urucena priznanja “licnosti godine” za 2012platformbih.nl/nasa bosna/nasa bosna 35.pdf ·...

www.bihplatform.nl GOUDA, 28 oktobar 2013.

1

Nasa Bosna - List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji

NASA BOSNA List gradjana Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj broj 35

NAMA VALJA ICI DALJE, PREKO BRDA I DOLINA, I PO SUNCU I PO KISI, PREKO VODE DO SLOBODE!

Almir Dervisevic

URUCENA PRIZNANJA “LICNOSTI GODINE” ZA 2012

Pocetkom septembra u ambasadi BiH u Holandiji Platforma BiH, krovna organizacija bh. klubova i gradjana, na svecanoj sjednici skupstine proglasila je najznacajnije licnosti za 2012. godinu iz reda Bosanaca i Hercegovaca. Ovom prilikom dodjeljena su priznanja i gradjanima Holandije, koji su se posebno istakli u saradnji sa Bosnom i Hercegovinom. Upravni odbor Platforme donio je odluku da se za Licnost godine proglasi prof.dr. Alan Hanjalic sa Tehnickog univerziteta u Delftu. Iz reda Holandjana priznanje Licnost godine dobili su Wouter Put i Paul Verlinden za doprinos u radu Holandsko-Bosanske poslovne mreze (NBBN).

Paul Verlinden, Wouter Put, dr. Natasa Savic i pr.dr. Alan Hanjalic


2


Za poseban doprinos u radu bh. zajednice u Holandiji Plaketu je dobila i defektolog dr. Natasa Savic, koja je ove godine otisla u zasluzenu penziju. Na pocetku svecane skupstine Platforme prisutne je pozdravio ambasador BiH u Holandiji Ahmet Halilovic. -Startovali smo sa jesenjim aktivnostima medju dijasporom jednom lijepom manifestacijom, kao sto je dodjela priznanja za Licnost godine, sto doprinosi i ukupnoj afirmaciji BiH. Do kraja godine okupljacemo se jos nekoliko puta u vaznim aktivnostima, posebno kada su u pitanju mogucnosti poslovne saradnje izmedju BiH i Holandije, rekao je u kracem obracanju ambasador Halilovic. Obrazlozenje nagrada i urucenje istih obavio je predsjednik Platforme BiH dr. Ervin Sendijarevic. Alan Hanjalic je od maja 2012. sef katedre za obradu multimedijalnih signala na Tehnickom univerzitetu u Delftu. Rodjen je 1971. u Sarajevu.1995. je diplomirao na Odsjeku za informatiku na Tehnickom univerzitetu u Delftu. Od 1999. saradnik je i gostujuci predavac na vise univerziteta u Americi, Engleskoj i nekim zemljama Azije, dok se s puno paznje angazuje i na edukaciji mladjeg naucnog kadra i medjunarodnoj razmjeni istog. Potpredsjednik je i Naucnog kluba BiH u Holandiji Nauk, koji je dio Platforme BiH. -Sjajni uspjesi mladoga Sarajlije Hanjalica u akademskoj zajednici Holandije su ponos Bosanaca i Hercegovaca u ovoj zemlji, istakao je na kraju obrazlozenja o nagradi dr. Sendijarevic. -Wouter Put i Paul Verlinden, iz reda Holandjana, koji su dobili priznanje Licnost godine 2012., ucestvovali su u organizaciji nekoliko skupova posvecenih mogucnostima investiranja holandskog kapitala u BiH i jacanju ekonomskih veza dvije zemlje, istakao je dr.Sendijarevic. Oni su pocetkom oktobra prosle godine organizovali okupljanja u Zenici i Sarajevu, gdje su bili prisutni i ambasadori BiH u Holandiji i Holandije u BiH. Za poseban doprinos u radu bh.zajednice u Holandiji, kao sto smo vec istakli, Plaketu je dobila dr. Natasa Savic. -Natasa Savic je do nedavnog penzionisanja bila u potpunosti posvecena bh.gradjanima da se integrisu u holandsko drustvo.To se odnosilo i na djecu s posebnim potrebama, jer je dr.Savic po profesiji defektolog.To je nesebicno cinila dok je radila i zivjela u BiH i Sarajevu, kao radnik Zavoda za zdrastvenu zastitu. Od 1998.g.aktivna je u Platformi, a bila je i u vise saziva i clan Upravnog odbora. Sudionik je i mnogih predavanja i kurseva koje je organizovala vlada Holandije preko Lize, krovne organizacije za kontakte sa alohtonim udruzenjima, naglaseno je u obrazlozenju za dodjelu piznanja. Svi dobitnici priznanja su se i u pojedinacnim obracanjima zahvalili na priznanjima. -Izuzetna mi je cast dobiti ovo priznanje od mojih zemljaka u Holandiji. Trudicu se da i u buducnosti radim na kontaktima i jacanju veza akademskih zajednica Holandije i BiH, rekao je dr. Alen Hanjalic. -U pojedinacom obracanju zahvalili su se i Wouter Put i Paul Verlinden, istakavsi da ocekuju pocetne rezultate sa sastanaka u BiH. -Ponosna sam na svoj rad u Platformi BiH i pomoci koju sam pruzila djeci s posebnim potrebama. Veoma sam sretna s ovim priznanjem jer ga, vjerujte, nisam ocekivala. Bice to divan jastuk groba mog, kazala je, do suza uzbudjena, dr. Natasa Savic. Za sve prisutne domacini iz Platforme BiH i Ambasada priredili su i zakusku. Bila je to prilika za jos jedan dugi razgovor i opusteno druzenje ljudi kojima je iskreno stalo da se uspostave sto uspjesnije i dalekoseznije veze izmedju BiH i Holandije. Mujo Midzic


3


Hasan Nuhanović: PORODICE ZRTAVA GENOCIDA MOCI CE TUZITI HOLANDIJU ,

spreman sam pomoći 6. septembar 2013.

Ovdje je uspostavljen presedan u međunarodnom pravu, koji može imati određene posljedice za državu Holandiju i za mirovne misije u svijetu, izjavio je za Agenciju Anadolija bivši prevodilac Ujedinjenih naroda (UN) u Srebrenici Hasan Nuhanović nakon konačne presude Vrhovnog suda Holandije kojom je potvrđena odgovornost te države za smrt njegovog brata i oca, te smrt Rize Mustafića.

Nuhanović je presudu ocijenio kao djelomično uspješan kraj bitke koja je trajala 11 godina, dodavši da je na sudu u Holandiji dostignuta ”određena vrsta pravde”.

Kao najvažniji dio presude Nuhanović je istakao činjenicu da ona potvrđuje odgovornost države Holandije za ono što se dogodilo prije 18 godina u Potočarima i bazi UN-a u tom srebreničkom mjestu.

“Što se tiče posljedica, ja koliko shvatam ovdje je uspostavljen presedan u međunarodnom pravu koji može imati određene posljedice za državu i za mirovnu misiju u svijetu”, rekao je Nuhanović.

U početku procesa bilo je teško boraviti u Holandiji, kazao je Nuhanović, s obzirom da se nalazio među Holanđanima, a oni su ti koji su njegovu porodicu poslali u smrt.

“Međutim, ja sam ovdje, također, imao podršku Holanđana koji su bili uz mene. Moja vjera u ljudskost u Holandiji nije nestala, jer imao sam podršku od njih, nakon svega što su Holanđani uradili mojoj porodici. Ali ja sam kroz to išao sam i sam se s tim nosim”, istakao je Nuhanović.

Proces naplate obeštećenja za smrt članova porodice Nuhanović i Mustafić vodit će se u odvojenom postupku i na drugom sudu, pojasnio je Hasan Nuhanović.

On je dodao da je spreman pomoći i drugim porodicama koje se odluče na isti korak. Osigurao im je sve dokaze i informacije koje je i sam posjedovao.

“Ovim danas što je pročitano i onim u presudi od 2011. godine sud je rekao da istovremeno mogu biti odgovorni i država koja šalje trupe, ali i UN, odnosno u ovom slučaju i Holandija i UN. To je ono što je bilo bitno u drugostepenoj presudi iz 2011. godine i mislim da je potvrđeno i ovaj put odnosno da država ne može izbjeći svoju odgovornost i samo pokazati prstom u UN i obrnuto”, zaključio je Nuhanović.

Tužbu protiv Holandije podnijeli su Hasan Nuhanović i porodica Rize Mustafića. Naime, 13 jula 1995. godine, holandski vojnici su predali Mustafića, te brata i oca Hasana Nuhanovića srpskim snagama koji su ih kasnije ubili. Podnositelji prijave smatrali su da su Holanđani trebali znati da će njihove porodice biti ubijene.

U genocidu u Srebrenici jula 1995. godine ubijeno je više od 8.000 srebreničkih muškaraca i dječaka.

Izvor: klix.ba


4


POPIS STANOVNISTVA BiH ZA NAS IZ DIJASPORE JE POPIS ZA OTPIS

Amer Jerlagić, predsjednik Stranke za Bosnu i Hercegovinu (SBiH): OVO ŠTO JE LAGUMDŽIJA PONUDIO DODIKU, MOGAO MU JE TAKO NEŠTO PONUDITI DOBRICA ĆOSIĆ Posted: 8. Oktobar 2013. in Intervjui

Zahtjevali smo da se Popis odgodi do ispunjenja ovih uvjeta, inače će Bosna i Hercegovina kroz Popis dobiti ovjeru genocida i etničkog čišćenja. Takođe smo zahtjevali da se dijaspora popiše kao svi državljani Bosne i Hercegovine i da uđu u cjelokupnu obradu, jer ti ljudi su protiv svoje volje napustili Bosnu i Hercegovini Nažalost, bili smo u manjini…..Stiče se dojam da je neko u RS-u programirao koliko bi to moglo biti Bošnjaka i da je toliko popisnica pušteno u promet. Sada se koristi svaki trenutak da se uspori njihova dostava ili da se daju na kapaljku kao kapi za oči…..Poznato je da sam pismeno reagovao prema OHR-u i g. Inzku tražeći da se ponište zaključci sa 46. sjednice Vijeća ministara na kojoj je zaključeno da ”postoji mogućnost” za uspostavu šifre 19.1. – entitetsko državljanstvo. Na ovaj način Vijeće ministara je preuzelo nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH i izmijenilo Zakon o popisu….. Očekivao sam apelaciju od strane Izetbegovića ili Komšića, međutim oni su se oglušili na ovaj protivzakoniti čin Vijeća ministara….. Popis može biti statistička kategorija u nekim razvijenim demokratijama, međutim u Bosni i Hercegovini je prerastao više u sve nego u statističku kategoriju….. Stranka za Bosnu i Hercegovinu je oštro reagovala na sporazum SDA – HDZ, jer smo uvidjeli da se ne radi o jednoj izbornoj jedinici, nego u stvari o dvije izborne jedinice, odnosno o elementima za stvaranje trećeg entiteta…..Pitanje rješavanja državne imovine na način kako su to dogovorili Lagumdžija i Dodik je put u unutarnju sukcesiju. Ovo je put u disoluciju i nestanak Bosne i Hercegovine. Dodik više nema potrebu da spominje secesiju. Na ovaj način RS dobiva teritoriju i ima otvoren put za disoluciju. Dodik je sa ovim više dobio, nego što je mogao i u snu sanjati….. Potrebno je raditi ustavne reforme na nivou cijele Bosne i Hercegovine…..Ono što me plaši je da tzv. lideri ”sedmorke” ne postignu dogovor, da se uđe u posljednju godinu pred izbore 2014. godine bez mogućnosti izmjene Ustava i da ti isti zatraže ”tehnički mandat” i prolongiranje izbora za 2015. ili 2016. godinu. To bi bio poraz demokratije….. Gospodine Jerlagiću! Neki događaji su naprosto isforsirali da u relativno kratkom vremenu razgovaramo po drugi put za naše čitatelje. Jedan od njih je svakako aktuelni popis stanovništva. S


5


obzirom kako se nas u dijaspori tretira po Zakonu o popisu i metodologiji samog popisa, velika većina nas, građana BiH koji silom neprilika još uvijek živimo izvan Domovine, ga doživljavamo kao popis za otpis, nas iz dijaspore, naravno. Kako se Vi određujete prema Zakonu o popisu, posebno naspram realne mogućnosti da nekoliko stotina hiljada građana BiH neće ući u ukupan broj popisanih? JERLAGIĆ: Kao što je poznato Stranka za Bosnu i Hercegovinu je bila protiv ovakvog Popisa iz razloga neprovođenja Aneksa 7 daytonskog mirovnog sporazuma, odnosno povratka svih raseljenih i protjeranih na svoja ognjišta. Upozoravali smo da nisu ispunjeni uslovi iz Člana 8, stav 2, tačka ”j” o Zakonu o Statistici Bosne i Hercegovine, i nije implementiran Anex 7 da bi Bosna i Hercegovina mogla imati Popis stanovništva 2013. godine. Zahtjevali smo da se Popis odgodi do ispunjenja ovih uvjeta, inače će Bosna i Hercegovina kroz Popis dobiti ovjeru genocida i etničkog čišćenja. Takođe smo zahtjevali da se dijaspora popiše kao svi državljani Bosne i Hercegovine i da uđu u cjelokupnu obradu, jer ti ljudi su protiv svoje volje napustili Bosnu i Hercegovini Nažalost, bili smo u manjini. U pogledu ovoga prekršena je Bečka konvencija o sukcesiji država, Evropska konvencija o državljanstvu, Konvencija o statusu izbjeglica iz 1951, Konvencija o smanjivanju broja lica bez državljanstva, Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima itd. Kako komentirate neke incidentne situacije na terenu koje su se desile za prvih šest dana popisa? JERLAGIĆ: Kada sam prvi put čuo za incidentne situacije na terenu tokom prvih par dana Popisa, posebno u RS-u, imao sam osječaj da neko instruirano stavara atmosferu i podgrijava strah kod građana Bosne i Hercegovine, a posebno njenog manjeg entiteta. I dalje sam ubjeđen da se sve to odvija smišljeno po nekom scenariju napravljenom u paralelnim tijelima. Vrhunac tog djelovanja su call centar u RS-u uspostavljen mimo call centra Agencije za statistiku, kao i hronični nedostatak popisnica. Stiče se dojam da je neko u RS-u programirao koliko bi to moglo biti Bošnjaka i da je toliko popisnica pušteno u promet. Sada se koristi svaki trenutak da se uspori njihova dostava ili da se daju na kapaljku kao kapi za oči. Može li se popis nakon što završi smatrati regularnim ako nisu bili osigurani elementarni tehničko-sigurnosni uvjeti zbrinjavanja popisnih materijala, koje sada popisivači nose svojim kućama i teoretski mogu mijenjati njihov sadržaj bez uvida osoba koje su već popisane i izjasnile se kako su se izjasnile? JERLAGIĆ: Na sve ove manjkavosti sam upozoravao širu BiH javnost, ambasadore u BiH, članove Predsjedništva i Parlamenta BiH, Vijeće ministara, kao i Agenciju za statistiku BiH. Upozorio sam da Agencija i entitetski zavodi nisu ispunili sve zakonom predviđene obaveze kao i obezbjeđivanje centralne popisne lokacije. Nisu utvrđene prostorije gdje će popisivači dostavljati popisne materijale. Nisu potpisani memorandumi o sigurnosti i zaštiti podataka između Agencije i entiteta, kao i između Agencije i Ministarstva Sigurnosti. Agencija za Statistiku Bosne i Hercegovine nije utvrdila i donijela metodologiju registra teritorijalnih jedinica koja je neophodna, a zašto je samo nadležna Državna Agencija za Statistiku. Sve ovo ukazuje da su moguće manipulacije i zloupotreba podataka, kao i to da rezultati Popisa ne budu regularni. Kome su trebale rubrike državljanstva i entiteta i ko je sve pristao i na to? JERLAGIĆ: Poznato je da sam pismeno reagovao prema OHR-u i g. Inzku tražeći da se ponište zaključci sa 46. sjednice Vijeća ministara na kojoj je zaključeno da ”postoji mogućnost” za uspostavu šifre 19.1. – entitetsko državljanstvo. Na ovaj način Vijeće ministara je preuzelo nadležnosti Parlamentarne skupštine BiH i izmijenilo Zakon o popisu. Takođe Vijeće ministara je djelovalo umjesto Agencije za statistiku BiH i statistiku zamijenilo politikom. Jednaku odgovornost za ovo ima i direktor Agencije koji zakonski nije smio dozvoliti miješanje politike u statistiku. Osnovni postulat statistike je neovisnost, što je uveliko prekršeno. Očekivao sam apelaciju od strane Izetbegovića ili Komšića, međutim oni su se oglušili na ovaj protivzakoniti čin Vijeća ministara. Direktor agencije za statistiku i mnogi drugi javni djelatnici u BiH uvjeravaju da je ovaj popis isključivo statistička kategorija. Da li je baš tako kada imamo neka svježa iskustva iz bliske prošlosti i kada se radi o zemlji kakva je Bosna i Hercegovina? JERLAGIĆ: Popis može biti statistička kategorija u nekim razvijenim demokratijama, međutim u Bosni i Hercegovini je prerastao više u sve nego u statističku kategoriju. Pored toga i Ustav BiH je etnički, a ne građanski i prema važećim zakonima gotovo sve kadrovske raspodjele su vezane za etničke skupine u skladu sa posljednjim popisom stanovništva. Nakon Popisa 2013. godine to će biti ovi rezultati, a ne oni iz 1991. godine. Kako komentirate sporazum SDA-HDZ, iako nije dobio zeleno svjetlo na prvoj sesiji u Briselu? Kako inače komentirate spremnost tih dviju stranaka da ponovo koaliraju?


