gouda 1 april 2005 nasa bosna - platformbih.nlplatformbih.nl/nasa bosna/nasa bosna 3.pdf ·...

GOUDA 1 APRIL 2005

Nasa Bosna - List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji 1

NASA BOSNA

List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji Broj 3

BOSANSKOHERCEGOVACKI BIZNIS KLUB U HOLANDIJI

OSNIVANJE I PREDSTOJECI IZAZOVI

Na II Kongresu Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine, odrzanom 12. i 13. juna 2004. u Sarajevu, zakljuceno je da se izradi baza podataka nasih biznismena sirom svijeta i pokrene organizacija biznis klubova u pojedinim zemljama kao i da se formira Biznis klub SSD BiH. Takodjer je zakljuceno da se napravi baza podataka za sve zajednice, udruzenja, organizacije i klubove dijaspore BiH. Na izradi baze podataka pored maksimalnog angazovanja Platforme zajednice udruzenja gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji, saradnje sa ambasadom BiH u Den Hagu i odgovarajucim holandskim institucijama od posebnog je znacaja ucesce i poslovni dogovori koje je SSDBiH i Platforma napravila sa kompanijom “ Zute strane” d.o.o. Sarajevo, koja radi na pripremi desetog izdanja Zute strane/Yellow Pages/Gouden Gids Bosne i Hercegovine i Business Dijaspora.

Pocetkom marta je obavljena promocija BH Business club-a u Njemackoj, 22. marta je odrzan inicijativni sastanak za osnovanje bosanskohercegovackog biznis kluba u Londonu u Velikoj Britaniji, a 1.aprila 2005. osniva se BH Biznis klub u Holandiji. Na sastanku Glavnog odbora Svjetskog saveza dijaspore BiH u Izmiru (Turska) 16-17 aprila ove godine raspravljace se o aktivnostima Biznis kluba SSDBiH, a uspostavice se i kontakti sa bh. biznismenima u Turskoj.

Na promociji BH Business Club-a u Dizeldorfu 4. marta 2005. gospodin Sulejman Tihic, clan Predsjednistva Bosne i Hercegovine je porucio prisutnim biznismenima, koji zive i djeluju u SR Njemackoj, da ulaganjem bh. poslovnih ljudi u BiH stimulisu se i inozemna investiranja i ujedno pomaze svojoj zemlji. Istakao je da je nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, uspostavljen mir, osigurana sloboda kretanja, uglavnom obnovljena infrastruktura, ostvaren znatan povratak prognanih.

Iako sporo, obnavlja se ekonomija, uspostavljaju i jacaju institucije Bosne i Hercegovine. U toku su sveobuhvatne reforme u oblasti poreskog, carinskog, sigurnosnog, odbrambenog, obrazovnog i administrativnog sistema. Uporedo sa reformama, provodi se tranzicija sa socijalisticke na trzisnu ekonomiju. Proces privatizacije je u zavrsnoj fazi. Veliki investitori su vec prisutni u BiH, pocev od Coca Cola, Siemens, Volkswagen, Deimler-Crysler, KIA, Mittal-Steel Company itd. Pronadeni su strateski partneri za najveca preduzeca u Tuzlanskom i Zenickom industrijskom bazenu. To znaci obnavljanje proizvodnje i dodatno zaposljavanje. Ocekuje se da samo Zeljezara Zenica u naredne tri godine dostigne predratni nivo proizvodnje od oko dva miliona tona celika godisnje.

GOUDA 1 APRIL 2005


Prezentirani indikatori ekonomskog stanja u BiH i dostignuti rezultati od rata do sada su relativno dobri. GDP je utrostrucen u odnosu na period poslije rata, odrzana je makroekonomska stabilnost, sa inflacijom svega 1%; imamo najjacu valutu u regionu – nacionalne rezerve porasle 15 puta; redovno otplacujemo vanjski dug, na kraju treceg kvartala 2004. godine, stanje vanjskog duga iznosi 4,1 milijarde KM (sto je u odnosu na zaduzenje p/c u bivsoj Jugoslaviji dvostruko manje); potpuno smo konsolidirali bankarski sistem; devizne rezerve su u stalnom porastu – u 2003. godini iznosile su 2,8 milijardi KM, a sa novembrom 2004. godine, vec su dostigle 3,34 milijarde KM; godisnji drustveni bruto proizvod u 2003. godini iznosio je 16,8 milijardi KM, a tokom 2003. godine prvi put je ostvaren i suficit u fiksalnom bilansu, a u prvom polugodistu 2004. godine, iznosio je 149 miliona KM. Direktna strana ulaganja u prvih devet mjeseci 2004. godine iznose 532 miliona KM, dok ukupna inozemna ulaganja iznose 943 miliona KM.

Gospodin Tihic je pozvao sve zainteresirane da ulazu u BiH sukladno svojim interesima. Na taj nacin, pomoci ce i ocuvanju multietnicke strukture nase zemlje, sto je, uostalom, i ideja same Evropske Unije. Medjutim poznato je da Dijaspora BiH i sada predstavlja izuzetnu ekonomsku pomoc BiH. Mirsad Kebo, ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH je rekao da bez doznaka dijaspore svojoj rodbini i prijateljima u BiH, vjerovatno BiH ne bi ovako uspjesno prevazisla finansijske probleme koje imaju neke druge zemlje u tranziciji.

Pred nasim poslovnim ljudima razlicitih profila se, dakle, nalazi mogucnost jos organizovanijeg, intenzivnijeg i zajednickog djelovanja u mnogim oblastima u kojima ce na najbolji nacin pomoci Bosni i Hercegovini ali osigurati i vlastiti interes, shvatajuci prednosti zajednickog poslovnog nastupanja. Dzevad Kuric

MLADI BiH IZ HOLANDIJE STARTUJU AKCIONO I VIZIONARSKI GOUDA - Novoosnovana organizacija 'Mladi BiH' iz Holandije, koja je konstituirana na skupstini krajem decembra prosle godine u Utrehtu, odrzala je prosireni sastanak rukovodstva u petak 7. januara u Goudi. Tom prilikom je jednoglasno usvojena vizija buduceg djelovanja. Teziste je na sto sirem okupljanju postojecih organizacija mladih u Holandiji kao i pojedinaca koji zele da se pridruze novoosnovanoj organizaciji. Zajednicki moto okupljanja i djelovanja je ljubav prema domovini Bosni i Hercegovini.

Trenutak raspolozenja sa sastanka u Goudi: Dino Zecic, Asmir Babaca, Mirza Cengic i dr.

GOUDA 1 APRIL 2005


Jasan interes za profiliranje i rad organizacije pokazan je velikim odzivom mladih (oko 50) iz skoro svih dijelova Holandije. Objavljen je i konkurs za usvajanje simbola i imena organizacije, koji ce se ugraditi na vlastitoj web stranici, koja je u razvoju. Organizacija mladih BiH je ogranak Platforme - krovne organizacije bosanskohercegovackih udruzenja u Holandiji i angazovace se na sopstvenim projektima i projektima koje realizuje Platforma. Jedan od najznacajnijih projekata na kojem ce i Mladi BiH uzeti ucesce je obiljezavanje 10.godisnjice Srebrenice u julu ove godine. Pored omladine i starijih ljudi, bili su prisutni i mali skolarci Bosanske skole iz Goude. Oni su prije dva mjeseca poceli sa ucenjem Bosanskog jezika. Nakon svog predstavljanja pod rukovodstvom uciteljice Irfane Dizdarevic Mujabasic otpjevali su i odrecitovali par svima poznatih pjesmica.

Uciteljica Irfana sa svojom malom ali odabranom grupom vrijednih prvaka

Mladi BiH su ovom prilikom veoma efikasno demonstrirali i sposobnost akcionog humanitarnog djelovanja tako sto su prikupili 250 eura, potrebnih za troskove avio-transporta 35 paketa medicinske opreme namijenjene bolnici u Gorazdu. Ovo bi se moglo nazvati prvim konkretno ostvarenim rezultatom ove mlade organizacije. Svojim snaznim nastupom pod rukovodstvom predsjdnika Ernada Cilasevica i ostalih visoko obrazovanih i motiviranih mladica i djevojaka iz rukovodstva ocekivati je jos mnogo uspjeha u narednom periodu. Dz.K.

