gouda 26.03.2011. nasa bosnaplatformbih.nl/nasa bosna/nasa bosna 25.pdf · abdulah sidran je vec...

www.bihplatform.nl GOUDA 26.03.2011.

Nasa Bosna - List gradjana Bosne i Hercegovine u Holandiji

1

NASA BOSNA List gradjana Bosne i Hercegovine u Nizozemskoj Broj 25

NAMA VALJA ICI DALJE, PREKO BRDA I DOLINA, I PO SUNCU I PO KISI, PREKO VODE DO SLOBODE!

Almir Dervisevic

SVECANOST POVODOM DANA NEZAVISNOSTI BiH U DORSTU

Pored svecarskog raspolozenja vezanog za znacaj dana Nezavisnosti BiH, klub Sedra je zajedno sa aktivistima Uprave Platforme BiH u Holandiji organizovao jedno divno druzenje 12. marta 2011. u Dorstu kod Brede. Sve je bilo uradjeno sa mjerom, elegantno i nenametljivo, a gospodin Vehid Gunic, poznati novinar, pisac , putopisac, voditelj i urednik RTV Sarajevo i RTV BiH, nas je jednim dijelom sadrzaja njegove knjige o Doktoru Esi Sadikovic rastuzio a drugim razveselio i do suza nasmijao. Vece je bila i edukativnog karaktera, gdje smo se kroz projekciju Gunicevog dokumentarnog filma o Kozarcu upoznali sa ovim malim gradicem u Potkozarju ali istorijski veoma vaznim jer bastini visestoljetnu tradiciju, stariji je 120 godina od Banja Luke i znatno vise od Prijedora. Upoznali smo se sta su ti vrijedni Kozarcani napravili iza agresije i pogroma koji ih je zadesio a rezultat zdruzenih ruku vrijednih Kozarcana je jos ljepsi i bogatiji Kozarac.

Najmladji najstariji ucesnik programa: petogodisnja Sabina Brkic i Vehid Gunic

Gospodin Gunic je nadahnuto govorio o liku i djelu Dr. Sadikovica Esada Ese, vrsnom doktoru svjetskog glasa, koji je ubijen na dan raspustanja koncentracionog logora Omarska 5. augusta 1992., a istovremeno velikom zabavljacu i seretu. Uz zvuke harmonike gosp Lizde Mustafe gospodja Bahrija Hadzialic je svijom izvanrednom interpretacijom sevdalinki natjerala prisutne da zapjevaju i uzivaju u praznickom raspolozenju. Bosanska djeca iz Amsterdama su izvela nekoliko inspirativnih poetskobaletskih i muzickih predstava namijenjenih svecanosti Dana nezavisnosti. ambasadorica BiH u Holandiji Miranda Sidran-Kamisalic govorila je o cinjenicama iz istorije BiH i naglasila nuznost razvoja BiH kao zemlje sa evropskom perspektivom.



2

Ukratko, o Vehidu Gunicu i njegovoj ovosvjetskoj misiji mnogo govori i slijedeci “detalj” - slavni pjesnik i akademik Abdulah Sidran je vec napisao epitaf za nisan Vehida Gunica kad on ode preko rjeke:

Aktivisti udruzenja Sedra i Platforme BiH sa Vehidom Gunicem

Konferansu je nenametljivo i znalacki vodio gosp. Adis Lizde i u kracem uvodu govorio o istorijskom znacaju Dana nezavisnosti i njegovim medjunarodno pravnim implikacijama.

Vecer je sponzorisao gospodin Zeljko Javor, vlasnik firme Geotec Survay i gospodin Seval Memic, arhitekta i vlasnik firme Melmitechcompany Kerkade.

Na kraju se skupu ispred Platforme BiH obratila gospodja Pasic Suada. Dvorana je bila prepuna gostiju, a suorganizator svecanosti gosp. Elvira Kapo iz BH kluba Sedra sa svojim kolegama se pobrinula da docek i prijem gostiju bude na pravom bosanskohercegovackom i domacinskom nivou uz napitke i bosanska jela. Prema misljenju mnogih ovaj skup je po organizovanosti i sadrzaju umjetnickog programa do sada jedan od najboljih i zasluzuje sve pohvale.

Becir Zecic

PLATFORMA BiH OBILJEZILA DAN DRZAVNOSTI BiH U ARNHEMU

Obiljezavanje Dana drzavnosti BiH 16. januara 2011. godine u Arnhemu u organizaciji Platforme BiH i udruzenja Zlatni ljiljan bila je istinska smotra kulturno-umjetnickog stvaralastva, a isto tako i prvenstvena prilika da se podsjeti i na istorijske cinjenice koje cine skoro desetovjekovnu istoriju domovine. Ovaj izuzetan datum iz savremene istorije BiH - 25. novembar 1943. - trebalo je da se obiljezi u decembru u Arnhemu, ali uslijed losih vremenskih prilika u Holandiji i sire i nemogucnosti odziva zvanica to je upriliceno mjesec dana kasnije, sto nimalo nije umanjilo znacaj manifestacije ovog vaznog dogadjaja kao i entuzijazam organizatora da sve protekne uglavnom kako su i zamislili. Svecani skup poceo je intoniranjem himne BiH sto je uvodu u zbivanja na pozornici i u gledalistu dalo jos izuzetniju atmosferu.

Ovdje pociva svog naroda ocinji vid novinar i putopisac od Gunica Vehid

A.Sidran



3

Mnogobrojne goste i ucesnike programa pozdravio je predjednik Platforme BiH Affan Cehajic: - 25 novembar 1943. godine bio je datum u istoriji BiH od kada se pocela izgradjivati moderna i multikulturalna drzava. To se cinilo do 1992. kada je sve to nasilnim putem i ratom prekinuto. Od 1995. cine se veliki napori da se nastavi gdje se stalo.

Folklorni ansambl iz Brunsuma

Cehajic je podsjetio prisutne i na jos jedan izuzetan datum, ali vezan za djelovanje BiH dijaspore u Holandiji. U ovoj godini obiljezice se 15 godina od formiranja Platforme BiH. Ona danas okuplja preko 20 lokalnih organizacija i tri krovne sa stotinama aktivista na svim poljima zivota i rada u Holandiji. Platforma je osnovana 26. oktobra 1996., na inicijativu koja je dosla od Vlade Holandije i BiH dijaspore, naglasio je njen predsjednik. Svecanom skupu povodom obiljezavanja Dana drzavosti BiH obratila se i ambasadorica BiH u Holandiji Miranda Sidran Kamasalic. U vrlo nadahnutom govoru ona je podsjetila prisutne na neke vazne datume iz dugovjekovne istorije Bosne i Hercegovine. Izmedju ostalog ona je istakla da je prvo zasjedanje ZAVNOBiH znacilo prekretnicu u istoriji BiH u kojoj su udareniu temelji moderne drzavnosti Bosne i Hercegovine. U govornom dijelu programa obiljezavanja Dana drzavnosti prisutnima se obratio i profesor istorije Besim Ibisevic. On je pokusao u kracim naznakama i nadahnuto govoriti o nastanku BiH kao drzave, ali je, na zalost, svoje predavanje morao prekinuti na zahtjev voditelja programa uslijed njegove duzine sto i nije bio najsretniji potez. To se ranije sve moralo precizirati. Treba se nadati da ce profesor Ibisevic nekom drugom prilikom ovo predavanje uspjti odrzati kako je i zamislio, jer ima zaista sta i reci kada su ovakve teme u pitanju. U programu je uzeo ucesca i predstavnik organizacije Mladi BiH Alden Pervan. On je podsjetio na neke vazne akivnosti koje su mladi pokretali u poslednje vrijeme u Holandiji. Posebno je naglasio znacaj okupljanja na temtskom skupu u Evropskom parlamentu u Briselu gdje je dijaspora govorila kako vidi buducnost BiH nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma o cemu je i nas list pisao. Program u svecanoj sali udruzenja Zlatni ljiljan u Arnhemu trajao je skoro tri sata gdje su se smjenjivali govornici i kulturno-umjetnicki program. Pred vise od 150 gledatelja predstavile su se tri folklorne grupe: Zlatni ljiljan, Libertas i Bosna i Hercegovina, a ova poslednja grupa imala je tek treci nastup i za ovaj nastup dosli su u Arnhem specijalno iz Amsterdama, gdje se okupljaju nepunu godinu. Posebna atrakcija bio je recital ucenika dopunske bosanske skole iz Amsterdama na celu sa vrijednim i inventivnim nastavnikom Omerom Mujakicem. Djeca su govorila stihove istaknutih bh. pjesnika obuceni u zanimljive scenske kostime napravljene za ovu priliku i uz posebno uprilicenu scensku igru. Publici su se predstavili i pjesnici Safeta Osmicevic i Ivo Kobas sa nekoliko pjesama. Pjesnikinja Osmicevic ovom priliko je dobila i zahvalnicu od strane djecije klinike Mjedenica iz Sarajeva kojoj je poklonila 40 primjeraka svoje knjige posvecene djeci. Gitarista Miso Petrovic pokazao je u vise navrata da, pored toga sto odlicno vlada gitarom, umije i zapjevati, ponukan narodnom tradicijom.



4

Program su sa dosta sarma vodili novinari i aktivisti Platforme Naida Ribic i Mustafa Hadziibrahimovic. Zasluznim pojedincima (sponzorima Platforme BiH) ovom prilikom urucene su pismene zahvalnice, a svim ucesnicima programa i cvijece. Zahvalnice su dobili: Zeljko Javor, vlasnik firme Geotek i cvjecar Zika Vukovic iz Leidena. Na kraju osjecamo potrebu i da se osvrnemo na ukupan program obiljezavanja Dana drzavnosti BiH i sa malim primjedbama koje niukom slucaju ne mogu bitno umanjiti prikazano. Sve sto je priredjeno moglo je biti i sazetije (a da se ukupan estetski nivo ne osteti), i efikasnije. Manifestacija obiljezavanja Dana drzavnosti ne treba da bude istovremeno i smotra dostignuca BiH dijaspore na vise polja stvaralastva. To se moze i treba organizovati posebno i sa drugom koncepcijom i pristupom. Uslijed duzine trajanja programa prisutnim je bilo tesko zadrzavati paznju sto se posebno odrazavalo kada su govornici bili u pitanju. Velika i izuzetna vrijednost, to se mora jos jednom naglasiti, bio je nastup djece-ucenika dopunske skole, kao i nastup vrlo mladog KUD Bosna i Hercegovina iz Amsterdama. Ovim cinom ostaje nam da jos cvrsce vjerujemo da BiH zajednica u Holandiji ima i te kako buducnost. Tome treba da zahvali i entuzijastima koji su za proteklu deceniju i po pruzili ogroman doprinos da se udruzenja i klubovi formiraju i odrze, a samim tim i PLATFORMA kao krovna organizacija i obrnuto. U svemu ovome takvi pojedinci nisu bili optereceni sitnim racunima i licnom promocijom sto je ponekad i bila tendencija u ponasanju onih koji nisu gledali dalje i pozitivnije na domovinu. Krucijalni interesi BiH i Holandije su se podudarali nekada, na oko i sitnim akcijama, ali na dugorocne staze i te kako plodotvornim. Vrijedne clanice Zlatnog ljiljana i rukovodstvo Platforme BiH (gdje su i ovdje u vecini zene) bili su na nivou zadatka kada je rijec o pripremi i aranziranju brojnih bosanskih specijaliteta. Prikupljeni novac od prodaje istih bice utrosen za naredne slicne aktivnosti. Mujo Midzic

SASTANAK PREDSTAVNIKA PLATFORME BiH

I AMBASADE BiH U MIP KRALJEVINE NIZOZEMSKE

Utrecht, 18 mart 2011. Nakon sto smo se 2. februara 2011. godine, kao novi Upravni Odbor Platforme BiH (PBiH), zvanicno predstavili Ambasadi BiH u jednom veoma produktivnom sastanku sa ambasadoricom BiH u Kraljevini Nizozemskoj Njenom Ekselencijom Mirandom Sidran-Kamisalic, predlozili smo konkretnu saradnju uz izlaganje nasih konkretnih prijedloga i predstavljanje pojedinih projekata. Njena Ekselencija je sa entuzijazmom docekala nase ideje i projekte te je kao iskusni diplomata predlozila konkretne korake ka ostvarenju nasih ciljeva. Ubrzo zatim ambasadorica Sidran-Kamisalic je ispunila svoja obecanje te nam je, koristeci svoje mogucnosti i evidentan utjecaj, vrlo brzo zakazala sastanak u Ministarstvu inostranih poslova Kraljevine Holandije za 18. mart 2011. godine sa direktorom za Istocnu Evropu, gospodinom Casparom Veldkampom i njegovim politickim savjetnikom gospodinom Mauritzom Verheijdenom. Pored ambasadorice Mirande Sidran-Kamisalic, ispred Upravnog Odbora PBIH, na ovom satanku su ucestvovali Affan Cehajic, predsjednik i Elvira Kapo, clan UO Platforme BIH. Aida Kasum, potpredsjednica PBiH i Johan Extra, savjetnik pri UO su takodjer trebali prisustvovati sastanku ali su izostali iz objektivnih razloga. Cilj sastanka je bilo predstavljanje PBiH. Bilo je rijeci o proslosti, sadasnjosti te o buducim projektima. Sto se tice proslosti podsjetili smo da je PBiH dijelom zasluzna za projekte Remigracije te projekte privremenog povratka u BiH. Razgovarali smo o odrzanoj Prvoj Konferenciji BiH Dijaspore u Evropskom Parlamentu 30. septembra 2010., o interkulturalnom i interreligijskom dijalogu. Govorili smo o saradnji sa LIZE, te dali do znanja da smo mi paralelne organizacije koje odlicno saradjuju i da je PBIH jedini legitimni predstavnik Bosansko-hercegovacke zajednice u Kraljevini Nizozemskoj. Takodjer smo spomenuli projekte koji se bave kulturom, sportom, starijim, mladim i zenama. Ukratko, dali smo do znanja da smo mi organizacija koja je u stanju da okupi i dopre do znacanog broja Bosanaca i Hercegovaca u Kraljevini Nizozemskoj, EU i svijetu i jedini legitimni predstavnik Bosansko-hercegovacke zajednice u Kraljevini Nizozemskoj, podrzani od Vlade BiH, cemu je svjedocilo prisustvo ambasadorice BiH u Kraljevini Nizozemskoj. Pored ovoga dali smo do znanja da smo mi “najbolji link” izmedju Bosne i Hercegovine i Kraljevine Nizozemske posto odlicno poznajemo obje zemlje.



5

Nakon predstavljanja PBIH, gospodin Vledkamp je govorio o Bosni i Hercegovini, relaciji izmedju Kraljevine Nizozemske i Bosne i Hercegovine, ratnim zlocincima te o spremnosti za saradnju sa PBiH. Upravo nadovezujuci se na pricu, predstavili smo nas novi projekat koji se tice zaposljavanja nasih gradjana nastanjenih u Nizozemskoj u BiH, te predstavili plan prvog koraka ka tom projektu. Objasnili smo koje prednosti i povoljnosti dobija EU i Nizozemska sa ovim projektom. O ovom projektu cemo u detalje govoriti na slijedecem sastanku Prosirenog Upravnog Odbora PBiH. Na kraju se jos jednom zelim zahvaliti Njenoj Ekselenciji Mirandi Sidran-Kamisalic na njenom doprinosu saradnji, poduzetnosti, kreativnosti i savjetovanju kako bi se ovaj sastanak bio sto uspjesniji. Njena Ekselencija je svojim entuzijazmom i licnim angazovanjem jos jednom potvrdila da je do sada najaktivniji ambasador nase Bosne i Hercegovine u Kraljevini Nizozemskoj. S postovanjem i vjerom u bolju buducnost, Affan Cehajic Predsjednik Platforme BiH u Nizozemskoj

PROTEST POVODOM HAPSENJA PENZIONISANOG GENERALA ARMIJE BiH JOVANA DIVJAKA

Gradjani Bosne i Hercegovine nastanjeni u Kraljevini Nizozemskoj sokirani su vijescu da je Austrijska policija, na osnovu vec ukinute crvene potjernice, uhapsila penzionisanog generala Armije BiH, gospodina Jovana Divjaka. Gospodin Divjak je u najtezim trenucima za sudbinu Bosne i Hercegovine prepoznao zrtvu i iz agresorske JNA presao na stranu patriota i cvrsto stao u odbranu svoje domovine i njenih gradjana. Imao je hrabrosti da stane na celo patriota koji su prakticno svojim golim tijelima, jer su bili vrlo slabo naoruzani, branili i odbranili Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu. Iz takvih hrabrih patriota izrasla je zrela i dobro opremljena Armija BiH na cijem je celu, opet u najtezim trenucima bio upravo ovaj legendarni general.

Nemoralno je i sramota hapsiti heroja odbrane Sarajeva i BiH na osnovu medjunarodne potjernice agresora, za dogadjaje u Dobrovoljackoj ulici „ 92 godine, covjeka koji je jednini govorio: “ ne pucajte, ne pucajte..” a taj snimak je obisao cijeli svijet, hapsiti covjeka koji je branio grad u kojem je isti taj agresor ubio vise od 11.000 gradjana a od toga vise od 1500 djece, covjeka koji je ratovao po svim medjunarodnim pravima ratovanja u skladu sa Zenevskom konvencijom, koji je i nakon rata ostao veliki humanista osnivajuci Fond za skolovanje djece bez jednog i oba roditelja. Ovakvom optuznicom Srbija kao agresor na suverenu Republiku Bosnu i Hercegovinu zeli se poistovjetiti sa zrtvom bez obzira na presude Medjunarodnog suda pravde i Tribunala u Den Hagu koje govore sasvim suprotno. Zato, gradjani Bosne i Hercegovine, ma gdje bili, POZIVAMO vas da dignete svoj glas protiv ovog gnusnog cina Srbije i Vlasti Austrije. Putem svih raspolozovih sredstava informisanja, portala, blogova, Facebook-a pa i javnim demonstracijama pred ambasadama Srbije i Austrije te Europskih institucija pokazite svoju solidarnost sa covjekom koji je branio nas i nasu djecu. Od BiH vlasti zahtjevamo da ODMAH gospodinu Jovanu Divjaku pruze pravnu, financijsku i svaku drugu potrebnu pomoc kako bi ovaj casni general i uzorni gradjanin BiH cim prije izasao na slobodu i pridruzio se svojoj familiji. Zahtjevamo da se ukuljuce svi raspolozivi diplomatski potencijali na isti nacin kako je to Hrvatska ucinila za gospodina Tihomira Purdu, te predsjednika, vladu i pravosudje agresorske Srbije uvjere da odustanu od nezakonitog progona bh. gradjana, posebno patriota i heroja koji su svojim golim zivotima branili suverenitet Bosne i Hercegovine i zivote njenih gradjana. Gospodin Jovan Divjak cista srca, mirne savjesti i svijetla obraza treba da slobodno putuje cijelim svijetom bez da ga hapse na osnovu potjernica agresora i zemlje, koja nam ocito ne moze biti dobar susjed. Postovani sugradjani zbijmo redove i budimo uz gospodina Divjaka, jer je on bio uz nas u najtezim trenucima za nas i Bosnu i Hercegovinu. Platforma BiH u Kraljevini Nizozemskoj Predsjednik Affan Cehajic



6

ZAHTJEV GLAVNOM TUZIOCU HASKOG TRIBUNALA

Uvazeni gosp. Guenter Schweiger, Uz duzno postovanje Vas i Tima istrazitelja koji radi za Tribunal u Hagu, zelim da jos jednom, preko Vas, posaljem Zahtjev za svjedocenje Timu Tuzilaca koji radi na slucaju Karadzic, a sve ispred www.djecasarajeva i ''Saveza Mladih Snaga'' Pokreta za mir iz Sarajeva, koji su ostali bez svojih 1620 malih drugara, zahvaljujuci onom cudovistu tamo u Hagu...sto se ponovo i konstantno ismijava svoj ubijenoj bh. djeci, kao i svim zivim ali i mrtvim bh. gradjanima koje su fasisti pobili, onako, iz hira i bolesne mrznje! Od Vas ocekujem da Urgentno djelujete prema glavnom Tuziocu sa ovim Zahtjevom. U suprotnom, ili u slucaju odbijanja, NVO ''Djeciji Pokret za Mir--Ljubav--Prijateljstvo'' - Djeca Sarajeva, ce sa roditeljima i bh. gradjanima, traziti Reviziju rada Tuzilastva i podici Tuzbu protiv istog, zatim onog monstruma sto se izivljava nad BOSNOM i BOSANCIMA, uz asistenciju Tuzilastva, i naravno, protiv tzv ''rs'' koja je nastala na krvi i tijelima ubijene djece i gradjana BiH, nakon AGRESIJE i GENOCIDA!

