sjecanje na srebrenicki genocid na trgu het plein u … bosna/nasa bosna 30.pdf · gouda 15. juli...

www.bihplatform.nl GOUDA 15. juli 2012.

1

Nasa Bosna - List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji

NASABOSNA List gradjana Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj broj 30

NAMA VALJA ICI DALJE, PREKO BRDA I DOLINA, I PO SUNCU I PO KISI, PREKO VODE DO SLOBODE!

Almir Dervisevic

SJECANJE NA SREBRENICKI GENOCID NA TRGU HET PLEIN U DEN HAAGU

1995 - 2012

Almedina Ademovic, predstavnica organizacije Mladi-BiH je zajedno sa Dionom van den Bergom iz IKVPaxChristi-a otvorila centralnu komemoraciju za Srebrenicu na poznatom trgu Het Plein u Den Hagu. “Mi smo danas ovdje da bi obiljezili dan opsade i pada Srebrenice, koji se desio tacno prije 17 godina. Od mnogo hiljada ljudi koji su tad zatrazili utociste kod holandskog bataljona Dutchbat III, srpski estremisti su – s predumisljajem - poubijali 8.373 osobe. Danas se u Potocarima ukopavaju posmrtni ostaci 520 osoba, zrtava genocida. Kao sto vidite, nazalost, Holandska zastava se u potpunosti vihori na zgradi Ministarstva odbrane. Iako smo mi, kao organizatori komemoracije, od vlade zatrazili da zastavu spuste na pola koplja u znak postovanja prema zrtvama, nasa molba nije usvojena. Veoma nam je zao da vlada na ovaj nacin nije htjela pokazati svoje suosjecanje.


2


Svaki balon simbolise jednu of 520 zrtava sahranjenih 11. jula 2012. u Potocarima a

na svakom balonu je kartica sa imenom zrtve

U povezanosti sa Potocarima i svim drugim mjestima sirom svijeta, gdje se ovaj dan danas obiljezava, zelim nam svima dostojnu komemoraciju. Program, koji je podijeljen prisutnima, omogucava pracenje na Holandskom i Bosanskom jeziku”, kaze Almedina Ademovic.

POZIV HOLANDSKOJ VLADI DA KONACNO PREUZME ODGOVORNOST PREMA PREZIVJELIM SREBRENICE

Ab de Buck: Polazni principi centralne komemoracije žrtava genocida u

Srebrenici - godina 2012. Holandijo, priznaj istinu!

Sastali smo se ovdje da se podsjetimo Srebrenice koja je prije 17 godina pala u ruke srbijanskih trupa i trupa Bosanskih Srba, nakon cega je za svega nekoliko dana ubijeno vise od 8.000 ljudi. Ovdje stojimo zajedno, kako ljudi koji dolaze iz Bosne i Hercegovine, tako i Holandjani. Mnogi medju nama su tesko pogodjeni tim masovnim ubistvom-genocidom, mnogima je ‘Srebrenica’ unistila zivot. Izgubili ste oceve, bracu, rodjake, daidze i amidze, djecu, djedove, prijatelje. Stotine mrtvih ce se danas ukopati u Potocarima. Mi ovdje zajedno dijelimo tugu i osjecamo se povezanim sa komemoracijom u Potocarima, mezarjem i Memorijalnim centrom kod Srebrenice. Prezivjeli su zbog ‘Srebrenice’ izgubili svoje porijeklo, svoje posjede, svoju zemlju, svoju istoriju. Mnoge familije izbjegle iz Bosne su rasute po cijelom svijetu. Dayton je okoncao rat ali ovaj sporazum je legitimirao ‘etnicko ciscenje’. Ovaj sporazum cini barijeru bezbrojnim neophodnim reformama. U Republici Srpskoj i u Srbiji – koja je u medjuvremenu postala kandidat za clanstvo u Evropskoj Uniji – mnogi poricu svoju ulogu u ratu i u genocidu u Srebrenici. Novi predsjednik Srbije, Tomislav Nikolic, nedavno je rekao da ubistvo vise od osam hiljada ljudi u Srebrenici nije genocid i da on ne zeli saradjivati sa Haskim tribulanom. Prije 17 godina Srebrenicu su preuzeli Srbi, unatoc obecanoj zastiti od strane holandskog bataljona Ujedinjenih Nacija, Dutchbata. Bataljon se jedva odupirao srpskim trupama. Poslije pada ljudi su trazili skroviste na bazi u Potocarima. Holandski vojnici su – cesto samoinicijativno – usred velike zbunjenosti pokusali pruziti pomoc ali su takodje pomagali prilikom odvajanja muskaraca od zena. Mnogi Dutchbatteri su izjavali da su bili svjesni da ce ti muskarci najvjerovatnije biti ubijeni. Po naredbi holdanskog vojnog rukovodstva, neki bosanski muskarci su protiv svoje volje otjerani iz baze u srpske ruke, u sigurnu smrt. Strah, potisnutost i naivnost su igrali fatalnu ulogu – u Hagu i u Srebrenici! Nedavno je Vrhovni Sud u Hagu u procesu nekolicine prezivjelih protiv Holandske drzave presudio da je Holandija u svakom slucaju odgovorna za smrt trojice muskaraca koji su radili za Dutchbat i unatoc tome predati Srbima. Njihova tijela su proteklih godina pronadjena u masovnim grobnicama. Mi smo misljenja da ova pravna presuda vrijedi i za mnoge ostale muskarce. Koliko je njih koji su spas trazili kod Holandjana ali ih nisu zastitili od Mladica i njegovih ljudi.


3


I dan danas primjecujemo kako holandska vlada izbjegava eticku i politicku diskusiju o nasoj ulozi prilikom genocida u Srebrenici. Holandija se ne odaziva na poziv Evropskog Parlamenta da 11. juli oznaci kao nacionalni dan sjecanja. Holandska vlada nikad nije jasnim i snaznim rijecima priznala da nasa drzava snosi direktnu suodgovornost za smrt vise od 8.000 ljudi u Srebrenici. Prezivjelima nikad nije receno da smo posustali u kriticnim momentima. Nikad se nismo usudili da otvoreno razgovaramo o tome. Holandija nikad nije udovoljila zelje prezivjelih da svoju pricu ispricaju u holandskom parlamentu. Nikad nisu izrazili svoje žaljenje. Nikad nije ponudjeno izvinjenje. Ovo poricanje nanosi bol, nepotrebno puno bola. Nakon sudske presude ne postoje nikakvi argumenti za podupiranje izbjegavanja nase nacionalne odgovornosti. Mi danas pozivamo holandsku vladu da konacno preuzme svoju odgovornost prema prezivjelima u Srebrenici.

NEMA MJESTA SRBIJI U EVROPSKOJ ZAJEDNICI DEMOKRATSKIH NARODA

DOK NE PRIZNA ISTINU O SVOJOJ ULOZI U RATU U BiH I SREBRENICI Ovome prilici takodjer mnogo jasnije odricanje izjava srbijanskog predsjednika o Srebrenici. Srbija mora glasno priznati istinu o svojoj ulozi u ratu u Bosni i Hercegovini i u Srebrenici. Mi smatramo da drugacije ne smije biti mjesta za Srbiju u Evropskoj Uniji. Priznavanje istine o Srebrenici je neophodno, kako se tragedije poput ove nikad vise ne bi ponovile. Danas odajemo pocast njima koji su prije 17 godina ubijeni, posebno stotinama onih koji ce danas biti sahranjeni u Potocarima. Danas ce njihova imena i ovdje odzvanjati. Pozivamo vas sve da ih se dostojno sjecamo. GOVOR BIRZADA HASANOVICA - TRAZI SE ODGOVOR MEDJUNARODNE ZAJEDNICE

I HOLANDIJE

Birzad Hasanovic, jedan od prezivjelih Genocida Srebrenice

Postovani prijatelji, moji Bosanci i Hercegovci, dragi Holandjani i ostali prisutni! Na danasnji dan prije 17 godina na tlu Europe je pocinjen najtezi zlocin nakon drugog svjetskog rata , zlocin Genocida. Okupili smo se danas ovdje da podsjetimo svijet na


4


taj zlocin i da odamo duznu postu svim zrtvama tog zlocina a posebno onima koji ce danas biti pokopani u Memorijalnom centru u Potocarima , 520 zrtava. Srbijasko-Crnogorska agresija na jednu medjunarodno priznatu drzavu-Republiku Bosnu i Hercegovinu je vec pocetkom maja '92. godine dobijala na svojoj zestini. Bosnjacka sela i gradovi dolinom rijeke Drine su vec gorjeli, ubijani su ugledni Bosnjaci-Muslimani i drugo nesrpsko stanovnistvo. Njihova imovina je pljackana i odvozena za Srbiju, mnoge Bosnjakine su vec tada bile silovane. U to vrijeme bio sam djecak od 11 godina, neshvatajuci i nepoimajuci sta se to dogadja u mom okruzenju. Sa velikim strahom i cudjenjem sam posmatrao moje komsije, obicne seljane , golobrade mladice kako se okupljaju i pripremaju za nesto meni sasvim nepoznato i nejasno. Cesto su se okupljali u selu i po kucama i razgovarali o tome kako se trebaju odbraniti, zastititi svoje kuce, porodice i gole zivote. Posmatrao sam ih i slusao njihove razgovore sa nevjericom i neznanjem u ono sto nam tek predstoji, iskreno zaleci sto im licno nemogu pomoci. Pocetkom '93. godine na podrucje Srebrenice, Konjevic Polja i Cerske se srucilo nekoliko korpusa bivse Jugoslovenske Narodne Armije (JNA) iz susjedne Srbije. Zbog nemogucnosti da se sami zastitimo, Srebrenica je rezolucijom Ujedinjenih Naroda proglasena “zasticenom zonom”, a nakon toga i demilitarizovanom zonom u aprilu '93. godine. Kako bi zastitili lokalno civilno stanovnistvo u Srebrenicu su poslate medjunarodne kopnene snage “Plavi sljemovi” - Canadski bataljon, koji je u proljece '94.godine zamjenjen Holandskim bataljonom “Duchbat”. Uz gromoglasne aplauze i uzvike “zivjela nova vojska”- mogli su se cuti povici mnogih stanovnika Srebrenica. Mislili smo da je za nas rat zavrsen, da smo sigurni i zasticeni od tih plavih sljemova i “tako ozbiljne medjunarodne zajednice”. Da smo se grdno prevarili pokazalo se u julu 1995. godine kada je na ocigled te iste medjunarodne zajednice i holandskih plavih sljemova na najmonstruozniji nacin likvidirano vise od 8.000 muskaraca i djecaka “zasticene zone’’. U prisustvu plavih sljemova, neposredno uz samu bazu Duchbata u Potocarima su odvajani muskarci od zena , djecaci moje generacije pa cak i mladji. Vec tada su savrseno dobro znali ili su trebali znati kakva je dalja sudbina odvojenih u Potocarima a i onih koji su zarobljeni na putu od Srebrenice do Tuzle. Nisu poduzeli nista kako bi neduzne i obicne ljude zastitili. Nekim svojim pogresnim potezima i necinjenjem isli su cak na ruku ubicama, zlocincima koji su u ocima Srpskog naroda postajali sve veci i odvazniji sto su bili okrutniji i drskiji u likvidacijama Bosnjaka-Muslimana. Danas smo se okupili ovdje, na platou ispred Holandskog parlamenta, da trazimo pravdu za moje neduzne komsije, mog oca, golobrade mladice koji danas nisu medju zivima i za sve zrtve Genocida. Pitam se, a i Vi se vjerovatno pitate: Zar pred kraj drugog mileniuma je postojao ljudski um i shvatanje da ljude treba ubijati samo zato sto su druge etnicke ili vjerske pripadnosti? Hoce li i kada odgovarati svi oni koji su odgovorni za ovaj genocid? Vjerovatno da nece! Neki su jos uvjek u ocima Srpskog naroda junaci i nalaze se na jako odgovornim funkcijama u institucijama Genocidne Republike Srpske. Predstavnike Medjunarodne zajednice pitamo: Zasto su nijemo posmatrali genocid koji se dogadjao? Jesu li pripadnici Holandskog bataljona ”Duchbat” bili instruirani iz Den Haga i od koga? Zasto Holandska vlada ni do dan-danas


5


nije prihvatila rezoluciju Europskog parlamenta da se 11. juli proglasi nacionalnim danom zalosti u Holandiji? Neka se konacno obrate prezivjelima, zrtvama genocida i kazu pravu istinu, bice nam tada bar donekle lakse. Nemojte nas ponovo izdavati, produbljivati stare i nanositi nam nove rane! Nasa Srebrenica i teritorij na kojem su vrsene likvidacije i genocid je jos uvjek u sastavu zlocinacke tvorevine, koja se zove “Republika Srpska”. Nase strpljenje je vec odavno oslabilo i pitamo se do kada cemo svu ovu nepravdu izdrzati.

Da se Srebrenica vise nikada i nikome ne dogodi ! Hvala Vam na strpljenju i paznji !

Abdulah eff. Pivic u svecanoj povorci iza borca Armije BiH

Grabusa iz Travnika koji sa kolegom nosi zastavu RBiH sa ljiljanima

Imam Abdulah Pivic iz IKC Roermond je odrzao veoma snazan govor sa univerzalnim vrijednostima razvoja, dostojanstva zivota i ponosa ljudi koji su prezivjeli srebrenicku kataklizmu. Na kraju je proucio Fatihu stradalim cija je dzenaza u isto vrijeme bila u Potocarima. Adekvatan govor o zrtvama genocida sa akcentom na teska iskustva prezivjelih imala je i Holandjanka teolog Jacobine Geel.