GOUDA 1 APRIL 2005


NOVO IME ORGANIZACIJE MLADIH - MLADI BiH �

��

�� !��"��

��#��"��

��

�

�

��$��%��&�'�� (��)�� )��*��

!��+��)��,��

�

-�� )��

.��/��"��"�"��0��

"��%��

��0�� "��

��"��"��

%�� Ernad Cilasevic Predsjednik Mladih BiH

GOUDA 1 APRIL 2005


KLUB BOSNA RHEDEN-ARNHEM NESEBICNO POMAZE BOSNI

Mnogobrojne izbjeglice iz Bosne i Hercegovine, koje su se nasle u Holandiji 1994. godine na podrucju Arnhema i okoline, potrebu za druzenjem i uzajamnom pomoci djelomicno su tada rjesavali osnivanjem i vlastitog kluba. Samocu su potiskivali cestim okupljanjima u iznajmljenim prostorijama, a tako cine i u poslijeratnim godinama. Imaju sta raditi i pricati kada se, najcesce vikendima, i okupljaju. Oko osamdeset aktivnijih clanova organizuju akcije koje ce ih bolje integrisati u ovdasnje drustvo, no veze sa Bosnom mnogima su prioritet. Za novogodisnje praznike i ovogodisnji Kurban bajram bilo je i zabava na kojima su nastupali poznati estradni zabavljaci. Posljednji je bio Emir Dedic koji je nastupao pred oko 300 posjetilaca do ranih jutarnjih sati. Ova zabava uslijed velikog interesovanja nasih ljudi iz skoro svih mjesta u Holandiji bila je organizovana u vrlo prigodnim, iznajmljenim prostorijama, gdje se nasao i prilican broj holandjana. Proteklih godina bilo je u klubu u Arnhemu i uspjesnih knjizevnih veceri, a najavljuju ih i u ovoj godini kada ce se promovisati knjige autora koji poticu sa prostora Bosne i Hercegovine. Aktivan je i fudbalski tim, dok se u Klubu igra i stoni tenis i sah i ljudi se cesto takmice izmedju sebe. Prostorije Kluba od nekih 300 kvadratinih metara koristi i Islamski kulturni centar. Saradnja je odlicna i skoro, po pravilu, organizuju zajednicke akcije. Okupljaju se svake subote. Iza sebe imaju niz vrlo konkretnih akcija. Pomenucemo samo neke. Klub Rheden-Arnhem posredovao je i inicirao bratimljenje Rhedena i Fojnice. Razmijenjivane su posjete i kulturno-umjetnicki programi. Pomagali su i u akcijama humanitarne prirode uz pomoc TV Sarajevo. Pomagali su i Tursku pogodjenu u zemljotresu, a to su ucinili i ovih dana upucujuci pomoc i zemljama jugoistocne Azije pogodjenim razornim tsunamijem gdje je poginulo preko 180 hiljada ljudi itd. Jedna od vecih akcija bila je i ona kada su odnijeli pomoc Domu za nezbrinutu djecu u Tuzli u vrijednosti od 20 hiljada DM. Ovom prilikom poklonuli su i skolski pribor i ucila potrebna skoli.

Senad Jasarevic Drago mu je sto se polahko razvija i saradnja sa drugim udruzenjima i islamskim kulturnim centrima u Holandiji. To se sada cini efikasnije i putem rukovodstva krovne organizacije Platforma. Predsjednik Jasarevic posebno istice dobar pocetak saradnje na organizovanju kulturnih programa i informisanju sa Radio Bosnom iz Amsterdama (www.salto.nl/FM Wereld).

Predsjednik Kluba Senad Jasarevic vec je po drugi put na ovoj odgovornoj duznosti. Bio je u ratu u Bosni tri i po godine, gdje je i ranjavan. Sa porodicom sada zivi u Velpu nedaleko od Arnhema. “Morali smo se okupiti i ujediniti kao bosanskohercegovacke izbjeglice da bi olaksali zivot u tudjini. Ujedinjeni lakse smo i pokretali akcije u cilju pomoci domovini”, kaze Jasarevic dok razgovaramo u ugodnim prostorijama Kluba

GOUDA 1 APRIL 2005


U svemu ovome, valja posebno naglasiti, Klub zajednicki djeluje na mnogim poljima sa Islamskim kulturnim centrom “Bosnjak” i njegovim agilnim predsjednikom Seadom Siocicem, sto nikom ne smeta jer mnogo je i zajednickih interesa. Mujo Midzic

ISLAMSKI KULTURNI CENTAR “BOSNJAK” ARNHEM

Prije sedam godina na zahtjev bosnjackih clanova kluba “Klub Bosna” Arnhem- Rheden i uz razumjevanju tadasnjih �lanova uprave kluba, formirana je u Arnhemu ispostava dzemata Islamskog Kulturnog Centra “Selam” Rotterdam. Glavni cilj ove ispostave je bio okupljanje bošnja�ke populacije na prostoru Arnhema i okoline (isto�na Holandija). Organizovana je nastava za vjersku pouku, klanjane su Teravije i Bajram-namazi. Organizovani su: mevludi, tribine, bajramska sijela i drugi vidovi aktivnosti u sticanju znanja iz Bošnja�ke kulture i vjeronauke. Nakon nekoliko godina zajedni�kog i sve uspješnijeg rada u toku mjeseca Ramazana 2001 godine rodila se ideja o kupovini mesdžidskih prostorija. Uo�i dvadeset i sedme ve�eri mjececa Ramazana iste godine donesena je odluka o formiranju inicijativnog odbora i o po�etku skupljanja sredstava za kupovinu mesdžidskih prostorija u Arnhemu. Donesen je prijedlog kako i na koji na�in da se pristupi skupljanju sredstava. Registrovano je udruženje pod imenom: Bošnja�ki Kulturni Centar Arnhem/Gelderland. Otvoren je ra�un kod ABN Amro broj: 40 20 63 422 sa naznakom za kupovinu mesdžidskih prostorija. U jesen 2003 Bošnja�ki Kulturni Centar Arnahem / Gelderland na insistiranje Islamskog Kulturnog Centra « Selam » Rotterdam mijenja naziv u Islamski Kulturni Centar « Bošnjak » Arnhem, koji od 1. januara 2004. djeluje kao zaseban dzemat sa trenutnim imamom ef. 1ef�et Bejtovi�. Dzemat djeluje u provinciji Gelderland i gradu Deventer, iskljucujuci Nijmegen i okolinu kao i Veennedaal sa okolinom. Zahvaljuju�i posebno velikom entuzijazmu �lanova uprave i nesebi�nom zalaganju velikog broja dobrovoljaca, donatora i naših Bošnjaka i Bošnjakinja 2lanova Islamske Zajednice iz �itave Nizozemske, nekoliko Bošnjaka iz Amerike i kluba « Bosna » Arnhem-Rheden do sada smo za kupovinu mesdzidskih prostorija uspjeli skupiti skoro 50 000 eura. Pored donacija sredstva su sakupljena organizovanjem raznih kulturnih manifestacija na kojima su u�estvovale poznate li�nosti bosanske estrade kao i Majski turnir u malom fudbalu. Turnir je postao tradicionalan na kome svake godine u�estvuje izmedju 20 i 24 ekipe iz �itave Nizozemske i sire. U planu smo da taj turnir preraste u me�unarodni turnir. U vrlo kratkom periodu sakupljena je velika suma novca ali zahvaljujuci i prijeteljstvu, gostoprimstvu i strucnoj pomoci turske zajednice u Arnhemu - Turkiyem Dzami koji su besplatno i na neodredjeno vrijeme ustupili prostorije za sve potrebne aktivnosti naseg dzemata i potrebe Bosnjaka. U toku su pregovori sa opstinom Arnhem oko kupovine zemljista i mesdzidskih prostorija za dzemat «Bosnjak » Arnhem i kako stvari stoje nadati se je da ce nasi Bosnjaci sljedeci Ranazan i klanjanje teravija, akoBog da, docekati u svojim vlastitim prostorijama. Fako Dzigal