Ocekujem Hitan odgovor i Poziv za svjedocenje! S postovanjem! Ivana Ina Mostarac Koordinatorica NVO Djeciji Pokret za Mir--Ljubav--Prijateljstvo - Djeca Sarajeva [email protected]

http://www.djecasarajeva/

mailto:[email protected]



7

Nikada vise Holokaust, nikada vise Genocid Nikada vise Ausvic, nikada vise Srebrenica

Pred Palatom pravde - Svjetskim sudom pravde u Den Hagu Dana 27. januara 2011. godine se u mnogim dijelovima svijeta obiljezava sjecanje na Holokaust. Konceptualni umjetnik Almir Dervisevic je realizacijom performansa 25. januara 2011. godine ispred Medunarodnoga suda pravde u Den Hagu obiljezio sjecanje na Holokaust i Genocid. Osim sjecanja umjetnik nastoji istovremeno da inspirise, ohrabruje i daje nadu u pobjedu pravde. Zasto pravde? Zato sto covjecanstvo samo sa pravdom moze postici cesto izgovarano ''nikada vise Holokaust, nikada vise Genocid ''. U toj namjeri covjecanstvo jos uvijek nije uspjelo. Sa istinom do pravde Sa pravdom do mira Sa mirom do pobjede Almir Dervisevic

ĈESTITKA U POVODU DANA NEZAVISNOSTI REPUBLIKE BIH

"Vratite nam Ustav Republike Bosne i Hercegovine u skladu sa proslavom 1. marta - Dana nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine"



8

Svim graĊanima Bosne i Hercegovine, u ime Vijeća BiH organizacija Australije i u svoje ime, upućujem iskrene ĉestitke u povodu 1. marta Dana nezavisnosti naše jedine domovine Bosne i Hercegovine. Ovo je za sve nas, koji Bosnu i Hercegovinu doţivljavamo kao svoju domovinu, jedan od najznaĉajnijih dana u godini. 1. marta 1992. godine graĊani ove zemlje su se izjasnili za R Bosnu i Hercegovinu, ništa manje i ništa više, u skladu sa demokratskim pravima svijeta. Više of 200,000 graĊana R Bosne i Hercegovine izgubili su svoj ţivot za njenu slobodu, braneći svoju domovinu od agresora koji je napao suverenu, nezavisnu zemlju R BiH te poĉinio nezapamćen zloĉin protiv ĉovjeĉnosti, genocid nad civilnim ne srpskim stanovništvom R Bosne i Hercegovine. 1992. do 1995. godine u kojima je branjeno ono za što su se tada izjasnili graĊani ove zemlje, ţelimo snaţno izraziti našu opredijeljenost spram tada odabranog puta nezavisnosti R Bosne i Hercegovine. Na ovaj dan, sjetimo se naši heroja, branioca RBiH, pripadnika Armije R BiH i svih sehida koji su svoj ţivot dali za slobodu naše domovine. Oni su saĉuvali nezavisnu R BiH u najteţim ratnim okolnostima. Dragi graĊani u ovom vremenu punom izazova imajmo povjerenja jedni u druge i budimo ustrajni u izgradnji stabilne, moderne, evropske Republike Bosne i Hercegovine, za kakvu smo se izjasnili 1. marta 1992. godine, uz zajedniĉku

poruku našim politiĉarima "Vratite nam dostojanstvo građana prvog reda, oslobodite nas od zarobljeništva Dejtonskog mirovnog sporazuma, borite se i vratite nam Ustav R BiH. U skladu sa opisom vašeg radnog mjesta štitite i zastupajte svoj narod a ne svoje lične i sujetne interese. Otvorite oči, isperite uši, probudite se i prisjetite se 1. marta 1992. godine i 200,000 žrtvi koji su svoj život dali da bi vi danas mogli biti tu gdje jeste!" Sretan Vam 1. mart, Dan nezavisnosti naše jedine domovine, Bosne i Hercegovine. S poštovanjem Senada Softić-Telalović Predsjednica Vijeća BiH organizacija Australije

MLADI BiH IZABRALI NOVO RUKOVODSTVO NA SASTANKU UTRECHTU

www.mladi-bih.nl

Izborni sastanak Mladi-BiH odrzan je 13. Februara 2011. godine u Utrechtu. Na sastanku je rukovodstvo prezentiralo svoj rad u protekle dvije godine te plan rada za 2011. godinu. Sastanku su prisustvovali vecina starih clanova ali takodjer i drugi zainteresovani za rad ove najaktivnije i najvitalnije organizacije koja djeluje u okviru Bosanskohercegovacke zajednice i njene krovne organizacije Platforme BiH. Novim clanovima je pruzena prilika da se prikljuce nekoj od postojecih radnih grupa u okviru Mladi-BiH. Na sastanku je izabrano novo rukovodstvo: Alden Pervan, predsjednik, Amra Mustafic, potpredsjenik, Jasmin Tepic, PR i komunikacije i Mirza Bajagilovic, finansijski i administrativni poslovi. Staro rukovodstvo na celu sa Mihrom Hamzic, Mersadom Dzabicem, Amarom Mustaficem i Mirelom Kahrimanovic je izrazilo puno povjerenje u novoizabranu cetvorku i zazelilo im jos bolje rezultate u radu od vec postignutih. Ova do sada najuspjesnija rukovodeca ekipa Mladih zahvalila se i rukovodstvu Platforme BiH na svesrdnoj podrsci, motivisanju i podsticanju entuzijazma u radu.

http://www.mladi-bih.nl/



9

Emina Bozkurt sa predstavnicima Mladi-BiH, NAUK-a i Platforme BiH

U februaru 2010.je komisija za EU integracije pokrenula akciju promocije izbora u BiH, odrzanih 3. oktobra 2010. Grupa aktivista iz Mladi BiH su informisali mnoge ljude u BiH zajednici Holandije o potrebi registracije i glasanja i nacinu prijave za ovo glasanje. Obilazili su razlicite skupove u Holandiji sve do krajnjeg roka za registraciju u julu sa ciljem da sto veci broj ljudi glasa. U saradnji sa Ambasadom Bosne i Hercegovine mlade i ambiciozne intelektualke iz Mladi BiH - Jasmina Mackic i Azra Delic su organizovale veoma uspjesnu promociju Bosanskih piramida u martu u Amsterdamu pozivajuci Dr. Sci. Semira Osmanagica, pronalazaca piramida i utemeljivaca Fondacije Arheoloski park: Bosanska piramida Sinca da odrzi prvo promotivno predavanje na temu “ Piramide u svijetu i dolina piramida u Bosni i Hercegovini‟. Slicno predavanje je kasnije u maju odrzano i na Univerzitetu u Eindhovenu. Mladi BiH su vec godinama ucesnik pripreme i organizovanja Dana sjecanja na zrtve Genocida u Srebrenici. Tako su i prosle godine za 11. juli u Den Hagu svecano obiljezili ovaj datum, koji je Evropski parlament svojom Rezolucijom proglasio Danom sjecanja na genocid u Srebrenici, zajedno sa Politiek Comite Stari Most, BiH-Platform, IKV Pax Christi i IZBN. Tog dana je u Potocarima sahranjeno 775 zrtava. Bezbroj je kulturnih i humanitarnih akcija na kojima su Mladi BiH ucestvovali ili su ih sami organizovali (pomoc djeci oboljeloj od leukemije PIPOL Tuzla, pomoc djeci sa autizmom, nezbrinutim osoboma preko omladinskej organizacij Vizionar iz Bugojna, pomoc mladoj fudbalskoj ekipi Lokomotiva iz Mostara). O sportskim takmicenjima u Holandiji, Njemackoj itd. da i ne govorimo, ima ih bezbroj, ali je najuspjesniji posljednji Scouting turnir u Amsterdamu 26. marta 2011., namijenjen izboru selekcije ekipe koja ce Holandiju predstavljati na VIII Svjetskom prvenstvu Dijaspore BiH u malom fudbalu u maju o.g. u Velikoj Kladusi, gdje je ekipa Mladi-BiH osvojila prvo mjesto. U okviru medjunarodne saradnje Mladi-BiH su ostvarili uspjesnu saradnju sa Svedskom organizacijom APU Mreza, koja djeluje na podrucju Stokholma, a koja afirmise poslovne ljude, akademike i umjetnike porijeklom iz BiH. Cilj posjete je bio razmjenjivanje iskustva i ideja te razmatranje mogucnosti za buducu saradnju. Na Konferenciji Dijaspore BiH u EU parlamentu Mladi BiH su ostvarili prethodno dogovorenu saradnju sa clanovima organizacije Gratiartis iz Belgije. Grupa Mladi BiH clanova se nakon toga nekoliko puta sastajala sa omladinom iz Belgije radi izrade planova o saradnji na razlicitim projektima. Od mnogobrojnih uspjeha Mladi-BiH ipak treba posebno istaci sistematski rad na pripremi i visemjesecnom organizovanju Prve konferencija Dijaspore BiH u Evropskom parlamentu 30. septembra 2010. godine u saradnji sa Platformom BiH, Naucnim akademskim i umjetnickim klubom NAUK i clanom Evropskog Parlamenta Eminom Bozkurt. Tema konferencije je bila “Prosirenje EU i Bosna i Hercegovina: Proslost, sadasnjos i buducnost”. Na Konferenciji je govorio o uspjesnim ljudima iz BiH Visoki predstavnik UN i Specijalni predstavnik EU Valentin Inzko koji je pozvao dijasporu da se ujedini i aktivno radi na procesu evropske integracije nase domovine. Prikazan je i kratki film



10

Mustafe Hadziibrahimovica u kojem clanovi Mladi- BiH govore o svojim pogledima na buducnost BiH i EU integraciju BiH (http://www.youtube.com/watch?v=i3XjDZO7oW8). Clanovi komisije odgovorni za organizaciju konferencije: Mersiha Dzabic, Alden Pervan, Almedina Ademovic, Mustafa Hadziibrahimovic, Almerima Jamakovic, Haris Avdic, Mirza Bajagilovic, Nera Herceglic, Mirela Kahrimanovic, Mihra Hamzic i Affan Cehajic (Platfo D. Kuric

PROMOCIJA TURIZMA U “ZEMLJI U OBLIKU SRCA” U AMBASADI BiH

U DEN HAGU

Miranda Sidran-Kamisalic, ambasador BiH

U prepunom salonu ambasade BiH u Den Hagu odrzana je 24. marta 2011. veoma uspjesna promocija turizma u BiH pod nazivom “Zemlja u obliku srca” i motom “Bosna i Hercegovina – Vasa sljedeca avantura!”, kako je istakla ambasadorica Miranda Sidran-Kamisalic. U kracem uvodnom izlaganju amb. Sidran-Kamisalic je istakla da je BiH mala zemlja, nesto malo veca od Holandije ali je geografski razlicitija od mnogih velikih zemalja kao sto su Njemacka ili Poljska, sto je cini posebno privlacnom zbog bogatih i netaknutih prirodnih resursa, idealnih uslova za zimske i ekstremne sportove, bogate istorije i kulturnog nasljedja, sto su obiljezja koja cine Bosnu prepoznatljivom u svijetu. Za Sarajevo je rekla da je biser naseg zajednickog evropskog nasljedja. Soldo Slaven, pomocnik ambasadora, je upoznao goste o mogucnosti koristenja mobilnog BH Navigatora pomocu Iphona i slicnih aparata gdje se mogu lahko naci osnovne informacije o smjestaju, transportu i sl. u velikim gradovima Sarajevu, Mostaru i Banjaluci, a radi se na sirenju sistema i na manje gradove i destinacije. Aplikacija je namijenjena turistima strancima i dijaspori BiH.

http://www.youtube.com/watch?v=i3XjDZO7oW8



11

Mira Jovic iz Jajca prezentira projekat Eko Pliva

Mira Jovic je govorila o projektu Eko Pliva koji obuhvata Jajce, Jezero i Sipovo, a koji je pokrenuo Japan jos 2004. godine.Ove godine su za ovu eko zonu u BiH odobrena sredstva EU u iznosu od 350.000. Mlada turisticka menadzerka ovog projekta Mira Jovic je rekla da su vec izgradjeni neki infrastrukturni objekti na pomenutim lokacijama i vise savremenih bungalova na samom vrelu Plive. Za vrijeme ovogodisnje berze turizma u Utrechtu je pokazan konkretan interes holandskih turistickih agencija za koristenje ovih objekata i kampovanje na Plivskim jezerima. Smjestajni kapaciteti eko zone Pliva iznose preko 10000 lezaja u postojecim hotelima, motelima, kampovima i privatnom smjestaju.

Elmir Prevljak prezentira projekat Hercegovina-Lodges

Elmir Prevljak je prezentirao projekat Hercegovina-Lodges – kuce za odmor na Borackom jezeru kod Konjica koji realizuje skupa sa suprugom Gogom Saric i holandskim investitorom i direktorom jedne osnovne skole Henk ten Hoeve.



12

Maestro Nihad Hrustanbegovic

Ovu do sada najuspjesnu promociju turizma u BiH u Ambasadi BiH u Den Hagu oplemenio je i sve prisutne odusevio svojom univerzalnom i opijajucoj muzikom na klasicnoj hramonici maestro Nihad Hrustanbegovic.

AMBASADORKA BH KULTURE: MIRANDA SIDRAN-KAMISALIC

Ambasadorica Miranda Sidran-Kamisalic i Halil Dzananovic ''Dijaspora, na moju veliku radost, pokazuje sve veći interes za kulturne dogaĊaje koji se organiziraju u ovoj drţavi uz podršku i suradnju sa ambasadom.''- kaţe u razgovoru za BH Magazin, NJ. E. gospoĊa Miranda Sidran-Kamišalić



13

Povodom kulturnog dogaĊaja (a ovakvi dogaĊaji se neprestalno niţu, naroĉito od kako je gospoĊa Miranda Sidran Kamišalić na poziciji šefa BH amabasade u Hagu) 2011. godine: ''Bosanci dolaze'' a koji se nekoć odrţao u prestiţnom Kulturnom Centru ''De Balie,'' u Amsterdamu. Pa i posjete, ambasadi u Hagu, naše romansijerke Safete Osmiĉić, radi uruĉenja njenog romana ''Melek Rabija'' gospoĊi Sidran-Kamišalić, kao izraza dubokog poštovanja za sve što je do sad uĉinila za naše stvaraoce u egzilu, taĉnije u Zemlji kraljice Beatrx. Za ĉitaoce portala: BH Magazin upriliĉili smo razgovor s Njenom ekselencijom, ambasadorom BiH u Holandiji, gospoĊom Mirandom Sidran-Kamišalić. Razgovor je inicirao sam dogaĊaj kojim se htjelo skrenuti paţnja ovdašnjim starosjediocima, ( autohtonim ) pa i Evropskoj zajednici, da Bosna i Hercegovina nije priĉa sa stranica Ţute štampe, niti pak priĉa iz Crnih hronika i/ili podzemlja Evropskih gradova... DogaĊaj je na neki naĉin osvjeţavajuće djelovao i potsjetio nas na legendarnog mislioca, Velikana knjiţevnosti Miroslava Krleţu, koji reĉe: "Neka oprosti gospoĊa Evropa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospoĊa Evropa samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oliĉenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, niko nije pronašao stećak na kome Bosanac kleĉi ili moli. Na kome je prikazan kao suţanj." Razgovor vodio: Halil Džananović BH Magazin: Šta su to glavni prioriteti BH ambasade, te jesu li holandski poslenici kulturnog miljea zainteresovani za našu kulturu? Nj. E. Miranda Sidran Kamišalić: Na vrhu ljestvice prioriteta diplomatskih odnosa dviju drţava, kao i konkretno našeg predstavljanja u Holandiji, jeste jaĉanje i razvoj prijateljskih odnosa i svestranih veza. Kad je rijeĉ o našem diplomatskom angaţmanu ovdje naroĉito je vaţno jaĉanje odnosa suradnje i osiguravanja podrške drţave-primateljice našim euro-atlanskim aspiracijama i nastojanjima na putu ostvarivanja punopravnog ĉlanstva u EU i NATO. Neizmjerno je znaĉajan u tom procesu i naš aktivan odnos, prisustvo i vidljivost u široj javnosti, medijima i na kulturnoj sceni u drţavama EU. To je zapravo naĉin kojim moţemo smatrati da nam je uspjeh ubrzan i zagarantiran, jer, uistinu, naš i potencijal, i stvarni kapacitet i konkretni kulturno-umjetniĉki proizvod, visoko je kompetitivan na, da kaţem, toj vrsti trţišta našeg kontinenta. Kako je nedavno gost u našoj ambasadi, ĉuveni holandski pisac iranskog porijekla Kader Abdolah rekao, “nova generacija pisaca iz naše zemlje ima sve potrebne sastojke za stvaranje vrhunske knjiţevnosti”. To je prognoza našeg prijatelja Kadera Abdolaha, ĉiji se romani prevode na desetine jezika, i prodaju u stotinama hiljada primjeraka širom svijeta. Na bosanski jezik ga je preveo pisac i kolumnista Goran Sarić koji ţivi u Holandiji i koji je u Ambasadi u Hagu pred punim auditorijem sveĉanog salona odrţao s njim razgovor. BH Magazin: S obzirom da se tek ''zagrijevamo'' za planirane aktivnosti u tekućoj 2011. godini. Kakva je po Vama ( na diplomatskom i kulturnom nivou ) bila prošla godine? NJ. E. Miranda Sidran Kamišalić: Za mene je protekla godina bila vaţna po tome što sam u njoj, kao ambasadorica BiH u Kraljevini Nizozemskoj i nerezidentna ambasadorica BiH za Republiku Portugal imala susrete na najvišem nivou, pa tako tri puta sa Kraljicom Beatrix, jedanput sa predsjednikom Portugala, koji su jedinstvenom prilikom za svakog predstavnika svog drţavnog vrha za ostavljanje dobrih i vaţnih poruka i utisaka. S obzirom na ĉinjenicu da je Hag “meĊunarodni grad pravde”, te da su u njemu i ICTY i drugi ad hoc, ali i stalni meĊunarodni sudovi poput ICJ i ICC, stalni su susreti i sastanci i sa glavnim tuţiteljem Haškog tribunala gdinom Serţ Bramerc ( Sergom Brammertzom ), predsjednikom Patrickom Robinsonom, dodatno intenziviraju rad i aktivnosti, a i “vidljivost” bh ambasadora u ovoj drţavi. Pojedinim web portalima, pak, mnogo je vaţnih naših aktivnosti u toku prošle godine da kaţem “promaklo”, a dali su mjesta i znaĉaja montiranim i anonimnim “navodima o pronevjeri novca”, te mojim toboţe raskalašnim putovanjima, napravdi Boga, u Portugal, niĉim izazvana... Bez pomena da sam ja akreditirani ambasador BiH za Portugal i da stoga imam poslovnu obavezu i zadatak otići u tu drţavu-ĉlanicu EU, makar na poziv portugalskog predsjednika i oficijelnu proslavu najvaţnijeg tamošnjeg nacionalnog praznika. Naroĉito mi je ţao da nigdje nije objavljena izuzetno vaţna vijest o odrţavanju komemoracije za ţrtve genocida, 11. jula u Hagu, do sada najvećeg skupa na centralnom haškom trgu, na kojemu sam dala govor pred oko 500 uĉesnika, meĊu kojima i mnogobrojni strani ambasadori koji su po prvi put u proteklih 15 godina uĉestvovali na ovakvom skupu, kao i veliki broj ĉlanova holandskog parlamenta... BH Magazin: Bez obzira na Vaše, neosporno, isplanirano vrijeme po pitanju diplomatskih aktivnosti, Vi stiţete i na drugo, veoma vaţno krilo koje nas prezentuje u svijetlu dostojnom drţave s bogatom kulturnom tradicijom. NJ. E. Miranda Sidran Kamišalić: U toku protekle, 2010. godine, pored redovnih aktivnosti i brojnih susreta sa ĉlanovima holandskog parlamenta, prisustva debatama o Zapadnom Balkanu, pitanjima proširenja EU, pitanjima imigracija i azila, vrlo aktualnim na dnevnom redu holandskog parlamenta, potom praćenja rada stalnih i ad hoc sudova u Hagu, naroĉito je vaţan bio dio suĊenja zloĉincu Radovanu Karadţiću, Saslušanje 15. oktobra, za koje sam imenovana za predstavnika drţave. Za ovaj historijski trenutak intenzivno sam se pripremala uz struĉnu podršku nadleţnih iz naše zemlje.



14

Dakle, uz redovne zadatke i obaveze, uspjeli smo u toku 2010. godine, organizirati i nekoliko medijski atraktivnih aktivnosti, ili smo pak u njima uĉestvovali, prisustvovali im ili ih podrţavali. BH Magazin: Vašim dolaskom uspostavljena je, to su neumoljivi podatci, ĉvrsta saradnja izmeĊu naše ambasade i najeminentnijih holandskih ustanova, kao što su holandski prestiţni univerziteti na kojima ste odrţali niz veoma uspješnih predavanja, što je, uostalom, potvrdila i holandska medijska scena. NJ. E. Miranda Sidran Kamišalić: Sa univerzitetima su ostvareni odliĉni kontakti i odrţana predavanja - nekoliko univerziteta u Holandiji pozvalo me je da odrţim predavanja, i to uglavnom o temama zajedniĉkog ţivota u multikulturalnim sredinama nakon konflikta i rata, te pomirenja i povratka povjerenja. Tako sam odrţala predavanja na Univerzitetu u Hagu, Maastrichtu, Leidenu, uz prisustvo uistinu stotina mladih ljudi, studenata ove drţave. Sigurno je javnosti u Nizozemskoj poznat, naroĉito mlaĊim generacijama Bosanaca, elitni Minerva klub, za ĉije ĉlanove sam u aprilu 2010. odrţala predavanje o aktualnim temama iz BiH. Evo, navešću vam, kao primjer, holandskog univerziteta u Lajdenu ( Leiden ): Na poziv najuglednijeg nizozemskog univerziteta u Leidenu, lajdenskog ogranka MARA Fondacije, te prestiţne MINERVA udruge, odrţala sam dvosatno predavanje za oko 200 studenata, aktivista i ĉlanova udruge. Već 15 godina Mara fondacija osigurava humanitarnu pomoć i projekte za marginalizirane grupe na Balkanu, za one najugroţenije, koji nemaju pristup ni osnovnoj zdravstvenoj zaštiti, donijeli su velike i vrijedne donacije u proteklom periodu svoga rada i angaţmana. Do sada su studenti, ĉlanovi Mara fondacije, organizirali preko stotinu humanitarnih pošiljki, transportovanih, meĊu drţavama naše regije, i u BiH. U januaru ove godine uputili su 10.000 eura vrijednu donaciju u Albaniju i Srbiju, a već za narednu nedjelju planiraju novo putovanje u drţave JIE, meĊu kojima i u našu. Pomoć prikupljaju sami studenti, a redovno plaćaju mjeseĉno po pet eura za osiguranje nastavka aktivnosti. TakoĊer, organiziraju svake godine, jedanput, donatorsku veĉeru, na kojoj odrţavaju informiranost o radu Fondaciju, sa koje prikupljena sredstva takoĊer bivaju upotrijebljena za njihove aktivnosti. Prilikom ovogodišnje donatorske veĉeri, pozvana sam u svojstvu ambasadorice Bosne i Hercegovine kao gost – govornik, kojom prilikom sam govoila o istoriji Balkana i Bosne i Hercegovine, ratnom i poratnom periodu, te vaţnim procesima suĉeljavanja sa istinom, sa prošlošću, te nastojanjima u krhkim procesima pomirenja i ponovne uspostave povjerenja i zajedniĉkog ţivota ka boljitku za sviju, u okviru euroatlanskih integrativnih procesa. Ĉlanovi udruge Minerva, najstarijeg i najvećeg, studentskog udruţenja u Nizozemskoj (postoje od 1900. godine, imaju vlastitu zgradu, broje 1750 ĉlanova!), ponajbolji su studenti razliĉitih univerziteta u Nizozemskoj, najperspektivniji kadar, podmladak, te budući lideri, kreatori stavova i donositelji pravaca, stategija i odluĉivanja. Predloţila sam uspostavljanje kontakata i formalnih odnosa sa studentima, pa i postdiplomcima, porijeklom iz Bosne i Hercegovine, udruţenim u aktivni klub MLADI BiH, što je prihvaćeno sa velikim zanimanjem i entuzijazmom.“ BH Magazin: Upisali ste se i u aktivnosti kod Udruţenja novinara i knjiţevnika svjetske dijaspore u Amsterdamu. NJ. E. Miranda Sidran Kamišalić: Odrţana predavanja i okrugli stolovi u Udruţenju novinara i knjiţevnika svjetske dijaspore u Amsterdamu o temama BiH, meĊukulturnog dijaloga, pomirenja, regionalne suradnje, ali i perspektivama razvoja. Odrţana i dva gostovanja i predavanja dr Semira Osmanagića o bosanskim piramidama, na univerzitetima u Amsterdamu i Eindhovenu, pri ĉemu je ambasada uz koordinaciju sa organizacijom MLADI BiH pomogla realizaciji. BH Magazin: Vi, osim kulturne zbilje BiH, na najbolji naĉin promovišete naše turistiĉke potencijale. NJ. E. Miranda Sidran Kamišalić: U oblasti javne diplomacije i pozitivne promocije drţave, kroz brojne intervjue i javne nastupe, dalje nastavljen takav tempo i profiliranje, s više fokusa na kontakte sa uvaţenim ĉlanovima holandskog Parlamenta, univerziteta i kulturnih institucija i ustanova. Ambasada je aktivno radila na promoviranju bh. umjetnosti i kulture u zemlji prijema. Prepoznata je u ovom društvu, kulturna snaga i potencijal BiH, a sve više i njen turistiĉki potencijal u smislu destinacije u kojoj je zdravi i adrenalinski turizam još uvijek pod vrlo povoljnim uvjetima, te se sve više holandske relevantne i odgovorne institucije odluĉuju svojoj javnosti pribliţiti našu kulturu, film, pozorište, likovnu i umjetnost fotografije, muziku, ali i turistiĉke ponude i aranţmane. Nastavljeno intenzivno prisustvo u kulturnom i javnom ţivotu Nizozemske, zahvaljujući obostranom velikom zanimanju i posjećenosti, odrţani, pojedini uistinu na našu inicijativu i kroz sve bolje i ĉvršće veze i kontakte sa relevantnim kulturnim i javnim djelatnicima, niz manjih (Kinoteke u gradovima Zevenaar, Roermond, Helmond) i tri velika festivala filma (Hag, Utrecht, Rotterdam), na kojima prikazivali filmove iz BiH, davali prigodne govore na otvaranjima ili zatvaranjima festivala, te osiguravala propagandne materijale za ponudu na marginama festivala. Za vrijeme meĊunarodnog filmskog festivala u



