gouda 01.01.2010. nasa bosna bosna/nasa bosna 20.pdf · siromastvo, nezaposlenost i etnicke podjele...

www.bihplatform.nl GOUDA 01.01.2010.

Nasa Bosna - List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji

1

NASA BOSNA

List gradjana Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj Broj 20

NAMA VALJA ICI DALJE, PREKO BRDA I DOLINA, I PO SUNCU I PO KISI, PREKO VODE DO SLOBODE!

Almir Dervisevic

SVECANO OBILJEZEN DAN DRZAVNOSTI BiH U BRUNSUMU

Postovani gradjani Bosne i Hercegovine, dame i gospodo,

Dozvolite mi da vas u ime Platforme BiH prvo sve srdacno pozdravim i cestitam 66. godisnjicu ZAVNOBiH-a i Dana drzavnosti Bosne i Hercegovine.Pozdravljam ambasadora BiH u Kraljevini Nizozemskoj Nj.E. Mirandu Sidran Kamisalic i sve goste, nase i Holandjane.

Obiljezavajuci 25. novembar - Dan državnosti Bosne i Hercegovine trebamo se podsjetiti na cinjenicu da su još prije 66 godina, na Prvom zasjedanju Zemaljskog antifasistickog vijeca narodnog oslobodjenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) u Mrkonjic-Gradu donesene historijske odluke po sudbinu naroda i drzave Bosne i Hercegovine. Vijecnici ZAVNOBiH-a su tada usvojili Rezoluciju i Proglas narodima BiH cime su obnovili i jos jednom potvrdili visestoljetnu drzavnost, multietnicnost i istorijsko-politicku individualnost karakteristicnu za hiljadugodisnju istoriju BiH. BiH je tada dobila svoj parlament, vladu i pravosudje. Vijecnici su istakli da hoće Bosnu i Hercegovinu u kojoj je svaki grañanin jednak u svojim pravima i načinu života, bez obzira na to u kojem dijelu Bosne i Hercegovine živi i bez obzira na to da li pripada "većini" ili "manjini". Još tada je naglašeno da svaki dio Bosne i Hercegovine pripada svakom njenom grañaninu te da su tolerancija i zajednički život jedini ispravan put za sve.

Domacin vrhunske organizacije svecanosti udruzenje Libertas BiH iz Brunsuma



2

Od tada do danas BiH je gradila i branila svoj identitet, državnost i samobitnost zahvaljujući prvenstveno visokoj svijesti Bosanaca i Hercegovaca koji su svoju državu stavljali ispred svih drugih vrijednosti i interesa. Najvece iskusenje za opstanak drzave BiH bilo je u posljednjem ratu i agresiji susjednih zemalja na medjunarodno priznatu Republiku Bosnu i Hercegovinu.

Zato je i ovom prilikom nasa obaveza i duznost da se sjetimo svih onih koji su utkali svoje živote u temelje nezavisne i suverene države BiH. Njihova žrtva obavezuje nas da gradimo demokratsku državu bez institucionalnih tragova genocidnog nasljedja, u kojoj neće postojati diskriminacija po bilo kojem osnovu.

25. novembar, obavezuje sve nas, Bosance i Hercegovce, da damo svoj puni doprinos u daljnjoj izgradnji i jačanju naše države Bosne i Hercegovine. Zato ovaj datum mora ostati zvanican Dan drzavnosti BiH.

Značaj ovog historijskog datuma, kako za prošlost tako i budućnost naše domovine je ogroman. Tekovine ZAVNOBIH-a su ujedno i temelji državno-pravnog kontinuiteta Bosne i Hercegovine koje niko ne moze i ne smije dovoditi u pitanje.

Radnicko Kulturno Umjetnicko Drustvo “Proleter” iz Sarajeva Izazovi drzavnosti BiH su i danas mnogobrojni. U maanjem entitetu se 25. novembar kao dan drzavnosti BiH potpuno ignorise, sto je neprimjereno za jednu normalnu i demokratski uredjenu drzavu. Nazalost, BiH je jos od kraja rata daleko od jedne normalne i funkcionalne demokratske drzave. Dejtonski mirovni sporazum, ciji Anex IV predstavlja Ustav BiH, je zasluzan za uspostavljanje mira u zemlji, ali je ustavno rjesenje entitetske podjele pokazalo sistemske slabosti u procesu parlamentarnog odlucivanja i funkcionisanja zajednickih drzavnih institucija.



3

Nakon 14 godina teskih i gorkih iskustava sa diskriminatorskim Dejtonskim ustavom moze se zakljuciti da u BiH postoji institucionalizacija povrede ljudskih prava koja se ogleda u cinjenici postojanje entiteta utemeljenog na genocidu, zasebnom izbornom sistemu i sistemu glasanja koji omogucuje etnicko pravo veta na drzavnom nivou. Drzava je postala taoc nerijesenog ustavnog pitanja i nalazi se u stanju potpune paralize. Stanje u zemlji ima karakter stagnacije i nazadovanja.

Siromastvo, nezaposlenost i etnicke podjele su produbljene. Socijalna i ekonomska situacija u BiH je je posljednjh godina jos vise pogorsana. Nezaposlenost je porasla na 43%, kriminal i korupcija su sve izrazeniji. Osnovni uzrok ovakvog stanja je nerijeseno ustavno-pravno pitanje i organizacija drzave BiH. Podjela zemlje i politika zasnovana na etnickim kriterijumima su osnovni uzrok kriznog stanja.

Mi smatramo da Dejtonski ustav nije legalan niti legitiman jer nikad nije usvojen u Skupstini Republike BiH, nikad nije preveden na BHS jezike niti je objavljen u Sluzbenom listu BiH i kao takav treba biti cim prije zamijenjen starim ali jos vazecim privremeno suspendovanim ustavom Republike BiH, koji garantuje sva prava gradjanima i priznaje suverenost narodima BiH.

Apsurd je savremene Evrope, svijeta i medjunarodnog pravnog sistema da se vodi proces protiv najveceg ratnog zlocinca nakon drugog svjetskog rata pred Medjunarodnim krivicnim sudom za bivsu Jugoslaviju u Den Hagu R. Karadzica, utemeljivaca RS, optuzenog za genocid i zlocine protiv covjecnosti nad Bosnjacima i Hrvatima tokom rata u BiH od 1992. do 1995., a da njegov projekat - Republika Srpska jos uvijek egzistira i dobija razlicite oblike medjunarodne podrske i zastite.

Medjunarodni predstavnici pa cak i neki Visoki predstavnici u BiH (Miroslav Lajcak) isticu da je Republika Srpska neupitna, da je realnost, da se sa njom mora pregovarati itd. Nazalost, slicne note slusamo i od tzv. “nasih” politickih predstavnika iz najvecih stranaka, koji nas jos poucavaju da trebamo napustiti “filozofiju zrtve”. Nas je odgovor ovakvim nebulozama sljedeci: - Realnost je kad covjek oboli od raka ali se s tim ne miri nego preduzima sve raspolozive mjere da se oslobodi od opake bolesti. RS je rak rana na zdravom tijelu drzave Bosne i Hercegovine i treba sto prije da bude uklonjena. Smatramo da je naredni period pripreme za EU integracije krucijalan za BiH jer EU ne smije dozvoliti da na njenom prosirenom politickom, ekonomskom i bezbjednosnom prostoru egzistira jedna genocidna paradrzavna kreacija, kao permanentni izvor nemira i nestabilnosti. Za BiH ne postoji alternativa evropskoj integraciji ali bez jedinstvene BiH nema ni jedinstvene Evrope. Cinjenica da 87 posto gradjana BiH podrzava ubrzano pristupanje zemlje EU treba da bude dovoljan povod Evropskom vijecu i Komisiji da u ime ovakvog plebiscitarnog opredjeljenja stanovnistva predje sa neproduktivnog dijaloga na nametanje rjesenja po principu demokratskog zahtjeva apsolutne vecine. Zato od politicara EU i SAD s punim pravom ocekujemo i zahtjevamo da se ponovo okrenu postojecem gorucem evropskom i medjunarodnom politickom problemu egzistencije genocidne paradrzavne tvorevine u BiH kao drustvenom i politickom paradoksu kojem nema i ne smije biti mjesta u demokratskom tijelu i strukturi buduce udruzene Evrope

Medjutim, neprincipijelna politika EU prema BiH se ponavlja i dolazi do izrazaja i povodom najnovijih odluka o liberalizaciji viznog rezima. Ako bh. Hrvati mogu putovati uz pomoć putovnice Hrvatske, a Srbi uz pomoć pasoša Srbije, postavlja se pitanje dosljednosti i principijelnosti politike Evrope prema BiH. Ova sadasnja politika EU prema BiH nas gorko podsjeca na poznate maliciozne stavove pojedinih evropskih zemalja (VB, Francuska) o embargu na uvoz oruzja u toku rata i pravu na odbranu BiH. Svi grañani BiH moraju imati isti tretman. Liberalizacija viznog režima ne smije da bude diskriminatorska prema Bosnjacima - najvecim zrtvama agresije na BiH od strane susjednih drzava koje EU sada de facto i de jure nagradjuje prednostima liberalizacije viznog rezima. Sa ovakvom politikom EU ne stice nase poene niti kredibilitet.



4

Platforma BiH stoji na cvrstom stanovistu da se liberalizacija viza mora primijeniti jednovremeno za sve zemlje Zapadnog Balkana.

Veoma cijenimo odlucan stav Ministarstva spoljnih poslova i vlade Holandije o uslovljavanju odmrzavanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) Srbije i EU hapsenjem ratnog zlocinca Mladica. Ovako odlucnim stavom Holandija cuva obraz ne samo sebi nego i svim ostalim clanicama EU pred desetinama i stotinama hiljada zrtava genocida i agresije na BiH.

Platforma BiH je krovna organizacija koja zastupa interese oko 50 hiljada gradjana BiH u Holandiji. Osnovana je prije 12 godina i za ovo vrijeme je postigla ogroman napredak u organizacionom i akcionom jacanju. U posljednjih pet godina osnovane su respektabilne organizacije Mladi-BiH, Biznis kluba i Naucnog kluba NAUK, kao jedinstvenih i veoma uspjesnih organizacija i klubova u cijeloj dijspori BiH u svijetu. NAUK je do sada napravio vise projekata, a u oktobru o.g. je u potpunosti realizovao i bio nosilac projekta Sarajevo DesignWeek. Biznis klub je imao vise uspjesnih promocija na visokom drzavnom nivou. Prosle nedjelje je imao svecano otvaranje poslovnih prostorija u Roosendaalu gdje je najavio nove projekte saradnje i investiranja u BiH preko ovdasnjih renomiranih organizacija. Mladi-BiH su neprekidno angazovani na kulturnoj afirmaciji BiH, filmskom stvaralastvu i humanitarnim i drugim akcijama.

Platforma BiH je u saradnji sa IZBNL, PC Stari Most, IKV Pax Christi i drugim holandskim organizacijama nosilac manifestacije obiljezavanja Dana sjecanja na genocid u Srebrenici svakog 11. jula u Den Hagu. Ova krovna organizacija je bila domacin dobro organiziranog protesta Udruzenja zena Srebrenice, Udruzenja za ugrozene narode i drugih zrtava rata povodom pocetka sudjenja ratnom zlocincu Karadzicu 26. oktobra o.g. u Den Hagu.

Platforma BiH preko svog predstavnika u Glavnom odboru SSDBiH ostvaruje snazan uticaj na donosenje odluka od sustinskog znacaja za cijelu dijasporu BiH.

List gradjana BiH u Nizozemskoj Nasa Bosna, kao organ Platforme BiH, vec punih pet godina izlazi redovno i kvartalno informise o najaktuelnijim pitanjima zivota i djelovanja Zajednice BiH u Nizozemskoj, Svjetskoj dijaspori BiH i aktuelnim temama vezanim za BiH.

Informativnu ulogu ostvaruje i web stranica Platforme BiH www.bihplatform.nl i stranica namijenjena Sjecanju na Srebrenicu www.srebrenica-herdenking.nl

Pored navedenih organizacija postoje jos preko 20 bh. udruzenja u razlicitim gradovima NL. Jedno od njih je i BH Libertas, domacin ove velicanstve svecanosti, koje je osnovano tek prije dvije godine ali je zahvaljujuci grupi nesebicnih entuzijasta vec steklo najsiru afirmaciju zahvaljujuci svojim zapazenim kulturnim predstavama i znacajnim humanitarnim akcijama u BiH. Ovom prilikom im se toplo zahvaljujem i cestitam na ogromnom trudu i uspjesima koje postizu.

Sretan vam Dan drzavnosti BiH

Smrt fasizmu – Sloboda narodima BiH

Brunssum, 5. decembar 2009.

Admira Fazlic

predsjednik Platforme BiH



5

GOVOR AMBASADORA BiH NJ.E. GOSPODJE MIRANDE SIDRAN KAMISALIC POVODOM OBILJEZAVANJA 25. NOVEMBRA DANA DRZAVNOSTI BOSNE I

HERCEGOVINE

25. novembra 1943. godine osnovano je Zemaljsko antifasisticko vijece narodnog oslobodjenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH) pod rukovodstvom organizacije Jugoslovenskih partizana, AVNOJ.

Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog osloboñenja Bosne i Hercegovine je formirano kao najvisi organ vlasti antifasistickog pokreta u Bosni i Hercegovini koje se u toku Drugog svjetskog rata razvilo kao nosilac bosanske drzavnosti. Predsjednik tog vijeca bio je Vojislav Kecmanovic, Srbin.

Danas Srbi u BiH osporavaju istorijsku vaznost ovog dogadjaja i umjesto njega slave 21. novembar, datum potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995., kada jeosnovan srpski entitet RS. U Federaciji Bosne i Hercegovine 25. novembar se proslavlja kao Dan drzavnosti. Na ovaj dan 1943. godine ZAVNOBiH je usvojio jednu rezoluciju kojom se Bosna i Hercegovina proglasava zajednicom sa jednakim pravima Srba, Muslimana i Hrvata.

Zenski folklorni ansambl RKUD-a “Proleter” iz Sarajeva u Brunsumu

U Bosni su zvanicnici i delegacije polozili cvijece na spomenik vjecne vatre u Sarajevu. Dvojica clanova Predsjednistva BiH – Zeljko Komsic i Haris Silajdzic – su prisustvovali ceremnoji. Medjutim, njihov kolega iz entiteta RS Nebojsa Radmanovic je izjavio da ovaj praznik “zakonski ne postoji”.



6

Svi Bosanci koji proslavljaju ovaj znacajan praznik su zadovoljni cinjenicom da je isti priznat od strane predsjednika SAD Baracka Obame, koji je rekao: “U ime americkog naroda upucujem moje najljepse zelje svima onima koji slave Dan drzavnosti BiH. Nasa drzava stoji iza BiH koja ide svojim putem od proslosti iscrpljene ratom ka mirnoj i stabilnoj buducnosti. Posebno saljem moje cestitke onima u Americi koji su porijeklom iz Bosne i Hercegovine”. Krajem 1943. godine su Jugoslovenski partizani u brdima centralne Bosne osnovali Antifasisticko vijece narodnog oslobodjenja Jugoslavije, AVNOJ. Jajce je bilo prijestonica Kraljevine Bosne u 14. vijeku, ali je takvo sentimemntalno gledanje imalo manju ulogu od teskih okolnosti o kojima je partizansko rukovodstvo moralo donijeti odluke. U tom istorijskom vremenu BiH je bila prvo rasparcana od strane predratne Jugoslovenske monarhije, a zatim najvecim dijelom progutana od strane tzv. Nezavisne drzave Hrvatske NDH, osnovane od strane ustasa potpomugnutih Silama osovine. U septembru 1942. izbila je pobuna medju Hrvatskim i Muslimanskim vojnicima koje je Wehrmacht stacionirao u Francuskoj. U BiH narod je prilazio komunistima partizanima, kao jednoj snazi koja je ujedinjavala razlicite narode i nije vrsila ”etnicko ciscenje” vec se koncentrisala, kao sto je Churchill uocio, na ubijanje Nacista. 29. novembra 1943. AVNOJ sa Titom na celu je proglasio da je Bosna i Hercegovina Republika sa jednakim pravima njenih naroda u okviru Federalne Jugoslavije. Muslimani tada jos nisu bili priznati kao narod, kao ostalih pet naroda u Jugoslaviji – Srbi, Hrvati, Slovenci, Crnogorci i Makedonci – mada su tada postojale Muslimanske partizanske jedinice. Ali je Bosna i Hercegovina postala sesta republika, sa jednakim pravima. Zakljucci ovog zasjedanja su kasnije potvrdjeni u Jugoslovenskom ustavu, a mnogo kasnije je omoguceno Bosnjacima da prhivate naziv Muslimani kao svoju nacionalnost ako to zele. Bosna je bila prostor za koji se nije trebalo boriti sa svojim susjedima nego dijeliti sa svojim narodima – na neki nacin bio je to jedan dobar model za buducu Jugoslaviju. Sta je zaista ostalo od partizanske vizije o Bosancima razlicitih naroda koji su se borili, kao sto su tuzlanski rudari ili bosanski general Jovan Divjak, Srbin, ne za muslimasnku Bosnu, a kamoli za islamsku drzavu (koju bi mali broj Muslimana pozelio), nego za multikulturnu Bosnu koju su oni poznavali i u koju su vjerovali.

Rijeci clana predsjednistva BiH Dr. Harisa Silajdzica povodom ovog praznika

“Cast mi je i zadovoljstvo da vas pozdravim i zazelim srecan Dan drzavnosti BiH. Na Zasjedanju ZAVNOBiH prije 66 godina potvrdjena je drzavnost BiH u njenim starovijekovnim granica, a gradjani ove zemlje su afirmirali njihovu pravednu borbu protiv faizma i Nacizma.

Oni koji su tada zagovarali fasisticke ideje dobili su poruku da BiH nije ni srpska ni hrvatska ni bosnjacka nego da pripada svim njenim narodima i gradjanima. Drzavnost BiH i njene granica su posebno branjene u proteklom ratu Bosnjaka, Srba, Hrvata i ostalih.

U toku Dejtonskih pregovora zagovornici retrogradnih i nacionalistickih ideologija pokusali su da prekinu vezu izmedju ZAVNOBiH-a i BiH. Uprkos svim snagama koje su imali na raspolaganju u tome nisu uspjeli. Dejtonski sporazum je potvrdio kontinuitet drzave Bosne i Hercegovine, nase zakone, prava i obaveze.



7

Dejton je bio kompromis, ali to ne znaci da bilo ko moze praviti kompromis sa samim tekstom Dejtona. Precizan balans sadrzan u Dejtonu je u stvari omogucio njegov potpis. Odbijanje ispunjenja njegovih odredbi ne znaci da medjunarodna zajednica treba da prizna, afirmise ili nagradi rezultate ove taktike.

