Kuća molitveMarko 11,17

Molitvene inicijative i Kuće molitve

������������

�������

Kuća molitveMarko 11,17

Molitvene inicijative i Kuće molitve

������������

�������

Karizmatska obnova u Katoličkoj crkvi

Ovaj tekst je napisao Teološki odbor njemačke karizmatske obnove u Katoličkoj crkvi (CE na njemačkom jeziku), u suradnji sa stručnjacima.

Članovi teološkog povjerenstva CE (Njemačke katoličke karizmatske obnove):Martin Birkenhauer, školski kapelan, predsjednik Teološkog odboraĐakon Helmut Hanusch, predsjednik CEDr. Johannes Hartl, teolog, Voditelj kuće molitve AugsburguDr. Michael Kleiner, Starozavjetni teolog

Stručnjaci:Sestra Johanna Domek OSB, benediktinska sestra Neprekidnog klanjanja u KölnuKarl Fischer, teolog (diploma), Izvršni direktor CEHans Gašper, dugogodišnji savjetnik u Uredu njemačke biskupskog vijeća(o pastoralnim pitanjima i ekumenizmu)Kim Catherine-Marie Kollins, začetnica međunarodne inicijative Gorući grmDr. Hannah A. Schulz, savjetnica i pedagoginja savjetnika i duhovnih voditelja

Objavljeno od strane Izvršnog odbora karizmatske obnove u Katoličkoj crkvi u Njemačkoj1. izdanje na njemačkom jeziku: rujan 20151. izdanje na engleskom jeziku: prosinac 2015

Dostupno na: CE-Büro, Schubertstr. 28, 88214 Ravensburg, NjemačkaTel. 0049-751-3550797, Fax 0049-751-3636197E-mail: bestellungen@erneuerung.deInternetska stranica: www.erneuerung.de

E-dokument na njemačkom i engleskom izdanju može se preuzeti s internetske stranice. Za prijevod na engleski zaduženi su dr. Annette Klein, dr. fra. Kenneth Metz i Virginia King. Biblijski citati preuzeti su iz Biblije Novog Jeruzalema.

Organizacija prijevoda na hrvatski jezi i objava: Obnova u Duhu Svetome Hrvatske i Bosne i Hercegovine

Sadržaj

Uvod .............................................................................................................. 6 Prvi dio. Molite se neprekidno (1. Sol. 5:17) – tradicija neprekidne molitve

1.1. Želja za vječnom molitvnom ............................................ 81.2. Blagoslov, štovanje ................................................................ 81.3. Molba .................................................................................... 101.4. Posredništvo ......................................................................... 111.5. Zahvala .................................................................................. 111.6. Slavljenje ............................................................................... 121.7. Sveta vremena – sveta mjesta ........................................ 131.8. Zajednička i osobna molitva ................................................ 141.9. Unaprijed oblikovana molitva i molitva slobodnog oblika .... 151.10. Euharistija i euharistijsko klanjanje .................................. 171.11. Neprekidna molitva .............................................................. 17

Drugi dio. Raznolikost molitvenih inicijativa i kuća molitvi 2.1 Primjeri u Katoličkoj crkvi ..................................................... 192.2 Primjeri iz protestantske sfere .............................................. 232.3 Ekumenski primjeri ................................................................ 252.4 Raznolikost molitvenih inicijativa - zaključak ...................... 26

Treći dio. Komentari i prijedlozi za Katoličke kuće molitve3.1 Kuće molitve .......................................................................... 273.2 Psihologija mladih pokreta ................................................... 333.3 Razmatranja u vezi s kućom molitve u Augsburgu ............... 343.4 Kuća u oluji ............................................................................. 35

Četvrti dio. Digresija: Međunarodna kuća molitve u Kansas Cityju kao pokret smaka svijeta

4.1 Milenijalizam u kršćanskoj tradiciji .................................... 374.2 Postmilenijalizam i predmilenijalizam ................................ 394.3 Predmilenijalizam i dispenzacionalizam ............................. 394.4 Mike Bickle i IHOPKC ........................................................... 414.5 Milenij i teološke rasprave .................................................. 424.6 Milenij – vječno pitanje ....................................................... 434.7 Novo nebo i nova zemlja ..................................................... 44

Dodatak ........................................................................................................... 46Bilješke ............................................................................................................. 47

6 7

Uvod Od svojih početaka Karizmatska je obnova bila zajednica molitve. Teološki i pastoralni vodič, Duh daje život, naglašava: “Nova ljubav prema molitvi, osobna i zajednička, obilježje je karizmatske obnove ... U obiteljima, molitvenim skupinama i zajednicama bogatstvo i raznolikost molitve ponovno su otkriveni: fiksno vrijeme za molitvu i spontana molitva tijekom dana; zadane molitve i spontane molitve i pjesme; svakodnevna služba i ostali oblici molitve; čitanje Biblije, meditacija, kontemplacija i zahvalnost”, kao i molitve zagovora i klanjanje pred Presvetim.1 Naravno, dio bogatstva oblika molitvi jesu oni darovi koji karakteriziraju molitvu u Katoličkoj karizmatskoj obnovi na vrlo poseban način, slavljenje i molitva u jezicima (ibid.). Karizmatska obnova posljednjih je nekoliko godina obilježena vrlo starom tradicijom, tradicijom neprekidne molitve. Diljem svijeta, na vrlo različitim mjestima te iz vrlo različitih pozadina, nastaju kuće molitve, molitve za svaku prigodu u danu, svakog dana u tjednu, cijelu noć i dan, 24 sata dnevno - kako bi se slavilo i klanjalo; zahvaljivalo i zagovaralo; slavilo Gospodina; molilo za Njegovu milost i blagoslov te obnovu Crkve i društva. Od mnogih ćemo inicijativa navesti samo četiri poznatije: Međunarodna kuća molitve u Kansas Cityju, u SAD-u, poznata je diljem svijeta, a utemeljio je i vodi Mike Bickle; molitvena inicijativa Kim Kollins, “Gorući grm, povratak u gornju sobu u klanjanju i zagovoru”; Anglikanska crkva Presvetog Trojstva Brompton u Londonu bogate tradicije, na čelu s Peteom Greigom, poznata po Alfa tečaju; te u Njemačkoj, pod okriljem karizmatske obnove u Katoličkoj crkvi, a također u biskupiji Augsburg, Ausburška kuća molitve, pod vodstvom Johannesa Hartla, s katoličkim i ekumenskim obilježjima.

Kuće molitve koje uključuju molitvu 24 sata dnevno zahtjevan su program (što predstavlja često poželjan ali još uvijek neostvaren cilj). Ili više biblijski s Lukom 14: 28-30: Morate sjesti i razmisliti. Ima li dovoljno sredstava za projekt? To znači: postoji li dovoljno duhovnog iskustva i stručnosti, dovoljno ‘’radne snage’’? Duh Božji uvijek daje u izobilju, bez sumnje, ali, možemo li to postići i kako? Ovaj vodič pomoći će odgovoriti na ta pitanja.