6


JERLAGIĆ: Stranka za Bosnu i Hercegovinu je oštro reagovala na sporazum SDA – HDZ, jer smo uvidjeli da se ne radi o jednoj izbornoj jedinici, nego u stvari o dvije izborne jedinice, odnosno o elementima za stvaranje trećeg entiteta. Očekivali smo da će stav Brisela po pitanju implementacije presude Sejdić-Finci biti zaštita ljudskih prava, a ne puko zadovoljavanje da se pored pripadnika konstitutivnih naroda i ostali građani mogu kandidirati na izborima. Iz potpisanih principa se vidi da u Briselu prioritet nisu bila individualna ljudska prava, već rješavanje kompleksnog pitanja konstitutivnih naroda u Bosni i Hercegovini. Tihić i Čović su više puta ponovili da je i Popis stanovništva o kojem smo govorili jedan od dijelova Prudskog sporazuma. Bez obzira što je Čović svojim glasom u Domu naroda izbacio SDA iz vlasti na nivou države BiH, izgleda da je Prudska matrica jača od toga. A kako Vi iščitavate posljednji u nizu međustranačkih sporazuma – onaj između SDP-a i SBB-a, s jedne strane, te SNSD-a, s druge? Ko po njemu (sporazumu) dobija a ko gubi? JERLAGIĆ: Dobitnici su interesi pojedinaca, borba za fotelje, a nepovratno gubitnik država Bosna i Hercegovina. Dozvolite da pojasnim neke detalje sporazuma. Pitanje rješavanja državne imovine na način kako su to dogovorili Lagumdžija i Dodik je put u unutarnju sukcesiju. Ovo je put u disoluciju i nestanak Bosne i Hercegovine. Dodik više nema potrebu da spominje secesiju. Na ovaj način RS dobiva teritoriju i ima otvoren put za disoluciju. Dodik je sa ovim više dobio, nego što je mogao i u snu sanjati. Ovako nešto mu je samo mogao ponuditi Dobrica Ćosić. Ovo je put u novi ustavno pravni poredak BiH. Ovo je etno-teritorijalni model podjele BiH. Ovo je operacionalizacija Prudskog modela. Oni koji su svoju predizbornu platformu gradili na kritikovanju Prudskog sporazuma, postali su na neki način njegovi suizvršioci. Dodik je jednog aktera zamijenio sa drugom dvojicom. Nakon provedenog genocida i etničkog čišćenja, nakon entitetskih JMBG, nakon protuzakonitog davanja mogućnosti da se na popisu izjasne za entitetsko državljanstvo, sada se nudi zakonska mogućnost da entiteti postanu vlasnici imovine i ”svoje teritorije”. Što je najbolnije, oko najkrupnijeg pitanja za Bosnu i Hercegovinu, kakvo je pitanje državne imovine predlaže se hitna procedura donošenja Zakona kako bi se daleko od očiju šire javnosti i građana, javne polemike i rasprave raskrčmila državna imovina i Bosna i Hercegovina ostala bez grunta. Koliko u svim tim talovima ima Bosne i Hercegovine? JERLAGIĆ: Nažalost vrlo malo. Ono što je u većini slučajeva neosporna pravna činjenica se svodi na potrebu kompromisa i konsenzusa, a ono što bi tražilo kompromis je ”zabetonirano” od strane predstavnika iz RS-a, u čemu prednjači Milorad Dodik. To je slučaj sa knjiženjem perspektivnom vojne imovine u skladu sa Odlukom Predsjedništva BiH, 63 kasarne i put u NATO, ali to Dodik ne dozvoljava. To je slučaj sa ostalom neperspektivnom vojnom imovinom i drugom državnom imovinom. To je imovina kontinuiteta RBiH u BiH i imovina sukcesione mase bivše SFRJ. Radi se o čistom tehničkom pitanju, ali nema pomaka. To je slučaj srednjeg toka rijeke Drine, gdje je Drina državna granica, gdje ona pripada svim građanima Bosne i Hercegovine, njenog hidro potencijala. I ovo je nesporna pravna činjenica, ali i za ovo se traži kompromis i ustupci na štetu države Bosne i Hercegovine. Šta Vi i Vaša stranka kanite i možete učiniti da se zaustave daljnji dezintegracioni pocesi u BiH i slabljenje državnih institucija, upakovani u priče o potrebi ustavnih promjena na koje nas pritišću EU i NATO? JERLAGIĆ: U političkom kapacitetu koji ima Stranka za Bosnu i Hercegovinu ukazujemo na sve pogubne poteze po sudbinu Bosne i Hercegovine. Tražimo partnere koji su spremni ostati na principima borbe za Bosnu i Hercegovinu, a ne trgovati sa državom Bosnom i Hercegovinom. Za nas je Bosna i Hercegovina iznad partijskih i ličnih interesa i naši partneri će biti partije koje su spremne provoditi ove principe. Prihvatamo put u EU i NATO, ali ne po cijenu gubitka teritorije, a sutra možda i države Bosne i Hercegovine Konkretno, kako se Vi određujete prema inicijativi o ustavnim promjenama samo u Federaciji? Je li samo FBiH problem u BiH i da li u RS-u onda, po toj analogiji, cvjetaju ruže? JERLAGIĆ: Smatram da se ”konzerva ne može otvarati iznutra”. U svjetlu ove metafore smatram da nije dobro rješenje raditi ustavne reforme samo u Federaciji BiH, bez obzira na svu njenu složenost, jer kako rekoste u RS-u ne cvjetaju ruže i ekonomsko stanje je neodrživo. Nestalo je novaca od privatizacije i RS je pred kolapsom. Potrebno je raditi ustavne reforme na nivou cijele Bosne i Hercegovine. Na samom kraju, možete li prognozirati kako će se završiti priča sa implementacijom presude u slučaju Sejdić-Finci?


7


JERLAGIĆ: Ukoliko se želi riješiti presuda u slučaju Sejdić i Finci protiv BiH, onda je to puko tehničko pitanje, međutim evidentno je da se sve vrijeme pokušava riješiti hrvatsko pitanje u Bosni i Hercegovini, a ne pitanje Sejdić i Finci. U prilog ovoj konstataciji idu i principi koji su potpisani u Briselu, a onda se po povratku u BiH ponovo krenulo sa ”detaljima” oko hrvatskog pitanja. Ono što me plaši je da tzv. lideri ”sedmorke” ne postignu dogovor, da se uđe u posljednju godinu pred izbore 2014. godine bez mogućnosti izmjene Ustava i da ti isti zatraže ”tehnički mandat” i prolongiranje izbora za 2015. ili 2016. godinu. To bi bio poraz demokratije. Hvala Vam velika za ovaj razgovor. JERLAGIĆ: Hvala i Vama na datoj mogućnosti da otvoreno iskažem svoje i stavove Stranke za Bosnu i Hercegovinu.

RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ (512)

POPIS STANOVNISTVA BiH - ONI SU NAS IZDALI

Stub srama: Bosnjacki politicari odgovorni za usvajanje genocidnog Zakona o popisu stanovnistva u BiH


8


PREDSTAVLJANJE GRADJANSKE KOALICIJE “PRVI MART”

U ROTERDAMU, AMSTERDAMU I ARNHEMU

Dr.Emir Suljagic o Koaliciji “Prvi mart” i akciji Moj glas, moja zemlja Dr. Emir Suljagic, vodja gradjanske Koalicije “Prvi mart”, sa svojim timom je od 25. do 27. oktobra 2013. godine boravio u Holandiji (Roterdamu, Amsterdamu i Arnhemu) gdje je predstavio Koaliciju i jednu od njenih najvaznijih aktivnosti na prikupljanju podataka o nasim gradjanima koji privremeno borave u inostranstvu, sa ciljem mobilizacije i regrutacije za glasanje na Opstim izborima 2014. godine u okviru akcije Moj glas, moja zemlja! Koalicija ubrzo pokrece Pozivno-informativni centar sa ciljem da svakog naseg gradjanina kontaktira i pruzi mu potrebnu pomoc za registraciju. Sve sto gradjanin treba da uradi ZA svoju zemlju je da Koaliciji putem email adrese [email protected] ili Facebook-a posalje kontakt podatke svojih prijatelja, komsija i rodbine koji su 1992. Godine zivjeli na podrucju danasnjeg entiteta RS. Suljagic je rekao da je ohrabren uspjehom Koalicije 1912. godine kada su preduzete aktivnosti na mobilizaciji gradjana za glasanje u Srebrenici, nakon cega je osvojeno mjesto nacelnika Srebrenice. Kad je to uspjelo odluceno je da se slicno uradi za cijeli entitet za izbore 2014. Do skora mnogi povratnici iz Federacije BiH nisu imali pravo na socijalno i zdravstveno osiguranje, penzije itd. U medjuvremenu su, zahvaljujuci zahtjevima Koalicije, promijenjena nepovoljna zakonska rjesenja ili su ista u proceduri.


9


Koalicija planira da formira zajednicku listu za glasanje i napravi deklaraciju koja ce obavezivati svakoga sa liste. Na kraju, ostrim rijecima Suljagic nas upozorava da u BiH nista nije zavrseno. - Rat nije objavljen ali traje i on nije zavrsen. Na sceni su isti oni koji su pobili preko 100.000 ljudi kao i oko million i po protjerali. Ako sada nista ne uradimo, ostaju nam dvije stvari - ili da postanemo Ceceni ili Palestinci. Komentari prisutnih su bili razliciti. Neki smatraju da bi “Prvi mart” imao vecu sansu da ostvari svoje ciljeve ako bi se sam stranacki organizovao i prijavio za izbore. Dr. Ervin Sendijarevic, predsjednik Platforme BiH, koja je bila organizator navedenih skupova i razgovora sa Koalicijom, je istakao da je Koalicija “Prvi mart” jedino svjetlo u tunelu koje nam daje mogucnost da se vratimo kao ljudi na svoje. Dzevad Kuric Emir Suljagić: BOŠNJACIMA I BOSNI SPREMA SE NOVA PALESTINA

Emir Suljagić SARAJEVO - Koordinator Koalicije “Prvi mart” dr. Emir Suljagić upozorio je u intervjuu za agenciju Anadolija (AA) kako se Bošnjacima i Bosni i Hercegovini sprema nova Palestina! Pokret ''1. Mart'', koji okuplja organizacije civilnog društva, udruženja žrtava, boraca, organizacije povratnika, izbjeglih i raseljenih, asocijacije i pokrete koji djeluju na utvrđivanju istine i borbi protiv genocida, ali i zaštiti ljudskih prava, postao je jedan od glavnih meta vlasti Republike Srpske (RS). Mediji u tom bosanskohercegovačkom entitetu ga gotovo redovno negativno tretiraju. Sam Suljagić često je meta policijskih provjera i poziva na saslušanja, prijava, a sve češće ga direktno prozivaju najviši politički dužnosnici iz RS-a, što je i povod intervjua za agenciju Anadolija. Analizirajući seriju posljednjih događaja u Bosni i Hercegovini, uključujući neusvajanje Zakona o jedinstvenom matičnom broju građanina (JMBG), što je izazvalo lavinu protesta u zemlji, preko ovosedmičnog pokušaja blokade sporazuma kojima bi se omogućio promet roba i ljudi između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, odnosno Evropske unije (EU) od 1. jula, pa sve do pripreme popisa stanovništva u oktobru ove godine i otimačine zemljišta Bošnjacima i Hrvatima u Republici Srpskoj (RS), ovaj doktorant Univerziteta u Hamburgu krajnje otvoreno upozorava na temeljito pripremljen scenarij koji može imati dalekosežne posljedice pa budućnost BiH. ''Ništa od ovog nije slučajno, pa ni pokušaj predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Nebojše Radmanovića da svojim glasovima zatvori zapadnu granicu BiH, niti kriza koja je nastala oko izmjena i dopuna Zakona o jedinstvenom matičnom broju građana (JMBG)... Nije to rezultat lične volje Radmanovića ili, recimo, ministra civilnih poslova BiH Sredoja Novića. Riječ je, naprosto, o politici koja