Dejtonom dato pravo entitetskog glasanja podrazumijeva ucesce sva tri naroda. Dejton takodjer garantuje Bosni i Hercegovini, a ne entitetima, vlasnistvo nad imovinom svojih prethodnika. Napokon, Dejton obezbjedjuje obiljezavanje Dana drzavnosti na citavoj teritoriji BiH.

* Nasu mogucnost obiljezavnja Dana drzavnosti BiH dugujemo nesebicnim zrtama dviju generacija patriota ove zemlje. Tacnije, zbog njihovih zrtava, ukljucujuci krajnje zrtve, mi imamo obavezu obiljezavanja ovog dana, ali takodje i obavezu zastite onoga za sto su mnogi od njih dali svoje zivote. Njima takodje dugujemo punu privrzenost principima koje smo potvrdili u Mrkonjic Gradu i koje smo znali cijeniti cak i u toku najvecih izazova ovog vremena. Na kraju, oni se nisu borili samo za slobodu svoje zemlje nego i za svoje dostojanstvo i dostojanstvo svojih potomaka”.

Hvala vam sto ste nam se pridruzli veceras u obiljezavanju 66. godisnjice Dana drzavnosti Bosne i Hercegovine.

Holandija, Brunssum, 5.12.2009.

Intervju vodila: Naida Ribic Reakcije na intervju: [email protected]

FIKRET ALIC – COVJEK IZA ZICE

Fikret Alic – covjek iza bodljikave zice

Pocetku sudjena ratnom zlocincu Radovanu Karadzicu 26. oktobra 2009. u Den Hagu prisustvovao je i covjek cija je logorska slika iza zice obisla cijeli svijet - FIKRET ALIC.



8

Dosao je skupa sa zrtvama rata iz Prijedora i majkama Srebrenice. Putovali su sa tri autobusa skoro dva dana da bi prisustvovali sudjenju, da bi javnosti pokazali svoja zauvijek nesretna lica i da bi dokazali da je zlocin u BiH izvrsen nad neduznim civilima. Kao ni svi mi koji smo bili u sudnici i nakon nepunih 10 minuta izasli napolje jer se ZLOCINAC NIJE POJAVIO, ni Fikret nije krio svoj bijes, tugu i razocarenje. Bio je jedan od najtrazenijih za svjetske medije i u svakom intervjuu je ponavljajo: “NEVJEROVATNO”. Rado je pristao da da intervju i za “Nasu Bosnu”. “Ma naravno da hocu” – rekao je na svoj simpatican nacin sa cigaretom u ruci koju kao da nikada i ne gasi. ”A nekad nisam pusio”- rekao je primjetivsi moj pogled na trecoj cigareti za redom. “Poslije logora sam propusio i od tada je vise ne gasim “- rekao je smijuci se. “Ja sam porijeklom iz Kozarca kod Prijedora. Prije rata sam radio kao portir u rudniku. Imao sam 22 godine kad su nas ko stoku pohapsili. I tukli smrtnicki, samo zato sto smo MUSLIMANI. Kad bih ja sad imao priliku da im vratim isto, ne bih mogao raditi ono sto su oni nama. Mi smo jos bili nevini a oni su radili zlocine. Ja jednostavno ne bih imao snage za takvo sto. A oni su nas, brate, krvnicki udarali. Cizmama, kundacima, zeljezima, ma sa svim sto im je dolazilo do ruke. Moj komsija ZORAN ZIGIC mi je kundakom puske izbio zube. Od 60 dana, koliko sam bio u logorima, 54 dana su nas tukli. Kao posljedica tog udaranja ostao sam 85% invalid. Najgori su bili vikend cetnici. Uh, sto su oni udarali. Jednom su mi celicnom kuglom razbili glavu. Jos imam rupu u glavi. Uzeli su bejzbol palicu i zeljeznu kuglu i gadjali u glave…Kao da su od kupusa a ne od krvi i mesa. Ni sad ne mogu shvatiti odakle toliko zvjerstvo u ljudima!? Ja sam prvo bio doveden u logor Keraterm a poslije toga u Trnopolje. Kao i svi logorasi bio sam nemocan da se bilo kome i bilo cemu suprostavim. Mi smo bili samo obicne marionete u njihovim rukama. Kad su nas slikali u nasim ocima nije bilo emocija. Navikli na glad, ponizenja, udarce. Navikli na izivljavanja. Uostalom nismo ni imali predstavu kako izgledamo” - govorio mi je covjek cija je slika iza logorske zice postal simbol stradanja Prijedorcana ali i gradjana BiH, Bosnjaka. Na moje pitanje da li mrzi poslije svega sta je dozivio odgovorio je : “NE. Iako sam bio u logoru, iako su mi ubili oca i brata ja ne mogu da mrzim. Nije mi u karakteru. Mrzim samo one sto su to radili a ne SVIJU I CIJELI SVIJET” Kako si izasao iz logora? “Prerusen u zensko. Bio sam sve bolesniji. Na kraju sam dobio i neku stomacnu bolest. I ono malo hrane i tekucine sto bih unio u sebe izlazilo je momentalno iz mene. Bilo mi je ili umrijeti ili pokusati izaci. Uz pomoc kolega i komsija nabavio sam salvare, bluzu i maramu, prerusio se u zenu i bio transportovan zajedno sa jednom grupom civila prema Vlasicu. Desavao se horor film prilikom transporta. Izvodili su zene, djecu, maltretirali...Neki se nisu ni vracali. I ja u malo da budem silovan. Pozvali su pet zena za silovanje, medju kojima sam bio i ja. Salvare su prekrile moju mrsavost a marama lice. Medjutim, zbog vec navedene stomacne bolesti imao sam ponovo dijareju. Jedan cetnik je naisao pored mene i rekao – Ovu necemo smrdi! Kako sam bio sretan sto sam se uneredio...heheh. U meni je bio strah od uniforme. Kad su nas pustili negdje oko Babanovca, skijaskog centra na Vlasicu nisam smio da se javim cak ni nasim vojnicima. Put me je poslije toga odveo u Dansku. Od bolnice do bolnioce. Ozenio sam se i imam troje djece. U Danskoj imam rijesen status i boravak ali nisam mogao bez svog Kozarca. Uprkos svim uspomenama ipak sam se vratio na svoju rodnu grudu. I NISAM SE POKAJAO! Djeca su se navikla a ja sam u svom na svom. Prezivio sam sve strahote. Sa bolnim uspomenama u srcu ipak im nisam dozvolio da uzivaju na mom dobru, da se sire. Duzan sam to svom ocu i bratu. Duzan sam sam sebi. Djeci ne pricam puno o tome. Naravno da sve znaju i da su vidjeli slike ali ih ne opterecujem svaki dan podsjecajuci ih kako je babi bilo. Redovno se lijecim i sretan sam da tu mogu “profitirati” od danskog socijalnog osiguranja. Vracao sam se u Keraterm i Trnopolje da



9

pogledam mjesta desavanja zlocina. Te emocije je nemoguce opisati. Kao i ove danas, u Tribunalu, kad je sudjenje odlozeno inicijatoru i vodji genocida. Sta reci??? Pitam se zasto cijeli svijet dozvoljava da se Karadzic – zlocinac poigrava sa njima”

Gospoña FADILA MEMIŠEVIĆ, predsjednica Društva za ugrožene narode - Sekcija za Bosnu i Hercegovinu:

DEJTONSKI SPORAZUM I DEJTONSKI USTAV POSTAO JE ODBRANA RATNOG PLIJENA KOJI SE ZOVE REPUBLIKA SRPSKA

Sa gospoñom Memišević sam imao intervju prije nekoliko godina. U meñuvremenu je donkihotska ali časna borba nje i Društva za ugrožene narode za pravdu i pravo, odnosno kakvu-takvu satisfakciju žrtvama agresije na našu domovinu, te za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu nastavljena, te djeluje prosto kao obrazac. Povod za ovaj razgovor jeste bila njena posjeta, skupa sa preživjelim žrtvama masovnih zločina Hagu, gdje su željeli prisustvovati najavljenom početku suñenja jednom od najvećih zločinaca u Evropi nakon Drugog svjetskog rata - Radovanu Karadžiću. Za razliku od novinarke magazina "60 minuta" Arijane Saračević Helać, naprimjer, koja me slagala, gospoña Fadila Memiševic je ispoštovala dogovoreno, odnosno ostala korektna prema javnosti, a u konkretnom slučaju prema meni i našim čitateljima. Bila je, zapravo, i ovim povodom na visini zadatka. Mi se i dalje borimo protiv te tvorevine nastale na piramidi kostiju ubijenih Bošnjaka...Ratko Mladić je čovjek koji nikada neće biti uhapšen jer nema političke volje ne samo u Srbiji, već i unutar meñunarodne zajednice...Bilo bi užasno ako bi se sudilo samo Radovanu Karadžiću a ne i njegovom djelu koje je nastalo genocidom. Naša organizacija je uputila apel Tribunalu sa tim zahtjevom...Domaći političari su moglu da su htjeli naučiti od gospodina Zülcha kako ostati dosljedan u borbi za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu koja je bila i ostala najveća žrtva raspada bivše Jugoslavije... Gospoño Memišević! Bili ste nedavno u Hagu, specijalnim povodom i u društvu preživjelih žrtava krvnika sa Durmitora. Ukratko, kakve utiske nosite iz Roterdama i Haga? MEMIŠEVIĆ: Povodom početka suñenja masovnom ubici i najvećem ratnom zločincu od kraja Drugog svjetskog rata, Radovanu Karadžiću, otputovala sam u Hag kako bi zajedno sa preživjelim žrtvama masovnih protjerivanja, masovnih silovanja i ubijanja prisustvovala ovom dugo očekivanom početku suñenja. Na put smo krenuli autobusima puni nade da će pravda biti zadovoljena. Medjutim, umjesto pravde doživjeli smo razočarenje. Masovni ubojica i specijalista za masovnu hipnozu Radovan Karadžić nije se pojavio u sudnici rugajući se tako i Tribunalu za ratne zločine i preživjelim žrtvama. Sudija Kwon je prisutnim u sudnici, meñu kojima smo bili i mi iz BiH, saopštio da se suñenje odgadja. Mi smo spontano



10

reagovali. Pobunili smo se, braneći naše dostojanstvo, tražili smo da nas zatvore i nismo htjeli da napustimo Tribunal. Majke Srebrenice, koje nemaju više ništa da izgube gurale su se sa naoružanim policajcima koji su nas istjerivali vani. Nastala je velika gužva. Sve se to dogadjalo pred desetinama TV kamera čiji su novinari došli iz cijeloga svijeta. Ovu gužvu su sa balkona Tribunala posmatrale i sudije. Poslali su potparola Sudskog vijeća Nermu Jelačić da nas ubijedi da će ipak suñenje početi sutra, dakle dan kasnije. I počelo je, ali bez Karadžića. Zaista, kako komentirate skraćivanje optužnica protiv Karadžića te, ipak, cirkusijadu oko početka suñenja tom ratnom zločincu? MEMIŠEVIĆ: Optužnica se odnosi na 11 opština umjesto ranijih 47. Ali su ostale tačke optužnice za zločine genocida, udruženi zločinački čin, masovno protjerivanje, masovno silovanje, granatiranje gradova, zatvaranje u koncentracione logore. Ukoliko se Tribunal energično suprostavi Karadžićevoj cirkusijadi , Tužiteljstvo bi moglo biti efikasno u dokazivanju prvo Karadžićevog kriminalnog djela kroz šest strategijskih tačaka čiji je konačan cilj bio stvaranje RS odnosno Velike Srbije. Posljedice ovog kriminalnog djela su žrtve koje su ostale da pamte tražeći svoje najmilije po masovnim grobnicama. Da li je Društvo uputilo ikakav apel ili prigovor Tribunalu zbog toga? MEMIŠEVIĆ: Da, uputili smo prigovor zbog toga što se masovna silovanja ne nalaze kao posebna tačka optužnice nego se tretira uz ostale zločine. Saddama Huseina niko nije pitao da li je spreman za suñenje, kao što nije niti Hitlerove najbliže saradnike na sudjenju u Nurnbergu. Da li je ovakvim odnosom prema jednom od najvećih zločinaca današnjice Tribunal dodatno srozao vlastiti kredibilitet i ima li osnova da se dovede u pitanje njegova neovisnost? MEMIŠEVIĆ: Karadžić se u utorak (3. novembra) pojavio u sudnici i ponavljao svoju „mantru“ kako on ne bojkotuje Sud, ali da nije spreman zbog obilja materijala. Usput se požalio kako ne upražnjava sport i redovne šetnje zbog zauzetosti oko čitanja materijala. Tribunal je počeo gubiti svoj kredibilitet zbog nedovršenog sudjenja Slobodanu Miloševiću, inspiratoru ratova na području bivše Jugoslavije, koji je svako pojavljivanje u sudnici koristio za političke govore, ili dopuštanje Vojislavu Šešelju da u sudnici koristi jezik koji je ispod svake mjere pristojnosti. Činjenica da je Tribunal za ratne zločine osnovao maja 1993. godine Savjet sigurnosti UN-a govori o njegovoj „neovisnosti“. Vaše Društvo se godinama bori i za ukidanje Karadžićevog zivotnog djela - Republike srpske, što ste činili i u Hagu. Da li ste u tom pogledu imali odgovarajuću podršku bh. medija i barem dijela zvanične bh. politike? MEMIŠEVIĆ: Mi se i dalje borimo protiv te tvorevine nastale na piramidi kostiju ubijenih Bošnjaka. Političarima je odavno stavljen flaster na usta tako da niko od njih više o tome i ne govori. Mediji interpretiraju ono što govore političari. Vidjeli ste, a vidio je i cijeli svijet, ko je i kako dočekao osuñenu ratnu zločinku Biljanu Plavšić. Komentar? MEMIŠEVIĆ: Doček ratne zločinke, Biljane Plavšić, koju je organizirao premijer Rs Milorad Dodik u Beogradu, dakle u mjestu u kojem se rodio zločin govori da Srbija negira ratne zločine i genocid te da podržavanjem Dodika opstruira konsolidovanje BiH kao države jer želi da sačuva svoj ratni plijen koji se zove Republika Srpska.



11

Kako komentirate njeno prijevremeno puštanje na slobodu i ko, po Vašim saznanjima, stoji iza toga sramnog čina? MEMIŠEVIĆ: Činjenica da je Biljana Plavšić već bila pomilovana izricanjem minorne kazne od 11 godina zatvora te da nije osuñena za genocid navela nas je da u ime preživjelih žrtava dignemo svoj glas protiv njenog prijevremenog puštanja na slobodu. Iza ovog čina sasvim sigurno stoji sadašnji ministar inostranih poslova Švedske i nekadašnji visoki predstavnik za BiH Karl Bildt. Kome i čemu zločinac Mladić ima da zahvali što je još uvijek na slobodi i vjerujete li u njegovo hapšenje? MEMIŠEVIĆ: Ratko Mladić je čovjek koji nikada neće biti uhapšen jer nema političke volje ne samo u Srbiji, već i unutar meñunarodne zajednice. Hoćete li ponovo u Hag, kada i s kim? MEMIŠEVIĆ: Vjerovatno ću zajedno s preživjelim žrtvama genocida 1.marta naredne godine, kada ponovo počne suñenje Radovanu Karadžiću, opet ići u Hag. Da li je, po Vama, politički i pravno kapitalizirana presuda ICJ-a za dobrobit pravde, prava odnosno Bosne i Hercegovine kao tužitelja? MEMIŠEVIĆ: Mislim da nije. Srbija je po ovoj presudi morala izručiti Tribunalu Ratka Mladića. Ona to nije uradila. Institucije RS policija i vojska koje su počinile genocid u Srebrenici nisu sankcionirane. Iskreno se nadam da će suñenje Radovanu Karadžiću kao i Perišiću otkriti nove dokumente pomoću kojih možemo izršiti reviziju naše tužbe. Kada imamo ovakva iskustva, treba li zaista onda vjerovati u meñunarodno pravo i pravdu i ima li vjerovanje (ili njegova suprotnost) u te "tekovine civilizacije" alternativu? MEMIŠEVIĆ: Odgovorit ću u svoje ime - treba ipak vjerovati u pravdu. Ma kako bila spora ona ipak na kraju dodje. Pretpostavimo da Karadžić, bez obzira na sve, nece ugledati slobodu za svoga zivota. Ali, da li je to satisfakcija, čak i njegovim žrtvama, ako ostane netaknuto njegovo djelo koje, može se reći, sistemski i institucionalno proizvodi njegove sljedbenike i djeluje kao pravi aparthejd za one koji nisu Srbi? MEMIŠEVIĆ: Potpuno se slažem sa Vama. Bilo bi užasno ako bi se sudilo samo Radovanu Karadžiću a ne i njegovom djelu koje je nastalo genocidom. Naša organizacija je uputila apel Tribunalu sa tim zahtjevom. Srebrenica je u najmanju ruku trebala biti izdvojena iz RS, ako ne u Dejtonu, a ono poslije njega, posebno nakon presude ICJ-a. Koga se moze smatrati odgovornim da se tako nešto nije desilo? MEMIŠEVIĆ: Mislim da su tvorci Dejtonske Bosne i Hercegovine najviše krivi što Srebrenica nakon učinjenog genocida nije izdvojena iz RS. Nakon presude ICJ-a Srebrenica se mogla izdvojiti iz te genocidne tvorevine da su domaći političari bili jedinstveni i da su to iskreno željeli. Kako komentirate Prudski poces, a potom i dva butmirska jalova sijela?



12

MEMIŠEVIĆ: U meñuvremenu je bilo i treće butmirsko sijelo na kojem je dogovoreno da će se sastajati i dogovarati i dalje ali to neće biti butmirsko sijelo već vjerovatno neko drugo. Kakav komentar mogu dati na sve ovo. BiH je de facto protektorat UN-a. Ima oktroisani ustav koga treba mijenjati. Oni koji su taj ustav u Dejtonu nametnuli traže da se on promjeni. A promjenit se može samo ako se dogovore domaći političari. Dakle za jedan sto trebaju sjesti i žrtve i počinioci. Dejtonski sporazum i Dejtonski ustav postao je odbrana ratnog plijena koji se zove Republika Srpska. Činjenica je da se jedan časni stranac, gospodin Tilman Zülch, skoro dvije decenije bori za pravdu i pravo žrtava agresije na BiH i da je, po mom mišljenju, na tom planu učinio više nego svi domaći političari zajedno. Zaista, kako tumačiti tu činjenicu koja pomalo djeluje i kao nonsens? Slažem se sa Vama. Tilman Zülch je meñu prvima jasno artikulisao da se u Bosni i Hercegovini dogañaju genocid i agresija. Optužio je velike sile, članice Savjeta bezbijednosti, Francusku, Englesku i Rusiju da permanentno opstruiraju ukidanje embarga na uvoz oružja bosanskim muslimanima. Njegova kritika zbog podjele Bosne i Hercegovine i priznavanja genocidne tvorevine Republike Srpske aktuelna je i danas. Domaći političari su moglu da su htjeli naučiti od gospodina Zülcha kako ostati dosljedan u borbi za jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu koja je bila i ostala najveća žrtva raspada bivše Jugoslavije. Razgovor vodio: Bedrudin GUŠIĆ

Göttingen/Belfast, 26.10.2009.

