertoar kojim se mogao i predstaviti orkestar gudaca od 6 clanova, a dobro su zvucali i kao pratnja hora. Dirigent je iskoristio priliku da predstavi i stvaraoce iz rodne Estonije izvodeci dvije kompozicije tamosnjih autora, sto je publika toplo pozdravila. Ovo vece izvedena je i pjesma sa Balkana “Ederlzi” (Djurdjevdan) na romskom jeziku sto je podiglo publiku skoro na noge, pa je tako izvedena i na bis. Uz pratnju gudaca ova pjesma je zvucala impresivno. Inspirativno je dirigovala Titia Bloemhof. Ako se zna da Bos en Lommer Voices nastupaju desetak puta godisnje onda je ovaj nastup sa Holandskim kamernim orkestrom, pocetkom marta, bio i sjajan start ovogodisnje koncertne godine. Mozda u buduce te saradnje bude vise. No, da se jos osvrnemo na clanice hora Danicu Olujic i Danicu Tokmadzic i njihovo sire prisustvo u bih zajednici u Holandiji. Obje su vrlo aktivne u udruzenjima BiH u Amsterdamu vec nekoliko godina. 4. marta, medju mnogobrojnom publikom, bilo je puno prijatelja iz postojecih udruzenja iz Amsterdama. Tako je skoro uvijek kada one nastupaju u Amsterdamu. Danica Olujic bila je posebno srecna sto se na ovom koncertu nasla i njena sestra koja je doputovala u posjetu iz daleke Floride i dobila priliku da cuje hor i orkestar iz Holandije za sta joj se ne pruza prilika u Americi. Poslije koncerta iskoristili smo priliku da razgovaramo sa Danicom Olujic i Danicom Tokmadzic o njihovom angazovanju u horu. - Sve zene u horu su prisutne zato sto vole pjevati, pa tako i ja. Neke ne znaju da citaju note, ali to ne znaci da se ne trude da u potpunosti ovladaju kompozicijama. Posebno je znacajno sto se druzimo i mimo jednonedeljnog okupljanja od 2 do 3 sata. I to je znacajan dio mog drustvenog zivota, kao i drugih clanica. Uci se i holandski jezik, kaze Danica Olujic. Danica Tokmadzic je nesto duze u horu od imenjakinje i koleginice Olujic i slaze se sa njenim zapazanjima. - Volim i ja da pjevam i zeljela bih da je u horu i vise zena sa prostora bivse Jugoslavije, kao i u bh. klubovima, kaze Danica Tokmadzic, vidno uzbudjena dok govori. Prateci vec skoro deceniju, kao novinar, aktivnosti dijaspore BiH treba istaci i to da se bh. udruzenja, bar u Amsterdamu, ne mogu pohvaliti da njeguju neke trajnije veze i saradnju sa kulturnim institucijama, horovima, orkestrima i slicnim amaterskim i profesionalnim udruzenjima. Valjda upravama udruzenja vise "prijaju" narodnjaci i sve sto uz to ide, pa se tako i ne trude da uspostave i prodube veze sa drugim i drugacijim. Doduse, ponekad se u udruzenju Bron ili Islamskom kulturnom centru organizuju knjizevne veceri i promocije knjiga, ali sve je to sporadicno i vrlo neinventivno. Prisjetimo se samo price clanica hora Bos en Lommer Voices koje su nastupale u udruzenju SABA u programu posvecenom Danu drzavnosti BiH. Tom prilikom horu je skracen dogovoreni program od strane organizatora, jer su se "pribojavali" da narod to nece izdrzati do kraja. Treba se nadati da ovih pojava u buduce nece biti medju dijasporom BiH, te da ce jos poneka hrabra i muzikalna zena, kao sto su dvije Danice iz Amsterdama, doci i nastupati u ovakvim ili slicnim umjetnickim udruzenjima. Valjda je i to neka vrsta integracije u holandsko drustvo. Mujo Midzic



44

UDRUZENJE SANA IZ ALMERA U JEKU NOVIH AKTIVNOSTI Krajem marta (22.03.2012.) odrzan je sasatanak uprave i uzeg aktivnog sastava BH udruzenja SANA na kojem je dogovoren rad na vise aktuelnih zadataka. Na pocetku sastanka urucen je prigodan poklon gospodji Conny Omicevic, u znak zahvalnosti za njenu dugogodisnju saradnju sa udruzenjem i ustupanje prostorija za sastanke u skoli u kojoj radi kao direktorica.