10


je vrlo dosljedna, a koju provodi predsjednik RS-a Milorad Dodik. On je vrlo transparentan u tome. Kaže da se posvetio tome da BiH ne bude država. I sve što kaže to i radi'', govori za agenciju Anadolija Emir Suljagić, čovjek koji je u srebreničkom genocidu izgubio 13 članova porodice. Prema njegovim riječima, krajnji cilj je da se steknu uvjeti za definitivni raspad BiH i odvajanje entiteta RS od bh. države, te da probosanske političke snage to otvoreno trebaju priznati i zauzeti strategiju s tim u vezi. ''Nema nikakve sumnje da se nama sprema Palestina. Nema nikakve sumnje u to da je krajnji cilj ovog procesa da Bošnjaci, Bosanci, ''Ostali'', svi koji ovu zemlju osjećaju kao svoju, kako god se identificirali i deklarirali se, budu jedan dan zatvoreni u geto, da se ovdje napravi jedna mala, evropska Palestina. Nemojte sumnjati u to, budite uvjereni da se na tome radi. Ja živim u RS. Ta vrsta strukturalnog, ako mogu reći, kulturološkog nasilja, potvrđuje kakav je krajnji cilj cijelog procesa. Ponavljam, krajnji cilj je da se ovdje napravi mala Palestina gdje bi živjeli svi koji BiH osjećaju kao svoju domovinu, svoju zemlju. Sa, kao i u slučaju Palestine, više enklava, poput Tuzle, Bihaća Zenice...'', upozorio je on. Kritičan je i prema bošnjačkim i probosanskim liderima u Sarajevu, kao i ukupnu javnost glavnog grada BiH. ''BiH nije od Kozije ćuprije do Marijin Dvora u Sarajevu. Ako to misle u Sarajevu, onda se trebaju pomiriti s činjenicom da je s druge strane Kozije ćuprije Srbija'', oštar je Suljagić. Ističe da je BiH u gotovo identičnoj poziciji kao 1992. godine, te da se to građanima napokon mora reći. ''Ne mogu razumjeti tu nevjericu ljudi da se ne može ponoviti ono što se 90-tih dešavalo u BiH. Ljudi su nam sve već uradili. Imamo posla s ljudima koji nastavljaju tamo gdje su stali oni koji su gađali porodilište u Sarajevu 1992. godine. Neko ko je bacio granatu na dijete, nema problema da na neko drugo dijete, danas, ''baci'' matični broj. Bojim se da neki nisu naučili lekciju iz 1992. godine'', tvrdi ovaj bivši ministar u Vladi Kantona Sarajevo. Dodaje kako nema sumnje da će nastavak strategije biti realiziran kroz skoro problematiziranje Izbornog zakona BiH. Ustavni sud BiH je, naime, stavio van snage i dijelove Izbornog zakona koji se odnose na dvojna imena gradova u RS-u, slično kao u slučaju Zakona o JMBG. ''Ta izmjena se mora provesti ili neće biti održani izbori naredne godine. Nema sumnje da će Srpska demokratska stranka (SDS) i Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD), kao i na pitanju matičnog broja, početi da ucjenjuju. Tada će ove dvije partije tražiti da se ukine Glavni centar za brojanje u Centralnoj izbornoj komisiji (CIK) s ciljem provođenja manipulacija unutar općinskih izbornih komisija, kao i zatvaranje izbornih listi. Nemojte imati nikakve sumnje da političari iz RS iskoristiti i tu priliku da ''očejreče'' državu za još neku nadležnost po cijenu da nemamo izbora'', komentira Suljagić. Nadalje, kaže kako svi u RS govore jednim glasom kada je u pitanju odnos prema državi BiH, te da, suprotno očekivanjima iz Federacije BiH, ne žele politički profitirati eventualnim kritiziranjem vlasti u RS-u na ovakvim važnim temama. ''Oni svi govore jednim glasom. Mladen Ivanić, Mladen Bosić i Milorad Dodik se, kada odu u Banju Luku, svađaju na mrtvo ime, no kada je riječ o podrivanju ove države, oni tu govore jednim jezikom, jednim glasom. Bosić je otvoreno rekao da RS ni po koju cijenu neće glasati za Zakon o JMBG koji uključuje registraciona područja koja prelaze međuentitetsku granicu. Pazite, hajde da jednom konačno čujemo nešto od toga što nam ti ljudi govore. Bosić je rekao da to neće učiniti ''ni po koju cijenu''! A to znači ni po cijenu da djeca ovdje umiru! Pazite, to su ljudi koji su prije samo 20 godina granatirali porodilište u Sarajevu. Neko misli da će oni imati problem da umjesto granatama sada tu djecu ''gađaju'' matičnim brojevima. Neće!'', smatra Suljagić, te u svome stilu nastavlja: ''Sredoju Noviću i Mladenu Bosiću nije žao što je jedno dijete umrlo. Budite sigurni u to. Je li neko čuo


11


da su izrazili saučešće zbog toga? Njih ne zanima hoće li još 100 djece ovdje umrijeti! Ne znam zašto ne slušamo te ljude koji su naumili da uzmu skoro pola ove države i da je negdje odnesu?! Nažalost, mi i u Sarajevu imamo glasnogovornike takve Dodikove politike. Imamo ljude koji promoviraju popuštanje ucjenjivačkoj politici koja dolazi iz Banje Luke. Nema popuštanja! Jer, ovo je generalna proba za Izborni zakon''. Upitan da objasni ove optužbe, Suljagić odgovara kako je krajnji cilj nadležnosti RS-a nad pitanjem dodjele matičnog broja - nastavak etničkog čišćenja tog dijela BiH. ''To znači da bi najmanje 100 hiljada nesrba koji danas žive u RS u zakonskom smislu prestali da postoje u roku od godinu dana. Imamo i primjere. Najmanje 50 djece rođene od 1992. do 1995. godine su prošle godine ušli u Policijsku stanicu (PS) Srebrenica s ličnim kartama izdatim u Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu. Svi su izašli sa poništenim matičnim brojem i poništenim ličnim dokumentima voljom jedne šalterske službenice! Mi smo mjesec i po bili uz njih da uopće ponovo dobiju matični broj. Na kraju nisu uspjeli da glasaju u Srebrenici. Isto to se dogodilo djevojci u Prijedoru. Poništen joj je matični broj. Kad je krenula u proceduru utvrđivanja novog matičnog broja, PS Prijedor je od nje tražila 20 dokumenata. Kada ih je sve sakupila, tražili su joj i 21 dokument - uvjerenje da nije mijenjala pol! Eto, ovakve geste su razloga da iz RS-a žele nadležnosti nad matičnim brojem'', odlučan je ovaj aktivista. Upozorio je kako pojedinci žele privatizirati pitanje JMBG, iako ne razumiju implikacije zahtjeva RS da se Zakon o matičnom broju pošto-poto usvoji. ''Dodik će to dati u to u roku 24 sata samo da RS dobije svoj matični broj. A neće mu problem biti da umre 100 djece sve dok RS ne dobije svoj matični broj'', komentirao je Suljagić, ogorčen činjenicom da ga i u Sarajevu doživljavaju kao zastupnika unitarizma i centralizma, iako je, veli, za takvu viziju BiH stradalo 100 hiljada ljudi. Prema njegovim riječima, može se samo zamisliti kakav se ''instrument diskriminacije i obespravljivanja nesrba može pretvoriti matični broj u rukama ovog i svakog narednog režima u entitetu RS''. Sve ovo što se u BiH događa u posljednje vrijeme, smatra Suljagić, kulminacija je procesa koji traje od trenutka kada je Milorad Dodik 2006. godine preuzeo vlast u RS-u sa vrlo jasnom platformom razbijanja bh. države. ''Krajnji cilj je čejrečenje države i njena de facto podjela. De jure podjela možda i sačeka, jer je i Milorad Dodik svjestan da kroz nekoliko godina neće dobiti internacionalno priznanje'', otvoreno komentira Suljagić. Nadalje, govoreći o predstojećem popisu stanovništva BiH, Suljagić ističe da se ''identiteti u ovoj zemlji formiraju oko linije ko te hoće, a ko neće poslati u logor''. ''Niko od 100 hiljada nesrba koji su se vratili i žive u RS nemaju nikakvih dilema ko su i što su, budite sigurni. To su ljudi koji su već jednom svoj identitet jako skupo i visoko platili. Druga stvar je koga ćemo mi tamo zapravo popisati. Ja se bojim da ćemo mi Bošnjaci u RS, dakle, u 49 posto teritorije naše zemlje, popisati ostatke zaklanog naroda. U to možete biti prilično sigurni'', podvukao je. Otimanje imovine Bošnjaka i Hrvata RS, po njemu, otvoreno vodi i kampanju otimačine bošnjačke i hrvatske imovine u RS. Priča da se u Kotorskom u sjevernom dijelu BiH bez ustezanja otimaju privatne parcele Bošnjaka, a u Posavini imovina Hrvata. ''Zakon o porezu na nepokretnosti je zakon napravljen sa samo jednim ciljem, da se otme zemlja nesrba u tom entitetu. Situacija alarmantna. Upozoravamo ljude da prijave svoju imovinu jer 60 hiljada


12


osoba to još nije učinilo. Zahvaljujući zateznim kamatama koje RS smišljeno obračunava na ''neprijavljenu imovinu'', Bošnjaci će doći u poziciju da će vrijednost zemlje koju imaju vještački biti manja od zaračunatog poreza. Vlada RS će, na kraju, oduzeti tu zemlju. To će se masovno događati. Ne znam kako to niko ne vidi. Slično se dešavalo u Palestini kada je uzimana zemlja Arapa i svi znaju kako je to završilo. Do sada smo to gledali na dokumentarcima, a sada to živimo'', rekao je. Jedinstvo probosanskih snaga Svakodnevno je u kontaktu sa povratnicima u RS i jedino što oni, kako kaže, traže jeste jedinstvo probosanskih snaga u BiH. ''Narod, Bošnjaci u RS, hoće da Zlatko Lagumdžija, Bakir Izetbegović, Fahrudin Radončić, Sulejman Tihić, Amer Jerlagić budu kao jedan na ovom. Narod hoće da budu kao jedan i na pitanju matičnog broja, na pitanju Izbornog zakona, na pitanju toga da BiH zaslužuje da bude normalna funkcionalna država koja može ispunjavati svoje obaveze prema građanima. To narod hoće i očekuje i na Marindvoru, a i u Banjoj Luci'', rekao je Suljagić. Opravdan bunt građana Suljagić vjeruje kako postoji opravdan bunt građana koji je upućen prema svima. Faktura za korupciju i organizirani kriminal, sveopći nerad, kako kaže, treba biti upućena svima koji imaju svoje predstavnike u Parlamentu BiH. ''Ali, ne možemo fakturu za JMBG ispostavit svima. Na isti način na koji je Radmanović pokušao da zatvori zapadnu granicu podizanjem ruke, ministar Sredoje Nović je došao na sjednicu Vijeća ministara 7. marta i predložio Zakon koji mijenja Ustav BiH, njeno političko uređenje i rekao: ''Ili ovo ili djeca neće imati matičnog broja'', tvrdi on. Vlada RS se ponaša kao Vermaht Pokret ''1. Mart'' se, rekao je Suljagić, bori za BiH od Une do Drine i od Save do mora, i to nije nikakva floskula. ''Ovo je zemlja u kojoj je ozakonjen Ravnogorski četnički pokret (RČP), a ''1. Mart'' je centralistička i unitaristička kampanja. Naravno, da jesmo za unitarizam i centralizam, za BiH od Une do Drine i od Save do mora. Ako to ne uradimo mi, hoće naša djeca. Ali, nećemo stati u ovome. Nikada. Zato što znamo kako je boraviti u okupatorskom režimu. Vjerujte, čak 49 posto naše zemlje je okupirano. Vlada RS, sve institucije RS se prema nesrbima ponašaju kako se Vermaht ponašao od 1941 do 1945. godine. Taj dio zemlje je okupiran. Imamo puno pravo da radimo na tome da oslobodimo taj dio te teritorije i da živimo kao slobodni građani u svojoj zemlji'', zaključio je Emir Suljagić u intervjuu za agenciju Anadolija.

BiH NAD PROVALIJOM DEJTONSKOG TOTALITARIZMA

Preuzeto sa portala: ljutakrajina.net Utorak, 16 Juli 2013 21:34 Ni jedan Bošnjak, nijedan Bosanac, koji BiH osjeća kao svoju jedinu domovinu, nema nikakvu obavezu ni moralno pravo da podržava nepravedno, diskriminatorsko i destruktivno Dejtonsko uređenje BiH, po kojem je srpski okupator dobio polovinu bh teritorija, po kojem je Republici Bosni i Hercegovini ukinut status Republike a dodjeljen novoformiranoj genocidnoj Republici srpskoj i sa kojim je sve što je na okupiranom području BiH u Rs vjekovima bilo “Bosansko“ postalo „Srpsko“.


13


Fotografija je svjedok historijske izdaje, učesnici potpisivanja podjele Bosne i Hercegovine. Problem sa matičnim brojem je samo manja posljedica u sijasetu problema i posljedica koje je prouzrokovao Dejtonski totalitarizam. Ako u najskorije vrijeme ne dođe do ukidanja ili radikalne izmjene Dejtonskog ugovora, izgubiće se svi njegovi pozitivni dometi, BiH i njeni narodi će i dalje trpjeti u agoniji, a Sjedinjene države kao glavni akter Dejtonskog mirovnog ugovora moraće priznati svoj veliki promašaj. Totalitarnim Dejtonskim uređenjem su svi izgubili Totalitarni sistem vladavine, nametnut Bosni i Hercegovini nakaradnim, destruktivnim i diskriminatorskim Dejtonskim uređenjem, u kome su okupatori države sve dobili a narodi i građani skoro sve izgubili, nadima se i puca po šavovima. Već dvije decenije u BiH ništa ne funkcionira. Narod je u dvostrukom ropstvu - ropstvu nacionalističkih struktura vlasti i ropstvu uticajnih svjetskih sila predstavljenih u oligarhijskim institucija EU, Vijeću za implementaciju mira i različitim organima i forumima. Međunarodna zajednica drži nas okovane u našoj nemoći i ne dopušta nam da se osvijestismo. Pogubna Dejtonska rješenja sve više snaže nacionalizme, odvajaju teritorije i narode, vuku u totalno ekonomsko i političko ropstvo. Predstavnici međunarodne zajednice kriju promašaje a hvale se da su nam dali dosta novca, grb i zastavu, registarske tablice na automobilima, formirali nam graničnu policiju, ukinuli vojsku, kao da nismo sve to i mnogo više od toga mnogo ranije i bez njih imali. Umjesto slobode uspostavili su takve policijske strukture pod kontrolom špijunskih službi iz okruženja, da ni ptica nije slobodna ni sigurna ni na zemlji ni na nebu. Pod motom borbe protiv kriminala i korupcije građani se svakodnevno hapse i privode u policiju na informativne razgovore i saslušanja, a kriminalci iz špijunske mreže sve čvršće drže poluge sistema pod svojom kontrolom. Sad je već vidljivo da je i hapšenje predsjednika Budimira bila samo vješta improvizacija i dimna zavjesa, kojom se zaklanjaju i štite kriminalci u vladajućim strukturama američko-evropskog nedonoščeta. Dejton diskriminira i dijeli BH narode Dejton kakav imamo na djelu već nepune dvije decenije diskriminira i umjesto da spaja dijeli bh narode, iako postoji sve više indikatora da narodi BH ne žele podjele i sve otvorenije zagovaraju obnovu zajedničkog života. Rušenje Dejtonskog uređenja je jedini put za opstanak, uspješnu egzistenciju i miran zajednički život bh naroda. Za rušenje je potreban jasan stav i jedinstven zahtjev kreatorima i tvorcima Dejtona, koji se može izraziti samo na najvišem internacionalnom nivou ili preko ujedinjenog patriotskog fronta BiH. A za formulisanje takvog zahtjeva potreban je izlazak svih patriotskih snaga na


