aristotel kraj

Download Aristotel Kraj

Post on 28-Oct-2014

107 views

Category:

Documents

7 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

Pravnik, 41, 2 (85), 2007

Laurenz Vuchetichrad je nagraen Rektorovom nagradom

47

student tree godine Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu

Pravednost i pravinost u lozoji pravaUDK 177:340.114 340.114:177

SaetakAutor najveu panju pridaje pojmovima pravednosti i pravinosti kao pojmovima pravne lozoje, tvrdei da je ontoloka analiza ovih pojmova kljuna za lozoju prava, jer pronalazak biti ova dva pojma znai ujedno i shvaanje odnosa pravednosti i prava. Obraujui stavove razliitih lozofa i pravnika (Aristotel, Platon, Sokrat, Toma Akvinski, Jacques Maritain, Hugo Grotius, John Stuart Mill, Gustav Radbruch, Chaim Perelman, Hans Kelsen, John Rawls, Robert Nozick, Lon Fuller, Ronald Dworkin, Herbert Hart, John Finnis) rad identicira slinosti i razlike u percepciji ta dva pojma, inzistirajui na slinostima u denicijama pravednosti. Autor razluuje distributivnu od komutativne pravednosti, pritom argumentirajui da su obje vrste pravednosti zapravo sinonimi pojmu jednakost (kriterijska i beskriterijska jednakost) te sintagmi ope dobro. Odvojivi pojmove morala i pravednosti, autor istie pojam pravednosti, kao posebnu vrstu moralnosti, najvanijom od svih vrsta. Odnos morala i prava jednak je odnosu pravednosti i prava, dakle nerazdvojni su. U svojem zakljuku i kroz cijeli rad autor tei ka deniranju ova dva pojma. Uz samu deniciju pojmova autor nudi i razlikovanje pojmova pravednost i pravinost, tvrdei kako su oni po sadraju jednaki, ali po funkciji i primjeni razliiti. Kljune rijei: pravednost, pravinost, jednakost, ope dobro, lozoja prava

...Nije ni veernjae, ni zornjae joj ravan sjaj...1

1.Uvod1.1. Povijesni osvrt nauavanja o pravednosti i pravinosti ovjek se, ako je svjesno i razumno drutveno bie, raa s idejom pravednosti, stoga ve na poetku valja istaknuti da ovdje govorimo o apriorizmu. Kao i moralni postulati (zabrana ubojstva, osjeaj privrenosti svome rodu, ljubav prema blinjemu,1

Stih iz izgubljene Euripidove tragedije Melanipe, a odnosi se na pojam pravednosti. Upravo taj citat istie i Aristotel u V. knjizi Nikomahove etike, a sv. Toma u Summa theologiae podsjea na taj citat kada u posljednjem poglavlju govori o pravednosti kao najvioj kreposti.