Direktorica OS Conni Omicevic je odusevljena paznjom i poklonom Elvir Puzic je informisao da ce se uprkos najavama odgadjanja Medjunarodnog fudbalskog turnira u organizaciji FC Almera ipak isti organizovati. Na ovom turniru vec tradicionalno ucestvuje i ekipa iz Donjeg Mostra kod Visokog, kojem je domacin i organizator prihvata Udruzenje Sana. Obaveze oko pripreme turnira su podijeljene. Jedno od znacajnih pitanja je sponzorstvo za prihvat i visednevni boravak mlade fudbalske ekipe iz Visokog pa udruzenje poziva sve one koji su spremni da se prikljuce i pomognu prihvat i organizaciju ove divne godisnje sportske manifestacije (info : Elvedin Kodzaga [email protected] ). Turnir se odrzava na stadionu FC Almere 26. i 27. maja, a boravak ekipe iz BiH u Almeru ce biti od 24. do 28. maja. Na sastanku je dogovoren okvirni program aktivnosti u toku boravka, pocev od prihvata i domacinskog smjestaja, ucesca na turniru do posjete « Delfinariumu » u Hardewijku itd.



45

Uz kafu i opustenu atmosferu svi dogovori se lakse postizu Udruzenje Sana ima u svom programu aktivnosti uvijek neku od znacajnih humanitarnih akcija. Ovog puta je doktor Senail Sivro, moze se slobodno reci najaktivniji i najpoznatiji humanitarac. Zajednice BiH u Holandiji, obavijestio da je sakupio medicinski.materijal za buducu ambulantu u Visokom i da je potreban jedan kamion/kombi da se materijal na odrediste preveze. Takodjer je prikupljeno i dvadesetak kompjutera sa monitorima namijenjenih jednoj skolu u okolini Kaknja. Na sastanku je prisustvovao i Mirsad Hodzic prvi put i kao novi clan izrazio zelju da se pridruzi radu ovog udruzenja. Sa sastanka je upucen poziv i svima onima koji su vec izrazili zelju ili spremnost da se prikljuce udruzenju "SANA", jer svi ljudi dobre volje i namjera su dobro dosli, kako istice predsjednik udruzenja Elvedin Kodzaga. D. Kuric

HUMANITARNI RAD

HUMANITARNA VECER ZA RATNOG KOMANDANTA SALKU HAJDAREVICA

Zajednica Sandzacke Dijaspore Holandije, IKC Bosnjak i Klub Bosna Rheden iz Arnhema organizovali

su u subotu 25. februara 2012. humanitarnu vecer za pomoc ratnom komandantu Armije BiH Salki

Hajdarevicu, dobitniku Zlatnog Ljiljana, u troskovima transpantacije jetre u Italiji. Ukupan prikupljeni

iznos od 5.950.- eura ide za Italiju! Za zdravlje i hajr nasem Salki.



46

- Veceras sam tuzna ali i sretna sto sam uzivo telefonom u 23.00 sata cula legendarnog komandanta

Armije RBiH Salku Hajdarevica iz bolnice u Padovi. Veliki broj nasih gradjana (vise od 400) je dosao na

Humanitarnu vecer da podrzi ovu plemenitu akciju pomoci. “Sretna sam sto se moja slika prodala za

dobru cijenu, a slika je ujedno bila moj prilog ovoj akciji”, rekla je na kraju Suada Pasic.