14


ulice svih bosanskih gradova, svih svjetskih metropola i gradova u kojim žive izbjegli i prognani iz BiH. Nepravedan Dejtonski ugovor mora se zamijenili legalnim ustavom BiH, prihvatljivom za sve narode i građane BiH. Ustavne promjene u FBiH, koje se pokreću na inicijativu SAD, mogu rezultirati ograničenim poboljšanjima na određenom prostoru, ali ne mogu zemlju izvući iz smrtne agonije, u kojoj se trenutno nalazi. “Dejtonska BiH je vještački izum, tvornička greška, polufabrikat, nedovršena opasna igračka MZ”, koja kao takva predstavlja trajnu prijetnju miru i koja kao takva ne može opstati. Dejton je Bosnu toliko gurnuo nad provaliju, da je teško vratiti je na njene prvobitne čvrste i sigurne temelje. To je teško jer niko od onih koji odlučuju o sudbini Bosne nema dovoljno vremena, volje, vlastitog razloga ni interesa da se u taj posao upusti. Najveći interes imaju EU, SAD i Rusija, a oni su u rješenjima suprotstavljeni. Izvjesno je da odlaganjem rješenja “bh čvora” Amerika sve više gubi a Rusija jača, a sa jačanjem Rusije podrška agresivnom ekstremizmu Rs je sve veća. Interes EU je podijeljen, ali je činjenica da nema sigurne ni čvrste EU dok BiH nije u njoj i dok je tretiraju kao “crnu rupu Balkana” . Ne treba zaboraviti da je potpisivanjem Dejtonskog sporazuma zaustavljen i potpuno srušen otpor patriotskih snaga BiH. Dejtonski sporazum je nametnut BiH i nije prihvaćen od naroda. O tome već postoje brojne teze od onih da je rah. Alija mirovni ugovor potpisao pod pritiskom i prisilom do onih da je to učinio svjesno kao izdajnik. Ostaje činjenica da je potencijalna pobjeda branilaca domovine (upravo u trenutku kad su bili najjači) pretvorena u poraz, na osnovu kojeg su okupatori ne samo dobili kontrolu nad 50% teritorija već i osnovu da ovladaju sa dodatnih 10% teritorija na području F BiH. Dejton umjesto da spaja dijeli narode BiH, čak šta više suprotno njihovoj volji. O tome ovih dana govori i poznati američki ekspert za Balkan g. Daniel Serwer, koji tvrdi da je Izetbegović to učinio po nagovoru kao prijatelj i saveznik SAD, koje su uz to garantovale brzu obnovu uz povrat izbjeglih i prognanih. Iako je potpun povratak besmislena iluzija, izgleda da je Izetbegović u nju povjerovao. “Umjesto snažna poruka svijetu Dejton je postao ogromna zabluda”, naglasio je Serwer. Ali i ova kao i mnoge ranije postavke su samo ukazivanje na ono što je na neki način poznato ili prepoznatljivo, bez sugestija i izričitog zahtjeva Americi da popravi svoju grešku, kojom je produbljena neuralgična tačka na Balkanu. Svi u zemlji i svijetu koji se bave Bosnom znaju da Dejtonsko uređenje ne može funkcionisati. Ali ko ga može promjeniti i ukinuti? Narod na ulici može pokrenuti opravdane zahtjeve i nametnuti ih prije svega velikim silama, Sjedinjenim državama i EU. Oni moraju priznati sebi, nama i svijetu da je Dejtonski mirovni ugovor ništavan. Potpisan je od ratnih zločinaca koji su predvodili agresiju na BiH, koji su učestvovali u zajedničkom zločinačkom poduhvatu, koji su počinili zločine protiv čovječanstva. Ako njihovi potpisi s njihovim krvavim rukama, ispisani krvlju nevinih, mogu za svjetsku pravdu biti validni, onda u pravdu više niko ne treba vjerovati. Ukidanje entiteta je uslov za rušenje nacionalizama i uslov opstanka BiH Entiteti upravljaju našim životima, o sudbini države i naroda autoritativno odlučuje entitet Rs. Odlučuje zločinačka klika ponikla, stasala i ojačala na ideologiji srpskog fašizma. Ukidanje entiteta je uslov za rušenje nacionalizama i uslov opstanka BiH. Za takva rješenja potrebno je više vjere, jedinstva i međusobnog povjerenja, uz više odgovorne podrške međunarodne zajednice. Prioritet svih prioriteta BiH su ustavne promjene koje bi morale dovesti do ukidanja entiteta i brisanja svih unutarnjih vještačkih linija razgraničenja, kojima se dijele narodi. Sa agresijom na BiH izgubili su svi narodi i svi građani BiH, samo u različitim razmjerama i na različite načine. Država već dugo ne pripada narodu. Dvadeset godina poratne agonije je sviju gurnuo u očaj. Dejton ne odgovara ni jednom narodu, ni jednom građaninu BiH. BiH je između čekića i nakovnja međunarodnih spletkara, a građani u šaci nacionalističke oligarhije, koja se pljačkom dočepala vlasti i para. Razoreni su svi veliki privredni sistemi, a radnici gurnuti u ruke ratnih profitera, pljačkaša, evropske mafije i svjetske finansijske oligarhije. Od naroda je uzeto sve što je predstavljalo neku


15


vrijednost. Zar mogu biti zadovoljni Srbi sa malim brojem pripadnika drugih naroda, zatvoreni u geto Rs u kojem nema ni posla ni kruha, u kojem je srpski nacionalizam dostigao vrhunac samovlašća u Dodikovoj beskrupuloznoj vladavini, koja i dalje upire prst odgovornosti u druge i priča šarene laže o bogatoj trpezi sa zlatnom kašikom, a sve više gladnih kopa po kontejnerima i čeka makar jedan obrok u nekoj od javnih narodnih kuhinja? Koliko su zadovoljni bosanski Hrvati koji su nasjeli Tuđmanovoj dobrodošlici i naselili podrumske stanove Zagreba i zapuštene kvartove drugih hrvatskih gradova ili oni koji su još uvijek vođeni stranačkim jednoumljem postali robovi ideje o nekoj samo njihovoj Herceg Bosni, u kojoj će svi drugi postojati samo radi njih? A duboka agonija Bošnjaka obučenih u Dejtonu u Dejtonsku luđačku košulju i rastjeranih po čitavom svijetu sve se više i sve posljedičnije produbljuje nepotpunom i nedosljednom primjenom nepravednog Dejtonskog sporazuma, koji imperativno podržava težnje i zahtjeve osvajača i agresora, a žrtvi uporno gura glavu u pijesak. Dejtonski sporazum treba radikalne promjene ili će biti srušen snagom naroda na grijeh i sramotu onih koj su ga napravili i protupravno implementirali. Kako po svemu izgleda, Međunarodna zajednica i SAD nisu dovoljno naučili iz agresije, feleričnog i neuspješnog mirovnog procesa u BiH. Problemi se konstantno gomilaju – niko ih ne rješava. Smijenjeni zločinci i nacionalisti u toku prvih godina mirovne implementacije su ponovno na sceni, sa koje nikad nisu ni otišli. Jednog zlikovca je zamjenio drugi, još osioniji i bahatiji, jer samo tako mogu potvrditi sebe. Vlast je korumpirana i lišena osjećaja svake odgovornosti, a narod je uvijek iznova bira u strahu da bi neka druga bila još gora. Od Dodika su napravili bosanskog Miloševića, evropskog Baščelika. SAD nisu otišle s Balkana, ali nisu ni ostale na Balkanu, i ako ne žele dalje gubiti trebaju mu se vratiti. Opsjednuta problemima odnosa Srbije i Kosova, EU se ucjenjivački, sve neodgovornije i sa sve manje spremnosti odnosi prema gorućim problemima BiH, kojima je sama u velikoj mjeri kumovala. Narod BiH i dalje živi u strahu i bespomoćnosti . Već dugo smo uspavani i pasivni; kao da nas tek sada naše bebe bude. Kao da se kuje građanska svijest, kali čelik, korak po korak jača građanska svijest. Iz beznađa i očaja, iz uzaludnih očekivanja i iznevjerenih nadanja rađa se nova energija koja mjenja bh društvo. Spontan i još uvijek malobrojan samo-organizovan otpora naroda raste, pjeni se i širi kao plima i samo je pitanje vremena kada će se plamen buta proširiti i zahvatiti čitavu zemlju. Vrijeme je označiti kraj b-h nacionalističkom ludilu. Sve veći broj građana se pita da li nam dolazi Bosansko proljeće i traži nazad svoju BiH državu. Samo je mali broj onih koji nemaju razloga da se bune i protestuju. BH iseljeništvo s velikom pažnjom i aktivnom zabrinutošću prati najnovija zbivanja u BiH. “Samo velikim pritiskom iz vana i iznutra, i odvajanjem zdravog od bolesnog, moguće se riješiti ovog korova “ riječi su jednog od potvrđenih bh patriota g. Emira Seferovića. Borba Sarajevskih bebi za JMBG je inicijalna kapisla Sarajevski protesti, koji su počeli 5. Juna spontano, naivno i neorganizovano, predstavili su svijetu novi format, novu matricu miroljubivog reagovanja građana, u kojem se tek rođena beba Belmina Ibrišević uspješno suprostavlja korumpiranoj državnoj vlasti i oružanoj sili vrhunske vojne tehnike. Demonstranti su ostali dostojanstveni u očaju; nisu nasjeli na izazove i provokacije. Svojim odlučnim miroljubivim pristupom privukli su pažnju šire javnosti u BiH i svijetu. Jasno su pokazali da postoji ključ za svaku bravu. Protestanti nisu tražili podršku ni jedne stranke, ni jedne partije, već su isključivo tražili donošenje Zakona o JMB. JMB je postaje simbol otpora protiv podjela i simbol težnje za ujedinjenjem. Sa sarajevskim majkama i njihovim bebama tih dramatičnih junskih sati i dana bili su Mostar, Banja Luka, Zenica, Goražde, Tuzla…, studenti, građani Dubrovnika, Bošnjaci-Bosanci bh dijaspore, ali i mnogi inostrani građani i forumi. Svi oni su i danas istih opredjeljenja. Mirne proteste otvoreno je podržao međunarodni predstavnik u BiH g. Inzko i Američki ambasador u BiH g. Patrick Moon, koji je tim povodom izjavio: “Mirne demonstracije građana su dio zdrave građanske demokratije “. Pred skupinom protestanata g. Inzko je rekao da će JBM biti riješen na državnom nivou, što je imperativ ako se zemlja želi pokrenuti iz smrtnog Dejtonskog zagrljaja. “Zvaničan je stav Brisela povodom sarajevskih protesta da su “ Mirni protesti dio normalnih demokratskih procesa, a građani BiH uvijek imaju pravo da


16


se čuje njihov glas “. Imponiralo čuti i izjavu gradonačelnika Sarajeva Ive Komšića, koji je podržao demonstrante u pravom trenutku i rekao im “da se bore za državu BiH koja će postojati dok u njoj ima djece”. Mnogi su već tada povjerovali da se u Sarajevo vratio “Valter”. I dok se svugdje u svijetu, a posebno u zemljama Zapada, svakoj kućnoj životinji obilježava i prati familija i štiti pedigre, znakovitim brojem obilježava svaki proizvod, svaka jabuka, banana i kutija žvaki, u BiH se ni djeca više ne rađaju normalno, već se etiketiraju kao kopilad i ostavljaju bez osnovnog prava koje se stiče rođenjem, prava na identitet. Blokadom rada Parlamenta nije nanesena nikakva šteta BiH, već kako mnogi misle podignut je ugled BiH. Dobro je da su se u zgradi Parlamenta našli i zadržani i strani državljani, jer je time omogućeno MZ da bolje vidi sebe u BiH i porazne rezultate svog lošeg rada. Zastoj u radu Parlamenta i kratko zadržavanje stranih državljana u gradi Parlamenta, koju zlobnici tendenciozno zovu “talačka kriza”, nije bilo kontraproduktivno, već naprotiv civilizovano nenasilno upozorenje politici u zemlji i svijetu da se više ne može manipulisati sa BiH kao do sada, jer je siromaštvo produbljeno kriminalom i korupcijom prelilo čašu gorčine koju iz ruku MZ već 20 godina ispijamo. S pravom se da pretpostaviti da zahtjev za JMB može biti ona potrebna inicijalna kapsula, koja će pokrenuti masovni organizovani otpor bh građana protiv inertnih vlasti, pasivne i indolentne MZ, protiv nacionalnih podjela, nacionalizma, separatizma i šovinizma, za skidanje Dejtonskih okova sa BiH. Nažalost, u sjeni sarajevskih protesta, pala je i prva žrtva parlamentarne bh demokratije, Berina Hamidović. Smrt male Berine je dodatno uzburkala duhove. Građanski aktivizam traje, jača, građani se i dalje okupljaju... I oni koji su doveli do ovakvog stanja, koji su izveli narod na ulice, sada licemjerno i udvornički dijele komentare i izražavaju zabrinutost, što je BiH biva ozbiljno srozala svoj autoritet, jer je 250 predstavnika različitih država moralo provesti neugodnu noć u zgradi bh Parlamenta. Prava je istina upravo to, da će mnogi od tih ljudi, nakon prve opravdane ljutnje, ako su dobronamjerni, shvatiti da narod nije stao ispred Parlamenta da njih ugrozi, već da stavi na znanje svojim vlastodršcima ali i vladama drugih država, da je nedopustivo da građane države BiH drže kao taoce u torovima koje su ogradili Dejtonom i daju im na gram hranu i na kap infuziju da prežive. Shvatiće brzo i domaći i strani da nisu oni bili taoci, već su taoci bili i ostali oni koji su im tako dostojanstveno predstavili sebe u samo jednom danu. Ni jednu priliku, pa ni ovu, Dodik nije propustio da ovoj i ovakvoj BiH zada novi udarac. U Rs proteste tretiraju kao “državni udar” i predstavljaju kao “linč protiv Rs “. Njihove teze o politički montiranim protestima usmjerenim protiv Srba, a po takvoj analogiji i protiv Hrvata, teže bunt naroda predstaviti kao Bošnjački scenarij i promjeniti mu suštinu. Jedinstveni matični broj ili kako u svijetu kažu identifikacioni broj (ID) bi ionako svi morali dobiti, jer on je osnova svih drugih zahtjeva i aplikacija, i on je u žiži, ali on nije suština problema protiv kojih se moramo boriti. Suština je su nacionalizmi upakovani u Dejtonsku strukturu vlasti. Suština je Dejtonski ugovor koji nas je podijelio, podržao i ojačao nacionalizme, koji nas konstantno dopinguju doziranom nacionalnom netrpeljivošću. JMB je postao platforma ujedinjenja i simbol borbe protiv svih podjela Najveća stvar koju su postigli ovi protesti je otkrivanje inertnom i sobom zauzetom svijetu Dejtonske provalije nad kojom se BiH nalazi. Iako su bili isuviše miroljubivi i dostojanstveni, po nekima krivo adresirani, pokazali su snagu naroda, uznemirili nosioce vlasti i alarmirali međunarodnu zajednicu. Stanju u kome se BiH nalazi potrebni su nasilni i rušilački, jer su vladajuće strukture perfidno podržavane od međunarodne zajednice toliko okorjele i oguglale da ih se ne može urazumiti milom, već samo silom. A potencijalna sila BiH je jedino NAROD. Važno je istaknuti da se nakon prvih izlazaka naroda protesti nisu ugasili, da opstaju i prostorno se šire po BiH, postepeno otvaraju važne socijalne teme za koje naglašeni interes imaju radnici u privredi,