6


Dejtonskih zastava ovog puta nije bilo. Samo su se nosile zastave Republike BiH

Sjecanje na zivot i smrt 520 zrtava koji se danas sahranjuju u Potočarima (Srebrenica): 1 Abdurahmanović (Junuz) Izet 1961

2 Ademović (Adem) Husein 1953

3 Ademović (Bećir) Bešir 1964

4 Ademović (Huso) Munib 1929

5 Ademović (Ramo) Sead 1967

6 Ahmetović (Bajro) Hajro 1978

7 Ahmetović (Bego) Zulkif 1962

8 Ahmetović (Jusuf) Nijaz 1972

9 Ahmetović (Mujo) Zijad 1978

10 Ahmetović (Ramiz) Suad 1976

11 Ahmetović (Ramo) Samir 1978

12 Ahmetović (Salko) Enver 1977

13 Ahmetović (Selim) Selman 1938

14 Ahmić (Jusuf) Ahmo 1957

15 Alibašić (Ćamil) Ćazim 1952

16 Alić (Ahmo) Mevludin 1962

17 Alić (Avdo) Nedžib 1958

18 Alić (Daut) Adil 1960

19 Alić (Daut) Ramo 1963

20 Alić (Dulan) Dahmo 1958

21 Alić (Dulan) Mujo 1970

22 Alić (Hakija) Mujo 1945

23 Alić (Hasib) Sadik 1969

24 Alić (Ismet) Izet 1962

25 Alić (Jusuf) Senahid 1977

26 Alić (Mahmut) Smajil 1937

27 Alić (Mevludin) Nisvad 1977

28 Alić (Mujo) Fadil 1965

29 Alić (Mujo) Munir 1965

30 Alić (Mujo) Nazif 1979

31 Alić (Nezir) Šefik 1949

32 Alić (Suljo) Šemso 1934

33 Alić (Šemso) Sabahudin 1969

34 Aliefendić (Hakija) Habib 1958

35 Alihodžić (Šaban) Samir 1972

36 Alispahić (Avdija) Armin 1979

37 Alispahić (Rasim) Nedžad 1974

38 Aljić (Ahmo) Nurija 1959

39 Aljić (Ibrahim) Hariz 1970

40 Aljkanović (Osman) Sead 1963

41 Aljkanović (Šerif) Mali 1963

42 Aljkanović (Šerif) Rifet 1959

43 Atić (Osman) Mirsad 1967

44 Avdić (Abdurahman) Mehmedalija 1954


7


45 Avdić (Daut) Daut 1951

46 Avdić (Halid) Esad 1966

47 Avdić (Halid) Nihad 1974

48 Avdić (Halid) Samid 1964

49 Avdić (Hasan) Ševko 1961

50 Avdić (Idriz) Hajrudin 1963

51 Avdić (Ismet) Kemal 1971

52 Avdić (Malćo) Sadik 1966

53 Avdić (Mehmed) Mehmedalija 1964

54 Avdić (Reuf) Fuad 1974

55 Avdić (Suljo) Senad 1977

56 Avdić (Ševko) Ahmedin 1959

57 Avdić (Zajko) Avdulah 1940

58 Avdić (Zajko) Osman 1952

59 Bajramović (Suljo) Šefik 1950

60 Bajramović (Šefik) Almir 1974

61 Bajramović (Šemso) Šemsudin 1976

62 Baščelić (Hakija) Osman ef. 1954

63 Bašić (Osman) Šaban 1958

64 Bečirović (Hasan) Redžo 1972

65 Bećarević (Salko) Rašid 1948

66 Bećirović (Besim) Esad 1960

67 Bećirović (Dalija) Nermin 1978

68 Bećirović (Hasan) Ismail 1954

69 Bećirović (Osmo) Adil 1957

70 Bećirović (Safet) Kadrija 1972

71 Beganović (Ahmet) Mehmedalija 1967

72 Beganović (Muharem) Izet 1949

73 Begić (Alija) Sejdalija 1961

74 Begić (Ismet) Fahid 1973

75 Begić (Mehmedalija) Dževad 1974

76 Begić (Salih) Huso 1926

77 Begović (Hurem) Husein 1947

78 Begzadić (Zuhdija) Ekrem 1975

79 Bektić (Adem) Ibrahim 1969

80 Bektić (Emin) Enver 1969

81 Bektić (Ibro) Fikret 1956

82 Bektić (Mehmed) Ibrahim 1934

83 Buhić (Osman) Razim 1978

84 Buljubašić (Alija) Durmo 1947

85 Buljubašić (Durmo) Fahrudin 1972

86 Buljubašić (Ismet) Bajro 1948

87 Buljubašić (Vehbija) Avdija 1952

88 Bumbulović (Idriz) Izet 1979

89 Bumbulović (Salih) Šukrija 1964

90 Burić (Smajo) Juso 1958

91 Burić (Smajo) Mustafa 1964

92 Cvrk (Ćamil) Izet 1945

93 Cvrk (Ćamil) Selim 1938

94 Cvrk (Hasan) Meho 1962

95 Cvrk (Ibrahim) Dževad 1973

96 Cvrk (Izet) Mensur 1974

97 Cvrk (Munib) Munir 1975

98 Cvrk (Nurija) Nurif 1969

99 Čakar (Ćamil) Ramiz 1945

100 Čamdžić (Juho) Samir 1976

101 Čamdžić (Mustafa) Rešid 1971

102 Čano (Bajro) Nermin 1975

103 Čelebić (Rizvo) Ibiš 1938

104 Čelik (Hasan) Huso 1941

105 Čikarić (Zeir) Rifet 1962

106 Čivić (Husnija) Azem 1978

107 Čivić (Suljo) Senusija 1961

108 Čokerović (Mujo) Nijaz 1963

109 Ćatić (Ahmo) Bekir 1939

110 Ćatić (Mustafa) Mefail 1969

111 Dedić (Suljo) Ramiz 1974

112 Dedić (Šaban) Šaćir 1960

113 Delić (Alija) Ermin 1978

114 Delić (Džafer) Ohran 1955

115 Delić (Nurija) Ismet 1949

116 Delić (Ohran) Zijad 1961

117 Delić (Omer) Nurija 1951

118 Delić (Ramo) Ohran 1931

119 Delić (Ramo) Safet 1974

120 Delić (Selman) Jusuf 1935

121 Dizdarević (Mehmed) Mujo 1942

122 Dudić (Mujo) Mehmedalija 1963

123 Dugonjić (Hajrudin) Šefik 1971

124 Duraković (Huso) Alija 1933

125 Duraković (Meho) Zulfo 1942

126 Džananović (Huso) Ibrišim 1961

127 Džanić (Đano) Ramiz 1946

128 Džebo (Ibro) Nusret 1933

129 Đelić (Omer) Fejzo 1933

130 Đozić (majka Paša) Ramiz 1957


8


131 Efendić (Refik) Azem 1977

132 Efendić (Refik) Šefik 1975

133 Efendić (Rešid) Salih 1940

134 Gabeljić (Hašim) Edin 1973

135 Gabeljić (Nezir) Nijaz 1974

136 Garaljević (Ifet) Nermin 1978

137 Gobeljić (Haso) Mehmedalija 1945

138 Golić (Ahmo) Alija 1928

139 Golić (Alija) Sadik 1971

140 Grbić (Ramiz) Safet 1976

141 Gušić (Meho) Meharis 1978

142 Gušić (Nedžib) Mirsad 1956

143 Gutić (Hamed) Muhidin 1958

144 Gutić (Meho) Mehmed 1953

145 Hadžić (Rifet) Salih 1938

146 Hadžić (Salko) Hasan 1940

147 Hadžić (Salko) Ibro 1938

148 Hadžimujagić (Mustafa) Sakib 1938

149 Hafizović (Ibrahim) Mustafa 1977

150 Hajdarević (Adem) Mehmedalija 1949

151 Hajdarević (Junuz) Sabajet 1961

152 Hajdarević (Numo) Edhem 1952

153 Hajdarević (Osman) Nezir 1940

154 Hajdarević (Salko) Zuhdo 1953

155 Hajdarević (Suljo) Omer 1946

156 Hakić (Hamdija) Fahrudin 1969

157 Hakić (Hamdija) Nurdin 1973

158 Halilović (Asim) Mesud 1960

159 Halilović (Hakija) Kadrija 1957

160 Halilović (Hasib) Safet 1948

161 Halilović (Husein) Džemaludin 1957

162 Halilović (Huso) Bajro 1934

163 Halilović (Idriz) Šaban 1951

164 Halilović (Nazif) Hanumka 1921

165 Halilović (Nurija) Enver 1949

166 Halilović (Redžo) Muhamed 1969

167 Halilović (Salih) Ramiz 1962

168 Halilović (Selim) Husejin 1957

169 Halilović (Šaban) Sado 1955

170 Hamzić (Aljo) Mevlid 1972

171 Hamzić (Mujo) Aljo 1942

172 Hasanković (Hasan) Vekaz 1960

173 Hasanković (Ibro) Zaim 1928

174 Hasanović (Adem) Abid 1969

175 Hasanović (Atif) Šećan 1941

176 Hasanović (Hašim) Mumin 1977

177 Hasanović (Hašim) Nihad 1979

178 Hasanović (Ibiš) Munib 1935

179 Hasanović (Mehan) Avdo 1935

180 Hasanović (Meho) Hajrudin 1952

181 Hasanović (Nusret) Nijaz 1980

182 Hasanović (Rasim) Redžo 1959

183 Hasanović (Salih) Behadil 1957

184 Hasanović (Vehbija) Azmir 1979

185 Hasić (Ismet) Nusret 1976

186 Hasić (Mehmed) Dževad 1970

187 Hasić (Mehmed) Ševal 1972

188 Hasić (Mehmed) Zijad 1974

189 Hirkić (Adem) Ismet 1959

190 Hirkić (Mahmut) Husein 1949

191 Hodžić (Avdo) Bekir 1969

192 Hodžić (Ibrahim) Alija 1971

193 Hodžić (Juso) Ibrahim 1949

194 Hodžić (Mehmed) Nedžad 1974

195 Hodžić (Osman) Hazim 1959

196 Hodžić (Sejfo) Bećir 1940

197 Hrnjić (Ramiz) Razim 1976

198 Hrustanović (Huso) Ibro 1959

199 Hrustanović (Ismet) Hajrudin 1967

200 Hrustanović (Ismet) Hazim 1972

201 Hrustanović (Ismet) Rifet 1964

202 Huremović (Mehmed) Ferid 1975

203 Huremović (Mehmed) Hasib 1973

204 Husejnović (Ibro) Berhem 1939

205 Husejnović (Meho) Mehmed 1924

206 Husejnović (Osman) Senaid 1977

207 Husić (Abaz) Bahrija 1940

208 Husić (Abaz) Osman 1942

209 Husić (Abdurahman) Ramo 1952

210 Husić (Behadil) Bećir 1970

211 Husić (Latif) Muradif 1949

212 Husić (Mahmut) Fahrudin 1975

213 Husić (Osman) Mirhat 1975

214 Husić (Šaban) Meho 1955

215 Ibišević (Ibrahim) Salih 1959

216 Ibrahimović (Adem) Muhamed 1965


9


217 Ibrahimović (Atif) Abid 1948

218 Ibrahimović (Atif) Daut 1941

219 Ibrahimović (Hašim) Rašid 1952

220 Ibrahimović (Mujo) Enez 1966

221 Ibrahimović (Mustafa) Rašid 1951

222 Ibrahimović (Ramo) Hamid 1936

223 Ikanović (Nazif) Rifet 1941

224 Ikanović (Rifet) Refik 1967

225 Ikanović (Salih) Avdurahman 1951

226 Isaković (Mehmed) Mehmedalija 1975

227 Isaković (Meho) Mevludin 1973

228 Izmirlić (Salih) Šaha 1901

229 Jahić (Ahmo) Sejad 1961

230 Jahić (Mehmed) Ekrem 1964

231 Jahić (Omer) Omo 1933

232 Jahić (Ramo) Osman 1973

233 Jahić (Ramo) Sejdalija 1966

234 Jakubović (Esed) Enver 1973

235 Jašarević (Fejzo) Asim 1959

236 Jašarević (Ibro) Izudin 1977

237 Jašić (Osman) Nusret 1967

238 Jelkić (Bahrija) Ibrahim 1936

239 Junuzović (Alija) Mehmed 1932

240 Jusić (Nurija) Azem 1957

241 Jusić (Zahir) Avdo 1958

242 Jusić (Zaim) Džemail 1964

243 Jusufović (Abdulkadir) Suvad 1950

244 Jusufović (Hašim) Jusuf 1946

245 Jusufović (Rahman) Fadil 1957

246 Jusufović (Rahman) Meho 1948

247 Jusufović (Sado) Nurija 1958

248 Kabilović (Hajro) Ismet 1969

249 Kabilović (Mustafa) Ibro 1962

250 Kadrić (Bego) Jusuf 1929

251 Kamenica (Munib) Sejdalija 1975

252 Kapetanović (Hasan) Hamdo 1974

253 Kapetanović (Ibro) Hasan 1939

254 Kardašević (Hasan) Bekto 1923

255 Kiverić (Ismet) Hasan 1976

256 Klančević (Edhem) Nedžad 1960

257 Klempić (Nezir) Selim 1952

258 Klempić (Suljo) Suad 1980

259 Klinčević (Ahmo) Husein 1955

260 Korkutović (Huso) Zuhdija 1956

261 Krdžić (Ejub) Vehbija 1954

262 Kremić (Asim) Fadil 1971

263 Kremić (Asim) Mehmedalija 1966

264 Kremić (Ibrišim) Ramo 1972

265 Kuljančić (Mehmed) Salko 1929

266 Kunić (Omer) Fikret 1963

267 Lolić (Hajrudin) Fahrudin 1965

268 Mahmutović (Durmo) Mehmed 1978

269 Malagić (Salko) Elvir 1973

270 Malić (Avdo) Hamdija 1952

271 Malović (Hurem) Hajrudin 1952

272 Mandžić (Ahmet) Emir 1980

273 Mandžić (Ismet) Izet 1962

274 Mandžić (Juso) Idriz 1931

275 Marković (Marinko) Marko 1963

276 Mašić (Džemal) Dževad 1962

277 Mašić (Mustafa) Mujo 1941

278 Mašić (Omer) Hajro 1946

279 Međuseljac (Vahid) Ahmet 1967

280 Mehić (Alija) Hedib 1977

281 Mehić (Osmo) Aziz 1962

282 Mehić (Ševko) Ahmo 1973

283 Mehić (Ševko) Kemal 1975

284 Mehmedović (Abdulah) Almedin 1978

285 Mehmedović (Almo) Mirsad 1961

286 Mehmedović (Avdo) Avdija 1967

287 Mehmedović (Huso) Ramo 1977

288 Mehmedović (Ibrahim) Halil 1962

289 Mehmedović (Ibro) Mehmed 1957

290 Mehmedović (Mahmut) Bego 1937

291 Mehmedović (Mustafa) Džemail 1936

292 Mehmedović (Smajo) Ibrahim 1924

293 Mehmedović (Sulejman) Husein 1935

294 Mehmeti (Hasan) Enver 1967

295 Mekanić (Fadil) Adem 1980

296 Memić (Huso) Zurijet 1960

297 Memić (Šaban) Šemsudin 1973

298 Memišević (Aljo) Sabit 1960

299 Memišević (Hamed) Jusuf 1968

300 Memišević (Mehmed) Hajrudin 1973

301 Memišević (Meho) Zijad 1972

302 Memišević (Mujo) Mustafa 1960


10


303 Merdžić (Mustafa) Mujo 1965

304 Mešanović (Hamdija) Mirza 1979

305 Mešanović (Mustafa) Arif 1941

306 Mešanović (Mustafa) Ibrahim 1946

307 Mešanović (Nazif) Hamdija 1955

308 Mešanović (Nezir) Ćamil 1963

309 Mešanović (Zulfer) Azem 1961

310 Muharemović (Ohran) Abdulah 1967

311 Muhić (Alija) Šaban 1945

312 Muhić (Asim) Hajdin 1972

313 Muhić (Asim) Hajrudin 1967

314 Muhić (Hasib) Sado 1949

315 Muhić (Hašim) Bekto 1942

316 Muhić (Ibran) Osman 1944

317 Muhić (Mujo) Fadil 1963

318 Mujanović (Sumbul) Rasim 1962

319 Mujčić (Avdulah) Hasib 1972

320 Mujčinović (Mehmed) Mešan 1971

321 Mujić (Abid) Ramo 1947

322 Mujić (Abid) Zahid 1961

323 Mujić (Hamed) Hamdija 1963

324 Mujić (Ibrahim) Huso 1962

325 Mujić (Idriz) Azem 1964

326 Mujić (Miralem) Muharem 1977

327 Mujić (Miralem) Nusret 1975

328 Mujić (Omer) Ševko 1933

329 Mujić (Ramo) Mehmed 1974

330 Mujić (Suljo) Samir 1976

331 Mujić (Ševko) Ramiz 1970

332 Mujkanović (Idriz) Senad 1972

333 Mujkić (Fehim) Almir 1974

334 Mujkić (Fejzo) Sejfulah 1930

335 Muminović (Adem) Mustafa 1940

336 Muminović (Alija) Dalija 1966

337 Muminović (Fehim) Mesud 1978

338 Muminović (Hakija) Vahdet 1977

339 Muminović (Hasib) Mehmedalija 1958

340 Muminović (Mehmed) Mustafa 1977

341 Muminović (Mujo) Hajrudin 1956

342 Muminović (Murat) Ibrahim 1931