15

Rotterdamu odrţani brojni susreti sa bh filmskim radnicima, reţiserima, producentima, uĉesnicima Festivala. Naša podrška kulturnim manifestacijama koje se tiĉu BiH i regije uvijek dolazi i koristi se kao izvanredna prilika za dalju našu promociju i jaĉanje imidţa kredibilne i respektabilne kulturne sile s jugoistoka Evrope. Moje je iskreno i gotovo strasno uvjerenje da mi to jesmo: ne samo sila, nego i kulturna velesila jugoistoĉne Evrope. Podrţali smo organizaciju filmskog festivala u Utrechtu – “Eastern Neighbours Film Festival” i “Najbolje od Sarajevo Film Festivala 2010” u Hagu, i na oba festivala, zahvaljujući besprijekornom profesionalnizmu g-Ċe Rade Šešić, filmske kritiĉarke i autorice, uzeli aktivno uĉešće. Konstruktivna suradnja sa Kraljevskom filmskom akademijom rezultirala filmskim ostvarenjem studenata ove Akademije Zimski san u Lukomiru o ţivotu u bjelašniĉkom Lukomiru, koji već dobio brojne nagrade. Podrţan rad holandskih filmskih autora na filmu “Lukomir”, koji premijerno prikazan na festivalima u zemlji i svijetu u toku ove godine. Uz ovo, uvijek sam davala poseban prioritet da što više ukljuĉim i animiram dijasporu za posjećivanje programa festivala. Suradnja sa gradom Almere i pozorišnom trupom ZinSpellers konkretizirana i rezultirala pozorišnom predstavom o temama ţivota traumatiziranih ţena u posljeratnoj BiH. Predstava Nuţne mete po tekstu Eve Ensler igrana je na ljetnoj pozornici u tom gradu. Odrţane i brojne izloţbe slikara iz BiH, diljem Nizozemske, u suradnji sa House of Arts, sa završnom zajedniĉkom izloţbom slikara dviju zemalja, u prostorijama ove ambasade, pod nazivom “Umjetnost ne poznaje granice”. Ovaj projekt je proveden zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji slikara Ivana Mijatovića, dakle naravno, naše gore list, sa slikaricom Barbarom Houvers. Evo, navešću samo jedan, iz bogate kulturne kolekcije-dogaĊaja, primjer: Dana 15.04.2010. godine, u prostorijama Ambasade BiH u Hagu sveĉano je otvorena izloţba bosanskohercegovaĉkih i nizozemskih umjetnika pod nazivom “Art kent geen grenzen” (Umjetnost ne poznaje granice). Izloţba je organizirana u suradnji sa fondacijom House of Arts i krugom umjetnika iz Bosne i Hercegovine i Nizozemske, predvoĊenih slikarom iz iseljeništva, Ivanom Mijatovićem. Na izloţbi je postavljeno preko trideset slika i skulptura, razliĉitih motiva i tehnika izrade, ali sa jedinstvenom porukom o univerzalnosti “jezika umjetnosti” i njezinoj sposobnosti da prevaziĊe politiĉke i kulturološke granice. Otvaranju izloţbe prisustvovalo je više desetaka zvanica, meĊu kojima su bili brojni ambasadori, predstavnici Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Nizozemske, Ureda gradonaĉelnika Haga, te brojni kulturni radnici i umjetnici. Izloţbu, koju sam na sveĉan i dostojanstven naĉin otvorila, te u svom pozdravnom govoru naglasila pozitivnu ulogu bh. umjetnika u prezentiranju Bosne i Hercegovine i njenom otvaranju prema svijetu. Tom prilikom sam istakla kako je Bosna i Hercegovina dokaz da i “male” zemlje, zahvaljujući talentu i entuzijazmu svojih umjetnika, mogu izboriti zapaţeno mjesto na svjetskoj kulturnoj sceni. Prisutnima se ( tom prilikom ) takoĊe obratila gĊa. Barbara Houvers, direktorica fondacije House of Arts i jedan od inicijatora projekta. GĊa. Houvers je izloţbu ocijenila kao krunu višegodišnjeg partnerstva izmeĊu umjetnika iz BiH i Nizozemske, te se zahvalila ambasadi na podršci i organizaciji izloţbe. Iz BiH predstavljeni su slikari Mehmed Klepo, Mensur Verlašević, Dţemail Silajdţić i Mirza Mameledţija. Odrţano nekoliko koncerata naših umjetnika-gostiju iz Sarajeva, uz naše uĉešće u programima, primjerice u organizaciji Evropske komisije, kao i svjetske nvo Muziĉari bez granica, ĉiji je koncert odrţan u ambasadi u novembru prošle godine. Sa direktoricom te organizacije, gĊom Laurom Hassler, imamo tijesnu i intenzivnu suradnju. Ĉak sam sa njenim oktetom ''Lele MAM'' nastupila u crkvi u Alkmaru, na festivalu slobode u maju prošle godine, kada sam na pozornici ĉitala poeziju moga oca, prevedenu na engleski jezik. S druge strane, ĉlanovi Muziĉara bez granica odrţali su svoj godišnji koncert u novembru u ambasadi. To je bio veliĉanstven dogaĊaj! Poseban prijem povodom dodjele visokog kraljevskog odlikovanja istaknutom bh. nauĉnom radniku i nekadašnjem gradonaĉelniku Sarajeva, dr. prof. Kemalu Hanjaliću, odrţan je u decembru, a visokim zvanicama se obratio i generalni sekretar MVP KN gdin Ed Kronenburg. Ojaĉana suradnja sa Memorijalnim centrom Kamp Westerbork, te suradnja izmeĊu tog centra i Potoĉara. Imala sam ĉast da posjetim Kamp i poloţim vijenac, u ĉinu odavanja pošte jevrejskim ţrtvama nacistiĉkih logora u II Svjetskom ratu. U ambasadi je odrţana projekcija filma “Majka”, bh. reditelja Elmira Jukića, prigodom obiljeţavanja Dana sjećanja na sve ţrtve stradanja, kada smo u ambasadi BiH, po prvi put igdje, proĉitali prevedenu na engleski jezik Deklaraciju srbijanskog



16

parlamenta o Srebrenici, kao i EU Rezoluciju o Danu sjećanja na ţrtve genocida u Srebrenici. Poslije ovog dogaĊaja, kojem je prisustvovao ogroman broj ĉlanova stranog diplomatskog kora u Hagu, kao i holandskih zvaniĉnika, moglo se ĉuti da našu ambasadu prozivaju „kućom pomirenja“. Za mene je ovo bio jedan od najvećih komplimenata, zahvalna sam da sam mogla biti u poziciji i imati priliku makar na taj naĉin doprinijeti tom krhkom i neizmjerno vaţnom procesu na Zapadnom Balkanu. TakoĊer je odrţano predavanje studentima Univerziteta u Tilburgu na temu diplomacije, a redovno sudjelujemo u radu Haškog meĊunarodnog modela Ujedninjenih naroda - THIMUN 2010. Redovna saradnja intenzivirana je i sa ĉlanovima Nauĉnog akademskog umjetniĉkog kulturnog kluba NAUK, koji okuplja intelektualce i umjetnike iz bh. dijaspore. Turistiĉka ponuda prezentirana na velikom sajmu u Utrechtu, ali i na brojnim manjim sajmovima tokom godine, uz aktivnu suradnju sa klubovima i udruţenjima graĊana porijeklom iz BiH. Konkretni rezultati intenzivnih kontakata i rada sa dijasporom su evidentan rastući interes za ponovno uspostavljanje škola za dopunsku nastavu na maternjem jeziku. Ovo mi je neizmjerno vaţno i tu sam, kako bi mi rekli, „najosjetljivija, najtanja“, jer smatram od najvećeg drţavnog prioriteta i strateškog znaĉaja upravo taj naš dio, najmlaĊe, generacije koje dolaze, koje će biti budući lideri, istoriĉari, prevoditelji, novinari, današnja naša djeca koja, na ţalost, polako gube svoj jezik. Znamo da je svoj jezik svoj dom, ne ţelimo da izgube dom. Zato sam liĉno poticala, ohrabrivala, govorila o znaĉaju otvaranja škola dopunske nastave na bosanskom jeziku, otvarala te škole, davala ĉasove, ĉitala djeci poeziju i priĉe bh. autora, u nekoliko gradova Nizozemske. Dijaspora, na moju veliku radost, pokazuje sve veći interes za kulturne dogaĊaje koji su organizirani u ovoj drţavi uz podršku i suradnju sa ambasadom. BH Magazin: Dobro, ako razumijemo Vašu ljubav prema umjetnosti, vremenski se nekako stigne, ali kako to postiţete u finansijskom pogledu, s obzirom da se danas sve plaća? NJ. E. Miranda Sidran Kamišalić: Naša diplomatska predstavništva nemaju posebnu budţetsku stavku za organiziranje kulturnih dogaĊaja. Ponosni smo uspjesima naših umjetnika koje najelitnije svjetske koncertne dvorane, festivali i pozorišta pozivaju na uĉešće i predstavljanje, a ambasadori su uvijek pozvani da takve dogaĊaje podrţe i da im prisustvuju, da se obrate publici ili uĉestvuju u razgovorima na marginama dogaĊaja, što ja ĉinim sa velikim profesionalnim i osobnim zadovoljstvom. U programima koje organiziramo u našoj ambasadi, umjetnici uĉestvuju rado i to im priĉinjava profesionalno zadovoljstvo, iako ne postoji budţetskih sredstava za plaćanje honorara ili drugih troškova. Uistinu, svi ulaţemo mnogo truda, vremena, rada i, uvjet svih uvjeta, velikog entuzijazma i ljubavi. BH Magazin: Hoćete nam otkrit naglasiti neke od planova koji će se po Vašim programskim zacrtanim ciljevima odrţati ove 2011 tekuće godine? NJ. E. Miranda Sidran Kamišalić: Najprije, u januaru smo već upriliĉili promociju zbirke pripovjedaka autora bh dijaspore Priĉe, na kojoj je uĉestvovalo šest pisaca iz Holandije, Luxemburga, Belgije, i Australije. Tom prilikom je gostovao i Kader Abdolah. Naredni programi su predstavljanje muziĉkih umjetnica porijeklom iz BiH, koncert blues-sevdah autorice Merime Kljuĉo, potom violinistice koja uskoro završava svoj magistarski rad u Rotterdamu, Melike Hadţić, i svakako gitarskog dua Stari most, Miše Petrovića i Sandija Durakovića, veterana ĉuvenog Mostar sevdah reuniona. Uskoro ćemo odrţati i prezentaciju turistiĉkih potencijala u BiH, uz uĉešće tour operatora iz Holandije, porijeklom iz BiH. MeĊu njima naroĉito istiĉem sjajne i već uspješne Herzegovina Lodges koje su pokrenuli Elmir i Goga Prevljak iz Konjica, koji ţive i rade u Arnhemu. Njihovu agenciju ćemo prezentirati u martu, zajedno sa drugim zainteresiranim. Jedan od najznaĉajnijih projekata za ovu godinu je postavljanje izloţbe o Sarajevskoj Hagadi, u jednom od većih centara, ĉime sa holandskom publikom ţelimo podijeliti zajedniĉki ponos na to vrijedno bh i evropsko kulturno nasljeĊe koje s paţnjom i ljubavlju ĉuvamo već vijekovima u Sarajevu, a od nedavno u našem Zemaljskom muzeju. Moja je ţelja da izloţbu postavimo u haškoj gradskoj Vijećnici, dakle sjedištu gradonaĉelnika, i uistinu se nadam da ćemo uspjeti u tome. Izloţbe slika autora porijeklom iz BiH redovne su u našim programima, s obzirom na ljepotu sveĉanog salona Ambasade, a planiramo organizirati i koncert nagraĊivanog umjetnika - virtuoza na harmonici, Nihada Hrustanbegovića. Već sam ostvarila planirani susret sa našim oskarovcem, reţiserom Danisom Tanovićem, ĉiji film Cirkus Kolumbija je uĉestvovao na Rotterdam Film Festivalu, o ĉemu sam široko obavijestila diplomatski kor, a i dijasporu BiH. TakoĊer, veliko zadovoljstvo mi priĉinjava koncert B. Zulfikarpašića i D. Imamovića na koji naravno i u kapacitetu ambasadora i u privatnom kapacitetu rado odlazim u ĉuveni amsterdamski Concertgebouw. Sve ovo nam i te kako govori o tome koliko su naši umjetnici i umjetnost kao vrijedan proizvod iz BiH, visoko vrednovani u Nizozemskoj, u Evropi i svijetu, te nam daje vaţnu poruku i signal šta zapravo trebamo ĉiniti i na što i gdje više dati,



17

uloţiti, na koju „kartu igrati“. Da se vratim na komentar velikog pisca Kader Abdolaha: „imate sve sastojke potrebne za vrhunsku knjiţevnost“. Dodajem: „i za vrhunske umjetniĉke domete u drugim umjetnostima“, što pokazujemo u muzici, filmu, slikarstvu... BH Magazin: GospoĊo Sidran Kamišalić, Hvala Vam na ugodnom razgovoru i ovim ohrabrujućim informacijama! Nj. E. Miranda Sidran Kamišalić : Hvala i BH Magazinu što, naroĉito u poslednje vrijeme, ovako sveobuhvatno piše o našim ljudima u dijaspori, pa i o uspješnima-naroĉito. Halil Dzananovic

VRIJEDJANJE ZRTAVA SREBRENICE NA SAJMU KNJIGA U LEIPZIGU

Pise: Selma Filipovic

Photo: EPA

Tijekom ovogodišnjeg Sajma knjiga u Leipzigu, na kojem je Srbija bila zemlja partner, grad je bio oblijepljen plakatima na kojim je pisalo: “Srebrenica – potisnute ĉinjenice o masakru nad Srbima 1992-95”

Plakate je tiskala njemaĉka izdavaĉka kuća znakovitog imena „Ahriman” (gospodar zla u perzijskoj mitologiji), koja je istovremeno objavila i knjigu autora Aleksandra Dorina i Zorana Jovanovića pod nazivom Srebrenica - što je zaista bilo.

Njemaĉki novinar Erich Rathfelder i MeĊunarodno društvo za ugroţene narode šokirani su slikom koju su zatekli u Leipzigu. Smatraju da se ovakvim sadrţajem plakata relativizira genocid i opovrgava ubojstvo nad najmanje 8.300 bošnjaĉkih muškaraca i djeĉaka.

U njemaĉkoj izdavaĉkoj kući „Ahriman” sa sjedištem u Freiburgu, koji su tiskali plakate, nisu bili spremni na davanje telefonskih izjava. Poslali su pisano priopćenje u kojem njemaĉki autor i jedan od suradnika izdavaĉke kuće „Ahriman“, Peter Priskil, izmeĊu ostalog, navodi: „Ako Vas zanima istina o Srebrenici, uzmite za primjer bosanskog predsjednika Izetbegovića kojeg je postavila naša vlastita vlada. On je krajem rujna 1993. godine (to znaĉi samo dvije godine prije spornog i u svakom sluĉaju groznog dogaĊaja u Srebrenici) izjavio sljedeće: 'Znate, Clinton mi je u travnju 1993. godine ponudio, da ĉetnici uĊu u Srebrenicu, izvrše pokolj nad 5.000 muslimana, i tada bi uslijedila vojna intervencija'. Ako ţudite za istinom o stvarnosti, onda ćete uskoro naći još mnoštvo primjera da nema mnogo osnova za povjerenje u marionetski sud agresorskih drţava. Nasilno suzbijanje informacija, dokumenata i argumenata je doduše indirektan, ali jasan razlog da ne vjerujete u njihovu zakonitost i njihova moralna opravdanja.”

„Većina se ne ţeli suoĉiti sa svojim zloĉinima”

Izdavaĉka kuća „Ahriman” bliska je njemaĉkoj Stranci ljevice koja ne ţeli priznati da su Srbi u proteklom ratu poĉinili zloĉine, kaţe njemaĉki novinar Erich Rathfelder. Rathfelder tvrdi da je Stranka ljevice podrţavala Miloševića i srpsku ratnu politiku iz povijesnih razloga, smatrajući da Srbija pruţa otpor imperijalizmu. Njihova kampanja na sajmu u Leipzigu



18

s lijepljenjem plakata na kojim piše „Srebrenica - potisnute ĉinjenica o masakru nad Srbima 1992-95” podsjeća na kampanju njemaĉkih radikalnih desniĉara kojom negiraju njemaĉku krivicu i sudjelovanja u holokaustu, ocjenjuje Rathfelder. „Srpski organizatori programa na sajmu nisu izravno, već neizravno ukljuĉeni u ovu priĉu, jer nisu ništa poduzeli da se ograde od ovakve kampanje. Njemaĉki organizatori to oĉigledno nisu ni primijetili. Svaka nacija koja je bila ukljuĉena u rat treba se suoĉiti sa svojim zloĉinima, a ne da to svodi na nivo priĉe zloĉini su se dogaĊali na svim stranama”, kaţe Rathfelder.

„Nedostaju kazneni mehanizmi”

U Međunarodnom društvu za ugrožene narode ocjenjuju da je kampanja u Leipzigu bila perverzan i nevažan glas bivših staljinističkih dogmatika. Predsjednik toga društva Tilman Zülch ukazuje, međutim, da se ovakvi počeci moraju odmah suzbiti, isto kao što se to čini kada neko opovrgava zločine Hitlera i Staljina. „Moram reći da se stidim što se pojedini Nijemci danas usuđuju napraviti ovakvu jednu kampanju. Oni koji danas u Njemačkoj opovrgavaju ubojstva židova, budu kažnjeni. To se mora odnositi i na sve druge genocide koje su priznali Međunarodni sudovi. Takve stvari se ne bi smjele opovrgavati, niti omalovažavati žrtve.”

SASTANAK PREDSTAVNIKA DIJASPORE BiH U STUTGARTU

Impozantan skup predstavnika dijaspore Bosne i Hercegovine

Predstavnici bh. dijaspore traţe izmjenu Zakona o drţavljanstvu BiH, Ministarstvo za dijasporu, zasebnu izbornu jedinicu i realizovanje odluke Vijeća ministara i Predsjedništva BiH iz 2003. godine o otvaranju kulturno-informativnih centara za drţave sa većim brojem bh. dijaspore

U organizaciji Generalnog konzulata Bosne i Hercegovine, u Štutgartu je u subotu 26. februara 2011. godine odrţan sastanak predstavnika klubova i udruţenja graĊana Bosne i Hercegovine koji djeluju na podruĉju Baden-Württemberga, Rheinland-Pfalza, Saarlanda i drugih pokrajina Savezne Republike Njemaĉke.

Sastanku je prisustvovalo više od 60 predstavnika klubova i udruţenja graĊana Bosne i Hercegovine, predstavnika bosanskih dopunskih škola, dţemata, kulturnih radnika i uspješnih privrednika iz Njemacke, kao i rukovodstvo Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine, na ĉelu sa Zaimom Pašićem (Velika Britanija), predsjednikom, Desankom Delić (Njemaĉka) i Hasanom Šehovićem (Turska), potpredsjednicima i Anesom Cerićem, sekretarom (Velika Britanija. Sastanku su prisustvovali predstavnici asocijacija svih naroda iz Bosne i Hercegovine koja djeluju u Njemaĉkoj: Mićo Ćetković, predsjednik Saveza Srba u SR Njemaĉkoj, Andrijana Jakupek i Katarina Brajković, predstavnici Hrvatskog kulturno-umjetniĉkog društva „Budućnost“ iz Gepingena, Ivana Delić i Ismet Hasanović, ispred Zajednice bosanskohercegovaĉkih udruţenja i graĊana u Bavarskoj, Saksoniji i Tiringiji i drugi.

Anes Cerić, Haris Halilović, Desanka Delić, Zaim Pašić i Hasan Šehović



19

Tema sastanka bila je znaĉaj aktivnosti bh. udruţenja i aktivista BiH u dijaspori, mogućnost meĊusobne saradnje i zajedniĉkih projekata, saradnja sa vlastima, organizovanje i rad dopunske nastave na maternjem jeziku za djecu u iseljeništvu i prezentovanje projekata koje organizuju bh. udruţenja u 2011. godini.

Sastanak u Štutgartu otvorio je generalni konzul BiH Halilović koji je prisutnima predstavio rad Generalnog konzulata istiĉući veliki angaţman koji Generalni konzulat BiH u Štutgartu poklanja radu sa asocijacijama graĊana BiH u pokrajinama koje pokriva, posebno u oblastima kulturne, privredne, obrazovne i sportske djelatnosti i bosanskih dopunskih škola. Zaim Pašić, Desanka Delić i Anec Cerić su prisutnima predstavili aktivnosti Svjetskog saveza dijaspore BiH, a Hasan Šehović rad Federacije bošnjaĉkih udruţenja u Turskoj, istiĉući znaĉaj privrednih ulaganja u Bosnu i Hercegovinu. Nakon obraćanja gostiju iz Velike Britanije i Turske, ĉlanova rukovodstva krovne organizacije bh. dijaspore uslijedilo je predstavljanje projekata bh. udruţenja u Njemaĉkoj. Na sastanku u Štutgartu još jednom je prezentovan ogroman potencijal bh. dijaspore, respektabilne aktivnosti pojedinih saveza, zajednica, udruţenja, klubova i pojedinaca, znaĉaj organizovanosti, potreba zajedniĉkih akcija i djelovanja, ali i ĉuti svi problemi sa kojima se susreću graĊani Bosne i Hercegovine koji ţive van svoje domovine.