OTVORENO PISMO

upuceno gospodinu Noamu Chomskom i

Amnesty International (ai), Sjeverna Irska

povodom danasenjeg predavanja gospodina Noama Chomskog u Belfastu

(30. oktober 2009.)

Profesore Chomsky, Vi negirate genocid!

Postovani profesore Chomsky, Dragi priajatelji iz Amnesty Internationala, Pvodom godisnjeg predavanja, ovoga puta u Belfastu, susrest cete se drugi put. Belfast je u proslosti vrlo dugo bio svjedokom diskriminacije u najmanju ruku katolickih stanovnika, ali svatko tko zna sto su borbe, ekscesi i zlocini, osjeca olaksanje i raduje se zbog toga sto su se protestanti i katolici sjeverne Irske zblizili. Nasa organizacija za ljudska prava usredotocena je na podrzavanje manjina koje su postale zrtvom



13

genocida i protjerivanja. Nase dvije vodilje jesu: raditi prije svega za one "o kojima niko ne govori", te "ni na jednome oku ne biti slijep". Naime, nas je stav da „protjerivanje, unistenje i progonstvo nekoga naroda, podizanje koncentracionih logora i logora u kojima se vrse silovanja, jesu zlocini uvijek i svuda, i u proslosti, i u sadasnjosti. Bez obzira na to koji je rezim za to odgovoran i na kojem se kontinentu, u kojoj zemlji desavaju takvi zlocini, zavjestanje svih zrtava od jucer mora biti poticaj da se danasnjim zrtvama pritekne u pomoc“. Vi, profesore Chomsky, niste ostali vjerni tome motu. Genocid nazivate genocidom onda kada Vam to ideoloski odgovara. Ko ne bi kritizirao tamne mrlje americke vanjske politike i ko ne bi osudio nemali broj postupaka takve politike, koji su potpomogli ili prouzrokovali zlocine protiv covjecnosti? No Vi prosudjujete o najnovijoj povijesti zlocina na besmislen nacin, gotovo iskljucivo prema kriteriju je li genocid pocinio neki pokret blizak SAD-u. Samo ako je blizak, za Vas je to genocid. Samo Vasi ideoloski prijatelji ne mogu, ocigledno, pociniti genocid. To je bilo tako u Kambodzi, kada je svjetska stampa izvjestavala o masovnim ubojstvima koja su Crveni Kmeri pocinili nad svakim trecim ili cetvrtim stanovnikom te zemlje. Vi ste sve zlocine pripisali SAD-u. To je bilo krajnje grubo jer ste takvim nacinom razmisljanja svakoga razumnog covjeka podsjetili na nekoga tko porice genocide pocinjene u raznim dijelovima svijeta. Jednako tako poricete genocid u Bosni i Hercegovini, koji su srpske jedinice pocinile nad bosanskim Muslimanima (Bosnjacima), ali i na bosanskim Srbima i Hrvatima, koji su s njima dijelili istu sudbinu, npr. u opkoljenome Sarajevu. Apsurdno je negirati te zlocine zbog toga sto Tribunal za ratne zlocine (ICTY), kao i Medjunarodni sud pravde u Den Haagu (ICJ), nisu posumnjali da je u Bosni, posebno u Srebrenici, pocinjen genocid. Vama koji negirate genocid i nepolitickim i ideoloski nepristrasnim prijateljima Amnesty Internationala pobrojat cemo jos jednom zlocine genocida u Bosni i Hercegovini:

1. U Bosni i Hercegovini osnovano je preko stotinu koncentracionih i zatocenicki logora, kao i logora u kojima su vrsena silovanja. Ukupno je bilo zateceno preko 200.000 civila.

2. Vise hiljada zatocenika ubijeno je u koncentracionim logorima Omarska, Manjaca, Keraterm, Trnopolje, Luka Brcko, Susica i Foca.

3. Sustavno su hapseni i ubijani pripadnici akademske i politicke elite.

4. Protjerano je preko 2,2 miliona Bosanaca, koji su se raselili na cetiri kontinenta.

5. Ubijeno je vise hiljada ljudi koje nije evidentirala ni jedna institucija i koji se ne vode ni u jednoj statisici. Medju njima bili su i djeca, starci, bolesnici i ranjeni civili koji su umrli tokom bijega i nakon njega.

6. Za vrijeme gotovo cetvorogodisnje blokade pola miliona Bosanaca je izgladjivano i granatirano, a u znacajnome broju i izgubilo zivote u tzv. zasticenim zonama UN-a (Tuzla, Gorazde, Srebrenica, Zepa, Cerska, Bihac).

7. U cetverogodisnjem bombardiranju Sarajeva, tzv. zasticene zone UN-a, ubijeno je 11.000 ljudi, od toga 1.500 djece.



14

8. U mnogobrojnim opstinama i gradovima sjeverne, zapadne i istocne Bosne (Posavina, podrucje Prijedora i Podrinje) pocinjeni su masakri i masovna strijeljanja.

9. Sustavno je razoreno vise stotina sela i gradskih cetvrti.

10. Posve su unistena ili ostecena djela materijalne islamske kulture (medju njima i 1189 dzamija i medresa) te ogromni dio gradjevina katolicke kulture (oko 500 katolickih crkava i crkvenih objekata).

11. Traga se za 15.000 nestalih osoba, a neophodna je i ekshumacija i identifikacija tih zrtava.

12. 284 vojnika UN-a koristena su kao taoci i kao "zivi stitovi".

13. Silovano je vise od 20.000 Bosnjakinja u logorima za silovanja i izvan njih.

14. Po aktualnim saznanjima, ubijeno su 8.376 odrasla muskaraca i mladica iz grada Srebrenice i zakopana u masovne grobnice.

Povijest Kosova poznata je poznavaocima prilika u jugoistocnoj Evropi: Nakon raspada Osmanskog Carstva, protiv volje albanske vecine Kosovo je anektirano 1918. od strane Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a potom su srpske i jugoslovenske vlasti 20-ih, 30-ih i 50-ih godina protjerivali Albance u Tursku, tako da danas tamo zivi vise od jednog milijuna ljudi koji su porijeklom Albanci. Nakon postupnog razaranaja autonomije Kosova, koju je Tito prekasno proglasio, Miloseviceva armija i milicije likvidirale su oko 10 000 Albanaca, a potom prinudili na bijeg polovinu stanovnistva, oko milijun ljudi. NATO je vojnom intervencijom, cije se mjere, gledajuci pojedinacno, ne moraju akceptirati, zaustavio ubijanje i protjerivanje albanskoga stanovnistva. Ko god da je, kao Vi, gospodine Chomsky, mnogo puta odbijao primiti k znanju cinjenicu da je pocinjen genocid ili ga negirao, postao je neuvjerljiv. Zato dovodimo u pitanje Vas moralni integritet i zahtijevamo od Vas da se na svome nastupu u Belfastu i u obracanju javnosti ispricate za svoje zlonamjerne tvrdnje u vezi s kambodzanskim, bosanskim i kosovskim zrtvama genocida. Srdacni pozdravi

Tilman Zülch Predsjednik Drustva za ugrozene narode Internacional

Jasna Causevic, Drustvo za ugrozene narode, Desk za jugoistocnu Evropu

Tel.++49 (0) 551 49906 16; Fax: ++49(0) 551 58028; ++49(0)179 524 35 38

E-mail: [email protected]



15

NOAM CHOMSKY – NEGATOR GENOCIDA I KONCENTRACIONIH LOGORA U BIH

Poznati americki profesor, lingvista, filozof i politicki aktivist Noam Chomsky u jednom intervjuu sa izvjestacem Guardian-a Emma Brockes 31. oktobra 2005. izrazio je svoj revizionisticki stav u vezi postojanja srpskih koncentracionih logora u Bosni i Hercegovini. Izvjestaje o ovim logorima sa lica mjesta poznatog novinara Guardian-a Ed Vulliamy-a opisuje kao “vjerovatno neistinitim”, dok tvrdnju Living Marxism’s (LM) da je karakter ovih logora namjerno pogresno predstavljen u zapadnim medijima, vidi kao “vjerovatno korektnu”.

Chomsky takodjer tvrdi da se masakr u Srebrenici nikad nije ni dogodio – i ako se cak dogodio, revizionisti magazina Living Marxism uradili su izvanredan posao tvrdeci da se isti nije dogodio.

U ovoj debate Chomsky sasvim otvoreno osporava da je izvrsen genocid u Srebrenici ili bilo gdje u cijeloj Bosni i Hercegovini, i govori o “genocidu”, stavljajuci ovu rijec u navodnike – uprkos cinjenici da je Medjunarodni krivicni sud za bivsu Jugoslaviju (ICTY) proglasio krivim nekoliko bosanskih srpskih generala koji su pruzali pomoc u izvrsenju genocida u Srebrenici.

Zaista, u negiranju genocida od strane novinarke Diane Johnstone u Svedskom magazinu Ordfront, koja kaze da je zvanican broj zrtava masakra u Srebrenici pretjeran, Chomsky i njegov krug idu i dalje od osporavanja masakra u Srebrenici. Chomsky je bio medju onima koji su podrzali kampanju odbrane ekstremistickog magazina LM koji je optuzio novinsku agenciju ITN za fabrikaciju postojanja srpskih koncentracionih logora u Bosni, na osnovu pisanja jednog amatera novinara i pristalice srpske nacionalne stvari Tomas Deichmann-a Tomas je tvrdio da su logori bili samo “centri zadrzavanja” i – iako ih nije nikad posjetio – predpostavljao je da ih zna toliko dobro da moze da tvrdi da su snimci ITN napravljeni namjerno tako da “zavedu” zapadnu publiku o njihovoj pravoj namjeni. ITN je tuzio LM zbog javne klevete a taj magazin nije bio u stanju da izvede ni jednog jedinog svjedoka koji je u stvari vidio logore iz prve ruke, dok su ocevidci, kao sto je ED Vulliamy, svjedocili o njihovom uzasnom karakteru. Famozni poraz magazina LM u procesu javne klevete nije zaustavio Diane Johnstone, u nedavnom komentaru o aferi Chomsky-Brocks u ljevicarskom magazinu Counterpunch, da ponovi vec diskreditovane lazi LM: “Problem koji je pokrenuo LM odnosi se na nacin snimanja koji je napravljen u logoru Trnopolje, koji fokusira mrsavog covjeka na drugoj strani zicane ograde koja u stvari nije okruzivala muslimaske zatvorenike, nego samo posadu ITN, koristen je za stvaranje utiska da ono sto se desavalo u Bosni i Hercegovini je bilo ponavljanje Holokausta u Naci-stilu”. Kampanja protiv Brockes je zbog toga istovremeno postala kampanja ponovnog pisanja historije bosasnkohercegovackog rata u kojoj se osporava cinjenica da se dogodio genocid. Koliko je velik branilac slobode govora filozof Chomsky moze se prilicno dobro vidjeti iz njegovog zahtjeva Guardian-u gdje se u stvari suprotstavio postavljanju njegovog pisma, koje je publikovano dva dana nakon sto se pojavio intervju sa Emma Brockes, pored pisma prezivjelog logorasa Omarske Kemala Pervanica. Pervanicevo pismo od 2. novembra 2005. u Guardian-u osudjuje Chomskog prije svega zbog njegove odbrane diskreditovanih tvrdnji LM. Izvan svake sumnje je tacno da Chomsky daje podrsku i utjehu negatorima genocida i da osporava vjerodostojnost ljudi koji imaju suprotan stav.



16

Chomsky osporava ono sto svako zna da je istina. Sta se desilo u i oko Srebrenice je genocid i to je nazalost jedna cinjenica. Dokazni materijal to pokazuje. Sta su njegovi osnovni motivi zna on najbolje.

Konvencija o genocidu jasno definise ovaj najtezi zlocin prava a postoje i presude ICTY koje su pazljivo postavile principe koje su sudije primjenjivale u odredjivanju da li neki poseban skup cinjenica zadovoljava kriterijume za dokaz genocida.

Genocid u Srebrenici nije stvar bilo cijeg misljenja, to je sudski faktor priznat od strane ICTY, kojeg su osnovale UN, a zatim i od strane Medjunarodnog suda pravde (ICJ) u Den Hagu.

Zakljucci Chomskog o mnogim temama ostaje kontraverzni: na primjer o americkim predsjednicima nakon Drugog svjetskog rata, koji su bili krivi za ratne zlocine, Kambodzanska historija i Kmeri Ruz, koji nisu bili toliko losi kako svako misli, masakr u Srebrenici za vrijeme rata u Bosni je vjerovatno precijenjen itd.

Postoji lista od 200 vrhunskih lazi Chomskog (List of the top 200 Chomsky Lies) koje je sakupio Paul Bogdanor. Medju njima je jedna laz i o Bosni.

Laz: “[U Bosni] je bio jedan famozni incident koji je potpuno preoblikovao misljenje Zapada i to je bila fotografija jednog mrsavog covjeka iza bodljikave zice [u logoru Trnopolje]… mjesto je bilo ruzno, ali to je bio jedan izbjeglicki kamp, mislim, ljudi su ga mogli napustiti ako su to zeljeli…”

Fikret Alic, Trnopolje camp Penny Marshall, ITN, 6. august 1992.

Prosle nedjelje u ponedjeljak 26. oktobra 2009. na tribini koju je organizovala Platforma BiH u Svjetskom forumu (World Forum) kod Tribunala (ICTY) u Hagu vidjeli smo Fikreta Alica poslije objave Tribunala da sudjenje Radovanu Karadzicu nece poceti jer se zlocinac nije udostojio da dodje na sudjenje posto navodno nije imao dovoljno vremena da se spremi za isto. Fikret Alic se predstavio portparolima Tribunala kao “covjek iza bodljikave zice iz koncentracionog logora Trnopolje. Alic nije bio tako mrsav kao na onoj dobro poznatoj fotografiji koju je napravio fotograf Peni Marshall 6 i 7. augusta 1993. Onaj ko je jednom prezivio stradanje kao Fikret Alic ucinice sve da ponovo ne dodje u slicnu situaciju.



17

Fikret Alic, naslovna strana Daily Mail 7. augusta 1992.

Trnopolje, fotografija ITN Chomsky je takodjer lagao u vezi njegove kolaboracije sa negatorima holokosta: “Ja ne vidim ant-Semitske implikacije u osporavanju postojanja gasnih komora, ili cak osporavanja holokosta.” Arthur Schlesinger je o Noamuu Chomskom davno rekao: “On pocinje kao propovjednik svjeta ali na kraju zavrsi kao intelektualni prevarant.”

Dzevad Kuric



18

PISMO REDAKCIJI NOS ZBOG DEZINFORMACIJA O KARAKTERU RATA I

IMENU NARODA U BiH

Postovana redakcijo, U NOS Teletekstu od 19 decembra o.g. prenosite vijest agencije API o izboru gradonacelnika Mostara pod naslovom “Nakon godinu dana gradonacelnik opet u Mostaru”, ali na kraju vijesti ste napravili dvije grube greske. U vasem zakljucku kazete naime sljedece: “Za vrijeme gradjanskog rata 90-ih godina u gradu su vodjene teske borbe izmedju Hrvata i muslimana”. Prvo, to nije bio gradjanski rat nego rat agresije susjednih zemalja Srbije i Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu. Ova cinjenica je opste poznata i jasno potvrdjena od strane dva medjunarodna suda Medjunarodnog suda pravde (ICJ) i Medjunarodnog krivicnog suda za bivsu Jugoslaviju (ICTY) koja su smjestena nedaleko od redakcije NOS u Den Hagu. Drugo, ime najveceg naroda u BiH je Bosnjaci a ne muslimani, kao sto to vi savim pogresno obiljezavate, a ta je cinjenica utvrdjena u Daytonskom opstem okvirnom mirovnom sporazumu 1995. godine. Vas neprekidno ponavljanje ovakvih gresaka smatramo neprofesionalnim, neprihvatljivim i iznad svega uvredljivim za mnoge gradjane Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj. Krajnje je vrijeme da se prestane sa sijanjem dezinformacija medju holandskom publikom i citaocima. Trazimo od vas hitnu ispravku i izvinjenje zbog ovih neprihvatljivih gresaka. S prijateljskim pozdravom! Savjet Platforme BiH u Nizozemskoj Dz. Kuric, B. Zecic i M. Ribic

INTERVJU SA AMBASADOROM BiH U NIZOZEMSKOJ

JEDNA UNISTENA GENERACIJA Intervju vodio: Jan Tromp Kad Miranda Sidran-Kamisalic razmislja o ratu u Bosni i Hercegovini, koji je od 1992. do 1995. razorio njenu zemlju, onda prije svega misli na masovna ubistva koja je pocinio Radovan Karadzic. “Bosna je bila etnicki i religiozno potpuno mjesovita dok nije dosao Karadzic.”

Karadzic je prosle sedmice uspio da privremeno odlozi sudjenje na Tribunalu.

Ambasador Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj je u mnogo pogleda suprotno onome sto od takvog

jednog visokog diplomate mozete ocekivati. Ambasador je zena. Ona je mlada i ima samo cetrdeset



19

godina. Sta Miranda Sidran-Kamisalic prije svega jeste to je da je jednostavna. Ona moze da u velikoj

mjeri autenticno prica o svakodnevnom zivotu u svom rodnom gradu Sarajevo za vrijeme skoro

cetverogodisnje opsade grada, od 1992. do 1995. godine, od strane neregularnih jedinica Karadzica.

Ona kaze na primjer sljedece: “Najgore je bilo za vrijeme vikenda. Tada se udvostrucavao broj od 20

hiljda onih koji su se skrivali u brdima oko grada. Zvali smo ih vikend-cetnici. Oni su u svoje slobodne

vikende dolazili iz Srbije da nam prijete a mobilizirao ih je Milosevic. Dolazili su dobrovoljno ili su

mobilizirani, nije bitno, ali su dolazili i nisu nam dali da budemo na ulici. Za vrijeme vikenda bili smo u

podrumima. Nigdje nismo mogli. Bilo je uzasno.”

Zbog dosade ili straha?”

“Naravno zbog straha. Svakog dana ste imali strah od smrti. To je kao da stojite u redu. Tako se to

osjecalo. Kao da ste stajali u redu pred klaonicom. Mozda si petnaesti po redu, mozda trideseti. Nisi znao

svoj broj ali si znao da stojis u redu. Svaki put kad moras izaci na ulicu oprastas se od svojih najblizih.