GOUDA 1 APRIL 2005


K U L T U R A

DANI BOSANSKOHERCEGOVACKE KULTURE U HOLANDIJI

Uvod U arhitekturi BiH zajednice u Nizozemskoj Dani kulture predstavljaju prvorazredni i reprezentativni dogadjaj. Organizuju se povodom obiljezavanja Desete godisnjice masakra Bosnjaka u Srebrenici i poklonjeni su – BiH populaciji, holandskom drustvu, sehidima, gazijama, cuvenim imenima i drugim poznatim licnostima iz proslosti i sadasnjosti. U vrijeme prve godine djelovanja Platforme BiH organizacija u Holandiji znacajni streteski cilj je bio obiljezavanje 12.5 godina dolaska i boravka gradjanja iz Bosne i Hercegovine na teritoriju Holandije. Vazan utjecaj u pokretanju i izgradnji manifestacije odigrali su svi dijelovi BiH zajednice u Holandiji. Dolaskom na scenu Platforma BiH gradjana zeli da odigra vaznu ulogu u razvoju arhitekture svoje zajednice gradnjom tzv. komunikacije sa holandskim drustvom, na kruznoj, poligonalnoj i zvijezdanoj osnovi. Cak se u nekim slucajevima, kao, naprimjer, u ovome slucaju, kod BiH populacije, jasno pokazuje da zeli da kaze da joj oblik potice od Bosansko-Hercegovackih dijelova Evrope. Taj velicanstveni put izgradjen u proteklih 12.5 godina u Holandiji, Platforma BiH organizacija zeli da ukrasi kulturnim detaljima koji ce do savrsenstva ici u pohvalu BiH populaciji u Holandiji koji nisu zaboravili izgraditi svoj holandski imidz istvojetno kao i ime koje nose u ovoj zemlji: Holandse Bosniers. Program Iz programa Dana BiH kulture u Almere-u saznajemo da je planirano da manifestacija traje 4 nedjelje (21.05.2005 – 21.06.2005) i da ce biti izvedeno mnogo lijepih manifestacija. Od kompetentnih lica smo obavijesteni smo da ce ministarka za Poslove sa strancima i Integraciju Verdonk otvoriti dane BiH kulture u Almere 21. maja 2005 u 15.00 sati zajedno sa BiH Ambasador-om, sto nam daje potvrdu velikog interesovanja za manifestaciju. Kroz saradnju Kluturnog Centra Almere (centar Corosia je sponsor manifestacije) i Platforme BiH zajednice utvrdjen je program za mjesec Dana BiH kulture u kojem je planirano vise kulturnih mnifestacija, koje je Platforma ugovorila sa kulturnim radnicima iz BiH i Holandije. Komisija odredjena za pripremu manifestacija, u sastavu gosp. E. Kodzaga i dr. F. Hajdarevic, odlucila se za sljedece ucesnike: na polju slikarstva 1) slikar Mehmed Klepo 2) slikar Viktor Majdandzic 3) slikar Zijad Pekaric na polju folklora i muzike 1) KUD iz Gorazda 2) Vrouwen voor Srebrenica uit Alkmar (pjesme iz BiH) na polju knjizevnosti i ozbiljne muzike 1) Trio iz Sarajeva 2) Halil Dzananovic 3) Vjekoslav Vukadin 4) Pjesnici iz Almere-a

GOUDA 1 APRIL 2005


na polju filma 1) Filmovi rezisera A. Grabusa na polju seminara 1) Workshop za omladinu 2) Workshop za zensku populaciju iz BiH i Holandije Zakljucak Dolazak kulturnih radnika iz BiH u Holandiju predstavlja za mnoge klubove i udruzenja sansu da prikazu bosnjacki etnos u svojim sredinama. Poznato je u ovome trenutku da je interes, odnosno poziv za prezentaciju BiH kulture dominanto izrazen u duhovnom i kulturinom zivotu BiH gradjana sirom Holandije. Amsterdam (grupa koju vodi gosp. Babaca) i Utrecht (udruzenje gradjana porijeklom iz Sandzaka) za sada prednjace po konkretnim prijedlozima za nastupe i organizaciju priredbi. U cilju ubrzavanja procesa medjusbnog otvaranja izmedju BiH zajednice i holandskog drustva, koji je prisutan i namece se kao nuznost, predlozili bismo u ime Platforme BiH organizacija da se ucini veci angazman BiH populacije i pomogne masovnost dana BiH kulture. Svi smo, prije svega, ljudi. Krajni cilj svih ovih manifestacija jeste upravo da budemo ljudi, da se ponasamo i postavljamo jedni prema drugima kao ljudi i da se kao takvi potvrdjujemo u svakodnevnoj praksi. To je, ustvari, mjerilo naseg zajednistva. Tamo gdje nema postovanja, nema ni vjrerovanja jednih u druge. Tako smo mi naucili, a tako uci i svaka druga kultura. Dr. Ferid Hajdarevic

PORTRET PISCA

Goran Saric

Goran Sari� (Konjic, 1959), professor (ex) srpskohrvatskog/hrvatskosrpskog jezika i (ex)jugoslovenske književnosti, bezmalo ‘ex-�ovjek’, prije rata je pjesme, kriti�ke �lanke i eseje objavljivao u mnogim listovima I �asopisima u bivšoj Jugoslaviji. Do sada je objavio �etiri knjige poezije na maternjem jeziku: “Osmišljeni suteren” (Mostar, 1985.), “Od kolijevke pa do bajke” (Sarajevo, 1986.), “Naprijed u kameno doba” (Tuzla, 1998.) I “Ipak ljubavne pjesme” (Lukavac, 1999.) Za poeziju je i nagra�ivan, a zastupljen je i u dva izbora te jednoj panorami savremene bosanskohercegova�ke poezije, koja su sa�inili (navedeno hronološkim redom) Goran Simi�, Selim Arnaut I Željko Grahovac.