Na kraju trosatnog sastanka usvojeni su sljedeći zakljuĉci: Da se neodloţno pokrene procedura izmjene ĉlana 4. i ĉlana 17. Zakona o drţavljanstvu BiH kojima se ograniĉava da drţavljani BiH mogu imati i drţavljanstvo neke druge zemlje, samo ukoliko naša drţava sa tom zemljom ima potpisan bilateralni sporazum o dvojnom drţavljanstvu. Insistira se na tome da se ove odredbe zamijene na naĉin da dvojno drţavljanstvo mogu imati svi graĊani BiH ukoliko im to dozvoljava zakon drţave u kojoj ţive; Obzirom da je za sticanje njemaĉkog drţavljanstva neophodan ispis iz drţavljanstva matiĉne drţave, predloţeno je da se pokrene inicijativa prema njamaĉkim nadleţnim instiucijama da razmotre mogućnost iznalaţenja drugih povoljnijih rješenja; Drţava BiH za 1.480.000 svojih drţavljana u svijetu konaĉno treba i mora formirati ministarstvo dijaspore koje bi se bavilo svim aspektima dijaspore; Dijaspora treba da bude zasebna izborna jedinica, a sistem registracije i glasanja drţavljana BiH koji ţive u svijetu mora biti pojednostavljen; Što prije treba pokrenuti inicijativu za potpisivanje bilateralnih sporazuma izmeĊu Njemaĉke i BiH o radu drţavljana BiH u Njemaĉkoj za odreĊene branše, za koje postoji obostrani interes. Usvojen je i zakljuĉak da se od vlasti u Bosni i Hercegovini traţi implementacija odluke o osnivanju Kulturno-informativnih centara BiH u inozemstvu, u zemljama sa većim brojem bh. dijaspore, koju je još 20. marta 2003. godine donijelo Vijeće ministara BiH, a iste godine potvrdilo i Predsjedništvo Bosne i Hercegovine.

„Impresioniran sam sastankom u Štutgartu. Kako brojem prisutnih, tako i ĉinjenicom da su sastanku prisustvovali predstavnici udruţenja svih naroda iz Bosne i Hercegovine. Svi smo jedinstveni u tome da moramo raditi i saraĊivati i zajedno pokretati akcije. Organizovana dijaspora BiH širom svijeta odraĊuje ogroman posao Bosni i Hercegovini. Vrijeme je da i naša drţava konaĉno poĉne rješavati probleme koji muĉe blizu milion i po njenih graĊana u svijetu, a koji su navedeni u zakljuĉcima ovog sastanka. Na dobrobit same sebe i svih nas“, rekao je nakon sastanka Zaim Pašić, predsjednik Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine.

CLAN 12 ZAKONA O IZMJENAMA DRZAVLJANSTVA TREBA ODBACITI

Jan 27, 2011

Pise: Senada Softic-Telalovic

http://www.chicagoraja.net/wp-content/uploads/2011/01/Senada.jpg



20

10. januar 2011 OBRAZLOŢENJE: Izmjene i dopune Zakona o državljanstvu BiH

1. Relevantni propisi Na sjednici od 5. oktobra 2010. godine, Vijece ministara BiH usvojilo je Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o drţavljanstvu BiH. U tim izmjenama, clan 12 postojeceg Zakona o drţavljanstvu BiH mijenja se i glasi:

„Lice kojem je drţavljanstvo BiH, radi sticanja ili zadrţavanja drţavljanstva druge drţave prestalo odricanjem, otpustom ili po sili zakona, moţe podnijeti zahtjev za ponovno sticanje drţavljanstva BiH, ako ispunjava uslove iz cl. 9, osim iz stava 1.tacka2., samo ako ima odobren privremeni boravak najmanje poslednje dvije godine na teritoriji BiH, ili ima odobren stalni boravak“.

Relevantne odredbe postojeceg clana 12., medutim, glase:

“Slijedeca lica imaju pravo da dobiju drţavljanstvo BiH na osnovu zahtjeva bez ispunjavanja uslova iz clana 9. st. 2. i 6.:

1. emigranti koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu, 2. prva i druga generacija potomaka lica navedenih u stavu 1. koja su se vratila u Bosnu i Hercegovinu.” S tim u vezi, postojece odredbe clana 9 glase:

Stranac koji je podnio zahtjev za sticanje drţavljanstva BiH moţe steci drţavljanstvo naturalizacijom ako ispunjava slijedece uslove:

1) da je napunio 18 godina starosti;

2) da ima prijavljeno stalno mjesto boravka na teritoriji BiH najmanje 8 godina prije podnošenja zahtjeva;

3) da poznaje jedan od jezika ustavotvornih naroda BiH;

4) da mu nije izrecena mjera bezbjednosti protjerivanja stranaca iz zemlje ili zaštitna mjera udaljivanja stranaca sa teritorije BiH od strane organa ciji je legalitet uspostavljen Ustavom i da je ova odluka još uvijek na snazi;

5) da nije osudivan na izdrţavanje kazne za krivicna djela sa predomišljajem na duţe od tri godine u periodu od 8 godina od podnošenja zahtjeva;

6) da se odreknu ili na neki drugi nacin izgube svoje ranije drţavljanstvo nakon sticanja BiH drţavljanstva, osim ako bilateralni sporazum iz clana 14. ne predvida drugacije. Odricanje ili gubitak ranijeg drţavljanstva se nece zahtijevati ako ovo nije dozvoljeno ili se ne moţe razumno zahtijevati.

2. Efekat predloţenih izmjena Clanovi 19.-21. Zakona o drţavljanstvu BiH propisuju postupak dobrovoljnog odricanja i otpusta iz drţavljanstva BiH, dok clan 17. tog zakona nalaţe da se drţavljanstvo BiH gubi po sili zakona kada osoba stekne drţavljanstvo neke druge drţave osim ukoliko se ne odreduje drugacije bilateralnim sporazumom izmedu BiH i te drţave.

Odredbe clana 17. su posebno nepovoljne po brojnu bh. dijasporu koja je izbjegla u zemlje koje ne zahtijevaju odricanje ili otpust iz maticnog bh. drţavljanstva prilikom sticanja njihovog drţavljanstva, ali koje takoder nemaju praksu sklapanja bilateralnih sporazuma otom pitanju (Kanada, Australija, SAD, Velika Britanija…). Moratorijum koji je Visoki predstavnik 2002. godine nametnuo na primjenu clana 17. istice 2012. godine, kada ce preko 300.000 bh. drţavljana po sili zakona biti ispisano iz drţavljanstva BiH ukoliko se do tada ne izmjeni clan 17. Zakona o drţavljanstvu BiH.



21

Trenutni clan 12. predstavlja jedinu zaštitu interesa bh. drţavljana koji su stekli drţavljanstva drugih zemalja jer im dozvoljava da bh. drţavljanstvo ponovo steknu olakšanom naturalizacijom, odnosno podnošenjem zahtjeva bez ispunjavanja uslova iz clana 9. stav 2. i

6. Zakona (stalni boravak na teritoriji BiH u trajanju od 8 godina i odricanje od drugogdrţavljanstva). Trenutni clan 12. ne predstavlja rješenje za sve bh. drţavljane koji bi bili afektirani primjenom clana 17. jer se odnosi samo na „emigrante koji su se vratili u Bosnu iHercegovinu.“ Taj clan, medutim, omogucava svim osobama koje eventualno izgube bh.drţavljanstvo primjenom clana 17. (kao i onim koji su se bh. drţavljanstva odrekli ili dobili otpust), koje se vrate u Bosnu i Hercegovinu da bh. drţavljanstvo ponovo steknu netom po povratku, na osnovu zahtjeva i bez obaveznog boravka ili odricanja od drugog drţavljanstva.

Iako bi stavljanje van snage clana 17. bilo najpogodnije rješenje kada su interesi bh. drţavljana sa dvojnim drţavljanstvom u pitanju, clan 12. ipak predstavlja dovoljnu zaštitu za sve bh. drţavljane koji se ţele vratiti u Bosnu i Hercegovinu cak i ako su izgubili bh.drţavljanstvo.

Predloţene izmjene i dopune Zakona o drţavljanstvu BiH koje se ticu trenutnog clana 12. tog zakona, medutim, znatno umanjuju tu zaštitu. Te izmjene, prije svega, nalaţu privremeni boravak na teritoriji BiH u trajanju od 2 godine, ili stalni boravak. Trenutni clan 12., s druge strane, ne nalaţe bilo kakav boravak za emigrante koji se vrate u Bosnu i Hercegovinu jer jasno drţi da se odredbe clana 9. stav 2. (koji nalaţe stalni boravak u trajanju od 8 godina za potrebe naturalizacije) ne primjenjuju na tu kategoriju lica. Još vaţnije, dok trenutni clan 12. jasno propisuje da se na takve osobe ne primjenjuje clan 9. stav 6. (odricanje od drugog drţavljanstva), predloţene izmjene i dopune clana 12. to ne predvidaju. Za pretpostaviti je da ce se vecina emigranata odluciti na povratak u Bosnu i Hercegovinu ukoliko odmah po povratku mogu ponovo steci bh. drţavljanstvo, bez obaveznih perioda privremenog boravka ili cekanja na dobivanje stalnog boravka. Obaveza odricanja od drugog drţavljanstva pri ponovnom sticanju bh. drţavljanstva, koju predloţene izmjene clana 12. nalaţu, a koje trenutni clan 12. ne nalaţe, je još vaţnije pitanje za ove potencijalne povratnike. Naime, znatan broj zemalja u kojim se ti potencijalni povratnici nalaze dozvoljava korištenje odredenih prava i beneficija samo svojim drţavljanima. Ukoliko bi se od tih povratnika zahtijevalo da se odreknu drţavljanstva tih zemalja, oni bi – ovisno iz koje zemlje se vracaju – mogli izgubiti pravo na odredene penzione isplate, niţe poreze na nekretnine koje su u tim zemljama stekli, te niz drugih beneficija. Ovo stoga nije pitanje ţelje potencijalnih povratnika da drţavljanstva drugih zemalja zadrţe iz simbolicnih razloga, vec predstavlja pitanje od egzistencijalnog znacaja za te povratnike. Za pretpostaviti je da bi znatan broj njih, i pored ţelje da se vrate u Bosnu i Hercegovinu i time doprinesu njenom razvoju, odustao od povratka zbog razloga egzistencijalne prirode.

Cak i bez gornje argumentacije, cinjenica je da predloţene izmjene i dopune clana 12. Zakona o drţavljanstvu BiH znatno derogiraju postojeca prava koja trenutni clan 12. omogucava potencijalnim povratnicima. Ne postoji niti jedan validan razlog za derogiranje tih prava, kao što ne postoji niti jedan validan razlog za protivljenje izmjenama clana 17. Zakona o drţavljanstvu BiH. Ukoliko se, medutim, zbog entitetskog glasanja ne moţe u ovom trenutku izmjeniti clan 17., ne treba mijenjati clan 12. koji barem djelomicno ublaţava negativne poslijedice koje clan 17. moţe proizvesti po brojnu bh. dijasporu nakon 2012. g.

Predlagaci izmjena i dopuna clana 12., Ministar civilnih poslova BiH Sredoje Novic i Predsjedavajuci Vijeca ministara BiH Nikola Špiric, su ove izmjene predložili upravo sa ciljem što negativnijeg tretmana bh. državljana sa dvojnim državljanstvom.

3. Odredbe Ustava BiH Postoje razlicite interpretacije pravnih eksperata, ukljucujuci i pravne eksperte unutar OHR-a, da li Ustav BiH nalaţe odredbe clana 17. Analiza ovih razlicitih interpretacija nije, medutim, neophodna za potrebe ovog pitanja.

Trenutni clan 12., naime, jasno dozvoljava „emigrantima koji su se vratili u Bosnu i Hercegovinu“ da ponovno steknu bh. drţavljanstvo olakšanom naturalizacijom, odnosno bez ispunjavanja uslova za naturalizaciju iz clana 9. stav 6. koji inace zahtijeva odricanje od drugog drţavljanstva. Clan 12. je dio Zakona o drţavljanstvu BiH koji je 1997. Godine nametnuo Visoki predstavnik i koji je 1999. godine usvojila Parlamentarna skupština BiH. Jasno je, stoga, da ni Visoki predstavnik, kao ni Parlamentarna skupština BiH, nisu smatrali da je trenutni clan 12. protivan odredbama Ustava BiH. Šta više, predlagaci izmjena i dopuna clana 12. nisu ovaj prijedlog opravdali bilo kojom odredbom Ustava BiH.

Takoder, clan 13. Zakona o drţavljanstvu, koji dozvoljava naturalizaciju lica „od narocite koristi za Bosnu i Hercegovinu“ jednoglasnom odlukom Vijeca ministara BiH, takoder propisuje da se naturalizacija tih lica vrši bez ispunjavanja odredbi



22

clana 9. stav 2. i 6., odnosno bez obaveznog boravka na teritoriji BiH i bez odricanja od drugog drţavljanstva. Predloţene izmjene i dopune Zakona o drţavljanstvu BiH od 5. Oktobra 2010. godine ne mijenjaju clan 13. Zakona.

4. Zakljucak Predloţene izmjene i dopune Zakona o drţavljanstvu BiH koje se odnose na clan 12. Tog zakona znatno derogiraju zaštitu interesa bh. drţavljana koje trenutni clan 12. pruţa potencijalnim povratnicima u Bosnu i Hercegovinu.

Dok bi stavljanje clana 17. Zakona o drţavljanstvu BiH trebao i dalje biti primarni cilj, postojeci clan 12. predstavlja jedinu stvarnu zaštitu interesa znatnog broja bh. drţavljana sa dvojnim drţavljanstvom ukoliko napori da se clan 17. stavi van snage prije 2012. godine ne uspiju.

Ne postoji niti jedan validan razlog za derogiranje zaštite interesa bh. državljana sa dvojnim državljanstvom kroz predložene izmjene i dopune clana 12. Zakona o državljanstvu BiH. Naprotiv, jedini motiv ovih predloženih izmjena i dopuna tog clana je da dodatno ugrozi interese znatnog broja bh. državljana koji su uglavnom izbjegli u druge zemlje zbog ratnih dejstava, te u meduvremenu stekli državljanstva tih zemalja radi lakšeg života u tim zemljama.

Predloţene izmjene i dopune Zakona o drţavljanstvu koje se odnose na clan 12. tog zakona treba, stoga, odbaciti.

Senada Softic-Telalovic Predsjednica Vijeca BiH organizacija Australije

Amsterdam

UDRUZENJE SABA POSVETILO VECE ZENAMA

U organizaciji Stichinga SABA u Amsterdamu 12. marta priredjeno je kulturno-zabavno vece posveceno 8. martu-Medjunarodnom prazniku zena. Pred vise od stotinu posjetilaca skup je prigodnim rijecima otvorio predsjednik Luka Olujic sa zeljom da se pod krovom ove BiH organizacije u glavnom gradu Holandije jos cesce okupljaju svi ljudi dobre volje.

Svecano i dostojanstveno za Dan zena u Udruzenju SABA u Amsterdamu O znacaju Dana zena govorila je sekretar SABA Dina Sovic Kapetanovic podsjecajuci prisutne na vazne datume vezane za emancipaciju zena.



23

Ovom prilikom clanice SABA Selveta Blazevic i Danica Olujic govorile su prigodne tekstove na temu emancipacije zena. Danica Olujic podsjetila je na prvu zenu koja je zavrsila univerzitet u Holandiji Dr. Alette Jacobs i time otvorila put i za druge zene da krenu stazama nauke i sireg obrazovanja sto je do tada bila privilegija muskaraca. Selveta Blazevic govorila je pjesmu CEZNJA Bernala Bonavala I kraci tekst o zenama kao pokretacima mnogih progresivnih ideja.Na kraju ovog prigodnog recitala voditelj programa Narcis Skelic procitao je tekst kojim je podsjetio i na zrtve koje su podnijele zene u BiH u toku posljednjeg rata, posebno one koje su bile silovane i zlostavljane. Svojom zrtvom dale su doprinos da se danas silovanje tretira u medjunarodnom krivicnom pravu kao zlocin, jer su o tome sta im se dogadjalo upoznavale svjetsku javnost. Nastup clanova SABA jos bi bolje izgledao i zvucao, mora se i to zapaziti, da je razglas tokom veceri bio kvalitetniji. To se odnosi posebno na recital posvecen Danu zena gdje se nije dobro culo o cemu se sve govorilo. Sljedecom prilikom i kod izvodjenja slicnih programa bi se o tome trebalo voditi vise racuna. Naravno potrebno je koristiti znanja i iskustva i drugih znalaca za pojedine oblasti koji djeluju u SABA kada su ovakve i slicne manifestacije u pitanju. Uz nastup kulturno-umjetnickog drustva Bosna i Hercegovina iz Amsterdama koje je izvelo tri igre, zasnovane na folklornoj tradiciji bivse Jugoslavije, oficijelni dio programa posvecen zenama bio je okoncan. Razumljivo, kao i proslog marta, SABA je svim zenama, a bilo ih je preko 70, poklonila po jednu ruzu i cestitala im praznik. Vrijedi istaci da su se mladi koji su se okupili u KUD Bosna i Hercegovina pokazali kao vrlo uigrana druzina sa puno igrackog potencijala sto tek treba da se pokaze kod sljedecih nastupa. U drugom dijelu programa nastupio je muzicar Jure Banovic I pjevacica Desa. Uz tradicionalne cevape, kolace i pica, koje su pripremile i nudile vrijedne clanice SABA ostalo se skoro do ponoci. Sljedeci put, mnogi posjetioci su istakli, voljeli bi da se nadju u jos vecem i adekvatnijem prostoru za zabave nego sto su to sadasnje prostorije SABA u Amsterdamu. M.M.

Bedrudin GUŠIĆ, banjaluĉki novinar i publicist u egzilu

“Bosni i svim njenim narodima i odanim građanima treba, prije svega – sloboda.” U DRUŠTVU S MAESTROM KULTURNOG DIJALOGA RAZGOVOR VODIO: Marjan Hajnal

Ako u ratu moţe biti nešto pozitivno, meĊu svim zlim stranama rata, onda su to saĉuvani obelisci ljudskosti, primjeri neuništivosti onog što svim destruktivnim ratoborcima dokazuje uzaludnost i besmislenost njihovih anticivilizacijskih stremljenja. Humaniste niti što moţe uplašiti, niti ih pokolebati da u kritiĉnim trenucima, kada se većina krije i razbjeţi pred stihijom, izlaze na brisan prostor, izlaţući se svim rizicima, da bi iz brodoloma, lavina, zemljotresa, ili ispred ratnih bezumlja pronašli i zaštitili neku dušu koja se moţe spasiti, zacijeliti joj rane, pomoći joj da naĊe sigurno utoĉište. U takvim uslovima biti ne samo novinar, već u svakom trenutku ostati human pripadnik svog roda neovisno od svih sićušnih efemernosti, predstavlja ono što ne zasluţuje drugi epitet osim herojskog djela. MeĊu takvima vidim Tebe, kome u našoj privatnoj prepisci dodjeljujem najvišu titulu Dobri, koja u mom svjetonazoru nadmašuje sve druge titule. Spram Dobrog, nijedan lord nije dovoljno visok. A

svaki naš Dobri Bošnjanin, rodoljubivi pravi i iskreni rasni Bosanac, uvijek graditeljski i dobroĉiniteljski raspoloţeni Bošnjak, ima tu crtu plemenitosti, hrabrosti, i ipak toliko skromnosti da se ne uznosi, već da uvijek nastupa pedagoški, diskretno uklanjajući tragove svojih zasluga. Ipak, kada se u ţurnalistici neko pribliţi cifri od skoro dvije stotine i pedeset intervjua, koliko si ostavio iza sebe u svom dvadesetogodišnjem novinarskom radu, neko kao ja ko je obavio tek nekoliko sliĉnih razgovora, moţe osjećati samo iskrenu i veliku ĉast da se sjeti bar dijela Tvojih zasluga. Pored toga, intervjui nisu jedini Tvoj doprinos. Kao što Ti bezrezervno odaješ priznanje ţivima, i ĉasno od patine zaborava ĉuvaš imena odseljenih na drugu obalu, podjednako i poznatih neimarlija, i obiĉnih ljudi, tako i Tebi treba upravo sada u zenitu Tvog napornog

intelektualnog rada, odati ovo malo kompenzirajuće priznanje na koje se odvaţih da Ti uruĉim, u vidu ovog razgovora. Pa, ovoga puta kao poštovani Prijatelj i moj dragi gost, dobrodošao Bedrudine Gušić! GUŠIĆ: Hvala, prije svega, na najvišoj tituli kojom si me poĉastio. Ona, osim što godi, podrazumijeva još i izvjesne obaveze i odgovornosti kojih treba biti svjestan i u nastavku puta prema drugoj obali. Ali ako to sve proistiĉe, da tako kaţem, iz moga mentalnog sklopa, te etiĉkog i moralnog koda koji su mi genetski usaĊeni, onda mi uistinu nije teško nositi se sa reĉenim obavezama i odgovornostima. Hvala i za dobrodošlicu. Nekad nas je od mog Visokog i Tvoje Banja Luke razdvajalo samo par sati voţnje.