Kao da ih vise nikad vidjeti neces. Znao si da su oni tamo bili. Hiljadu sesto djece iz Sarajeva su u tih par

godina ubijeni, vecinom od snajperista. Oni su ih u snajperskom nisanu gledali i povlacili obarac.”

“5. aprila 1992. pales u prve zrtve – taj datum ne mogu nikad zaboraviti; dvije studentice su ubijene na

jednom od mostova preko Miljacke. To se dogodilo za vrijeme jedne velike studentske demonstracije. Mi

smo demonstrirali za mir. Vukovar u Hrvatskoj je vec pao, Dubrovnik je bio pod teskom vatrom i prenosile

su se vijesti da se to sve moglo prenijeti na Bosnu, Sarajevo, sto bi bilo uzasno.”

Sta je to bilo u Bosni gore?

“Cinjenica da je BiH etnicki i vjerski bila mijesana. Ja sam Bosanka Muslimanka. Vecina Hrvata su katolici, Srbi su ortodoksni hriscani. To nije bio problem. Imali smo mnogo mjesovitih brakova. Narodi nisu bili medjusobno podijeljeni. Tada je dosao Karadzic i rekao: mi cemo ih podijeliti, mi cemo ih prisiliti na etnicko ciscenje.” Kako je doslo do toga da ljudi koji su jako dobro zajedno zivjeli dozvolili da se jedni sa drugima zavade? “Ljudi su bili izlozeni velikoj manipulativnoj moci Milosevica. Njegova propaganda i industrija lazi bila je jako mocna.” Smatrate li licno da je to ubjedljiva prica? “Svakako. Ne treba zaboraviti da su mediji bili u rukama Milosevica. Ljudi u Srbiji su ga fanaticno slijedili. Bili su odusevljeni sa njim. Milosevic je bio obuzet idejom stvaranja Velike Srbije. Bio je spreman da za to zrtvuje sve. On je upravljao medijima i to ne samo kratko vrijeme nego veoma dugo. Ispirao je mozgove ljudima. Svaki dan ih je ubijedjivao da im zivot nije siguran ako ne saradjuju. Stvorena je atmosfera u kojoj niko nikome ne vjeruje.” Zamjerate li to Vasim zemljacima?



20

Uzdahnula je sasvim duboko, i jos jednom. “Zamjeriti, zamjeriti”, odahnu napokon. “Sta ja imam od toga? Ima Jugoslovenski Tribunal u Den Hagu i ako on ne ostvari ocekivanja postoji jos uvijek nebo iznad nas. Ja vjerujem da ljudi jedni druge uvijek mogu razumijeti. Ako to samo zele. Vi mozete na tome raditi da se popravite i sebe otvorite i shvatite zasto je neko u nekom odredjenom vremenu svog zivota bio slab i dozvolio da bude izmanipulisan. To se vjerovatno moze svakome desiti.” Vi kazete zapravo da niko iz ubjedjenja ne cini zlo. Vjerujete li Vi stvarno u to? “Ja nikad nikoga ne bi mogla ubiti. Ne, to ne bi mogla, to znam sasvim sigurn. Mislim da je to takodjer i pitanje spola. Nikad nisam cula za neku srpsku zenu snajperistkinju. Vidjela sam fotografije ljudi koji su sa vrhova brda pucali po gradu. Nikad na tim fotografijama nisam vidjela zene.” Ubijanje je nesto za muskarce? Ne, ubijanje je nesto za kakavice. Covjek koji svjesno odluci da ubije drugog covjeka je kukavica, zaista, on je jedna kukavica. To je jedna prica biblijskih razmjera. Nasuprot zla stajalo je dobro. Sta smo mi dozivjeli u Sarajevu, koje je od svijeta bilo prepusteno svojoj sudbini, je to da su gradjani jedni druge pomagali. Mi smo iskusili kako su ljudi jedni druge stitili, danju i nocu. To je ono sto nam se dogadjalo u Sarajevu: jedan ogroman osjecaj solidarnosti. Mi smo pomagali jedno drugo svakog momenta. Bilo se gladno. Mogla sam samo sanjati o jagodama i bananama. Glad uzdrma covjeka iz temelja. Zbog gladi se pomisli i na kradju ali se to ne uradi. Nikad nisi pojeo komad hljeba a da ga nisi podijelio s nekim drugim. Mogao si sam uzivati jeduci jednu narandzu ali si je dijelio s drugima. Covjek postane svjestan da sreca nije namijenjena za individualnu upotrebu. Nauci da sreca postoji jedino ako se dijeli. Zvuci skoro da to niste zeljeli propustiti. “Bilo je to vrijeme vrijedno iskustva, sigurno. Ako sada na to mislim uvijek imam topla osjecanja. Za mene je to u izvjesnom smislu jednostavnije, jer nisam u porodici imala poginulih. Za one koji su izgubili sina ili oca i nisu ih mogli sahraniti jer su nestali u nekoj od mnogih masovnih grobnica se ne moze reci da je to bilo jedno dobro vrijeme. Tad se sigurno gleda drugacije na ovo vrijeme. Ja sam bila jos mlada, osjecala sam se povlascenom, mogla sam pomagati i na jedan cudan nacin bila sam srecna.” Ona je upravo ispratila 160 zena koje ce dva dana i dvije noci provesti u autobusu na putu od 2000 kilometara za Bosnu. U suprotnom pravcu su zene prosle nedjelje putovale prema Den Hagu. Dosle su da vide Karadzica i svojim ocima gledaju kako se pravda konacno pocinje da ostvaruje. “Ja vjerujem da su zene prije svega zeljele da njihovu podrsku daju Tribunalu i da izraze zvoje povjerenje prema ovom Sudu”, kaze ambasadorica. Malo kasnije ona kaze o ovoj grupi zena: “Postoji jaka zelja da se konacno moze u miru zivjeti.” Kako one sve ovo podnose? “Sve zene su tesko istraumatizirane. Kada je tragedija pocela bile su to majke srednje zivotne dobi. Sada su to stare zene, u mnogim slucajevima izgledaju starije nego sto jesu. One pate, svaki dan one pate. One skoro dvadeset godina broje dane. One broje dane od kada se njihovi muzevi i sinovi nisu vratili kuci, od kada su nestali sa lica zemlje. One broje dane otkako se okrivljeni Milosevic, Karadzic, Mladic godinama mogu skrivati. Mladic jos nije uhvacen. A zene samo cekaju i cekaju. Karadzic je prije godinu dana uhapsen. One su opet morale cekati. Sada je napokon krajnje vrijeme doslo da cijeli svijet govori da su njihovi muzvi i sinovi bili zaista zrtve genocida,”



21

Ona je naglasila nekoliko puta da je vazno da zene uskoro takodjer dobiju “kompenzaciju”. One su jako

siromasne posto su ostale bez glave porodice. Ambasador Sidran navodi rijeci predsjednika Tribunala za

bivsu Jugoslaviju koji je ukazao da se “pravda ne odnosi samo na kazne uzurpatorima, zrtve moraju

ponovo raspolagati sredstvima da svoj zivot iznova grade”.

Ona kaze da jedan milion Bosanaca od stanovnistva od cetiri miliona zivi u inostranstvu kao posljedica

rata. Oni su izbjegli u Kanadu, Australiju – daleko. U Holandiji zivi oko pedest hiljada Bosanaca i

Hercegovaca, skoro sve izbjeglice.

Ona naziva svoju generaciju “unistena generacija” . “Bolje je ne pocinjati na rusevinama.

Uvijek nedostaju muskarci. Mnoge djevojke iz moje generacije se nisu nikad udale. Nije bilo muskaraca.

Muskarci su poubijani ili su otisli.”

Ona govori o Sporazumu iz Dejtona, Ohajo iz 1995., miru kojeg su Amerkanci nametnuli i kaze: “U

Dejtonu je dogovoreno da se prognani i izbjegli gradjani mogu vratiti nazad. To je bila sustina

Sporazuma. Mozda je to bio i najznacajniji aspekt istog. Ali do toga nije nikad doslo. Zasto nije? Zato sto

su Karadzic i Mladic jos slobodno okolo hodali. Kako se mogu ljudi, koji su postali zrtva etnickog ciscenja,

sa sigurnim osjecajem nazad svojim kucama vratiti ako ratni zlocinci jos uvijek slobodno setaju? Na ulici

srecu jos uvijek iste policajce srpskih snaga koji sui h svojevremeno iz njihovih kuca tjerali. Kako mogu

ovi ljudi da se nazad vrate? Gledati proslosti u oci je najveci izazov. A mi moramo s time jos poceti, to je

tacno.”

Je li sudjenje Karadzicu jedan doprinos tom pocetku?

“Da, mislim da postoji jaka zelja medju Bosnjacima i Hrvatima da se konacno u miru zivi. Ali stanje

ostaje kriticno. Mislim u dijelu Srpske zivjelo je dosta bosanskih katolika, Hrvata. Oni su od strane Srba

protjerani i ne mogu se natrag vratiti. Tamo su ostali prazni gradovi, gdje skoro ljudi vise ne zive. To je

zapravo deprimirajuce. Karadzic moze biti uhapsen ali njegov projekat etnicki cistog stanja jos uvijek stoji

nepomjeren. Na ovaj nacin Bosna i Hercegovina gubi svoju sustinu: jedan multikulturni suzivot, jedan

multireligijski suzivot. Stanje u zemlji je potpuno nestabilno. Od pocetka ove godine izgubilo je

osamdeset hiljada ljudi posao. Inostrani investitori ne dolaze. Preko cetrdeset posto radnog stanovnistva

je nezaposleno. Dvadeset posto ljudi zivi ispod granice siromastva.”

Kako ovo rijesiti je jedno veliko pitanje. Jos vise zabrinutosti unosi pitanje da li je Bosna i Hercegovina

zaista jedna zemlja, jedna nacija?

Ambasador: “Ja ne bi znala sta je alternativa.” Zvucala je sada odmjereno. “To je jedna zemlja, jedna

drzava.”



22

Jedna drzava jos nije nacija.

“To je jedna zemlja sa dva entiteta, na nesrecu. Jedan dio je cisto srpski, ali mi pokusavamo jos uvijek da

izvrsimo ono sto je prije petnaest godina u Dejtonu dogovoreno.”

Prosle nedjelje je u Butmiru kod Sarajeva pod medjunarodnim vodjstvom pokusano da se Sporazum iz

Dejtona revitalizira. Bio je to potpuni neuspjeh, bez pocetne saglasnosti izmedju naroda. Kako se to mora

zavrsiti?

“Za to ce trebati vremena. Moja generacija je mislila nakon 1995.: O.K. jos jedna godina, ljudi koji su

izbjegli ce se vratiti natrag, svako ce opet biti srecan, zajednicki cemo zemlju obnavljati, u 2000. cemo

postati clanica Evropske Unije – zasto ne?

Pogledajte ocekivanja i znacete kolika su bila razocarenja. Ali ja nemam drugog izbora nego da budem

optimista. Mi sebi ne smijemo dozvoliti da izgubimo inspiraciju.”

Zar nije vjerovatnije da ce ponovo izbiti rat?

“Ne. Nema vise rata. Mislim da to sigurno znam. Nema vise rata. Ko bi se u ovom trenutku prihvatio

oruzja?”

Postoje glasine da stari borci vec skupljaju oruzje. Ne za lov.

“Te glasina mi ne zvuci nimalo prijatno u mojim usima. Nisam je cula. Sta hoce ljudi, poslije toliko mrtvih,

toliko pobijenih, toliko masovnih grobnica? Jednom to mora da prestane. Konacno ljudi moraju ipak

jednom iskreno, otvoreno i odgovorno zajedno sjesti.”

Kao student citala je Sekspira i Servantesa. “Nisam se obazirala na politiku, Citala sam romane, gledala

filmove, voljela sam umjetnosti.”

Ona je sada ambasador jedne zemlje koja trazi vazduha. “Ne mogu jednostavno da sjedim po strani. Ja

moram nesto da uradim. Tako sam odgojena.”

Njen otac, Abdulah Sidran, bio je poznati disident u staroj komunistickoj Titovoj Jugoslaviji.

Bio je vise puta u zatvoru. Jedan je od najpoznatijih pisaca, pjesnika i scenarista u Bosni i Hercegovini.

Kcerka Miranda o svom ocu kaze: “Polovina njegovog stvaralastva odnosi se na grad Sarajevo. Ime

Sidran ima jedno posebno znacenje u gradu. Moj otac je cijeli rat ostao u gradu, zelio je da bude primjer.

Za vrijeme opsade nije bilo telefona, televizije, skoro nikakve veze. On je svakog dana setao po gradu,



23

sto je bilo zivotno opasno, mi smo bili jako uplaseni. Medjutim, on je zelio pokazati da je on jos uvijek bio

tamo.

Ja sam znala da i ja takodjer moram dati svoj doprinos. To je Amor patrie, ljubav za zemlju”

IZ DNEVNIKA NAIDE RIBIC - “PRISUSTVOVALA SAM SUDJENJU RATNOM ZLOCINCU RADOVANU KARADZICU”

20. oktobar 2009. Danas sam dobila e-mail od predsjednice Platforme gospodjice Admire Fazlic u kojem pita ko namjerava ici U Den Haag, na pocetak sudjenja ratnom zlocincu Radovanu Karadzicu. Javili su se par novinara koji zele da naprave intervju sa tim osobama. Pisala je ona. Posto sam u srcu nanijetila da odem, da budem ispred Tribunala i da prisustvujem tom istorijskom momentu javila sam Admiri da moze racunati na mene. 21.oktobar 2009. Danas me nazvala novinarka iz Nederlandse Islamitische Omroep (NIO) Kim, i rekla mi da je moje ime dobila od Admire i da je zainteresovana da napravi TV reportazu o meni i utjecaju pocetka sudjenja Karadzicu na mene. Pristala sam, naravno. Njen glas je bio jako blag i topao i osjetila sam da je ona jedna dobra osoba koja saosjeca sa svim oko sebe. Nasa prica me pomalo uznemirila. Pocele su se javljati duboko skrivene emocije. ”Ma bit ce dobro” – govorila sam sama sebi. Dogovorile smo se da ce ona, snimatelj I tonac doci u nedelju 25.10. u 13 sati kod mene kuci, u Bredu. Snimace taj dan i onda sutradan u Tribunalu. Rekla je da ce pokusati da mi rezervisu mjesto u sali za sudjenje. Sva sam uzbudjena. Velika je odgovornost pricati u ime hiljade Bosanaca i Hercegovaca o ovako vaznoj temi. A prica o tim ratnim danima, o svemu sto sam dozivjela i osjetila ne moze proci a da se ne otvori “Pandorina kutija” koja je zakovana najjacim ekserima na svijetu. 24.oktobar 2009. Vec tri dana ne spavam. Kim me zove povremeno da se dogovorimo o detaljima i idejama. Nekako smo se osjetile nas dvije. Puna sam emocija, tuge, bola, uspomena. Ali ma koliko da je tesko necu odustati. Mi moramo pricati da bi drugi znali istinu. Moramo pricati u ime zrtava. MORAM PRICATI U IME MOG RAHMETLI BRATA ESEDA. 25.oktobar 2009. Jos jedna ne prospavana noc. Strepnja. Iscekivanje.Toliko toga zelim da kazem a opet mi se cini malo. NISTA. Hocu li uspjeti docarati rijecima ono sto se desava u meni…U mom narodu…U majkama Srebrenice…U logorasima i u svim drugim zrtvama rata? Snimanje je trajalo par sati. U prirodi uz jedno malo jezero, na mom omiljenom mjestu koje me podsjeca na KUCU….Odem ja tu kad zaboli dusa da se malo opustim. Vrlo cesto klizne i suza niz lice. “Negdje u daljini, Gdje cvjeta najljepse cvijece, Gdje svicu najljepse zore, Gdje se najtoplije smije sunce I najljepsi padaju snjegovi, TAMO JE MOJA KUCA” Pocela sam snimanje sa pjesmom “MOJA KUCA” iz moje zbirke pjesama “Moj horizont”. “…Ja cesto sanjam svoju kucu Koja me jos uvijek ceka. Vidim moju majku Kako pece kolace, Mog oca koji se brine za nas,