Najprije sagledajmo prošlost i sadašnjost: Što je sada ovdje, a što je bilo prije? U Crkvi ništa ne počinje od nule. Duh je oduvijek djelovao, a to je blago duhovnog iskustva neosporivo dragocjeno i danas, a bit će i sutra: „Neprekidno se molite - tradicija neprekidne molitve.”

Sljedeći je na redu pregled prošlih i sadašnjih inicijativa: Što je gdje, s kakvim profilom i kojim pravcem, s kojim prioritetima? Je li katoličke ili ekumenske prirode: „Raznolikost molitvenih inicijativa i kuća molitve.”

Nakon toga ćemo pogledati izgradnju tornja u Evanđelju po Luki - što treba uzeti u obzir? Pri vodstvu i stilu vodstva, pri odabiru osoblja, pri vođenju dosadnih financija i, naravno, najvažnije od svega, dobro znanje, izbor i vodstvo u raznim oblicima molitvi: “Komentari i prijedlozi za katoličke kuće molitve”.

Konačno, u obliku digresije, slijedi pogled na sestre i braću iz nedenominacijskog karizmatskog pokreta, posebno Međunarodne kuće molitve u Kansas Cityju i njezin fokus na kraj svijeta. U prilogu, nalazi se podatak o Teološkom odboru koji se odnosi na različite stilove štovanja u Mladeži njemačke Katoličke crkve.

“Da, draga braćo i sestre, naše kršćanske zajednice moraju postati istinske „škole“ molitve, gdje se sastanak s Kristom ostvaruje ne samo molbom za pomoć, već i hvalom, slavom, klanjanjem, kontemplacijom, slušanjem i pobožnom predanošću, sve dok se srce doista ne „zaljubi“. 2

To se ne odnosi samo na župe. Papin poziv upućen je svim zajednicama. Naš je zajednički zadatak da karizmatska obnova postoji i jača svoj utjecaj kao “istinska škola molitve” te da predstavlja službu koju pokret kuća molitvi pruža.

Đakon Helmut Hanusch,Voditelj karizmatske obnove u Njemačkoj katoličkoj crkvi

8 9

Prvi dio. Neprekidno se molite – tradicija neprekidne molitve

1.1 Želja za neprekidnom molitvomPitanje kako moliti bez prestanka (1. Sol. 5:17) nalazi se na početku vrlo popularne knjige “Put hodočašća”3 napisane u 19. stoljeću u Rusiji. Vođen duhovnim vođom iz monaštva, starac, “iskreni hodočasnik” otkriva “Isusovu molitvu.” To dolazi od hesihasta, tradicije Istočne crkve.

Jednostavna molitva “Gospodine Isuse Kriste, smiluj mi se” postaje živući, svakodnevni dio života poput disanja. Isusova molitva ili molitva srca jedan je od mnogih primjera kako realizirati maločas citiranu Pavlovu riječ. Onaj koji promatra tradiciju kršćanske prakse molitve nailazi na vrlo širok izbor oblika molitvi, a sve s istim ciljem: dati stalnost kršćanskoj molitvi u svim njezinim aspektima i dimenzijama - u Crkvi, javnim prostorima, raznim zajednicama i životnim uvjetima, u osobnom životu. Molitva treba postati trajna u vremenu i prostoru i tako postati temeljnim dijelom života. Poziv: “Molite se neprekidno” postaje stvarnost u trenutku provedenom u molitvi, a posebice u prostorima osmišljenim za molitvu.

Među različitim načinima kojima se molitvi može podariti trajnost i kontinuitet postoje oblici stalne molitve poput “vječnog klanjanja” ili molitve 24 sata dnevno. Među različitim načinima i oblicima molitve, postoji mnogo istaknutih načina uz pomoć kojih je moguće slijediti Pavlove riječi: „Moli se neprekidno“. Pogledajmo raznolikost molitvi. Četvrti dio Katekizma Katoličke Crkve namijenjen je isključivo kršćanskoj molitvi i predstavlja izvrstan uvod u razne oblike molitve. Osim predstavljanja različitih molitvenih tradicija i podužeg tumačenja Očenaša, opisani su sljedeći oblici molitve: blagoslov i štovanje (§ 2626ff), zamolba (§ 2629ff), zagovaranje (§ 2634ff), izricanje zahvalnosti (§ 2637ff) i molitva hvale (§ 2639ff). Tih pet oblika molitve bit će objašnjeno dalje u tekstu kao dio potrage za vječnom molitvom.

1.2 Blagoslov, štovanjeSvaka molitva predstavlja susret Boga i čovjeka. To uključuje dva pravca: prvi, preko Oca u Kristu za čovjeka. On pruža milost i spasenje. Drugi, preko Krista od čovjeka za Oca. Osnovni pristup čovjeka jest ogromno i zahvalno klanjanje veličine, ljepote i dobrote Boga. U molitvi, čovjek se kao biće stavlja u položaj pred Stvarateljevom prisutnošću.

Bog i njegova slava trebaju se štovati, hvaliti i slaviti u Njegovo ime. Taj oblik molitve odgovara prvoj i najvažnijoj zapovjedi, kako stoji u Markovom evanđelju: „Slušaj, Izraele, Bog naš Gospod jest jedan, jedini Bog i moraš voljeti svog gospodina Boga svim srcem svojim, svom dušom svojom, svim umom svojim i svom snagom svojom” (Marko 12:29-30, Dt 6:4f). U mnogim molitvama, himnama i crkvenim pjesmama ističe se ta namjera molitve. Takozvane doksologije na kraju euharistijske molitve, na kraju svakog psalma u Božjoj službi ili himni, ukazuju na krajnje odredište svih molitvi. Odredište ili cilj molitve, taj susret Boga i čovjeka, treba biti toliko prožeti prisutnošću Boga da sva djela budu oblikovana Njegovom prirodom. Štovanje Boga osnovni je pristup koji služi kao temelj svih drugih oblika molitve.

(...)

Katolička tradicija neprestanog klanjanja predstavlja molitvu pred Presvetim sakramentom, bilo da se nalazi u tabernakulu ili je izložen radi vjerskog štovanja. Postoje različiti oblici, na primjer, četrdeset sati, neprestano klanjanje ili vječna molitva koja se kreće od župe do župe. Tu su i posebne crkve za bogoslužje i vjerske zajednice, koje održavaju euharistijsko klanjanje na poseban način.

Četrdesetsatna molitva koju su uveli jezuiti u 16. stoljeću potječe od četrdesetosatnog klanjanja pred Svetim grobom u Velikome tjednu. Sveti je sakrament odnesen na mjesto Svete grobnice ili lokalnog oltara. Kasnije, četrdeset sati tumačilo se kao molitvu okajanja i preklinjanja.

Vječno klanjanje ili neprekidna molitva proizašla je iz četrdesetosatne molitve. Najčešće se javlja u takvom obliku da se tijekom godine Sveti sakrament izlaže i slavi barem jedan dan u svakoj crkvi u biskupiji. „Svaki dan, pojedinačne župe i zajednice preuzimaju na sebe zadatak obožavanja Krista u Presvetom oltarskom sakramentu te molitvu za namjere Crkve i svijeta.“ 4 To je potrebno posebno organizirati i pobrinuti se da „do okončanja klanjanja pred Svetim sakramentom uvijek postoje vjernici koji će ondje moliti.”5

U mnogim crkvama također obično postoji barem jedan dan u tjednu, obično četvrtak, za euharistijsko klanjanje. Postoje posebne crkve klanjanja gdje je kapelica Svetog sakramenta neprestano otvorena za neprestano klanjanje. Pogotovo u velikim crkvama postoji kapelica, gdje uvijek postoji mogućnost sakramentalnog bogoslužja.

