aristotel - nagovor na filozofiju

8/3/2019 Aristotel - Nagovor Na Filozofiju

1/15

Naslov i^yornikaIngemar During

Aristotle's Protrepticus. An attempt at reconstruction.Studia Gtacca et Litina GothoburgcnSia 12,

GStcborg 1961.

AristotelNAGOVOR NA FILOZOFIJU

/Uvod. Posveta./B 1 ...Aristotelov Nagovor, koji je on na-

pisao za ciparskoga kralja Temizona, tyrdeci danitko nema boljih uvjeta od njega da se posveti fi-lozofiji: ima golemo blago koje moze u tu svrhutroSiti, a uziva i ugled.1

B 2 ...sprecava ih da po vlastitu izboru cineneSto od onoga sto im je duznost. Zbog toga je po-trebno, uocavajuci njihovu nesrecu, izbjegavati jei smatrati da srgga ne nastaje od posjedovanja. mno-Stva / t 'nie. Pa m za ri|ejb ne bi pvjek rekao da je blazenoako je ukraseno sjajnom odjecom nego ako je zdra-yo i u valjanu stanju, pa makar nemalo nicega odonog to je prethodno spomenuto. Na isti nacin:ako je duja odgojena, takvu duu i takva covjekatreba zvati sretnim, a ne ako je sjajno opskrbljenizvanjskim dobrima, a sam potpuno nevrijedan. Pani konja koji ima zlatan podbradac i raskonu opre-mu, a inae je nevaljao, ne smatramo nimalo vri-jednim nego radije hvalimo onoga koji je u va-ljanu stanju.1. O ciparskom vladaru Temizonu nema nikakvih poxiz-danih vijesti. Nema takoder ni pouzdana objainjenjazaSto bi Aristotel spis morao uputiti upravo takvojosobi.

109


2/15

B 3 Osim onoga sto je receno, potpuno jie-vrijednim ljudima dogacta se i to da, kad se domog-mTvelika blaga, stefievine smatraju vrednijima odc dusevnih dobara, a to je od svega najsramnije. kaoSto bl poHigu zasluzio gospodar koji bi bio gori odsvojih slugu, tako jadnicima treba drzati one kojimaje posjed vredniji od vlastite prirode.

B 4 To je uistinu tako. Jer, kao sto kaze poslo-vica, obilje rada obijest, a neobuzdana neobrazova-nost bezumlje.2 Onima koji su loSeg, dusevnog sta-nja ni bogatstvo ni mod ni Ijepota nisu dobra. Da-pace, u koliko su vedem broju prisutne te povoljno-sti, tqliko jade i viSe kode posjedniku ako supri-sutne bez mudrosti. Poslovica: Nije mad za dijeteznaci to da nevaljalcima ne treba pruzati mod.3B 5 Sv i ce se sloziti da _razboritgst Iphronesislnastaje udenjem i trazenjem onoga za ciju nas po-tragu osposobljava filozofija. Stoga se, dakle, bezikakve izlike treba baviti filozofijom.

/Sto znaci 'baviti se filozofijom'?/B 6 Bayiti se filozofiiom znaci dvoie: jspiti-j j Sam" t" a^cp trAVio Viainfj fil

: pOSVetiti SP filnynfsVnm

B 7 [Bududi da razgovaramo s ljudima a ne sbidima koja zive bozanskom sudbinom, ovim pozi-2. Usp. E. Leutsch F. G. Schneidewin, Corpus Paroemio-graphorum Graecorum, Gottingen I 1839, II 1851(I308;II 218).3. Usp. Leutsch-Schneidewin, o. c., I 276, II 79, 528.110

vlm treba pridodati poticaje u vezi s drzavnim ipraktiCnlm iivotom. ?ostavimo stvari ovako:]\g&f [Ono na demu nam se temelji zivot, kao toJe Tpfllo i ono Sto je s tijelom u vezi, nalik je naorude fiija je poraba puna opasnosti, i oni koji senj i ma nepropisno sluze vedinom postizu suprotan

uiinak. Treba stoga teziti za znanjem, da se steknei rabi na primjeren nacin, pa demo uz njegovu po -mo


3/15

slidno nastaje prirodnim putom. A neke stvari na -stajuji_slucajna: .za vecinu onoga sto ne nastaje ni^>o~umijecu ni po prirodi ni po nuznosti kazemoda nastaje slucajno.'12 j)Od onoga to nastaje ^lucajno. nista_ne oa-"taje"namjerno niti im a kakvu svrhu Itelosl . U ono-

me^sternastaje umijedem uvijek"pbstoje^vrha i na-mjera (posjednik umijeda uvijek ce ti reci razlogzbog kojeg je neSto napisao, i s kojom namjerom!).Govorim o onome demu je umijede uzrokom samopo sebi, a ne nuzgredno. Ispravno bi naime bilopretpostaviti da je lijedniStvo umijede zdravlja, ane bolesti, da je graditeljstvo umijece gradenja ku-ce, a ne njezina rusenja. Sve sto je po umijecu zbi-va se, dakle, radi nedega, i to je njegova svrha injegovo najbolje. Ono sto se zbiva sjudajno ne zbi-va se radi necega. I slucajem, doduse, moze nasta-ti nesto dobro, ali to dobro nije dobro po slucajuili zato sto je posljedica slucaja, jer je ono sto na-staje slucajem uvijek neodredeno.