GOUDA 1 APRIL 2005


Krajem osamdesetih bio zamjenik glavnog urednika sarajevske ‘Književne revije’, u ono vrijeme jedne od uglednijih publikacija te vrste u cijeloj ex-Jugoslaviji. Redovno pisao eseje za III program Radio-Sarajeva. U ratu, do marta 1994. boravio u rodnom Konjicu a onda, poslije kra�eg boravka u Hrvatskoj, sa porodicom izbjegao u Zemlju lala i kanala, Holandiju, gdje se u posljednje vrijeme, pored pisanja pri�a, sve intenzivnije bavi prevodilaštvom. Do sada objavio 4 prevoda s holandskog: ‘Pluk, dje�ak iz Solitera’ (Dom štampe, Zenica, 2000) i ‘O�e i njen tata Tos’ (Vrijeme, Zenica, 2004), romani za djecu �uvene holandske autorice Annie M.G.Schmidt, te ‘Duga plovidba praznih flaša’ (Vrijeme, Zenica, 2002), roman iransko-holandskog pisca Kadera Abdolaha, i, kod istog izdava�a, krajem 2004. godine, njegova zbirka pri�a ‘Sokolovi’. U izdava�koj ku�i Oko, Sarajevo, trenutno mu se u štampi nalazi knjiga antiratnih pri�a ‘Crna marica’, koja bi trebala biti objavljena do ljeta 2005. godine. Piše i zapise, kolumne, novinske �lanke, prikaze… Ve�ina pri�a u ovoj knjizi ve� je objavljena u Albumu, Bosanskoj vili, Mostu, Životu … Ponekad sanja terasicu rodne ku�e, snijegom ovjen�ane blještave vrhove Prenja, miris prve, jutarnje i maj�ina dosadna pitanja o gladi, i neophodnom doru�ku. Tre�i �ovjek (Tuta) Ostaci ku�a pokraj puta, ožiljci sije�anjske promaje. Kao i uvijek kad je bilo gutavo, Dajo je šutio. Odavao ga je tek sjaj u o�ima i jedva primjetno podrhtavanje adamove jabu�ice. "'Ajde , bogati, k'o te tjera da to gledaš? Bolje ti je da okreneš glavu ", pokušavala mu je Sofija popraviti raspoloženje, dok je izdrndani " spa�ek, "koza" me�u autima, brektao uskim planinskim putem. No, Dariju kao da ništa nije moglo utješiti: "Sve ih ja nabijem na neku stvar! �ete su me granatirale, uje ga�ale snajperom, a balije ..." "De , majke ti, ne seri" , promumlja Dajo, �vrsto drže�i volan. "I jesi prizivala �av'la kad je ono po�elo u Hrvatskoj!" "Nego šta! Kad su mogli pucat ' po mom Brodu, sravnit' Vukovar, što bi ovdje bilo bolje?" "Sad je stvarno dosta", ošinu je Dajo pogledom. "Progovoriš li samo još jednu, letiš napolje! Ozbiljno ti kažem." Muk. Ta�ka preko koje ni Marijin turbobrzi jezik nije smio pre�i. Na oštrim serpentinama: rupe, usjeci, tragovi tenkovskih gusjenica . Ovuda "normalno" auto ve� dugo nije vozilo. "Odavde su nas �etiri godine šicali", oglasi se Sofija sa zadnjeg sjedišta, pokazuju�i na prošrenje iza velike okuke. Na tlu su još uvijek ležale "košuljice" od granata, PAM-ova, brdo popušenih cigareta. Prolaze�i kraj "crne ta�ke ", žena ponovo zašuti, kao da ih se je još uvijek plašila - mada je sve govorilo da u šumi ve� odavno nije bilo nikoga. "Imao je Ješo pravo ", re�e Dajo, lijevom rukom otiru�i vlažne brkove." Da je put samo pola metra širi, ovdje bi bilo sudara koliko ho�eš. Ovako, da si pita, ne možeš brže od pedeset." Nakon više od �etiri godine, prvi put su se penjali gore, ka Jezeru, vikendici u kojoj su proveli najljepše godine. Pecanje, ljetna kuhinja, ognjište i duga povorka gostiju koju bi neumorno ispra�ali na kraju no�nih terevenki. Ali, i predan, mukotrpan rad, neprestano gra�enje i dogra�ivanje tog gnijezda u kome bi se ljeti okupljala �itava

GOUDA 1 APRIL 2005


familija. Sve je to sada, nakon tolikih nevjerovatnih, opasnih dogodovština, na velikom ispitu. Jer, šta li je, nakon povla�enja neprijateljske vojske, od svega ostalo? Sofiju je, ipak, od svega najviše zanimala unukova poljska ku�ica. I mada je ona "prava", velika vikendica na Jezeru bila neuporedivo vrednija, Sofija je naro�ito strepila od susreta s tom muževljevom ostavštinom, namijenjenom najstarijem unuku. Na samom ulazu u Selo, na desnoj strani puta koji je vodio do Jezera, u vrhu velike njive na kojoj su predratnih godina sadili krompir, mahune, kukuruz, njen je muž, mada ve� dobrano na�etog srca, izgradio, kako je sam tada govorio, "ostavu za alat". A postala je to, zapravo, vremenom, prava mala poljska ku�a: tijesno predvorje i kupatilce, u nastavku - sobica tri sa tri : sto, stolice, kredenac, pe� - starinski" fijaker". I tu bi, u taj mirni kraj u kome se, sem cvrkuta ptica I blejanja ovaca na ispaši ništa nije �ulo, Ješo vikendom dovodio unuka. (Sin, "knjiški moljac", bi obi�no ostajao dolje, u Gradu, nemaju�i, baš kao ni ostali uku�ani, snage da upozori oca kako nije baš pametno da se na izlet uputi sam s unukom.) "Ovo deda tebi pravi ", govorio bi nježno, on, koji sopstvenu djecu nikad nije uzeo u krilo ... Kad su se, nakon dvadesetak minuta, napokon ispeli na Polje - jedini ravan, nešto širi dio puta u blizini kojeg se nalazilo skretanje na njivu - Sofija se još jednom oglasi: "Imam za vas jednu veliku molbu." Duboko uzdahnu: "Molim vas da me pustite da sama odem tamo." Dajo i Darija se upitno pogledaše, da bi muškarac, nakon kra�eg oklijevanja, rekao: " 'Ajde, sestro , bogati ..." No, Sofija ga odmah presije�e: "Zaklinjem te, brate. Znam šta govorim. Ne�u napraviti nikakvu glupost" , piljila je u njega, s grozni�avim izrazom lica. Dajo još jednom pogleda udesno, traže�i pomo�. No, Darija je pogledom premjeravala okolnu pustoš. Ovo nije bila njena odluka. Neka to brat i sestra riješe izme�u sebe. "Pa, hajde, kad si baš navalila, ‚ re�e Dajo napokon, malo otežu�i. "Ali, da znaš, nije mi pravo." Lice mu se malo zacrveni. "Mi �emo te ovdje �ekati." Okrenu se i pogleda je prvi put ravno u o�i: "Samo, dobro se pazi. Kažu da tamo još ima mina." Parkiravši auto na travi, s desne strane puta, Dajo iza�e za sestrom . Sjeverac je brijao, orkestriraju�i u krošnjama visokih, endemskih borova. Par stotina metara udesno, u pravcu Sofijinog kretanja, nazirale su se nove ruine: garež, crnilo, gole krovne "lastavice" - zaklon za izgladnjele zvjeri. Ostaci �avolove ve�ere. Iznerviran Sofijinim sporim klecanjem, Dajo okrenu glavu: na drugoj strani , pedesetak metara iznad puta, na mijesnom groblju, neki se muškarac molio. Kle�e�i. I ovdje , kao i u tolikim drugim bosanskohercegova�kim mjestima, posljednje je po�ivalište odvajkada bilo zajedni�ko. Na jednoj , lijevoj strani krstovi a na drugoj , nešto manjoj, mezari. I, kao što u netom zapisanoj re�enici, iza rije�i "krstovi" nema zareza, otrovne kapi po�etka svakog rastura, tako ni u tom ko zna kad sklopljenom dogovoru komšija i susjeda doskora niko nije vidio ništa �udno. Svako je imao svoj prostor i svoje vrijeme, svoje obi�aje. Svako bijaše pokapan onako kako mu vaspitanje i tradicija nalazu: krst , polumjesec, petokraka, ponegdje - slomljena ruža, uinat onima kojima je " duša " sve, pa i mrtvace, klasifikovati. Zapravo, smjenjivali bi se, sa ove strane, samo govornici, njihov vokabular i znakovlje na reverima - vazda sa istom uvjerenoš�u da �e baš oni, ‚ najbolji " , vladati do u nedogled . Ukapanima, Gor�inu je ionako bilo svejedno. Valjalo je preko Rijeke, na štitu - njih se te parade više niukoliko nisu ticale. Upravo kad se mislio opet okrenuti ka Sofiji, vidje kako �ovjek ustaje, otresa prašinu s pantalona i žurno kre�e ka grobljanskoj kapiji. Oprezno zatvorivši teška mjedena vrata, svejednako se osvr�u�i, nepoznati žurno pre�e, skoro pretr�a cestu i za�e u šumarak Išao je paralelno sa Sofijom, na tridesetak metara udaljenosti, spuštena pogleda. Daji to bijaše �udno. Jer, iako ih je morao primijetiti , neznanac kao da je namjerno izbjegao pozdrav. Kao što je i o�ekivala, sve je ve� bilo "opuhano" .