10 11

Postoji nekoliko vjerskih redova i zajednica koji održavaju praksu trajnog klanjanja i dovoljno su brojni kako bi to činili svaki dan i noć svakog dana u tjednu. „U većini današnjih samostanima klanjanje se održava od jutra do večeri, četvrtkom, nedjeljom i svetkovinama, uglavnom u obliku izlaganja. Za to vrijeme uvijek postoji - kada nije vrijeme redovničkog Bogoslužja - barem jedna sestra u Crkvi, prisutna pred euharistijskom prisutnošću Isusa Krista. Samo to prisustvo kao oblik neprekidne molitve bez ikakvih drugih značajnih stvari pri ruci, ima veliku važnost za nas i karakterizira cijeli život. Jedna novina, koja se pojavila u posljednjim dvama desetljećima, jest sudjelovanje osoba izvan samostana u klanjanju...”6 Pobožno klanjanje pred Svetim sakramentom odvija se pred tabernakulom ili izlaganjem u ciboriju, odnosno spremniku s posvećenim hostijama, ili u pokaznici.

O klanjanju u kontekstu životnog stila, o „istinskom obožavanju” i životu, Mechtilde de Bar, osnivačica Benediktinaca trajnog klanjanja kaže: „nije dovoljno ondje provesti sat vremena... kako bi se nastanilo u njegovu prisustvu. Naše štovanje treba trajati vječno jer je taj isti Bog kome se klanjamo u Svetom sakramentu vječno s nama, prisutan u svakome trenutku i na svakom mjestu.”7

1.3 MolitvaMolitva za milost i oprost od posebne je važnosti. Molba nam je možda najprirodnija od svih molitvi. To je neposredan izraz svih naših potreba, strahova, tjeskobi i patnji. No i sâm čin molitve Bogu već je izraz vjere i ufanja u njega. Čak i ljudi koji nisu usredotočeni na vjerski ili crkveni život pronalaze put do molitve u teškim i očajničkim vremenima, pa makar samo u obliku paljenja svijeća i nijemih molitvi. Molitve u Bibliji i molitve Crkve također ističu molitvu za pomoć. Već spomenuta Molitva Isusu sažetak je svih kršćanskih molitvi: „Gospodine Isuse Kriste, smiluj mi se.“ Ta jednostavna formulacija, ima sjajnu mogućnost, uz obilje ponavljanja, postati neprekidnom molitvom. Tada molitva neprestano gori u nama, danju i noću, sa svakim otkucajem našeg srca, svaki dahom, bez obzira što činili.

„Zdravo Marijo“ također sadrži dvije molbe koje se odnose na dva najvažnija trenutka u našem životu: Moli za nas sada – u vječno prisutnom sadašnjem trenutku – i na čas naše smrti. Tu se molba Bogu odvija preko Marije, kroz ulazak u njezino posredništvo za sve ljude.

1.4 PosredništvoDok se molitve upućene Bogu odnose na naše vlastite brige, osoba koja moli u posredništvu otvara se potrebama drugih. Posredništvo je ostvaraj milosrđa. Kršćani to čine kroz Isusa, s njime i u njemu, jer je on naš posrednik pred Bogom. „Isus Krist, koji je umro, tako je, i još važnije, koji je ustao iz mrtvih, sjedi zdesna Bogu te moli za nas“ (Rim. 8:34). „Slijedi dakle da je njegova moć da spasi one koji se obraćaju Bogu kroz njega bezgranična; on će živjeti vječno kako bi se zalagao za njih“ (Heb. 7:25). Znanje o tome oslobađa nas i daje nam snagu jer nije naše posredništvo to koje će spasiti svijet, već možemo sudjelovati u njemu ili se uključiti u univerzalnu Isusovu molitvu za dobrobit svijeta.

Posrednička molitva pokriva sve aspekte života: molitvu za spasenje, molitvu za Crkvu, za mir, za one odgovorne u vladi i društvu, posredništvo za sve koji su nam bliski, za bolesne, za one koji pate i pokojnike. „Veliko posredništvo“ u liturgiji Velikog petka, suočavanje s Gospodinom koga su razapeli radi nas i našeg spasenja, savršen je primjer posredništva Crkve.8

Kao u čitavom kršćanskom životu, Duh Sveti pritječe nam u pomoć u posredničkoj molitvi: “I Duh dolazi u pomoć našoj slabosti, jer, kada se ne znamo moliti na pravilan način, tada Duh osobno moli za nas zvukovima koji se ne mogu opisati riječima. A onaj koji ima moć proniknuti u svačije srce zna što Duh misli jer su molitve koje Duh moli za Božje ljude uvijek u skladu s umom Božjim” (Rim. 8: 26-27). Kršćani upoznati s molitvom u jezicima (1 Kor. 14)9 znaju za oblik posredničke molitve koja se u potpunosti oslanja na Božju pomoć čak i u oblikovanju molbe. Molbe se kratko nabrajaju, a zatim povjeravaju Bogu na različitim jezicima sa znanjem da On sâm najbolje zna što je najbolje za ljude u danoj situaciji.10 Na taj se način određeni problemi mogu riješiti s puno ustrajnosti. Druga mogućnost povjeravanja svojih problema Bogu na duže vrijeme jest imenovati ih na početku krunice ili desetice te ih s povjerenjem predstaviti Bogu pri početku svake molitve “Zdravo Marijo”.

1.5 ZahvalaSvaka potreba ne mora nužno predstavljati molbu; može predstavljati i priliku za zahvalu. Još bolje, “Otkrijte Bogu svoje želje svake vrste kroz molitvu i zamolbu prožetu zahvalnošću” (Fil. 4: 6). Zahvala se upućuje najprije na velika djela Božja za spasenje ljudi te veličinu i ljubav Boga koju im pruža. Naša se zahvala, naravno, također odnosi na sva dobra koja je Bog učinio u životu pojedinca ili zajednice: dar života, sretna iskustva, spas, pomoć u potrebi i nevolji, zdravlje, iscjeljenje bolesti, te mnoga svakodnevna iskustva proizašla

12 13

iz Božje dobrote i brige. Mnogi psalmi imaju upravo tu namjenu. Slično tomu, u himnama kao što su: „Sada svi zahvalimo našem Bogu, našim srcima i rukama, i glasovima, koji je učinio čudesna djela, kome se ovaj svijet veseli; tko je, dok su nas majke još držale u naručju, blagoslovio naš put bezbrojnim darovima ljubavi, i još je s nama i na današnji dan“.

Dobar način za svakodnevno iskazivanje zahvalnosti nalazi se, na primjer, u molitvi posvećenosti koja nam dolazi iz isusovačke duhovnosti, poznata kao Preispitivanje. Prije odlaska u krevet osvrćemo se na protekli dan i tražimo, između ostaloga, ono na čemu smo zahvalni u tome danu. Tko to redovito prakticira, poprimit će vječan stav zahvalnosti, što će mu omogućiti da usmjerava kratke molitve zahvale Bogu u svakodnevnom životu.