343 Muminović (Nurija) Salko 1933

344 Muminović (Rasim) Redžo 1959

345 Muminović (Sušan) Suljo 1929

346 Muratović (Ejub) Muamer 1977

347 Muratović (Mustafa) Nezir 1965

348 Muratović (Osman) Meho 1968

349 Muratović (Salih) Mujo 1975

350 Muratović (Salko) Mumin 1965

351 Musić (Beg) Ismet 1950

352 Musić (Mujo) Mirsad 1969

353 Mustafić (Aljo) Šaban 1928

354 Mustafić (Behadil) Osman 1979

355 Mustafić (Daut) Redžo 1949

356 Mustafić (Ibrahim) Mustafa 1928

357 Mustafić (Ibran) Ramo 1935

358 Mustafić (Ibro) Enez 1947

359 Mustafić (Omer) Ibiš 1908

360 Mustafić (Ramo) Ibran 1961

361 Mustafić (Ramo) Zijad 1972

362 Mustafić (Safet) Samed 1975

363 Mustafić (Salkan) Šukrija 1944

364 Mustafić (Salko) Emin 1935

365 Mustafić (Salko) Hasan 1940

366 Mustafić (Selim) Mirsad 1974

367 Muškić (Mujo) Bego 1953

368 Muškić (Šabo) Beriz 1977

369 Nukić (Džanan) Asim 1937

370 Nukić (Ramo) Ismet 1954

371 Nukić (Rašid) Huso 1932

372 Nukić (Salko) Bajro 1950

373 Okanović (Hajro) Edin 1969

374 Omerović (Alija) Enez 1958

375 Omerović (Fazlija) Kadrija 1920

376 Omerović (Hamid) Suljo 1936

377 Omerović (Hasan) Mirsad 1974

378 Omerović (Juso) Osman 1960

379 Omerović (Kadrija) Aljo 1945

380 Omerović (Meho) Muharem 1944

381 Omerović (Mešan) Mirfet 1970

382 Omerović (Miralem) Abid 1961

383 Omerović (Mujo) Jasmin 1969

384 Omerović (Omer) Emir 1973

385 Omerović (Sejdalija) Mihad 1974

386 Omerović (Selim) Fehim 1954

387 Omerović (Selim) Ibrahim 1945

388 Omerović (Šahin) Senad 1964


11


389 Omerović (Šemso) Ševko 1960

390 Omerović (Tahir) Galib 1967

391 Orić (Mevludin) Mensur 1976

392 Osmanović (Nurif) Rifet 1936

393 Osmanović (Nurif) Uzeir 1944

394 Osmanović (Osman) Rifet 1963

395 Parić (Rizo) Alem 1978

396 Pašić (Ibrahim) Beriz 1966

397 Pašić (Mesud) Ahmed 1980

398 Pašić (Mujo) Mevludin 1950

399 Pejmanović (Alija) Teufik 1966

400 Pirić (Hajrudin) Salim 1973

401 Pirić (Tale) Hajrudin 1949

402 Pitarević (Sulejman) Selmo 1929

403 Planić (Mehmed) Mirsad 1971

404 Porobić (Bego) Bekir 1961

405 Porobić (Dedo) Elvir 1978

406 Porobić (Smajo) Bego 1933

407 Pudilović (Ahmo) Abdulah 1956

408 Ramić (Ibrahim) Selman 1955

409 Ramić (Mustafa) Abid 1977

410 Ramić (Mustafa) Sadet 1974

411 Ramić (Nezir) Nazif 1954

412 Ramić (Nezir) Sead 1968

413 Ramić (Ramo) Ibrahim 1975

414 Ramić (Selim) Admir 1971

415 Ramić (Selman) Nijaz 1978

416 Riđić (Abdurahman) Alija 1948

417 Riđić (Adil) Osman 1978

418 Riđić (Jahija) Rifet 1934

419 Riđić (Rašid) Jakub 1963

420 Rizvanović (Bego) Behadil 1977

421 Rizvanović (Nurija) Huso 1951

422 Rizvanović (Salčin) Salih 1959

423 Rizvanović (Salih) Bego 1941

424 Rizvić (Mustafa) Abdurahman 1957

425 Salčinović (Bešir) Ejub 1975

426 Salić (Hakija) Aziz 1967

427 Salić (Hakija) Ramiz 1957

428 Salihović (Aljo) Uzejir 1940

429 Salihović (Bekto) Nevzet 1961

430 Salihović (Daut) Osman 1965

431 Salihović (Hakija) Fikret 1956

432 Salihović (Halil) Halid 1967

433 Salihović (Hasan) Hajrudin 1960

434 Salihović (Husejin) Adil 1969

435 Salihović (Huso) Husejin 1945

436 Salihović (Huso) Safet 1953

437 Salihović (Kemal) Rizah 1975

438 Salihović (Mehmed) Kadir 1970

439 Salihović (Muharem) Safet 1951

440 Salihović (Mujo) Halil 1945

441 Salihović (Osman) Mešan 1936

442 Salihović (Ragib) Meho 1953

443 Salihović (Uzeir) Aljo 1972

444 Salkić (Alija) Hajro 1965

445 Salkić (Alija) Mehmedalija 1977

446 Salkić (Alija) Šukrija 1942

447 Salkić (Durmo) Ismet 1941

448 Salkić (Mešan) Mustafa 1965

449 Salkić (Mujo) Alija 1949

450 Sejdinović (Jusuf) Nezir 1950

451 Sejmenović (Nusret) Hasan 1954

452 Selimović (Abid) Hašim 1968

453 Selimović (Ahmo) Alija 1965

454 Selimović (Atif) Džemal 1938

455 Selimović (Bajro) Adem 1931

456 Selimović (Enez) Eniz 1971

457 Selimović (Hasib) Rizo 1965

458 Selimović (Mahmut) Mujo 1976

459 Sendo (Mehemed) Mehmed 1934

460 Sinanović (Rasim) Hasan 1975

461 Sinanović (Salčin) Sadik 1976

462 Sinanović (Salčin) Senad 1969

463 Sinanović (Sead) Edin 1976

464 Sinanović (Šemso) Rasim 1935

465 Skeledžić (Ibrahim) Sakib 1968

466 Skeledžić (Meho) Mehmedalija 1938

467 Smajić (Smail) Salčin 1945

468 Smajlović (Alija) Nurija 1978

469 Smajlović (Asim) Mensur 1964

470 Smajlović (Atif) Mustafa 1974

471 Smajlović (Atif) Senahid 1971

472 Smajlović (Bajro) Hasan 1972

473 Smajlović (Habib) Ohran 1961

474 Smajlović (Hasan) Omer 1940


12


475 Smajlović (Idriz) Elvir 1971

476 Smajlović (Mehan) Alija 1935

477 Smajlović (Mehmedalija) Nedžad 1976

478 Smajlović (Rašid) Hajro 1980

479 Spahić (Alija) Mensur 1952

480 Subašić (Fehim) Mesud 1975

481 Sulejmanović (Ibrahim) Suad 1978

482 Sulejmanović (Jakub) Muhamed 1959

483 Sulejmanović (Kadrija) Sadik 1967

484 Sulejmanović (Salkan) Kadrija 1935

485 Sulejmanović (Šaban) Zijad 1964

486 Sulejmanović (Ševko) Dahmo 1958

487 Suljić (Ahmet) Juso 1966

488 Suljić (Ahmo) Ramo 1966

489 Suljić (Avdo) Ismet 1937

490 Suljić (Bekto) Ragib 1938

491 Suljić (Dahmo) Fahrudin 1973

492 Suljić (Dahmo) Hajrudin 1971

493 Suljić (Džemail) Ismail 1963

494 Suljić (Idriz) Sakib 1964

495 Suljić (Ismet) Hazim 1971

496 Suljić (Salko) Bekto 1957

497 Suljić (Zaim) Meho 1947

498 Šabanović (Osman) Mujo 1956

499 Šabić (Asim) Ejub 1978

500 Šabić (Idriz) Ibiš 1972

501 Šabić (Sabit) Suljo 1945

502 Šečić (Himzo) Kemal 1969

503 Šečić (Salih) Mehmed 1935

504 Tabaković (Nurija) Ibrahim 1955

505 Talović (Muharem) Mustafa 1953

506 Talović (Mušan) Hašim 1932

507 Tihić (Hamid) Hajrudin 1975

508 Uzunović (Halid) Bahrudin 1972

509 Varnica (Ibro) Mensur 1971

510 Varnica (Ibro) Samir 1975

511 Vejzović (Ibrahim) Sadudin 1953

512 Verlašević (Suljo) Ševko 1930

513 Vranjkovina (Avdo) Mehmed 1938

514 Zildžić (Šemso) Ekrem 1962

515 Zuhrić (Mehmed) Nazif 1969

516 Zukić (Bego) Ibrahim 1948

517 Zukić (Ibrahim) Dževad 1970

518 Zukić (Jusuf) Fahrudin 1975

519 Zukić (Nedžib) Šursib 1955

520 Zukić (Sulejman) Fahrudin 1976


1


Na kraju je pusteno 520 balona sa imenima ljudi, zena i djece koji su prije 17 godina ubijeni i koji su danas u Potocarima dobili svoje mjesto smiraja. Poruka organizatora ove jedinstvene manifestacije sjecanja na Genocid Srebrenice je da ne zaboravimo njih i sve druge zrtve pada Srebrenice. Da ostanemo, svako na svoj nacin, s njima vezani i nosimo ih u nasim srcima. Da ostanimo oprezni i ne dozvolimo da se ikada vise ponovi genocid kao u Srebrenici.

Nikad vise ‘Srebrenica’!


2


Satko Mujagic, prezivjeli konc. logora Omarska, Dr. Harry van Bommel,

predsjednik Parlamentarne komisije za EU i teolog Jacobine Geel

Na pitanje kako Holandija gleda na postojecu tesku situaciju u BiH iskusni parlamentarac Socijalisticke partije Holandije i potpredsjednik stalne Parlamentarne komisije za Evropske poslove dr. Harry Bommel kaze da je postalo jasno da je Daytonski ustav postao osnovna prepreka reformama i integraciji BiH u Evropsku Uniju i to treba da se rjesava sto prije. Pritisak izvana ne izostaje ali postojeci problem a priori treba da rjese politicke snage u zemlji.

Organizatori i ove manifestacije sjecanja na Genocid Srebrenice ’95 su: Platforma BiH, Politicki Komitet “Stari Most”, IKV Pax Christi, Prezivjeli Srebrenickog genocida ’95, IZBN i Mladi-BiH. Organizator zahvaljuje svim dobrovoljcima koji su omogucili da se ovaj dan odrzi dostojanstveno i u najboljem redu, kao i firmi koja je isporucila balone. Posebna zahvalnost upucena je gudackom kvartetu: Marijan Bijleveld, prva violina, Maud van den Broek, druga violina, Marjolein Pijpers–van Esch, altviolina i Mathilde Vlie, cello, koji je izveo fragmente G. (Giacomo) Puccinia - Crisantemi i A. (Antonin) Dvorak - 12e violinski kvartet (op.96), ‘Americki’, drugi dio. Den Haag – Het Plein, 11. juli 2012. www.srebrenica-herdenking.nl


3


GENOCID SREBRENICE – NIKAD ZABORAVITI

U poznatom ProDemosu – Kuci demokratije i pravne drzave u Den Hagu odrzano je 4. jula

2012. informisanje o toku otkopavanja masovnih grobnica i identifikacija posmrtnih ostataka zrtava

genocida u podrucju Srebrenice. Tacno prije 17 godina je u Srebrenici izvrsen stravican genocid.

Veliki broj clanova porodice, uglavnom zena, jos uvijek traga za svojim najblizim. Tim povodom je

o toku otkopavanja i broju identifikovanih zrtava genocida do sada govorio Murat Hurtic,

rukovodilac Instituta za nestale iz Tuzle. Hurtic je govorio o teskocama u otkrivanju lokacije

masovnih grobnica, otkopavanju i identifikaciji zrtava jer su Srbi zbog maskiranja genocida vrsili

prekopavanja masovnih grobnica pa su tijela iz primarnih grobnica prebacivana u druge -

sekundarne grobnice a iz ovih opet u trece – tercijalne grobnice. Tako se cesto dogadja da se

ostaci jedne osobe nalaze na dvije ili tri lokacije. To sve jako otezava i usporava proces

identifikacije i kompletiranja svih dijelova zrtve. Njaveci broj nestalih pronadjen je do sada u

masovnim grobnicama na podrucju Srebrenice, Bratunca, Zvornika i Vlasenice. Ove godine ce 11.

jula biti ukopano 520 identifikovanih zrtava Srebrenickog genocida u Memorijalnom centru u

Potocarima. Time je do sada je DNK analizom utvrdjen preliminrni identitet za vise od 6.700

ekshumiranih zrtava stradalih 1995.godine a jos uvijek se traga za oko 1500 nestalih osoba na

ovom prostoru. Na teritoriji cijele Bosne i Hercegovine se traga za oko 8 do 10 hiljada nestalih.

Na pitanje koji su mu momenti najtezi Hurtic sa uzbudjenjem odgovara da mu najteze pada

pronalazak ubijene djece razlicite dobi, od nerodjenih, beba pa dalje. U jednoj od najvecih grobnica

na Crnom vrhu sa preko 600 zrtava bio je veliki broj djece. U grobnici Suha kod Brckog od 36

pronadjenih osoba identifikovano je 10 djece. Naveo je niz drugih uzasnih primjera.


4


Murat Hurtic, rukovodilac Instituta za nestale (prvi s lijeva) sa dijelom prisutnih u ProDemosu

Takodjer je prikazan kraci dokumentarac Hasimova jama – Pecat vremena o Hurticevom otkrivanju

i istrazivanju Hasimove jame iz 2009. godine, duboke 50 m, velicina otvora 2 sa 1,2 metra, u koju

je u julu 95. baceno 25 zivih ljudi vezanih ruku. Oni koji su se protivili dobili su metak u glavu i

bacani u jamu. Prezivjeli su trazili pomoc a zauzvrat su dobijali metke i rucne bombe, prethodno

osvijetljeni sa baterijama koje je koristila JNA. Skeleti dvije zrtve bacene u jamu su nadjene

desetine metara iznad dna jame u bezuspjesnom pokusaju da se spase i izadju iz iste.

Murat Hurtic radi u Institutu za nestale osobe Bosne i Hercegovine od 1996. i rukovodi

iskopavanjima u Sjeveroistocnoj Bosni. U toku rata je radio u Komisiji za razmjenu zarobljenika.

Prije toga je bio zarobljenik i u hrvatskom i srpskom logoru (Grapska kod Doboja).

Prisutni ambasador Internacionalne komisije za ljudska prava Khalid Ahmed Chaudry je pitao

zasto UN i Holandija, koje snose odgovornost prema zrtvama genocida u « zasticenoj » enklavi

Srebrenica, ne pomognu u efikasnijem otkrivanju, istrazivanju masovnih grobnica i identifikaciji

zrtava sa savremenom i efikasnijom tehnoloskom opremom koja vec postoji u svijetu. Hurtic je

rekao da su Britanci ranije koristili specijalnu opremu za otkrivanje masovnih grobnica koja

funkcionise na bazi utvrdjivanja strukture i eventualnog pomjeranja zemljista. Koristeni su i

satelitski snimci ali je ostao problem otkrivanja masovnih grobnica iz 1992. godine. Jedna od

preostalih mogucnosti je takodjer koristenje obucenih pasa.