GOUDA 1 APRIL 2005


Sre�a da nije stigao podi�i krov, ironi�no prošapta, prisje�aju�i se Ješine ideje o dizanju ostave na sprat. Na zidovima su se vidjele tamne, vlažne fleke. Ni vrata, ni štokova. Barem su to mogli ostaviti. Sjetila se svekra i djeverova, muževljeve bra�e koje je rat odveo na drugu stranu, u to malo selo odakle su ih nemilosrdno ga�ali. Odjednom, kaleidoskopu suzne zavjese, Sofija primijeti jedan predmet u dnu sobe. Nešto se žutilo u lijevom �ošku. Otiru�i suze, lagano pri�e predmetu, pri slabom svjetlu još uvijek ne mogavši razaznati o �emu se radi. "Oj, kuku meni. Jadna sam ti ja, " promrmlja napokon, zaljuljavši se, na svega pola metra od ugla, u kome je, umrljana zemljom i blatom, ležala - tuta. Prvi djedov poklon pri useljenju u njegovu ku�icu. U magnovenju, ženi se u�ini da tamo, u na trenutak opet glanjc-novoj, u papir umotanoj no�noj posudi, još stoji, i kao - šepuri se, ukoso uba�ena, velika toblerone �okolada - omiljena unukova poslastica, koja je, kao, trebala da ublaži prozai�nost poklona. Ruka sama krenu ka ušici , da bi se odmah, kao opržena, povukla. Ko zna ko je u nju pišao, uspravi se Sofija. Neka je, nek' stoji. Još je par trenutaka stajala tako, kao oduzeta. Tuta, puna gran�ica i uvelog liš�a. Ovlaš popravivši kosu, okrenu se i odlu�nim , krupnim koracima iza�e napolje. Vra�aju�i se na kaldrmu, tek sad primijeti da su izvjesna mjesta kraj kojih je malo�as pasala bila oivi�ena žutom trakom. Bez nao�ara, sa ove udaljenosti mogla je na širokoj traci raspoznati samo lubanju i kosti, ikonu zastave kapetana Kuka. Napravi par koraka u pravcu spa�eka, pa se onda predomisli, presje�e uskom stazom ulijevo, ka svekrovoj ku�i . Mogu me valjda još malo �ekati. Na strimini, saplete se o debeo korijen, zamalo pade. No, nakon par minuta ve� je stajala na zaravni, iza štale, jedva tridesetak metara udaljena od velike seoske ku�e. Djelimi�no zaklonjena, vidjela je tamne otvore nekadašnjih prozora, i dio krova. Prva dva reda cigle bila su ve� skinuta. Dvojica muškaraca, vješto balansiraju�i na skliskom crijepu, bili su sasvim zauzeti poslom. Dolje, na tlu, tre�i �ovjek, koji bi, kad bi piscu bilo dopušteno da bude cini�an, mogao biti isti onaj sa groblja, dohvatao je crijep i pažljivo ga tovario na traktor. U trenutku nepažnje, jedna cigla pade na smrznutu zemlju. Pucanje krtine odjeknu dolinom kao dobar zaušak. "Jebi ga! Ode i ova ." Odozgo, dva para bijesnih o�iju. Odmi�u�i se natraške, otvorenih usta, Sofija zatetura, zape o kamen, tek tada primijetivši da su joj �izme skroz umrljane kravljom balegom. "Kako �u sad, ovakva, u auto od onog tabijasusa ", uplaši se bratovog prijekora. A kad se sasvim približila spa�eku u kome joj je ono dvoje, tresu�i se od studeni, odavno jebalo sve po spisku, Sofija - ni sama ne znaju�i zašto - zapjeva koliko je grlo nosi, u hodu gran�icom otiru�i ostatke balege: "Niz polje idu , babo , sejmeni..." I mahnu, teatralno, drhtavom coupletu, objema rukama: "Ne bojte se, nisam luda. Nisam poludjela!" (Iz zbirke pri�a Crna marica, u pripremi kod IK Zoro, Sarajevo)

B o s A t l a n t i s

Sve ve� je re�eno, druškane moj. O �emu god da zborimo. nad novom domajom, povazdan jure tmasti oblaci.

GOUDA 1 APRIL 2005


Na glavu hladan ti tuš istresaju, i �ine te sretnim – sjetnim zbog vala znanih, prejakih mirisa: mokra trava,

smilje i kovilje, liš�e još sasvim nedozrelo ... Sve što, davno, mirlušilo je tamo, u domaji dalekoj. Tamo gdje sad prljavo sve je,

što re�e jedna naša, mirno, bez zlobe, k,o da o crknutoj ma�ki pri�a. Prljavo, kaže, i boli, a znaš da ima pravo. Mada, o tvojoj Ku�i,

O tvojoj Zemlji zbori. Tamo, gdje neki dragi ljudi stoluju, I mu�e se, i rinta�e, i crn�e, i rabotaju, i znoje se sasvim muški,

uvode�i u posrani svijet trunkicu reda, mrvu �isto�e, davno ponestale. Ovdje, u zemlji koju, mada u skoro svemu od One boljoj,

nikada svojom nazvati ne�eš! U kojoj za život ti samo radno odijelo, plus pidžama, trebaju - ponekad, osim hladna znoja,

kapljom jeftina vina uflekana. Pa ti sad vidi, šta je tu bolje, dragovi�u moj!

I PO NJIMA SE BOSNA I HERCEGOVINA PREPOZNAJE

Viktor Majdandzic, slikar, pjesnik, filozof Pise: mr. Fehim Begtasevic Ziva i cista bosansko-hercegovacka kultura uvijek je tokom povijesti u svom okrilju odgajala i ljudskom drustvu poklanjala velike intelektualne licnosti, umjetnike, materijalne i duhovne stvaraoce. Jedan od tih svestranih intelektualaca je Viktor Majdandzic, akademski slikar, pjesnik, filozof, nastanjen vec 35 godina u Holandiji. Viktor je prirodan, normalan, drag nas, ocekivan. To je gospodin po prirodi, covjek po dusi i postenju. Ostrouman u svojoj smirenosti i nacinu ophodjenja. Covjek uzor, snaznog i nenametljivog autoriteta. Aktivan clan Bosansko-Holandskog udruzenja “Sehara”od njenog osnivanja sada vec daleke 1992. godine. Uvijek na usluzi Bosancima i Hercegovcima preko tri decenije. U njegovom prisustvu sagovorniku je zadovoljstvo i sutjeti. Podsjeca na jablana, a jablan je mjerilo uspravnosti, ne pravi nikome sjenu. Stalo mu je kao covjeku mnogostrukog dara, visokih dostupa da kazuje umjetnicku istinu i u tome uspjeva. Pobjedjuje ljepotom. Ljepotu slika na platnu, a ona s ene moze simulirati, opisivati. Ona je ideja, ideja koja nema svoje materijalno bice, i na umjetniku je da joj nadje neposredni vizuelni ekvivalent, i da ga u njegovom izvornom vidu prenese na platno. Ljepotu u Viktorovim slikama dozivio sam kao misao, zivotni stav, zivu komponentu u krajnjem razumijevanju svijeta. Dubina Viktorovih misli seze do filozofskih rezonanci. Boja na Viktorovim slikama ima svoju autenticnost i ona sama nalazi svoje mjesto na platnu. To mjesto je u dubokoj saglasnosti sa idejom. Cini mi se da izvan ideje ne postoji nista.