Na kraju, zahvala se odnosi na samoga Boga, Njegovu veličinu i slavu, Njegovu ljubavi i dobrotu. Ovo se odvija u slavi mise: “Zahvaljujemo ti, jer velika je tvoja slava!”. To je temelj svake zahvale.

1.6 SlavljenjeMolitve slavljenja daju se Bogu ne zbog onoga što je učinio za nas, već zbog onoga tko On jest. „Vidjeli smo slavu Njegovu, slavu koju ima uz pomoć svog Oca kao jedini Sin Oca, punog milosrđa i istine“ (Iv. 1:14). Slava mise jasno izražava usmjerenost ka Kristu. Sanctus mise spaja slavljenje i klanjanje Bogu, nastavljajući se na veliku viziju proroka Izaije (6: 1-5), vječno slavljenje Boga kroz anđele koji su, kako stoji u latinskoj verziji na kraju Predgovora, zazivali Presveto Trojstvo bez kraja.

Velika snaga karizmatske obnove leži u činjenici da je vratila taj oblik molitve na njegovo pravo mjesto11. U starim i vječno novo skladanim pjesmama svaki dan pjeva u slavu Božju diljem svijeta. Bogoslužja odavno predstavljaju jedan način slavljenja Boga. Ali i u osobnoj je molitvi dobro slaviti Boga pjesmom, tako što ćemo čitati psalme o slavi, skladati ih sami, ili spontano izražavati Njegovu slavu vlastitim riječima. To obično rezultira iskustvom tihog i pobožnog čuđenja i klanjanja pred slavom i dobrotom našega Boga. A time činimo puni krug. Klanjanje kao polazište i temelj svih molitvi (vidi Drugi dio) ujedno je i njihov cilj i pronaći će svoje ispunjenje u vječnosti.

1.7 Sveta vremena - Sveta mjestaMolitva daje strukturu danu, tjednu, godini. Jutarnja molitva, molitva za prije objeda i večernja molitva tvore temelje svakodnevnog života. Molitva Angelusa, u kombinaciji s ostalim svakodnevnim molitvama, podsjeća na otajstvo utjelovljenja Isusa Krista rođena od Djevice Marije. Za vrijeme Uskrsa na poseban način podsjeća nas uskrsnuće Gospodinovo. Kao što nedjelja predstavlja kraj tjedna, na takav način oblikuje vremenski okvir i ritam kako bi - u našem dijelu svijeta - u našoj svijesti živim održala spomen Božje prisutnosti i Božjih djela u stvaranju i povijesti spasenja.

Postoje tri liturgijska razdoblja u crkvenoj godini: pashalno vrijeme s Korizmom i Uskrsom; božićno vrijeme koje započinje s Došašćem; te nedjelje i tjedni u vremenu kroz godinu. Osim toga, tu su i posebne svečanosti, kao što su Tijelovo i Svi sveti, obredi i svetkovine, osobito marijanski blagdani, apostolske svetkovine, svetkovina svetog Josipa i Ivana Krstitelja. Određeni oblici i sadržaji molitve tradicionalno su povezani s određenim razdobljima; svibanj je mjesec Marije, a listopad je mjesec Krunice. Blagdan Duhova poziva nas na devetnice Duhu Svetomu. Prije blagdana Uzašašća Kristova u nekim mjestima još uvijek se održavaju procesije kroz polja. Godina se transformira iz puke smjene dana u vremenski kontinuum ispunjen molitvama i slavljima, oblikovan godišnjim podsjećanjem na Božja djela. Vrijeme postaje sveto vrijeme.

Ti primjeri pokazuju želju da se osigura postojanost i trajnost u vremenu molitve, makar i samo za vrijeme trajanja Krunice ili mise, za vrijeme jednog hodočašća ili svakodnevne molitve. S hodočašćima i procesijama, a naročito s misom koje se obično slave u crkvenoj zgradi ili službama koje se tamo odvijaju i spajaju mjesto i vrijeme, vremenski kontinuum ujedinjuje se s prostornim kontinuumom. Koračanje tijekom hodočašća ili procesije također oblikuje prostor kojim prolazimo, tradicionalno s cvjetnim aranžmanima, postajama s oltara, oznakama ili posebnim mjestima i crkvama na utvrđenim rutama hodočašća.

Sveti prostor crkve slika je hrama kao mjesta prisutnosti Božje slave te kao nagovještaj novog i vječnog Jeruzalema. Međutim, moramo biti svjesni da novi i vječni Jeruzalem neće imati hram: “Nisam mogao vidjeti nikakav hram u gradu, jer su Gospodin Bog Svemogući i njegov Jaganjac sâmi bili hram, a gradu nisu bili potrebni sunce ni mjesec koji bi mu pružili svjetlost, budući da je bio obasjan blistavom slavom Boga, a Jaganjca je sjao poput baklje Njemu u čast” (Otk. 21:22 ff). Budući da se sve odnosi na otkrivenje Božje slave, dizajn prostorije treba biti lijep kako bi predstavio djelić te slave. Međutim, prostorija

14 15

može biti i jednostavna i gotovo prazna, kako bi se omogućilo molitvi da bude usredotočena na Isusa Krista, kao na središte predviđeno u čitanju i molitvi. Relativno novi načini da se organizira svete prostore i vrijeme za posebne molitve jesu, na primjer, međudenominacijska „Noć otvorenih crkava“ ili događaji kao što su „Noćna groznica“ 12.

Strukturirani prostor kao dopuna strukturiranog vremena uključuje posebna mjesta kao što su odredišta hodočašća i svetišta, koja se opetovano posjećuju i po određenom slijedu. Tu su i mala sveta mjesta, kao što su križevi uz cestu, ikone, raspela, privatna svetišta ili molitveni kutak u nečijem domu.

Određeni oblici molitve minuli su u svom tradicionalnom načinu izražavanja, ali su doživjeli ponovno procvat u drukčijem obliku, kao što su Santiagov put ili Križni puta za mlade. Hodočašća uživaju novo zanimanje. Prave se do marijanskih svetišta, kapelica Križa ili drugih svetih mjesta. Put predstavlja pokret do konačnog cilja koji se može dosegnuti tek nakon nekoliko sati ili dana. Predstavlja simbol vlastitog života i izraz potrage za susretom s Bogom. Zbog svog vremenskog trajanja, utkana u ritam i strukturu dana, kombinirajući promjene i trajnost, hodočašće je formativno iskustvo svete postojanosti u vremenu i prostoru. Hodočašće pruža mogućnosti za čitav niz oblika molitve i molitvene nakane. Sa svakim korakom moguće je prakticirati neprekidnu molitvu.

Osobit oblik neprekidne molitve uz pomoć unaprijed formuliranih tekstova nastao je u Taizéu. Kratke molitve i zazivi opetovano se izriču u pjesmi. Harmonije pomažu da se unutar čovjeka spoji poziv na molitvu i dubinsko prožimanje biblijskih stihova pjesmom. Opet, može se dogoditi da osoba nastavi pjevati i moliti i nakon isteka vremena za molitvu. Na taj način molitva postaje dijelom svakodnevnog života.