17


školstvu, zdravstvu i drugim strukturama osiromašenog društva. Protestanti i dalje ostaju otvoreni i čekaju nezadovoljne radnike i onih pola miliona koji su bez posla, sve gladnije penzionere, zaboravljene studente, iznevjerenu boračku i drugu ugroženu populaciju. Želimo vjerovati da se protestima Sarajevskih beba gradi neka nova bolja, sigurnija i jača BiH, koja je interes svih naroda i građana BiH. Na zahtjev protestanata i pod pritiskom javnosti Savjet ministara BiH donio je 5. Juna Privremenu odluku o utvrđivanju registracionih područja za određivanje JMB, po kojoj će se novorođenoj djeci izdavati ID narednih 180 dana, ukoliko se ranije ne postigne trajno rješenje. Kako izgleda, Vijeće ministara pokušava kao i uvijek dobiti na vremenu, i ne zasjeda do daljnjeg. Vjeruju da su privremenom Odlukom obezbjedili sebi uz 6 mjeseci propuštenog još 6 mjeseci dodatnog vremena. Protestanti su im dali rok do 30. Juna, uz obećanje da će do tada biti mirni i uzdržani. Bevanda, Dodik i neki drugi još vjeruju da ne postoje uslovi za normalno funkcionisanje Vlade. A upravo treba biti obratno. Valjda Vlada treba da bude mobilna, non stop zasjeda i radi kada su krizne situacije, kao ova. Ako se ne može vijećati na određenom mjestu, postoje drugi načini za komuniciranje i odlučivanje. Ako SAD i Evropa i ovaj put pruže ruku đavolu, dadnu matični broj Rs, moraju znati da su upalili novi požar u kome bi mnogi i mnogo šta moglo izgorjeti. Od dječijih kolica nije daleko do tenkova. Ako Dejtonski ugovor daje okupatoru pravo na sve, baš na sve što je dobio ubijanjem i progonom, ako je po tom istom Dejtonu u miru oteo sve ono što se nije stigao oteti za 4 godine pljačke i otimačine, šta onda Dejton daje žrtvama osim lažne nade i iznevjerenih obećanja, koja do sada nisu ispunjena ni sa 1%. Protesti do sada, kako se tvrdi i kako izgleda, nisu politički dirigovani, ali bi mogli i trebali da budu. Protestanti su izašli na ulice ne da se opravdavaju i izvinjavaju već da traže pravdu i sruše nepravdu. Previše je političkih promašaja i štete na račun naroda, da bi se politički razlozi mogli zanemariti. Previše je zla i nevolje naneseno ovom narodu da se može pustiti da bez vođstva sam luta, srlja i preuzima na sebe odgovornost drugih. Majke su izašle na trgove s djecom u kolicima da traže zaštitu za bebe našeg života, ali ako same tu još koji dan ostanu, može se lako dogoditi da ih počnu udarati kundacima i gaziti tenkovima. Tokom protesta čule su se česte izjave kako parlamentarci ništa ne rade a više nego dobro su plaćeni. Komentarišući ove izjave u intervjuu datom FTV prof. dr. Zdravko Grebo ironično karikira: “Nije tačno da parlamentarci ne rade, rade oni itekako marljivo, ali na razgradnji ove zemlje “. Nacionalisti istrajno nastoje dokazati da sve funkcioniše samo u okviru njihovih nacionalnih torova, što im pravi idealan prostor za političke manipulacije koje vode destrukciji i rušenju BiH. “Sve ovo je svjesna razgradnja zemlje“ izjavila je za F TV politički analitičar Tanja Topić. Ipak, nije bez značaja činjenica da su prvi put za sve ove godine političari osjetili “trtu“. Bevanda se uz čvrsto obezbjeđenje izvukao bijegom, umjesto da je u vrijeme očigledne krize (kao što se radi svugdje u svijetu) sazvao neki formalan ili neformalan skup (ako ne već Vijeće ministara) i pokušao dati neki razuman odgovor demonstrantima, poslati poruku građanima koji su čekali na ulici i u svojim domovima. Dejton je postao uzrok i posljedica svih zala i nedaća BiH Bosna i Hercegovina nema šta kriti. Svijet o njoj zna sve što bi trebao znati, osim prave istine. Oni pošteni saosjećaju a oni zli, pohlepni i pakosni likuju. Mirni protesti u Sarajevu i drugim gradovima BiH zbog JMB je najljubazniji i najmirniji način da se našim političkim vrhovima i vrhovnim strukturama međunarodne zajednice još jednom u lice i bez suvišnog smješka kaže ono što ona uporno ne želi ni čuti ni znati, a to je da Dejtonsko uređenje BiH, koje nam je nametnula MZ, ne funkcioniše ni u jednoj svoj polugi. Od zaključenja Vašingtonskog preko Dejtonskog mirovnog sporazuma sve što je u BiH implementirano bilo je u korist agresora a na štetu jedinstva bh naroda, na štetu države na koju je


18


počinjena agresijo od dvije susjedne države i koja u različitoj formi i dalje traje, pomognuta dijelom međunarodne zajednice. U ime i za račun svojih lažnih ideala, u koje ni sama nevjeruje, Međunarodna zajednica betonira odnose koji pogoduju samo ovim i budućim agresorima. Protestovati treba svaki put kada nezadovoljstvo prevrši mjeru, ali u BiH nema rješenja dok se ne poče protestovati protiv Dejtonskog uređenja BiH, dok se protesti ne prošire na sve gradove, dok na trgove velikih evropskih i svjetskih gradova sa transparentima i porukama ne izađe bh dijaspora. Demonstracije mogu dobiti puni legitimitet samo ako se usmjere protiv pravog uzroka nesreće u koju je gurnut narod BiH- protiv Dejtonskog uređenja BiH. Dejton je uzrok svih nevolja Bosne i Hercegovine. Treba nam jedna država, na jedinstvenom političkom i ekonomskom teritoriju, sa jedinstvenim JMB. Dejton je uzrok što je zemlja podjeljena, što ekonomija nazaduje, što nacionalizam dominira, što djeca nemaju JMBG, što mladi nemaju posla a stari nemaju kruha. Proizvod Dejtona je sve više lošeg a sve manje dobrog . To se mora reći Americi i šefovima EU. To im moraju otvoreno i bezrezervno napisati i reći vhunski bh političari. Nakon agresije na BiH, srpski imperijalni fašizam nije poražen, nije oboren na koljena da moli, kao svojevremeno njemački nacizam, već podržan, priznat i nagrađen formiranjem genocidne entitetske tvorevine- Republike srpske, kojoj je velikodušno poklonjeno 50% teritorija BiH. Time je Dejton preuzeo odgovornost uzroka i postao posljedica svih zala i nedaća koje već 18 godina trpi BiH i njen narod, naročito Bošnjaci. Komandni kadar i vođe agresije na BiH u najvećem broju slučajeva nisu adekvatno sankcioni za počinjene zločine i naneseno zlo, već su u velikom broju zadržani na rukovodnim funkcijama, naročito u vojsci, policiji, rezervnom sastavu i tajnim službama. A sve to je omogućio i legalizovao Dejtonski mirovni ugovor verifikovan potpisima najvećih zločinaca današnjice, Miloševića, Tuđmana. Dejton je zaustavio rat i ubijanja ali je paralisao mir, u kojem se sve manje živi a sve više umire. Autor: Zijad Bećirević

VISOKOM PREDSTAVNIKU VALENTINU INZKU:

VRATITE NAM REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU

Jedan citalac Nase Bosne nam je poslao zanimljiv snimak sa Facebook-a na kojem se nalazi mrtvacki sanduk sa Daytonskim ustavom BiH i jasnim zahtjevom medjunarodnoj zajednici I VP Valentinu Inzku:


19


Vratite nam Republiku Bosnu i Hercegovinu! Zahtjev nije nepoznat jer odrazava raspolozenje ogromne vecine gradjana u BiH i njenoj dijaspori, ali nije realno ocekivati od jednog Visokog predstavnika da to uradi i da nam vrati Republiku BiH jer on po funkciji ima zadatak cuvanja i interpretacije postojeceg Dejtonskog ustava iz Anexa IV Dejtonskog mirovnog sporazuma. Drugo je pitanje kako on Dejtonski ustav interpretira i da li primijenjuje raspoloziva siroka ovlastenja za ocuvanju i normalno funkcionisanje drzave BiH, sto mu omogucava poznati Bonski document. Ipak, glavni problem BiH je u tzv. probosanskim i probosnjackim partijama u BiH koje su do sada usvojile neke kljucne zakone u Parlamentarnoj skupstini BiH a koji su doveli do disfunkcije i postepene razgradnje drzave BiH. Redakcija NB HOLANDSKA VLADA ISPITAT ĆE SVAKU PRIJAVU O KORUPCIJI: Gdje je nestalo više desetina miliona eura pomoći za Srebrenicu?! Nedjelja | 21.07.2013. Holandska ambasada svjesna je složenog političkog i društveno ekonomskog konteksta u kojem se holandska sredstva troše te da se ona prenose putem humanitarnih organizacija kao što su UNDP i "Catholic Relief Service"

Nakon što je holandski državni kanal NED2 nedavno prikazao prilog o sumnjama da se desetinama miliona eura pomoći za Srebrenicu gubi svaki trag, ambasador Holandije u BiH Jurian Krak (Jurriaan Kraak) izjavio je za "Dnevni avaz" da će njegova vlada ispitati sve osnovane prijave o eventualnim zloupotrebama pomoći. No, on ističe da mu iz priloga koji je objavljen nije jasno na koje slučajeve se odnose optužbe za korupciju. - Ambasada je svjesna govorkanja o stranoj pomoći, uključujući i sredstva Holandije, da su bila uzaludna i da će se istražiti svaki specifični izvještaj o prevarama i korupciji. Međutim, Ambasada nikada nije obaviještena o lošem upravljanju fondovima, prevarama niti o korupciji "velikih razmjera", kako je kazao načelnik Srebrenice Ćamil Duraković - tvrdi Krak. On dodaje da je od 1995. holandska vlada potrošila 102 miliona eura na razne aspekte obnove. Elementi rekonstrukcije obuhvatali su identifikaciju nestalih osoba (90 posto ih je identificirano zahvaljujući pomoći Holandije), održivi povratak (od 2002. obnovljeno je oko 2.000 kuća), ekonomski


20


razvoj i psihosocijalnu pomoć preživjelima... Krak pojašnjava i da je Ambasada svjesna složenog političkog i društveno ekonomskog konteksta u kojem se holandska sredstva troše te da se ona prenose putem humanitarnih organizacija kao što su UNDP i "Catholic Relief Service". - Odluka o budućnosti postojećih budžeta za srebreničke regije još nije finalizirana. Holandska vlada i njeni građani ostat će predani rekonstrukciji, identifikaciji nestalih osoba, društveno-gospodarskom napretku i pomirenju u Srebrenici - navodi Krak. (Fena/aa)

RJESENJE PRESUDE SEJDIC - FINCI POSTICI UKIDANJEM ENTITETSKOG GLASANJA

http://www.mojevijesti.ba/novost/172485/Rjesenje-presude-Sejdic-Finci-postici-ukidanjem-entitetskog-glasanja Stranka dijaspore BiH traži ukidanje entitetskog glasanja i sprovođenje rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe! Izjave lidera vodećih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini po pitanju rješenja presude "Sejdić - Finci" nakon sastanka u Briselu ne ulijeva optimizam jer se kontinurano u prijedlozima riješenja zaobilazi pitanje entitetskog glasanje kao glavnog uzroka diskriminacije u BiH. Razlog ovakvog ponašanja je prije svega činjenica da su političke elite postale same same sebi svrha. Riješenje presude "Sejdić - Finci", kao i svih ostalih presuda protiv BiH, poput slučaja "Pilav" se može postići ukidanjem entitetskog glasanja u Bosni i Hercegovini jer se njime diskriminira građansko pravo svakog njenog stanovnika da bude biran i da bira, neovisno u kom dijelu države živi. Podsjećamo, Parlamentarna skupština Vijeća Europe kao i Venecijanska komisija je u svojim ranijim rezolucijama tražila od BiH ukidanje entitetskog glasanja, kojim se opstruira rad Parlamenta BiH kao i ukidanje diskriminatornih odredbi Ustava o izboru članova Predsjedništva i Doma naroda. Ukidanjem entitetskog glasanja ne samo da se unapređuju ljudska prava građana Bosne i Hercegovine već se direktno daje riješenje pitanja mehanizma koordinacije na kojim insistira Evropska unija. Sa pravom postavljamo pitanje specijalnom predstavniku Evropske Unije u Bosni i Hercegovini g. Peteru Sorensena zašto se u riješenju presude Sejdić - Finci odstupa od rezulucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe? Manipulativnim upoređivanjem Ustava BiH sa Ustavima pojedinih evropskih zemalja poput Kipra, Svajcarske i Belgije, evropski predstavnici svjesno ignoriraju historijske činjenice da se u Bosni i Hercegovini desio genocid i etničko čisćenje. Takođe, želimo da ih podsjetimo da politika podjele Bosne i Hercegovine u bližoj historiji na banovine a danas na entitete, kantone i slično je politika kojom se nisu unapređivala ljudska prava već uvijek profilirao veliko srpsko-hrvatski interes! Stranka dijaspore Bosne i Hercegovine ne prihvata zloupotrebu riješenja presude "Sejdić - Finci" niti bilo kakav drugi kompromis kojim se legalizuju rezultati etničkog čišćenja i genocida u Bosni i Hercegovini! Ignoriranjem pitanja ukidanja entitetskog glasanja se nastavlja agonija političke nestabilnosti i ekonomske destrukcije države a mafiji i kriminalcima ostavlja mogućnost za nastavak pljačke! Predsjedništvo Stranke dijaspore Bosne i Hercegovine (SD BiH)

http://www.strankadijaspore.com


21


U PIONIRSKOJ ULICI U VIŠEGRADU SE PRIPREMA ZLOCIN

MONSTRUOZNIJI OD ORGINALA RS želi srušiti objekat u kojem je zapaljeno više od 70 civila, kucu Omeragica, mjesto jednog od najmonstruoznijih zlocina u ratovima na Balkanu. Za danas zakazana rasprava u postupku eksproprijacije kuce u Pionirskoj ulici u Višegradu, u kojoj je 14. juna 1992. godine zatoceno i zapaljeno više od 70 civila, odloženo je iz proceduralnih razloga. Time se nastavlja neizvjesnost porodica ubijenih u „živoj lomaci“ u Pionirskoj, koje se plaše da uskoro nece imati mjesto na kojem ce odati pocast svojim najmilijim, jer ni njihove ostatke nikada nisu pronašli. Polovinom 2010. godine Vlada RS utvrdila je opci interes za izgradnju saobracajnice i regulaciju korita Glavickog potoka u Višegradu, kojom je predvideno i rušenje objekta u vlasništvu porodice Omeragic. Plan o rušenju njegovih ostataka udruženja porodica žrtava smatraju pokušajem uklanjanja tragova zlocina. - Na toj lokaciji planirano je rušenje samo jednog stambenog objekta i to kuce u kojoj se zlocin dogodio. Neko je svjesno zonu eksproprijacije, samo u dijelu gdje se nalazi ova kuca, proširio za 4-5 metara – kazao nam je predsjedavajuci SO Višegrad Suljo Fejzic. Porodice najavljuju nastavak pravne borbe. - Mi se ne protivimo eksproprijaciji, ali sigurno necemo dozvoliti da ona obuhvati kucu koja je za nas svetinja – istice predsjednica udruženja „Žena–žrtva rata“ Bakira Hasecic. ----- KOMENTAR: Zasto je ovaj zlocin monstruozniji od originala? Zato sto u ovom zlocinu sada ucestvuju i bosnjacki politicari svojom sutnjom tj. presutnom saglasnoscu. Oni u tome ucestvuju svjesno, s predumisljajem. Jedno je kada cetnici pocine zlocin, sta mozes drugo i ocekivati od njih! Mnogo je gori zlocin kada te izdaju oni koji su duzni da cuvaju dostojanstvo naseg naroda. Da su oni istinski predstavnici nasega naroda, odmah bi npr. proglasili prekid popisa kojim se uknjizava etnicko ciscenje i u tom Visegradu, odmah bi trazili povratak suspendovanog ustava Republike BiH itd. itd. Ponasanje cetnika je odavno zasluzilo takve dostojanstvene mjere sa bosnjacke strane. M. B.