24

Moju nanu koja na kaucu sjedi I mog dedu ponosnog na sve nas. Vidim moju kucu, Moj grad, Moj narod, Moju bracu zaljubljenu i sretnu I mog komsiju koji dijeli Svoj zadnji zalogaj sa nama…” Nakon emocija koje su proizisle uz recitovanje pjesme krenule su rijeci iz mog srca….Budile su se uspomene…I ponovo je boljelo…Ali nije bilo suza. Valjda su presahle nakon svih ovih godina.Ubila ih je bol. Plac bez suza je jako bolan. A puhao je holandski vjetar u moje lice podsjecajuci me na stvarnost, na mjesto i vrijeme. Prolazili su ljudi i pitali se pogledom ko sam ja. Oko mene velika kamera, ogroman mikrofon, novinari. Ja pricam a oni me prate. Ali kako objasniti prolaznicima da ja nisam nikakva zvijezda i da bih voljela da se ovi momenti nisu desili nikad. Jer tad ne bih mogla pricati o ratu, cetnicima, bjezanju, pogibiji brata, umiranju jednog naroda i jedne zemlje. Tad ne bih bila ovdje nego u svojoj domovini. Snimanje smo nastavili u mojoj kuci, sa mojim sinovima Adisom i Harisom. Kim je zeljela shvatiti znacenje Republike srpske i Karadziceve veze s njom. Zeljela je shvatiti mnogo toga ali kako joj objasniti kad ni sama jos uvijek ne shvatam. ZAR DRUG NA DRUGA, BRAT NA BRATA????? Snimatelj i tonac su , kao i Kim, bili puni emocija slusajuci moje price. “Ne, ja ne mrzim”- odgovarala sam na pitanje. “Ja ne zelim da se svrstam u istu grupu onih protiv kojih se borim. Ne zelim da radim stvari koje prezirem i ne shvatam kod drugih. U mom srcu nema mjesta za mrznju jer je ispunjeno samo ljubavlju i plemenitoscu. Ne zelim da se zatrujem….”govorila sam. ”Najgore je kad presahnu suze, kad vise ni plakati ne mozes. Ta bol je neopisiva. Ustvari ja ne mogu plakati jer vise ne osjecam NISTA, pretvorila sam se u santu leda. A najteze je biti prazan, tup, nedodirljiv. Znam da sutra necu plakati – zavrsavala sam svoju pricu. Cijeli dan slusam na vijestima da zlocinac nece izaci pred sud. NIJE SPREMAN – kaze. Cuj nije spreman! Pa zar su zrtve bile spremne da budu ubijene??????? Zar su Srebrenicani bili spremni na pokolj???? Djeca na umiranje??? A on “gospodin” treba za sve to da odgovara a ponasa se kao da ON treba nekom da sudi. 26. oktobar 2009. Evo, dodje i taj “D dan”. Pocetak dugoiscekivanog sudjenja. Nisam oka sklopila. Kad se pogledam u ogledalo prepadnem se koliko izgledam iscrpljena i ispijena, sa podocnjacima na licu. Ali ovaj put mi je sve jedno kako izgledam. Krenula sam rano sa Admirom i njenim roditeljima koji su dosli po mene u Bredu. Sve cetvero smo bili jako uzbudjeni. Pricali cijeli put samo o sudjenju i ratu, o bolu koji se pojavio ponovo u nama. Sa velikim interesovanjem smo slusali vijesti na kojima su ponovo ponavljali da se Karadzic ne namjerava pojaviti u sudnici. Nemoguce – ponavljali smo. Pa on je optuzenik! Zar moze jos i uslove da postavlja i da sam odlucuje da lice se pojaviti u sudnici ili ne. U 8 sati smo bili pred Tribunalom. Na moje iznenadjenje odmah su me poceli snimati. Moj dolazak, prilazak zgradi Tribunala, svaki pokret. Nisam se lijepo osjecala u masi ljudi tako pracena kamerom . Mnogi su dugo gledali u mene pokusavajuci se sjetiti da li me odnekud poznaju jer ako me konstantno prati kamera na ovako vazan dan kad su svi dosli zbog sudjenja onda , vjerovatno, nisam nepoznata. Kim mi je rekla da su uspjeli da mi obezbijede mjesto u sudnici i da sam vec na spisku. Nisam mogla vjerovati. Ostala sam bez daha. To je puno vise no sto sam ocekivala. To je jedan vazan istorijski moment u mom zivotu koji ce za uvijek ostaviti trag u meni. Stala sam u red. Prvo ce uci predstavnici medija iz cijelog svijeta, vazne politicke licnosti, majke Srebrenice, Zepe, Prijedora…prisutni logorasi…diplomate. Svi oni vec odavno imaju akreditaciju za sudnicu. Ja strpljivo cekam svoj red. A kamera snima. I tako, cekajuci, posmatrajuci oko sebe, iscekivajuci, odjednom potekose suze niz moje lice. Pobijedile su bol, izbile su cep s kojim su bile duboko pritisnute i bez stida su potekle. A kamera i dalje snima. Ja ih i ne krijem. Ne stidim ih se. Ali jako bole. “Pripremi licnu kartu ili pasos”- kaze mi Kim. I ja tad ostanem paralizovana. NEMAM!!!!!! Gledam je ocima velikim kao moje Plivsko jezero i sa vulkanom boli u sebi i ponovljam u transu...NEMAM…NI JEDNO OD TOGA…ZABORAVILA SAM…NISAM RAZMISLJALA DA MI TREBA…Ona odlazi kod



25

nekog da pita sta sad i kaze mi da bez identitet dokumenta necu moci uci. To su propisi. Gleda me sazaljivo, uplakano, a ja u transu od bola. Od bijesa na samu sebe. Najradije bih samoj sebi opalila samar kad sam se mogla tako djetinjasto ponasati kad znam da ovdje u Holandiji ne mozes NIGDJE bez licne. Ponovo suze niz moje lice…Tako mi je krivo na samu sebe…SVE SAM UBRLJALA…Videci me slomljenu Kim je rekla: “Znas sta, ostani ti u redu. Ko zna , mozda i uspijes uci.” To ona onako da me utjesi. Ne vjerujuci ni sama u svoje rijeci. I stojim ja i dalje u redu. Dolaze i majke Srebrenice. Ne dozvoljavaju im da na sebi imaju maice sa natpisima o miru i pravdi. Govore im da moraju skinuti jakne, maice, pripremiti ulaznice i licne dokumente. A one gledaju izgubljeno…Ne razumiju…Ne shvataju. Pocinjem im prevoditi posto sam 2m od ulaznih vrata. Gledaju me zahvalno i jedni i drugi. Onda je stigla i nasa ambasadorka Miranda Sidran Kamisalic. Posto se vec poznajemo prisla mi je da se pozdravi i usla u zgradu. Napokon sam i ja na redu..Srce mi je prestalo kucati na trenutak a krv se slila u lice. Sta ce se desiti? Boze, molim te, molim te, molim te…ponavljala sam u sebi. Vani su cetiri osobe koje provjeravaju spiskove. Traze dokumente prije nego daju ulaznicu. Na vratima dvoje, poslije njih dvoje na salteru I dvoje kod skenera. Jedna osoba vani zna da se o meni pravi reportaza i da sam zbog toga na spisku. I jedan od one dvoice kod skenera. Ovi vani mi dadose ulaznicu ne trazeci nikakav dokument. Znaci prvi korak je napravljen. Kako sam se jako molila dragom Allahu da uspijem - ulazim. Prva dvoica se samo razmakose, oni na salteru me nisu ni primijetili, iako su gledali u mene. SVI prije mene imaju pasos u ruci i pokazuju ga a ja kao u setnji. Dolazim kod skenera. Uzimam korpicu u koju stavljam tasnu, mobitel, sat i nakit..i dodjem BAS pred onog sto me vec vidio i s kojim je razgovarala novinarka. Nasmije mi se. Dao mi moje stvari, pozeli srecu i JA PRODJEM. Poslije njega me pregleda zena–policajac koja rukama uz tijelo trazi zabranjene predmete - i TU PRODJEM! Ostavim telefon u sanducic i jednostavno se sama upisem na spisak. Idem dalje. Ulazim u drugi dio zgrade. Jedan veliki press prostor. Ogromni ekrani koji su povezani sa sudnicom, leptopi na stolovima, guzva i usplahirenost. Ponovo kontrola i skeniranje – I ponovo prodjem. U medjuvremenu je sudjenje vec pocelo. Pratim ga na ekranima dok se penjem na sprat. JOS JEDNA KONTROLA..OHHHHHH….i OPET SAM PROSLA. ZAISTA SAM BILA JEDINA TAJ DAN OD SVIH MOGUCIH GOSTIJU KOJA NIJE POKAZIVALA LICNI DOKUMENT…CUDA POSTOJE. Jednostavno je bilo sudjeno da udjem u sudnicu, da prisustvujem sudjenju. Koliko god djeluje nevjerovatno NESTO me je zastitilo i omogucilo mi da ne smetano udjem. Moje molitve su bile uslisene!!! Uzimam slusalice za prevodjenje. Ulazim u sudnicu koja je vec dupke puna..Uznemirena sjedam. Namjestam slusalice na bosanski jezik. Gledam malo oko sebe. Ozaloscene majke, bivse logorase, zrtve rata. Posmatram mnogobrojne novinare. Gledam sudije koji su sa staklom odvojeni od publike. I vec je svima jasno da Karadzic nije dosao. ”Ne zelim bojkotovati sudjenje ali ne mogu ucestvovati u procesu sve dok ne budem spreman za odbranu. Bio bih kriminalac kada bih pristao na takvo sto. Treba mi vremena da procitam na hiljade stranica optuzbi, da se pripremim dobro jer mi je stalo da se cuje prava istina”, bio je Karadzicev argument za ne dolazak. “Posto se optuzeni nije pojavio na rocistu proces se odgadja za sutra” – prolomio se glas predsjedavajuceg Sudskog vijeca gospodina O-Gon Kwon-a . Zamor u sali. Svi u soku. Pa tek sam usla – mislim u sebi. Gledam uplakana lica majki iz Srebrenice i shvatam da je HAASKI TRIBUNAL danas po drugi put izvrsio genecid nad svim zrtvama, genocid nad nasom zemljom Bosnom i Hercegovinom. Ne dozvoljavaju nam ni da sebi od soka dodjemo. Moramo brzo napustiti salu. Osjecam se ponizana i povrijedjena. Svi oko nas hladni i poslovni. Izvrsavaju profesionalno svoje duznosti. Kad odjednom ugledam jednog redara kako brise suze. Gleda nemocno svu tu bol u nasim ocima. Slusa jecaje majki i potekose mu suze. Nije se mogao uzdrzati. Pogledala sam ga sa divljenjem i pruzila mu sestrinski ruku. Boja njegove koze mi je rekla da nije Holandjanin. Zato je valjda i zaplakao! Izlazeci iz sudnice pitala sam se kako je moguce da jedan najtrazeniji zlocinac Balkana sefuje svjetski priznatom sudu i ponasa se tako samovoljno i buntovno. Da sam ja ubila samo jednog covjeka niko me nebi ni pitao da li sam spremna na sudjenje. Nego bi me LAPILI (kako kazu u mom Jezeru) i doveli u sudnicu. A on odgovoran za hiljade zrtava, za genocid nad bosnajckim narodom i za nos vuce cijeli svijet. Sigurno je i sampanjac dobio da proslavi.



26

Uostalom svijet je davno zaboravio nasu bol. Genocid nad nama. Mnogi jos uvijek govore o GRADJANSKOM RATU U BiH. Sjecam se kad je Karadzic uhapsen 21. jula 2008. godine. Bila sam tad u BiH na godisnjem u svom Jezeru koji sad pripada RS. Pratila sam tih dana fanaticno stampu . Nevjerovatno je bilo da se vise pisalo o Draganu Dabicu nego o onome koga je on krio i zasta je odgovoran. Pisali su ko je Dabic? Gdje je bio, kako se krio. Sta je radio. Sta je pisao. Ko mu je bila ljubavnica..i sve te gluposti a ni rijeci o genocidu, o zrtvama, o puna 43 mjeseca rusenja Sarajeva sa bezbroj ispaljenih granata sa okolnih brda, ni rijeci o 1500 ubijene djece u Sarajevu – u srcu Evrope, ni rijeci o preko 8000 ubijenih Srebrenicana za samo 3 dana, ni rijeci o Prijedoru, Zepi, Zvorniku, Bijeljini, logorima, silovanjima. Ne. Nije bilo ni jedne rijeci. Bilo je samo vazno Ko je DABIC.. a Taj Dabic i sad cijeli svijet vuce za nos a oni mu to i dozvoljavaju. “MORA BITI PRAVEDNO SUDJENJE’- rijeci su predsjedavajuceg u Tribunalu. A gdje je Pravda za porodice zrtava???? Ponovo sam u velikoj press Sali. Guzva. Novinari pisu izvjestaje. Razgovaraju sa majkama Srebrenice. Mene je odmah docekala kamera. Bila sam ljuta. Bijesna. ”Danas su ponovo ubijene sve zrtve BiH” - pocela sam svoju pricu. “Nek ih je sram. I zadnje postovanje i vjera u Tribunal je iscezla…zauvijek nestala.To je jedna lakrdija. Sad ce godinama trajati ispitivanje a Karadzic ce kao i njegovi predhodnici Milosevic i Seselj praviti sprdnju u sudnici i sa sudijama. Poznati scenarij. Zar im uopste trebaju dokazi????? Nisani u Potocarima su svjedoci sa imenom, prezimenom i maticnim brojem. Mozda zele da izumru svi logorasi, cije je zdravlje i onako naruseno i majke Srebrenice pa da nema ko da svjedoci?? Skandal “- govorila sam pred kamerom. I onda nam pridje neko iz obezbjedjenja da pita kamermana kako je usao unutra? Jos se nikad u istoriji Tribunala nije desilo da je u zgradu usao neko sa kamerom!!! PONOVO CUDO! Izasli smo van i tek sam tad vidjela da su svi ostali kamermani van zgrade, iza zeljezne ograde. Mi smo ipak ostali u dvoristu da zavrsimo pricu u masi uplakanih majki. Bolila me njihova bol, pekla me njihova suza. Sjetila sam se mojih dragih sinova Adisa i Harisa koji me cekaju u Bredi i srce mi je zatreperilo od ljubavi i srece jer njihov zagrljaj je za mene najvece bogastvo. A OVE MAJKE VEC ODAVNO NEMA NIKO DA ZAGRLI…NEMAJU NIKOME DA KAZU SINE….”

• Snimljenu reportazu mozete pogledati preko interneta . www.tvblik.nl/nioscop , idete na gemist I onda na 1-11- 2009. Tekst u uvodu pocinje sa : “laten zien dat ik leef…

Reakcija na tekst: [email protected]

PODMETANJE KUKAVICIJIH JAJA DIJASPORI – GLASANJE ZA LAZNI PROSPERITET Objektivno informisanje javnosti je od ogromne vaznosti. Poznato je da onaj ko ima u rukama medije moze modelirati i uticati na misljenje korisnika medija. Taj fenomen je u ratnom i postratnom periodu BiH dosao do punog izrazaja. Bosna i Hercegovina je i danas izlozena visestrukim unutrasnjim i spoljnim medijskim manipulacijama. Primjera ima i previse. Nazalost, ovoj zloj pojavi nije ostala otporna ni dijaspora BiH. Tako na primjer urednik Habera u jubilarnom 50. broju lista bh. dijaspore iz Britanije na stranici 30 i 31 u izvjestaju sa sastanka Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore BiH (GO SSDBiH) u Cirihu pod naslovom “Do nove godine ce javnosti prezentirati nacrt Ustava Bosne i Hercegovine” iznosi polovicnu i netacnu informaciju o ovoj izuzetno znacajnoj temi. Naime, on kaze da je "dvoclana Radna grupa za pravna pitanja GO izradila prijedlog Ustava BiH koji je GO u Cirihu usvojio i nakon razmatranja od strane pravnih eksperata bice do kraja godine ponudjen institucijama BiH". Tim povodom on uopste ne obavjestava citaoce da su u Radnoj Grupi bila izabrana tri clana i da je treci



27

clan imao sasvim suprotno misljenje od ostala dva clana i nije preporucivao ucesce SSDBiH sa prijedlogom Ustava BiH nego je izricito zahtijevao davanje podrske dijspore starom Ustavu Republike Bosne i Hercegovine, kao jedinom ustavnom pravnom aktu kojeg gradjani BiH imaju pravo zahtijevati da im se vrati, jer im je oduzet nezakonitim sredstvima - agresijom i genocidom. Bilo koji prijedlog nekog novog ustava bez obzira koliko bio dobar i demokratican nema nikakve izglede u postojecoj dejtonskoj parlamentarnoj strukturi koja donosi odluke po principu entitetskog glasanja. Ucescem dijaspore BiH u pomenutoj krajnje bezizglednoj proceduri predlaganja novog ustava ona gubi pravo naknadnog zahtjeva za povratkom privremeno suspendovanog Ustava Republike BiH, a upravo je dijaspora potencijalna drustvena i politicka bh. snaga koja ima pravo i obavezu zastite i odbrane jedinstvene drzave BiH putem opravdanog i legitimnog zahtjeva za povratak Ustava Republik Bosne i Hercegovine. Postavlja logicno pitanje cemu sluzi ovo forsirano nametanje prijedloga "Poptuno novog ustava" u postojecoj krajnje nepovoljnoj politickoj konstelaciji u BiH sem da se da podrska nekoj od partija na vlasti koje sistemski rade na getoizaciji i podjeli BiH. Na sastanku GO u Cirihu predstavnici Holandije, Australije i nekih drugih zemlja su odlucno zahtijevali obustavljanje postupka predlaganja novog Ustava, ali su od strane uze grupe oko Namika Alimajstorovica dezavuisani tako da je cak i zapisnik sa GO friziran i prilagodjen prvobitnim planovima i potrebama ove neformalne grupe, na sto su ulozene pismene zalbe i osporena vjerodostojnost odluka o ovom pitanju u zapisniku. Da bi imali pokrice za svoju isforsiranu, a sa drugih strana najozbiljnije osporavanu odluku o prijedlogu Ustava navedena grupa je na stranici SSD nedavno objavila anketu sa pitanjem Kakav ustav treba BiH? Slijede alternativna tri odgovara i moj komentar na formulaciju istih: 1. Prvi ponudjeni odgovor: “Potpuno novi ustav koji ce prihvatiti svi gradjani BiH.” Kako mogu svi gradjani "prihvatiti" bilo koji ustav, niti ce svi glasati niti je moguce da svi glasaju?! Medjutim, zvuci primamljivo jer se radi o opciji koja je bliska “svim gradjanima” i naravno moze se ocekivati da ce se vecina anketiranih opredijeliti za ovaj odgovor, koji zadovoljava interese i namjere kreatora ankete. Nije slucajno ni to da je ovaj odgovor stavljen upravo na prvo mjesto. 2. Drugi ponudjeni odgovor: “Ustav Republike BiH iz 1993.” - je maliciozno i usko formulisan jer je isti vecini gradjana slabo poznat pod tim imenom i aludira na ratno vrijeme (1993) na sto neupuceni ljudi u startu imaju averziju. Ovdje bi trebao da stoji dodatak: Ustav Republike BiH koji garantuje suverenitet gradjana, naroda i jedinstvenu BiH. U tom slucaju bi imali sasvim drugaciju sliku reakcija na anketu. 3. Ponudjeni odgovor: “Sadasnji "Dejtonski ustav" je dobar.” Za razliku od prva dva ponudjena ustava kvalitativno je odredjen i sugerise pozitivan odgovor, sto je takodjer "naivna" i neprimjerena formulacija u jednoj ovakvoj anketi. I ovakav nacin namjenskog "testiranja" javnog mnijenja je oblik medijskog manipuliranja. Zar ne bi bilo logicno da su odgovori na ponudjeno pitanje mogli biti potpunije i jasnije formulisani tako da bi gradjani znali za sto glasaju i za sto se u anketi opredjeljuju? Od takve ankete i rezultata iste



28

bi onda i mogli imati neke koristi. Ovako je pitanje kome ce ova anketa i na koji nacin posluziti. Postavljena anketa je takodjer tehnicki manjkava jer nema urednu registraciju glasaca, indikacija procenta glasaca je netacna, moze da se glasa svakog dana itd. sto je i po ovom aspektu diskvalifikuje. Glasanje je na linku: http://www.bihdijaspora.com/prva.htm

IZVINJENJE PREDSJEDNIKU SRBIJE, BORISU TADIĆU Žrtve srpsko-crnogorskog fašizma se izvinjavaju predsjedniku Srbije za genocid, masovna ubistva, logore, silovanja, progone... Autor: Edin Begović Objavljeno: 19. October 2009. 21:10:48 ENGLISH - ENGLESKI

Jest da nisam bošnjački lider, ali… Gospodine Tadiću, Izvinjavam se u ime svoje porodice, što su mi četnici ubili oca, tako mi je žao! Iskreno se izvinjavam i zbog nestalog dajdže, gospodine Tadiću. Izvinjavam se za svoju mladost, provedenu meñ' zidovima mračnog podruma, oprostite. Izvinjavam se zbog dvije upale pluća i astme, dobijenih u gore pomenutom podrumu, gospodine Tadiću. Izvinjavam se za svoju mladost, jer kao dječak, nekoliko dana pred rat, mahao sam vojnicima u maslinasto zelenim kamionima, a oni bi meni dizali tri prsta?! Mislio sam da tri prsta imaju veze sa tri slova na kamionima, JNA! Šta sam znao ja. Izvinjavam se zbog svoje mladosti, izrešetane

Predsjednik Srbije spreman za nove pohode!