GOUDA 1 APRIL 2005


Cjelokupno slikarstvo Viktora Majdandzica protjecalo je u ustrajnim dinamicnim mijenama, ali je nesto ostalo nepromijenljivo. To je poezija. Kroz koprenu poetskog on gleda svijet, njome se odredjivao smisao tog svijeta, u poetskom se kondenzovala njegova filozofija. Danasnji dobrodrzeci sedamdesettrogodisnjak poceo je graditi likovnu duhovnu skramu u Banjaluci, u rodnom selu Ivanjska dalekih sezdesetih godina proslog stoljeca. U “prazan likovni prostor” Banjaluke ulazi zajedno sa Bekirom Misirlicem, Enverom Staljom, Alojzom Curicem i drugim. Oni su gradili vlastiti humus u koji su utiskivali svoju sjemenku. iz koje su se razvijali kao umjetnici, kao graditelji likovne piramide koja se izdizala na njihovim plecima. Izrasli su iz vlastite utrobe, bili sebi i korijen i plod. Ta situacija samorodnosti nije poznata drugim sredinama. Drugi momenat koji je cinio bitnu predspemu za Viktorovo i njegovih prijatelja izrastanje bila je pedagoska djelatnost. Sve to Viktor sedamdesetih godina proslog stoljeca nastavlja u Holandiji, zrelije, intenzivnije, bogatije. Kao humanista slikar medju prvima (ako nije prvi) u Holandiji uvodi kreativnu terapiju kod pacijenata sa cerebralnim ostecenjima, pomazuci im da nadju svoj put u zivot. Viktor uporno slika, putuje, izlaze. Njegov slikarski rukopis izlagan je u Kini, Indiji, Indoneziji, Juznoj i Sjevernoj Americi, Africi, Evropi. Naslikao je preko 1000 slika, od toga 100 na temu rata u Bosni i Hercegovini, koje su bile predstavljene na zapazenim izlozbama u Berlinu, Putenu, Culemborgu, Antwerppenu, Amesfortu posvecenu zenama Srebrenice. Za izlozbu u Antwerppenu rece da je to bilo bratimljenje beskucnika umjetnika, za koje niko ne brine, a oni unatoc tome ustrajavaju.

Viktor Majdandzic, 2002

I tako iz godine u godinu nas hodoljubac bogati svijet svojom i nasom bosansko-hercegovackom kulturnom tradicijom, a Bogami i on se izuzetno duhovno, intelektualno obogatio svjetskom kulturom, stomu je uvijek bilo jako vazno, kako on rece u jednom od svojih intervjua. Za njega je njegov prijatelj slikar iz Banjaluke Enver Stalja 1984. godine otvarajuci njegovu izlozbu rekao: “Zivi sretan sto imas sebe!” Zavrsavajuci ovu skicu za portret Viktora Majdandzica zelim istaci da je to covjek, Bosanac, umjetnik, prosvijetljen znanjem, cistim srcem i pravim putem.

GOUDA 1 APRIL 2005


UZ MUZIKU I UZ PJESMU

Zapis objavljen u zbirci “Banjalucki zubori”, ciji je urednik knjizevnik Ismet Bekric iz Banjaluke Pise: Nijaz Duric, dipl. Ing. Moj zivot su znacajno obiljezile profesija i muzika. Najvisa vojna i muzicka obrazovanja sticu se na akademijama. Bio sam oficir JNA u vazduhoplovno-tehnickoj sluzbi a nisam zavrsio vojnu akademiju – aktivni oficir sam postao poslije zavrsenog elektrotehnickog fakulteta. Aktivno sam se bavio i muzikom, a nisam zavrsio muzicku akademiju. Ja sam bio samo na svecanoj akademiji. O muzickom zivotu u Banjoj Luci mogle bi se objaviti citave studije. Banja Luka je bila cuvena po izreci : “KROZ BANJA LUKU NE PJEVAJ…..”, sto smo uvijek ponosno isticali pred drugim ( koji nisu iz Banje Luke ), ali ponosno i sa radoscu slusali i kada to neko drugi kaze. Koje su to generacije prije nas pronijele slavu o raspjevanoj Banja Luci? Svakako dobri pjevaci pojedinci i poznate raspjevane gradske familije. Jedan od mnogih odusevljenih zaljubljenika u muziku bio sam i ja i kroz zivot isao uz muziku i uz pjesmu. Volim svirati, pjevati i slusati muziku. Kazu : od kolijevke pa do groba najljepse je djacko doba. A za mene vazi : od kolijevke pa do groba najljepse je bilo aktivno muzicko doba. Evo u crticama nesto o tome. Poceo sam svirati gitaru kao dvanaestogodisnji djecak po bastama, alejama, obalama Vrbasa…….. slusajuci i gledajuci kako to drugi rade. I pjevanje i sviranje ucio sam u pocetku na sluh. Prvo muzicko obrazovanje stekao sam kao petnaestogodisnjak u pripremnoj grupi tamburaskog orkestra RKUD “PELAGIC”. Bila je to dobra skola u trajanju od godinu dana koju su tada organizovali muzicki pedagozi Milan Bokan i Rade Stanic. Pored sviranja instrumenata u toj skoli je bila posvecena velika paznja muzickoj teoriji. Moj drugar Rolih Zvonko i ja svirali smo gitare i pjevali u jednom periodu skoro svako vece kad je bilo lijepo vrijeme, a nastupali smo i kao duo na igrankama po srednjim skolama. Ljeti smo isli na Adu ili na Vrbanju i stalno sa gitarama. Zvonko je talentovan muzicar i od njega sam tada dosta naucio. Vec sa sesnaest godina postao sam clan CKUDM “ VESELIN MASLESA” i svirao gitaru u orkestru koji je pratio folklornu grupu i vokalne soliste. Ali mi smo u Maslesi svirali i pjevali i u slobodno vrijeme za svoju dusu u klubu, na zajednicki organizovanim izletima ili na mnogobrojnim turnejama. Cesto smo isli biciklima na izlete u pravcu Jajca, pa kad se prodje Novoselija auta su rijetko prolazila i mi : Zvonko Terzic – Conta, Sead Smajlagic – Satko i ja zasviramo gitare vozeci bicikle, a svi zajedno smo pjevali. Ismet Bahtijaragic Iki – sekretar Maslese je uvijek imao ideju koju bi pjesmu trebalo pjevati i cim se jedna zavrsi on odmah izdiktira naslov slijedece pjesme, pa nije trebalo govoriti : “a koju cemo sada ….?”. Redovne probe u Maslesi su se odrzavale tri puta sedmicno. Tada smo imali priliku prosiriti znanja i iz muzicke teorije zahvaljuci instrukcijama nasih drugova iz orkestra koji su nam ta znanja prenosili jer su pohadjali Srednju muzicku skolu u Banjoj Luci.