24

Sada nas spajaju Atlantski okean, plus ĉitavo Sredozemno more. Ti u Bostonu, ja u Bat-Yamu (juţno predgraĊe Tel-Aviva). Kako objašnjavaš taj primjer daljine koja pribliţava naše Bosance? GUŠIĆ: Fiziĉka daljina jeste relativan pojam. Kao što je i fiziĉka blizina. Ţivjeli smo decenijama u neposrednoj blizini i onih koji su kasnije, kada su dobili priliku, pokazali svoje pravo lice, koji su ga otkrili. Time su pokazali koliko smo, zapravo, bili daleko jedni od drugih. Mnogi od nas smo, naţalost, toga postali svjesni tek "kad je puklo", ali bolje ikad nego nikad. S druge strane, daljine koje spominješ nas samo fiziĉki razdvajaju, ali se srodne duše i zajedniĉka ljubav prema iskonskim vrijednostima, kakve su zaviĉaj i domovina, itekako lahko i prirodno, rekao bih, prepoznaju i postanu bliski i blizu jedni drugih. Pošto ţivim u zemlji koja je saĉinjena od imigranata, odnosno imam priliku da se susrećem sa ljudima gotovo iz svih etniĉkih zajednica Planete, mogu kazati da smo mi – istinski Bosanci, jedinstven primjer da smo tako daleko, a tako blizu jedni drugih. To je nešto što se ne vidi, ali se osjeti, djeluje... Šta je to što ĉini nepromjenljivu konstantu vitalnosti u našim bićima, taj fenomen koji podjednako zbunjuje sve brojne osvajaĉe Bosne, kao i mali broj njenih prijateljskih saveznica tokom burne povijesti? GUŠIĆ: Jeste, vitalni smo do kategorije fenomena, kako kaţeš. To uistinu mnogi ne mogu razumjeti, gotovo da spada u domen i znanstvene fantastike, ĉuda... Kao što znaš, ĉesto se u toku agresije na BiH koristila sintagma "ĉudo bosanskog otpora". Taj otpor kojeg su Dobri Bošnjani pruţali inim okupatorima kroz stoljeća, taj inat, prkos, vitalnost naših ljudi da odole svim vrstama iskušenja, bilo da ih zadese na vlastitom tlu ili izvan Bosne, teško je objašnjiva zdravim razumom, pa ĉak i logiĉki. Ili, nijedna znanstvena disciplina još nije dostigla taj stepen da ga moţe argumentirano objasniti. Ali, neĉega tu ima. Ako nisam meritoran za tvrdnje, neka mi bude dozvoljeno da laiĉki proniknem barem u teze/pretpostavke: ĉitav koloplet povijesnih zbivanja na bosanskom tlu, blagorodna zemlja sa svim svojim prirodnim osobenostima – pravim raritetima, podneblje, geopolitiĉki i strateški poloţaj..., valjda su u uzroĉno-posljediĉnoj vezi sa konstantom vitalnosti u našim bićima koji zbunjuje sve osvajaĉe Bosne i njene kvislinge – od Rimljana, preko Turaka, Austrougara... Miloševića, TuĊmana, Karadţića, Bobana, Dodika, Ĉovića... Ali, koji zbunjuje, kao što si primjetio, i mali broj njenih prijatelja u Evropi i svijetu. Neka ostane tako, makar znanost i ograniĉeni ljudski razum nikad tome ni ubuduće ne dohakali. Izrael i SAD su u jednom vojnom i ekonomskom savezu. Kako sagledavaš posljedice tog savezništva po Bosnu? Ima li razloga da se na njega gleda, okom prosjeĉnog Bosanca, sa skepsom? Ili, optimistiĉki? GUŠIĆ: Vrlo mi je teško sa ove distance proniknuti u posljedice tog savezništva. Zapravo, za mene je upitno da li uopće ikakve posljedice po našu domovinu i proistiĉu iz tog pakta. A pojedinaĉno, eh, to je već druga stvar. MeĊutim, pošto je ovo javna rijeĉ, treba biti oprezan i odgovoran, jer i sam znaš da postoje i opreĉne politiĉke kvalifikacije, ne samo u islamskom svijetu, vezano za taj savez, moţda i predrasude. Ono što ja znam o Izraelu kao jednoj od strana tog saveza a tiĉe se Bosne jeste da su se neki gradovi iz te zemlje zbratimili, ne sa mojom, nego sa Karadţićevom i Dodikovom Banja Lukom, govori dovoljno samo po sebi. To je za mene i poruka. Stoljećima je san Jevreja bio povratak domovini praotaca. Do danas je ostao njihov pozdrav “Dogodine u Jerusalimu!” Ja bih svim našim Bosancima kojima je Bosna jedina prava domovina poţelio: “Dogodine u Bosni!” Ostvarljivo? GUŠIĆ: Hvala na najvrednijoj ţelji koja se moţe uputiti svakom istinskom Bosancu i Hercegovcu. A da li je ostvarljivo? Ne volim koristiti sintagmu kakva je "realno stanje na terenu", a koju uglavnom rabe bh. politiĉari i koje kao takve prezirem. Ravno je izdaji miriti se sa stanjem kakvo jest i koje je nastalo, znamo svi i cijeli svijet onako kako je nastalo, obnašati vlast za dobre pare, ţivjeti lagodno od tih pozicija u zemlji koja je siromašna i gdje najmanje 90% njene populacije ţivi na ivici egzistencije ili ispod, a ne ĉiniti išta da se to promijeni. Ovakva Bosna kakva je danas, ne ţeli nas nazad, a ni ja, liĉno, ne ţelim takvu Bosnu u kojoj bih proputovao posljednje kilometre svoga puta do svoje druge obale. Dakle, treba tu puno toga da se desi, promijeni, zbriše i lageruje na smetljište historije, pa da bi se moglo govoriti o iole odrţivom povratku. Treba se boriti i pojedinaĉno, a naroĉito zdruţenim snagama, organizirano, pametno, pragmatiĉno...treba, kao što smo se i privatno nas dvojica s tim lahko sloţili, naĉiniti jedan svebosanski patriotski front oko koga će se okupiti svi dobronamjerni Bosanci i Hercegovci, potomci Dobrih Bošnjana, te djelovati u pravcu radikalnih promjena u našoj zemlji da bi se u nju mogli vratiti oni koji to ţele i koji bi joj mogli puno toga dati, ne traţeći ništa za uzvrat. Jevreji su se vratili, iako popriliĉno neslavno. Da li je sukobljavanje na zemlji istog praoca nam, Avrama, Abrahama, Ibrahima – nuţna neminovnost? GUŠIĆ: Ovo je priliĉno kompleksno pitanje. Zahtijeva prethodnu duboku kritiĉku, historijsku, politiĉku, ekonomsku, kulturološku, sociološku i teološku analizu. Naravno, u mnogim tim segmentima nisam meritoran. Ĉak nisam nikad ni bio u toj zemlji. Ono što znam to je iz medija, ili odnedavno iz prve ruke. A, to je, ruku na srce, premalo da bih sudio. Ja suditi mogu samo sebi, a svima nama, prema onome što ja slijedim, samo Jedan i Jedini. Ipak, neću potpuno zaobići odgovor na to pitanje, svjestan i rizika kojeg ulaţem u svako slovo i svaku rijeĉ koje ću sada izustiti. Naime, postoje neke historijske ĉinjenice i ĉinjenice koje traju i danas i koje svaka strana uzima kao argument. Ja sam, prije svega pacifist i kao takav se zalaţem da se svi problemi meĊu ljudima i narodima rješavaju na svaki drugi naĉin osim ubijanjima. Naravno, to podrazumjeva spremnost svih strana u konfliktima da uvaţavaju prava onih drugih, da ih ne oštete niĉim, da



25

ne otimaju od drugih njihovo i ne svojataju kao (samo) svoje, da nastave ţivjeti jedni pokraj drugih, ne ugroţavajući nikoga. Svi smo sinovi Ibrahima a.s./Avrama/Abrahama i kao takvi treba da ţivimo kao braća. Ali, naţalost, to nije tako. Sukobi na tim prostorima traju decenijama, ne nazire im se kraj, a bojim se da su i jedni i drugi taoci nekih drugih centara moći kojima odgovara takvo stanje. Koliko god sam protiv rata, još više sam ojaĊen onim što se ĉini palestinskom narodu, a ne manje djelima kamikaza koje opet prekidaju ne samo svoj, nego i mnoge druge, ali nevine ţivote, uvjetno reĉeno na drugoj strani. Ovi drugi nemaju uporište u vjeri iza koje se nevješto kriju. Prema tome, sukobi na Bliskom istoku izgleda da jesu bili neminovnost, barem sa historijske i politiĉke taĉke gledišta, jer su se desili i dešavaju, a kumovale su im i kumuju neki drugi koji se ponašaju u stilu one latinske – divide et impera. Da li je napad Al-Qaide na teritorij i ţitelje SAD na neki naĉin ohrabrio separatistiĉke tendencije u Bosni i Hercegovini i ojaĉao pogrešno postavljene temelje Daytonskog primirja? GUŠIĆ: Eh, ovdje sam već kao riba u vodi. Dakle, ma koliko bilo onih, ĉak i meĊu mojim sunarodnicima koji ovdje ţive i za koje znam da ih ima a koji se eventualno neće sloţiti s ovim, ja ću reći da ništa u Americi nije više isto kao što je bilo do 11. septembra 2001. godine. Barem što se tiĉe pozicije muslimana, kojoj vjerskoj skupini i sam pripadam. Jednostavno, postoji naglašeno, manje naglašeno ili nenaglašeno, ali se osjeti u zraku, antiislamsko raspoloţenje. Mediji su uĉinili svoje, kao i svugdje drugdje. Zar ja treba da dokazujem bilo kome da nemam ništa sa onima koji nose muslimanska imena a koji ĉine teroristiĉka djela? Kakve to veze ima samnom i kakve veze ima sa islamom? Nikakve! Svaki teroristiĉki ĉin u Americi ili izvan nje, ako ga poĉini neko ko nosi muslimansko ime, s predumišljajem dobiva prefiks islamski, a ako ga poĉini pripadnik neke druge vjerske skupine, on je samo teroristiĉki i ništa više. I treba ga zvati tako, ali u svim sluĉajevima, bez obzira na imena poĉinilaca. MeĊutim, predrasude i antiislamsko raspoloţenje – postoje. Doduše, više za vrijeme Busha, nego poslije njega. Tu situaciju vješto koriste srpski lobisti i kapitaliziraju dionice svojih separatistiĉkih ciljeva u Bosni. Dakle, ojaĉao je, kako ti kaţeš, pozicije Dejtonskog primirja, odnosno "luĊaĉke košulje" kao jedne od tekovina tog i takvog mira. Naţalost, to je tako. A tako jeste ne samo zato što Dodik i njegovi mentori uspješno koriste jedno globalno raspoloţenje prema muslimanima Planete, ne samo zato što je meĊunarodna zajednica takva kakva jest, znaĉi nikakva, nego i naroĉito zato što mi u Bosni nemamo politiĉara koji će na pravi naĉin parirati takvim tendencijama i djelima i koji će jasno i glasno reći i tom Dodiku i njegovim mentorima u Beogradu, i Washingtonu, i Briselu i, ako hoćeš, i Moskvi – Aneks 4 Ustava BiH, proistekao iz Dejtonskog sporazuma, nije legitiman i nije legalan pošto nikada nije izglasan u Parlamentu zemlje o kojoj je rijeĉ – Bosne i Hercegovine. Takvog politiĉara nismo imali, naţalost, niti za vrijeme agresije. Ĉak je sjedao za isti stol sa pobunjenicima i budućim ratnim zloĉincima, pa smo dobili šta smo dobili. Pardon, dobili su oni koji su poĉinili tolike zloĉine nad Bošnjacima i drugim patriotima BiH. Mi smo izgubili. Ali, nismo izgubili nadu, jer kaţu da ona posljednja umire. Srbi smatraju da su najveći gubitnici u miru. Hrvati se osjećaju ugroţenima u BiH. Bila bi to “istina” kada se njome ne bi prekrivala velika prevara. Posljednji genocid nad Bosnom i Bošnjacima i ostalim pro-Bosancima je primjer, dokazan i potvrĊen posebno u miru. Šta je opasnije u toj prevari, laţni mir, ili dugogodišnji rat? GUŠIĆ: Srbi su gubitnici i u ratovima koje su vodili, poĉev od 1389. do 1995. Da, neki Hrvati izjavljuju da su ugroţeni u BiH. Samo neće da priznaju da su im to u amanet ostavili Franjo TuĊman i Mate Boban, a da su danas najugroţeniji od Dragana Ĉovića i Boţe Ljubića. Njihova politika je pogubna po bh. Hrvate. Niko od njih ne spominje prognane Hrvate iz Bosanske Posavine, Banja Luke i ĉitave Bosanske Krajine. Ne, takvi Hrvati njih ne zanimaju. Oni prave tal sa Dodikom, ne za dobrobit svih Hrvata u BiH, nego za svoje liĉne interese, odnosno za svoje pašaluke gdje mogu neprikosnoveno vladati i raditi šta im je volja, bez zakonskih konsekvenci. Naravno, jedan od bitnih preduvjeta za to jeste još više oslabiti institucije centralne vlasti, ili dovoljno razvaliti i ovo što je ostalo od Bosne da mogu na njenim ruševinama praviti svoje kvazi drţavice feudalnog tipa. Dakle, sve te srpske floskule da su gubitnici u miru, te hrvatske o njihovoj ugroţenosti su podvale i tipiĉne zamjene teza. Jednako su opasni i laţni mir i dugogodišnji rat. Bosni i svim njenim narodima i odanim graĊanima treba, prije svega – sloboda. Gdje se izgubila rasudna moć srpskih i hrvatskih intelektualaca, ali i jednog znaĉajnog dijela meĊu Bošnjacima, i da li je meĊu njima ostao ijedan lojalan etici, savjesti i humanosti? Mnogi grakću po internetu, pišu kolumne i knjige, ili, još gore, kao narodni poslanici dobivaju od oporezovanih graĊana visoke plate, da bi isti taj narod drţali glavom pod vodom. Koju je kulturnu revoluciju, revoluciju uma i humanosti potrebno povesti da bi se promijenila takva situacija u korist svih, i prije svega, u cilju oĉuvanja integriteta Bosne i Hercegovine? GUŠIĆ: Ĉudno je to koliko su zakazali intelektualci u BiH. Iz sva tri naroda. Umjesto da oni budu vodilja, vizionari.., da se izdignu iznad nekih uskih nacionalnih i ne znam kakvih još interesa, mnogi od njih su zapristali za ovom ili onom politiĉkom opcijom. Liĉno mi je poznato da su se neki ĉak i prodali. To je dno dna. Po meni, nose veliki dio odgovornosti za sve što se dogaĊalo u našoj zemlji od ranih 90-tih do danas. To što se ponekad neki od njih oglašavaju u medijima – kolumnama ili pišu knjige, pa to rade za pare, onako individualno, kao slobodni strijelci. Kulturna revolucija je neophodna, samo nije moguća sa ovim potrošenim i promašenim intelektualcima. Ĉast izuzecima koji su uistinu rijetki. Kako se, i da li se, po Tvom mišljenju, rat mogao izbjeći i kako Ti kao ekonomist po struci procjenjuješ štete koje je rat nanio ekonomiji Bosne, da ne govorimo u ovom trenutku o najstrašnijoj šteti, izgubljenim ljudskim ţivotima, fiziĉkim i



26

duševnim posljedicama, raseljenosti...? GUŠIĆ: Rat se vjerovatno mogao izbjeći, ali izgleda da nisu mogle agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Sjetimo se da je rahmetli Alija Izetbegović u predveĉerje agresije govorio da mirno spavamo jer "za rat je potrebno dvoje". Da, za rat treba najmanje dvoje, ali za agresiju dovoljan je i jedan. Ona je pripremana godinama prije 1992. i ĉekao se samo pogodan momenat i bilo kakav povod da zapoĉne. Naravno, ne treba trošiti rijeĉi ni vrijeme o izgubljenim desetinama hiljada nevinih ţivota, izgubljenim i prekinutim mladostima, traumama... Ekonomske posljedice trajanja nametnutog rata našoj zemlji se neće nikada ni pribliţno moći ekonomskim pokazateljima utvrditi. Ovdje nije rijeĉ samo o posljedicama razaranja tamo gdje je bilo sukoba, nego i o pljaĉki stoljeća privrednih giganata. Naprimjer, u moj Banja Luci do kostura su ogoljeli velike privredne subjekte kakvi su "Rudi Ĉajevac", "Jelšingrad", "Incel". Mnoga postrojenja iz istih su tih godina prenesena u Srbiju. Finalni udarac ratom opustošenoj bh. privredi zadan je nakon Dejtona takozvanom privatizacijom, što je ustvari samo "struĉni" termin za neviĊenu pljaĉku materijalnih dobara u BiH u koja su decenijama ulagali bh. graĊani. I danas smo svjedoci sprege vlasti, s jedne strane, te kriminala i korupcije, s druge. Posljedice su već katastrofalne po naše graĊane koji tamo ţive. Nisu ostavili na miru niti prirodne resurse, hidroenergetske potencijale, ţeljeznice... podijelili su i njih po nacionalnim šavovima. Da se vratimo na Tvoje konkretno iskustvo, na poĉetke Tvog novinarskog rada u okupiranoj Banja Luci, odakle si iz doslovno hermetiĉki zatvorenog grada slao informacije u svijet o stradanjima nesrba. Kako si se tada osjećao i kako si s obzirom na tradiciju Tvoje porodice, posebno uloge i pozicije Tvoga oca i Tvoje funkcije u duhovnim sferama, doţivio deportacije i rušenje islamskih vjerskih objekata, grobalja, spomenika, što naţalost, svjedoci smo, traje do danas? GUŠIĆ: Da, Banja Luka je bila okupirana već u vrijeme agresije na Hrvatsku, dakle u jesen 1991. Najcrnji fašizam se gledao uţivo. I ne samo gledao, nego i trpili svi njegovi nusproizvodi. Oni, koji su poĉetkom 1945. bili obrijali brade i zamijenili kokarde petokrakama, ponovo su pustili brade i stavili kokarde poĉetkom 1992. godine. Oni, ili njihovi sinovi, svejedno. A u meni je genetski usaĊen antifašistiĉki kod. Hvala Ti što si u pitanju spomenuo moga rahmetli oca koji je bio imam po struci, ali i partizan, znaĉi antifašist. Uĉestvovao je i u operacijama uoĉi osloboĊenja Banja Luke (osloboĊena 22. aprila 1945.), ali od onog fašizma, i bio pri tom ranjen. Otišao je s tim gelerima u nozi na onaj svijet. Da je doĉekao reinkarnaciju srpskog fašizma u Banja Luci, kao što nije, ne znam kako bi i da li bi preţivio i jedan jedini dan. Ĉesto sam znao tada reći, ĉak i naglas, samome sebi: "Blago mome babi što ovo nije doţivio"! Drugo što smatram da treba ovdje istaći jeste rezolucija 70-ak uglednih banjaluĉkih muslimana iz jeseni 1941. godine kojom su od ustaškog poglavnika Pavelića traţili da se zaštite Srbi, Jevreji i ostali od daljnjeg ustaškog terora u Banja Luci i šire. S ponosom istiĉem da je meĊu potpisnicima bio i Bedrudin Gušić, moj roĊak po kojem sam dobio i ime. Eh, stradanja nesrba u Banja Luci, rušenje islamskih i katoliĉkih sakralnih objekata, devastiranje mezarja i grobalja, hapšenja odraslih muškaraca – Muslimana/Bošnjaka i Hrvata i odvoĊenja na kopanje rovova izmeĊu prvih linija fronta, gdje su mnogi i skonĉali..., ama teror svake vrste se odvijao u gradu u kojem nije bilo rata. Sve to pred oĉima tzv. gradskih banjaluĉkih Srba. Niko od njih nije mi prišao i barem na uho šapnuo da to nije u redu šta se nama u gradu dešava. Zaboravili su na rezoluciju iz 1941., na dugogodišnje komšijske odnose, jaranstva, kumstva..., sve su zaboravili. Ili su se "pravili Toše", kako bi se reklo ţargonom onih s desne strane Drine. I da me neko danas pita da li bih potpisao takvu rezoluciju u ova vremena, nakon svih iskustava i spoznaja, odgovorio bih potvrdno. Dakle, moj usaĊeni antifašistiĉki, istinoljubivi i pravdoljubivi damar nije mogao mirovati tih ranih 90-tih pa sam traţio i našao kanal putem kojeg ću informirati domaću i svjetsku javnost o onome šta se dešavalo u doslovno hermetiĉki zatvorenoj Banja Luci. Jednog dana je u njihovom dnevnom, na fašistiĉkim osnovama ureĊivanom listu "Glas Srpski" osvanuo ĉlanak pod naslovom "Ko to cinkari Republiku Srpsku"? IzluĊivao sam ih gotovo svakodnevnim informacijama koje su plasirane na Radiju Bosne i Hercegovine o golgoti banjaluĉkih Muslimana/Bošnjaka i Hrvata, rušenjima njihovih vjerskih objekata, spomenika kulture i sl., a nisu mogli dohakati odakle curi. Koristim i ovu priliku da javno odam priznanje Mustafi efendiji Klanci, glavnom imamu Islamske zajednice Bošnjaka u Njemaĉkoj, koji mi je bio taj pouzdani kanal. Imao sam i jedan alternativni, kojeg sam povremeno koristio, ali za taj sam platio i neku cijenu budući da je bio petokolonaški. Reci nam nešto o feljtonu “Ţivot i smrt u okupiranoj Banja Luci”. GUŠIĆ: Iz Banja Luke sam izišao ilegalno, 7. novembra 1994. godine. Neposredno uoĉi toga sam bio ĉetiri puta privoĊen u njihovu policiju i tretiran od strane jednog njihovog isljednika "Sluţbe drţavne bezbjednosti". Ti tretmani, kao i ostala dvoipogodišnja iskustva koja sam doţivio u svome gradu su toliko u meni akumulirala jeda i ţestine da sam se osjećao kako bih pukao ako ne bih istresao barem dio onoga što znam i što sam liĉno doţivio. Pošto sam bio i na duţnosti predsjednika Islamske zajednice Banja Luka, poĉev od 21. maja 1992. (da, baš tada sam se prihvatio te funkcije), imao sam priliku da budem sudionik ili svjedok brojnih zloĉina koji su nad nama ĉinjeni u Gradu, pa prema tome sam smatrao da mi je i duţnost upoznati javnost, sada podrobnije i sa neke slobodne teritorije, o golgoti Bošnjaka i Hrvata u Banja Luci. TakoĊer, smatrao sam da svaki ĉovjek, pa i ja, treba imati stav po nekim krucijalnim pitanjima ili dogaĊajima koji ĉine dio povijesti, te da ga treba izreći. Otišao sam u dopisništvo "OsloboĊenja" u Martićevu br. 5 u Zagrebu i ponudio tadašnjem šefu dopisništva Josipu Vriĉku tekst feljtona pisan rukom. Prihvatio je. Objavljen je u Evropskom izdanju "OsloboĊenja" koji je izlazio sedmiĉno, u pet nastavaka, proljeća 1995. Prethodno je bio najavljivan nekoliko veĉeri na Radiju Bosne i Hercegovine. Svakog petka se taj list, kao i "Ljiljan", prodavao u Zagrebaĉkoj dţamiji i bio bi razgrabljen. Ne samo od mojih Banjaluĉana koji su tada kao i ja obitovali u RH, nego i od drugih. U feljtonu sam zaista iscijedio sav svoj jed koji se