29

gelerima od projektila iz minobacača, VBR-ova, bestrzajnih topova i tenkova na kojima su ona ista, upečatljiva, tri velika slova: JNA, gospodine Tadiću. Izvinjavam se i zbog svojih sjećanja, jer umjesto da se sjećam bajramluka, ringišpila, i ako hoćete, novogodišnjih paketića, ja se sjećam ljudi, nana, deda, momaka i djevojaka ubijenih snajperom iz Nedžarića dok su nosili kanistere vode sa hidranta ispred zgrade Osloboñenja, gospodine Tadiću.

Izvinjavam se zbog svojih sjećanja, jer umjesto da se sjećam novih epizoda nadrealista, sa ðurom, Šiberom i onim idiotom, Neletom, čokolada, grudvanja i odlazaka na plaže Jadranskog mora, ja se sjećam prage, pamova i patova, sijača smrti, Karadžića i Mladića, Arkana i njegovih tigrova, Belih orlova i još kojekakvih hajvana. Izvinjavam se zbog svojih sjećanja, jer u mjesto da se sjećam sankanja na Bjelašnici i očevih savjeta, sjećam se Markala i jutarnjeg guslanja i pjevanja o stražama ñenerala Draže s druge strane zgrade Osloboñenja, ja se sjećam Kovača… Izvinjavam se zbog svojih sjećanja, jer u mjesto da se sjećam odlazaka u kino, vožnje biciklom i zijana, ja se sjećam Srebrenice, Riste ðoge, iz rijetkih trenutaka kad bi došla struja i mršavog, premršavog Senada Hadžifejzovića, da mu dragi Bog da svako dobro. Sjećam se gospodine Tadiću, prokuhavanja sakupljene kišnice i topljenje snijega za piće. Sjećam se gospodine Tadiću a volio bih da se ne

sjećam… Ali eto, ja se izvinjavam zbog ovih svojih “zločina”!!! A koliko nas je samo ovakvih, pa čak i još “griješnijih”, ja ne znam da li ćete nam ikada moći oprostiti… P.S. Evo, i moj komšija Boris, vaš imenjak, koji je rat proveo na Čengić Vili, takoñer vam se izvinjava. Edin Begović

Srpsko-crnogorska fašistička hunta u pripremi

genocida nad Bošnjacima



30

NEZAVISNO OD BILO KAKVE PRESUDE, SMATRAM APSURDNOM, PARADOKSALNOM I APSOLUTNO NEPRAVEDNOM ODLUKU MEðUNARODNE ZAJEDNICE DA SE U BiH USPOSTAVI ENTITET REPUBLIKA SRPSKA!

advokat Dragoljub Todorovic Gospodin DRAGOLJUB TODOROVIĆ, ugledni beogradski advokat i književnik: Odavno mi je bio poznat ljudski, profesionalni i politički opus ovog uglednog beogradskog advokata i književnika. Ono što je posebno važno za nas jeste njegov pravedan i principjelan odnos prema BiH te javnom markiranju srbijanske političke i tzv. intelektualne elite, okupljene oko SANU-a, odgovorne za krvave ratove na prostorima bivše SFRJ, posebno u našoj zemlji. Zahvaljujući ljubaznosti ljudi iz Fonda za humanitarno pravo iz Beograda dobio sam njegov telefonski broj. Kada sam ga nazvao, uključila se automatska sekretarica i rečeno je da je "pretplatnik trenutno nedostupan...". Ponovio sam poziv nakon 20-ak minuta i dobio opet automatsku. Nije prošlo puno vremena i zvao je gospodin Todorović. Naime, vidio je na displeju odakle ga je neko zvao i njemu nije bilo teško (ni skupo) nazvati moj broj u Bostonu, u Americi. Naravno, zamolio sam ga da prekine vezu da bih ja njega pozvao, jer ja njega trebam. I taj njegov gest pokazuje da ću razgovarati sa čovjekom vrijednim poštovanja. Mislim da je proces Iliji Jurišiću montiran...Izručenje Mladića dakle isključivo zavisi od vladajućih političkih struktura u Beogradu...Prema pisanju u knjizi "Svedočim" ona (Biljana Plavšić, op. B.G.) je zaslužila kaznu doživotnog zatvora...Sve to ukazuje da je Dobrica Ćosić meñu prvima trebao da odgovara pred Haškm Tribunalom, jer je on huškač. inspirator, ogranizator i glavni protagonista svih sprskih ratova na prostoru bivše Jugoslavije....Umesto što traži da se Muslimani izvinu Boris Tadić bi trebao državnički, civilizacijski i gospodski da sledi primer nemačkih kancelara Vilija Branta i gospoñe Merkel koji su se, Brant u Varšavi, a Merkelova u sinagogi u Berlinu, bez ikakvog "ali" izvinuli za nemačke žrtve u Drugom svetskom ratu Poljake i Jerveje ne tražeći nikakav kvalitet i izvinjenje druge strane...Mislim da ne postoji ni minimalni izgledi, ni promil nade da Srbija nakon što je izgubila Kosovo bude kompezovana priključenjem teritorije Republike Srpske.... Gospodine Todorovicu! Kako tumačite proces i prvostepenu presudu protiv Ilije Jurišića? Da li je taj



31

proces politički motiviran i ako jeste, ko stoji iza njega? TODOROVIĆ: Mislim da je proces Iliji Jurišiću montiran, da su srpski pravosudni organi iskoristili priliku što su u Beogradu uhapsili Jurišića da mu organizuju suñenje i na njega prebace svu krivicu za sukob vojske i policije u Tuzli. Kada govorimo o procesu Iliiji Jurišiću, treba imati u vidu dve stvari: prvo da je sukobu srpske vojske i bosanske policije u Tuzli pretohodilo otvaranje vatre od strane srpske vojske, drugo da Ilija Jurišić nije izdao naredbu da se puca po koloni vojnika. Ilija Jurišić je "kriv" samo zato što se ne sluteći ništa u Beogradu i tako postao meta srpskih pravosudnih organa da njegovim suñenjem pokažu da su rešili slučaj tzv. Tuzlanske kolone. Postoje materijalni dokazi da je do prije koju godinu Ratko Mladić boravio u Srbiji, u Beogradu, te da je uživao zaštitu Vojske SRJ/SCG. Realno je pretpostaviti da je negdje tamo i dan-danas. Postoje mišljenja da bi on bio "nezgodan svjedok za Srbiju". Šta mislite, zašto Mladić jos nije u Hagu te hoće li i kada, eventualno, biti tamo gdje mu je i mjesto? TODOROVIĆ: Iz samih izjava srpskih zvaničnika potpuno je jasno da je Ratko Mladić živeo u Beogradu i Srbiji i da je bio pod zaštitom vojske Srbije. Postoje vrlo ozbiljne indicije da su dvojica gardista koja su ubijena 5. oktobra 2004. godine ispred podzemnog vojnog objekta Karaš na Topčideru ubijeni zbog toga što su videli Ratka Mladića da se skriva u objektu Karaš. Nema sumnje da se Ratko Mladić i dalje nalazi u Srbiji i da je samo pitanje političke volje srpskih vlasti da li će i kada Ratko Mladić biti isporučen Haškom tribunalu. Izručenje Mladića dakle isključivo zavisi od vladajućih političkih struktura u Beogradu. Kako komentirate visinu izrečene kazne Biljani Plavšić, te njeno prijevremeno puštanje na slobodu? TODOROVIĆ: Ja sam u jednom tekstu koji sam objavio u listu "Danas" 5. maja 2005. godine pod naslovom "Biolog na braniku srpstva" pisao o knjizi Biljane Plavšić pod naslovom "Svedočim" u kojoj ona potpuno povlači priznanje dato pred Haškim tribunalom i vraća se na svoje stavove ubeñenja i uverenja sa kojima je bila glavni zagovornik rata u Bosni i etničkog čišćenja. U toj knjizi ona optužuje Radovana Karadžića, Nikolu Koljevića i Aleksu Buhu da su u ratu bili suviše blagi i da nisu dovoljno insistirali na novoj etnički čistoj srpskoj državi Bosni i Hercegovini. Time je Biljana Plavšić porekla svoje priznanje pred Haškim tribunalom i javno priznala da je prevarila Tribunal i sve državnike i diplomate koji su svedočili u njenu korist: Madlen Olbrajt, Karla Bilta, Gelbarda i druge, zbog čijih svedočenja je dobila izuzetno blagu kaznu. Dakle, ona je obznanila svoju prevaru, svoje lažno priznanje i da joj zbog toga nije trebalo umanjiti kaznu ni za jedan dan. Prema pisanju u knjizi "Svedočim" ona je zaslužila kaznu doživotnog zatvora. Hoćete li, u najkraćem, obrazložiti svoju poznatu tezu o kobnom zlom duhu "oca nacije"? Je li taj duh prisutan i danas u Srbiji? TODOROVIĆ: Srpski zloduh, "otac nacije" Dobrica Ćosić itekako je prisutan i u sadašnjoj srpskoj politici, čiji je glavni akter predsednik republike Boris Tadić. Pre kratkog vremena poznata srpska istoričarka Latinka Perović dala je intervju na 150 strana u kojem su najbolje prikazani razlozi srpskog nacionalizma, populizma, agresivnog rata protiv drugih naroda na teritoriji bivše Jugoslavije krajem 80-ih i početkom 90-ih godina. Iz tog intervjua gospoñe Perović jasno se vidi da je Milošević bio samo izvršilac radova, a da je glavni akter te pomame srpskog nacionalizma baš Dobrica Ćosić koji je smatrao da je srpski narod bio gubitnik u miru nastalom posle pobede u Prvom i Drugom svetskom ratu pa je koristeći treći veći dogañaj u XX veku, propast komunizma u Evropi hteo da iskoristi za uspostavljanje velike srpske države na teritoriji bivše Jugoslavije gde žive Srbi, gde bi srpske zapadne granice bile na liniji Karlobag - Ogulin - Virovitica. Taj program je pod direktnim i najvećim Ćosićevim



32

uticajem formulisan u memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) u oktobru 1986. Podnesene su i neke krivične prijave protiv Dobrice Ćosića (Biljana Kovačević Vučo, predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava, Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava Srbije...). Da li nadlezni tužilac jos uvijek ćuti ili su spomenute tužbe ušle u proceduru? TODOROVIĆ: Smatram da su opravdani svi zahtevi za pokretanje krivičnog postupka protiv Dobrice Ćosića. Tim zahtevima sam se i lično pridružio jednim tekstom u "Borbi". Dobrica Ćosić je u intervju Miloradu Vučeliću leto 1991. godine koji je objavljen u "Politici" pozivao na humano preseljenje stanovništva u Bosni i Hercegovini (BiH), iako u tada BiH nije bilo rata. U oktobru mesecu 1992. kao predsednik Savezne Republike Jugoslavije Dobrica Ćosić je u Ženevi postigao sporazum o humanom preseljenju stanovništva i podeli teritorije izmeñu Srbije i Hrvatske a dogovorili su se i o podeli BiH. U svrhu sprovoñenja tog dogovora trebalo je očistiti od muslimanskog stanovništva granične oblasti Srbije prema BiH pa su 22. oktobra 1992. godine iz autobusa na relaciji Rudo - Priboj oteto 16 putnika muslimanske nacionalnosti koji su posle mučenja likvidirani, a 23. februara 1993. iz voza na relaciji Beograd - Bar; u stanici Štrpci oteto je 19 putnika muslimanske nacionlnosti koji su ubijeni; u velikom naselju u blizini Pljevalja koje sačinjava oko 30 sela a koje se zove Bukovica raseljeno je muslimansko stanovništvo nakon ubistava, ranjavanja i pljački. U avgustu 1992. godine četnički vojvoda Čeko Dačević okupirao je Pljevlja sa svojom vojskom, zapalio 20 muslimanskih lokala i hteo Muslimane da iseli iz Pljevalja pa je u poslednjem trenutku uhapšen. Dobrica Ćosić je znao da će doći do otmice Muslimana u Štrpcima mesec dana unapred a ništa nije uradio da se to spreči, formirao je državnu komisiju da ispita slučaj otmice iz autobusa Rudo - Priboj koja nije napisla nijedan izveštaj, slikao se u Skupštini nasmejan sa Čekom Dačevićem i na licu mesta u Pljevljima za pogrom Muslimana krivio muslimansku stranu. Kad se ima u vidu da je bio predsednik Savezne Republike Jugoslavije u periodu najžešćeg rata u BiH (jun 1992 - jun 1993.) i da je bio vrhovni komandant vojske Jugoslavije koja je ratovala u Bosni tako što je obezbedila oružje, oruñe, starešinski kadar, municiju, finansiranje, rezervnu teritoriju ( Srbiju), logistiku, pozadinu, kamione, avione, medicinsku pomoć na VMA u Beogradu i sve što je jednoj vojsci potrebno, vidi se da su bosanski Srbi bili samo obični vojnici, živa sila, topovsko meso. Sve to ukazuje da je Dobrica Ćosić meñu prvima trebao da odgovara pred Haškm Tribunalom, jer je on huškač, inspirator, ogranizator i glavni protagonista svih sprskih ratova na prostoru bivše Jugoslavije. Kako tumačite pomirenje IB-ovaca i njihovih isljednika, te četnika i partizana, u Srbiji? TODOROVIĆ: Da, u Srbiji je došlo do pomirenja izmeñu četnika i partizana, izmeñu IB-ovaca i njihovih islednika. To pomirenje je nastupilo pojavom Memoradnuma SANU i dolaskom na vlast Slobodana Miloševića u Srbiji. U Srbiji je postalo najvažnije, jedino i odsudno pitanje tzv. srpsko nacionalno pitanje i proširenje srpske države na teritoriju do linije Karlobag - Ogulin - Virovitica. Sve ideološke razlike u srpskom društvu su izbrisane. Komunistički generali JNA sprovodili su četnički ideološki program Stevana Moljevića o velikoj Srbiji, bivši četnici i njihovi potomci podržavali su IB-eovski projekt o Rusiji kao svetskom hegemonu, kao našoj pravoslavnoj slovenskoj braći, o mržnji prema Americi i Zapadu uopšte. Nestale su sve razlike, sve ideološke suprotnosti u srpskom društvu. Potomci onih koje je surovo likvidirala Rankovićeva i Penezićeva UDBA slavili su njih dvojicu kao velike borce za Srbiju i srpstvo. Uopšte, u Srbiji je početkom 90-ih godina nastala jedna euforija borbe za srpstvo, teritorije i mržnje prema svemu drugom i drugačijem, prema Slovencima, Hrvatima, Muslimanima, Albancima, prema Americi, Zapadu, NATO paktu, Evropskoj Uniji. Ta euforija i mržnja postoje i danas u srpskom društvu, a najbolji primeri su zviždanja Marseljezi, ubijanju francuskog navijača u sred Beograda, rehabilitaciji Dragiše Cvetkovića koji je potpisao pakt sa Adolfom Hitlerom. Time su Srbi na putu da ozbiljno ugroze sve civilizacijske, kulturološke, političke i istorijske vrednosti u svojoj tradiciji i istoriji. Kojoj ideološkoj matrici pripada Boris Tadić?



33

TODOROVIĆ: Dobrica Ćosić je dugi niz godina najbliži saradnik i najbolji prijatelj sa ocem predsednika Tadića, filozofom Ljubom Tadićem. Savetnik za politička pitanja Borisa Tadića je Trivo Inñić koji je bio u grupi osmorice profesora levičara, praksisovaca, šezdesetosmaša i koji je osnivač Centra za libertetske studije ekstremne levičarske i anarhističke organizacije. Jedan od nabližih saradnika Dobrice Ćosiča, njegov nekadašnji portparol i sekretar takoñe levičar, šezdesetosmaš i praksisovac, kao i Ljubomir Tadić i Inñić, Svetozar Stojanović takoñe je imao uticaja na kabinet Borisa Tadića. Sve to ukazuje na to da je Dobrica Ćosić i dalje vrlo važan, moža najvažniji faktor vlasti u Srbiji i da ima direktan i neposredan uticaj na Borisa Tadića. Odnos predsjednika Srbije prema Bosni je, u najmanju ruku dvoličan. Dok do podne podrzava njen suverenitet i sve šta uz to ide, poslije podne, poluprotokolarno ide na Pale da otvori tamošnju školu "Srbija". Komentar? TODOROVIĆ: Smatram skandaloznim to što je Boris Tadić otvorio školu sa imenom "Srbija" na Palama i to iz više razloga. Pre svega što se radi o drugoj, suverenoj, meñunarodno priznatoj državi, zatim što se to dogaña na Palama - sedištu i glavnoj bazi stravičnog rata u Bosni u kojem je stradalo preko 100 hiljada ljudi i izvršen genocid nad Muslimanima, zatim što je dato ime školi Srbija. Posebno je neprihvatljiv govor koji je Tadić održao prilikom otvaranja škole gde je govorio o brizi Srbije o svom narodu koji živi van Srbije i što je otvoreno govorio o političkom, teritorijalnom i kulutrnom prostoru na kome žive Srbi koji moraju biti predmet brige i pažnje Republike Srbije. Nešto slično Tadić je govorio pre nekoliko meseci u Valjevu i time vaskrsao teze s početka 90-ih godina o tome da se srpska država prostire svuda tamo gde žive Srbi i gde su srpski grobovi. A kako komentirate Tadićevu poruku izrečenu nedavno na Columbia University u New Yorku da se "i Bošnjaci trebaju izvinuti Srbima za ratne zločine..."? TODOROVIĆ: Srbi su u BiH nad muslimanskim stanovništvom izvršili genocid i najteži zločin koji je posle Drugog svetskog rata počinjen u Evropi. Umesto što traži da se Muslimani izvinu Boris Tadić bi trebao državnički, civilizacijski i gospodski da sledi primer nemačkih kancelara Vilija Branta i gospoñe Merkel koji su se, Brant u Varšavi, a Merkelova u sinagogi u Berlinu, bez ikakvog "ali" izvinuli za nemačke žrtve u Drugom svetskom ratu - Poljake i Jerveje ne tražeći nikakav kvalitet i izvinjenje druge strane. Da li vi, kao advokat, u presudi Internacionalnog suda pravde po tuzbi BiH protiv SRJ/SCG, nalazite pravni osnov da se ospori legalitet i legitimitet RS? TODOROVIĆ: Nezavisno od bilo kakve presude smatram apsurdnom, paradoksalnom i apsolutno nepravedenom odluku Meñunarodne zajednice da se u BiH uspostavi entitet Rebulika Srpska. To je spajanje i teranje da zajedno žive zločinci i žrtve što ima za posledicu izmeñu ostalog i da se na sud ne izvedu sve ratni zločinci, da se zločini ponište ili minimaliziju a svakako zaborave i izbrišu iz sećanja. Smatram da BiH može ući u Evropsku Uniju i druge evroatlanske integracije samo kao jedinstvena država, bez ikakvih entiteta. Zbog toga je neophodno revidirati neke odredbe koje se tiču legaliteta i legitimiteta Republike Srpske. Kako vi tumačite nasilničko ponašanje Milorada Dodika naspram Bosne i Hercegovine? TODOROVIĆ: Ponašanje Milorada Dodika je samo nastavak politike svih srpskih političara i u Srbiji i u Republici Srpskoj od 1990. do danas, izuzimajući samo kratak period vlade premijera Zorana ðinñića. Svi ti vlastodršci nisu imali ni minimum sluha za drugu stranu, drugu naciju, drugu veru, već su bez obzira na velike poraze nastavljali pogubnu nacionalističku, militantnu i agresivnu politiku protiv svega drugog i drugačijeg.