B 13 S druge strane, ono....|to._nastaje..^,^j^rqdinastaje radinecega, i uvijekjiastaje radi necega bo -Ijeg nego to je ono radi cega nastaje ono sto je poumijecu. Ne pponaSa, naime, priroda umijece negojfono oponaSa prirodu, i postoj i zato da bi jpj_pq-magalo i dopunjavalo njezine propuste. Naime, ci-ni se da je neke stvari priroda sama sposobna po-svravati i da ne treba nikakve pomoci, dok s dru-gima to cini tesko ili je sasvim nemocna. Eto, naprimjer, kad je rijec o nastajanju: jedno sjemenje,na koje god tlo padne, nice bez zastite, a drugomuje potrebno ratarsko umijece. Na slidan nacin, ne-112

ka ilva bida sama po sebi dosezu cjelinu svoje pri-rode, a fiovjeku je za opstanak potrebno mnogo umi-jeda, i na pofietku, kad se rodi, i ponovno potom,da bi se odriao.B 14 Ako dakle umijede oponaSa prirodu, on-

da su umijeda od nje preuzela i to da sve sto na-staje nastaje radi necega. Mogli bismo pretpostavitida sve Stoprayilno nastaje nastaje radi necega. Pra-vilno pri torn znaci Iijepo. Stoga sve sto^iastajeili je nastalo, ako je u skladu s prirodom, nastajeili je nastalo lijepo. A ono sto je mimo prirode,ruzno je i suprotno onomu sto je u skladu s priro-dom. Dakle: nastanak u skladu s prirodom nasta-B 15 To_se mpze yidjeti i po svakom od naih

dijelova. Promatra li se vjeda, moze se vidjeti damje_nastala uzalud nego zato da bi pomogla odi-mat da im _6mogudi poHnak i sprijedi upadanjeECSdnieta u odi. Isto je, dakle, ako Je neto na-stalo J[adi nedega i ako je moralo nastati radinedega. I^a puinijer, ako je brod morao nastati*ra3imorskog prijevoza, s torn je svrhom i nastao.

B 16 Qd zivih bida ili su sva do jednoga na-stala prirodno i u skladu s prirodom, ili Ibaremlnajbolja i najdostojnija. Nema, zapravo, nikakverazlike ako netko misli da je vedina zivih bida na-stala radi kakva Stetofiinstva i nanosenja zla. Naj-dostojnije od ovdaSnjih zivih bida zacijelo je dov-jek, tako da je jasno kako je nastao prirodno iu skladu s prirodom.8 Aristotel 11 3


4/15

B 17 Akoje dakle lal svrha svake stvari uvi-^olja^T^.nje. samel (sve^to~nastaje nastajesa svrhom, a /krajnjej radr6ega bolje je i najbo-Ije od svega); ako je Ibl prirodna svrha ono cemuje pri nastajanju zapalo da se u neprekinutu do-koncavanju nastajanja posljednje izvrssava; ako seId kod Ijudi prvo dovrava tjelesni dio, potom du-Seyni, a dovretak onoga to je bolje uvijek kasni zanastankom; ako je Id I dua kasni a od tijela, a raz-bpritost posljednja od duSevnih svojstava (vidimo,naime, da_prirpdno ona kod Ijudi nastaje posljednja,pa od svih dobara starost jedino na nju polaze'pra-vo): /ako je svemu tomu takof, onda je ovakva ilionakva razboritost naa svrha u skladu s prirodom,a biti razborit krajnji je cilj radi kojega smo nastali.Dakle, ako smo nastali, onda je odevidno da i pb-stojimo radi toga da bismo iskazali neku. razbori-tost i Inestol naucili.

B 18 No sto je to medu postojedim radi cegasu nas priroda i bog stvorili? Kad su to pitanjepostavili Pitagori, odgovorio je: D a bismo promo-trili nebo!4 Za sebe je kazivao da je motrilac pri-rode i da je radi toga svratio u zivot.

B 19 I za Anaksagoru kazu da je na pitanje ra-di cega bi covjek izabrao da se rodi i zivi, odgovo-rio: D a promotri nebo, zvijezde na njemu, mjeseci sunce!.5 Po njemu, sve drugo nema nikakve vri-jednosti.4. Usp. Iambi. Vit, Pyth. 12, 5859.5. Usp. H. Diels, Die Fragmente der Vorsokratiker, Ber-lin '19511952 (prir. W. Kranz), 59 A 30.114

B 20 U torn je dakle smislu lijepo ustyrdio Pi-tBgora da je bog svakoga"~2wjeka stvorio zato^ta~itekne zhanje i da stefene uvid. O tome, da lije,_toIto se ima sgozn.ajratL svjetski poredak fkdsmos/ili neka druga priroda, trebat ce mozda raspravitikusnlje. Neka naiti za prvu ruku bude dostatno ovo-liko. Ako nam je razboritost svrha u skladu s pri-rodom, od svega najbolje tad de biti: biti razborit.

B 21 Dakle: druge stvari treba ciniji radi do-bara koja su u covjeku; od njih, tjelesna /treba 6i-nitil radi drzavniH, a vrlinu /arete/ radi razborito-sti, jer je ona vrhunac.

B 22 [T)o istoga se cilja stize i ovim putom.]B 23 Buduci da cijela priroda ima smisao, ni-ta ne cini nasumce nego sve radi nefiega. Kako je

iskljuila nasumi nost, pokazuje vedu skrb za svr-hu nego umijeda, s obzirom na to da umijeca opo-naSaju prirodu. Bududi da se covjek prirodno sa-stoji od due i tijela, te da je duSa bolja od tijelaa ono sto je loSije uvijek je u sluzbi boljega, takoi tijelo postoji radi due. ,Kad smo kod due: je-dan je njezin dio razumski, drugi nerazumski, i u-pravo stoga losiji. Nerazumski dakle postoji radirazumskoga, jer je u razumskome um /nous/. Izvo-ctenjem se nuzno zakljuduje dajye postoji radi uma.B 24 Kad je rijec_o_umuL^.jegova. je djelatnost

u miSljenjuTk'b'je je motrenje onoga to je umu do-stupno, ba kao to je djelatnost vida videnje vid-Ijivoga. Sve, dakle, Sto ljudima vrijedi Jzabirati,vrijedijra^dijniljija i radi uma. Ostale naime stva-8* 115


5/15

ri vrijedi izabirati radi due, a kako je um n a j b o l j idio duse, sve ostalo postoji radi onoga sto je naj-bolje.B 25 U pogledu razmigljanja, slobodna su onakoja su vrijedna izbora sama po sebi, a robovima

su nalik ona koja spoznaju utemeljuju radi nece-ga drugoga. U svakom je pogledu bolje ono s to sepostize radi sebe samoga nego radi cega drugoga,bas ka o Sto je slobodno Ibolje/ od onoga koje nijetakvo.