ZECOVI KOD PRIJEDORA: PORODICE STRIJELJANIH U JULU 1992. GODINE

Podigli spomen za 31 šehida FOTO: AVA U Gradini, zaseoku Zecova kod Prijedora, od jučer se pored makadamskog puta nalazi spomen-knjiga s imenima 31 šehida iz porodica Bačić, Horozović, Kahteran, Seferević i Behlić. Podigle su je porodice u znak sjećanja na svoje najbliže koji su 25. jula 1992. godine svirepo ubijeni... Žene i djeca, njih 29, strijeljani su na samo dva metra od mjesta koje opominje... Z


22


Najmlađi Ernest Tog dana Fikret Bačić, koji se u rodne Zecove kod Prijedora vratio 1998. godine, izgubio je cijelu porodicu, suprugu, dvoje djece, majku, snahe, bratične, strinu, stričevke, stričeviće... - 22 Bačića. Da ih nema, Fikret, kojeg je rat zadesio u Njemačkoj, saznao je tek u oktobru 1992. godine. - Niko mi nije htio reći šta je bilo. U nadi da ću ih naći, jedanaest puta sam dolazio pred džamiju u Zagreb. Čekao sam, ali ništa... - prisjeća se Fikret tragedije. Vjeruje da nijedan putnik namjernik neće moći skrenuti pogled, da ne vidi mermernu knjigu koju je podigao na svojoj zemlji. I zapitat će se zašto baš nevine žene, djeca, od kojih je najmlađi Ernest Bačić ubijen s nepune tri godine. Ove porodice punu 21 godinu čekaju pravdu. Boli ih to što do sada nisu našli niti jednu jedinu kost svojih najmilijih. Zato i nema smiraja i neće ga, prema Fikretovim riječima, biti još dugo, dugo... Teško oprostiti - Ne zato što je teško oprostiti i preživjeti nego zato što ova država nije zaslužila živote ne samo moje i ovih porodica, već ničije živote... Ova država ima podatke o izvršiocima... a ni do danas niko od njih nije čak ni saslušan... One koji su to trebali uraditi i zločin procesuirati, otvoreno pitam zašto primaju plaću - ogorčen je Bačić. Na otkrivanje spomen-obilježja na kojem je ime njegove majke Fatime, jučer je iz Slovenije u zaselak Gradinu došao i Mirsad Kahteran. Kaže, sa samo jednom porukom - da se ono što se dogodilo, nikad više ne ponovi. Preživjeli svjedok Jedini preživjeli svjedok stravičnog zločina, bez želje da mu se ime spominje u javnosti, kaže da je čudom ostao živ. Te 1992. imao je samo 15 godina. - Najstariji muškarac u redu za strijeljanje bio je moj sedamnaestogodišnji brat. Prošao sam živu vatru. Oni kojima sam to pričao, nisu vjerovali... Ali, to je istina, i dan-danas mislim da me je Božija sila sačuvala - rekao je ovaj svjedok. 28.07.2013. 21:11 | AUTOR: M. DEDIĆ


23


U PARIZU MANIFESTACIJA SJECANJA NA GENOCID U SREBRENICI

07. jula 2013. godine u Parizu se okupilo oko stotinjak Bošnjaka, na skupu u povodu sjećanja na genocid u Srebrenici. Skup je organizovao Bošnjački vjersko kulturni centar “Džemat Paris” u saradnji sa par bošnjačkih asocijacija i udrženja iz Francuske, kao i bošnjačkih aktivista.

Ovo je bio prvi javni skup održan u Parizu čiji je povod bio sjećanje i obelježavanje genocida u Srebrenici. Po prvi put je na jednom od nekoliko pariskih trgova stajao veliki transparent na kojem je na francuskom jeziku pisalo: “11.07.1995. Genocid u Srebrenici, nikada nećemo zaboraviti.”

Okupljenima se obratio imam džemata Paris, Abduselam ef. Fetić, koji je naglasio da je 11.07.1995. godine u Srebrenici počinjen genocid pred očima cjeloga Svijeta te da se svaki zaboravljeni genocid ponavlja, kao i to da se genocid više nikada ne ponovi i ne dogodi niti Bošnjacima niti bilo kome drugom.


24


Ermin Ibrahimović je na francuskom jeziku pročitao tekst, kako se dogodio genocid u Srebrenici, tvorcima i počiniocima, zločincima kojima je presuđeno i o zločincima kojima se sudi.

Nedžad Cvrk, aktivista i pokretač inicijative o priznavanju genocida u Francuskom parlamentu, koji je prošle godine imao izložbu slika u džamiskim prostorijama, ove godine je slike o genocidu u Srebrenici izložio na trgu Nation gde je održan komemorativni skup. Prisutnima se obratio i on, između čega je istakao da je poslao pismo o genocidu u Srebrenici francuskom predsjedniku François Hollande. On je iznio i svoju ideju i plan o sastanku Bošnjačke dijaspore u Francuskoj, kako bi mu pomogla da se sastane sa socijalistima i da Francuska kao velika i moćna država natjera Srbe da priznaju Genocid u Srebrenici.

Nedzad Cvrk

Okupljenima je emitovan tonski snimak iz 1993. godine na kojem general Filip Morion Srebreničanima i izbjeglicama kaže i poručuje: “Od sada ste vi pod zaštitom UN.”


25


Nakon intoniranja himne “Jedna si jedina”, Omer Škulj, mladi medresant je proučio dovu.

Grupa od oko 20-ak koji su nosili bijele majice sa natpisom “Pour ne pas oublier! Srebrenica-Da se ne zaboravi! Srebrenica), uputila se i napravila krug oko velikog trga Nation i dijelila letke prolaznicima.

Nedzad Cvrk

POZIV GRADONACELNIKU PRIJEDORA PAVICU DA DOZVOLI IZGRADNJU SPOMENIKA BOSNJACIMA I HRVATIMA

Grupa svjetskih eksperata, predstavnika udruženja za ljudska prava i žrtve pozvali su gradonačelnika Prijedora da dozvoli izgradnju spomenika Bošnjacima i Hrvatima ubijenim tokom rata. Denis Džidić BIRN Sarajevo Međunarodni centar za tranzicijsku pravdu (ICTJ), organizacija koja se bori za zaštitu ljudskih prava, sa sjedištem u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), poslao je otvoreno pismo načelniku Prijedora Marku Paviću, zahtijevajući od njega da javno prizna zločine i oda počast Bošnjacima i Hrvatima stradalim u prvoj polovici devedesetih godina u gradu u kojem trenutno postoje samo spomen-obilježja ubijenim Srbima. U pismu se od načelnika Pavića traži da “preduzme hitne korake” kako bi se počelo sa izgradnjom memorijala za žrtve iz ovog kraja i da se dozvoli izgradnja spomenika unutar nekadašnjeg logora Omarska.

Refik Hodžić, direktor za komunikacije ICTJ-a, rekao je za BIRN da Prijedor zauzima veoma važno mjesto kod boraca za ljudska prava širom svijeta, i zbog strašnih zločina koji su tu počinjeni i zbog etničke diskriminacije koju nad žrtvama nesrpske nacionalnosti provode gradonačelnik Pavić i gradske vlasti.

“Ovo pismo je jasan izraz bijesa stručnjaka i boraca za ljudska prava iz raznih zemalja svijeta zbog održavanja ove nedopustive situacije. Otkriće masovne grobnice u Tomašici je bilo povod da se pošalje snažna poruka Paviću i najmoćnijim dužnosnicima u međunarodnim institucijama da se stvari moraju


26


mijenjati, da žrtve moraju biti ispoštovane i njihovo stradanje obilježeno onako kako to zaslužuju”, objasnio je Hodžić.

Pored Davida Tolberta, predsjednika ICTJ-a, među potpisnicima su specijalni izvjestitelj Ujedinjenih nacija (UN) o torturama Juan Mendez, izvršni direktor Međunarodne koalicije Mjesta naše savjesti Elizabeth Silkes, te brojni aktivisti u oblasti prava na istinu i memorijalizaciju.

“Imena ljudi koji su potpisali pismo garantiraju da će se ovo pitanje zadržati u središtu pažnje međunarodne javnosti. Gradonačelnik Pavić mora shvatiti da prijedorske porodice žrtava i preživjeli nisu sami, da imaju moćne prijatelje i da će na kraju pobijediti u ovoj borbi. U to možete biti sigurni”, poručio je Hodžić.

Prema saopćenju ICTJ-a, Prijedor zauzima “posebno mjesto u svjetskoj topografiji masovnih zločina”, gdje je tokom par mjeseci 1992. godine ubijeno ili nestalo više od 3.000 građana. Ipak, 20 godina kasnije, vlasti u Prijedoru predvođene načelnikom Pavićem odbijaju izgraditi memorijal žrtvama nesrpske nacionalnosti.

“U svojoj ulozi gradonačelnika do sada ste odbili izgradnju spomen-obilježja za ove žrtve u Prijedoru i osobno ste spriječili inicijativu da se spomenik izgradi na mjestu logora Omarska. Nadalje, poveli ste kampanju protiv žrtava i njihovih porodica zato što su organizirali javne komemoracije i koristili riječ ‘genocid’ kako bi opisali ono što su doživjeli”, stoji u pismu.


27


RAD UDRUZENJA BiH

STRUCNIM PREDAVANJIMA POMAZU I STARE OSOBE

Amsterdam

Pise: Mujo Midzic Pocetak jeseni u dva udruzenja BiH gradjana u Amsterdamu u znaku su realizacije programa rada za tekucu godinu. Dominiraju strucna predavanja koja se, uzgred receno, finansijski podrzavaju od strane gradskih vlasti, dok su teme prilagodjene starijoj populaciji. U najstarijem udruzenju BiH gradjana u Holandiji - Bronu - do kraja godine odrzace se cetiri tematska predavanja. Mirsada Palalic iz udruzenja Artikl 1 iz Utrchta, gdje je stalno angazovana kao strucni saradnik u borbi protiv svih vidova diskriminacije, clanovima Brona ce govoriti o ovim temama. Posebna paznja bice posvecena starim osobama koje su izlozene i nekim oblicima prikrivene diskriminacije. Sa ovim temama gospodja Palalic gostovala je i u jos nekoliko udruzenja u Holandiji, gdje je izazvala duznu paznju prisutne dijaspore. S obzirom da je u Holandiji sve prisutnija starija populacija izbjeglica iz BiH u Bronu su odlucili da se do kraja godine odrze i dva predavanja posvecena ovim ljudima. Predsjednica udruzenja dr. Munevera Curovac govorice na teme: Stariji u sigurnim rukama (o zbrinjavanju starih osoba) i o Kucnom nasilju koje je evidentno i kod izbjeglicke populacije. Ni kulturno-zabavni zivot nece biti zapostavljen. U upravi je dogovoreno da se do kraja godine u prostorijama udruzenja odrzi i nekoliko promocija knjiga. Urednik TV 101 iz Sanskog Mosta Rezak Hukanovic promovisace knjigu Deseta vrata pakla, koja govori o ratnim zbivanjima u Bosanskoj Krajini. Kao i u prvoj polovini godine u saradnji sa Zajednicom sandzacke dijaspore u Holandiji predstavice se knjizevnica Bisera Boskaolo i Enes Topalovic. Boskailo zivi i stvara u Njemackoj, a Topalovic u Norveskoj. U organizaciji Brona priredice se zabava povodom Kurban bajrama i Nove godine. O svemu ovom slijede i detaljne organizacione pripreme. Sljedeca godina, kako su nam istakli clanovi uprave Brona kada smo ih posjetili, bice prekretnica u radu. Finansijske restrikcije u Holandiji zahtjevaju da se za svaki pojedinacni program i aktivnost pisu detaljna obrazlozenja i traze adekvatna sredstva. Bice neophodno i zapoceti razgovore o mogucnostiima spajanja aktivnosti cijelih udruzenja i to ne samo na nivou gradova vec i provincija. To ce biti prioritet rada svih udruzenja u Holandiji, a ne samo onih koji okupljaju alohtone.


28


K U L T U R A

PROMOCIJA KNJIGE DESETA VRATA PAKLA

REZAKA HUKANOVICA U ROTERDAMU

Satko Mujagic, Rezak Hukanovic i Emir Suljagic u De Machinistu u Roterdamu Rezak Hukanovic je 1997. osnovao svoju nezavisnu TV 101 u Sanskom Mostu, organizator je Programa “Vecer sjecanja na Dr. Esu” koji se se svake godine 5. augusta odrzava u Prijedoru, a posvecen je cuvenom prijedorskom Dr. Esi Sadikovicu, jedan je od osnivaca Susreta mladih pisaca na Kozari, sada su to internacionalni susreti. Pise pjesme, ima sedam izdatih knjiga poezije. Mnoge pjesme su postale popularne, kao Mene je ucilo vrijeme, koju pjeva Halid Muslimovic. Nakon kratkog predstavljanja u promociji svoje knjige Deseta vrata pakla Rezak Hukanovic kaze da nije vjerovao ocu kada je govorio o svojim iskustvima iz njemackih logora smrti i pricao kako je dijelio krompir sa Madjarem Farkasem. Nije sanjao da ce jednog dana sam postati logoras i to sa sinom od 16 godina. - Nikad nisam vjerovao da cu napisati knjigu crnih korica, kaze Hukanovic. - Ono sto su ljudi prezivjeli u logoru Omarska to ne bi mogle ni zivotinje prezivjeti, tvrdi Rezak. - Jednom su logorasu vadili crve iz glave. Covjeku su bukvalno razvalili lice, rebra lomili i obje ruke. Sin je tada gledao oca, a to sam bio ja. Dr. Sadikovic Eso mi je tom prilikom spasio ruku. Kad su mi drugi put lomili ruke nije bilo Dr. Ese, odveli su ga… - U Omarskoj je bila milost ako te pogodi metak. Ljudi su se bojali laganog umiranja, objasnjava Rezak i dodaje - zaljubljen sam u ljude koji su isli u smrt. Nikad niko nije molio iako je znao da ide u sigurnu smrt. 6. augusta 92. zatvorena je Omarska. Satko Mujagic kaze da je to bilo kasnije jer je vise od160 zatvorenika nakon tog datuma ostalo u tom logoru smrti a morali su pred stranim novinarima i kamermanima govoriti samo pozitivno o tretmanu u logoru, ukoliko su zeljeli da prezive.