GOUDA 1 APRIL 2005


Zahvaljujuci upornosti dvojice od njih : Vjekoslav – Nine Stanisic i Aleksandar – Aco Radivojevic, poceo sam ici i na koncerte klasicne muzike u Domu kulture. Oni su mi pomogli da shvatim, naucim i kasnije zavolim klasicnu muziku. Deset koncerata u pretplati godisnje – profesor Ivo Nakic uvijek u prvom redu. A imali smo i veliku srecu da smo u Banjoj Luci slusali velike svjetske majstore jer je inventivni Drago Radovanovic uspjesno organizovao njihova gostovanja. U Domu kulture koncerti redovno su organizovani, a gostovali su razni ansambli iz zemlje i inostranstva. Slusali smo zabavnu i narodnu muziku, jazz i drugu domacu i stranu muziku. Najveci problem za nas u sezdesetim godinama bio je kako doci do nota. Kada bi se pojavila nova zabavna pjesma, trazili smo note ( tada ih je bilo tesko naci ), ili smo slusali radio ili isli u kino ili pokusavali pronaci gramofonsku plocu (magnetofon je bio rijetkost i samo sretni su imali srecu da ga imaju) i tako ucili “nove stvari”. Bilo je veoma vazno prvi odsvirati i otpjevati “novu stvar” na igranci ili u camcu na Vrbasu ili bar odzvizdati je na korzu. Cekali smo bar izdanja “Metronoma” u kojim su stampane aktuelno popularne zabavne melodije, pa cim “Metronom” kupimo nastane trka ko ce prvi prosvirati neku od tih melodija. Narocito su bile popularne pjesme sa festivala u San Remu i Opatiji. Muziku smo slusali i pamtili slusajuci radio, ako smo imali srecu uloviti za ono sto nas interesuje. Radio Luxemburg emitovao je divnu muziku, posebno u vecernjim satima. I u kino smo isli da bi pamtili pjesme, a za neke pjesme po vise puta smo gledali isti film, da se pjesma bolje nauci. Dogovorimo se tako mi drugari da idemo u kino i svaki dobije zadatak sta ce zapamtiti : ti prvu strofu, ti drugu…………i onda sklapamo kad izadjemo iz kina. U jesen godine 1961. u Maslesu je za rukovodioca orkestra ponovo dosao Tomislav Kulijer Nandi. Trazio je da se vjezba i korektno svira svaka nota. Znao je cjepidlaciti i insistirao da se jedan takt svira po desetak puta dok ne bude kako on trazi. “�arlama” – vikao je Nandi, a to je bila negativna ocjena za ono sto je odsvirano. Cim Nandi vikne “�arlama “ znamo da cemo morati ponoviti iz pocetka ili nekoliko taktova. On je uporno tesao svaki puta i to nam je naravno pomoglo da mnogo naucimo, a narocito kako se svira u orkestru. Sa Nandijem smo napravili vidan napredak pa je cak kompozitor Vlado Milosevic specijalno napisao za nas orkestar jednu kompoziciju i nazvao je : “ Bosanski djulovi “. Nandi je trazio da u orkestru budu zastupljeni razni instrumenti, pa je tako kupljen i kontrabas. Ali niko od nas tada nije svirao na kontrabasu. Na probi sviramo a Nandi stalno ponavlja : “ ma fali nam bas “…. Satko i ja smo svirali gitare i pored mene stoji naslonjen kontrabas. Nandi jednom rece : ostavi gitaru i uzmi malo kontrabas. A ja se bunim da na kontrabasu ne znam svirati. “ Uzmi pa ces nauciti “ – veli Nandi. I tako sam postao kontrabasista. Bilo je i raznih sala na moj racun : on je vise kontra nego basista itd.

U periodu od 1966. do 1971. bio sam i ja rukovodilac orkestra u Maslesi. Godine 1967. u orkestar, koji sam ja vodio, doslo je nekoliko mladih muzicara ucenika srednje muzicke skole, a medju njima Irena da svira flautu. Muzika nas je spojila i Irena je kasnije postala moja supruga, a muzika je bila i ostala jedan od glavnih sadrzaja u nasem zivotu. Pjevati serenade bilo je popularno u mnogih generacija u Banja Luci. I nasa generacija je “ isla u serenade “. Znali smo i za nemile dogadjaje nekih iz starije generacije – pjevali su serenade, uhvatila ih je i privela milicija i svi su bili osisani do glave. Nije im trebalo nista gore jer su frizure u to doba posebno njegovane, kosa mazana briljantinom, a u krevet na spavanje se islo sa mrezom na glavi da bi forma frizure bila sacuvana i svaka dlaka bila na svom mjestu. Mi smo pjevali serenade po alejama, bastama, ulicama i uvijek ispod prozora onoj kojoj je serenada namjenjena. Bili smo jos srednjoskolci. Nastojali smo da nas ne osisaju i to smo uspjeli. Izmedju nas

GOUDA 1 APRIL 2005


smo imali “strazare” koji su budno pratili i signalizirali ako se pojavi milicija, a mi se onda razbjezimo na razne strane. Meni je bilo teze trcati sa gitarom u rukama nego Marku koji bi samo rastavio flautu na dva dijela i moze lakse trcati. Bilo je tu i drugih zgoda i uzbudjenja. Njavaznije nam je bilo da na nase pjevanje bude primjeceno. Reagovanje one kojoj je serenada upucena obicno je bilo praceno naizmjenicnim palenjem / gasenjem svjetla ili ona otvori prozor pa se javi tihim glasom. Cesto se desavalo da sa vise prozora imamo palenje / gasenje svjetla, a ponekad i posebo oglasavanje. Jednom je jedna romanticna dusa ukljucila reso cija se uzarena spirala mogla vidjeti, pa je tako mahala iza zatvorenog prozora pokazujuci da serenadu prima romanticnom toplinom odgovara. Najcesce smo u serenadama bili Marko – Patak Savanovic, Atif – Atko Sarac, Sime Roser, Esad Ceric – Zaja ja, a ponekad Ibrahim Ibro Tabakovic i drugi. Mnogo godina kasnije Ibrahim Ibro Tabakovic je postao Rektor Univerziteta u Banjoj Luci i jednom prilikom bila je neka svecanost u Hotel Bosni, a Ibro mi veli : hocemo li veceras ici u serenade ? Nemoj Ibro molim te, velim mu ja, nismo vise tako brzi kao nekada, pa ce sutra osvanuti novine i na naslovnoj strani bice velikim slovima napisano REKTOR UNIVERZITETA I POTPUKOVNIK JNA PJEVALI SERENADE, PRIVEDENI U STANICU MILICIJE I OSISANI DO GLAVE ( tada sam ja bio potpukovnik ). Nismo isli te veceri u serenade, ali smo do zore u drustvu pjevali za svoju dusu u Hotelu Bosna. Pocetkom 60-tih bila je ideja da se u Banja Luka organizuje jazz festival i bilo je pocelo, pa je festival odrzan jedne godine i nikad vise. U nadi da ce se festival odrzavati osnovali smo jazz kvartet : Anton Tonci Markovic – klavir, Zdravan Valentic – klarinet, Ivica- bubnjar i Nijaz Duric – kontrabas. Vjezbali smo jazz, ali i drugu muziku pa smo tako nastupali na raznim proslavama i zabavama, ali na festivalu nismo, jer se vise nije odrzavao. Bio sam odusevljen kada sam postao clan zabavnog orkestra u sastavu : Franjo Petrusic – klavir, Tomislav Kulijer Nandi – saksofon i klarinet, Irfan Nurudinovic – gitara, Ekrem Nanic – jazz truba, Hasim Celebic Hasko – bubnjevi i Nijaz Duric – kontrabas. Sa solistima : Zelimir Zeljko Saric, Bosko Orobovic, Edin Cejvan, Sandra Kulijer, Nada Barudzija imali smo bogat i kvalitetan repertoar zabavne i jazz muzike i najvise nastupali na plesnim vecerima u Domu Kulture, ali i gostovali po gradovima Bosanske Krajine. Uz to smo svirali u hotelima Palas i Bosna u ljetnom periodu, zatim u raznim mjestima na Jadranu. U jednom periodu je i Anton Tonci Markovic svirao klavir u tom sastavu. Kada sam zavrsio studij i posvetio se profesiji nisam mogao vise intenzivno svirati kao u djacko i studentsko doba. Ali ipak jednom se dogovorimo mi drugari da osnujemo grupu koja bi svirala i pjevala starogradsku muziku. Rifet Sabanovic – gitara, Josip Gveric Gvera – harmonika, Stevo Simic – basprim, Zdravko Suhajcek Rus – basprim i Nijaz Duric - kontrabas su osnivaci i prvi sastav grupe STARI ZNANCI. Poslije nam se pridruzio Zdravko Cosic – basprim. Nastupali smo dva mjeseca u restoranu “AS” na Malti. Bio sam tada vec kapetan I klase, pa je moje sviranje i pjevanje “po kafanama” smetalo dusebriznicima koji su to smatrali nedostojnim za oficira JNA. Moralisali su da je to “ciganski posao “ govoreci da time skrnavim cast oficira. Ja sam imao odgovor : “dok vojska pjeva, topovi cute”. Poslije mnogo godina su mnogi od tih dusebriznika, koji nikada nisu zapjevali, izuzev kada su bili pijani, pokazali svoj pravi lik i raspalili topovima po Bosni. Topovi su nadjacali, a pjesma je privremeno tada bila utihnula. Dusebriznici su topovima unistavali Bosnu i Bosance. Time su nas natjerali da odemo i nasu pjesmu nastavimo pjevati sirom svijeta. Mogli su nam uzeti grad, pa i zivote ( mnogima nazalost zivote i uzese ), ali nam nisu mogli uzeti ljubav za nasom Banja Lukom i nasom pjesmom.