B 26 Ako se postupci oslanjaju na razmis l janje,cak i onaj Icovjekl koji se drzi vlastite koristi injome se ravna, ipak slijedi razmisljanje. Tijelomse sluzi kao pomagacem i prepusten je, doduse,obilno slucaju, t ali ondje gdje je um gospodar po-stupa dobro, iako se vecina tih postupaka obavljatijelom t.

B 27 Dostojnije su dakle i_bj)lje_misli_koje_suYrijedne_SEoxa_radi gola razmatranja ltd theoreinfnego one koje su zlTnelto drugo~k"orisne. Razma-tranja su sama po sebi dostojna, a ono sto je u njl-ma vrijedno izbora est_mudr.ost...un)ia_Ba kao stosu razmatranja utemeljena na /prakticnojI razbo-ritosti vrijedna zbog djelovanja. Dobro i dostojnozatjece se dakle u razmatranju zasnovanu na mu-dLcfisti, no, dakako, ne u kakvu god razmatranju.[Nije, naime, tek tako svaki uvid dqstojan, negouvid u mudrost koja vlada i u vlast nad univerzu-m om ; taj je uvid blizak mudrosti i s pravom bi setafco zvao Itj. mudroscu/].116

lovjek lien osjeta i um a postaje nalik naiko se lii samo uma, postaje zivotinja, aako Je liSen nerazumnosti, a drzi se uma, postajena l i k na boga.1 B 29 ) Jer ono cime se razlikujemo od drugih

iivih b i < 5 a do bljestava izrazaja dolazi samo u takvuiivotu u kojem nema niceg slucajnog niti icega tone bi imalo veliku vrijednost. Iako i u;zivotinjaim a nekih sitnih iskara razuma i razboritosti, mo -trilake mudrosti u njima nema ni djelica onapripada samo bogov ima; u pogledu osjeta i nago-na ovjek zaostaje za mnogim zivotinjama u toc-nosti i snazi.

B 30 Jedino je to dobro It}, zivot u skladu s ra-zumoml uistinu neotudivo; za nj , dapace, tvrdeda je obuhvaceno pojmom dobra. Valjan se ovjekziveci takav zivot nipoSto ne podvrgava slucajnosti-ma, jer se najvise od svih oslobodio podloznostislucaju. Zato je covjeku koji svom ustrajnocu u-straje u takvu zivotu moguce da bude bez bojazni.

B 31 [Buduci dakle da svi izabiremo ono sto jemoguce i korisno, treba prihvatiti da je to obojeprisutno u bavljenju f i lozofi jom i da jejteskoca ustjecanju /filozofijskoga obrazovanja/ manja odveiiEe koristi 7o/e o n o ' _ " j ) f u j . a f .^ Svi se radije tru-dimo oko onoga sto je lakse.]

B 32 Lako je pokazati da smo sposobni steciznanje koje se tice pravednosti i koristi, potom pri-rode i preostale zbilje.

117

I


6/15

B 33 Uvijek je prethodno dostupnije spoznajiod potonjega, i ono Sto je po prirodi bolje dostup-nije je od onoga Sto je losije. Znanje se vise bavi

jonim sto je odredeno i sredeno nego njihovim su-protnostima, a takoder /s e vise bavi/ uzrocima ne-go ishodima. Dobro je bolje odredeno i sredeno ne-go zip, ba kao Sto je to cestit covjek naspram ne -valjalu: nuzno mora postojati ista medusobna raz-lika. Potom, prethodno je prije uzrok nego poto-nje, jer ako se ukloni prethodno, uklanja se i onosto svoje postojanje ima po njemu: na primjer cr-te, /ako se uklone/ brojevi, plohe, /ako se uklonecrtel, tijela, /ako se uklone plohe/, takozvani slo-govi /ako se uklone/ glasovi.

B 34 Ako je jfaSa_jvaznija od tijela (jer je poprirodi sposobnija._daj^Q4^rT tarse~^a tijelo SrTnu umijeca i vjestine'kao sto su lijecnistvo i tjelo-vjezba (i njih smatramo znanjima i za neke Ijudegovorimo da su ih stekli), ocigledno je da neka bri-ga i neko umijece postoji i za dusu i za dusevnevrline, i sposobni smo ga stedi, jer to mozemo i sonim u eemu nam je neznanje vece i sto je te/espoznati.

B 35 Slicno je i s onim Sto se tice prirode. Da-leko je prije potrebno razumjeti uzroke i pofielanego bno sto je potonje. Ono to je potonje ne pri-pada krajnjim uzrocima niti je iz njega nastal'oono sto je prvobitno, nego iz prvobitnoga i s po-mocu prvobitnoga o5igledno nastaje i uspostavljase Isvel ostalo.118

B 36 Bill dakle vatra ili zrak ili broj ili dru-ge koje prirode uzroci i pocela Isvegal ostaloga,nemoguce je Isvel ostalo spoznavati ako se za njihne zna. Kako bi, naime, netko mogao prepoznavatigovor, ako ne bi poznavao slogova, ili kako bi njihznao ako nita ne zna o glasovima?