27

bio nakupio u meni do tada. MeĊutim, njegovo objavljivanje sam mogao i zaţaliti. Naime, objavljujući zaista ekskluzivne informacije o ţivotu i smrti u okupiranoj Banja Luci, olahko sam pri tome prešao preko ĉinjenice da mi je jedna od tri sestre ostala U Banja Luci, sa muţem i kćerkom. Kasnije sam saznao da su i nju privodili, da je ispitivao isti isljednik koji je i mene, pokazavši joj svih pet brojeva tog "OsloboĊenja", rekavši joj: "Evo, vidi, šta tvoj brat piše"! Ona mu je uzvratila, hrabro: "A šta od toga nije istina?" To ga je valjda šokiralo i pustio je, bez ikakvih daljnjih maltretiranja. No, kada danas pomislim da sam je ostatak ţivota mogao imati na savjesti, sav pretrnem. I prije koji mjesec šalje mi moj kolega i sugraĊanin Mišo Vidović (dopisnik FTVBiH iz Banja Luke) elektronsko izdanje devet nastavaka dnevnog "OsloboĊenja" sa mojim feljtonom. Našao je to, kaţe, u arhivi tog lista. Obradovao me Mišo jer nisam niti znao da je feljton išao i u dnevnom izdanju. Nedugo poslije objavljivanja u "OsloboĊenju", neko se pobrinuo da ga prevede na engleski i ustupi Haškom tribunalu. Tvojom zaslugom snimljen je dokumentarni film “Priĉa o banjaluĉkim dţamijama”. GUŠIĆ: Ja sam autor toga filma. To je, zapravo, jedan amaterski uradak koji rjeĉju, slikama i video snimcima govori o svih 16 banjaluĉkih dţamija, koliko ih je bilo do 1993. godine, njihovim vakifima (osnivaĉima), godištima gradnji ili obnova, te taĉnim datumima rušenja, sa ţivim video snimcima rušilišta. Sve se to dešavalo u gradu u kojem nije bilo ratnih dejstava. Najemotivniji dio te filmovane priĉe je, naravno, onaj o Ferhadpašinoj dţamiji, ili Ferhadiji, koja je 414 godina pamtila razne okupatore i silnike, nadţivjela i njih, odolijevala prirodnim kataklizmama, ukljuĉujući i snaţni zemljotres iz 1969., ali ĉetniĉku neman nije izdrţala i bila je u zoru, tog 7. maja 1993. godine, sravnjena sa zemljom. To je bio najsnaţniji udarac u srce svim Banjaluĉanima koji su se divili Ljepotici, kako oni, tako i mnoge generacije prije njih, odnosno prije nas. Dakle, taj video uradak sam odavde iz Amerike septembra 1996. ponudio tadašnjoj TV BiH, oni su prihvatili uz uvjet da priloţim i pisanu izjavu da im to poklanjam, što sam i uĉinio kao i sve dosada što sam uradio u sferi novinarstva i publicistike – volonterski, te prvi put emitirali na svome programu 25. novembra 1996., dakle na Dan drţavnosti BiH. Poslije toga je nekoliko puta emitiran svakog 7. maja u godini, na Dan dţamija. Haški tribunal je traţio i dobio od mene kopiju ovog filma. Imao si dugogodišnji medijski angaţman u komentiranju aktualne bosanskohercegovaĉke politiĉke i ustavno-pravne stvarnosti. Što misliš o cenzuri, o ugroţenosti novinara i izazovima izvještavanja u specifiĉnim uslovima? GUŠIĆ: Cenzura je nešto protiv ĉega se treba grĉevito boriti. Niti u jednom društvu koje se deklarira kao demokratsko nje jednostavno ne bi smjelo da bude. Što se mene liĉno tiĉe, nemam problema sa cenzurom jer sam potpuno slobodan i nezavisan novinar. Sve što sam do sada dao objaviti, a toga je u ovih 20-ak godina bilo zaista puno, bilo je na ĉistoj volonterskoj osnovi. Pošto sam slobodan novinar, pišem za one koji me ne cenzurišu, poštujući, naravno, elementarne kodekse novinarskog morala i etike. Koliko odavde mogu da pratim poziciju bh. medijskih kuća, one u RS su pod strogom kontrolom vlasti, znaĉi pod cenzurom, dok one u FBiH nisu. Ali, istovremeno ja ne poznam niti jednu nezavisnu medijsku kuću u BiH, u punom i pravom smislu rijeĉi. No, to istovremeno ne znaĉi da u našoj zemlji nema dobrih novina ili televizija ili radio stanica, te u njima kvalitetnih poslenika javne rijeĉi. Ĉak ima i hrabrih, pogotovo onih što raskrinkavaju visokopozicionirane politiĉare i njihovu spregu sa organiziranim kriminalom i korupcijom. Takvi su uglavnom i ugroţeni, kao što su Slobodan Vasković, Bakir Hadţiomerović, a na neki naĉin i moj prijatelj Mišo Vidović, kojemu je Dodik pred kamerama poţelio da mu otkaţe srce, naprimjer. Tamo gdje su ugroţeni novinari, zapravo, najugroţenija je istina. Kaţu, roditelju su sva djeca podjednako draga. Ali, izmeĊu skoro 250 obavljenih intervjua sa poznatima i manje poznatima, izdvajaš li u svom sjećanju neke susrete kao posebno drage? GUŠIĆ: Upravo tako, svi su mi podjednako dragi jer su moji, prije svega. I svaki je priĉa za sebe, poĉev od inicijalne faze – odabira sagovornika, upita za intervju, priprema za razgovor na naĉin da se pobliţe informiram o njemu i oblasti koja mu je struka ili u kojoj djeluje, formuliranja pitanja (obiĉno 15, ne znam ni ja zašto, ali to je dio neke tradicije kod mene), išĉekivanja njegovih odgovora (ako se radi putem e-maila), pa onda finaliziranja integralnog teksta intervjua, osiguranja ilustracija, fotografija te slanja uredniku na objavljivanje. I, vjeruj mi, svaki put kada mi se objavi intervju to doţivljavam kao da je prvi, jer mu se radujem na isti naĉin kao onda kada mi je objavljen prvi intervju. Dakle, dragi su mi svi razgovori sa mojim sagovornicima – podjednako, a onaj najdraţi, ja mislim, da tek predstoji i neka ovo za sada ostane moja mala-velika tajna. Ipak, mogu kazati da sam za neke emotivno vezan a to su oni sa ljudima kojih više nema meĊu ţivima. To su, prije svih, razgovori sa rahmetli Omerom Pobrićem, rahmetli Seadom Zahirovićem, poznatim banjaluĉkim arhitektom i neimarem i sinom nekadašnjeg banjaluĉkog muftije hadţi hafiza Mehmeda ef. Zahirovića, jednog od potpisnika spomenute rezolucije banjaluĉkih muslimana iz 1941.g., pokojnim Aleksandrom Ravlićem, doajenom banjaluĉkog novinarstva i publicistike, te pokojnom Biljanom Kovaĉević Vuĉo, s kojom sam imao intervju nekoliko mjeseci prije njene smrti. Stekao si veliki broj prijatelja. Bilo je, naravno, ne Tvojom krivicom, njima na ĉast, i onih drugih? GUŠIĆ: Naravno. Ovaj moj javni angaţman mi je omogućio da steknem zaista veliki broj prijatelja, diljem svijeta. To je pravo bogatstvo. S mnogima od njih sam u redovnom kontaktu, a s nekima se susrećem, bilo u Bosni, bilo ovdje u ovoj zemlji. S nekima sam postao, kako se ono kod nas kaţe – ĉak i kućni prijatelj. Eh, to su te vrijednosti koje se ne mogu



28

iskazati nikakvim novcima ovoga svijeta. S druge strane, svjestan sam bio kada sam zapoĉeo sa javnim eksponiranjem da je to brisani prostor na kojem mogu oĉekivati i kritiku, uvrede, prijetnje te steći neprijatelje. I to se desilo i dešava u mom sluĉaju. Moţda će zvuĉati paradoksalno, ali je istinito, da iako najĉešće pišem protiv nekadašnje paljanske i današnje banjaluĉke vladajuće oligarhije, protiv ĉetnika i protiv ustaša, protiv ratnih zloĉinaca, a ja nisam kriv što je takvih bilo najviše iz reda srpskog naroda, dakle najmanje prijetnji i uvreda sam doţivio od Srba, pa i Hrvata, a najviše od pripadnika naroda iz kojeg i ja potiĉem. Zašto? Zato što kritiĉki pišem i o bošnjaĉkoj politiĉkoj i vjerskoj eliti. Napadan sam i izvrijeĊan jednom na pasja preskakala od nekih nazovi novinara jednog poznatog bošnjaĉkog portala što pišem i "protiv naših". Meni je bila ĉast i satisfakcija što me napadaju takvi – tipiĉni podaniĉki novinarski mali miševi koji krivicu za stanje agonije u kakvom se Bosna već deceniju i pol nalazi traţe samo u tuĊim avlijama, a nikad i u svojoj, odnosno u, uvjetno reĉeno, našoj. Ja u svome novinarskom angaţmanu "robujem" samo istini, a u to "robovanje" su ukljuĉene i neke kategorije iz moga svjetonazora – bogobojaznost i ĉovjekoljublje. Kakva iskustva si stekao kroz intervjue – objavljene ili, neobjavljene, nesuĊene...? GUŠIĆ: Uh, o tome bih mogao napisati podebelu knjigu. Dakle, imam puno iskustava, razliĉitih. Prvo, ova povelika serija intervjua mi je pomogla da prepoznam nivo liĉne i opće kulture mojih potencijalnih sagovornika, te sagovornika s kojima sam uspio naĉiniti razgovore. Dakle, ako je neko javna liĉnost i ako su njegove kontakt info dostupne javnosti, pa prema tome i meni kao novinaru, ako mu se uĉtivo obratim i izrazim ţelju za intervju, pa ako se desi da uopće ne odgovori, onda on time pokazuje da je nekulturan, prepotentan, umišljen, arogantan... Minimum što bi trebao uĉiniti svaki takav jeste da on, ili neko ko ga predstavlja prema javnosti, odgovori. Odmah ovdje da spomenem samo neke koji se nisu udostojili da berem odgovore na upit: Zoran Milanović, predsjednik SDP RH (dva puta), Ĉedomir Jovanović, predsjednik LDS Srbije (dva puta), Vesna Pusić, zastupnica i Hrvatskom drţavnom saboru, Hilmo Neimarlija, poslanik u Parlamentarnoj skupštini BiH, Nermin Nikšić, generalni sekretar SDP BiH..., a Viktor Ivanĉić, nekadašnji glavni urednik splitskog "Ferala" me je ĉak grubo odbio. Ili, recimo, dešava se da mi sagovornik prihvati intervju, ja se pripremim za pitanja, pošaljem mu ih, dogovorimo se za rok, a on ne samo da ga probije, nego nikad ne odgovori. Takvih je takoĊer puno a spomenut ću opet samo neke od njih: Vesna Škare Oţbolt, predsjednica Demokratskog Centra RH, Ismet Kurtović, muziĉar iz Zagreba.., dok me je bh. knjiţevnik Enver Kazaz, nakon pristanka na intervju, moga slanja pitanja, njegovog drastiĉnog probijanja dogovorenog roka i moga podsjećanja na dogovoreno nazvao nacionalistom, odbivši da ikad pošalje obećane odgovore. Ma ima tih iskustava mali milion. No, svi koji su se tako ponijeli prema meni i našim ĉitaocima, zapravo su rekli samo o sebi. Intervjui su, izgleda, postali neizostavni dio Tvog novinarskog rada. Vjerovatno ih doţivljavaš i kao dio svoje sudbine. Kakve reference izdvajaš kao najveće vrijednosti kojima si se Ti uzvratno obogatio, ili razoĉarao? GUŠIĆ: U pravu si: intervjui su dio moje ţivotne sudbine. Ne znam hoću li i kada ću se zaustaviti, odnosno staviti taĉku na "i". To se, jednostavno, zakotrljalo i dobiva na brzini i snazi. Ali, neka traje dok se uzmogne, barem što se tiĉe moga zdravlja i energije – kako intelektualne, tako i fiziĉke. Dosadašnjim intervjuima sam obogaćen za mnoga saznanja o ljudima – kako onim tzv. obiĉnim, tako i o onima koji nešto znaĉe ili su znaĉili u javnom ţivotu u svojim zemljama. Obogaćen sam za dodatna znanja iz razliĉitih oblasti, obogaćen sam i spoznajama da sam kroz svoje javne razgovore nekim ljudima – ĉitaocima, "otvorio oĉi", jer su mi to neki od njih i sami priznali, pa sam zbog toga ponosan i sretan. Razoĉarale su me, meĊutim, spoznaje o nekim ljudima koji, s obzirom na svoje uloge u društvenoj zajednici, nisu dorasli zadacima kojih su se prihvatili, a oni na neki naĉin, posredno ili neposredno, bitno odreĊuju sudbine velikog broja ljudi, pa i naše. Siguran sam da Ti je stalo do toga da se jednog što skorijeg dana vratiš u Bosnu. Znam kao Bosancu u egzilu kako je Tebi i svima koji su nepravedno prognani iz zaviĉaja, kako doţivljavaju strani svijet. Kako gledaš na zapreke koje iz nerazumljivih razloga povratnicima prave, ne koji oni koji ih ne ţele, već oni sunarodnici kojima bi Tvoja steĉena saznanja i iskustva bila dragocjena za oporavak Bosne i izlazak iz duhovne o ekonomske krize, recesije, nezaposlenosti? GUŠIĆ: Naţalost, to je jedna od oporih istina o današnjoj Bosni. Nisam ja u ovim godinama, kada već razmišljam o nekakvoj penziji bitan, nego su bitni naši mladi, školovani kadrovi, kako oni što su vani, tako i oni što ţive u Domovini. A, najporaznija ĉinjenica u ovoj priĉi jeste ona o visokoobrazovanim struĉnim mladim kadrovima koji razmišljaju o odlasku u inozemstvo, jer u Bosni ne vide perspektivu. Tome se ĉim prije treba stati ukraj, ako već nije kasno. Kada bi naši Bosanci u Bosni znali šta znaĉi ne prisustvovati sahrani bliţnjih ili njihove sjene ostaviti u tuĊim grobljima, daleko od svoje porodice i najbliţih, vjerovatno bi dozrela svijest kod bh. politiĉara, i u samom narodu, da se nešto treba mijenjati. Do koje mjere bosanskohercegovaĉki mediji djeluju konstruktivno, a koliko se urednici i vlasnici medija ponašaju politikantsko-opstrukcijski i šta bi poruĉio kolegama od novinarskog zanata? GUŠIĆ: Daj Boţe da je ta svijest dozrjela, kako kod bh. politiĉara, tako i kod naroda. I pored naprijed izreĉenih kvalifikacija o bh. medijima i njihove zavisnosti od ove ili one politiĉke ili financijske oligarhije, ipak, ima medija u našoj zemlji koji djeluju i konstruktivno u odnosu na zbivanja u društvu, pa prema tome i otvaraju oĉi tom narodu. A hoće li narod zaista otvoriti oĉi, ili će na jedno zaţmiriti, do njega je. Kolegama od novinarskog zanata, ako hoće da me ĉuju,



29

poruĉio bih da se drţe temeljnih principa novinarstva – da sluţe istini i samo istini, ma koliko ona bila bolna i ma koga ona zaboljela. Sve drugo je izdaja ĉasne i odgovorne novinarske profesije. Na kraju ovog lijepog prijateljskog, bosanskog i prije svega ljudskog razgovora, ţelim Tebi da se naĊeš kao povratnik “Dogodine u Tvojoj Banjoj Luci!”, kao poštovan i uvaţen sugraĊanin, sa svojom porodicom. I da napraviš još mnogo lijepih publikacija, obaviš još mnogo intervjua, i da ih ukoriĉiš u knjigu kao vrijedan dokument bosanskohercegovaĉke kulturne baštine, koja govori o teškim i slavnim vremenima, o putu mukotrpnog preţivljavanja i emancipacije u egzilu, do povratka kojeg Ti iskreno ţelim, u miru sa svojim susjedima, prijateljima, roĊacima, ĉuvajući kao i ranije spomenike i duhovna svetišta bez kojih Bosna ne bi bila ono što jeste, dragocjena, otvorena, prepoznatljiva po svojoj velikodušnosti i gostoprimljivosti. Hvala Ti na ovom razgovoru, Dobri Prijatelju. GUŠIĆ: Hvala Tebi, dragi i poštovani Prijatelju, kolega i saborĉe. Kao što je god i kap morske vode more, tako je i naša uporna borba sa vjetrenjaĉama – borba. Hvala Ti još jednom na iskazanim prelijepim i plemenitim ţeljama i hvala Ti što si bio jedan od dvojice koji je prepoznao moj 20-togodišnji javni angaţman na ovaj naĉin. I, ako ovaj razgovor prihvataš kao neki dar, onda neka to bude moj skromni poklon Tebi u predveĉerje još jedne obljetnice Tvoga dolaska na ovaj svijet. Naravno, ovo je moj skromni dar i našim cijenjenim ĉitaocima. RAZGOVOR VODIO: Marjan Hajnal

K U L T U R A

U DEN HAAGU PROMOVISANA KNJIGA PRICE BiH PISACA

Pise: Mujo Midzic

Nakon novembarske promocije knjige PRICE koja je odrzana u Briselu gdje je i stampana, pocetkom januara 2011.godine predstavljena je i u Holandiji. O promociji u Belgiji vec smo i pisali u proslom broju naseg lista. Pod krovom ambasade BiH i uz svesrdno angazovanje ambasadora Mirande Sidran- Kamisalic knjigu je predstavilo sest autora koji su za ovu priliku i doputovali u Den Haag. Inace, knjiga sadrzi 52 price 27 autora koji zive i stvaraju uglavnom van granica BiH.

B.Redzepagic, O.Arnautovic, G.Saric, A.Zalica, F.Softic i S.Osmicevic



30

Pred prepunom svecanom salom u Ambasadi predstavili su se knjizevnici: Bajram Redzepagic iz Australije, Faiz Softic iz Luksemburga,Osman Arnautovic iz Belgije i Safeta Osmicevic, Antonije Nino Zalica i Goran Saric iz Holandije. Knizevno vece svojim prisustvom i kracim obracanjem publici uvelicao je i Kader Abdulah, izuzetno poznati i popularni iransko-holandski pisac. Njegova dva romana na bosanski jezik preveo je Goran Saric i oba su stampana u BiH. Dobrodoslicu prisutnim pozeljela je ambasador Miranda Sidran- Kamisalic isticuci da je radosna sto moze i ovoga puta, kao i u vise navrata do sada,pruziti gostoprimstvo piscima i svim onim kojima je do kulture i afirmacije BiH stalo. Podsjetila je i na 50 godisnjicu od dodjele Nobelove nagrade za knjizevnost Ivi Andricu, koji je ljude i prostore Bosne priblizio svijetu. Uz objasnjena kako je do realizacije knjge PRICE doslo (ciji je pokretac bio knjizevnik i prevodilac Osman Arnautovic) pisci su citali dijelove svojih prica, a neki su i govorili svoje pjesme i time se predstavili. Valja napomenuti da su pisci i finansirali stampanje knjige cijom prodajom zele realizovati i neka sljedeca izdanja. Postoje i realni izgledi da se ova knjiga u sazetijem obliku objavi i na francuskom jeziku u Belgiji.

Pisci Goran Saric i Abdolah Kader

I poznati iranski pisac Kader Abdolah obratio se kolegama-piscima i mnogobrojnoj publici sa biranim i inspirativnim rijecima: -Prilikom moje proslogodisnje posjete Bosni i Hercegovini i Sarajevu osjecao sam se kao da sam se vratio kuci, mom gradu i sretan sam da i vi dolazite iz takve zemlje, bogate kulturnom tradicijom i multikulturne. Budite ponosni na svoju zemlju, sa svim njenim razlicitostima, a ja sam uvjeren da ce BiH vec za 20 godina biti jedno od najvecih izvora svjetske literature, rekao je vidno uzbudjen iransko-holandski pisac koji zivi u Holandiji preko tri decenije. Knjizevno vece, koje je odrzano 7. januara, uvelicali su pjesmom, igrom i umjesnim vodjenjem programa Mirjana, Iva i Zoran Lesic. Holandski glumac i vec dobro afirmisani pjevac sevdalinki Joost Spijkers otpjevao je na besprijekornom bosanskom jeziku i nekoliko starih sevdalinki uz pratnju na gitari Mise Petrovica.



31

Mlada Iva Lesic pokretima slijedi pjesmu Emina u senzibilnoj izvedbi Joosta Spijkersa Bio je to svojevrstan knjizevno-muzicko-plesni kolaz uz koji se ostalo skoro do pola noci sa zeljom svih da se uskoro ponovo vide nekim slicnim povodom.

M.Midzic

JUGONOSTALGIJA Svake smo godine Sa Goranova proljeća - nakon priredbe u zagrebaĉkoj tvornici papira – odnosili kućama sveţnjeve, sa hiljadama stranica mašinskog, pisaćeg, bankposta i pelira. Ko je mogao i htio Imao je na ĉemu Do idućega Proljeća Po tri-ĉetiri knjige napisati. Meni se nešto nije dalo. Svi kaţu: ni jedan dan bez crte, Pa skroje barem knjigu-dvije u godini, A ja sasvim obrnuto: ni crta bez dana – Pa sastavim po jedan knjiţuljak U tri-ĉetiri, jal u pet, u šest godina ! Iz Makedonije, svake godine - ko sad se sjećam – po dva-tri kartona makedonskog, crnog. Ko ga usput ne popije, nego nekako do kuće dovuĉe –



32

mogao je, cijelu jesen i zimu za njom, uz vino puniti one prazne zagrebaĉke papire. Meni se nešto nije dalo. Ko će to tegliti, sa Ohrida, preko bijela svijeta, Pa u Bosnu – nego sam ih odmah, na licinom mjestu, Otvaro-smirivo, meĊu svojim dobrim Juţnoslavenskim drugarima. Valjalo je, u široku Društvu i pod jakijem aršinom, znati pokazati Ko umije bolje pjevati i piti, pjevati i piti ! Sve što je propalo, moralo je propasti – Kaţu da je kazo Onaj, najpametniji meĊu svima Njima, strašnim ljudima – filozofima. A ja – Notorna budalĉina – nikako tako ne mislim ! Osim Što jest propala, kakvoga drugog dokaza imaju – Da morala je propasti ? I kad je već propala – Jesu li morala propasti i mjerila ? Jesu li morala propasti i mjerila ? Proderem se koliko me grlo nosi I istoga trena dobijem Strašan napad Jugonostalgije A b d u l a h S i d r a n

BOSANSKO/HRVATSKI/SRPSKI - HOLANDSKI RJECNIK I HOLANDSKO -BOSANSKI/HRVATSKI/SRPSKI DIGITALNI RJECNIK

www.nl-bhs.com

Husein Mujagic, autor

Holandsko-Bosanski/Hrvatski/Srpski rjecnik, koji sadrzi preko 3000 stranica, Kozarcanin Husein Mujagic je zavrsio nakon 10 godina strpljivog rada. Rjecnik nije pravio iz komercijalnih pobuda nego za svoju porodicu, za sebe i svoje prijatelje. Istampao je 100 primjeraka i dijeli ih svojim prijateljima iz BiH ali i holandskim prijateljima, koji ce mozda nekada putovati u BiH i susjedne zemlje.

http://www.nl-bhs.com/



33

Husein Mujagić je roĊen ratne 1944. godine u drevnoj varoši Kozarac u sjeverozapadnoj Bosni I Hercegovini. Zavrsio je uciteljsku skolu u Prijedoru 1964. godine, Ozenio se 1971. godine sa Samardţić NaĊom, takodjer uciteljicom. Studirajući uz rad i on i supruga su završili pedagošku akademiju i postali nastavnici.

Ţivio je Husein sretno sa suprugom i ĉetvoro djece u skoro idiliĉnom Kozarcu sve dok nije poĉeo rat. Vojska Bosanskih Srba je nakon okruzenja i napada potpuno unistila Kozarac 24. maja 1992. godine. Poginulo je preko 1800 Kozarcana a prezivjeli su deportovani u koncentracione logore Omarska, Trnopolje i Keraterm. U Omarskoj je bio zatocen Husein sa sesnaestogodisnjim sinom Satkom. Mnogi nisu prezivjeli mucenje i iscrpljivanje u tom zloglasnom logoru. Za razliku od vecine zatocenih intelektualaca Bosnjaka Huse je igrom slucaja zajedno sa sinom uspio izaci iz logora. Nakon prikljucenja supruzi i dvoje male djece i provedene teske dvije godine u izbjeglistvu u centralnoj Bosni, gdje se opet bavio uciteljskim radom, odlucio je da krene u Holandiju, gdje su mu vec bila dvojica starijih sinova Zlatan i Satko.