29


Rezak Hukanovic je pisac prve knjige o logorima Omarska i Manjaca, koja je objavljena 1993.godine. Promociju svoje knjige u Roterdamu u prepunoj sali stare brodarske skole “De Machinist”, u kojoj je bilo dosta i bivsih logorasa, zavrsio je rijecima - u logoru je pored mene bio i moj otac i sin. Moram uciniti sve da se to ne dogodi i cetvrtoj generaciji. Hukanovic u svojoj knjizi pominje imena logorasa i ubica. Sve su ubice optuzene i osudjene sem jednog sa Haske potjernice, kojem ce se vjerovatno suditi pred bosanskohercegovackim sudom. Knjiga Deseta vrata pakla je izasla u SAD i imala 3 izdanja, isto toliko i u Britaniji, a ovo je drugo izdanje na bosanskom jeziku. Satko Mujagic je bio moderator u promociji knjige i govoreci o nekim svojim iskustvima iz Omarske i Manjace rekao je da mu je otac, koji je takodjer bio sa njim u logoru, rekao - Satko, sine, sve ce ovo proci, svaki rat dodje i prodje, neko ce prezivjeti i pricati sta je prezivio. To mu je govorio u julu 92. kada se u Omarskoj najvise ubijalo. D. Kuric

PORUKA PRAVDA ZA SVE, SVI ZA PRAVDU U LIKOVNOM DJELU ALMIRA DERVISEVICA

Za Nasu Bosnu koceptualni umjetnik Almir Dervisevic je poslao svoje idejno rjesenje kojim konkurise u povodu odrzavanja Konferencije UN o slobodi religije, naroda i jezika

U decembru mjesecu u Hong Kongu se odrzava Konferncija UN o slobodi vjera i naroda. U susret konferenciji u organizaciji Bioethiekarta pozvani su umjetnici sirom svijeta da realizacijom svoga likovnoga djela pruze doprinos realizaciji ciljeva konferencije i da daju poruke za sadasnje i buduce generacije. Pozivu se odazvao i bosnjacki konceptualni umjetnik Almir Dervisevic. - Prisjecajuci se proslosti a ziveci sadasnjost zivimo svakodnevno nepravdu. Upravo takav pristup zivljenju je uzrok neredu, nemiru i boli koje covjecanstvo na zemlji, u zemlji i na nebu cini. Imajuci u vidu ovu istinu lahko je zakljuciti da covjecanstvo mora mijenjati pristup zivljenju. Kako? Biti pravedan, biti iskren i voljeti Istinu i samo Istinu....... Pravda za sve, svi za pravdu, to je rjesenje mnogih nesreca kojih je covjek uzrok, istice Dervisevic.


30


Dervisevic dalje obrazlaze: - Biti pravedan jeste ljepota zivljenja. - Biti iskren jeste biti dio istine. - Biti dio istine jesete biti na putu pobjede. - Molim dragoga Boga da nam podari da istinu vidimo istinom i da neistinu vidimo neistinom. - Na svijetu postoje hiljade jezika. Hiljade! - Dok svijetom vladaju oholi cineci nepravdu ostali trpe i bol boluju. Strpljenje, biti vjeran Istini, biti pravedan, zaista su uslovi istinskoga mira na zemlji, istinske pobjede covjecanstva – zakljucuje Dervisevic Pravda za sve, svi za pravdu. JUSTICE FOR ALL, ALL FOOR JUSTICE. SVI ZA PRAVDU, PRAVDA ZA SVE! MOSSU NIYSO DYOH - NIYSO MASSERI DYOH. HEPIMIZ ADALET ICIN, ADALET HEPIMIZ ICIN. Dervisevic je kontaktirao 70 ambasada i trazio pomoc u korektnom prevodjenju recenice ugradjene u njegov likovni rad Pravda za sve, svi za pravdu! D. Kuric

LJILJANINO PISMO O BOSNI

UEFA je na svojoj oficijelnoj web stranici proglasila reprezentaciju BiH reprezentacijom kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo

16. oktobar 2013. OVO MORAM NAPISATI... Nekako ne mogu da ne prokomentarišem sve ovo večeras. Zaista se radujem pobjedi naše reprezentacije, a onda dobijem u inbox poruku od jedne (sad već ex) prijateljice, koja od početka rata živi vani (nebitno gdje): "Hej, pa kako se tako raduješ pobjedi BiH u fudbalu, ti se zoveš Ljiljana, nisi Muslimanka!" E tu sam načisto pukla. Naravno, obrisana je sa liste prijatelja po defaultu, jer ne vidim svrhe da više ikad razmijenimo i jednu jedinu riječ. Dva smo svijeta različita. Pa, napisaću ovako: Ponosna sam na Bosnu, ponosna na sve nas... ne samo večeras, kad smo presretni


31


zbog odlaska naše reprezentacije u Brazil, nego sam ponosna i onda kad nam ne ide. Nisam od onih koji su Bosanci samo kad nam ide, a kad nam ne ide - onda smo najgori na svijetu. To sam što sam, i kad plačemo i kad se smijemo, tu sam rođena, tu živim, tu ću umrijeti. Istina, Bosna je zemlja krvlju natopljena, prokleta, ali je bila i biće zemlja dobrih ljudi, najboljih viceva, ćevapa, boze, baklave.. meni najljepša, ja druge domovine nemam. Nekako mi svu radost umanji kad vidim da oni koji su ovdje rođeni, odrasli, školovali se, a sad sticajem okolnosti žive negdje drugo, odavno ne doživljavaju Bosnu kao svoju zemlju, ne raduju se njenim uspjesima, ne bole ih njene tuge i bolesti. Znam - daleko je Bosna od ideala, daleko od svega što bi trebala biti, ali nikada ne možeš pobjeći od onog što jesi, ne možeš pobjeći od sebe. Još više me iznenađuju svi oni koji žive tu, u ovoj istoj Bosni, ali se osjećaju građanima druge države, kao da nemaju ništa sa svojim korjenima, mjestom rođenja, poznatim sarajevskim ulicama kojima su odzvanjali njihovi koraci, nekad u sretna vremena. S druge strane oduševljavaju me svi oni koji već jako dugo žive negdje preko, daleko od svoje Bosne, postali su uspješni poslovni ljudi, ostavili životne ciljeve koje ovdje vjerovatno ne bi, ali su ostali to što jesu - ponose se Bosnom gdje god da su, raduju se svim našim pobjedama i tuguju nad svim našim porazima. Svaka vam čast! Možda ja ovu zemlju doživljavam na drugačiji način, onako kako je želim vidjeti negdje u svojoj glavi, mašti, u svojim željama... možda mi je tako i lakše. Ne mogu promijeniti baš ništa u ovoj prelijepoj zemlji, gdje moćni ljudi zarad ličnih interesa prodaju ono najvrijednije - prodaju dušu svog naroda i sve ono što zemlju čini zemljom. Ne mogu je mijenjati ali mogu je voljeti čistom i iskrenom ljubavlju, kako sam je uvijek voljela, kao i sve ljude koji u njoj žive, bez obzira na ime, jer takvu vrstu podijeljenosti ne priznajem! I ako nekom slučajno smeta, to što volim sve ljude, ma gdje bili, sa naglaskom na "LJUDE" i bez obzira na ime i naciju, to što se radujem uspjesima i susjednih zemalja kao i našim, e onda neka me sam obriše sa liste prijatelja, jer ja ću VOLJETI LJUDE SVE DOK ŽIVIM...Zaljubljena sam u život, zaljubljena u šarenilo svih praznika u Bosni, u crkvene tornjeve i minarete..I dok ima mene, biće i Bosne u mom srcu, tamo gdje se rodila, zajedno sa mnom, tamo će i da živi. Najtopliji pozdrav svim mojim dragim prijateljima koji, poput mene, vole svoje, a poštuju tuđe :)))

door: Ljiljana Sarajevo

SJECANJE NA DJETINJSTVA SUZA, STRAHA I BOLI! Mi, koji smo rođeni prije 90-tih, živjeli smo u otetom i uništenom djetinjstvu, djetinjstvu suza, neopisivog straha koji se javi na sjećanje koje i danas boli. Iako sam bio dijete sa nekoliko godina, pamtim i danas osjećam gorčinu prvih tv snimaka agresije na Bosnu i Hercegovinu, zvukova raketa i udara granata, pamtim i teško se toga prisjećam, odnosno teško o tome pričam i pišem. Gorko je sjećanje na dane kada bi mi babo i amidže, dajdže i druga rodbina odlazila na "liniju", iako nisam znao šta je “linija“, predosjećao sam da je nedaleko od kuće i da nas tu brane, da nedaju agresorima da nam priđu i da nas pobiju, siluju majke i sestre protjeraju nas sa ognjišta. Da, pamtim i to kako sam kasnije išao u školu gdje smo sjedili na trupcima, a da li je bilo table i udžbenika nisam siguran, bila je neka improvizacija od škole, ali i života. Škola koja nije imala struje, a ustvari ko je imao struje kada smo svijeće palili i to kratko, jer smo bili primorani na mrak u kojem su strahovi i boli toliko urezane da svaki plač i jecaj u tišini tih nebrojenih noći i danas nosim u duši. Možda tada nisam znao šta se dešava, ali odavno sam shvatio, pamtim, pamtiću i ma koliko mi teško bilo pričaću, pisaću, podsjećaću i boriću se za istinu, jer šta je život bez borbe istine protiv laži, dobra ptoriv zla.


32


Moja starija sestra Irma, rođena je 1985., i ona je to teže doživjela i prihvatila, a moja mlađa sestra Enesa, rođena je 1996., i nosi ime po mom rahmetli amidži koji je ubijen sa svojih 20 godina. Eh, kakva je to smrt, kome je trebala, šta je sa njegovim snovima, djevojkom koju je volio i koja je voljela njega, šta je sa njihovim željama i planovima?

Mi se dobro sjećamo onog što smo doživjeli, a pamtimo priče koje su nam pričane i ta sjećanja neće isčeznuti, jer su ona dio nas, sa njima živimo svaki dan. Sjećamo se kako smo bježali od zvukova


33


raketa i granata, kako smo se pitali šta ono stalo puca, kada će prestati, hoće li se babo vratiti živ ili mrtav, invalid ili...? Mi se dobro sjećamo i ta sjećanja čuvamo, ona su nam izvor snage, ona su nam motivacija da budemo najbolji kao sinovi i kćeri, kao učenici, kao pripadnici državne i nacionalne zajednice, kao borci za kulturu pamćenja i sjećanja, da jeseni i proljeća, godine ne budu godine zaborava, da se pamti, priča i opominje, da se nikada i nikome ne dogovodi agresija i genocid koji se dogodio nama u Bosni od 1991. do 1995. Roditelji tek danas priznaju da im je bilo teško objasniti zašto tako malo moramo jesti, zašto smo više gladni nego siti, zašto nema babe, zašto se ne vraća, kakvi su ovo ljudi i zašto ispraćaju amidžu, kuda ga odnesoše i zašto svi plaču? Zašto nas puno živi u kući, spava u istoj sobi, istu odjeću nosimo, zašto molimo za konzerviranu hranu i piće u prahu, zašto crtamo svoje ruke i šaljemo pisma umrljana suzama? Žašto, djeca nemaju djetinjstvo, zašto se ne igramo igračkama nego praznom ali ponekad i punom municijom pa zbog neopreznosti i tako p/ostajemo invalidi? Žašto nam mine uništavaju noge i poslije toga nikada više ne igramo nogomet, šta je ovo i zbog čega sve ovo traje i traje, zato nam odvode najmilije, a onda ih dovoze mrtve ili invalide pa tako žive do svoje smrti, kada će prestati i kako će poslije biti, hoćemo li živjeti bez sraha i tuge? I još puno teških pitanja na koje još nismo našli odgovore ili ih nismo našli od tog straha i tuge. Relevantne činjenice svjedoče o agresorima (na RBiH Srbija i Crna Gora, a kasnije i Hrvatska) i žrtvama čemu svjedoče ubijeni, silovani i mučeni civili, žene i djeca, logori, masovne grobnice, raseljeni i izbjegli širom svijeta, a nažalost zadnjih godina trend je da se istina prikriva, minimizira i relativizira, te da se zamjenjuju teze, da zbog ličnih interesa kazuju i vrijeđaju žrtve, a i sami su na neki način žrtve, ali imaju potrebu da se dodvoravaju drugima, političkim i ekonomskim svjetskim moćnicima i medijima. To je nedopustivo, nemoralno i ljigavo, pogotovo od ljudi koji su bili na sigurnom i sa strane gledali našu bol pa se danas usuđuju i kazuju kako su svi krivi, a jasna je razlika između žrtve i zločinaca kao i između sunca i mjeseca. Nažalost, ima i onih koji su podlegli ovim i drugim raznim uticajima i strahvima, pa sumnjaju u svoje ideale kao i to da se kaju što su sudjelovali u odbrani države i nacije od agresora. Želimo jasno poručiti da ne sumnjaju u sebe i svoje ideale, da ima onih koji pamte, pričaju i žele da se oduže nanama, majkama, sestrama, suprugama koje su također dale nemjerljiv doprinos od rađanja djece, do brige o djeci i familiji, žrtvovanja sebe i svojih potreba radeći teške fizičke poslove kako bi nadomjestile nedostatak muškarca. One su naše heroine nacije i mi im ljubimo čestite i ispucale ruke, ponosno ih gledamo u blaga lica koja su često suze kvasile, a oči ostale mnoge noći budne i tako godinama, ljubimo im ponosna čela vjerujući da će bar u Bosanskoj Krajini odnosno u Bihaću, koji je bio Sigurna zona UN-a, u opsadi 1201 dan, okružen sa pet agresorskih korpusa, nadležni izgraditi spomenik u gradskom parku u znak zahvalnosti, da im bar tako simbolično kažemo veliko vam hvala na svemu MAJKE NAŠE. Također, želimo da se zahvalimo odužimo i ljudima koji su ostali invalidi, koji su žrtvovali svoje dijelove tijela, koji su mučeni u logorima, djeci koji su ostali bez roditelja i tako zauvijek izgubili babin stisak ruke i majčin zagrljaj, tu toplinu oko srca, koji ne osjećaju životne uspjehe i radosti kao oni koji imaju roditelje. Ako se u Sarajevu i na Univerzitetu u Sarajevu ili pod okriljem državnih ili nacionalnih institucija ili organizacija ne osnuje „muzej genocida“ nadamo se da će se to realizirati na Univerzitetu u Bihaću gdje bi se trebao osnovati i „muzej opsade i odbrane Bihaćkog okruga 1201. dan“ sa raznim multimedijalnim sadržajima, sjećanjima i iskustvima opsade i odbrane. Svakako, našim dedama, očevima, sinovima u znak zahvalnosti, bar na značajne pojedince, bitne datume i bitke, treba biti ustupljen medijski prostor, pažnja i podrška, a našim generalma, Dudakoviću, Ćuskiću, Alagiću, komandantu Naniću, te Ljubijankiću i drugima u znak zahvalnosti trebaju se imenovati, ulice, trgovi, institucije, jer to je naša obaveza, a ako se obaveza ne ispuni grijeh je i za svaku generaciju koja dođe poslije nas. Vjerujemo da se mnogi žele odužiti onima koji su se borili i, hvala Bogu ostali živi i bez invaliditeta, nije borba uzaludna, izdržite još malo jer izrastaju oni koji se žele odužiti i biti odgovorni prema vama i


34


onima koji dolaze poslije nas. Izrastaju oni koji se neće samo u suzama sjećati značajnih pojedinaca, bitnih datuma, bitki i događaja, koji neće izrastati naivno i nesigurno, niti sa mislima i planovima da bol koju su doživjeli dožive drugi. Ipak sve vremenom biva i vremenom prolazi, nestaje, ali ostaju sjećanja na tragičnu historiju Bosne i Bošnjaka ”scene iz pakla, napisane na najmračnijim stranicama ljudske historije” (ICTY). Ostaje trajna obaveza čovječanstva da veliki prostor između nebesa i zemlje ne ispunjava šutnja i zaborav o ovom planetarnom zločinu - zločinu GENOCIDA! Ostaje obaveza da na dane velikih žrtava, u Bijeljini, Zvorniku, Višegradu, Foči, u gradovima rijeke Une i Sane, na dan obilježavanja zloglasnih logora, na dan Srebrenice, na dane „pečata slobodi“ provjeravamo lični i kolektivni razvoj i napredak na svjetskoj ljestvici, nauke, tehnike, umjetnosti i sporta, i da se time ponajbolje odužimo i zahvalimo na hrabroj, dostojanstvenoj i historijskoj borbi za Bosnu. Adnan, (Enesa i Irma) Bajrić

VJERUJTE U SEBE MA KOLIKO DA JE TESKO

Pise: Naida Ribic

Ponekad imamo dan kada nam nista ne ide od ruke i nekako nam sve krene niz brdo. E, takav jedan dan sam imala danas od ranog sabaha. Umorna i nekako iscrpljena od RAZNIJEH dogodovstina skupih se malo na kauc da ispod tople dekice, s kojom me lijepo umotao moj sin, pokusam malo da odmorim mozak koji je bio prepun i na totalnoj rezervi, U njega nije mogla vise uci ni jedna informacija. Nista.