B 37 O tome da postoji znanje o zbilji i o du-Sevnoj vrlini, te da smo ga sposobni steci, neka bu-de dovoljno to sto smo rekli. -B 3 Iz ovoga sto slijedi postat ce jasno da jerazboritost najvece od svih dobara i od svega dru-goga korisnije. Svi se, naime, slazemo da najva-Ijanij i i po prirodi naj jaci treba vladati, i da je je-dino zakon vladar i gospodar. A on je svojevrsnarazboritost i rijec razboritosti.B 39 Potom: koje nam je mjerilo, koji medasdobara tocniji nego razborit covjek? Sto on izabereizabirudi s osloncem na znanje, to je dobro, a zloje ono to je tomu suprotno.B 40 Buduci da ljudi ponajvise izabiru ono stoje u skladu s njihovim vlastitim karakterom (pra-vednik da zivi pravedno, hrabar covjek da zivi hra-bro, cedan da zivi cedno), na slican ce nacin ocitorazborit covjek od svega najradije izabrati da buderazborit: to je djelatnost te sposobnosti. Ocevidnoje, dakle, prema najvaljanijoj prosudbi, da je raz-boritost najmocnije od svih dobara.B 41 Mozda ce se to jasnije vidjeti iz ovoga stoslijedi. Biti razborit i spoznavati vrijedan je izborza Ijude vec sam po sebi (jer bez toga ni ne mogu

119

L


7/15

zivjeti kao ljudi), a jos je povrh toga korisno i zazivot. Nista nam, naime, od onoga sto nam se zbi-va nije dobro ukoliko se ne izvrsava prema nasemprethodnom promiljanju i razboritu djelovanju.[I stoga, bilo da sretan zivot ovisi o ugodi, bilo daovisi o posjedovanju vrline, bilo da ovisi o razbori-tosti, u svakom sludaju treba se baviti filozofijom.Sve to, naime, u najvecoj mjeri i s jasnocom posti-zemo baveci se filozofijom].

Teziti da svako znanje postane nesto dru-gov"i-day mora biti korisno znai biti potpun nezna-lica u pogledu toga koliko je u samom polaziStuono to je dobro daleko od onoga to je nuzno. Arazlika je golema. Stvari koje se prigrljuju radi ne-ega drugog, bez kojih je nemoguce zivjeti, trebanazivati nuznostima i suuzrocima, dok one'stvarikoje se prigrljuju radi njih samih, makar iz njihnita drugo ne proishodilo, treba zvati dobrima upravom smislu. Jer, nije jedno vrijedno izbora ra-di jednoga, drugo radi necega drugog i tako une-dogled, nego se negdje zaustavlja. Krajnje je smi-jeSno od svega traziti neki probitak mimo samestvari i pitati: Sto time dobivamo? U Cemu jeto korisno? Takav covjek, doista, kako i tvrdimo,nimalo ne nalikuje onomu koji poznaje lijepo i do-bro i raspoznaje uzrok od suuzroka.

B 43 Posvemas'nju istinitost ovih naSih tvrdnjimogao bi 6ovjek uvidjeti onda kad bi nas netko umislima prenio na Otoke blazenih.6 Ondje ne bi bi-6. Mitski otoci u Okeanu, homerski Elizij, mjesto s naj-pogodnijim podnebljem i najlagodnijim iivotom.120

L

lo potrebe ni za Sim drugim niti ikakva dobitka, je-dino bi preostalo razmisljati i razmatrati a to isada nazivamo slobodnim zivotom. Ako je to isti-na, kako se ne bi s pravom stidio svatko od nas tkose zbog sebe samoga ne bi mogao odseliti na Otokeblazenih, iako mu se pruzila prilika? Ne zasluzuje,dakle, prezir nagrada koju I judima pruza znanje, idobro koje od njega nastaje nije malo. Bas kao stoprema kazivanju mudrih pjesnika u Hadu dobiva-mo poklone za pravednost, tako ih na Otocima bla-ienih, cini se, dobivamo za razboritost.

B 44 Nije stoga nimalo neobicno ako se trazbp-toaLSg pokazuje ni korisnom ni probitacnom.^Nine tvrdimo zajaju da .|e jarobitaQBg. nego da je do-^rj|unejeba izaDirat^ radi neceg drugog nego

Tto u Olimpiju odTazimo samoradi gledanja, makar iz njega nista vise ne slijedilo(samo promatranje vrijedi vise od gomile novca);kao sto Dionizije promatramo ne s namjerom danesto dobijemo od glumaca vec im stogod i prido-damo; kao sto bismo mnoge druge prizore pretpo-stavili gomili novaca tako i mptrenje univerzu-ma treba cijeniti vise od svih prividno korisnih stva-ri. Pa nece valjda biti da s velikorri ozbiljnoscu tre-^a kretati na put da bi se vidjeli ljudi koji opona-aju zene i robove, koji se bore i tree, a ne mislitipri torn na to da prirodu onoga sto postoji i zbilju.treba motriti bez naknade.

" ;"V "B 45 [Krenuli smo tako od nakane prirode i do-li do toga da je biti razborit dobro, i to dobro ko-je je vrijedno samim sobom, makar nista ne kori-stilo ljudskom zivotu].

121


8/15

ICemu sluzi bavljenje filozofijom?/B 46 A to, da motrilacka jrazbgritpst donosi naj-vece probitke IjskamJ^c lako ce se zakljucitipo jimyecuna. Ba kao Sto se odabrani iijecnici inajveci broj strucnjaka za vjezbanje uglavnom sla-zu da oni koji kane postati dobri Iijecnici ili ucite-

Ij i vjezbanja mora j u poznavati prirodu, tako i do-br i zakpnodavci moraju poznavati prirodu, i to da-leko vise nego oni. Oni su naime samo tvorci tje-lesne vrline, dok se ovi potonji bave dusevnim T;r-linama i polazu pravo na to da poufavaju o srecii nesreci drzava, te im filozofija daleko vise treba.B 47 Kao sto se u drugim, zanatskim umijeci-m a najbolja oruda pronalaze u prirodi, kao, na pri-mjer, u graditeljstvu visak, ravnalo i Sestar (na je-dno nas zapazanje navodi voda, na drugo svjestlo,na trede suncane zrake), pa s osloncem na njilj,

procjenjujemo sto je dovoljno ravno j glatko naosjet, na slican nacin i drzavnik mora od prirodei od istine imati neka mjerila prema kojima ce pro-cjenjivati sto je pravedno, sto lijepo, sto povoljno.ka o sto se u spomenutim umijecima ova om-da razlikuju od svih drugih, tako je najbol je mje-rilo ono koje je najuskladenije s prirodom.No to_ne moze ciniti onaj koji se nije ba -niti l^oznaojiHnyU osTalmTmni-jecimaljudi svoja oru3ai najtocnije proracune ni-su preuzeli od samih pocela niti


9/15

zdravlje poznavanje onoga sto proizvodi zdravljenego njegovo koristenje na tijelu. Ni bogati ne po-stajemo spoznajom bogatstva nego stjecanjem gole-ma imetka. I najvaznije od svega:oieJziyinip do-bro zato sto poznajemo ^ to qd_ongga_|to pjostojinego to sto jdobrg^Cinimo, jer to je uistinupra-va sreca. Zbog toga je potrebno da i filozofija, akoje doista probitadna, bude ili dinjenje dobra ili daza takva cinjenja bude korisna.