Hurticevo izlaganje je praceno sa izuzetnom paznjom i povecanim emocijama. U publici je bilo

dosta Srebrenicana ali i Krajisnika medju kojima i poznati Kozarcanin Satko Mujagic, prezivjeli


5


koncentracionog logora Omarska kod Prijedora. Na kraju je Hurtic rekao da radi na pripremi knjige

o istrazivanju nestalih i da ima prikupljenu ogromnu gradju za istu. Apelovao je na prisutni da ne

stede napora na cuvanju sjecanja na zrtve genocida jer se jedino na taj nacin odaje pravi respekt

palim zrtvama i cuva sudbina Bosnjaka i drzave Bosne i Hercegovine.

Jehanne van Woerkom, autor umjetnickih fotomontaza

i ambasador IHRC Khalid Chaudry

Za vrijeme odrzavanja ovog znacajnog informacionog skupa postavljena je i izlozba slika -

fotomontaza Jehanne van Woerkom o masovnim sahranama, kao njen impresivni likovni izvjestaj

sa masovnih dzenaza koje se svake godine na 11. juli obavljaju na mezarju u Potocarima kod

Srebrenice. Hiljade zrtava genocida Srebrenice, koje su pronadjene u masovnim grobnicama i

identificirane, u Potocarima nalaze svoj posljednji smiraj, poruka je ove godinama aktivne

umjetnice, holandske humanistkinje najviseg ranga i neumornog borca za istinu i prava zrtvava

genocida u Srebrenici.

Na pocetku je prikazan dokumentarni film “Zemlja nestalih” ('Land der Vermisten') Mustafe

Hadziibrahimovica koji u detalje prati na srceparajuci nacin traganje Sabahete Fejzic, koja od 13.

jula 1995., dva dana nakon pada Srebrenice, pokusava skoro svakog dana da sazna nesto o

sudbini svoga jedinca sina i supruga. Duze od trinaest godina je Sabaheta, kao i mnogi drugi

srodnici stradalih u genocidu u Bosni i Hercegovini, svoju nadu vezala za eksperta za otkopavanje

grobnica Murata Hurtica. On cijelu godinu istrazuje masovne grobnice i vrsi otkopavanja.


6


Mustafa Hadziibrahimovic, autor dokumentarca „Zemlja nestalih“,

Mirela Kahrimanovic i Murat Hurtic

U uvodnoj rijeci Dion van den Berg (IKV Pax Christi) je obavijestio skup o upucenom pismu

predsjedniku vlade i ministru Odbrane Holandije i Parlamentarnoj komisiji za odbranu i Evropske

poslove u kojem se trazi da se u toku obiljezavanja Dana sjecanja na genocid u Srebrenici 11. jula

2012. na trgu het Plein u Den Hagu na zgradi Ministrastva odbrane spusti drzavna zastava na pola

koplja u znak postovanja prema zrtvama genocida i razumijevanja da je Genocid Srebrenice dio

opsteg nacionalne svijesti Holandije. Pismo je upuceno u ime IKV Pax Christi, Mladi BiH,

Udruzenja prezivjelih Genocida-Srebrenice ’95 i Platforme BiH.

Skup je organizovao Organizacioni komitet Nacionalnog sjecanja na Srebrenicu 2012, koji cine: Politicki Komitet Stari Most, Platforma Bosne i Hercegovine u Holandiji, Islamska zajednica BiH u Holandiji, Udruzenje prezivjelih Srebrenica-Genocida 1995, Organizacija Mladi BiH i IKV Pax Christi. Dzevad Kuric

FOTO IZLOZBA – “TRAJNA SREBRENICA” OTVORENA U CENTRU SJECANJA KAMPA

WESTERBORK Fotoizlozba Claudie Heinermann pod nazivom “Trajna Srebrenica” (“Enduring Srebrenica”) svecano je otvorena 7. jula u Kampu Westerbork u Holandiji u prisustvu brojnih zvanica.


7


Eksponat sa foto izlozbe “Trajna Srebrenica” (“Endurin Srebrenica”)

u Kampu Westerbork

Od 8. jula do 2. septembra 2012. godine u Centru sjecanja na stradanja Jevreja Kamp Westerbork moze se vidjeti jedna dirljiva fotoizlozba o nesreci pada zasticene zone UN-a Srebrenice. Proslo je 17 godina od zauzimanja Srebrenice od strane Srba sto je imalo posljedicu genocida nad preko 8000 odraslih Bosnjaka i djece. Tragovi koje je ova drama ostavila na sve involvirane su ogromni. Radi se o traumama koje se veoma tesko prevazilaze. Fotografkinja Claudia Heinermann je putovala od 2009. godine nekoliko puta za Bosnu da bi ove tragove u rijeci i slici fiksirala. Heinermannova je njen materijal uvezala u jednu fotoknjigu pod naslovom “Trajna Srebrenica” - “Enduring Srebrenica”. U prikazanom fotopojektu Claudie Heinermann biva jasno da je drama prije 17 godina jos uvijek prisutna. Bivsi ministar za razvoj i saradnju Jan Pronk je napisao predgovor a novinarka Sonya Winterberg je napisala tekst sa uvjerljivim porukama i objasnjenjima razlicitih dogadjaja. Izlozba “TRAJNA SREBRENICA” (“ENDURING SREBRENICA”) je otvorena 7. jula kada je prezentirana i istoimena knjiga. Knjiga se moze dobiti u (web) prodavnici ([email protected] ) Centra za sjecanje u Kampu Westerbork. Na pitanje sta su bili neposredni motivi za ovako opsezan i dugotrajan rad na fotodokumentaciji posljedica genocida nad Bosnjacima u Srebrenici Claudia Heinermann kaze da se za ovaj projekat odlucila kada je 2009. godine upoznala jednu grupu zena koje su bile u posjeti Kampu Westerbork i kada je cula kolko su te napacene zene bile odlucne da se bore za istinu i pravdu prisustvujuci i sudjenju na Tribunalu u Den Hagu. Bert Baker, predsjednik Parlamentarne anketne komisije za Srebrenicu 2002-2003 je naglasio da se Srebrenicom bavio Parlament Holandije, UN, Tribunal za bivsu Jugoslaviju, mnogi sudovi u svijetu i Sud BiH ali je zalosna cinjenica da se jos uvijek mnogi ljudi nalaze u izbjeglickim kampovima u BiH bez nade za buducnost i sve siromasniji. Na ovu sramotnu situaciju stradalnika genocida upozorava Claudia Heinermann sa svojom izlozbom i knjigom fotografija “Enduring Srebrenica”.


8


Claudia Heinermann, autor knjige “Enduring Srebrenica”

sa Sefkijom Hadziarapovicem iz Srebrenice Knjiga “Enduring Srebrenica” sadrzi mnoge fotografske i tekstualne istine i ispovijesti stradalnika, prezivjelih i svjedoka. Izdvajamo rijeci jednog iskrenog i objektivnog posmatraca dogadjaja Holandjanina Gerry Kremera: “Nisam imao tako mnogo problema sa samom misijom zastite ali jesam sa posljedicama iste. Nevjerovatno skrivanje stvari i laziranje onoga sta se desilo i istorije strasno me muci. Prvo razocaranje nakon zavrsetka misije bilo je informisanje. Mnoge stvari su bile tuzne ali su u izvjestaju mnoge stavri presucene. To je zavaravanje jer se isto nastavlja i u izvjestaju NIOD-a - Holandskog Instituta za ratove, Holokaust i Genocid. To je falsifikovanje nacionalne istorije”.

Bert Baker, predsjednik Parlamentarne anketne Komisije za Srebrenicu

Satko Mujagic, prezivjeli koncentracionog logora Omarska, govorio je veoma upecatljivo o i porodicnom i svom zivotu i iskustvu u Kozarcu i Prijedoru prije i u toku zatocenistva u logorima Omarska i Manjaca. Naglasio znacaj kritickog prihvatanja zlocina i genocida koji je izvrsen a i


9


obiljezavanja istog, kako za prezivjele, tako i za buducnost i suzivot u BiH. Mujagic je takdjer govorio o inicijativi za izgradnju Memorijalnog centra Omarska kao i nedavnoj preskonferenciji u Londonu na kojoj su ucestvovali: grupa „4 Lica Omarske“ i grupa „Spomenik“ iz Londona, „Goldsmiths Univerzitet“ iz Londona i „Cuvari Omarske“. Tom prilikom su iznijeti zahtjevi kompaniji Arcelor Mittal da se dopusti ulaz u bivsi logor Omarska, da se cijeli bivsi logor pretvori u memorijalni centar, a da se ispod spomenika „Orbit“ koji je Mittal napravio za Olimpijadu u Londonu napravi replika zloglasne „Bijele Kuce“ iz Omarske. Istu inicijativu ce „Cuvari Omarske“ pokrenuti i u Amsterdamu, a direktor Kampa Westerbork Dirk Mulder je naglasio da ce podrzati ovu inicijativu. Satko Mujagic je na kraju pozvao sviju da se na Fejsbuku uclane u Grupu „Cuvari Omarske“ i podrze rad te grupe.

Satku Mujagicu je direktor Kampa Westerbork Dirk Mulder poklonio knjigu Anne Frank

Nakon otvaranja fotoizlozbe „Enduring Srebrenica“ Satku Mujagicu je direktor Kampa Westerbork Mulder poklonio knjigu Anne Frank, a Satko je Mulderu poklonio DVD sa prilogom iz emsijije Netwerk „Povratak u Omarsku“ ("Terug naar Omarska“). U programu svecanog otvorenja fotoekspozicije o Srebrenici „Enduring Srebrenica“ nastupao je zenski hor Mrs. Johnson iz Groningena i na visokom umjetnickom nivou izveo bosanske sevdalinkei: „Mujo kuje konja po Mjesecu“ i „Istom legoh“, sto je publika nagradila dugotrajnim aplauzom.


10


Zenski hor Mrs. Johnson iz Groningena pjeva sevdalinke

Bivsi vojnik Dutchbata III Wim Dijkema je ozivio svoja iskustva za vrijeme pada zasticene zone UN-a Srebrenice u monologu “Srecno, drzite se” (“Good Luck, hold on”).

Monolog Wima Dijkema, veterana Holandskog bataljona

Wim Dijkema je uspjesno demonstrirao igru gluhih telefona i “cvrstog” obecanja komande UN iz Zagreba da ce se narednog dana -11. jula u rano jutro izvrsiti vazdusni napad i pruziti podrska snagama odbrane enklave, da bi ista izostala sa objasnjenjem da su navodno “poslali pogresno ispunjen formular” u kojem je zapravo trebalo stajati da nece biti vazdusnih udara. U medjuvremenu je Mladic zarobio 30 vojnika Holandskog bataljona i prijetio da ce ih pobiti ako se izvrsi vazdusni napad po njegovim snagama, zbog cega je i vlada Holandije bila prisiljena da trazi obustavu napada... U predgovoru knjige “Enduring Srebrenica” Jan Pronk, bivsi Ministar za razvoj i saradnju u vladi Holandije kaze: “Knjiga o Srebrenici ne moze biti zatvorena. Nedavno su pokrenuta pitanja politicke i zakonske odgovornosti i imuniteta akcija mirovnih snaga UN. Jesu li Plavi sljemovi iskljucivo odgovorni UN ili su odgovorne i clanice UN tj. zemlje koje cine snage UN. Prezivjeli i njihove porodice nam postavljaju s pravom iznova pitanja: Zasto niste odrzali vasa obecanja? Zasto ste odustali od garancija nase sigurnosti? Zasto smo morali predati nase naoruzanje, lisavajuci nas tako jedine mogucnosti nase zastite? Zasto ste nas odvojili od muzeva, oceva i sinova? Kako su oni ubijeni i gdje su njihovoi ostaci?


11


Zrtve nece nikad zaboraviti sta im se desilo, cak ni kad zlocinci budu osudjeni. Prica o stradanju treba da bude ispricana i ponovljena, govorom ili pisanom rijecju i slikom, za vrijeme komemoracija mrtvih, u ucionicama, sve dotle dok to prezivjeli i njihovi potomci zahtijevaju, kaze ovaj politicar visokog moralnog statusa, do sada sto puta potvrdjeni prijatelj istine i pravde. D. Kuric

PISMO PLATFORME BiH PREDSJEDNIKU EVROPSKE KOMISIJE JOSE MANUEL BARROSO

U pismu se trazi hitna podrska i pomoc EU u ostvarivanju prava zrtava i prezivjelih genocida na teritoriji RS, od Srebrenice, Prijedora, Omarske do Visegrada i Foce, da slobodno i sigurno zive i obiljezavaju mjesta dokazanih zlocina. U nastavku je original pisma na engleskom jeziku.

Jose Manuel Barroso President of the European Commission Archimède 73 rue Archimède, 73 1000 - Bruxelles June 12, 2012 Your Excellency, We are writing to inform you about the painful battle the survivors and families of the victims of ethnic cleansing, mass atrocities, and genocide in Bosnia and Herzegovina (BiH) are fighting to secure the rights to remember and commemorate the dead and to seek your support. The International Criminal Tribunal for the former Yugoslavia (ICTY) over the years has shown through its work the importance of bringing to justice those guilty of war crimes committed during the 1990s. It has accentuated the need for providing a legal platform where victims have an opportunity to voice the horrors which they have witnessed and experienced, as well as to have a secured path for the return of refugees. While our right to justice is being addressed by the ICTY and the Court of BiH, our right to memory and commemoration, as enshrined in the principles of successful models for dealing with the past, is being blatantly denied. The denial of our right to commemorate our dead and access the site of former concentration camps as well as sites of mass atrocities has reached a pivotal point this year. We are reaching out to you to and ask you to take concrete steps against the appalling conduct of the authorities in the Republika Srpska (RS), the smaller entity. Omarska, a notorious death camp near Prijedor, whose discovery in August 1992 by British journalists Ed Vulliamy and Penny Marshal caused widespread outrage, was one of the key triggers for the international community’s reaction


12


which, culminated in the establishment of the ICTY. Omarska has featured, and still features, prominently in numerous trials before the ICTY including the trials of wartime leaders Radovan Karadzic and Ratko Mladic. In March 2012, Arcelor Mittal denied access to a group of students from Munich and on 14 April 2012, a delegation of former detainees, Four Faces of Omarska, art/theory group based in Belgrade, Banja Luka, Prijedor, and Graz, and researchers from Goldsmiths University of London. In this statement, he called on local authorities in Prijedor, Srebrenica and elsewhere in the RS to publicly deny genocide and prevent any events of remembrance through the use of police. We find the politicization of a similar issue deeply troubling. The survivors of war crimes in Visegrad have recently come under pressure for the use of the word "genocide" on a monument commemorating Bosniak civilian victims. The counter initiative underway in Visegrad is being carried out by numerous political parties. We also feel that the recent election of Mr. Tomislav Nikolic as President of the Republic of Serbia and his stated positions about the genocide in Srebrenica has further entrenched the outright denial of the right to remembrance in Prijedor, Visegrad and a number of other municipalities throughout Republika Srpska. The right to freedom of speech is being denied across the Republika Srpska and its consequences are keenly felt by survivors. Annex 7 of the Dayton Peace Agreement guarantees that minority returnees be protected against hostile verbal or written incitement. However, it is becoming increasingly clear that the situation on the ground differs markedly from the General Framework. The survivors and the families of the victims feel that the threat to their safety and freedom is more credible than ever since the war. President Barroso, we are writing this letter to ask for your support and assistance. We are aware and supportive of your initiative for the establishment of a prosperous and peaceful Europe. As you are aware, this assistance does not have to be of monetary nature in relations to European Union enlargement but also of symbolical acts or projects of value to the community. The plight of survivors in general throughout BiH, falls in category genocide and we ask for your help and support in our continued struggle to secure the right to remember our dead and to visit the site of our suffering. As the President of the European Commission, your voice resonates throughout the international community. Due to the current situation of denial, 20 years after the war, we, survivors of genocide in Srebrenica, Prijedor, Omarska, Visegrad, Foca ……. We need recognition in order to be able to close this episode in our lives properly. Recognizing the crimes that were carried out against us and finding an appropriate way to remember these crimes is one of the most important conditions for reconciliation and tolerance between different ethnic groups in BiH. We would like your help in ensuring this injustice is righted for the victims and survivors and appeal that you mention during your meeting on June 14, 2012 with new President from Serbia, Mr. Tomislav Nikolic. He was also one of the men of honor fascist, chetniks movement in Bosnia during the war and now he ignores genocide in Srebrenica and other areas in Bosnia and Herzegovina. President of Serbia was loyal to Milosevic, Seselj and Ratko Mladic all these years and now as President of Serbia performs their politics again. Finally, we would like to invite you to join us on 11-07-2012 in Hague at the official commemoration of Srebrenica genocide. In the name of the Bosnian people in Netherlands, it is our duty as well as responsibility to make sure that fundamental human rights are upheld. I would be happy to meet with you to discuss this further or provide any additional information needed. Sincerely, BH Platform, Netherlands Dr. E. Sendijarevic Chairman