35


I onda moj sin Haris dodje na briljantnu ideju - mama, da pogledamo nas troje jedan film skupa. Nije mi bilo ni do filma al kako da odbijem zelju djeteta koje me cijeli dan gleda u 3D dimenziji. Mi imamo obicaj da nadjemo neki interesantan film na internetu, napravimo sebi serpu kokica i zajedno ga pogledamo. To su zaista prelijepi momenti nase povezanosti. Mene i mojih sinova. Sto se tice filma uvijek nekako zanovijetam kad gledamo spisak. Te u ovom puno ubijanja, te strava i uzas - ne dolazi u obzir, te nemoj ratni, nemoj mi taj sa monstrumima, nemoj krimanalni, nemoj gdje ima krvi, nasilja...i tako to. Znajuci sve to moj Haris kaze - mama, nasao sam pravi film za tebe, zove se TURBO. Ne pitam nista, cekam...Smjestimo se mi na kauc, on pusti film i ja vec nakon par scena upitah uz osmijeh "CRTANI"???? Valjda je to jedino sto je moj sin znao da necu imati primjedbi... I tako ti mi pogledamo jedan prekrasan crtani film o puzu koji se zvao TURBO i koji je sanjao da postane reli- vozac. I naravno, na jedan cudan nacin, zelja mu se i ispunila. Bio je uporan i kad su ga drugi ismijavali...i kad je bio odbacen od svih i kad je dozivio mnoge nesrece i nezgode. Ali, jednog dana je osvojio najvece prvenstvo zemlje. Postao je zvijezda. Na kraju mi je sve bilo jasno. Ja cesto kazem svojoj djeci VJERUJTE U SEBE CAK I KAD VAM JA NE BUDEM VISE VJEROVALA I BUDEM SUMNJALA U VAS USPIJEH. SVI MOGU PRESTATI VJEROVATI U VAS AL’ VI SAMI U SEBE NIKAD. Film je upravo i prikazao to...ali i koliko su pravi prijatelji bitni da ti daju malo vjetra u ledja kad posustanes. Nakon pogledanog filma i ja sam se osjecala bolje. Vjeruj u sebe, kazem sama sebi. Sutra je novi dan. Sve u zivotu dodje i prodje. I sto je danas izgledalo nemoguce rjesivo sutra se rijesi samo od sebe. Zelim vam lijep dan i VJERUJTE U SEBE MA KOLIKO DA JE TESKO. Breda, 29. oktobar 2013.

CESTITKA PLATFORME BiH ZA DAN DRZAVNOSTI REPUBLIKE BOSNE I HERCEGOVINE

Dragi Bosanci i Hercegovci,

Nek vam je sretan praznik Dan Drzavnosti Bosne i Hercegovine i da ne zaboravite da je 25 Novembar Dan zasjedanja ZAVNOBIH-a vec 70 godina simbol nase drzave, naseg jedinstva, nase mukotrpne borbe protiv fasizma, za slobodu, jednakopravnost i zajednistvo svih gradjana na cijelom teritoriju jedinstvene nam drzave Bosne i Hercegovine.

Predsjednik Platforme BiH

Dr. Ervin Sendijarevic


36


S P O R T HAMAN PA ODOSMO NA EK U MALOM FUDBALU

Pise: Naida Ribic [email protected] 24. septembra 2013. godine u holandskom gradu Almere igrala se revans utakmica u malom fudbalu izmedju reprezentacije BiH i Holandije. Kao i obicno sala je bila puna nasih navijaca koji su dosli iz svih krajeva Holndije, ali i Belgije i Njemacke. Okiceni zastavama, salovima, kapama, majicama, cijelu utakmicu smo gromoglasno navijali "VOLIM TE BOSNO, BOSNA JE SAMPION..." i pjevali smo brate cijelo vrijeme vodjeni grupom BH Fanaticosa. Atmosfera za 10. Radovala me cinjenica da je mnogo mladih bilo u publici koji su rodjeni u Holandiji, a sa ponosom i iz cijelog srca su navijali i bodrili nase zmajeve.

Elvedin Kodzaga, Mirsad, Naida i Naza sa zastavama Republike BIH


37


Bosna-Hercegovina versus Holandije u finalu EK u malom futbalu u Almeru

Neocekivani poraz pred sam kraj utakmice Prekoputa nas holandski navijaci. Kao da si kipove poredao. Sjede mirno, bez emocija i temperamenta, bez i jedne zastave svoje drzave ili bilo kog obiljezja.HLADNI KO SPRICER. Mozda zato sto 95% njihovog tima cine MAROKANCI protivkojih se na svakom koraku dize hajka i koje zele tako rado da izjureiz SVOJE zemlje. A eto, ti “KRIMINALNI” MLADICI – kako ih cesto nazivaju, odvedose ih na EVROPSKO PRVENSTVO. NASI momci su bili fantasticni. Igrali su srcem. Bili bolji i nadmocniji. Al k’o da nas prati neko ukletstvo pa lopta nece u mrezu. A igrali su momci, nema se tu sta reci. Oni i publika su bili JEDNO. Nasa tri igraca, ukljucujuci golmana, su bila povrijedjena grubom igrom holandskih Marokanaca i morali su napustiti teren, sto je takodje bio hendikep za nas.


38


Bili smo ponovo HAMAN u evropskom prvenstvu U zadnje vrijeme nas hoce ovo HAMAN (za malo /nadam se da ce ova rijec nestati iz nasih zivota). Budemo tako blizu, skoro na domak evropskih i svjetskih prvenstava ali od svega ostane ono HAMAN. Izgubismo sa 2 :1. Drugi go je dat jedanipo minut pred kraj utakmice. Nerijesen rezultat bi NAS odveo na evropsko prvenstvo. Lopta se iz jedne bezvezne situacije nasla u golu. Jedan iznenadni sut i to je to. Izgubili smo nesto sto nam je bilo na domak ruke. Zalili su nasi momci i plakali. Zalili smo mi i plakali, al to je sto je. Ostaje zapisano da smo HAMAN pa isli na prvenstvo. ZA MALO. Nakonpobjede se probudise i Holandjani. Skocise iz mrtvila.zaaplaudirase i povikase. Al sve im je bilo dzaba. NASE `VOLIM TE BOSNO ! `je bilo jace i mocnije. IZ SRCA..IZ LJUBAVI...IZ BOSANSKOG INATA. I neka smo se haman plasirali. Mi VOLIMO SVOJU DOMOVINU. I PONOSNI SMO NA MOMKE KOJI SU BILI NADMOCNIJI I BOLJI NAD JEDNOM MOCNIJOM I JACOM ZEMLJOM CIJI JEDAN IGRAC SIGURNO DOBIJA NOVCA I RAZNIH PRIVILEGIJA KAO NAS CIJELI TIM. Ali doci ce bolja vremena i za nas. Uspjet cemo mi prebroditi i ovo HAMANHA... A to ´uklestvo` su vec ponistili nasi zmajevi koji nas odvedose do Brazila.


39


Vijesti iz Bosanske doline piramida

PROTO RUNSKO PISMO OTKRIVENO U PODZEMNIM TUNELIMA Newsletter donosi: Proto runsko pismo u Podzemnom labirintu “Ravne” Bosanske kamene kugle na History Channel TV Artifakti Fondacije na muzejskoj izložbi u Zavičajnom muzeju u Visokom Bosanske piramide u Holandiji, Hrvatskoj, Dubaiju, Maleziji, Singapuru i Njemačkoj PROTO RUNSKO PISMO OTKRIVENO U PODZEMNOM LABIRINTU RAVNE: Tim Fondacije “Arheološki park: Bosanska piramida Sunca” je tokom arheološke sezone 2013. otkrio uklesane simbole u kamenu unutar Podzemnog labirinta Ravne. Preliminarni podaci pokazuju da je riječ o formi proto-runskog pisma. Nekoliko simbola koji se ponavljaju najviše puta najvjerovatnije predstavljaju riječi: “voda”, “Bog”, “vatra” i “ljubav”. Artifakti su dostupni javnosti na muzejskoj izložbi u Zavičajnom muzeju u Visokom do 12. oktobra 2013. Fondacija je, takođe, otkrila uklesane simbole na nekoliko keramičkih megalitnih blokova 2006. i 2007. koji imaju niz simbola identičnih runama. BOSANSKE KAMENE KUGLE NA HISTORY CHANNEL: Na jednom od najgledanijih svjetskih TV kanala “History Channel”, prikazuje se epizoda o “Monolitima” u kojoj stručnjaci govore o misterioznim lokacijama kao što su megalitni krugovi Stonehenge i Avebury u Engleskoj, kamene kugle u Kostariki i Bosni i Hercegovini, kamene glave na Uskršnjem Otoku i druge. I u ovoj emisiji kao stručni konsultant se u nekoliko navrata pojavljuje dr. Semir Osmanagić. Podsjećamo da je u prethodnim emisijama govoreno o bosanskim piramidama kada su one označene kao najstarije i najveće na svijetu. Ponovo se u globalnim razmjerama promovira srce BiH kao jedna od kolijevki civilizacija. Po prvi put se na velika vrata predstavljaju bosanske kamene kugle koje od 2005. sistematski istražuje Fondacija. Dr. Osmanagić je objasnio tehnološki postupak pravljenja kamenih kugli u Zavidovićima koje su lijevane u kalupima i kojima su dodavani aditivi za bolje karakteristike. O fenomenu kamenih kugli u BiH govorili su i istraživači Phillip Copens i David Hatcher Childress koji su u nekoliko navrata bili gosti Fondacije. Sem priče o kamenim kuglama, dr. Osmanagić je dao svoje stručno mišljenje o megalitnim blokovima Stonehengea i njihovoj astronomskoj funkciji, te kamenim glavama na Uskršnjem Otoku. Link: http://www.youtube.com/user/BosnianPyramidsTV?feature=watch IZLOŽBA ARTIFAKATA FONDACIJE U ZAVIČAJNOM MUZEJU U VISOKOM: Fondacija je u saradnji sa Zavičajnim muzejom iz Visokog priredila izložbu artifakata pod nazivom “Prahistorijske kulture u dolini rijeka Visokog”. Autor izložbe je arheolog Tim Moon (Novi Zeland) koji je rukovodio arheološkim istraživanjima ove sezone, a izložba je otvorena u periodu 21. septembar 2013. – 8. oktobar 2013. te 18. oktobar – 18. novembar 2013. i obuhvata manji dio artifakata koje je Fondacija pronašla tokom istraživanja Bosanske doline piramida. Takođe, izložene su i fotografije arheoloških lokacija, skice i mape. Posebno su interesantni artifakti koji prikazuju uklesane bizone u kamenu, sferična udubljenja istog promjera u ploči pješčara, kamene stope različitih dimenzija (potencijalni kalupi), brojni ostaci keramičkih predmeta i drugi. Više: http://piramidasunca.ba/bs/aktuelnosti/item/8883-foto-galerija-artifakata-sa-izlo%C5%BEbe-fondacije-u-zavi%C4%8Dajnom-muzeju.html PREZENTACIJE BOSANSKIH PIRAMIDA DO KRAJA GODINE: Voditelj istraživanja bosanskih piramida dr. Semir Osmanagić promovirat će projekt u nekoliko zemalja do kraja 2013.: Nizozemska 20.-23. oktobar (Harderwijk, Oud Beijierland, Shagen-Amsterdam, Groningen), Hrvatska 26. – 27. oktobar (Županja), Ujedinjeni Arapski Emirati 10. novembar (Dubai), Hrvatska 16. novembar (Opatija), Malezija 19. novembar (Kuala Lumpur), Singapur 21. novembar, Indonezija 23. novembar (Džakarta) i Njemačka 7.-8. decembar (Stuttgart). Više: http://piramidasunca.ba/eng/latest-news/item/8828-autumn-fall-with-dr-


40


sam-osmanagich-croatia-france-germany-holland-slovenia-malaysia-dubai-singapur.html

Uklesani simboli na kamenu pronađenom u augustu 2013. u prahistorijskom Podzemnom

labirintu Ravne u Visokom

Uklesani runski simboli na keramičkom bloku u Podzemnom labirintu

www.bihplatform.nl

Uklesani bizoni u ploči pješ

Kamene kugle u Zavidovi

Prijave za volontiranje i pregled dnevnih vijesti:

GOUDA, 28 oktob

či pješčara pronađeni u Podzemnom labirintu Ravne

Kamene kugle u Zavidovićima

Prijave za volontiranje i pregled dnevnih vijesti: www.piramidasunca.ba

GOUDA, 28 oktobar 2013.

41

eni u Podzemnom labirintu Ravne


42


Nasa Bosna je list gradjana BiH u Nizozemskoj Izlazi kvartalno Glavni urednik: Dz.Kuric Clanovi redakcije: M. Midzic N. Ribic [email protected] www.bihplatform.nl

LINKOVI KROVNE I OSTALIH ORGANIZACIJA ZAJEDNICE BiH U HOLANDIJI www.bihplatform.nl Het Platform-Krovna organizacija udruzenja i gradjana BiH u Holandiji www.izbn.nl Islamska zajednica Bosnjaka u Holandiji www.nauk.nl Naucno akademski umjetnicki klub BiH-NL “NAUK” www.bihbc.nl BH Biznis klub www.mladi-bih.nl Mladi BiH www.bpn.ba Bosnian Professional Network www.srebrenica-herdenking.nl Srebrenica 1995-Nikada zaboraviti www.srebrenica95.nl Udruzenje prezivjelih Srebrenickog genocida 95.

urucena priznanja “licnosti godine” za 2012platformbih.nl/nasa bosna/nasa bosna 35.pdf ·...

Documents