B 53 Ne treba stoga izbjegavati filozofiju, akoje filozofija doista, kako mislimo, .stjecanie. i u p _ Q -'Bgra. 1ne treba, s jedne strane, radi imetka plovitido Heraklovih stupova7 i cesto se izvrgavati opas-nosti, a s druge se strane ne upustati ni u kakavnapor ili trosak radi razboritosti. Ropska je osobi-na ceznuti za zivotom a ne za dobrim zivotom,sli-jedi i misljenja gomile a ne zahtijevati da gomilaslijedi tvoja, traziti imetak, a ne pokazivati ama basnikakvu brigu za ono sto je lijepo,

B 54 Mislim da je u pogledu probitacnosti i veli-cine I samel stvari pruzen dostatan dokaz. A u to,da je dalekpâke stedi mudrost_negp_jdruga..ôJ3ra r_-moglo bi dovjeka uvjeriti ovo to slijedi.(6 55) Cini mi se da je znak lakode glede filozo-fije 11 ovo: premda oni koji se bave filozofijom ne

dobivaju od ljudi nikakvu nagradu koja bi ih po-takla na naprezanje i trud, i premda na druga umi-jeca mnogo potroSe, ipak, u toCnim znanjima nakonkratkotrajne trke silno odmaknu.7. DanaSnji Gibraltar.124

Q 56 A i to, to su svi privrzeni filozofiji i ho-< ie se njome baviti zabacivsi sve drugo, nemalen jeznak da je sjesti uz nju ugodno: pa nitko se dugovremena ne zeli naprezatil Osim toga, njezina po-raba silno se razlikuje od svega Idrugogl. Za nje-zino obavljanje nisu potrebna ni oruda ni mjesta,ved na koji god dio svijeta netko upravi misao,svugdje de doseci istinu, ba kao da je prisutna.

B 57 Pruzen je dakle dokaz i za to da je filo-zofija moguca, da je najveca od dobara i da ju jelako stedi. Zbog svih tih razloga vrijedno je odsveg srca tefciti za njom.

/Sto je zadaca bavljenja filozofijom?/ /B 58 [(Kaîmo sada, takoredi iznova, s > t o je po-sao razboritosti i zato svi teSmo za razbori-

tocu.>]B 59 Dakle ovako: jgdan je ^gi_tijeJa.r_Prvi ^ ^ zapoyjjeda^ drugi prima_ zapovijedi;e odloân lcaoj>jrue. Ono

Sto prima zapovijedi i orude uvijek je u uredenomodnosu prema onomu Stozapovijeda i upotrebljava.B 60 vA^,djuliJ1jedai]Lje ^diojrazum (koji popri-rodiâpoyijgda i prosuduje o nama)! a drugi dioslyedii stTOren je ,da prjma zapoyijedi. Sve je u

dolbru^redu kad .se Isvaki dio/ ravna prema sebisvojstvenoj vrlini: nju poluditi jest dobro.B 61 I-tako, kad ono sto je najvaljanije i naj-

yrednije ima /setT~svoistvenuf~'Vj^Su, tada. je do-bro uredeno. Yrlina onoga Sto je prirodno bolje po* 1 2 5


10/15

prirodi je bolja.naspram Zffl tO_3e-i dusa. boljaod tijela jer je sposobnija zapovijedati, i to onaji misao. Jer taj dio nare-Qû j i e i z ab ran ju j e i govori da li treba ili ne trebadjelovati.

B 62 Koja god dakle bila vrlina ovoga dijela,ona nuzno 1110731)111 jiajvrednija izbora, i to kakosvima tako i nama. Jer, moglo K se, mislim, tvr-diti da taj dio sam ili on viSe od svega jesmomi sanuT~~~

B 63 Nadalje, kad neka stvar obavlja svoj pri-rodeni posao, ne nuzgredan nego pnaj koji naziva-mo njoj svojstvenim, tada tu stvar treba nazvatidobrom, a tu vrlinu, kojom svaka stvar priroctenopostize upravo to, treba smatrati najvaljanijom.

B 64 Onomu sto je slozeno i djeljivo pripadaveci broj razlifiitih djelatnosti, dok ono s"to je je-dnostavne prirode i cije bivstvo nije u odnosu pre-ma nedemu nuzno ima samo jednu vrlinu, u pra-vom smislu te rijedi.

B 65 Ako je dakle ioyjek razumno. bide i akoje njegovcPKystvo tfredeno jprema razumu i umu^nJJgPY Je jeÛnijpojao samo najtofciiija istina_ JLka-zivanje istine o onome to ppstoji. Ako je sastav-Ijen od vise sposobnosti, odigledno je da je njihovnajbolji posao onaj kojim se prirodeno vie togamoze obavljati, kao sto je, na primjer, za lijednikazdravlje, a za kormilara sigurnost. Ne mozemo na-,126

vesti nijejdan bolji posao misli, ili misledega dijeladu5e, negbfSto je istina. Istina je dakle najvaljanijiposao toga dijela due. -..,.-.-

B 66 Obaylja â, opcenito govoreci, s pomoduzjiMija, to bolje sto je znanje bolje, a najvaljanijajjeTimna znanja razmatranje. ICad je od dviju stva-ri jedna vrijedna izbora radi druge, tada je ova po-tonja bolja i vrednija izbora zbog istoga razlogazbog kojih je i prva vrijedna izbora: tako je jy.go-da vrednija izbora nego u g odna s r eds tva ,IFdr a v I j e vrednije izbora nego s r e d s t v a ko-la p r i d on ose z d r a v l j u . Jer za ta se sred-stva kaze da proizvode ova potonja.