1.8 Zajedničke i pojedinačne molitveNajčešći crkveni oblik neprekidne molitve jest Božanski časoslov, prethodno poznat pod nazivom „brevijar“, danas “liturgija časova” (Liturgia horarum). Slijedeći židovsku i ranu kršćansku tradiciju, ta u zajednicama, osobito u vjerskim zajednicama, razvila se praksa molitve tijekom određenih sati i vremena po danu i po noći. Pravilo svetoga Benedikta i praksa benediktinskih samostana oblikovala je Božanski časoslov u Zapadnoj Crkvi.

Trostruka molitva ujutro, u podne i navečer prerasla je u sveobuhvatni, cjelodnevni ciklus molitve. Praksa Božanskog časoslova razvio se prvenstveno u dva oblika: Božanski časoslov manastira i samostana koji oblikuje dan i često počinje noću, te klerička molitva.13 Svih 150 psalama iz Knjige psalama sada se moli svaka četiri tjedna. U samostanima benediktinske duhovnosti, često se svih 150 psalama molilo svaki tjedan. Redoslijed liturgije časova temelji se na velikim blagdanima, posebice Uskrsu i svetkovinama. Nedavno je došlo do pokušaja da se Liturgija časova pretvori u župne molitve, barem u odnosu na Jutarnju i Večernju molitvu.

Mnogi kršćani pojedinačno sudjeluju u toj molitvi Crkve. U odabrano doba dana, okreću se molitvi i tako se i sami sa svojim privatnim molitvama uključuju u sveopću molitvu Crkve. Postoji „Mala knjiga Božanskog časoslova“. U protestantskoj crkvi tu su tradiciju preuzela Braća Mihaelova i prenijela je u vlastiti kontekst, kako bi „pronašla radnu formu za njihove zajedničke molitve, koja se pokazala kao trajno održiva praksa.“14

Molitva u ranije spomenutim nedaćama i svim njezinim oblicima oblikuje cijeli život; javni život, Crkvu, zajednice te osobni i privatni život. I javna i privatna molitva neraskidivo su povezane. Javnost i redovita molitva zajednice stvara vremenski i prostorni kontinuum molitve, društveno stanište određeno molitvom. Raznolikost tih javnih oblika molitve oživljava osobnu molitvu. Osobna molitva pušta svoje korijenje unutar čovjeka, u njegovu srcu i čitavom životu, a zauzvrat ima učinak na zajedničku molitvu, pružajući joj veći intenzitet i osobni angažman. Cilj obaju oblika molitve jest to da u sve većoj mjeri postane opći molitveni stav. To je put s mnoštvom stanica, ponekim zastojem, sušnim razdobljima i iscrpljenošću. Ali ako nam uspije prožeti svakodnevni život molitvom, to jest, sviješću o Božjoj prisutnosti, to će biti izvor velike snage i duboke radosti.

1.9 Unaprijed oblikovana molitva i molitva slobodnog oblikaTradicionalno blago unaprijed oblikovanih molitvi nagomilavalo se kroz stoljeća: od psalama i pjesama iz Starog zavjeta; preko molitvi i himni koje nam je prenio Novi zavjet, litanija, tradicionalnih molitvi Mariji i suvremenih molitvenih zbirki, sadržani su molitveni tekstovi za svaku priliku. Mnoge katoličke himne sadržavaju, osim pjesama, širok raspon unaprijed oblikovanih molitvi. Također, spomenuta Molitva srca Krunica i Božanski časoslov temelje se na unaprijed oblikovanim molitvama. Preporučeni skup nagona za molitvu

16 17

u različitim svakodnevnim situacijama prema naputku Madeleine Delbrêl nedavno je objavila izdavačka kuća Neue Stadt.15

Osim toga, važno je iskazati svoje molitvene zahtjeve vlastitim riječima, u pojedinačnoj i zajedničkoj molitvi. U Karizmatskoj obnovi slobodna je molitva uobičajeni oblik molitve, ne samo u osobnoj molitvi pojedinca, već i na sastancima i vjerskim službama - u malim i velikim skupinama. Slobodna molitva znači da ljudi koji se okupljaju tijekom molitve imaju mogućnost uporabe vlastitih riječi pri oblikovanju i izricanju molitvi: molitve zahvale, slave, klanjanja, zamolbe i posredništva. Često molitva jedne osobe predstavlja izvor inspiracije za molitvu drugih.

Naravno, mnogi isprva moraju prevladati određenu stidljivost kako bi se mogli pred drugima izraziti na takav osoban način u molitvi. No ta vrsta molitve često je izravna; izražava ono što stvarno dotiče nekoga. Pomaže čovjeku da se otvori i ostvari iskren, emotivan i intelektualan odnos s Bogom i osobno odgovori na Njegovu ljubav. Kada ljudi vide kako se drugi obraćaju Trojednome Bogu, to može poslužiti kao svjedočanstvo i temelj za njihovo vlastito, osobno iskustvo Boga.

Slobodna molitva može, baš poput svake druge molitve, postati površna, na primjer ponavljanjem istih fraza. Također može postati jednostrano individualistička ako molitelj kruži isključivo oko svojih osobnih problema. Dobre smjernice koje će pružiti voditelj ovakvih molitvi i odgovarajuća kateheza mogu spriječiti te opasnosti.

Sveto pismo ne sadrži samo bogatstvo molitvi i pjesama, također predstavlja i izvor i hranu za sve naše molitve. U njemu se Bog objavljuje i kroz njega se objavljuje i danas. Ako je molitva razgovor s prijateljem, kao što je Sveta Tereza Avilska je ustvrdila, uvijek imamo priliku bolje upoznati tog prijatelja kroz Pisma. Što ga bolje poznajemo, to življe Pismo postaje. Kako bi ukorijenili čitanje Biblije u vremenskom kontinuumu, dobro je slijediti plan čitanja, kao što su dnevna čitanja Svete mise. Od protestantske tradicije postoje različiti planovi za čitanje koji vode u 1 do 4 godine kroz čitavu Bibliju. Taj model sada nude i katoličke skupine.16 Oblik koji zahtijeva manje vremena jesu “Vodeći principi”, koje je 1731. godine izdala Moravska Crkva. Svaki se dan oblikuje pod značenjem jednog stiha iz Biblije koji potiče na razmišljanje, djelovanje i molitvu toga dana.17 Nije uvijek moguće spontano iskazati sve brige vlastitim riječima. Pretjerana tvrdnja o autentičnosti i osobni angažman mogu postati prevelikom potrebom i snažno otežati molitvu. Stoga je dobro izmjenjivati razdoblja slobodno oblikovane molitve s već postojećim tekstovima,

kombinirati spontanost s ritualima. Neke omiljene molitve prate nas čitavog života i postaju neka vrsta doma u Bogu.