13


KOMEMORACIJA - 20 GODINA GENOCIDA U PRIJEDORU

Satko Mujagic, prezivjeli Omarske, Emine Bozkurt, EU parlamentarka

U nedjelju 27. maja 2012. je u poznatom debatnom klubu ''De Balie'' u Amsterdamu odrzana komemoracija pod nazivom " 20 godina genocida u Prijedoru''. Organizator i domacin skupa je bilo Udruzenje ''Sedra. Velika sala kluba je primila oko 150 gostiju koji su se okupili na centralnoj komemoraciji za Holandiju. U toku komemoracije odrzan je i forum u kojem su ucestvovali: Emine Bozkurt-poslanica PvdA (Holandska radnicka partija) u Parlamentu Evrope Alfred van Cleef - pisac prve knjige na holandskom o konc. logorima u Prijedoru. Hamdija Draganovic - bivsi zatvorenik logora Omarska i Manjaca Satko Mujagic - bivsi zatvorenik logora Omarska i Manjaca Chris Keulemans - pisac i moderator veceri.

Elvira Kapo otvorila Komemoraciju i debatu


14


Komemoraciju je otvorila Elvira Kapo, predsjednica Udruzenja “Sedra”, pozvavsi goste da sa dvije minute sutnje odaju pocast zrtvama genocida u Bosni i Hercegovini. Nakon Elvire za govornicu je stao Chris Keulemans konstatujuci da u Prijedoru nema dovoljno spomenika koji obiljezavaju stradanja ne-Srba u ovom gradu. Chris je najavio i goscu Seidu Karabasic, predsjednicu Udruzenja Prijedorcanki ‘’Izvor”. Seida je svoje izlaganje pocela poredjenjem broja stanovnika u Prijedoru iz 1991. godine i procjene broja stanovnika 2011. godine. Zanimljivo je bilo pogledati nacionalnu zastupljenost Bosnjaka i Srba: God. Bosnjaci Srbi 1991 49.351 (43.83%) 42.581 (42.58%) 2011 8-10.000 90.000 Od prijeratnih 6.316 prijedorackih Hrvata ostalo ih je svega 800-1000. Seida je svoje izlaganje nastavila prikazom situacije u Prijedoru u samo predvecerje rata, njegov pocetak te osnivanje logora. U Prijedoru je ubijeno 3.173 ljudi cija su tijela zakopana u 59 masovnih grobnica a 11% ubijenih su zene i djeca. Osudjeni za ova ubistva su dobili ukupno 381 godinu zatvora, a Prijedor je grad sa najvise ratnih zlocinaca na svijetu. Za prijevod Seidinog izlaganja na holandski jezik pobrinuo se Satko Mujagic koji je, nakon spominjanja njegove rahm. majke(ebe), kao najstarije zrtve, vidno potresen na nekoliko trenutaka zastao sa prevodjenjem.

Seida je svoje izlaganje zavrsila kratkom promocijom knjige ‘’Ni krivi ni duzni’’ u kojoj su slikom i tekstom prikazane zrtve zlocina u Prijedoru. Nakon kratke pauze Chris je najavio forum sa gore vec navedenim ucesnicima. Nakon Satkovog i Hamdijinog vidjenja pocetka rata u Prijedoru u diskusiju se ukljucio i Alfred van Cleef , tadasnji dopisnik holanskog lista ‘’NRC’’ za podrucje bivse Jugoslavije. Alfred je govorio o motivima po kojima je napisao knjigu ‘’Izgubljeni svijet porodice Berberovic’’. Knjiga govori o porodici Hamdije Draganovica. Ime Berberovic je zapravo izabrano kao sinonim za sve bosanske porodice pogodjene ratom. Sam autor knjige potice iz naroda nad kojim je u 2. Svjetskom ratu izvrsen genocid. Autorova namjera je da svoju knjigu izda u BiH ali i da radi na njenom nastavku. Emine Bozkurt, clanica Evropskog parlamenta i osnivac Grupe prijatelja BiH u EP, se ukljucila u diskusiju govoreci o opravdanosti upotrebe rijeci ‘’genocid’’ za sve ono sto se desavalo u Prijedoru.


15


Na pitanje moderatora diskusije ‘’da li Bosnjaci, mozda, previse gledaju na proslost’’ Emine je odgovorila da za Bosnu nema napretka sve dok se tacno ne analiziraju ratna desavanja u BiH i krivci osude za svoja nedjela. Hamdija Draganovic je govorio o problemima obiljezavanja zlocina u logoru Omarska, a Satko Mujagic je dodao da su vec poslana pisma na adrese Mittal-a ali i na adrese potvrdjenih prijatelja BiH u vezi izgradnje Memorijanlog centra u Omarskoj. Emine je naglasila potrebu internacionalizacije ovog problema. Moderator veceri je par puta davao rijec i publici koja je takodje uzela ucesca u diskusiji. U jednom momentu za rijec se javio i Senad Trnjanin, bivsi logoras iz Omarske, koji je dirljivo objasnio situaciju u kojoj su logorasi slusali izvjestaj sa Olimpijskih igara koje su se odrzavale 1992. godine, zakljucivsi da ni logor ni njegovi cuvari nisu uspjeli ubiti dusu bosansku. Ove rijeci su izazvale buran aplauz a ni iskusni moderator Chris Keulemans nije mogao sakriti suzu. Emine je na kraju pozvala na vecu angazovanost Bosnjaka u politickom zivotu i jacu ulogu Bosnjackog lobija. Hamdija je najavio osnivanje udruzenja BiH logorasa u Holandiji. U maloj sali kluba je priredjena izlozba fotografija Samira Sinanovica, gosta iz Sanskog Mosta, na kojima su prikazane strahote rata u BiH. Pored fotografija mogle su se vidjeti i kartice Crvenog kriza sa imenima logorasa, njihova pisma i poruke iz logora te mnostvo knjiga sa tematikom rata u Bosni.

Na kraju komemoracije gostima se obratila jos jednom Elvira Kapo koja se u ime ‘’Sedre’’ zahvalila svima na ucescu. Ono sto je svakako vrijedno pomenuti jeste cinjenica da jedan ovakav skup sa tematikom genocida jos uvijek nije moguce odrzati u Prijedoru. Sedra


16


POCETAK SUDJENJA RATNOM ZLOCINCU RATKU MLADICU

Suđjenje Ratku Mladiću, bivšem komandantu Glavnog štaba vojske bosanskih Srba počelo je na

Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) 16. maja 2012. po optužnici za

genocid i brojne druge zločine počinjene nad Bosnjacima, bosanskim Hrvatima i drugim nesrpskim

civilima u Bosni i Hercegovini od maja 1992. do kraja 1995. godine.

Mladić, zvani “Kasapin Bosne”, se tereti po 11 tačaka optužnice za djela ratnih zločina, zločina

protiv čovječnosti i genocid po dvije tačke optužnice, posebno za masakr u Srebrenici oko 8000

muskaraca i dječaka, progone Bošnjaka i bosanskih Hrvata iz 16 opština u BiH, istrijebljenje i

ubistva, deportacije i nehumana djela, teroriziranje i napad na civile te uzimanje vojnih posmatrača

i pripadnika UN za taoce.

Zahtjev za povratak Republike Bosne i Hercegovine u ime hiljada žrtava genocida

podiže preživjeli Srebreničanin Galib Klempić pred Tribunalom na početku suđenja Mladiću

Tokom iznošenja uvodne riječi Tužilaštva za Mladića žrtve kažu da je “klimanjem glave potvrđivao


17


da je uradio sve ono što je uradio”. Pri tom nije pokazao nimalo kajanja, naprotiv, u jednom

trenutku se okrenuo publici i rukom prešao preko vrata čime je izazvao žestoko negodovanje

prisutnih žrtava u sudnici, a i predsjedavajuceg sudije Alphonsa Oriea. Zrtve su razočarane što

optužnica Tužilaštva ne obuhvata i ostale zločine za koje je Mladić odgovoran širom BiH.

Ono što sada želi Satko Mujagić, preživjeli koncentracionog logora Omarska, predstavnice

Udruzenja Majke Srebrenice i ostale žrtve iz BiH kada je u pitanju Ratko Mladić, jeste da on

dočeka živ kraj suđenja i da bude maksimalno osuđen po svim tačkama optužnice.

Satko Mujagić, preživjeli logoras Omarske, revoltiran provokacijom Mladića

prema žrtvama u sudnici Tribunala, razgovara sa Nick Robertsonom iz CNN

Predstavnici žrtava iz Srebrenice su rekli kako se nadaju da će Mladić biti osuđen za genocid u

Srebrenici, jer u suprotnom nebi imali podstreka da dalje tragaju za pravdom i istinom.

- Mladić je najveći zločinac prošlog stoljeća, rekao je bivsi logoras Saćir Srebrenica. - Ako se

suđenje završi kako treba, nama će to biti velika satisfakcija. Osjećanja su nam pomiješana - od

velike nade pa možda i do razočarenja. Ljuti nas kada vidimo da se on ponaša kao da je normalno

to što je on uradio,

I drugi predstavnici žrtva su rekli kako im niko ne može nadoknaditi gubitak članova porodice i

najbližih, ali se nadaju da će optuženi živ dočekati izricanja presude jer to smatraju veoma bitnim iz

vise razloga. Nije riječ samo o njemu kao individui nego o cijelom projektu RS iza kojeg je stajao

srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, a čiji su izvršioci Karadžić i Mladić. Ovo treba da bude

suđenje i tom projektu jer genocid ne moze izvršiti pojedinac kao sto nam se to stalno nameće.


18


Izvrsioci genocida u Srebrenici su u ovom slučaju već poznati jer je Međunarodni sud pravde

2007., pored odgovornosti Srbije, utvrdio da su počinioci Vojska i Policija RS.

Ratko Mladić je nakon 16 godina skrivanja uhapšen u selu Lazarevu kod Zrenjanina 26. maja

2011. od strane specijalne policije Srbije i isporučen Haškom Tribunalu.

Za vrijeme suđenja, pred zgradom Tribunala u Haagu održani su mirni protesti.

Na transparetima koje su ispred Tribunala u Haagu nosili predstavnici žrtava genocida u Srebrenici

95. pisalo je: “Vratite nam Republiku BiH”, “Republika Srpska – genocidna tvorevina”, “Mladić

– najveći ubica nedužnih ljudi i djece”, te slike nestalih mnogobrojnih clanova porodica.

Fahrudin Alić, predsjednik Udruženja preživjelih genocida Srebrenice 95

i Majke Srebrenice “udruženi” sa fotografijama mrtvih

Osim prezivjelih i žrtava iz BiH i Holandije protestima su prisustvovali i predstavnici Društvo za

ugrožene narode iz Njemačke na celu sa osnivacem i predsjednikom Tilmanom Zülchom, koji

smatraju da je za agresiju počinjenu u BiH direktno odgovorna Srbija sa predsjednikom

Slobodanom Miloševićem, zajedno sa svojim saradnicima iz samoproglašene Republike Srpske,

uključujući Karadžica i Ratka Mladića. Oni su blizu Tribunala izlozili svoje velike transparente na

kojima optuzuju velike evropske sile: Francusku, Rusiju, Veliku Britaniju i Njemacku da su

suodgovorne za zlocine u BiH od 1992. do 1995. i genocid i zahtijevaju hitno ujedinjenje

Bosne i Hercegovine.


19


Društvo za ugrožene narode pred Tribunalom zahtjeva hitno ujedinjenje BiH

Društvo za ugrožene narode optužuje za genocid

Francusku, Rusiju, Veliku Britaniju i Njemačku

Društvo za ugrožene narode podsjeća da "dok su Srbija i bosansko-srpske postrojbe raspolagale cjelokupnom vojnom industrijom Jugoslavije, a napadnuti branitelji gradova kao što su Sarajevo, Bihać, Goražde, Srebrenica i Žepa morali se braniti izrazito slabim naoružanjem, evropske velike sile su insistirale na odluci o embargu na oružje koja je pogađala samo žrtve, a ne i počinioce. Samo tako se i mogla dogoditi Srebrenica.“

Mladić se tereti za genocid za zločine koje su njegove snage počinile u istočnoj i sjeverozapadnoj BiH. U optužnici se navodi preko 70 ubitstava u 20 opstina. Optužnica navodi da su te snage mučile i fizički i psihički zlostavljale i vrsile seksualno nasilje nad civilima zatočenim u 58 objekata u 22 opstine. Mladic se takodjer tereti za 44-mjesecnu opsadu Sarajeva i granatiranje i snajpersko djelovanje po dijelovima Sarajeva, u kojima je poginulo 11.541 gradjanin i ranjeno na hiljade civila i djece.

Prema optužnici Mladić je počinio ova i druga krivična djela u sklopu udruzenog zločinačkog poduhvata čiji je cilj bio da se sa velikih podrucja Bosne i Hercegovine


20


eliminišu ili trajno uklone stanovnici Bošnjaci, Bosanski Hrvati i drugi nesrbi.

Međutim, nakon kraćeg izlaganja optužnice drugog dana suđenja, u kojem je tužilac Dermot

Groome opisao horor masakra u Srebrenici 1995., najgoreg zločina u Evropi nakon Drugog

svjetskog rata, koji je orkestrirao Mladić , isto neće biti nastavljeno 29. maja izvođenjem prvog

svjedoka, kako je to bilo predviđeno. Tužilaštvo je, prema riječima predsjedavajućeg sudije

Alphonsa Oriea, počinilo "ozbiljne greške u objelodanjivanju dokaznog materijala odbrani", pa

je Vijeće MKSJ prinuđeno da odloži početak dokaznog postupka za nekoliko nedjelja.