B 67 Jjfema, dakle, nidega Sto bi bilo vrednijeizbora od razboritosti, za koju kazemo da je spo-sobnost onoga to je u nama najyaljanije, ako se

"Jedno\ stanje usporeduje s drugim. Spo-"znajni je dio, bilo uzet odjelito bilo zajedno s dru-|mia,"BÎjrbd sve lostalel due, a njegova je vrlinaznanje." "*"""

}B 68) Njegov posao, dakle, nije nijedna od ta-kozvanih djelomicnih vrlina: od svih je bolji, jerje proizvodena svrha uvijek jaca od proizvodnogznanja. Nije dakle svaka duevna vrlina proizvod/razboritosti/ nije to ni sreda. Jer ako /razbori-tostl hode biti proizvodna, imat de posao raziiditod sebe, kao sto je graditeljstvo Irazlicitol od gra-devine, jer nije njezin dio. No razboritost je dio/duSevne/ yrline i srede, jer govorimo da slfeca do-lazi od nje ili da je sama ona sreda.

127


11/15

B 69 Dakle, prema ovom zakljucku nemoguceje da je I'razboritost/ proizvodno znanje: svrha mo-ra biti bolja od onoga to joj tezi. Nista nije boljeod razboritosti, ako to nije koja od spomenutihstvari ali nijedna od njih nije proizvod razlicitod razboritosti same. Treba dakle kazati da je toznanje motrilaclco, jer je nemoguce da mu je svrhap r o i z v o d n ? ' j ah ec 'eg a .

B 70 Biti razborit i razmatrati posao je. dakle,duse, i^ta je stvar najvrednija^ljudskog jzbora^ bask ~ a o sto je to, mislim, ocnividTfiovjek bi se odlucioda ga ima, ak i kad time ne bi nista drugo dobioQgim gledanja.

B 71 Nadalje. Ako covjek neto voli zato stoiz toga prpishadi nesto drugo, ocigledno ce utolikovise htjeti ono s"to tu osobinu vise posjeduje. Nao primjer: ako netko izabire za sebe etnju zato toje zdrava, a zdravije bi mu bilo trcati, i mogucemu je to ostvariti, radije ce izabrati trcanje; i pri-je bi ga bio izab rao da je znao. Ako je istinito ml-Sljenje lalethes ddksal slicno razboritosti (jer je ,uostalom, istinito miSljenje upravo onako i onoli-ko vrijedno izbora koliko je istinitoSc'u slicno raz-boritosti); ako, dakle, toga Itj. istinitosti/ ima vi-se u razboritosti, tada je razboritost vrednija iz-bora nego istinito miSljenje.

B 72 Nadalje, ako vid volimo zbog njega samo-ga, to doyoljno syjedoci kako svi u najvecoj mjerivole razboritost i spoznaju. .

B 73 Jer, kad vole HvoL sols, i razboritost i spo-znaju. Ne cijene ga Itj. livotl ni zbog cega drugo-ga osim opa^anja, i to ponajprije zbog vida. Po-kazuje se da tu sposobnost neizmjerno vole, jer jeona prema drugim osjetima jednostavno poput ka-kva znanja.B 74 2ivpt se dakle: od neziyoja razlikuje po

(osjetilnosti, pa je zivot i definiran njezinom prisut-iw6u_i mogucnoscu. Ukloni li se ona, nye vrijed-no fcivjeti, bas kao da se uklan janjem osjetilnostiuklanja i sam zivot.(JB 75) Kad je rijec o osjetilnosti, sposobnost vi -daOdlikuje se po tome sto je najjasnija, te zbogtoga pretpostavljamo upravo nju. Ali svako osjetil-no zapazanje dolazi do znanja s pomocu tijela, ka oj|tq sluh zapaza zvuk usima....

B 76 Dakle, ako je 2ivot vrijedan izbora radiosjetilnog zapazanja, a osjetilno je zapazanje svo-jevrsna spoznaja, te ako zbog toga Sto dua uz nje-govu pomoc moze spoznavati izabiremo da zivi-mo;f. . . . ~( B 77 ako smo, nadalje, netom ustvrdili da jeod-dviju stvari vrednija izbora ona u kojoj je istaosobina vise sadrzana, tada je od jvih_osjeia_vidLnajvredniji izborajjaajcjen|e^ od" njegaQsjeta,' pa f -ima vecu vlastjnad isti-nom. Upravo zbog toga svi ljudi naivlle tele za raz-1 iiirltrlir-ii


12/15

/Sto postizemo baveci se filozofijom?/B 78 To, da onomu koji izabere uman zivot unajvecoj mjeri uspijeva i iigodno zivjeti, moglo bise objasniti ovim Sto slijedi.B 79 Cini se da se o zivotu govori dvojako, jed-nom kao o sposobnosti, drugi put kao o ostvareno-sti. Za zivotinje koje posjeduju culo vida i prirode-no su sposobne vidjeti, govorimo da vide, makarim oci sluCajno bile zaklopljene, jednako kao I sto

to govorimo/ za one koje se doista sluze torn spo-sobnoscu i upravljaju Inekamol pogled. Slicno jesa znanjem i sa spoznavanjem: jedno nazivamo po-rabom i razmatranjem, a drugo posjedovanjem spo-sobnosti i imanjem znanja.X"B 80/ Ako, dakle, zivot od nezivota^ razHkujemo^te-.ggjetiLnom jagazanjjITprT cemu osjetilno zapa-zanje znaci dypje (prvo mu Je znaenje sluzitiseosjetilima, a drugo moci se s!u^itT^njima; za-f67~cinise, i za spavaca) k^Jemo~da osjeca); ak oje dakle tako, ofievidno je da ce i zivot, shodnotomu, imati dva znacenja. Za budna se Covjeka mo -ra po istini ^-g, j p x , a . Y o m ^ sjmislu j-eci da je ziv, a zaspavaca se to mora redi zbog mogucnosti da se pre-baci u gibanje u kojem za_nekoga kazenio da jebudari i da stvarT'osJetilno zapaza. Zbog toga, i utorn pogledu {treba za nj reci da je ziv) .