48

Pravednost i pravinost u lozoji prava dobroiniteljstvo), osjeaj pravednosti je genetsko psiholoki fenomen2 koji je vidljiv samo u meuljudskim odnosima. Dugim rijeima, situacija u kojoj je potrebna pravednost podrazumijeva najmanje dva ljudska bia povezana nekim odnosom. Pravednost denirana kao posebna krepost vue svoje korijene jo iz najranijih vremena: tako nailazimo na legende o pravednom starjeini unutar plemena ili o pravednim kraljevima koji boanskom providnou i nadahnuem vode svoj narod. Deniciju, sistematizaciju, jasno odreenje pojmova pravednosti i pravinosti te ideju o nerazdvojivom odnosu pravednosti i prava dala je antika lozofska tradicija. Nalazimo ih u djelima Epikura, rimskih stoika (Seneca mlai), rimskih pravnika (Ulpianus, Paulus), a posebno u zlatnim vremenima starogrke lozoje, u djelima Platona i Aristotela. Skolastiko doba3, koje je u mnogoemu nalazilo nadahnue u Aristotelovoj lozoji, postavilo je temelje za naravno - pravne teoretiare te je uvelo pojam apsoluta (Boga) pokuavajui na taj nain razjasniti taj genetsko psiholoki fenomen. Znailo je to da je Bog derivacija svega moralnoga (pa tako i pravednoga) unutar ljudi. Progresivnim napretkom ljudskog istraivanja na polju prirodnih i drutvenih znanosti, ali i ovjekovom racionalizacijom, pojmovima pravednosti i pravinosti dana je prilika da postanu drutveno kompatibilni, odnosno ove kroz povijest stvarane doktrine implementirane su u temelje nekih pozitivnih prava. Pravednost je, u smislu koji su joj pridavali Aristotel ili naravno-pravni teoretiari, posredno uspjela prodrijeti do pozitivnog prava, jer su se francuska Izjava o pravima ovjeka i graanina i Amerika deklaracija o nezavisnosti4 temeljili na idejama naravnog prava, ime su i implicirani elementi doktrinarne (antike) pravednosti koja ivi u naravno pravnim promiljanjima. Dakako, preopirno bi bilo ulaziti u analizu utjecaja doktrinarnog promiljanja o pravednosti iz antike na ova dva gore navedena dokumenta, ali valja imati na umu kako historija nije dopustila da najstarije doktrine o pravednosti i pravinosti padnu u zaborav. Koliko je Aristotelova (pojam koji oznaava pravinost) bila utjecajna pokazuje ovaj primjer: upotreba pravinosti u aristotelijanskom smislu je svakako vicarski graanski zakonik koji u svome prvom lanku sadri ovlatenje dano sucu da sudi po naelima pravinosti. Ta zanimljiva odredba o sudakoj mogunosti upotrebe pravinosti, ukoliko postoji pravna praznina, izravno je proizala iz Aristotelova promiljanja o pravinosti kao korektivu pozitivnog zakona. Nadalje, recipirano rimsko pravo postalo je temelj svim srednjoeuropskim pravnim podrujima ve od XII. stoljea, dakle u srednjem vijeku, te je opstalo sve do novog vijeka. ak je uspjelo prodrijeti i do, od stranog utjecaja dotad imunog, engleskog common lawa, uvevi naela pravinosti oblikovanjem tzv. Equity law5. Stvaranje i jaanje Equity lawa bilo je uvelike povezano s Francuskom elegantnom jurisprudencijom, koja je u jednom stoljeu svojeg postojanja promijenila metodu interpretacije rimskog prava, imajui u vidu povijesni razvoj tog prava. Pod imajui u vidu povijesni razvoj tog prava mislimo na njihovo prouavanje cjelovitoga rimskog prava, a ne samo Justinijanove kompilacije. Dakle, bio je to otklon od glosatora, ija je fragmentarna, dogmatska, antihistorijska, kazuistika metoda prouavanja iskljuivo upravljena na Justinijanovu kompilaciju. Vrsni uenik te kole bio je James I. Stuart u ije je doba dvoboj izmeu common lawa i equity lawa bio na svome vrhuncu, utoliko da je equity doslovno nadvladao common law po svojoj vanosti, pa tako i kvantiteti upotrebe. U suvremeno doba pojavilo se mnotvo interpretacija i kritika, odnosno teorije iz prolosti veinom su se, u novije doba, reinterpretirale i nadograivale. U ovom razdoblju naroito se istiu; utilitaristi koji su uveli neto drugaiji koncept ali potvrdili jednake2

3 4

5

Sintagmu genetsko psiholoki fenomen koristi prof. dr. Peri. vidi B. Peri, Pravna znanost i dijalektika, str. 486. 488. od 12. do 14. st. Meutim, i do 15. st. smatramo razdobljem tzv. kreativne skolastike Izjava je ujedno bila uvod Ustava iz 1791. godine. vidi . Kurtovi, Opa povijest prava i drave II; . Kurtovi, Hrestomatija Ope povijesti prava i drave II., str. 54 58, 118 120. Vidi T. Mirosavljevi, Pravo pravinosti, str. 94. 126., Pravnik 35, 1, 2001.