Suada Pasic, donirala sliku

Prodata slika slika - rad Suade Pasic

Plemeniti kupac slike nije pitao za cijenu slike jer prihod ide za lijecenje poznatog komadanta Armije

BiH Salku Hajdarevica. Za ovu humanitarnu vecer odazvale su se zvijezde BiH estrade i

Sandzaka Asim Bajric i Hule. Salko je prije nekoliko sedmica transportovan za Padovu (Italija) gdje ce

mu biti izvrsena operacija koja kosta 104 hiljade eura.

D.Kuric



47

K U L T U R A

SETNJA S MAKOM Datum i vrijeme: 25.4.2012. u 14:14h

By: Goran Sarić

Pise: Goran Saric

Jutro prije no što ću krenuti na Sajam knjige u Sarajevo mailom mi se javi pisac i novinar Geert Mak, čiju smo knjigu “U Evropi: putovanje dvadesetim vijekom” preveli Maja Weikert i ja, a ovh dana je objavio sarajevski Buybook. Knjiga je do sada prevedena na dvadeset i jedan jezik, a samo u Holandiji prodana u pola miliona (!) primjeraka.

(Ja uvijek kažem: umijeće je prodati i 500.000 hljebova, a nekmoli knjiga, naročito u vremenu kad ona polako gubi bitku sa novim medijima.)

Elem, Mak mi se u tom pismu izvinjava i kaže da je juče skroz zaboravio na naš dogovor o intervjuu putem skajpa. Veoma je zaokupljen pisanjem nove knjige, putopisa o Americi. Pita me možemo li taj dogovor ostvariti danas.

Kasnije, u razgovoru “putem žice”, priznaje da mu je ovo prvi ovakav intervju. Radostan je, kao dijete kad dobije novu igračku. kaže da ovakav intervjuu ima neki poseban šarm.

Razgovaramo dobrih pola sata. Veza je prilično nestabilna. Budući da nemam diktafon, razgovor registrujem na digitalnu kameru, ne znajući šta će na koncu od svega ispasti.

Za tri dana napokon se susrećemo, i to u malom, “ćustom” bifeu sarajevske knjižare Buybook. Mak je doletio kasno sinoć, a ja još prije dva dana. Nekome telefonira, žustro gestikulirajući rukama.

“Žena mu je javila da su upravo prodali kuću”, veli mi Ida, urednica Buybookovog izdanja knjige “U Evropi”. Malo docnije, srdačno se pozdravljamo. Čvrst stisak ruke i vedar, otvoren pogled, baš onako kako sam i očekivao na osnovu svega što sam vidio i slušao o ovom velikom novinaru i istoričaru, poznatom ljevičaru i žestokom protivniku imenjaka Wildersa i neoliberalističke vlade premijera Ruttea.



48

“Poslije dvanaest i po godina evo me u Sarajevu i javljaju mi da sam baš sad, nakon mnogih pokušaja, prodao kuću. Kakav dan!”

Sjedamo za sto. Damir Uzunović nas nudi rakijom, što ja objeručke prihvatam. Mak, nakon kraćeg dvoumljenja, odbija, pošto upravo mora da razgovara sa nekom od lokalnih televizija. “Uskoro”, odmahne rukom, i pođe ka kameri. Ja mu, srećom, ne trebam, pošto se razgovor vodi na engleskom. Zadovoljan, šutke guštam u Uzunovićevoj “deliciji”.



49

Iste večeri, prijem u rezidenciji holandskog ambasadora, u čudnoj četvrti blizu Pionirske doline. Žuta vila sa mnogo doksata uzdiže se nekako neočekivano, odmah uz ostatke razrušenih kuća. Damir objašnjava da su tu, blizu, bile prve borbene linije. Otuda žalosni ostaci, “krnjaci” nekadašnjih, i sada se vidi, lijepih domova. Geert samo šuti i gleda, zagledan u ruine.