B 81 Kad se neto jednako imenuje u dvamarazlicitim znadenjima, tako da se jednom imenujeu aktivnom, drugi put u pasivnom znadenju, tadacemo vise prava dati_prvomu od njih. Primjerice,znati vise pripada onomu koji se time sluzi nego130

onomu koji to posjeduje; gledati viSe onomu kojiupravlja pogled nego onomu koji ga samo mozeupravljati.B 82 Jer, ne kazemo vie samo u smislu uvedoj mjeri, i to za ono za sto postoji jedna rijefi,nego i u smislu prvenstva i potonjosti. Tako, na

primjer, kazemo da je v i e dobro zdravlje ne-go sredstva za zdravlje, i ono to je po vlastitojpri-rodi vrijedno izbora od onoga to Us to to proiz-vodl^ Ipak, vidimo da se i'sta rijefi ne pndijeva obo-jemu u istom, pravom smislu,jer je dobro i je-dno i drugo: i ono sto je korisno i ono Sto se ticeyjline.B 83 JJ^^-^stflgff k^ 7^ ti da^dan^^yjlgjivig jae-go spavac, i da coyjek koji svojom duom djeluje-yff -f-v r -~*~,r*-****--- --fr--


13/15

jnje. Jednostavan je i svakomu lak zakljucak dagnajjkojj razmisljazM^lse, a najvise od syj.hjonajkoji najvie doseze istinu: to iepnajTEoji je razbo-._.,~-~~~-~-~--.....-.-".,-,,.-, i '**-!&,.nt i koji razmatra u skladu s naitocnmm znaniem.-~"- *"*""""""".. , , . .v,%MMHW_(fcaMr cWr*Savrsen zivot treba pnznati onima koji iskazuju

. . . . . . . . <

8& P j&ko je dakle iivot svakom zivom bicu istostolTbitak, odigledno je da de_naJwSeT""najva^"ani-je od svih b i t i mislilac, i to najprije tada kadaaktualizira Isvoju sposobnost/ i kad se bavi raz-matranjem onoga medu postojedim to je najdo-stupnije spoznaji.

B 87 A kako savrsena i neometana djelatnostsadrzava u samoj sebi draz, razmatralacka jedje-latnost od sviju najugodnija.Nadalje. Jedno je uzivati pri picu, a dru-go^s"tS4ivanjem piti. Nita, naime, ne sprecava co-

vjeka koji nije zedan ili mu se ne nudi omiljelo pi-ce da se veseli dok pije, ne zato sto pije nego zatosto slucajno istodobno motri ili biva motren doksjedi. Reci demo dakle za takva covjeka da se ra-duje i da se raduje dok pije, ali ne zato sto p i j eili zato sto r a d o pije. Na isti demo naSin takoderustvrditi da je hodanje i sjedenje i udenje i svakogibanje ugodno ili neugodno ne zato to bismon u z g r e d osjedali nelagodu ili veselje u njihovojprisutnosti nego zato Sto tu nelagodu i veselje osje-camo z b o g njihove prisutnosti.

B 89 Na slifian demo nacin ustvrditi da je ^ ugo-dan onaj zivot 6ija je prisutnost njegovim posjed-nicima ugodna i da ne zive ugodno svi koji *se nuz-132

gredno vesele dok zive nego samo oni kojima jeiivot ugodan i koji se vesele ugodi od zivota.B 90 Zbog toga prije priznajemo iivot onomu

koji je budan negoJgayaSu, Pljj^ onomu ko|i_mi-sli nego onomu koji ne misli, a za ugoduMod zivo-^Ik^elno'Ha'nastaje upotrebom due: To jeTiiaTme,^..Yif-* "a;--" -"- ' - ' ' '*istinskl zivot.T B 91 Nadalje: ako i postoje mnoge porabe du-e, ipak je najvaljanija giti u najvedoj i ogucoj mje-ri razborit. Ocigledno je da ugoda koja nastaje odrazboritosti i motrenja mora biti bilo jedino onabilo ona u najvedoj mjeri ugoda od zivota. Sto-ga ugodan zivot i istinska radost pripadaju samofilozofima iTi "njima u najvedoj mjeri. Jer aktualt-zacija naj,istinitijih misli, koja se ispunjava onimSto najvie jest, i koja uvijek ustrajno cuva povjere-no savrenstvo, takva je aktualizacija od svih naj-uspjesnija za veselje.

B 92 [Zbog toga se jimni Ijudi trebaju bavitiJEilozofijom ved zbpg iizivanja u istinskim i dobrimugodama.]

B 93 Ako do istog zakljucka treba dodi ne osla-njajudi se samo na dijelove nego odozgora, odcjeline srece, recimo otvoreno da se bavljenje filo-zofijom odnosi prema sreci bas kao sto se odnosiprema nama kao destitim ili nevaljalim ljudima.Jer sve su stvari svim ljudima vrijedne izbora ilijer vode prema tomu It}, sreci/ ili radi toga It}.sre6el. Od stvari po kojima smo sretni, jedne sunuzne, druge ugodne.

133


14/15

B 94 Stnga^stWvi__fjlgfif|irarnf> Van_ _svojevrsnu mudrost ill kajojsadinuuili~-.,. ;Jt ^^*'*^ , , ..".: :;:;ur K?f Cita*- - i ~-""-"- *1" .....uziyaBje ill

B 95 Ako je dakle rajboritost,oevidno je dace sretan"IrvoFpiipadpi ^ SIBl Bmarako Jedusevna vrlina ill u2ivahjefci fada ce pripadati sa-mo njima ill njima najyife .od svih. Vrlina je na -ime ono to je najvlasnije u nama, a kad^seTjednos drugim usporedi; najugodnija" je od svega razbo-ritost. Slicno je i ako netko kaze da je sve to isto-vjetno sa srecqm. No definirati je treba s pomocurazboritosti.