D. Kuric

SAOPSTENJE STRANKE DIJASPORE O LOKALNIM IZBORIMA U SREBRENICI

Stranka dijaspore BiH izrazava svoje duboko nezadovoljstvo zbog politizacije i spekulacija vezanih za lokalne izbore u Srebrenici te podrske pojednih zvanicnika odluci po kojoj ce se naredni lokalni izbori u Srebrenici sprovesti po novom izbornom zakonu. Kao bivsa zasticena zona UN i mjesto gdje se desio zadnji genocid i etnicko ciscenje, Srebrenica je grad od strategijskog interesa kako za BiH tako i za Evropu. U Srebrenici se brani identitet i multietnicnost drzave BiH kao i ocuvanje moralnog integriteta zrtve genocida. Podrskom odrzavanju izbora u Srebrenici, medjunarodni zvanicnici ponovo pokazuju nedostatak empatije i razumjevanja gdje se birokratskom tehnokratijom rijesavaju pitanja od zivotnog znacaja za gradjane nase zemlje te nastavlja politika silovanja prema zrtvama genocida. Kako Aneks VII Dejtonskog ugovora nije sproveden, odrzavanjem lokalnih izbora po novom izbornom zakonu se krse ljudska prava prognanih i izgnanih, te se stvaraju uslovi u kojima ce etnicko ciscenje i agresija biti legitimni cin osvajanja zivotnog prostora. Sigurni smo da se Donatorskom konferencijom odrzatom u aprilu u Sarajevu po kojoj je BiH dobila 101 milion Eura, Evropa pere ruke od Bosne i Hercegovine, svjesno izbjegavajuci obavezu sprovodjenja Aneksa VII Dejtosnkog ugovora.

Zadatak svih probosanskih i hercegovačkih patriotskih stranaka je stvaranje minimalne platforme na očuvanju bosanskog i multietničkog identiteta države, sa jasnom crvenom linijom ispod koje se ne može ići. Negiranje genocida i podrška onima koji ga negiraju pokazuje svu dvoličnost onih koji se zaklinju u integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine te nas upozorava kakva nas budućnost očekuje.

Vrijeme je da se okrenemo sebi i vlastitim snagama, ne očekujući pomoć od naših "prijatelja", jer ta pomoć nam nije došla ni 1992.

Predsjednistvo Stranke dijaspore BiH


21


OSPORAVANJE I NEGIRANJE ZLOCINA GENOCIDA SPRIJECAVA KAZNJAVANJE NAREDBODAVACA I EGZEKUTORA GENOCIDA I POVRATAK IZBJEGLICA I

DIJASPORE NA SVOJA OGNJISTA

Povodom izjave predsjednika RS Milorada Dodika od 28. juna 2012. u kojoj se navodi da

“odlukom Haškog tribunala da se oslobodi optuženik Radovan Karadžić po jednoj tački

optužnice za genocid, se potvrđuju da u RS se nije dogodio genocid”, Stranka dijaspora

Bosne i Hercegovine daje sljedeće sapćenje:

Osporavanje i negiranje ratnih zločina i genocida u BiH je sredstvo i metod nacionalističkih i velikosrpskih, separatističkih grupa koje je u službi revizije historije. Cilj negiranja genocida je prije svega dezinformisanje kako domaće tako i inostrane javnosti kako bi se zločin vojske RS i vojske bivše Jugoslavije opravdao a značaj zločina umanjio. S druge strane negiranjem genocida gospodin Dodik i njemu slični negatori genocida nastoje da destabilizacijom unutrašnjih prilika u zemlji pokažu da je država BiH neodrživa. Cilj ovakvih izjava je između ostalog da se omete pronalaženje žrtava genocida i zločina, spriječi kažnjavanje egzekutora genocida te spriječi povratak izbjeglica i dijaspore na svoja prijeratna ognjišta. Želimo da ponovo podsjetimo javnost da već postoje pravosnažne presude međunarodnih i nacionalnih sudskih tijela za genocid u Bosni i Hercegovini: 1. Sud Bosne i Hercegovine: Milorad Trbić iz 2011. za genocid u Srebrenici. 2. Međunarodni krivični tribunal za područije bivše Jugoslavije: Radislav Krstić iz 2004. za genocid u Srebrenici. 3. Savezni Vrhovni sud Njemačke: Maksim Sokolović iz 2001. za genocid u Osmacima – općina Kalesija. 4. Savezni Vrhovni sud Njemačke: Nikola Jorgić iz 1999. za genocid u Doboju. 5. Bavarski žalbeni sud u Njemačkoj: Novislav Đajić iz 1997. (za Foču) gdje je sud oslobodio Đajića optužbi za genocid ali je utvrdio da je zločin genocida kao takav počinjen u Foči. 6. Međunarodni sud pravde UN: Tužba Bosne i Hercegovine protiv Srbije za genocid: presuda iz 2007. utvrdila da je Srbija prekršila čl. 1. i čl. 4. UN Konvencije o genocidu iz 1948. (kršenje obaveze sprečavanja genocida i kršenje obaveze nekaznjavanja počinitelja genocida u BiH). 7. Nepravosnažna presuda Međunarodnog krivični tribunala za područije bivše Jugoslavije: Vujadin Popović, Ljubiša Beara, Drago Nikolić iz 2010. za genocid u Srebrenici – predmet u žalbenom postupku. Pozadina negiranja poslednjeg genocida nad bosanskim civilnim stanovništvom predstavlja projekat trajnog ukidanja jedne evropske države i državnog razbaštinjavanja njenog legalnog i legitimnog vlasnika, bosansko-hercegovačkog naroda od strane Dodika i drugih negatora genocida. Predsjedništvo Stranke dijaspore BiH www.strankadijaspore.com


22


TOMISLAV NIKOLIĆ – DEMASKIRANA IKONA SRBIJE

Pise: Marjan Hajnal

Datum i vrijeme: 22.6.2012. u 19:48h

Dijalektika makijavelističke doktrine ponižavanja susjeda nikada u povijesti nije dobila ružniju, vulgarniju i podrugljiviju masku. Ono što je pod tom maskom ipak nije teško demistificirati. Zar je to predstavnik pretendenata na nebestvo? Pa i sama izanđala sintagma „nebeski narod“ nije više do zveket prazne konzerve u mrkloj noći. Koji to narod nije nebeski? Koje je to izobraženo oličenje transcendencije, osim krivoslavno-crkveno, koje, da sadrži imalo smjelosti da se zagleda u pravcu humanosti, ne bi poželjelo ni dušmanu svog dušmana da ima za predvodnika među brojnim stadima takvu anti-karizmu bez elementarne finoće. Kao i svaki konzument Raškovićeve teze o „ludom narodu“, u dosljednom dosluhu s trivijalnim populizmom, karikaturalna kreatura nastala photoshop-montažom likova Felixa Dzierzinskog, generalisimusa Franka, Pol-Pota i Roberta Mugabea, mogla bi se podičiti da je u stanju spustiti i najviše sfere neba do prizemlja, kad se već u svom narodu osjeća toliko srećno prispjelom nebestvu. A kakav je narod, takav i vođa: iznikao kukolj iz gomile ogrezle u krv, buku, kriminal i bijes, bez morala, reda i poretka. No, izbor Nikolića za predsjednika Srbije bar dokida dilemu o plagiranoj unikatnosti dojučerašnjeg četnika, potom štrajkača glađu koji je prizvao u pomoć nikoga drugoga do mirotvorca Mahatmu Ghandija da njegovim metodom isposničkog gladovanja prizove samilost sve brojnije populacije pale u defetizam i totalno beznađe. Tim je istovremeno na najperfidniji način anulirana ionako sporna teza o rehabilitaciji četničkog nadvojvode Dragoljuba Mihailovića. Čak i da pravno ne uslijedi, ona je s militantnim predznakom formalno-režimski finalizirana.

Vraćena je ratnohuškačka retorika s akcentima na Prištini, Vukovaru, Višegradu, Banjoj Luci, a uz Nikolićevo nesramežljivo osvrtanje prema Moskvi sigurno je da ni Podgorica nije van njegovog ekspanzionističkog kerberovskog vidokruga. I zarad dobre predstave, sve to olako dopušta zluradi hor europskih vještica. Preko Nikolića one krešte i razmahuju se metlama kojima nisu u stanju pomesti klice rađanja građanske pobune u podrumima i parterima vlastitih pozorišta-nazovi-parlamenata, tih kamufliranih javnih kuća s redovnim promiskuitetnim pedofilski nastrojenim posjetiocima napuhanih pedigrea, kao dovoljnim motivima za Aristofanove „Žabe“. Jedan Anders Breivik je čedo njihove „kulture“. Njihove face svakodnevno defiluju u medijima i niko da prozre u njima samo bolesne makroe. Oponašajući ih, ni po čemu se ne razlikuju klonirani, ne bardi, već bastardi tog smeća koje zovu politikom i koju financira zaulareni proleter kom su rekli da je Bog mrtav, ili čija je božanska blagonaklonost rezervirana samo za majstore verbalnog žonglerstva, s obaveznim frakovima, bijelim mašnama i uvijek istom frekvencijom namještenom frankeštajnsko-tuđmanovskom groteskno ukrivljenom facio-ekspresijom, koju treba zakonom zabraniti za gledanje mlađima od trideset godina.


23


Definitivno, gledano s aspekta većinskog dijela populacije, Srbija je postala četnička zemlja, samim tim i fašistička, a može se postaviti i pitanje, kada to nije bila? Tito je to znao, ali je morao mudro trpjeti, inače bi bio prisiljen napuniti sve otoke Jadrana neistomišljenicima i prikrivenim simpatizerima De Golovog i Hitlerovog kolaboranta. JNA ih je bila puna, pa i ne treba čuditi njena prekonoćna preobrazba iz ličinke nedozrelog i neosviješćenog bastiona lažnog komunizma u prešajkačenu razularenu soldatesku vampira koji su iz opanaka po prvi put uskočili u utrobu tenka i počeli s njegovim zmajevskim bljuvanjem vatre po domaćim „Turcima“, krivima za sve pa i za pad Konstantinopolisa. A ne vide da su bosanski Muslimani, čuvajući Bosnu od Turske, čuvali i Srbiju. Da su bili malo dalekovidiji, zbog svojih pradavnih bioloških i diplomatskih veza, Srbijanci su trebali oživjeti trgovinske i političke odnose sa Turskom, a ne sa umišljeno bratskom Rusijom kojoj Srbija vrijedi koliko upaljeno slijepo crijevo od kojeg je sama Rusija itekako bila životno ugrožena tokom dva svjetskog rata.

Nikolićevijansku dogmu o uništenju susjeda bezrezervno je začela SPC, u sprezi sa nacističkim ideologijama. Ustoličenje ubice baranjskih staraca za predsjednika države s pro-europskim tendencijama predstavlja najveći posthumni „trijumf“ Hitlerovog miljenika Nikolaja Velimirovića i predsmrtni trijumf balkanskog katila Benita Ćosića. Cinizam krstaške Europe vrhuni u činjenici da joj upravo takvi pijuni nikad nisu suvišni na njenoj horor-pozornici, te iz zamračenih loža antibosanski orijentirani konjušari s maskama na licima frenetično aplaudiraju novopridošlom ikonoscu. Nema razlike između Miloševića i Tonya Blaira.

Pod maskom sadašnje Srbije krije se stvarno lice europske „civilizacije“ dokazane na djelu u Omarskoj, Foči, Srebrenici, Mostaru, Sarajevu...

Ako je Šešeljevom posilnom Nikoliću kao i njegovim „duhovnim“ mentorima Amfilohiju, Kačavendi, Filaretu, logično da svi Srbi trebaju živjeti u jednoj državi, onda bi i svi Bosanci mogli reći da žele živjeti u jednoj državi, koja bi se protezala od Đerdapa do Triglava, pa zašto ne i u svojoj autonomnoj Republici Bosanskoj u Austriji, Švicarskoj, Holandiji, Švedskoj ili u SAD? Bosna ne plače za Kusturicom. Neka idu svi, nalik tom rovcu-pljačkašu austrougarskih ruina, na poklonjenje inauguriranom dražinisti. Problem je samo što će čisteći sve ruine morati paziti da ne raskameni i mentalitet raje-gradilaca po cijeloj EU koja tolerišući papazjaniju relikta velikosrpstva zaboravlja da je srce Europe u Bosni. Snobovski primitivno diveći se kamen-kulama, napumpani Dodik ne vidi da ga to opljačkano kamenje neće zaustaviti da odleti i rasprsne se po šumadijskim međama. I usput, razgrađujući po svojoj žabljoj republici sve što je austrijsko, morao bi porušiti i temelje škole u kojoj je učio, kao i temelje vlastite kuće. Mrzeći sve bosansko, a imajući u vidu što Friedrich Engels zapisa u „Novim rajnskim novinama“, na kraju bi zidari starih-novih kamenih gradova morali za svoj opstanak biti zahvalni upravo Austriji. Iz Aristofanove napuhane žablje publike, sa svilenim mašnama i skrivenim kamama pod pojasom, ne vide toliko daleko iz svojih žabljih perspektiva. A kada ti napuhani politizirani mjehuri prsnu, ostaće čist prostor da se pomete i sve što je donijela pedofilna daytonska narko-demokracija.

Oslobođeno od svih Nemanja, zaživjeće Ujedinjeno Kraljevstvo buduće bogumilske Velike Bosne!


24


SASTANAK PREDSTAVNIKA ZAJEDNICE BiH U NIZOZEMSKOJ SA AMBASAOROM AHMETOM HALILOVICEM

Na poziv novog ambasadora BiH u Nizozemskoj Ahmeta Halilovica odrzan je sastanak sa predstavnicima Zajednice BiH u Nizozemskoj u u Ambasadi BiH u Den Hagu u nedjelju 24. juna 2012. U uvodnoj rijeci, nakon uobicajenog licnog predstavljanja i izlaganja predstojecih aktivnosti Ambasade, ambasador Halilovic se zahvalio na relativno dobrom odzivu u prkos losim vremenskim a i saobracajnim okolnostima i izrazio nadu za dobru i uspjesnu buducu saradnju sa predstavnicima klubova i udruzenja BiH u Nizozemskoj. Pored kurtoaznog predstavljanja i upoznavanja cilj sastanka je bio informisanje o registraciji biraca za lokalne izbore na nivou Nizozemske i mogucnost glasanja gradjana BiH u ambasadi BiH u Hagu na predstojecim Lokalnim izborima u BiH u oktobru. Naime, prema odluci Centralne izborne komisije (CIK) za drzavljane BiH koji privremeno zive u inostranstvu i imaju biracko pravo planira se organizovanje glasanja za Lokalne izbore u BiH 2012. u odredjenim diplomatsko-konzularnim predstavnistvima BiH (DKP BiH). Medju tim DKP je i Ambasada BiH u Den Hagu. Istaknut je znacaj blagovremene registracije biraca za glasanje do predvidjenog roka 24. jula. CIK ce nakon isteka roka za registraciju biraca koji se registruju za glasanje u DKP donijeti konacnu odluku o DKP u kojima ce biti organizirano glasanje. Vodic za prijavu biraca koji borave izvan BiH nalazi se na stranici www.izbori.ba.