1.10 Euharistija i Euharistijsko klanjanjeVrhunac molitve jest Sveta misa. U njoj svaki oblik molitve pronalazi svoje mjesto. Redoslijed euharistije omogućuje sve molitvene nakane u kombinaciji s liturgijom, Riječju i Euharistijom klanjanje, slavljenje, iskazivanje zahvalnosti, molbu i posredništvo. Neke molitve propisane su i izgovaraju se ili pjevaju zajedno, a ostale se mogu slobodno oblikovati (npr. traženje oprosta, molitva, zahvala). Nakon pričesti postoji prilika za tihu osobnu molitvu, koja se može nastaviti nakon slavlja, na primjer kao euharistijsko klanjanje. Čitanja, homilije i slavljenje euharistijske molitve prilikom svakog misnog slavlja usmjereni su na središnja otajstva vjere i hrani se bogatstvo kristološke objave. Temeljni stav svih kršćanskih molitvi postaje predivno jasna u Euharistiji: Isus Krist prisutan je na jedan nevjerojatan način te se daje čovječanstvu. Mi smo pozvani da otvorimo svoja srca i primimo njega i njegovu milost. Zatim moramo poduzeti drugi korak te odgovoriti s vjerom i ljubavlju. Kako je papa Benedikt XVI. napisao na početku Deus Caritas Est o „bivanju kršćaninom“, moguće je izravno primijeniti na molitvu: Na početku molitve „nema etičkog izbora ili neke velike ideje, već je to susret s događajem, s Osobom koja životu daje novi obzor i konačni pravac“ (br. 1).

1.11 Neprekidna molitvaOni koji se mole kreću na putovanje u potrazi za Bogom i vječno novi susret s Bogom. To zahtijeva odgovarajuću orijentaciju u načinu života i životu. Želja za neprekidnom molitvom može se ostvariti samo u konkretnim oblicima i strukturama. Moramo stvoriti slobodan prostor za molitvu u vremenu i prostoru. Osim vremena za osobnu molitvu, trebamo mogućnosti za zajedničku molitvu, na primjer, u liturgiji. S druge strane, zajedničku molitvu treba obogatiti kroz osobnu molitvu, odnosno kroz privatnu molitvu ili, na francuskom, molitvom de coeur à coeur (od srca do srca). Ako različiti oblici molitve, slavljenje i klanjanje, zahvala, molba i posredništvo tu pronađu svoje mjesto, molitva ostaje raznolikom i ne izlaže se riziku da postane jednostrana.

Različite duhovne tradicije već su navedene. U zaključku ćemo se ukratko osvrnuti na tradiciji Karmela. Čitav njegov život usmjeren je na rast ka stavu unutarnje molitve. U tu svrhu, članovi obitelji karmelićana pored liturgijskih molitvi obnašaju i duga razdoblja šutnje u kojoj ostaju u aktivnoj pasivnosti u Bogu bez ikakvih drugih ciljeva i zadataka osim biti s onime koji ispunjava sva

18 19

bića. Taj oblik molitve na kraju dovodi do života koji je u potpunosti prožet sviješću o Božjoj prisutnosti.

Svatko tko kreće na put života u neprekidnoj molitvi započinje proces obraćenja. Molitva na stalnoj osnovi moguća je samo ako je podržava ozbiljan napor da se živi po Božjim uputama. To je lakše reći nego učiniti u žurbi i složenosti svakodnevnog života. U kojoj god se fazi putovanja nalazili, ma koliki savršeni ili nesavršeni bili, Bog je uvijek pristupačan i dolazi nam ususret sa Svojom milošću, točnije on nas iščekuje. „Težnja za savršenstvom u kršćanskom životu nije upućena na nešto apstraktno i više od savršenog, već na činjenje onoga što je ustvari moguće. Poanta nije u smanjivanju planine, već uspinjanju do vrha našim vlastitim koracima ... A molitva koja je moguća za sve nas mora biti na prvom mjestu.“18

Drugi dio. Raznolikost molitvenih inicijativa i kuća molitvi

U kasnom 20. stoljeću - djelomično neovisno jedna od druge - različite molitvene inicijative pokrenute su diljem svijeta i potiču želju za neprekidnom molitvom na određenom mjestu ili u određeno vrijeme. Važno je reći da su se, zahvaljujući medijskoj eksponiranosti, neke od tih inicijativa bitno istaknule. Dalje u tekstu slijede konkretni primjeri. Izbor nije konačan.

2.1 Primjeri u Katoličkoj crkvi

2.1.1 Neprekidno Euharistijsko klanjanjeTradicija neprekidnog klanjanja i molitve bdijenja toliko su rasprostranjene u katoličkoj sferi i tako tradicionalno ukorijenjene, da se u ovom trenutku može spomenuti tek nekoliko nedavno pokrenutih inicijativa.19

Godine 1977. Don Pigi Perini postao je župnik Bazilike sv. Eustorgija u Milanu koja datira iz rimskih vremena.20 Ohrabren kontaktom sa župom na Floridi, inspiriranom karizmatskom obnovom, uz potporu kardinala Martinija razvio je sustav župnih stanica s ciljem nove evangelizacije, koji se na kraju proširio po čitavom Milanu. Don Pigi vodio je župu do 2012. Od tada, župnik je Don Giorgio Riva. U posebnoj kapeli odvija se neprekidno euharistijsko klanjanje, a petkom se također odvija i u bazilici. Sustav župnih stanica u kombinaciji s euharistijskim klanjanjem otada je razvio vrlo široku primjenu.

U župi Untertürkheim u Unterallgäu, biskupija u Augsburgu, takav oblik klanjanja se nekoliko godina iznimno uspješno održava dan i noć u kapeli Loreto. Postoje i konferencije za promicanje koncepta župnih stanica. U Untertürkheimu već 325 godina postoji Bratstvo tijela Kristova, iz koga se razvio projekt „neprekidnog župnog klanjanja“. Svrha tog starog temelja vrijedi i danas: „Svetom sakramentu oltara, institucionaliziranom od Isusa Krista iz beskrajne ljubavi kao neprestanom podsjetniku na Njegovu gorku patnju i smrt, te kao uspomenu na Njegovu bezgraničnu ljubav, mora se klanjati svakog sata dana i noći s krajnjom pobožnošću, a potrebnu zahvalnost treba dati Spasitelju. Milostivo posredništvo za nevjernike, heretike i grešnike treba se pridružiti tom klanjanju kako bi oni mogli spoznati istinu, sudjelovati u Kristovim zaslugama te biti spašeni za nebo.“21

Od Svjetskog dana mladih u Kölnu 2005. godine postoji „Noćna groznica“ s vizijom otvorene crkve (često katedrale) u srcu grada u kojoj se usmjereno

20 21

Euharistijsko klanjanje održava određenih večeri. Oni koji prolaze ispred crkve pozvani su da uđu u crkvu kako bi primili osobnu molitvu ili jednostavno zapalili svijeću. Kombinacija molitve, blagog iskustva atmosfere duhovnog prostora te evangelizacijski pristup pretvorio je „Noćnu groznicu“ u raširenu pojavu na njemačkom govornom području.22 Na blagdan Svih svetih 2013. godine, tadašnji nadbiskup Kölna kardinal Meissner na prijedlog naših Skupina Noćne groznice pokrenuo je neprekidna euharistijska klanjanja u kapelici Kuće Maternus u Kölnu.