Pravnik, 41, 2 (85), 2007 ciljeve, Gustav Radbruch, Chaim Perelman te pravac pozitivizma6 na elu s ocem iste teorije prava Hansom Kelsenom. Pravnu je znanost Kelsen smatrao potpuno samostalnom i stoga je nastojao odvojiti pravo od lozoje, sociologije i aksiologije. Mislioci kojih e se ovaj rad takoer dotaknuti jesu ameriki libertarijanci John Rawls i Robert Nozick. Njih dvojica jesu izvrstan primjer desnog i lijevog pogleda na pitanje o pojmu pravednosti. Naposljetku, predoit e se najznaajnija razmiljanja suvremenih autora meu kojima su najznaajniji anglosaksonski teoretiari Lon Fuller, John Finnis, Richard Posner, Ronald Dworkin. Njihova razmiljanja su od iznimnog znaaja jer idu u prilog tezi kako do danas o pravednosti ne postoji opreno razmiljanje od onog koje je postavila antika. Drugim rijeima, povijest jo uvijek ne biljei kopernikanski obrat o tradicionalnom poimanju pravednosti i pravinosti. Vidjet emo da su promiljanja kroz povijest, ukljuujui i ona naih suvremenika, bila puka nadgradnja na bazu koju nazivamo antika.

49

1.2. Rijei pravednost i pravinost Pravednost i pravinost se u klasinim i stranim jezicima oznaavaju razliitim nazivima: u starogrkom jeziku - dikaiosyne znai pravednost, a pravinost je epieikeia7; latinski naziv za pravednost je iustitia, dok je pravinost aequitas8; Engleski jezik koristi rijei justice i equity; njemaki jezik Gerechtigkeit i Biligkeit; na talijanskom jeziku pravednost se naziva giustizia, a pravinost equita. Naziv na slovenskom jeziku vrlo je interesantan jer pravinost zapravo znai pravednost9; srpski jezik u svojoj literaturi i prijevodima za pravednost koristi rije pravda. Meutim, rije pravda se nerijetko koristi i u hrvatskom jeziku kao sinonim za pravednost. U veini jezika etimologija rijei koja odgovara rijei pravedno stoji u vezi s pozitivnim pravom ili autoritativnim obiajem. Tako primjerice imamo Iustum (pravedno) to je jedan oblik rijei Iussum, to znai ono to je nareeno. Takoer je i rije Ius istoga podrijetla. U antikoj Grkoj rije dolazi od rijei , ije je osnovno znaenje bio postupak. U starom vijeku je pojam pravednost u veini sluajeva bio sinonim za pojam zakona, odnosno obiaja10.

1.3. Cilj i metoda rada Dvojbenim bismo mogli smatrati pitanje u koju disciplinu svrstati ova dva pojma: naime, pojam pravednosti inherentan je kako politikoj i moralnoj lozoji, tako i ekonomskoj znanosti te pravnoj lozoji. Meutim, svaka od ovih disciplina izuava jedan dio toga pojma: govorimo li o uincima koje bi pravednost trebala proizvoditi, tada je prouavamo u okviru ekonomske znanosti i politike lozoje (pravedna raspodjela dobara ili to odlikuje pravednog vladara); s druge strane, moralna i pravna lozoja prouavaju samu supstanciju ovih pojmova i njihovu povezanost sa zakonima i openito pravom. Stoga je cilj ovoga rada ponuditi valjanu ontoloku analizu pojmova pravednosti i pravinosti (Inhaltsformeln der Gerechtigkeit11) izraene u zapisanim rijeima znaajnih pravnikih i6

7 8 9 10 11

U znanosti postoje dva pravca koja nose ime pozitivizam: jedan je onaj socioloki na elu s Augustem Comteom, dok je drugi pravac tzv. pravni pozitivizam, iji se utemeljitelj zove Hans Kelsen. Prema O. Gorski i N. Majnari, GRKO-HRVATSKI RJENIK Prema B. epi, LATINSKO-HRVATSKI RJENIK V. Milii, Opa teorija prava i drave, str. 74. vidi J. S. Mill, Utilitarizam, K