Ambasador Halilovic (u sredini) u krugu predstavnika dijaspore BiH


25


O mogucnostima konkretnije saradnje Amabasade BiH i BH. udruzenja ambasador je najavio potrebu konkretnijih dogovora po pojedinim oblastima, kao sto je ekonomska i poslovna saradnja BiH i Nizozemske, turizam i promocija BiH. Takodje je zajednicki konstatovana potreba iskoristavanja ogromnih strucnih potencijala ljudi van BiH. Predstavnici nizozemske dijaspore su istakli cinjenicu da je krovna organizacija udruzenja, klubova i istaknutih pojedinaca Platforma BiH u proteklim godinama stvorila dobru infrastrukturu u poslovnom i naucnom dijelu preko Naucnog kluba i Biznis kluba tako da inicijatori poslovanja i naucne saradnje iz BiH a i Nizozemske imaju adresu na koju se mogu uvijek obratiti. Dr. Ervin Sendijarevic, predsednik Platforme BiH, je pozelio dobrodoslicu ambasadoru Halilovicu i izrazio spremnost za saradnju po pitanjima od opsteg interesa za nase gradjane i drzavu BiH i naglasio potrebu brzog rjesavanja pitanja dvojnog drzavljanstva od strane drzavnih organa BiH, zastite imovinskih i drugih interesa gradjana BiH koji privremeno zive u Nizozemskoj. Takodjer je istaknut zahtjev za formiranje Ministarstva za dijasporu koje ce istinski predstavljati i stiti interese gradjana BiH koji privremeno zive u inostranstvu a cine vise od jedne trecine stanovnistva BiH. Na kraju je aktivistkinja Udruzenja “Sedra” iz Roterdama Enisa Karagic ambasadoru Halilovicu poklonila knjigu “Ni krivi ni duzni” koja govori o nestalima i izvrsenom genocidu na podrucju opstine Prijedor.

Knjigu nestalih opstine Prijedor “Ni krivi ni duzni” urucila je Enisa Karagic ambasadoru Halilovicu


26


NA POMOLU KONACNO RJESENJE PRAVA NA DRZAVLJANSTVO BOSNE I HERCEGOVINE U IZMIJENJENOM ZAKONU O DRZAVLJANSTVU BiH

Uskoro se mora ukinuti odredba Zakona o državljanstvu BiH koja predviđa automatski gubitak državljanstva BiH građanima iz Dijaspore BiH koji su uzeli državljanstvo neke druge zemlje a sa kojom drzava BiH nije potpisala bilateralni sporazum. Vijeće ministara je uputilo Parlamentarnoj skupstini BiH prijedlog izmjena postojećeg Zakona o državljanstvu koji, između ostalog, predviđa i brisanje ove odredbe koju je Ustavni sud BiH u septembru 2011. proglasio neustavnom. Osim toga, izmjenom Zakona olakšava se vraćanje državljanstva BiH za one koji su ga se iz različitih razloga odrekli u proteklom periodu. Naime, za takva lica biće dovoljno da imaju prijavljen privremeni ili stalni boravak u BiH, godinu dana prije podnošenja zahtjeva za ponovno dobijanje državljanstva. U dopisu Ustavnog suda BiH Ministarstvu vanjskih poslova od 23. aprila o.g. obavjestava se da ukoliko Parlamentarna skupstina BiH u roku odredjenom u Odluci Ustavnog suda broj U-9/11 od 23. septembra 2011. ne otkloni utvrdjenu nesaglasnost Ustavni sud ce u skladu sa postojecim nadleznostima svojom odlukom utvrditi da nesaglasne odredbe prestaju vaziti Ovim ce prestati decenijska igra iscrpljivanja od strane Dejtonskih vlasti i politicara sa pravima svakog gradjanina BiH da nosi svoje neotudjivo pravo na drzavljanstvo BiH bez obzira je li zbog prisilnog odlaska iz svoje zemlje uzeo drzavljanstvo neke druge zemlje ili ne.

D. Kuric


27


K U L T U R A

PREMIJERA FILMA NAIDE RIBIC I MUSTAFE HADZIIBRAHIMOVICA

“NEKI DRUGI SVIJET” NA SFF

Dokumentarni film "Neki Drugi Svijet" je zamišljen kao intiman filmski portret sela Halilbeyli i njegovih stanovnika. Halilbeyli je udaljen tridesetak kilometara od turskog primorskog grada Izmira. Većina stanovnika ovog sela, koji broji oko 2300 mještana, govori pored turskog i izvornim bosanskim jezikom. Halilbeyli su osnovali Bosnjaci koji su se krajem 19. stoljeca doselili uglavnom iz Hercegovine (Trebinja, Mostara, Capljine i dr. mjesta). Potomci ovih doseljenika su i poslije više od 120 godina uspjeli da sačuvaju jezik, kulturu i običaje svojih predaka. Oni predstavljaju jedan istinski fenomen, jedno vrijeme koje je nestalo ili polako nestaje. "Neki Drugi Svijet" je autentična slika života gradjanja Republike Turske koji svoje porijeklo vode iz Bosne i Hercegovine. Ekipa filma: scenarij: Mustafa Hadžiibrahimović, Naida Ribić; direktor fotografije: Özgür Mert; montaža: Bülent Moran; muzika: Nerko Hadžiarapović, Dženan Selmanagić; zvuk: Serçan Türk, Kivanç Sarikus ; Trajanje filma: 59 minuta.

Selo Halilbeyli kod Izmira u kojem zive Bosnjaci

Premijera filma je odrzana 10. jula u Sarajevu na Sarajevo Film Festivalu. Naida Ribic nam o filmu kaze: “Dokumentarni film sam napravila zajedno sa kolegom Mustafom Hadziibrahimovicem. Na filmu smo radili dugo i zove se “NEKI DRUGI SVIJET”. Snimljen je u malom selu Halilbeyli kod Izmira. U filmu je opisan zivot nasih Bosnjaka koji su dosli u to selo prije vise od 120 godina”. Nakon zavrsene premijere Naida puna odusevljenja nam prenosi:


28


“Na premijeri je bilo zaista velicanstveno. Sala puna. Skupila se rodbina, prijatelji, nepoznate osobe, ucesnici SFF. Ujutro u 8 sati sam bila uzivo gost jutarnjeg programa SFF. Sati do premijere su tekli sporo i sa velikim uzbudjenjem. Za premijeru sam se spremala sa paznjom i vec davno sam odlucila da cu obuci salvare sto su mi sile Fata i Rabija iz Halilbeylia. Jedino u tome cu se osjecati kompletno. Prije premijernog prikazivanja filma kratka najava i moje predstavljanje a poslije filma je pruzena mogucnost postavljanja pitanja publike. Kulminacija je bila kad su stigli Mujo i Ramiz, akteri filma, direktno sa aerodroma. Dugi aplauz publike nakon zavrsetka filma mi je bio najveca nagrada. Kod mnogih su bile i suze u ocima. Tad sam ponovo izasla na podijum i poslije kraceg govora prisla sam svome Muji i Ramizu , uzela ih za ruke i na podijumu ih predstavila publici. Ne znam ko je bio sretniji - publika, njih dvojica ili ja. Tad sam jos jednom rekla kako mi je zao sto moj prijatelj i kolega Mustafa Hadziibrahimovic, koji je drugi autor filma, nije mogao doci i da mi jako nedostaje. Na filmu smo od samog pocetka radili skupa i moj osjecaj ljubavi i ponosa nije nista veci nego kod njega. JAKO BIH VOLJELA DA SMO SKUPA PODIJELILI OVE MOMENTE. Odgovarali smo na pitanja...U ocima publike se vidjelo zadovoljstvo, a ja sam imala osjecaj da sam usla u svoj san ... Sve je izgledalo tako nestvarno, a ipak stvarno (Hvala Bogu). Onda su pocela cestitanja, prilasci onih koje nisam poznavala, porodice i prijatelja. Buketi cvijeca nisu izostali. Osmijeh i sreca da su svi zadovoljni filmom mi mnogo znace“, kaze na kraju Naida Ribic. Isjecak filma se moze vidjeti na linku: http://www.youtube.com/watch?v=7DOk4Ds6GR4

Serijal fotografija Naide Ribic iz sela Hailibeyli na prezentaciji projekta "Neki drugi svijet" u Zenici u augustu 2011.


29


Amsterdam

MUZIKOM ZBLIZAVAJU HOLANDIJU I TURSKU

Pise: Mujo Midzic U organizaciji udruzenja Philomela 23. juna u Amsterdamu je odrzano vrlo zanimljivo umjetnicko vece klasicne i folk muzike pod nazivom “Tulipani iz Istanbula”. Umjetnicka predstava je odrzana u teatru “Podium mozaik”, gdje se, inace, prezentiraju raznovrsni multietnicki umjetnicki programi. U brizljivo odabranom repertoaru za ovo vece nastupili su turski bariton Sanan Varal, klarinetista Emirhan Tuga, solo pjevac i svirac na tradicionalnim instrumentima Alper Kekec, pijanistica Kanako Inoue, sopran Meril Huzinga, a predstavio se i zenski hor “Bos en Lommer Voices” sa 16 clanica i dirigentom Titia Bloemhot. Hor je nastupio samostalno, ali i uz pratnju muzicara, kako uz klavirsku pratnju tako i uz pratnju tradicionalnih narodnih instrumenata. Skoro dvocasovni program, izveden pred mnogobrojnom publikom, bio je muzicko podsjecanje na medjusobne utjecaje koje su vrsile zapadna Evropa i istocne zemlje - u ovom slucaju Turska i Holandija. U najavi muzickih tacki je posebno podsjecano na veze izmedju Holandije i Turske. To je ovdje posebno obiljezavano i na visokom drzavnom nivou jer su drzavnicke veze uspostavljene prije 400 godina.

Zenski hor “Bos & Lommer Voices” na predstavi “Tulipani iz Istanbula”

U nastupu zenskog hora “Bos en Lommer Voices”, koji djeluje od 2005.godine, nasle su se i tri kompozicije sa prostora Balkana. Medju njima i pjesma “Bosno moja” koju je uz pratnju koleginica iz hora izvela Danica Tokmadzic, porijeklom iz okoline Prijedora. Ovim nastupom Turskih i Holandskih umjetnika, a medju njima bilo je izvodjaca i iz Japana, Bosne


30


i Hercegovine, Rusije, nije bilo tesko uociti koliko je prezentirana muzicka bastina prozeta medjusobim utjecajima i bogatstvom tih utjecaja. I tri izvedene kompozicije sa prostora Balkana su to pokazale, a da i ne govorimo o klasicnoj muzici. I zaista naziv koji je nosio program, “Tulipani iz Istanbula”, opravdao je u potpunosti to ime. Tome su svoj puni doprinos dale i clanice hora, a medju njima i dvije koje vode porijeklo iz Bosne i Hercegovine - vec pomenuta Danica Tokmadzic i Danica Olujic. U horu nastupaju vec trecu godinu i ne misle da uskoro prekinu sa angazovanjem. U tome ih iskreno podrzava publika, medju kojima ima i dosta onih iz dijaspore BiH.

IZLOZBA SLIKA I FOTOGRAFIJA O GENOCIDU U SREBRENICI I PROMOCIJA

KNJIGE “SUZA NA MEZARU” MUGDIMA GALIJASEVICA U BELGIJI

Autor “Suze na mezaru” Galijasevic i organizatori promocije knjige

Slike sa izlozbe u Belgiji, Liège( Luik) u pripremi prve izlozbe o genocidu u Srebrenici.

Pod pokroviteljstvom Bosnjacke kulturne zajednice u Belgiji (BKZ-Belgium) odrzano je knjizevno vece u Liege 27. maja 2012, na kojoj je promovirana knjiga ,,SUZA NA MEZARU " Mugdima Galijasevica.

Autori slika i fotografija su poznati akademski slikar Mirso Bajramovic iz Holandije i Sadik Salimovic, journalista iz Srebrenice.

Nedzad Cvrk, koji zivi u Francuskoj, poznat je kao uporni i vjerni borac za prava i pravdu Srebrenice i izlozbom fotografija o genocidu u Srebrenici zeli da u Francuskoj, Belgiji i Luksemburgu upozna sto siri broj ljudi sa zlocinima genocida i masovnom stradanju u Srebrenici i Podrinju.

Od strane rukovodstva BKZ Belgije urucena je i donacija Cvrku na ime troskova izrade i pripreme portreta o Srebrenickom genocidu koji ce biti izlozeni i u gradskim galerijama pojedinih


31


francuskih gradova. Bilo je to jedno izvanredno knjizevno vecer i druzenje u kojem je dominirala razmjene misljenja bosnjackih intelektualaca.

Fotografije otkopavanja zrtava Genocida iz masovnih grobnica

Nedzad Cvrk sa slikama Mirse Bajramovica “Glave”


32


Dario Džamonja: Most zvani čežnja

Dario Džamonja Daco, sarajevski boem i majstor kratke priče za sebe je napisao: "Rodio sam se 1955. godine u Sarajevu. U Sarajevu sam i umro 1993. kada sam ga napustio. Godine 1998. sam opet umro kada sam napuštao Ameriku i svoju djecu. Sada opet pokušavam živjeti u Sarajevu od pisanja." Nažalost, nije mu uspjelo da živi još dugo. Po treći i posljednji put, umro je 15. novembra 2001. Ostat će upamćen kao ikona Sarajeva - grada kojeg je toliko volio, bez kojeg je umirao i u kojem je umro. Izdvajamo jednu Dacinu priču o Sarajevu, možda ne njegovu najljepšu ali sigurno onu koju treba pročitati.

Dario Džamonja Dok ovo pišem, pred oči mi izlazi jedna karikatura koju sam davno vidio u nekim davnašnjim novinama: dvojica staraca stoje na suprotnim stranama ulice, između njih nepregledna rijeka automobila, a oni se dovikuju: “Prijatelju, kako si ti prešao ulicu?” “Nikako. Rodio sam se na ovoj strani.” Ova karikatura je tužna stvarnost u Sarajevu, gdje je Vrbanja most podijelio grad i postao živa ilustracija čudovišnog i, normalnim ljudima, nezamislivog projekta, da se cijela Bosna i Hercegovina podijeli po “etničkim granicama” u “etnički čiste cjeline”. Ljudi koji su imali prijatelje na Grbavici, sarajevskom naselju na lijevoj strani rijeke Miljacke, koje se od početka rata našlo u četničkim rukama, lake duše su mogli zaboraviti na njih; ljudi koji su imali rodbinu u Americi, Australiji ili na Grbavici, mogli su se nadati da će prije i lakše vidjeti one iz Amerike i Australije nego one s Grbavice; ljudi koji su jednog (kao i svakog dotadašnjeg) dana otišli na posao na desnu stranu rijeke ili su se taj dan malo duže zadržali s prijateljima u kafani, ostali su gdje jesu – odvojeni od porodica, bez prebijene pare u džepu, u jednim pantalonama i košulji – izbjeglice u gradu u kojem su rođeni. Nije da nismo imali nikakvu sliku o životu na “suprotnoj strani”. SRNA – nacionalistička srpska televizija s Pala, svakodnevno je emitovala emisije o “idiličnom životu” u srpskom Sarajevu. Dok su hiljade i hiljade Sarajlija, u pauzama između teškog granatiranja i prolaza kroz “snajperske aleje”, pretraživale parkove u potrazi za bilo čim što bi moglo poslužiti kao hrana: brezovim lišćem, koprivom, maslačkom, lipovim cvatovima ili puževima, SRNA je prikazivala prepune pijace na