Malo kasnije, u samoj rezidenciji, iznenađuje me ugodna, opuštena atmosfera. Nikada, naime, nisam volio zvanične ručkove i večere, prijeme i slične trice. To nije za mene. Nije mi ni na pamet palo da se svečano obučem. A i da sam htio – gdje su mi kroata, i odijelo?! Srećom, tu su pisac, i Ida, naša lijepa i pametna “ikebana”, koji nas vade elegancijom i otmjenošću.

Od cijele večeri, osim dobre klope i pića, u sjećanju mi ostaje Makov žustri razgovor sa dvojicom mladih bosanskih političara. Kad su mu počeli objašnjavati kako je kod nas veoma teško i komplikovano doći do zajedničkog viđenja prošlosti, Geert im pristojno, ali odlučno kaže: “Pa zar je to toliko važno?! Krenite već jednom ka zajedničkoj viziji budućnosti, to je mnogo važnije!”

Sutradan, poslije izvrsno posjećene i, čini mi se, veoma uspješne promocije na Sajmu knjiga i ručka u Inat-kući, sa Čaršije lagano, nogu za nogom, krećemo ka Buybooku. Taman se malo razvedrilo. Dojadila, brate, ova kišurina. Ne pamtim kad je, u ovo doba godine, bilo “mokrije”.

“Pa ja ovdje uopšte ne vidim puno “zamotanih” žena”, iznenađeno će Mak, koji i dalje pomno prati dešavanja u našoj zemlji i dobro poznaje priče o navodnoj islamizaciji Sarajeva.

“Ja sam Vam to već govorio”, odgovaram. “Situacija ovdje nije idealna, ali ni tako crna kakvom je neki prikazuju.”

“Znate”, zamišljeno će Mak, “procenat stanovništva jednog grada i nije toliko bitan. Bitna je njegova otvorenost, dinamičnost. A upravo je to, čini mi se, ovdje veoma prisutno.”

I stvarno: svuda naokolo suncem razgaljeni ljudi, šarenilo boja i stilova, pa, pokatkad, i jezika. Sarajevo, ipak, mada bi to mnogi željeli, nije “na kraju svijeta”.



50

Sutradan, pred moj povratak u Konjic – Geert rano ujutro putuje za Amsterdam – dugo sjedimo na Marijin Dvoru, u Sarajevskoj pivnici. Pisac hvali klopu i veli da ovdje, naprosto, mora još jednom doći. Iznenađuje ga kad kažem da je “Oslobođenje” danas objavilo članak o knjizi nekog bivšeg holandskog špijuna u kojoj ovaj tvrdi da je za vrijeme ljubavne afere sa bivšim bosanskim ambasadorom Muhamedom Šaćirbejom princeza Mabel Wisse Smit bila doušnik AIVD-a, holandske tajne službe.

“Ma, je li moguće”, iznenađeno kad pisac, i odmah provjerava na internetu. “Pa, pisac te knjige je moj školski drug, dobro ga poznajem! Stari je to lisac. Ne vjerujem da bi tako nešto objavio bez jakih dokaza.”

Poslije dugo lamentiramo nad rastućom ksenofobijom u Holandiji, zatvaranjem te nekada vrlo tolerantne zemlje i katastrofalnim učincima mjera vlade premijera Ruttea i njegovog “kompanjona u sjeni”, notornog islamofoba Geerta Wildersa. Mak tmurno upoređuje sadašnju Holandiju sa malim, samozadovoljnim, učahurenim švicarskim selom.

Ipak, rastajemo se vedro, kao stari drugari. Obećava mi da će svakako opet doći i posjetiti Titovo atomsko sklonište u mome Konjicu.

Naveče mu, sav razdragan, preko Ide javljam vijest da je – konačno, konačno! – pala holandska vlada. Već ga vidim kako, u to ime, veselo diže čašu, i nazdravlja. Boravak u Sarajevu - dan kada je prodao kuću i onaj u kome je pala Rutteova vlada - zacijelo neće zaboraviti.

A ni ja, bogami.