Husein se nikako nije mogao pomiriti sa tim da je njegov Kozarac potpuno opustošen i da ga je morao zauvijek napustiti. Nadao se, i dok je jos bio u Bosni, da će sve brzo završiti i da će se Kozarĉani ipak vratiti u svoj Kozarac i obnoviti porušeno, a ţivot poĉeti iznova.

U Holandiji nije mogao postati nastavnik, jer je za izvoĊenje nastave na holandskom jeziku morao teĉno govoriti holandski, ali je se ipak zaposlio u osnovnoj školi kao conciërge. Nije mu bilo vaţno šta radi, vaţno mu je bilo da je ponovo meĊu Ċacima, a i kolegama.

Da bi pomogao svoj djeci da prebrode teskoce u skoli sa holandskim jezikom stari prosvjetar je dosao na ideju da za djecu (a i za sebe i suprugu) napise jedan mali rjecnik sa najznacajnijim rijecima za svakodnevnu upotrebu, sa listom glagolskih oblika jakih/nepravilnih glagola u prošlom vremenu i participu perfekta, te nepravilnim oblicima mnoţine imenica. Huse je, naime, odmah na pocetku uocio da pri ucenju Holandskog jezika ozbiljne probleme zadaje prošlo vrijeme i particip perfekta jakih/nepravilnih glagola, kao i nepravilne mnoţine imenica.

To nije bilo uzaludno, Huseinov rad na malom rjecniku je pomogao djeci da lakse prebrode pocetne teskoce sa jezikom. Kasniji rad na rjecniku je, van ocekivanja, imao i veoma pozitivan psiholoski efekat na Huseina jer su ga neprekidan rad na skupljanju rijeci i razmisljanje o rijecima udaljavali od misli na rat i prezivljene strahote. Vremenom su i u njegovim snovima ratne slike ustupile mjesto rijecima. Deset godina napornog rada je krunisano sa ovim rjecnikom. U predgovoru Rjecnika on tvrdi da ljudi koji vladaju Holandskim jezikom kao maternjim ili ga dobro poznaju mogu uz pomoc rijeci iz njegovog Rjecnika biti razumljivi u BiH, Hrvatskoj, Crnoj Gori i Srbiji ili obratno.

U drugom dijelu rjeĉnika gdje su rijeĉi prevedene sa holandskog jezika na B-H-S (bosanski, hrvatski i srpski) jezik, nalaze se i glagolski oblici jakih glagola i nepravilna mnoţina imenica. Kako se ovdje treba sluţiti rjeĉnikom? Ako traţite šta znaĉi rijeĉ loog, u rjeĉniku ćete naći tri znaĉenja ove rijeĉi. Kod prvog znaĉenja stoji da je loog pvo liegen (pvo je skraĉenica od prošlo vrijeme od/verleden tijd van). PronaĊi liegen, pa ćeš vidjeti da ova rijeĉ znaĉi 1. lagati i 2. slagati, pa ćeš lako zakljuĉiti da loog znaĉi 1. lagao ili 2. slagao.

Ne tvrdi Huse da u njegovom rjeĉniku nema grešaka, ali onaj ko ih je u stanju pronaći i 100% je siguran da je u pitanju greška, moţe se pohvaliti da mu ovaj rjeĉnik nije potreban. Ali ne zalijeĉite se. Niko ne zna sve. Huse je, naprimjer dugo tragao za prevodom rijeĉi vagir i fenjer na holandski jezik. Ni ĉovjek koji je imao koĉiju sa konjskom zapregom nije mu mogao kazati holandsku rijeĉ za vagir (iako ga ima na koĉiji), a niko mu nije mogao kazati kako se na holandskom jeziku kaţe fenjer, iako im ga je on pokazivao (i u školi u kojoj je radio imali su pravi-pravcijati fenjer). U van Dale Handwoordenboek na 726. strani zadnja rijeĉ u lijevom stupcu je paddestoel (gljiva,peĉurka), a u Groene Boekje na 683. strani pri vrhu desnog stupca piše paddenstoel. Ima još mnogo primjera, posebno kad su u pitanju ĉlanovi imenica. Ili u Bosni: u nekim krajevima kaţu brati klipice na mjestu gdje se cijepaju drva, a u drugim dijelovima Bosne moţeš brati šljive sa grane, a klipice sa zemlje moţeš kupiti.

I na kraju: u rjeĉniku se nalaze i one rijeĉi koje nazivamo bezobrazne, nepristojne ili vulgarne rijeĉi. Nisu one tu da vas uĉe nepristojnostima, ali to su rijeĉi koje se ĉesto koriste u ţivotu, koje se sreĉu u filmovima... – i treba ih znati.

Kad je trebalo da rjeĉniku da ime shvatio je da je to veliki problem. U vrijeme bivše Jugoslavije, zvaniĉni jezik u Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji bio je srpskohrvatski/hrvatskosrpski jezik. A sada, samo u Bosni i Hercegovini postoje zvaniĉno tri jezika (bosanski, hrvatski i srpski). Huse nije ţelio nikom da 'soli pamet', ali je znao da svako u BiH razumije svaku rijeĉ iz ova tri jezika.

http://nl.wikipedia.org/wiki/Kozarac



34

Vjerujemo da je Husein Mujagic u pravu ali poznavalac bosanskog jezika Ing. Salih Cavkic, koji zivi u Belgiji, kaze: - Radujem se svaki put kad se neko posveti bosanskom jeziku pa ĉak i kada napravi pogreške. Onaj što radi ima pravo i da griješi, a napisano se moţe ispraviti. Samo ono što nije napisano niko ne moţe ispraviti.

Nakon citanja naziva rjeĉnika i pregledanih rijeĉi koje poĉinju slovom D nije mi jasno kome je ustvari ovaj rjeĉnik namijenjen; Srbima, Hrvatima ili moţda Bosancima? Bosanskim se ne moţe nazvati jer je prevelik broj srpskih rijeĉi, kao i nekolicina drugih koje ne pripadaju nijednom od tri jezika. Gospodin Mujagić moţe da se brani i da kaţe: - rjeĉnik je i nazvan bhs, što bi bio apsurd. Cinjenica da je g. Mujagić roĊen, odrastao i ţivio u miješanoj sredini ne opravdava porijeklo ekavskih rijeĉi. Niko nema pravo da sam izmišlja rijeĉi pa ni slavni lingvisti. Svaki jezikoslovac ima nekog kao primjer na koga se oslanja i komparira svoju rijeĉ prema rjeĉniku istog. Isto tako se pridrţava porijekla i izvornog temelja stranih rijeĉi u našem jeziku. Dakle ako smo preuzeli internacionalnu rijeĉ (dactilograf) onda je trebamo i pisati kako se izgovara (daktilograf), a nikako (dahtilograf) kako stoji u ovom rjecniku itd. Gospodin Mujagić je trebao uzeti Rjeĉnik od Halilovića, pa se prema njemu orjentisati, ili Rjeĉnik od Jahića. Oni su prvi svojim skromnim Pravopisnim rjeĉnicima omogućili da nastavimo kontinuitet bosanskog jezika. Pravopis Senahida Halilovića je danas Standard za bosanski jezik. Prema tome svi mi koji radimo na rjeĉnicima s bosanskim prefiksom moramo i trebamo se pridrţavati toga utemeljenog pravopisa. U pregledu neispravnih rijeĉi kontrolisanih pod slovom D podvuĉen je crveno veliki broj rijeci. To je uradio moj Bosanski nadzornik pravopisa odnosno Spelling Checker for the Bosnian Language. Napominjem takodjer da je trebalo izbjegavati da se prevodi opisno. Svaka rijeĉ se moţe prevesti na bosanski i obratno i njima ne treba opis, osim ako ne misli praviti Leksikon. Ipak, i pored ovih kritika moje veliko poštovanje za utrošeno vrijeme i strpljenje g. Mujagica. Znam da je ovaj projekat veoma obuhvatan i da zahtijeva veliko ulaganje vremena i energije. Mislim da je dosta toga uraĊeno i da postojece greske treba popraviti, što moraju uraditi odgovarajuci strucnjaci za jezik. Na kraju, ovaj rjecnik će biti dobar ako umjesto nl-bhs, bhs-nl bude nl-hs, hs-nl, iako je apsurdno je da g. Mujagić pravi srpski i hrvatski rjeĉnik što ni Srbima ni Hrvatima ne treba, oni imaju svoje formirane rjeĉnike za mnoge svjetske jezike. A bosanske SH etnije koriste se srpskim i hrvatskim jezikom te im ovakvo što nije potrebno. Medjutim, Bosancima Bošnjacima je potrebno jer se naš bosanski jezik tek treba formirati, radimo na tome, ali ne na ovakav naĉin. Naţalost, ako se ne budemo pridrţavali Standarda za bosanski jezik edukativna slika BiH će izgledati kao sumorna zemlja poslije cunamija, tvrdi Ing. Salih Cavkic. D. K.

U Drustvu Sa Sandzackim i Bosanskim Patriotama U Arnhemu

HOLANDSKE PIRAMIDE I ANĐEOLIKA NOĆ

Osvjetljenim holandskim drumovima, u predponoćnom vaktu, moćna mašina grabi prema gradu Huizenu. Dirigent za volanom, predsjednik Zajednice sandţaĉke dijaspore u Zemlji kraljice Beatrix. Na zadnjem sjedištu njegov (srednji sin) jedanaestogodišnji Tahir, šutke prebira friške i tople uspomene, na netom provedeno vrijeme sa svojim vršnjacima, u prekrasnoj sportskoj dvorani bh kluba ''Bosna'' Arnhem. Dok je ''zrelija'' generacija u sveĉanoj sali, namjenjenoj za konferencije i kulturne dogaĊaje, plovila na istoĉnom bedemu Bosne, na kom se te noći, po rijeĉima prisutnih, ukazao melek, baš kao u ĉuvenoj, prvoj, presudnoj, bitki na Bedru. Bitki koja i danas

http://sandzak.nl/profile/Fako



35

danile traje l' traje. ''Ja na promocije idem da bih kupio knjigu'' - kazat će mi, u jednom trenutku, Enes (namjerno izostavljam ono: ''gospodin,'' jer je on više od toga) Nuhović-dodajući da na skupove Bošnjaka vodi svoje sinove iz praktiĉnih razloga: SavlaĊivanje našeg jezika, druţenje, sklapanje prijateljstva... Prešućujem šapate u sebi, po kojima su to odlike pravog roditelja, pa i rodoljuba. Prešućujem i spoznaju da ljudi znaju biti opaki, te u toj opakosti gurnuti ĉovjeka u provaliju, ali se zadovoljavam ponuĊenim odgovorom da bez ljudi ne moţeš ništa, ne moţeš ni do te provalije stići. '' Bilo je zaista kako sam i oĉekiv'o'' kazat će ponositi sandţaklija kog sam upoznao u bh Stichtingu ''Bron'' u Amsterdamu, a on je, Enes, uvjek prisutan na svim vaţnijim skupovima bh dijaspore, i naravno njegova voljenog Sandţaka. '' Ĉitajući roman, ''Melek Rabija'' kupljen na prošloj promociji, osjetio sam nekakve smiraje, neopisivi nagon za daljnim išĉitavanjem te knjige i neku njenu ĉudnovatnu moć. Bit ću sretan da u našoj Zajednici organizujem promociju tog izuzetnog romana''-kazao mi je dok smo se pribliţavali Huizenu. ''Vozio bih te rado do Amsterdama, ali moram za par sati ustati na posao, meni je svaka subota radna''- veli mi Nuhović dok smiruje mašinu uz Ţeljezniĉku stanicu u Huizenu. ''Ma, nema potrebe, volim vozove, a ovdje ih ima cijelu noć, svaki sat''- kaţem, uz dodatak naslova ĉuvenog filma: Gorana Paskaljevića. Stišano poponoćno vrijeme, u polupraznom kupeu Intersitija zvuk mobija dobija na snazi: ''Halo! ovdje Enes, samo da ĉujem jesi l' imao voz i gdje si...'' -Ne brini momĉe, mirno spavaj, evo me u blizini Centralne stanice u Amsterdamu. Veza se prekida, a prijateljstvo protkano poštovanjem, pa i prijatnim iznenaĊenjem, u ovim surovim vremenima, u beznaĊima ĉovjekolikosti, poĉinje da niĉe, raste, grana se... U pustim i minulim daljinama kao da sam zaĉuo odjeke pjesme: Mirno spavaj nano sve je zakljuĉano...Eh! Oko jedan poponoći grlim se s opipljivom samoćom u svom skrovištu. Sjećanja sa anĊeolike veĉeri iz Arnhema, kap po kap, ubrzavaju film, djelujući kao infuzija koja me je prije par godina dozivala iz neuspjele smrti. Tonem u zasluţen san...

HOLANDSKE PIRAMIDE Kišno tamna noć, u Arnhemu sam, gegam se uz najveće brdo u Holandiji. Nemoj da vas laţu, nije sva Holandija tepsija, ima i ona svoje piramide i to u ovom gradu. Moţda je, mislim se, pokojni princ Claus (Klaus) kad se ono prizetio s našom kraljicom Beatrix ovaj dio donio u miraz. Ne znam? Ne znam šta misli ona zbabosana Melkertova. Ĉudno je to, neke se veoma brzo zbabosaju, istroše ko trajalove gume, a neke ostaju lijepe i u stotoj. Nekim ţenama godine ne mogu ništa, a nekim ni godine ni muškarci. Jel' te nikad dosta. Idem sve dalje i dalje, a brdo ispred mene raste. Rominja polutopla kišica ili se ja znojim? Vruć sam od bijesa, na ''polubrata'' turĉina, zezuo me! Šofer gradskog autobusa, izbacio me prije vremena i sad geljam... Giljam dade...Moj bijes se pretvara u lagano podrhtavanje, koje, vidi ĉuda, primjećuje i mobi, i on poĉinje da drhturi i šetka po dţepu jakne. Zove me Fako Dţigal, pita gdje sam zalut'o, pa da doĊe po mene i stvarno stiţe

za dvije ipo minute, za par smo tamo u klubu ''Bosna.'' Sala ispunjena. Gong za poĉetak već odzvonio, svi ĉekaju. Prvo piće, cigareta, prebiranje po prostorima ispod behara koji sve više opada. Oćelavit ću po ovim veĉerima, ako i to je za ljude, blago magarcima oni nikad ne oćelave. San se nastavlja s malim ubacivanjem nepredviĊenih detalja, ali teĉe kao Gadafijeva kontra revolucija. Samo, umjesto krvi u ovom snu teĉe ljubav. Ljubav autorice i ljubav publike. Poštovaoci pisane rijeĉi pristigli iz raznih gradova Holandije i oni posebni, autorici, ĉini mi se, najdraţi, prešli po par stoja kilometara. Stigli sa dva auta iz Luksemburga! Pjesnik i prozaista Faiz Softić i Muhamed Mule Šabotić koji je prošle godine u Luksemburgu, u svojstvu aktiviste kluba ''Sloga,'' Marku Vešoviću uruĉio priznanje u vidu novĉane donacije. Za Vešovićev literalni angaţman na rasvjetljavanju zloĉina poĉinjenih nad Bošnjacima Sandţaka. Sulejman Aliĉković, majstor pripovijedanja i Enes Karišik, sekretar asocijacije Unija mladih aktivista-Luksemburg.



36

ISTOĈNO NEBO BOSANSKOG SAZVJEŢĐA Gospodin Fako Dţigal, taj vjeĉito (zajedno sa svim' svojim saradnicima iz kluba ''Bosna'') nasmijan dobrodušni ljudina, sa još vidljivim osmjesima, izmamljenim prinovom u porodici, sveĉano otvara zakazanu promociju romana: ''Melek Rabija'' , ali prije tog' najavljuje autora knjige: Na istoĉnom bedemu Bosne. Autor ĉetvrte knjige, pomenutog naslova, gospodin Kemal Duraković, skroman u svemu, pa i u svom predstavljanju zainteresovanoj paţljivoj publici. Borac Armije BiH, te precizni hroniĉar, zapisiv'o je, na veoma interesantno poetiĉan naĉin, sva dešavanja u podrinjskim kotlinama, od prvog do poslednjeg dana, agresorskih nasrtaja na svu sirotinju, pa i sva bogatstva naših privremenih bivstvovanja.

Subota, 28. januar 1995. godina. Primirje se privremeno poštuje na obje strane. Jutro je smrzlo kao kost. Vrši se podjela paketa porodicama poginulih i teţe ranjenih kao i vojniĉkih paketa koji sadrţe: 10 kg brašna, 1 litar ulja, 1 kg riţe, 1 sapun, 1 kg šećera... Dugo, s prizvukom bola, još dugo u svojoj košmarnoj stvarnosti ponavljam rijeĉi: poginulim i ranjenim, 1 kg riţe i jedan sapun, ej! jedan sapun! Znaĉe l' ove rijeĉi, u kojima je i ĉistota i prljavština svijeta, ikome išta? Ima l' u njima bilo kakve simbolike, opomene, išareta? Jedan sapun!? Sanjam kako moja malenkost, na zamolbu Durakovića, ĉita još par kraćih pasusa iz ove knjige koju bi trebali imati, ako ništa, da nas bar ona, ako mi ne znamo, brani od zaborava i spira od svekolikih poganluka. Ej! jedan sapun! Skromnost i vrlinu borca, patriote, pa i onog koji se nije grabljenjem zarazio, pokazuje na odlasku poklanjajući preostalih osam knjiga Dţematu-Arnhem. (Jedan je poklonio promotoru, a jedan hm, autorici romana ). Novac od pazara (za knjige) će leći na raĉun IKC-a , a utrošit će se u ureĊivanje kupljene zgrade. (Vid jeti tekst u rubrici: Dijaspora: Nebo nad Holandijom). Takav je Kemal Duraković koji je, uz sve napomenuto, i sretni djed (mada ne liĉi) jer je za prvi roĊendan svome unuku Ammaru Hamidoviću posvetio ovu svoju ĉetvrtu knjigu.

ANĐEOLIKO NEBO NAD ARNHEMOM

Prigušena svijetlost i onaj prepoznatljiv bljesak na licima publike, uskomešanost trenutka koji se stišava, nakon ĉeg' kao jarboli, na vjetru, zaploviše stihovi: Moj zumbule! Moj Ibrahime, ispuniše i salu i nas prisutne, stihovi ispisani ljubavlju i zahvalom, te se uz akorde harmonike kojom je, vještinom maestra, upravljao Rusmir Jašarević poĉeše u nezaborav smještati. Zatim je uslijedila pjesma: Kad se moralo slušati oca... I šta da vam priĉam. Opet teĉe promocija puna emocija. Kroz salu i njenu tišinu, na neki naĉin, oţivljavaju ozvuĉene slike išĉezlih vremena, ali saĉuvanih ljubavi, prema onima koji su nas uĉili da je ţivot iluzija koju valja našim iluzijama osmišljavati, obogaćivati...tragajući za korijenom i smislom njegova nicanja i poniranja. Nakon nabrajanja dosadašnjih naslova, sledi osvjeţavajuća vijest da će se na Sajmu knjige u Sarajevu pojaviti zbirka priĉa: Zrele godine. Dok romansijerka ĉita odlomak iz knjige u kom se opisiju kljuĉni momenti kad se Rabijin ţivot mijenja u potpunosti, te kreće u sasvim neoĉekivanim smjerovima, pogledom lutam po ispunjenoj sali. Nema nikave dileme da su svi predati, svim svojim ĉulima, rijeĉima koje se zvonkim treperenjem gube negdje u našoj prošlosti ili budućnosti, ko će to više znati? Ko smo i što smo? Jesmo li mi svoja prošlost ili neĉija buduĉnost? Jesmo li razoĉarenje neba ili poslednja nada da se ciklus Plave lopte neće završti u ĉoporativnoj skiki. A opomene u uzaludnosti trajanja svesti na priĉu o jednoj koloni, razbijenoj na više grupa, koje su se u sebi raspale... Dok autorica potpisuje kupljene knjige vidim na licima prisutnih odraz zadovoljstva na kom je iscrtano blago olakšanje. Nakon toga, u svoje, pa i u moje ime, autorka zahvaljuje Faki i svim, beskrajno ljubaznim, domaćinima kluba ''Bosna'' koji su nas dobrodušno, ĉista srca i toplih duša te veĉeri ugostili. Osjećam, jer iz prikrajka se opet oglašava harmonika, da je naša knjiţevnost poĉela nekako usmeno s koljena na koljeno, od ĉovjeka ĉovjeku, pa preko sevdaha do Ćatića, Kulenovića, Selimovića, Sidrana, Kadrića, Topalovića, Lukića, Osmiĉića, Medije-Velagića, Zubĉević- Aleĉkovića, Đokića...

IZ SNA U SAN

Zatim, u snu koji teĉe, vidim kako glavni lik ( u nekom od nastavaka ) iz romana: Melek Rabija, odnosno Zajkova Rabija snagom proljetnih maestrala, ili snagom i ljubavlju cvijetanja, prevrće oblake traţeći svog dragana. U izbezumljenom pogledu djevojĉice, kojoj su oteli olovku, ĉitam nenapisanu priĉu o prokletstvu pokoljenja, ĉitam njen strah da će joj se



37

snovi ostvariti i da će iluzijom svog postojanja zalutati u sopstveni ţivot. Pratim bezposleno-dokonu raju kako se podsmjehuju Rabiji koja malo štula dok traga za Zajkom. Grohotan smijeh i zadovoljstvo mase poĉinje da kljuĉa, te vidim sam sebe, vidim kako me nema, dok viĉem na masu iluzionista da je Rabija melek i da joj se ne smiju podsmjehivati. Ona ne kleca, ne štula, ne ćopa...ona gazi preko oblaka, te povremeno na mekšim mjestima njena noga jednostavno ponire. Viĉem na one koji su gladni tuĊe nesreće kako bi svoju lakše podnijeli. * Budi me prasak zaostalih gromova i kiše koje su saprale neka od mojih sjećanja, i tragove za povratak u prošlost, kako bih, eventualno, servisirao tj. popravio budućnost. Razoĉaran laţima i smoren istinama, klonuo sam-ponovo. Evo, opet sam u snu. Drugo-aprilska noć, 2011-ta godina. Prostrije Zajednice sandţaĉke dijaspore Holandije, u Huizen-u. Sala ispunjena! Vidim goste i iz drugih gradova, vidim ( osim autorke romana: Melek Rabija ) pisce iz Luksemburga...Enes Nuhović-kazuje dobrodošlicu...san teĉe...Ako se probudim-priĉaću vam.

Dijaspora mora i hoce da bude sudionik u odlucivanju o buducnosti BiH, o svim pitanjima a posebno o najvaznijim kao sto je ustavno pitanje, svidjalo se to nekome ili ne, istakli su mnogi ucesnici u diskusiji.