2.1.2 Inicijativa Gorući grmTijekom vremena molitve u Rimu sa skupinom europskih čelnika Katoličke karizmatske obnove u ožujku 1997., Kim Catherine-Marie Kollins primile su duhovni impuls da nazovu i potaknu hitni „Povratak gornje sobe u klanjanju i posredništvu“, kao doprinos pozivu za novu evangelizaciju pape Ivana Pavla II. To je iskustvo predstavljalo temelj međunarodne inicijative Gorući grm. Ona izričito govori o blaženim slovima. Sr. Elena Guerra papi Lavu XIII.23 i Apostolskoj poslanici pape Ivana Pavla II: “Ulazak u novo tisućljeće” iz 2001.24

Važan aspekt Inicijative Gorući grm neprekidno je euharistijsko klanjanje u različitim oblicima – kao danonoćna molitva u trajanju od nekoliko dana, tjedana ili na određenim mjestima neprekidne molitve. Bliska suradnja Kim Kollins s Duhovnom obnovom u Italiji (Rinnovamento Nello Spirito Santo (RnS))25 i drugih inicijativa odigrala je veliku ulogu u formativnim fazama njihova odgovora na taj poziv. Tijekom prve službe za blagdan Duhova 2004. godine, papa Ivan Pavao II. podržao je inicijativu u ime čitave Crkve.26 Predavanja Kim Kollins u mnogim zemljama, njezina knjiga „Gorući grm“, prevedena na brojne jezike, i članci o inicijativi Gorući grm za međunarodne službe katoličke karizmatske obnove (ICCRS) bili su važan izvor inspiracije za druge. Poziv na inicijativu Gorući grm uključuje zajedničku viziju o „Povratku u Gornju sobu“. Strukturiranje odgovora odvija se pod raznim imenima, oblicima i modelima u različitim skupinama i zajednicama, koje prihvaćaju taj poziv, na primjer: u molitvenim školama, molitvenim mrežama, kućama molitve i cjelodnevnim molitvenim događajima diljem svijeta, posebice u kontekstu Karizmatske obnove.27

2.1.3 Molitvena inicijativa u Bazilici sv. Anastazije (Stošije) u RimuCrkva sv. Anastazije poznata je stara bazilika u Rimu iz 4. stoljeća. 2000. godine ponovno je otvorena nakon više od 30 godina renoviranja. Rektor crkve vlč. Alberto Pacini započeo je s neprekidnim euharistijskim klanjanjem 2. ožujka 2001. godine, koje traje i danas. Također je pokrenuo neprekidno klanjanje na

devet drugih mjesta u Rimu. Njegove napore blagoslovili su papa Ivan Pavao II. 2001. godine te papa Benedikt XVI. 2007. godine. Vlč. Pacini postao je važan pokretač neprekidnog euharistijskog klanjanja u mnogim župama kojih Italija broji preko 80, te u oko 10 župi u istočnoj Africi. Uz blagoslov kardinala Vallinija (papinog vikara) za Jubilarnu godinu milosrđa, bazilika se uključila u službu promicanja škola evangelizacije, a svećenstvo koje sada vodi svako od 36 župnih područja u Rimu ima neprekidno euharistijsko klanjanje. Također je uveo pentekostalnu devetnicu „Gorućeg grma“ u Crkvu sv. Anastazije, koja se održava svake godine. Danas je sv. Anastazija poznata kao središte molitve za sve, uključujući i razne duhovne pokrete i etničke skupine, koji ondje slave svoje vjerske obrede, molitvene susrete i noćna bdijenja. Sv. Anastazija razvila je niz službi milosrđa za djecu, mlade i parove; skloništa; i inicijative koje podržavaju pravo na život. Postoje ekumenske veze za protestantske zajednice i zajednice Slobodne crkve.28

2.1.4 Molitvena inicijativa Gorući grm u ŠvicarskojOhrabreni pozivom na „Povratak u Gornju sobu”, đakon Urban Camenzind i fra Leo Tanner napisali su knjižicu pod nazivom Gorući grm. Molitvena inicijativa 2006. godine kako bi motivirali župe u kojima su se održavali vjerski tečajevi za početak euharistijskog klanjanja. U Luzernu, Crkva Mariahilf (Gospa od pomoći), zatvorena deset godina, dobila je 2010. godine od biskupa organizacije Verein Pro Mariahilfkirche pod vodstvom Camenzinda dozvolu za uporabu kao Kuća molitve s euharistijskim klanjanjem, škola molitve i drugih službi.

Također u neposrednoj blizini te crkve nalazi se Kraljevska kapela sv. Leonarda, u kojoj je 2010. godine započelo euharistijsko klanjanje, svakog tjedna s početkom u ponedjeljak navečer, čitav dan i čitavu noć, do nedjelje ujutro, u kome naizmjence sudjeluje oko 200 poklonika.29

2.1.5 Inicijativa Pedesetnica narodaICCRS (Međunarodna služba katoličke karizmatske obnove) međunarodna je organizacija koja služi Svjetskoj karizmatskoj obnovi Katoličke crkve (CCR) kao središte koordinacije, informacije i komunikacije te predstavlja poveznicu pokreta s Vatikanom.30

Inicijativu Pedesetnica naroda pokrenuo je ICCRS.31 Prva Pedesetnica u Gornjoj sobi u Jeruzalemu jest početak, „početak koji se nastavlja“, kao što je rekao papa Franjo u euharistijskom slavlju na Pentekostalnom susretu s crkvenim pokretima 2013. godine.

22 23

Pentekostalna Devetnica napaja se iz dubokih bunara milosti. Godine 1895., na nagovor Blažene sestre Elene Guerre, papa Lav XIII. Pozvao je sve vjernike da vječno mole svečanu devetnicu (tj. devetodnevnu molitvu) između Uzašašća i Duhova za jedinstvo kršćana. Lav XIII. predložio je posebnu molitvu iz Ps 104: 30 za to: „Pošaljite naprijed svoj Duh i zemlja će dobiti novo lice“.

„Pedesetnica naroda“ sastoji se od dva dijela: projekta Gornje sobe, Devetnice koja se, ako je moguće, moli dan i noć; te svečanosti koje se održavaju na blagdan Duhova u svakoj zemlji i svakoj naciji. To je odgovor da svjetska KO podržava namjeru koju su papa Ivan Pavao II., papa Benedikt XVI. i Franjo više puta izrazili: duhovnost Pedesetnice treba širiti novu „kulturu Pedesetnice“ u Crkvi koja pridonosi novoj evangelizaciji. ICCRS širi inicijativu „Pedesetnica naroda“ na svojoj internetskoj stranici i međunarodnom magazinu na pet jezika.32