Jer, nakon njegovog odlaska, iz Sarajeva mi javljaju da je naš prevod (Maja Weikert, G. Sarić) njegove knjige “U Evropi: putovanje dvadesetim vijekom”, proglašen najboljim na 24. Međunarodnom sajmu knjige i učila u Sarajevu. Konkurencija? Prava “sitnica”: dvjesto izlagača i više stotina prevedenih djela!

Pa ti ne popij?! U naše, i Makovo ime: živjeli!

SPORT

ZAVRSENO IX SVJETSKO PRVENSTVO DIJASPORE BiH U MALOM FUDBALU

Od 19. do 22. aprila je odrzano u Itajiji, u gradu Biella, IX Svjetsko prvenstvo dijaspore BiH u malom nogometu. Ucestvovalo je rekordnih 17 ekipa koje su dosle sa svih strana svijeta. Nasa holandska ekipa je osvojila veoma dobro 5-8 mjesto u jednoj ostroj konkurenciji, gdje je pokazan veoma visoki, poluprofesionalni nivo igre. Pobjednik je zasluzeno ekipa iz Hrvatske koja je u finalu pobijedila ekipu iz Amerike.



51

Ekipa Holandije na smotri u gradu Biella u Italiji

Kvalitet fudbala je bio odlican i svi su bili veoma zadovoljni. Nasi domacini, mala grupa nasih Bosanaca koja zivi u Bielloj, nas je sve odusevila jer je cijelu organizaciju i sve ostale pripreme uz docek i ispracaj uglavnom sama odradila uz pomoc sportske sekcije SSD BiH. Prisustvo i ucesce mnogih gostiju iz zemlje i inostranstva je bilo veoma zapazeno.

Domacini Italijani na celu sa gradonacelnikom su pokazali izuzetnu gostoprimljivost. Defile kroz centar grada te svecana sjednica u prekrasnoj skupstinskoj dvorani grada su bili vrhunac lijepog druzenja i prijateljstva Italijana i Bosanaca u Bielloj. Zamjenik gradonacelnik Bielle je pozdravio sve prisutne i zavrsio svoj govor sa rijecima:

"Dobro dosla Bosno i Hercegovino u Evropsku Uniju. Mi Italijani to sto prije i od srca zelimo. "

Sekretar Platforme BiH mladi Mirza Bajagilovic se pokazao kao veoma dobar organizator i menadzer nase ekipe koja je prvenstveno zahvaljujuci njemu uspjela da uhvati zadnji voz za ucesce i da dodje na ovaj renomirani turnir u malom fudbalu.

Prije takmicenja je odrzan i sastanak Glavnog odbora SSD BiH na kojem su dogovorene posljednje pripreme za predstojeci Kongres SSD BiH koji ce se odrzati od 1. do 3. juna ove godine u Sarajevu u zgradi Skupstine BiH. Lijepo druzenje u Bielloj ce nam svima ostati jos dugo u sjecanju. Hvala nasim Bosancima i hercegovcima u Italiji sto su nam pripremili ovo nezaboravno takmicenje i druzenje. Pozdravi iz lijepe nam Bosne ponosne Ervin Sendijarevic



52

Nasa Bosna je list gradjana BiH u Nizozemskoj Izlazi kvartalno Glavni urednik: Dz.Kuric Clanovi redakcije: M. Midzic N. Ribic [email protected] www.bihplatform.nl

LINKOVI KROVNE I OSTALIH ORGANIZACIJA ZAJEDNICE BiH U HOLANDIJI www.bihplatform.nl Het Platform-Krovna organizacija udruzenja i gradjana BiH u Holandiji www.nauk.nl Naucno akademski umjetnicki klub BiH-NL “NAUK” www.bihbc.nl BH Biznis klub www.mladi-bih.nl Mladi BiH www.bpn.ba Bosnian Professional Network www.srebrenica-herdenking.nl Srebrenica 1995-Nikada zaboraviti www.srebrenica95.nl Udruzenje prezivjelih Srebrenickog genocida 95.

nasa bosna 29 - platformbih.nlplatformbih.nl/nasa bosna/nasa bosna 29.pdf · imaju veoma dobrih...

Documents