B 96 Stoga se svi koji to mogu trebaju bavitifilozofijom jer ill je Tt6 savrSenb dobar zivot ili jeod svih stvari ako treba samo jednu kazati uzrok (savrseno dobra zivota) dusama.B 97 Nece biti zgorega (pokazati) [i prema op-

cim shvacanjima podsjetiti] nas predmet poono-me sto se svima bjelodano ukazuje,B 98 Svakomu je sasvim jasno dajbi^ k .moze imati ali ukojem bi b i o lisenraz-pritosti i lud 6ak ni tada kad bi^naslade, kao Ito neki nera-zumnici cine. Zato bezumlje, 6ini se, syi najviseizbjegavaju. ^|.zboritosFje"suprotna od bezumlja.Od dviju suprotnpsti jednu treba izbjegavali,"a dril-gu izabirati.B 99 Kao sto bolest trebamo izbjegavati, takozdravlje trebamo izabirati. Takojse, cini se, i u ova-kv u izvodu razboritos^pokazuje kao ono s^tojejod.svega najvrednije izbora, Tto^Se radT"neSega^3rugog

134

Sto bi iz nje proishodilo. [O tome svjedoce i optaj zbog toga razloga nitko od nas ne bi izdrzaoda do kraja zivota bude p i j a n ili dijetetjB 101 Zbog toga, iako jespânJLe_vrloLjagftd^no, nije vrijedno izbora, caTako pretpostavimougode, i to zato sto sua na javi isitinite. Sanîjayanejrazlikuju se ni u cem drugom osim u tom^stoduia u prvom.jlacam 6egtojnaJstin a ulinu jeuvijek prevargnU- Jer sve jto se tide ^npvajatvara""*. . . . . . . . "' : ' " " * " " " " " " " ~ ~

B 102 I ,to Sto ye ina U u,di bjezi p ^ . ^kazuje Ijubav dule prema ujenjurBjezi naime odbnoga^ L Q qe poznai . < ? < l neiasnoga,a^ omm sto je j/jdjjjyo JJEQZgate. U-pr'avo zato i kazemo da neizmjerno treba stovatione koji su uzrok da_smo "ugledali^ sunce i syjetlo,da treba ..Stovati oca i majTcu jer suûzrpk Inasihlnaj.vecjh. dobara.,JjflL su, cini se, uzrok sto smo is-fazali razboritost i Inestol vidjeli. Zbog toga se iveseiimo stvarima i ljudima na koje smo svikli ipoznanike nazivamo milima. To bjelodano poka-

zuje da je milo ono sto je spoznato, sto je vidljivoi jasno. A ak6ê~fakb s Onim St6 je spoznato ibje-lodano, jasno je da jednako tako treba biti saspo-znavanjem i razboritoScu.135


15/15

B 103 Osim toga, ba kao sto kod imetka l judine trebaju radi zivota posjedovati isto sto im trebaradi s r e t n a zlvota, tako je i kod razbori tosti> Ne treba nam, mislim, isto za putivot. dblni ljudTzasIiSzuju"oprost ako takose da bi bili sretni, a drago imje ako uzmognu i samo zivjeti. No ukoliko netko nesmatra da zivot treba prihvadati kakav god bio,smijesno je da se svakim naporom ne napreze i dasvakim marom ne mari kako bi stekao tu razbori-tost koja ce spoznati, tinu.------------iB 104 Moglo bi se to shvatiti i po tome kad binetko Ijudski zivot promotrio u jasnom svjetlu. U o-cit ce da je opsjena sve ono sto se ljudima cini ve-likim. Stoga se lijepp kaze da je ovjekjoj&(&~i. danista ljudsko nije postojano. Snaga, velicina, Ije-pota lakrdije^su i nevrijedn.e~gtvarl:~ ^gfeda ~takv6ni zato sto nita ne vidimo tocno.B 105 Kad bi netko mogao vidjeti onako raz-govijetno kao sto kazu da je vidio Linkej, koji jegledao kroz zidove i drvece, zar bi se ikada za iko--ga mislilo da moze odoljeti pogledu kad bi sevidjelo iz kakvih se jada sastoji? Ca^ti_i_sja^e, tipredmetl ..cezoje, vie od Isvegal drugoga puni suneiskazive ludosti. Za onoga koji vidi nesto od vjec-nih stvari besmisleno je da za takvo stogod mari.Sto je trajno i dugovjeno u l judskim stvarima? No,kako mislim, zbog nase nejakosti i zbog kratkoce

zivota i to se clni mnogo.B 106 Imajuci to na umu, tko bi od nas mislioda je sretan i blazen - od na's koji smo od prvo-ga trena, kako se govori u tajnim svetkovinama, svi

136

prirodno stvoreni kao da imamo platiti kaznu? Bo -ianska je izreka starih koja kaze da dusa plaSTkaznu i da ziyimp jer.smo kaznjeni zbog nekih ve-iikih srijeha.^^gjpdWrfreWB-.-V.v..- . .(B I C h j Doista, evo cemu nalikuje spjega tijela

i dtlSe: kao sto kazu da zarobljenike u Etruriji e-stb muce tako da ih ziye zavezu licem uz lice smrtvacima, prislanjajuci svaki dio jedan uz drugi,tako.se cini da je dusa raspeta i prilijepljena uzasv e osjetilne Tjelesne udove.IZakljucak.l

B 108 Nista dakle ni bozansko ni blazeno nema-ju ljudi osim onoga stojosim" uma i razbpritosti ukoliko ih u nama ima.C 5H onoga sto je nase, jedmo^ se to cini besmrtnim,jedino to bozanskim.

B 109 S obzirom na mogucnost sudjelovanja utoj_ posobnosti, zivot makar prirodno mucan itezak ipak je tako ureden da covjek prema dru-gim bicima izgleda kao bog.

B 110 Nas um je bo [tko god je to rekao,Hermotim ili Anaksagora] ; i: Smrtni vijek im audjela u nekom bogu. Trebamo se, dakle, bavitifilozofijom, ili se oprostiti od zivota i otici odavle,~jer sve je ostalo golema besmislica i naklapanje.

137

aristotel - nagovor na filozofiju

Documents