34

Neki sanjaju da ce Srbija, nakon što je izgubila Kosovo, biti kompenzirana za RS. Ima li ikakvih šansi da ti sanjari dosanjaju svoje snove? TODOROVIĆ: Mislim da ne postoji ni minimalni izgledi, ni promil nade da Srbija nakon što je izgubila Kosovo bude kompezovana priključenjem teritorije Republike Srpske. Vidite li vi, na nekom horizontu i u nekoj budućnosti, jednu drugačiju Srbiju, onu alternativnu, demokratsku, slobodarsku, miroljubivu, tolerantnu prema drugima i bez mitova, što je, priznajmo, važno ne samo za nju samu, nego i za čitav region? TODOROVIĆ: Po mom mišljenju situacija u Srbiji, srpskom narodu, srpskom društvu uopšte sada se nimalo ne razlikuje od situacije 1990. godine. Prema tome sada i u ovom trenutku poznajući politička kretanja i u Srbiji i u Beogradu i u Republici Srpskoj ne vidim ni tračak nade da će se uskoro nešto promeniti i Srbija okrenuti Evropi, Zapadu uopšte i zapadnoj civilizaciji. Hvala na ljubaznosti i vremenu koje ste posvetili našim čitateljima. TODOROVIĆ: Molim, hvala i Vama. RAZGOVOR VODIO: Bedrudin GUŠIĆ

BiH BIZNIS KLUB OTVORIO SVECANO SVOJU RADNU PROSTORIJU

Nakon dvogodisnjeg rada predsjednistvo BiH Biznis kluba (BK) je odlucilo da otvori svoju radnu prostoriju kako bi jos bolje bili na usluzi svojim clanovima i svima koji su zainteresovani za investicije u BiH.

Predsjednistvo u sastavu: Adnan Hadziibrahimovic – predsjednik, Naida Ribic – zamjenik predsjednika, Adnan Alic – web dizajner, Adnan Mesanovic – marketing, Mersid Ribic – savjetnik i Ajdin Causevic – blagajnik su 21. novembra 2009. u Roosendaal-u na svecan nacin otvorili svoju radnu prostoriju.

Prostoriju je zvanicno otvorila ambasadorica BiH u Kraljevini Nizozemskoj, njena exelencija gospodja Miranda Sidran – Kamisalic. Pored ambasadorice gosti otvaranja su bili i ministar za ljudska prava i izbjeglice gospodin Safet Halilovic, njegova pomocnica gospodja Rusmira Tihic – Kadric, koja je inace i veza Ministarstva sa Dijasporom.

Pored bh. uticajnih licnosti gosti su bili i gospodin Edhem Emre, direktor reintegracionog biroa STBA , koji je BK i ustupio prostoriju, zatim gospodin Jan Jongebloed direktor firme IntEnt sa kojom BK pocinje svoj prvi projekat i gospodin Gultekin Cetiner, rektor Internacionalnog Univerziteta u Sarajevu sa kojima je uspostavljena saradnja vezana za edukaciju u BiH.



35

A.Mesanovic, S.Nakic, A.Causevic, A.Hadziibrahimovic, amb.M.Sidran- Kamisalic, min. S.Halilovic, pom. min. R.Tihic-Kadric, A.Alic i N.Ribic

Uz zvanicne goste koji su ucestvovali i u programu otvaranja pored zvanicnih clanova BK i privatnika bili su prisutni i gospodjica Admira Fazlic – predsjednica Platforme BiH, Dzevad Kuric – osnivac BK, gospodin Becir Zecic – clan predsjednistva NAUK-a, Boudwijn Sitrop – ispred LIZE, i mnogi drugi predstavnici holandskih, turskih i bh. organizacija…

Program je na bosanskom, holandskom i engleskom vodio clan predsjednistva Ajdin Causevic.

Bili smo ponosni gradjani BiH ovog dana. Otvaranjem prostorije BK smo po ko zna koji put dokazali da imamo jednu viziju i jedan cilj a to je nasa jedina domovina Bosna i Hercegovina.

STA JE CILJ OTVARANJA PROSTORIJE BK?

“Kao prvo vise profesionalizma u nasem radu” – rijeci su clanova predsjednistva.

“Zahvaljujici nasem uspjesnom radu i kontaktu sa biroom za reintegreciju STBA i njegovim direktorom gospodinom Edhemom Emrom dosli smo na ideju da je vlastita prostorija neizbjezna u svim planovima koje imamo za buduci rad. Danas smo zvanicno postali centar za bh., holandske i turske biznismene i sve one koji su na bilo koji nacin zainteresovani za investicije u BiH. To se moze uporediti sa holandskim KVK-om (Privrednom komorom). Cilj nam je da napravimo dobru mrezu i da povezemo sve bh. biznismene ne samo u Holandiji nego i u cijeloj Dijaspori. Da damo prave i vazece informacije svim potencijalnim ulagacima u bh. privredu, kompletan consulting onima kojima je potreban, organizujemo predavanja i treninge u cilju efikasnijeg rada nasih biznismena i da damo savjete onima kojima je savjet potreban.”

Ministar Halilovic je u svom izlaganju spomenuo delikatnu situaciju u bh. privredi i saradnju BiH sa Dijasporom. “Drago mi je da imamo ovako progresivne klubove koji nas predstavljaju na pravi nacin u Evropi. Ponosan sam na SSDBIH, na NAUK, na Mlade i evo sad i na ovaj BK, ciji mi je rad od samog pocetka poznat. Pratio sam njihov rad i uspjehe ove dvije godine i zato sam se i odazvao da budem



36

danas njihov gost. Siguran sam da rezultati njihovog rada nece izostati i da ce dati jedan veliki doprinos bh. privredi”

Ambsadorica Miranda Sidran-Kamisalic otvara prostorije Biznis kluba

Gospodin Edin Dizdar –vlasnik firme EDEX, jedan od prisutnih aktivnih clanova BK, nas najreprezentativniji poduzetnik, koji je ujedno i jedan od sponzora BK istice:

“Cast mi je da sam danas ovdje i sretan sam da imamo ovako jedan sposoban tim koji vodi BK ciji sam i ja clan. Ovakva jedna prostorija, koju mozemo svi da koristimo, nam je bila vise nego potrebna. Znam da predsjednistvu predstoji jedan naporan rad ali vjerujem u njihov uspjeh. Zelim i sam da dam svoj doprinos njihovom uspjehu zbog cega sam i bio danas jedan od sponzora. Ovim putem bih pozvao sve svoje kolege poduzetnike da se aktivno ukljuce u BK i da na taj nacin odaju svoje postovanje ovom timu koji vec dvije godine volonterski daje svoju energiju i vrijeme a, siguran sam i novac, kako bi napravili jedan klub vrijedan postovanja. Sto se mene tice u tome su u potpunosti i uspjeli. Ja im zelim srecu i tu sam da im pomognem onoliko koliko mogu i koliko oni misle da im je moja pomoc potrebna.”

Svi prisutni su bili prezadovoljni programom i nacinom organizacije ovog, za BK, vaznog momenta. Na zidu iznad govornice su visile tri zastave. Velika zastava Bosne i Hercegovine u sredini i sa strana manje zastave Holandije i Turske.

“Pogledajte ove zastave “ - rekla je u svom govoru ambasadorka Sidran – Kamisalic i nastavila: “Nasa zastava je puno veca od zastava nase dvije prijateljske zemlje : Holandije i Turske. To je simbol naseg prijateljstva sa zemljama koje nam daju sansu da se razvijemo, koje nam daju prostor, financijsku podrsku i koje vjeruju u nas. Proglasavam prostoriju BiH Biznis kluba otvorenom i zelim im veliki uspijeh u njihovom daljem radu. Da budu most spajanja poduzetnika BiH, Turske i Holandije. Vrata ambasade su im uvijek otvorena za saradnju i pomoc”.

Nakon povlacenja platna sa ploce na zidu na kojoj se nalazi logo BK i zastave tri drzave ambasadorka Sidran - Kamisalic je i zvanicno “pustila u pogon” prostoriju BIZNIS KLUBA.

U neformalnom dijelu programa su se prisutni pocastili sa bosanskim priozvodima koje je donirao EDEX, a pjevala se sevdalinka uz zvuke saza Fikreta Glibica.



37

Ovim putem zelimo i da se zahvalimo nasem clanu Zogi Sahti-ju, inace porijeklom sa Kosova, koji je sa svojim pomocnikom Sefkom uredio sve zidove radne i ulazne prostorije. Osim svog rada donirao je i sav potreban material.

Sve informacije o radu BK i nacinu uclanjivanja naci cete na web strani : www.bihbc.nl

Naida Ribic

[email protected]

PROMOCIJA PUBLIKACIJE O DOKTORIMA NAUKA U DIJASPORI BiH

Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH je u četvrtak 8.10.2009. godine u zgradi institucija Bosne i Hercegovine u Sarajevu promoviralo publikaciju pod naslovom ‘Ko je ko u bh dijaspori – Doktori nauka i naučno-istraživački radnici’.

Publikacija sadrži oko 150 biografija univerzitetskih profesora, doktora nauka i naučno-istraživačkih radnika bosanskohercegovačkog porijekla angažovanih na prestižnim univerzitetima, naučno-istraživačkim i drugim institucijama širom svijeta.

Publikacija takoñe sadrži i imena oko 200 doktora nauka čije podatke je Ministarstvo prikupilo i koji će biti kontaktirani u narednom periodu.

Tokom prezentacije je istaknuto da se BiH sve više suočava sa problemom odliva pameti i da je zemlju u ratnom i postratnom periodu napustio veliki broj mladih i stručnih ljudi, magistara, doktora nauka i istraživača. Mnogi od njih su postigli zavidne rezultate u svojim profesijama u zemljama prijema.



38

Dr. Ferid Cengic sa predstavnicima Ministarstva

Izdavanjem ove publikacije Ministarstvo želi skrenuti pažnju javnosti i nadležnih institucija na ogroman ljudski i stručni potencijal koji Bosna i Hercegovina ima u svojoj dijaspori i koji joj stoji na raspolaganju. Znanja i vještine ovih stručnjaka mogu biti od neprocjenjive koristi za razvoj BiH.

Promociji su prisustvovali predstavnici medija, institucija Bosne i Hercegovine i meñunarodnih organizacija, kao i dvoje predstavnika dijaspore: Edita ðapo, dr. ekonomskih nauka iz Japana i Ferid Čengić, dr. medicinskih nauka iz Holandije. Njih dvoje su ukazali na značaj ove publikacije za povezivanje bosanskohercegovačke pameti u svijetu i zahvalili se Ministarstvu što je prepoznalo važnost izdavanja ovakve publikacije kao jedan od prvih koraka ka povratu pameti u Bosnu i Hercegovinu.

Publikacija će uskoro biti dostupna i u elektronskoj verziji na web strani Sektora za iseljeništvo Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice www.dijasporabih.gov.ba.

PREDSTAVLJANJE MLADIH USPJESNIH STRUCNJAKA

Vec duze vrijeme postoji potreba redovnog predstavljanja mladih bosanskohercegovackih visoko obrazovanih strucnjaka razlicitih profila u Holandiji koji su postigli zavidne obrazovne rezultate i zvanja, zaposleni su u razlicitim multinacionalnim kompanijama, malim ili srednjim preduzecima, naucnoistrazivackim, obrazovnim, kulturnim i drzavnim institucijama, vlasnici su firmi i sl. Nasa Bosna je to i do sada povremeno cinila a u buduce ce ovo predstavljanje imati stalnu rubriku.



39

Admir Dedic, doktor med. Osnovni podaci : Admir Dedić, rodjen 7.09.1984. u Sarajevu otac Emir Dedić, mašinski tehničar i estradni umjetnik majka Zijada Begović-Dedić, vtš, strucni savjetnik za grañevinarstvo, brat Benjamin Dedić, MSc , in Economics & Business, 2. Obrazovanje: Osnovnu školu je počeo pohañati u Sarajevu 1991 godine. Zbog rata u Bosni i Hercegovini odlazi iz Sarajeva 1992. Sa porodicom se nastanjuje u Holandiji, tačnije u Delftu gdje i danas živi. Onovno obrazovanje nastavlja u septembru 1992 godine u školi “JanVermeerschool”. Srednju školu – gimnaziju “Grotius college”, smjer Priroda i zdravlje (Natuur en Gezondheid) (1996 - 2002), završio je takoñe u Delftu sa jako dobrim uspjehom. Nakon završetka gimnazije upisao se na Medicinski fakultet, Univerzitet Erasmus MC u Roterdamu, za koji se već u toku pohañanja srednje škole odlučio. Studije je uspješno okončao diplomskim radom iz intezivne njege pod naslovom „Propofol injection pain”. Za doktora medicine je promovisan 16 januara 2009. godine. Za vrijeme studija imao je jaku želju da upozna uslove rada i kulturu liječenja u zemlji u kojoj se rodio. Zbog toga je odlucio da jednu od obaveznih stručnih praksi, tačnije stručnu praksu 2005. godine, obavi na Sarajevskoj klinici Kosevo na odjelu kardiologija. „Tom prilikom sam se upoznao sa osobljem odjelenja, a neke od njih i povezao sa osobljem univerziteta u Roterdamu. Takoñe sam tom prilikom zaključio da su temeljni medicinski postulati kojima se liječe bolesnici u našoj bolnici gotovo jednaki onima s kojima sam se susreo na kliničkim centrima u Holandiji. Razlike su prisutne u onim dijelovima u kojima prevladava tehnologija. Zaostatak u tom području dao bi se, nakon nabavke odgovarajuće opreme, relativno lako nadoknaditi. Meñutim, sve ostalo, pogotovo uvjeti smještaja bolesnika, njihova prehrana i logistika bolnice izgledali su mi u tom trnutku teško dostižni. Za takvo zdravstveno mjerilo nužna su znatno veća sredstva koja se izdvajaju za bolnice”. Admir je, osim znanja iz glavnih predmeta, naučio latinski, engleski i što se podrazumjeva holandski jezik, a potpuno se služi francuskim i njemačkim jezikom. 3. Stručni radovi: “Selective B-blokkers in patients with angina pectoris and concommitant asthma bronchiale.” “Propofol injection pain – is it still an issue?” “Percutaneus closure of a traumatic VSD: How should i treat?”



40

4. Radno iskustvo: „Za vrijeme studija, radio sam kao većina studenta razne poslove i tako zaradjivao djeparac. Prvo postavljenje, kao ljekar, dobio sam nakon završetka studija i nakon malo dužeg godišnjeg odmora, tacnije u martu 2009. g. na klinickom centru Erasmus MC, odjel kardiologija gdje i danas radim”. 5. Kojim sportskim i rekreativnim aktivnostima se bavite? „Dolaskom u Holandiju upisao sam se u nogometni klub “Concordija“ u kojem i sada igram za selekciju. Bavljenje nogometom mi je bila i ostala jedna izvanredna kombinacija sportskog života sa svakodnevnim obavezama u obrazovanju i radu. Zahvaljujući članstvu i gostoprimstvu kluba “Concordija” stekao sam puno dobrih prijatelja.

Za relaksaciju redovno trćim i bavim se fitnisom. Takoñe volim da putujem, što činim u svakoj mogućoj prilici”. Rad u bh. organizacijama? „Član sam organizacije Mladih BiH, ali zbog velikih obaveza do sada nisam dao značajniji doprinos. Planiram da se aktivnije uključim”. 7. Utjecaj izbjegličkog statusa na izbor obrazovanja i opredjelenja u životu? Na medicinu sam se upisao jer mi se to zanimanje jako svidjelo i jer se ja dobro osjećam ako mogu da ucinim nesto da nekome bude bolje. U tome je svakako dodatnu ulogu, odigrao moj izbjeglički status. Prije bih rekao da mi je kao izbjeglici motivacija da uspijem bila veća nego kod drugih. 8. Planovi za budućnost i mjesto BiH u tome? U narednom periodu želim da se kao ljekar što više razvijem u svojoj struci. Odmah po završetku studija dobio sam više ponuda za doktorski rad, ali sam se na kraju odlućio za naučni rad o CT-skenu srca na odjelu kardiologije. Početkom 2010. počinjem sa radom, iako sam ja teoretski već ove godine počeo sa pripremama. Nakon toga želim da specijaliziram kardiologiju, ali i da stupim u kontakt sa kardiolozima i drugim ljekarima širom svijetu, kao i sa njihovim dostignućima. Nakon specijalizacije možda ću se odlućiti da doktoriram i intenzivnu njegu na kardiologiji. Ujedno želim da imam utjecaj na kreiranje dobrih naučnih, kulturnih, socialnih i sportskih relacija izmedju Holandije i BiH.