07.03.2011 u 10:00

Iz Zemlje Lala i Kanala: Prva penzija

Nizozemska komercijalna televizija emitira rezultate recentne ankete: “Jeste li za to da naša

zemlja primi izbjeglice iz Libije?” Odgovor: Ne. Postotak: 84 %!

Piše: Goran SARIĆ, goransaric.net

Tuširanje, sendviĉ, televizija: jutro sa ustaljenim ritualima. Danas, u prvom redu “virtualnog izloga”, guţva i ogromni kaos

na egipatsko-libijsko granici. Nepregledna masa nesretnika u bijegu od mahnitog diktatora što je onomad, na davnom

samitu nesvrstanih, u Beograd došao sve sa kamilama. Kući beduin - svagdje beduin! I k tomu još u Gradu razapeo

golemi šator, ĉini mi se, baš u blizini hotela “Jugoslavija”!



38

Tenkovi i kordoni egipatske policije, preskakanje zida, krv i ruke što od malobrojnih humanitaraca ištu koru kruha.

Jeza. Pogotovo za nas, jedine Europljane koji su u proteklih šezdeset i kusur godina na svojoj koţi iskusili punu teţinu

rijeĉi kao što su: (bratoubilaĉki) rat, glad, bijeda, izbjeglištvo.

Gledam te tuţne pomiĉne slike, a suh, i najednom kao tvrd kruh mi zapinje u grlu.

U masi oĉajnika najednom spazim nekog jadu s ogromnom kuferĉinom na ramenu: suh, neobrijan, znojav, ĉini se:

izgladnio. Lomi ga ona bagaţa, sve ono njegovo, pa se pitaš: koliko će još, tako, izdrţati?

Ali, kamera nema vremena, ţuri joj se. Skupe su sekunde svjetskih agencija. U trci za ekskluzivom, ţure na druga

ţarišta. A njih, “hvala bogu”, i previše.

Polako se spremajući za udobnu predvidljivost, komfor još jednog zapadnjaĉkog dana, ove me slike vraćaju na moj teški,

izbjegliĉki “kofer”: Hrvatska, poljoprivredni kombinat “Kutjevo”, ljeto devedeset i ĉetvrte. Za nešto crkavice, koliko za pivo i

kobasice, desetosatni rad na nepreglednim poljima šećerne repe. “Slomit će tebe ovo, moj profo”, sjećam se, k‟o danas,

rijeĉi jednog traktoriste, dok, udobno zavaljen u kabini “John Deere”-a, gleda kako se lomim pod teškim vrećama

vještaĉkog Ċubriva.

Ili – poĊimo još dalje u ratnu prošlost – najboljeg prijatelja i njegovog teškog, “gastarbajterskog” kasetofona dok ga, u osvit

rata izmeĊu HVO-a i Armije BiH, vozim na varljivu crtu razdvajanja, juţni izlazak iz Grada. Prijatelj ode, s nešto krpica u

cekeru i onim glomaznim “nosaĉem zvuka” na ramenu. Ode iz rodnog grada, obećavši da će se vratiti, pa makar (tek) i u

penziji.

Zašto ovo pišem, sad kad libijska saga već više skoro da i nije vijest dana? Vjerovali ili ne – zbog statistike! To jest, da

pokaţem kako suhi jezik cifara, pokatkad, ĉovjeka moţe pogoditi jaĉe ĉak i od ovakvih snimaka.

Naime, nakon emitiranja opisanog izvještaja, nizozemska komercijalna televizija emitira rezultate recentne ankete: “Jeste

li za to da naša zemlja primi izbjeglice iz Libije?”

Odgovor: ne. Postotak: 84 %!

Kad se ovakva koliĉina ksenofobije biraĉkog tijela ima u vidu – jasno izraţena, uostalom, i kroz sve veću podršku

“holandskom Dodigu”, Geertu Wildersu - onda se moţe konstatirati da je ljevica na nedavno odrţanim regionalnim



39

izborima još dobro i prošla. U borbi za prevlast u donjem domu – koji moţe da ima korektivnu ulogu pri donošenju vladinih

odluka – (neudruţena) je ljevica dobila jedno mjesto više od desnice. Ako tako ostane, ona bi, barem teoretski, mogla

blokirati nepopularne, anti-socijalne odluke kojima već odavno prijeti, a pomalo ih već i provodi, kabinet (neo)liberaliste

Marka Ruttea.

Kaţem: “barem teoretski”. Jer, uvelike se već govorka da će slatkorjeĉivi Rutte kakvom udobnom “foteljom” namamiti

neku od manjih, desnici sklonih stranaka da preĊe “crtu razdvajanja” i pomogne mu u razgradnji svega onoga po ĉemu je

Nizozemska, kao drţava blagostanja donedavno bila nadaleko poznata: socijalna sigurnost, velika zaposlenost, odliĉno

zdravstvo i (svima pristupaĉno) školstvo…

Nema, dakle, mnogo razloga za veselje ni nama, “starim”, a, bogami, još manje potencijalnim novim izbjeglicama, poput

onog “mog” jade s poĉetka teksta.

No, meni, barem danas, ništa ne moţe pokvariti raspoloţenje. Jutros mi se, nakon puno vremena, javio moj “drug

graniĉarski”. Onaj s kasetofonom.

S druge strane ţice, pjesma, veselje.

“Gdje si ti? Šta slaviš”, zbunjeno ću ja.

“A gdje bih bio, bogati?! U domu svom, u našem gradu, opet. I tebi je vrijeme da dolaziš. DoĊi barem da popijemo po

jednu – danas sam dobio prvu penziju.”

KONCERTI HORA I ORKESTRA JU OSNOVNE MUZICKE I BALETSKE SKOLE IZ

SARAJEVA U VELPU I EDE



40

Poziv prijateljima kulture i umjetnosti. Pripala mi je posebna cast da vas obavijestim a ujedno i pozovem da budete sudionik sljedecem kulturnom dogadjaju: Od 29. aprila do 4. maja 2011. hor i orkestar JU Osnovne muzicke i baletske skole iz Sarajeva dolazi u uzvratnu posjetu horu u Ede, koji je prosle godine gostovao u Bosni i Hercegovini. U toku njihovog gostovanja priredice nekoliko koncerata zajedno sa horom domacinom. Prvi nastup ce imati u Velpu 30 aprila za Kraljicin dan u saradnji sa IKC “Bosnjak” i klub “Bosna” Arnhem-Rheden a u sklopu vec tradiciolnog prezentovanja Bosanske culture, kuhinje i humanosti. Drugi nastup je 1 maja u Ede . Planirano je jos nekoliko koncerata. Vas dolazak na ove koncerte bi jos jednom pokazao vasu iskrenu privrzenost nasoj kulturi i umjetnositi a za goste bi bio veliki stimulans ka daljnjem radu i razvoju umjetnosti i kulture nase nam drage Bosne i Hercegovine. Za vise informacija mozete se obratiti na sljedece adrese: Dorothé Wissink secretaris Koorschool Midden Gelderland 0318-622305 [email protected] www.koorschoolgelderland.nl Sead Siocic email: [email protected]

MAGICNI ZVUCI HARMONIKE U CONCERTGEBOUW - NIHAD HRUSTANBEGOVIC

HET CONCERTGEBOUW - KLEINE ZAAL - AMSTERDAM - NIHAD HRUSTANBEGOVIC 18 juni 2011

Magicni zvuci harmonike Nihada Hrustanbegovica u Koncertnoj dvorani (Het Concertgebouw) 18. juna 2011. u 20.15 U subotu 18. juna 2011. ce virtouz na koncertnoj harmonici i kompozitor Nihad Hrustanbegovic imati solo koncert u Concertgebouw - Kleine Zaal u Amsterdamu. U programu su djela: Antonio Vivaldi - Zomer (uit 'Vier jaargetijden', op. 8), Isak Albéniz – Asturias (uit 'Suite Española', op.47), Claude Debussy - Clair de lune (uit 'Suite bergamasque'), Astor Piazzolla – Fracanapa - Milonga del Angel – Libertango, Miles Davis - Flamenco Sketches, Django Reinhardt - Rhythm Future Nihad Hrustanbegovic - Sevdah Symphony (wereld première). Repertoar Nihada Hrustanbegovica obuhvata sve poznate muzicke stilove na harmonici: klasiku, jazz, postmodernu i svjetsku muziku, sa povremenim melanholicnim dodirima rodne Bosne i Hercegovine. Poznat po svom diverzitetu, priznat po inventivnosti i hvaljen po intenzivnosti, Hrustanbegovic je svirao sa cuvenim umjetnicima i za renomiranu publiku od Grace Jones do Kraljice Beatrix.


http://www.koorschoolgelderland.nl/




41

U dnevnom listu Trouw 2009. je proglasen cudom od harmonikasa. Heineken je koristio jednu od njegovih kompozicija za poznatu TV reklamu Heineken Extra Cold. Nastupao je sa jednim od najboljih gitarista na svjetu Al Di Meola, sa The Jazz Orchestra of the Concertgebouw, kao solista u Het Concertgebouw 2010. a bio je gost in TV programa Vrije geluiden, Top 2000 A GoGo i De Wereld Draait Door, gdje ga je intervjuisao Matthijs van Nieuwkerk. Sva zarada sa ovog koncerta namijenjena je za projekat Amsterdamske fondacije A gift for Bosnia i za njihov projekt “Nemoj biti slijep” („‟Wees er niet blind voor”) u Bosni i Hercegovini. Magicni zvuci harmonike - De magische klanken van de accordion - Subota 18. juni 2011. u 20.15 casova. Ulaznice: 25,- eura, online www.concertgebouw.nl. Telefonski via Concertgebouwlijn: 0900 6718345 (€ 1,- po razgovoru) od 10:00 do 17:00 i na kasi Kocertne zgrade - Concertgebouw: pon-pet 13.00-19.00, sub i ned 10.00-19.00 casova.. Het Concertgebouw - Concertgebouwplein 10 - 1071 LN Amsterdam www.nihad-accordeon.com, [email protected], Tel.+31 (0) 6 19578893

HUMANITARNI RAD

PRIKUPLJANJE SREDSTAVA ZA POMOC ELMI BOSKAILO NIJE BILO UZALUDNO Ovih dana smo preko poznatog humaniste Fake Dzigala iz Arnhema dobili radosnu vijest o izlijecenju mlade Elme Boskailo iz Mostara od opake maligne bolesti limfoma. Naime, Elmina prijateljica Aleksandra Savic iz Mostara je javila: “ Vjerovali ili ne, Elma je dobro i rodila je sina!” Aleksandra je i prije dvije godine uputila snazan apel za pomoc svojoj prijateljici mladoj Elmi Boskailo koja je obolila od opake kancerozne bolesti. Zajednicku akciju pomoci bh. udruzenja (Platforme BiH, IZBN, lokalnih organizacija) i pojedinaca tada je bez razmisljanja inicirao i vodio poznati drustveni i humanitarni radnik Fako Dzigal iz IKC Bosnjak iz Arnhema. Da podsjetimo, tada je za dvije sedmice kroz razlicite oblike aktivnosti prikupljeno 4555 eura i uplaceno na racun za operaciju i lijecenje Elme Boskailo. Veliko je zadovoljstvo cuti da se neko izlijecio od opake bolesti a jos je vece ako se istoj osobi moglo u najtezoj situaciji ljudski pripomoci. Posebno raduje cinjenica da je Elma u medjuvremenu rodila sina i da je postala majka. Nadamo se da ce joj ova cinjenica uliti novu snagu i otpornost za sve eventualne boljke u zivotu. D. Kuric

http://www.concertgebouw.nl/

http://www.nihad-accordeon.com/




42

Z D R A V L J E

TERAPIJA STARACKE MAKULARNE DEGENERACIJE POZITIVAN IZVJESTAJ O LIJEKOVIMA LUCENTISU I AVASTINU

28.02.2011.

Pise:Prof.dr.Ferid Cengic

Terapija staraĉke makularne degeneracije - Pozitivan izvještaj o lijekovima Lucentisu i Avastinu

Sa mog bloga Oftalmologija prenosim dio teksta o savremenom lijecenju senilne makularne degeneracije - stanju od kojeg sve vise osoba u poznijim godinama gubi vid.

Picture of the fundus showing intermediate age-related macular degeneration. (Slika ocnog dna koja pokazuje srednje razvijenu (za dob vezanu) makularnu degeneraciju

Makularna degeneracija vezana za dob ( Age-related macular degeneration – AMD vidi Macular_degeneration ) je veoma ĉest uzrok slabog vida osoba iznad šezdeset godina ţivota (mada se nekad pojavljuje i ranije). Bolest zahvata sami centar mreţnjaĉe, takozvanu makulu (zutu mrlju), te izaziva promjene koje dovode do gubitka centralnog vida.

Centralni vid je vid kojim razlikujemo veoma sitne detalje, pa zahvaljujući dobroj funkciji mreţnjaĉe u podruĉju makule (ţute mrlje) moţemo ĉitati sitna slova, koristiti kompjuter, gledati televiziju, plesti, šiti, odnosno raditi skoro sve ono sa ĉime je obiĉno povezana svakodnevna ljudska djelatnost. Osobe koje izgube centralni vid imaju veliku tamnu mrlju u centru vidnog polja. One vide sa strane i mogu se kretati, ali ne mogu nikoga prepoznati, niti obavljati naprijed nabrojane radnje.

Lijeĉenje AMD je veoma teško i nezahvalno. Neki se oblici (suhe forme) ne mogu skoro nikako uspjesno lijeĉiti. Vlaţne forme (gdje postoji izliv teĉnosti u makuli) su se lijeĉile raznim injekcijama, laserom, itd., bez nekog znaĉajnog rezultata.

http://letholandez.blogger.ba/wiki/Fundus_%28eye%29

http://en.wikipedia.org/wiki/Macular_degeneration

http://letholandez.blogger.ba/wiki/File:Intermediate_age_related_macular_degeneration.jpg



43

Posljednjih pet godina u terapiju su uvedena sredstva koja sprijeĉavaju rast patoloških krvnih sudova u oku, od kojih nastaju komplikacije, kao što su vodeni izljev (edem). Ovi lijekovi se nazivaju blokatorima faktora koji podrţava rast krvnih sudova (Vascular endothelial growth factor blocators, VEGF blokatori). U praksi se prvo poĉeo koristiti ranibizumab ( komercijalno ime Lucentis). Nešto kasnije je u terapiju uvedeb bevacizumab (Avastin).

Ovdje bih iznio u najkraćem šta je u svom izvještaju o ovim lijekovima podnijela holandska komisija za lijekove Comissie Farmaceutische hulp (CFI), a izvještaj se zove Farmacotherapeutisch rapport ranibizumab (Lucentis®) bij de indicatie neovasculaire (natte) leeftijdsgebonden maculadegeneratie – odnosno Farmakološki raport o ranibizumab-u kod indikacija za neovaskularnu (vlaţnu) senilnu makularnu degeneraciju.

Vidi http://ocnidoktor.blogger.ba/

S P O R T

OSMO SVJETSKO PRVENSTVO DIJASPORE BiH U MALOM FUDBALU ODRZAVA SE U VELIKOJ KLADUSI

Birmingham, 8. mart 2011. VIII svjetsko prvenstvo bosanskohercegovaĉke dijaspore u malom fudbalu/nogometu u organizaciji Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine, bice odrţano u Velikoj Kladuši od 20. do 22. maja 2011. Domaćin takmiĉenja je općina Velika Kladuša. Na ovom eminentnom sportskom dogaĊaju oĉekuje se uĉešće reprezentacija Bosanaca i Hercegovaca iz Amerike, Austrije, Australije, Belgije, Ĉeške, Danske, Engleske, Francuske, Irske, Nizozemske, Hrvatske, Italije, Kanade, Luksemburga, Njemaĉke, Norveške, Slovenije, Švedske, Švicarske, Turske... Nakon austrijskog Linza, belgijskog Antwerpena, njemaĉkog Münchena, britanskog Birminghama te prošlogdišnjeg domaćina Luksemburga, po prvi put prvenstvo će biti odrţano u Bosni i Hercegovini. Ĉast da bude domaćin ovog osmog prvenstva pripala je općini Velika Kladuša. Na ovaj naĉin SSDBIH ţeli svoje redovne aktivnosti pribliţiti graĊanima Bosne i Hercegovine i još više uĉvrstiti neraskidivu vezu izmeĊu matice i njene dijaspore. Preliminarni program VIII SP: Ĉetvrtak, 19 maj 2011. Sastanak sa opštinskim i kantonalnim institucijama Sastanak GO SSDBiH

http://ocnidoktor.blogger.ba/



44

Petak, 20 maj 2011. 12.00 Izvlaĉenje parova za grupno takmiĉenje 16.00 Utakmice prvog kola Subota, 21. maj 2011. 11.00 Utakmice 2 i 3 kola, polufinale i finale 19.00 Proglašenje pobjednika i dodjela pehara i nagrada 20.00 Kulturno zabavni program Nedjelja, 22 maj 2011. Ispraćaj gostiju GO SSDBiH mr. Anes Cerić Predsjednik Sportske komisije

Sa VII Svjetskog prvenstva Dijaspore BiH u Luxemburgu 2010.

Pozivamo sve zainteresovane,da se pridruţe u medijskoj i marketinškoj promociji narednog prvenstva, sa nadom da cete i Vi naći obostranog interesa za ovu veliku manifestaciju i postati njen SPONZOR ili MEDIJSKI POKROVITELJ.



45

Na web stranici Svjetskog saveza dijaspore Bosne i Hercegovine www.bihdijaspora.com u sekciji aktivnosti moţete pronaći dodatne informacije o ovom eminentnom takmiĉenju. GO SSDBiH Komisija za sport i informiranje

SCOUTING TURNIR U MALOM FUDBALU U AMSTERDAMU

Scouting turnir u malom fudbalu odrzan je 26. marta 2011. u Amsterdamu sa ciljem izbora najbolje fudbalske selekcije Holandije za ucesce na VIII Svjetskom prevenstvu Dijaspore BiH u malom fudbalu u Velikoj Kladusi od 20. do 22. maja 2011. godine.

Prvoplasirana ekipa je Mladi BiH, drugi je Amsterdam a treci Utrecht. Najbolji strijelac sa 10 golova bio je veteran Jakub Senan iz ekipe Amsterdama.

http://www.bihdijaspora.com/



46

ZAJEDNIČKI RAD VODEĆIH SVJETSKIH ISTRAŽIVAČA PIRAMIDA

HANCOCK, DAVIDOVITS, DUNN I OSMANAGIĆ

U njemaĉkim gradovima Frankfurtu i Minhenu, u odliĉnoj organizaciji firme World Wide Search, 18. i 20. februara odrţane su konferencije “Istraţivaĉi koji su zauvijek promijenili svijet piramida”. Predavaĉi su bili Graham Hancock iz Velike Britanije, dr. Joseph Davidovits iz Francuske, Chris Dunn iz SAD-a i dr. Semir Osmanagić iz Bosne i Hercegovine. Svaki od njih je ostavio peĉat koji će zauvijek promjeniti pogled na svijet prošlosti u kome su dominirale piramide kao najkompleksnije graĊevine.

Christopher Dunn, lijevo

Graham Hancock je najpopularniji i najprodavaniji svjetski autor u oblasti drevnih civilizacija. Arheoastronomski aspekt gradnje egipatskih piramida, podvodni gradovi u Pacifiku, Atlantiku i Indijskom okeanu su samo dio njegovih istraţivanja koji su istoriju razvijenih civilizacija pomjerili u doba prije kraja zadnjeg Ledenog doba.

Dr. Joseph Davidovits je eksperimentalnim putem dokazao da su generacije egiptologa bile u krivu dokazavši da su blokovi piramida na platou Gize graĊeni od lijevanog materijala. Chris Dunn je inţinjerskom analizom Keopsove piramide dokazao da je nesumnjivo rijeĉ o energetskoj mašini, a da su graditelji kolosalnih statua u Egiptu imali pristup mašinskoj i laserski preciznoj tehnologiji.

Dr. Semir Osmanagić je otkrićem bosanskih piramida unio novu dinamiku u istraţivanje fenomena piramida u svijetu, a analizama piramida na Mauricijusu, Kanarima, Kini, Hondurasu, Peruu, Guatemali i drugim zemljama nametnuo se kao jedan od vodećih svjetskih struĉnjaka za ovu oblast.

Postignut je naĉelni dogovor za odrţavanje ovih iznimno vaţnih konferencija u drugim gradovima Evrope na kojima će biti predstavljene knjige: “Giza Power Plant” (Chris Dunn), “Pyramids around the World” (Semir Osmanagić), “Why the Pharaox‟s Built the Pyramids with Fake Stones” (Joseph Davidovits) i “Haven‟s Mirror” (Graham Hancock).

TakoĊer, predstoje posjete Bosanskoj dolini piramida u Visokom tri svjetska struĉnjaka i to:

- Chris Dunn, 21-24. februar 2011.

- Dr. Joseph Davidovits, 24-26. mart 2011.

- Graham Hancock, 20-24. juni 2011.

www.piramidasunca.ba

http://www.piramidasunca.ba/



47

_________________________________ o ___________________________________

ODE MUJO KOD TORABIJE (iscjelitelja). ON GA POMILOVA PO TRBUHU I REČE: - P R O H O D A Ć E Š! POMISLI MUJO: 'JA BUDALE, PA JA HODAM...' KAD MUJO IZAĐE PRED ZETRU, A ONO... NEMA GOLFA.

LINKOVI KROVNE I OSTALIH ORGANIZACIJA ZAJEDNICE BiH U HOLANDIJI www.bihplatform.nl Het Platform - Krovna organizacija zajednice udruzenja i gradjana BiH u Holandiji www.nauk.nl Naucno akademski umjetnicki klub BiH-NL “NAUK” www.bihbc.nl BH Biznis klub www.mladi-bih.nl Mladi BiH www.bpn.ba Bosnian Professional Network www.srebrenica-herdenking.nl Srebrenica 1995-Nikada zaboraviti

BH KONZULARNI DANI SVAKE POSLJEDNJE SUBOTE U

MJESECU U AMBASADI BOSNE I HERCEGOVINE

U DEN HAGU

KONZULARNE USLUGE GRADJANIMA BiH U

NIZOZEMSKOJ PRUZACE SE I U 2011. GODINI

od 10 do 14.00 casova

SVAKE POSLJEDNJE SUBOTE U MJESECU

U AMBASADI BIH U DEN HAGU

Bezuidenhoutseweg 223

Tel. 070 358 85 05

Nasa Bosna je list gradjana BiH

U Nizozemskoj Izlazi kvartalno Glavni urednik: Dz.Kuric Clanovi redakcije: M. Midzic N. Ribic [email protected]

www.bihplatform.nl

http://www.bihplatform.nl/

http://www.nauk.nl/

http://www.bihbc.nl/

http://www.mladi-bih.nl/

http://www.bpn.ba/

http://www.srebrenica-herdenking.nl/


http://www.bihplatform.nl/

gouda 26.03.2011. nasa bosnaplatformbih.nl/nasa bosna/nasa bosna 25.pdf · abdulah sidran je vec...

Documents