33


Grbavici (što i nije bila lažna slika, jer je devedeset posto pomoći namijenjene zatočenim Sarajlijama završavalo u četničkim rukama) i “srdačne” dočeke “oslobodilaca” iz Crne Gore i Srbije, s šubarama i kokardama na glavi, s kamama za pojasom, koji su, ko biva, došli da brane ono što je “njihovo”. (Koliko je to bilo “njihovo”, najbolje govori podatak da ih je desetine zarobljeno kada bi pijani, ne poznajući grad, zalutali u naše linije.) Sredinom ljeta su započele prve razmjene građana. Podvlačim građana, jer se nije radilo ni o kakvim ratnim zarobljenicima, nego o običnim ljudima. A koji su se zatekli (ili rodili!?) na “pogrešnoj strani”. Sve koji su prešli Vrbanju, taj “most zvani čežnja”, dočekivali smo kao da su ustali iz mrtvih i nestrpljivo propitkivali o sudbini drugih, rodbine ili prijatelja. Tako je bilo i kad se Mahir jedno jutro pojavio u prostorijama fudbalskog kluba Sarajevo. Iako je vladala teška oskudica i svaka njemačka marka (koja je već postala uobičajeno i jedino sredstvo plaćanja) bi se dvaput okrenula u ruci prije nego bi se potrošila, Mahirov sto je u času bio pretrpan pićem. Mahir se smijao: “Stanite malo, raja. Daj piće svima na moj račun!” To je bilo krajnje čudno, jer smo znali da “sretnicima” koji su prelazili nije bilo dozvoljeno da iznesu bilo šta od vrijednosti – čak su i žene svih dobi bile izvrgnute “ginekološkim pregledima”. Onda je Mahir ispričao svoju priču… Stanovao je preko puta Majmunovićeve mesare na Grbavici. (Majmunović je bio najpoznatiji i najbogatiji mesar u gradu, Srbin). Muslimanima, tako i Mahiru, bilo je zabranjeno kretanje po ulici i nisu bili na spisku za prehranu, ali je Majmunović, sada u maskirnoj uniformi umjesto mesarske kecelje, i sa kalašnjikovim u rukama, skoro svako jutro nogom lupao na Mahirova vrata i “prijetio”: “Otvaraj balijo, dok ti nisam razvalio vrata!” Mahir bi otvorio, a Majmunović bi ušao i dalje psujući na sav glas. Onda bi Majmunović iz ranca izvadio hranu, ponekad flašu rakije, cigarete, kafu… Sjedili bi i pričali o ludilu oko njih, pušili i pili, ka što je i red, samo što bi Majmunović povremeno dreknuo: “Vadi pare ili ću te zaklati! Pička ti materina balijska, znam da si ih negdje sakrio i neću se smiriti dok ih ne nađem!” Tek toliko da komšije, četnički doušnici, mogu čuti kako revno obavlja svoju dužnost maltretiranja i ponižavanja Muslimana. Sve tako do jednog jutra kada je mesar, kao i obično, zalupao na vrata, ali ovaj put u pratnji orijaški građenog mladića u uniformi opasnog izgleda. Mahir, koji je bio košarkaški sudija, prepoznao je mladića kao igrača lokalnog košarkaškog tima Ilidža, a i mladić je prepoznao njega. “Sudija, daj pare, zlato, sve – da ni slučajno nisi šta zašlepao!” Bio je smrtno-ledeno ozbiljan i Mahir je izvadio svu svoju ušteđevinu (par hiljada njemačkih maraka) i ženin nakit, pa čak skinuo i burmu s prsta. Mladić se malo premišljao nad burmom, a onda je i nju strpao u plastičnu kesu, naglasivši: “Vidjećemo se mi još, sudija…”, što nije zvučalo nimalo ohrabrujuće za Mahira. Nedugo poslije toga, na mostu Bratstva-jedinstva (koje li ironije!), Mahir se našao u grupi za


34


razmjenu, koju je vodio onaj isti mladić. Kad je na Mahira došao red, prišao mu je i predao mu onu istu plastičnu kesu: “Sve je tu, ne moraš brojati, sudija. Neka ti je Bog na pomoći.” Mahirova priča nas je sviju duboko dirnula i obradovala, jer nam je dao nadu da će u ovome što se dešava ipak čovjek pobijediti životinju u sebi i da će život, uprkos svemu, teći dalje. Nažalost, ovo nije jedina priča koju nam je Mahir ispričao… Svi smo znali ili sjećali se Iris. Bila je jedna od najljepših djevojaka u gimnaziji. Završila je stomatologiju, neko vrijeme radila u bolnici, a onda se udala, pa kako joj je muž bio iz jedne od najbogatijih i najpoznatijih sarajevskih porodica, uskoro je otvorila privatnu zubarsku ordinaciju, imala predivnu djecu i nesreću da je Srpkinja udata za Muslimana. Već prvi dan rata muž (kao i mnogi drugi ugledni i bogati Muslimani) uhapšen je zbog “zločina” što je Musliman i odveden u jedan od logora, a da nesreća ne dolazi sama, potvrdio je sticaj okolnosti da je “komandant” kvarta u kojem je Iris živjela bio Božo Debelnogić, kreatura koja je prije rata imala podebeo policijski dosje i, između ostalog, četiri godine provedene u zatvoru u rodnoj Zenici, zbog silovanja. Mahir je pričao da je Božo prvo pokušao kod Iris “milom”: obećao je da će joj osloboditi muža iz logora i da će nju i djecu pustiti da idu gdje hoće. Bio je odbijen s gnušanjem. Nije mu puno i dugo trebalo da promijeni ćud – flaša rakije. Prvi ju je on silovao, a onda njegovi “vojnici”. S tim što im je on naredio da pored kreveta svaki od njih ostavi sto njemačkih maraka za silovanje. Nije mu bilo dovoljno što se sve to dešava pred očima Irisine užasnute djece, nego je okupio i sve komšije Muslimane da gledaju tu životinjsku orgiju. Urlao je: “Gledajte, balije! Onda ne pričajte da srpski vojnik ne plaća sve što uzme!” Pare je, naravno, poslije pokupio, a šta je dalje bilo s Iris i njenom djecom… neka im je Bog na pomoći! Znam da ima ljudi koji sumnjaju u vjerodostojnost svjedočenja iz ratnog pakla Bosne i Sarajeva, ali ja s njima nemam šta da pričam, samo ih stavljam pred ispit savjesti: ako su povjerovali prvoj priči, zašto ne i drugoj? Ako su spremni vjerovati samo jednoj od priča – nisu položili ispit.


35


TRADICIONALNI FUDBALSKI TURNIR U ARNCHEMU

Ekipa Picassa – pobjednik turnira

Tradicionalni trinaesti po redu fudbalski turnir u organizaciji kluba Bosna Arnhem-Rheden je protekao u izuzetnoj atmostferi sa oko 1000 prisutnih posjetilaca i ucesce 20 seniorskih ekipa i 4 juniorske. U kategoriji juniora pobjedila je ekipa iz Amsterdama a kod seniora ekipa Turaka Picassa iz Arnhema. Ova ekipa je imala i najboljeg golmana i najboljeg strijelca. Nagrade su dobile najbolje 3 ekipe i najbolji pojednci. Turnir se igrao u 4 grupe sa po 5 timova. Nakon grupnog takmicenja dalje su isli prvo i drugoplasirani u grupi. Na kraju su u finalu ostali ekipa Picassa i ekipa Ervanbouw. Ekipa Picassa je osvojila turnir, a drugo mjesto je pripalo ekipi Ervanbouw iz Limburga. Veliki broj posjetilaca turnira mogao je uzivati u ferplay igri i dobrom nogometu ali i u dobroj zabavi u toku cijelog dana prateci nastupe vise muzicara iz BiH. Prisutne je na organizovanom tefericu svojom pjesmom posebno odusevio estradni umjetik Nihad Alibegovic.

Igrac ekipe Izobouw u napadu


36


MLADI VISOCANI POBJEDNICI NA INTERNACIONALNOM FUDBLSKOM TURNIRU U HOLANDIJI

Trofej za visocke sampione

Internacionalni juniorski fudbalski turnir odrzan je 26. i 27. maja 2012. u Almere-Haven na stadionu Sport Park de Marken FC Almere. Na turniru su i ove godine ucestvovali najtalentovaniji juniori Fudbalske skole “Napad je najbolja odbrana” NK Bosna iz Donjeg Mostra, Visoko. Mladi Visocani su bez vecih problema ovog puta osvojili prvo mjesto takmicenja sa 32 boda. Igrali su u C grupi sa 6 ekipa (Wiven Hoe Town, Engleska - 28 bodova; FC Almere C1, Holandija - 20; Hardinxveld-Giesendam, Holandija - 17; Rendsburg, Njemacka - 9; FC Almere C2, Holandija - 7 i Quints, Holandija - 5 bodova). Pet ekipa su pobijedili, a sa jednom (Engleskom) igrali su nerijeseno. Gol razlika je 32 : 1. Talentovani i ocigledno dobro pripremljeni juniori iz Visokog su pokazali svoju fudbalsku vjestinu prikazavsi mnogobrojnim gledaocima zanimljivu i lijepu igru kao i sposobnost pobjedjivanja protivnika u dvodnevnom takmicenju. Ekipu iz Visokog je i ove godine vodio poznati fudbalski strucnjak Fuad Lepic. Uoci takmicenja mladi Visocani su posjetili zabavni park Walibi u pratnji volontera iz Almera. Posjeta ekipe iz BiH je omogucena zahvaljujuci velikom broju sponzora koji su se odazvali na poziv organizatora Udruzenja “Sana” iz Almera. Sponzori su: Fikret Miskić i Irena Šabić, Senail Sivro, Mersid Ribic, Suada Pasic, Udruzenje “Sedra” Rotterdam, Vloer Sevdah, Hamko i Aida Alikadić, Beriz i Alma Šehomerović, Ibro Medin, Goran Tomić, Jan Vletter, HW Koenen, Elvir Puzić, Fadrudin Sabic, Mujkanovic Aziz Kiko, Garage Munier en Zn, Senad Krajinovic i firma NSN.


37


Zastava RBiH se s pravom uzdize visoko

Predsjednik « Sane », jednog od najaktivnijih bh. udruzenja u Holandiji, Elvedin Kodzaga na kraju turnira kaze: “Bilo je veliko zadovoljstvo biti Bosanac i Hercegovac u trenutku proglasenja prvaka turnira i kada su se na pobjednickom tronu ZAVIHORILI LJILJANI!!! Mi kao domacini iz Udurzenja “Sana” zelimo da se zahvalimo mladim fudbalerima ŠF "Napad je najbolja odbrana" na ovom predivnom poklonu – pobjedi koju su nam priustili”.

NTV Hayat je u vise navrata izvjestavao o ovom internacionalnom takmicenju i uspjehu mladih fudbalera iz Visokog. Kamerman je bio Edin Vatres.


38


NOVOSTI IZ BOSANSKE DOLINE PIRAMIDA

POČETAK MRAV-a: U Visokom je 3. juna 2012. započela Međunarodna radna akcija volontera “MRAV Bosanske piramide 2012”. U prvu smjenu (3.-17. juni) su došli voloneri iz Australije, Argentine, Kanade, Velike Britanije, Italije, Francuske, Poljske, Makedonije, Hrvatske, Irske, Sjedinjenih Američkih Država, Srbije, Bosne i Hercegovine, Južne Koreje, Španije, Srbije, Mađarske, Njemačke, Kipra, Slovenije i Austrije. Do kraja sezone očekuju se volonteri iz 50 zemalja sa šest kontinenata.

NAJPOSJEĆENIJE NAUČNO PREDAVANJE U REGIONU: U velikoj dvorani sarajevskog BKC-a pronalazač bosanskih piramida dr. Semir Osmanagić održao je 8. juna predavanje na temu “Otkrivena tajna bosanskih piramida”. Više od hiljadu posjetilaca postavilo je apsolutni rekord prisustvu jednom naučnom predavanju ne samo u Sarajevu već u regionu.

Promocija projekta u poslednjih šest mjeseci obuhvatila je 15 zemalja i 52 predavanja, a kulminaciju je doživjela predavanjem u Sarajevu (http://semirosmanagic.com/ba/dogadjaji.html

STAROST PIRAMIDA: Italijanski arheolozi i volonteri prve smjene MRAV-a su, proširujući arheološku sondu na sjevernoj strani Bosanske piramide Sunca, pronašli organski materijal na betonskim blokovima piramide, a ispod nanosa zemlje i gline. Uzorci će biti poslani na radiokarbonsku analizu i oni će pokazati minimalnu starost piramide. Kao što je poznato, federalni Institut za agropedologiju je 2006. potvrdio da su nanosi zemlje koji prekrivaju piramidu stari između 12.000-15.000 godina, a organski materijal u vezivnom materijalu na blokovima Bosanske piramide Mjeseca je pokazao starost od 12.350 godina. Novi rezultati datiranja se očekuju ove jeseni.


39


MEĐUNARODNA KONFERENCIJA: Fondacija će 8. septembra 2012. organizirati mini konferenciju u Visokom pod nazivom: “ICBP 2012 – Skrivena historija”. Učesnici jednodnevne konferencije su austrijski istraživač Klaus Dona koji će predstaviti georadarske snimke svih piramida u Visokom, italijanski antropolog Paolo DeBertolis koji će analizirati ultrazvučne i elektromagnetne fenomene snimljene na vrhu Bosanske piramide Sunca i u Podzemnom labirintu, nizozemski istraživač piramida Phillip Coppens, sarajevski magistrant Senad Bahor koji će prestaviti četverodimenzionalni model Bosanske doline piramida u proteklih 15.000 godina i Semir Osmanagić, koji će govoriti o osnovama Nauke o piramidama (http://icbp.ba/)

MEDIJSKI INTERES: Dva najveća svjetska medija koji prikazuju naučno-dokumentarne filmove National Geographic Channel i History Channel su snimili jednosatne episode o bosanskim piramidama koje će se emitirati u ljeto 2012. Nakon dugogodišnjeg odbijanja da snime ovu temu zbog pritiska, sada već smjenjenog egiptologa dr. Zahi Hawassa, popustio je međunarodni medijski bojkot. Ovog ljeta i austrijska TV snima novi dokumentarac o Bosanskoj dolini piramida kojeg će plasirati u čitavom svijetu kao najpozitivniju vijest iz BiH.

LJETNI SOLSTICIJ: Na vrhu Bosanske piramide Sunca, na dan ljetnog solsticija 21. juna, održana je centralna svjetska manifestacija sviranja na kristalnim zdjelama. Riječ je o tradicionalnoj svečanosti koja istovremeno ide u 35 zemalja svijeta, od Tibeta do Teotihuacana u Meksiku, Argentine do Stonehenga, Italije do Novog Zelanda. Na vrhu najveće svjetske piramide okupili su se volonteri i gosti iz nekoliko desetina zemalja koji su slali u svijet poruke Ljubavi, Harmonije, Prihvatanja, Suosjećanja i Jedinstva.

Volonteri MRAV-a otkrivaju betonske blokove na sjevernoj strani Bosanske piramide Sunca

Pronalazak organskog materijala na betonskom bloku Bosanske piramide Sunca


40

Proslava ljetnog solsticija na vrhu Bosanske piramide Sunca

Prijave za volontiranje i pregled dnevnih vijesti: www.piramidasunca.ba Osnivač Fondacije: www.samirosmanagic.com

Nasa Bosna je list gradjana BiH u Nizozemskoj Izlazi kvartalno Glavni urednik: Dz.Kuric Clanovi redakcije: M. Midzic N. Ribic [email protected] www.bihplatform.nl

LINKOVI KROVNE I OSTALIH ORGANIZACIJA ZAJEDNICE BiH U HOLANDIJI www.bihplatform.nl Het Platform-Krovna organizacija udruzenja i gradjana BiH u Holandiji www.nauk.nl Naucno akademski umjetnicki klub BiH-NL “NAUK” www.bihbc.nl BH Biznis klub www.mladi-bih.nl Mladi BiH www.bpn.ba Bosnian Professional Network www.srebrenica-herdenking.nl Srebrenica 1995-Nikada zaboraviti www.srebrenica95.nl Udruzenje prezivjelih Srebrenickog genocida 95.

sjecanje na srebrenicki genocid na trgu het plein u … bosna/nasa bosna 30.pdf · gouda 15. juli...

Documents