41

PREDSTAVNICE BH PLATFORME UCESTVOVALE NA LIZE TRENINGU ZA JUZNO-

EVROPSKE ZENE

Munevera(l), Naida, Natasa, Admira, Rabija, Zlata i Aida U organizaciji udruzenja LIZE organizovan je 8. i 9. novembra 2009. godine u Doorn-u trening za juzno-evropske zene. Cilj treninga je bio da se zene, koje su aktivne u raznim drustvenim organizacijama i koje se bave dobrovoljnim radom, obuce da budu profesionalnije u svojim oblastima. Kako profesionalno i samostalno funkcionisati u udruzenjima? Kako pronaci prava rjesenja u datim momentima? Kako voditi projekte? Bile su neke od tema ova dva dana. Pored predstanika LIZE u treningu su ucestvovali i psiholozi i profesionalni treneri. Na treningu su bile prisutne zene iz Grcke, Italije, Spanije, Srbije, Hrvatske i BiH. Nase ucesnice su bile: Admira Fazlic, Munevera Curevac, Natasa Savic, Rabija Nedzibovic, Zlata Zulic, Aida Kasum i Naida Ribic. Vrlo brzo se doslo do zakljucka da su nase predstavnice bile daleko iznad ostalih ucesnica i da su vec bile dovoljno profesionalne. To su dokazale svojim znanjem holandskog jezika, diskusijama, idejama i prodornoscu. O tome se cak vodila i diskusija sa vodjama treninga. Po zavrsetku treninga je ispred Platforme upuceno i zvanicno pismo LIZE da se sljedeci put vodi racuna o selkeciji ucesnica, o obrazovanju i iskustvima u dobrovoljnom radu kako bi svi ucesnici bili zadovoljni i kako bi trening imao prave rezultate. Naida Ribic Reakcija na clanak: [email protected]



42

K U L T U R A

VECE SEVDAHA I FOLKLORA

AMSTERDAM

Prvo javno predstavljanje BiH udruzenja SABA u Amsterdamu 21.novembra, moze se slobodno reci, bilo je vise nego uspjesno. Uprava na celu sa Senadom Kusturom kreirala je skoro dvocasovni kulturno –umjetnicki program gdje se stihovima, folklorom i sevdalinkama podsjetilo na bogatstvo kulturnog naslijedja Bosne i Hercegovine, dok su brojni gosti kako domaci tako i holandjani na kraju bili posluzeni i kulinarskim specijalitetima koje su pripremile vrijedne clanice SABA.

Predsjednik udruzenja, u kojem dominiraju zene, S.Kustura (lijevo)

Pozdravljajuci prisutne, u uvodnoj rijeci, predsjednik SABA je istakao znacaj okupljanja ljudi porijeklom iz BiH i sire pod krovom novoformiranog udruzenja posebno sa stanovista sto uspjesnijeg integrisanja u Holandiji. To se moze postici samo saradnjom sa holandskim institucijama i organizovanjem zajednickih aktivnosti. Jedna od takvih je i vecerasnja manifestacija gdje se prezentira dio kulturnog bogatstva BiH, istakao je izmedju ostalog predsjednik Kustura. U uvodnom izlaganju predsjednik je podsjetio prisutne i na 25.novembar Dan drzavnosti BiH. Doduse, on je ovo ucinio samo u jednoj recenici ali se treba nadati da ce nekom drugom prilikom o ovom datumu biti vise govora, ako to vec nije iskoristeno ovom prigodom. Vise je to nego obaveza udruzenja i asocijacija koje djeluju u Holandiji pod zastavom BiH.



43

U umjetnickom dijelu programa govorili su se stihovi Mehmedalije Maka Dizdara. To je, uz vodjenje programa sa predsjednikom SABA, uspjesno cinila Selveta Blazevic. Muzicar Jure Banovic bio je puna podrska izvodjacima sevdalinki Zuhri Rosic i Desi Buljevic, dok je kruna programa bio nastup folklorne grupe Zlatni ljiljan iz Arnhema, inace, dijela istoimenog udruzenja. Oni su se odazvali da uvelicaju vece udruzenja SABA sa zeljom da im se u narednom periodu i uzvrati posjeta. Ovom prilikom izveli su tri igre i izazvali tople i duge aplauze prisutnih. Koreograf ovih igara bila je Zenada Alijagic.

Folklor Zlatni ljiljan iz Arnhema prima najvise aplauza Skupu SABA u Amsterdamu prisustvovalo je i vise clanova uprave Platforme BiH. -Vazno je da se okupljate u Holandiji kao ljudi sa korijenima u BiH i sire i da se stvaraju udruzenja gdje je to moguce. Neka ih ima i vise u pojedinim gradovima jer ce mo samo tako uspjeti da se nametnemo i realizujemo svoje ciljeve, istaklaje Natasa Savic pozdravljajuci prisutne u ime Platforme. Na kraju zvanicnog dijela programa predsjednik SABA urucio je cvijece i prigodne poklone predstavnicima holandskih udruzenja, kao i ucesnicima kulturno-umjetnickog programa sa najavom da ce se slican program odrzati ponovo do kraja ove godine. Mujo Midzic

ORGANIZOVAN JAVNI CAS SLIKANJA

U prostorijama portugalskog kluba u Amsterdam pocetkom novembra (u organizaciji krovne organizacije koja okuplja udruzenja i asocijacije zemalja juzne Evrope-ZEG) odrazan je javni cas slikanja. U slikarskim vjestinama ogledali su se predstavnici spanskih, italijanskih, portugalskih i dva bosansko-hercegovacka udruzenja koja djeluju u Amsterdamu: BRON i SABA. U iskazivanju slikarskih vjestina koristili su se zadati motivi, a slikalo se tempera tehnikom. Slikarski materijal obezbjedio je ZEG. Desetak radova nastalo u okviru ovog javnog casa slikanja izlozeno je u prostorijama portugalskog kluba i mogu se tamo i vidjeti. Uspjesni organizatori ove lijepe kulturne akcije bili su Menne Posbma kordinator u ZEG-u i Wasilis Psathas konsultant u asocijaciji CABO sa kojima, inace, BiH udruzenja imaju odlicnu saradnju. Moze se



44

slobodno reci da nema niti jedne manifestacije koju organizuju BiH udruzenja u Amsterdamu da ovaj dvojac nije prisutan sa dobronamjernim sugestijama i punom otvorenoscu za saradnju. M.Midzic

DECEMBAR ISPUNJEN PUTOVANJIMA I PLESOM Svecanosti posvecene Bozicu i Novoj godini u Amsterdamu u organizaciji mnogobrojnih udruzenja i asocijacija, pogotovo onih koje okupljaju volontere, bila je prilika i za dva udruzenja koja okupljaju BiH dijasporu da se kreativno ukljuce tamo gdje su i pozivani. BRON i SAB, kako se skraceno pise, dali su puni doprinos ovim okupljnjima u sredinama gdje su i registrovani, a osam clanova SABA uzelo je ucesca u jednodnevnoj ekskurziji u Minster u Njemackoj. Oni su to ucinili na poziv organizacije Gehandicapten Platform De Baarsjes sa kojom skoro godinu dana odlicno saradjuju. Clanovi SABA, Multicultureel Vrouwen i Gehandicapten Platform bili su gosti 16. decembra u domu za stare Nieuw Vredenburgh gdje se nalazi i crkva Sv.Augustina. Prisustvovali su i programu pod nazivom Bozicna prica (Kerstverhaal). Za domacine i goste sa drugim organizatorima pripremili su prigodan rucak gdje su dominirali specijaliteti bosanske kuhinje. Na godisnjem tradicionalnom predstavljanju kulturnog stvaralastva udruzenja zemalja Juzne Evrope okupljnih u krovnu organizaciju ZEG 13.decembra SABA su predstavili muzicar Jure Banovic i pjevacica Fildesa Desa Buljevic. Ovom prilikom izveli su nekoliko pjesama vezanih za prostor bivse Jugoslavije, a medju njima nasle su se i dvije sevdalinke. Domacin je ove godine bilo spansko udruzenje . Pored predstavnika BiH publici su se predstavili clanovi folklornih sekcija grckih, spanskih, portugalskih i italijanskih udruzenja. Posebnu paznju izazvao je nastup folklorne grupe Nitsanim izvodjenjem makedonskih i igara iz Srbije .Grupu cine vecinom Holandjani i svoj nastup pripremili su sa puno ljubavi i umjetnickog sarma. Na kraju valja istaci i neka zapazanja o kojima bi se mozda moglo razmisliti u ZEG kako bi sljedeci nastup bio bolji i sadrzajniji. BiH udruzenja iz Amsterdama moraju, ako zele nastupati, autenticnije predstavljati kulturno nasliedje BiH i jos vise sve to umjetnicki i donijeti do publike. Za to ima potencijala. Ttrebaju se sledeci put predstaviti i nekom folklornom igrom, autenticnim narodnim instrumentima, narodnim pjesmama uz pratnju izvornih instrumenata itd. Druga udruzenja se predstavljaju autenticnije, ali se u posednjih nekoliko godina nisu predstavila ni sa jednom novom umjetnickom tackom. To je put ka potpunoj stagnaciji i o tome se u ZEG mora govoriti i pomoci udruzenjima da krenu dalje u istrazivanj i prezentaciji kulturnog naslijedja. Prisutni su na kraju programa mogli i da se posluze specijalitetima spanske kuhinje uz uvedeno placanje usluga, sto ranijih godina kod domacina programa nije bio slucaj. Valjda je i to proizvod trenutnih ekonomskih teskoca sa kojima se suocava i Holandija. M.Midzic



45

HUMANITARNI RAD

PODJELA 165 KREVETICA Pocetkom ove godine Klub Bosna iz Arnhema zajedno sa IKC Bosnjakom iz Arnhema je transportovao 165 krevetica za BiH. Dogovoreno je bilo da se krevetici podjele na podrucju Prijedora (Kozarca), Teslica i Sarajeva /Vogosce.

Kozarac

U Sarajevu su krevetici vec podjeljeni i ocekuje se povratna informacija od TV Vogosce. Distribuciju i organizaciju raspodjele su u Sarajevu odradili Mevzad Fazlic i Taib Hodzic, u Teslicu Senad Jasarevic uz pomoc lokalnih dzemata, a u Prijedoru Amir Oklopcic uz svesrdnu pomoc lokalne humanitarne organizacije “OC Hambarine” sa kojom imamo odlicnu saradnju. Moram napomenuti da je dio krevetica namjenjen za opstinu Prijedor podjeljen na podrucju Kozarca, a tu se pobrinuo Orhan Avdagic, inace clan kluba i dzemata kao i svi ostali cija su imena navedena



46

Porodica Hamulic

(Spisak roditelja koji su primili krevetice za djecu nalazi se u redakciji NB). Amir Oklopcic Z D R A V L J E

OSTEOPOROZA, BOLEST STAKLENIH KOSTIJU Piše: Dr. med.sci. Ferid Čengic Životni vijek postaje sve duži, meñutim produženje života dovodi i do češćeg ispoljavanja odreñenih stanja vezanih za starije životno doba. Jedno od takvih stanja je i osteoporoza, o kojoj se sve češće govori. Osteoporoza je uglavnom bolest žena, i to nakon klimakterijuma. Ona je naročito izražena nakon šezdeset godine života. Meñutim od bolesti oboljevaju i muškarci, posebno poslije 65-te godine života. Smatra se da nakon 50-te godine života jedna od tri žene, odnosno jedan na dvanaest muškaraca imaju osteoporozu. Kosti se sastoje od kompaktnog perifernog dijela, i centralnog dijela koji je grañen u vidu spužve (spongioza). Koštane trabekule su izpresjecane u vidu traka koje se križaju, a izmeñu njih ostaju vazdušni prostori. Na taj način kosti zadržavaju svoju čvrstinu, a nisu teške kao kad bi bile potpuno kompaktne. Kod osteoporoze dolazi do propadanja koštanih lamela, te do nastajanja sve širih vazdušnih prostora u spužvastoj sredini kosti (spongioza). U veoma teškim slučajevima kosti postaju lomljive kao da su od stakla, jer preostaje samo okvir kosti. Smanjivanje koštane strukture u spongiozi kosti se naziva osteoporoza (os-kost, na latinskom).



47

Gustina kosti se ispituje na posebnom aparatu, denzinometru. Princip aparata je da mjeri otpor koji kost pruža prolasku rentgenskih zraka. Što je kost poroznija, otpor je manji. U Americi se preporučuje kontrola svake žene starije od 65 godina, na aparatu, denzinometru. Žene koje imaju veći rizik trebaju se kontrolisati i ranije. Osteoporoza zahvata prvenstveno kratke i pločaste kosti, te krajeve velikih kostiju. Znači stradaju kičmeni pršljenovi, glava butne kosti, grudna kost, rebra. Posljedica bolesti je da mogu nastati spontane (bez ikakvog razloga) frakture (lomovi) kostiju. Usljed slabosti kičme rano nastanu pogrbljenost u gornjem dijelu, i lordoza (savijenost prema naprijed) u donjem dijelu kičme. Ovdje ću samo istaći da bolest pogoršavaju ishrana sa malo kalcijuma (mliječnih preparata), nedostatak D vitamina u ishrani, te smanjeno unošenje minerala važnih za izgradnju kosti (fosfor, cink, željezo, bakar, bor), te nedostatak vitamina A, K, E. Pušenje se smatra važnim faktorom koji negativno utiče na pojavu i razvoj bolesti. Takoñe negativan uticaj ima i korištenje gaziranih pića. Kafa je jedno vrijeme optuživana za negativno djelovanje, ali je to opovrgnuto.Manja kloičina alkohola ne utiče negativno na bolest. Fizička neaktivnost utiče na propadanje koštane supstance. Zato se u prevenciji oboljenja preporučuje hodanje, te raznolike tjelesne vježbe. Ali pretjerana fizička aktivnost ubrzava osteoporozu. Poznate su žene sportistkinje, maratonke, koje su oboljele od teških oblika bolesti. Veoma je važan mobilitet organizma. Bolesti i stanja koja dovode do imobilizacije značajno povećavaju rizik od oboljevanja. Tako mnoge hronične bolesti, naprimjer hronični reumatizam, sarkoidoza, krvne bolesti, amiloidoza, diabetes, insuficijencija bubrega, Kronova bolest, bolesti jetre, hipoparatireoza, itd. mogu izazvati sekundarnu osteoporozu. U razvoju bolesti veliku ulogu igraju hormoni. Pored nedostatka estrogena kod žena, i nedostatak hormona štitaste žlijezde (tireoidee) utiče negativno na osteoporozu. Kod muškaraca smanjenje testosterona, posebno nakon 65 godina povećava sklonost osteoporozi.Takoñe i prevelika količina, naprimjer glikokortikoida (kortizona) izaziva bolest. Upotreba nekih lijekova može izazvati ili pogoršati osteoporozu. Na prvom mjestu dugotrajna upotreba glukokortikoida, prednizona naprimjer, jako povećava rizik od oboljevanja. Barbiturati, antikoagulanti (lijekovi protiv zgrušavanja krvi) i neki drugi lijekovi takoñe imaju negativan uticaj. U liječenju bolesti se u posljednje vrijeme koriste lijekovi koji spriječavaju razgradnju kosti, kao i lijekovi koji imaju uticaj na obnavljanje koštane supstance. Takoñe je važna promjena životnog stila, odnosno opšte mjere za kontrolu bolesti. Bisfosfanati su lijekovi koji djeluju protiv resorpcije kosti. Tu spadaju Fosamax, Actonel, Boniva. Forteo je najpoznatiji lijek koji se koristi za reparaciju (anabolizu) kostiju. Hormon estrogen se može koristiti u nekim slučajevima, ali ima dosta kontraverzi o njegovoj upotrebi.

Aparat za pregled kostiju, denzinometar



48

Kod muškaraca se može davati hormon testosteron. Kalcijum i vitamin D su važni suplementi u liječenju. Svi nabrojanii lijekovi (uključujući i kalcijum i vitamin D) se moraju koristiti po preporuci i kontroli kućnog doktora, odnosno specijaliste, i mora se voditi računa o njihovim neželjenim pojavama. Od opštih mijera je važna ishrana bogata kalcijumom (mlijekom), vitaminima, mineralima i proteinima. Takoñe je neophodna i umjerena fizička aktivnost. Treba izbjegavati pretjerana fizička iscrpljivanja i nagle pokrete, a pogotovu preveliku opterećenost (nošenje i podizanje teških predmeta). Veoma je važno da se osobe oboljele od osteoporoze čuvaju pada. Neke druge bolesti i stanja, kao slab vid, sklonost nesvjesticama, srčane aritmije i drugo mogu uzrokovati sklonost padanju osobe, a pad obično dovodi do loma kuka, butne kosti, kičme, itd. Važno je napomenuti da sklonost frakturama često ima nasljednu osnovu, pa kod osoba, kojima je naprimjer majka doživljavala frakture usljed osteoporoze, treba poseban oprez. Komplikacije bolesti, odnosno frakture, liječe se ortopedski, operacijama i ortopedskim pomagalima.

2010 REDAKCIJA LISTA GRADJANA BiH U HOLANDIJI “NASA BOSNA “ CESTITA

SVIM SVOJIM CITAOCIMA I SVIM GRADJANIMA KRALJEVSKE DRZAVE

BOSNE I HERCEGOVINE NASTUPAJUCU 2010. GODINU.

• BUDITE NAM ZDRAVI, VESELI I BEZBRIZNI



49

• NEKA LJUBAV U VASIM SRCIMA POSTOJI JER JEDINO LJUBAV

POBJEDJUJE SVE I JEDINO LJUBAV STVARA BOLJU BUDUCNOST NASOJ

DJECI

• NE ZABORAVITE NIKADA SVOJE KORJENE I SVOJE PORIJEKLO, SVOJU

DJEDOVINU I NASU JEDINU DOMOVINU – BOSNU I HERCEGOVINU

• BUDITE UZ NAS I MI CEMO BITI UZ VAS JER JEDINO ZAJEDNO MOZEMO

POSTICI SVE STO ZELIMO

Dzevad Kuric, Mujo Midzic i Naida Ribic

LINKOVI KROVNE I OSTALIH ORGANIZACIJA ZAJEDNICE BiH U HOLANDIJI www.bihplatform.nl Het Platform - Krovna organizacija zajednice udruzenja i gradjana BiH u Holandiji www.nauk.nl Naucno akademski umjetnicki klub BiH-NL “NAUK” www.bihbc.nl BH Biznis klub www.mladi-bih.nl Mladi BiH www.bpn.ba Bosnian Professional Network (organizacija u 7 zemalja svijeta)

Nasa Bosna je list gradjana BiH U Nizozemskoj Izlazi kvartalno Glavni urednik: Dz.Kuric Clanovi redakcije: M. Midzic N. Ribic [email protected] www.bihplatform.nl ziro racun ABN.AMRO

br. 41.19.38.363

BH KONZULARNI DANI ODRZAVAJU SE SVAKE

POSLJEDNJE SUBOTE U MJESECU U AMBASADI BOSNE I

HERCEGOVINE U DEN HAGU

KONZULARNE USLUGE GRADJANIMA BiH U

NIZOZEMSKOJ PRUZACE SE I U 2009. godini

od 10 do 14.00 casova SVAKE POSLJEDNJE SUBOTE

U MJESECU

U AMBASADI BIH U DEN HAGU,

Bezuidenhoutseweg 223

Telefon: 070 358 85 05

gouda 01.01.2010. nasa bosna bosna/nasa bosna 20.pdf · siromastvo, nezaposlenost i etnicke podjele...

Documents