GOUDA 1 APRIL 2005


Nijaz sa gitarom i njegovim orkestrom “’t Akkoordje” iz Helmonda

Otkako sam dosao u Holandiju ukljucio sam se u ovdasnji muzicki zivot na razne nacine. Vec preko 10 godina sam clan jednog muzickog drustva u kojem imamo kor i orkestar. To je jedinstven ansambl, a ja sviram gitaru u orkestru i pjevam kao solista. Nasa grupa se zove ‘t AKKOORDJE, a to znaci mali dogovor, a moze znaciti i mali muzicki akord - akordic. Za nas to znaci da smo saglasni u pjevanju, sviranju, druzenju i drugim raznovrsnim akcijama: izleti, posjete, nastupi…… Ja sam jedan od osnivaca i jedini stranac porijeklom, a ima nas oko 50 aktivnih clanova. Godisnje imamo preko 30 nastupa u Holandiji, Njemackoj i Belgiji. Pjevamo holandske, njemacke, engleske, irske, francuske, italijanske, spanske, latinoamericke, ruske i naravno pjesme iz nase zemlje. Naucio sam ih desetak nasih pjesama koje pjevaju napamet, ne citajuci, sa veoma dobrim izgovorom. Na melodiju pjesme “ Dok palme njisu grane” nas dirigent je napisao tekst na holandskom jeziku i nazvao je “Heimwe naar Banja Luka “ (Nostalgija za Banja Lukom ). I kroz pjesmu se ovdje u Holandiji, Njemackoj i Belgiji cuje ime Banja Luka. Mene i najavljuju kao solistu : Bosanac iz Banja Luke ……… Irena vec vise godina aktivno pjeva u filharmonijskom Philips koru u Eindhovenu, ali i kao gost solista po pozivu raznih muzickih udruzenja, a zajedno nastupamo kao gosti solisti operetskog drustva “Pri Amore” iz Neune. Imali smo i nekoliko nasih samostalnih koncerata u Holandiji. Ja kroz Banja Luku vise ne sviram i ne pjevam, ali zato pjevam o Banjoj Luci ovdje na sjeverozapadu Evrope i gdje god dodjem. Ma gdje god mi Banjalucani bili tu je i Banja Luka, nasa Banja Luka.

Nijaz Duric i danas svira i pjeva bosanske i holandske popularne pjesme ali sa svojim sinom Denisom uspjesno vodi i firmu Seni International Business u Helmondu.

GOUDA 1 APRIL 2005


SLIKAMA POZIVAJU NA POMIRENJE

U okviru Festivala Sarajevska zima izlagali su umjetnici iz Bosne i Hercegovine, Makedonije i Srbije i Crne Gore. Izlozba posvecena tragediji u Strpcima

U Galeriji Roman Petrovic u Sarajevu priredjena je izlozba 19 likovnih umjetnika posvecena sjecanju na 27. februar 1993. godine kada je iz voza na relaciji Beograd-Bar oteto 19 ljudi i surovo pogubljeno. Medju njima bilo je najvise Bosnjaka iz Crne Gore. Ovaj zlocin pocinile su snage pod komandom Vojske Republike Srpske, a dogodio se na zeljeznickoj stanici Strpci koja se nalazi na teritoriji Bosne i Hercegovine. Izlozba nosi naziv Tisine sto je, kako je receno u katalogu izlozbe, poruka za interakciju, pomirenje i povezivanje ljudi, a sve u cilju boljeg razumijevanja, stvaranja mira u regionu, postovanja razlicitosti kao autenticnosti regiona. Umjetnicki omaz posvecen desetogodisnjici zlocina organizovan je 2003. godine u Podgorici. Ove zime u Sarajevu su se nasli radovi, isto tako, 19 umjetnika ali u nesto drugacijem sastavu i sa drugacijim radovima a medju njima bilo je umjetnika iz Makedonije i Srbije. Najvise ih je bilo iz BiH i Crne Gore, sto je i razumljivo ako se zna gdje se stravican zlocin odigrao i ko je tom prilikom bio pogubljen. Medju izlagacima u Podgorici i Sarajevu bio je i slikar Nail Celovic koji je od 1992. godine stalno nastanjen u Vorburgu u Holandiji, a potice iz srbijanskog dijela Sandzaka.. Ovaj zlocin se dogodio na desetak kilometara od Priboja, mjesta u kojem je slikar Celovic i rodjen. “Sa zadovoljstvom sam se pridruzio kolegama da izlazem u Podgorici i Sarajevu da ovim cinom podsjetimo na tragediju mirnih i postenih ljudi za ciju smrt jos uvijek nisu odgovarali naredbodavci”.

Nail Celovic na jednoj od svojih izlozbi Na izlozbi u Sarajevu nasli su se i radovi znacajnih imena bosanskohercegovackog slikarstva: Afana Ramica, Dzevada Hoze, Halila Tikvesa i vajara Mustafe Skopljaka. M.Midzic

“Drago mi je sto sam se nasao u drustvu velikih slikarskih imena i da se organizator sjetio i mojih radova i ako zivim vec dugo u inostranstvu”, rekao nam je Celovic povodom otvaranja izlozbe.

GOUDA 1 APRIL 2005


IZLOZBA CRTEZA INSPIRISANA KUR’ANOM

Crtezi u boji, inspirisani nekim pricama koje sadrzi KUR’AN, karkaturiste, ilustratora i slikara Senada Alica nasli su se ovih dana izlozeni u Udruzenju ABC u Amsterdamu. Dvadesetak radova nevelikog formata izlozeno je u prostorijama biblioteke Udruzenja, koje se bavi specificnim obrzovanjem djece, a koja se nalazi u zgradi opstine Baarsjes. Alic se, inace, bavi likovnim obrazovanjem djece pored vise drugih poslova, vezanih za likovnu umjetnost. Na ovoj izlozbi nalaze se radovi koji su i usli u knjigu prica iz KUR’ANA autora Farouka Achoura, rodjenog u Tunisu. Knjiga sa Alicevim ilustracijama namijenjena je djeci koja bi se na ovako popularan nacin i lakse priblizavala islamskoj religiji, a stampana je krajem prosle godine u tirazu od 3000 primjeraka. U pripremi je i drugo izdanje na holandskom jeziku. Senad Alic rodjen je u Sandzaku u Srbiji i bivsi je inzenjer zastite na radu. No, po dolasku u izbjeglistvo u Holandiju prije dvanaest godina opredijelio se za zivot likovnog umjetnika. Likovno se poceo obrazovati u Lajdenu, a prvu popularnost stekao je politickim karikaturama u listu MUG u Amsterdamu, namijenjenom korisnicima socijalne pomoci. To cini vrlo uspjesno vec skoro deset godina. Pored toga redovno izlaze i dobro prodaje slike radjene u klasicnim slikarskim tehnikama. M.M.

Platforma je list gradjana BiH Izlazi kvartalno Glavni urednik: Dz.Kuric Clanovi redakcije: H.Dzananovic, M. Midzic [email protected] [email protected] www.bihplatform.nl ziro racun ABN.AMRO br. 41.19.38.363

RADIO BOSNA, koji se emituje iz Medija centra u Amsterdamu, od sada i na internetu: www.salto.nl / FM Wereld Svake subote od 19.00 do 20.00 mozete slusati i ucestvovati u kontakt programu. Prijatno uz zvuke rodnog kraja i ostale sadrzaje! Urednik i voditelj programa: Halil Dzananovic

GOUDA 1 APRIL 2005


gouda 1 april 2005 nasa bosna - platformbih.nlplatformbih.nl/nasa bosna/nasa bosna 3.pdf ·...

Documents