2.1.6 Kuća molitve u AugsburguKuću molitve u Augsburgu osnovali su mladi karizmatični katolici pod vodstvom Jutte i dr. Johannesa Hartla 2005. godine. Inspirirani raznim molitvenim pokretima, uključujući Međunarodnu kuću molitve u Kansas Cityju (vidi dalje u tekstu), vizija od početka uključuje snažnu ekumensku orijentaciju koju pretežno nose katolici. Kuća molitve od 2008. razvijala se prilično brzo, tako da molitva 24 sata na dan nije prestala od rujna 2011.33 Dvadeset stalnih zaposlenih i 70-ak volontera pomažu održavanje neprekidne molitve. Njihova godišnja Konferencija „VIŠE“ privlači tisuće sudionika. Kroz putujuću službu Johannesa Hartla i snažnu prisutnost na internetu, Kući molitve u Augsburgu postala je poznata u Europi te je potaknula mnoge druge Kuće molitve, osobito u katoličkom kontekstu. Kuće molitve u Švicarskoj, Hrvatskoj, Rumunjskoj i molitvene skupine u drugim europskim zemljama razvile su se pod utjecajem one u Augsburgu. Kuća molitve u Augsburgu dio je karizmatske obnove i posebno je povezana s augsburškom biskupijom.34

2.1.7 Molitva 24 sata dnevno Zajednice LorettoZajednicu Loretto je osnovala 1987. godine u Beču skupina od tri učenika. Nakon hodočašća u Međugorje, sastajali su se jednom tjedno radi moljenja krunice. Danas postoji 30-ak Loretto molitvenih zajednica mladih u Austriji i izvan nje. Zajednica se sastoji od svećenika i vjenčanih ili slobodnih laika. Skupina se proširila na 340 članova, uključujući 13 vjerskih i dijecezanskih svećenika, kao i 63 postulanta. 2012. godine Zajednicu su priznali austrijski biskupi kao „privatnu udruga vjernika” ad experimentum na 5 godina. Do

6.000 mladih ljudi posjećuje Salzburg tijekom godišnje „Festivala/Susret mladih“. Od 2010. godine razvija se sve veća praksa molitve 24 sata na dan. 2011. godine, vođe Loretta stupili su u kontakt s Kućom molitve u Augsburgu. U međuvremenu, Loretto svaki drugi tjedan organizira tjedan molitve 24 sata na dan u Salzburgu i Beču, u kome sudjeluju deseci mladih ljudi. Mogućnosti za molitvu 24 sata na dan postoje, tj. mogućnosti 24-satne molitve. Karakteristika Loretta jest povezivanje euharistijskog klanjanja s kreativnim elementima, kao molitvi u 24 sata dnevno i dimenziji zahvale. U Salzburgu Loretto djeluje u crkvenim prostorima uz snažnu potporu biskupskog vodstva. U međuvremenu je u tijeku osnivanje sličnog molitvenog centra unutar Duhovnog centra Operngasse u Beču (pod vodstvom Loretto).35

2.1.8 U početkuZanimljiva je činjenica da se o modelu „Kuće molitve“ raspravljalo te da se eksperimentalno provodio na nekolicini mjesta na početku karizmatskog pokreta u Katoličkoj crkvi.36

2.2 Primjeri iz protestantske sferePosebna mjesta gdje su posredništvo i slavljenje održavaju tijekom mnogih sati trenutno se šire po svim kontinentima, osobito među karizmatičnim kršćanima u raznim denominacijama. Najčešće se barem razmatra vizija dvadeset četverosatne molitve. Još uvijek ne postoje službene brojke, ali procjenjuje se kako postoji najmanje 300 kuća molitve u crkvama u SAD-u i 50 u Europi, koje su se često razvile neovisno jedne od drugih. Do danas ne postoji krovna organizacija, međutim, bilo je raznih pokušaja da se uspostavi kontakt između čelnika kuća molitvi na nacionalnoj i međunarodnoj razini. Općenito, tim pokretom dominiraju nedenominacijski kršćani koji su otvoreni prema uključivanju katolika.

2.2.1 Molitva 24 sata dnevnoGodine 1999. mladi Britanac Pete Greig započeo je pokret s ciljem omogućenja, posebice mladim ljudima, da dožive kreativno iskustvo u molitvi. Koncept uključuje instalaciju „molitvenih soba“, gdje se u smjenama moli dan i noć. Pri tome prioritet ima proizvoljna organizacija tog vremena: možete svirati, slikati, plesati, šutjeti ili lijepiti molitvene bilješke na zid. Molitva 24 sata na dan postala je poznata širom svijeta preko knjige Petea Greiga „Red Moon Rising“37 i od tada se predstavlja kao jedinstveni tjedan molitve u tisućama mjesta. Sâm Pete Greig i pokret molitve 24 sata na dan općenito su u neposrednoj blizini crkve Presvetog Trojstva u Bromptonu, London (HTB), odakle potječu također poznati Alpha tečajevi.38

24 25

2.2.2 Međunarodna Kuće molitve u Kansas Cityju (IHOPKC)1999. godine, pokrenuta je Međunarodna kuća molitve u Kansas Cityju u SAD-u, pod vodstvom pastora Mikea Bicklea. On je u to vrijeme već bio poznat na svjetskoj karizmatskoj sceni kao nedenominacijski pastor, govornik i autor. On i njegov tim razvili su „molitvenu liturgiju“, koju je nazvao „Harp and Bowl“ (eng. harfa i posuda) i započeo dvadeset četverosatnu molitvu, koja se održavala dan i noć uz neprestanu živu glazbu39. IHOPKC nije prekinuo 24-satno slavljenje od rujna 1999. godine. Preko internetskog streaminga uživo, poznatih glazbenika koji slave Boga, velikih konferencija i opsežnih predavanja Mikea Bicklea, IHOPKC je u međuvremenu postala međunarodno poznata. IHOPKC je inspirirala mnoge druge kuće molitve. Poznatije kuće molitve inspirirane IHOPKC-om jesu Kuća molitva u Atlanti (započela sa slavljenjem 24 sata dnevno 2006. godine koje još traje) i Sukkat Hallel u Jeruzalemu (24/7 od 2004.).40

2.2.3 Kuća molitve u FreiburguKasnih 90-ih godina, nedenominacijski kršćanin, Rainer Harter osjetio je poriv za stvaranjem službe molitve i pomirenja u Freiburgu. On i njegov tim počeli su organizirati večernja bogoslužja koja su se odvijala svaka dva mjeseca u raznim katoličkim, protestantskim i slobodnim crkvenih zajednicama u Freiburgu i privukla nekoliko stotina posjetitelja. Od 2003. godine, srce djelovanja Kuće molitve postala je crkva u središtu grada, u kojoj se moli više od 100 sati tjedno. Neki molitveni susreti imaju unaprijed određen pravac molitve (Izrael, grad Freiburg, mladi, itd.), dok su drugi spontanije naravi. Rabe se različiti oblici molitve, a usmjerenje može varirati od sata do sata: posredništvo, slavljenje i zahvala, tišina, meditacija uz Bibliju. Molitvene susrete obično vode kršćani volonteri iz različitih denominacija. Katolici također mogu sudjelovati.41

2.2.4 Molitvena planina i Soba molitveCrkva Yoido Full Gospel Church u Seoulu u Južnoj Koreji, pod vodstvom Paula Yonggi-Choa jedna je od Pentekostalnih Božjih skupština i navodno broji oko milijun članova, te je dugo bila najveća pojedinačna crkva na svijetu. Molitva je tu odigrala važnu ulogu od samog početka. Godine 1973. zemljište u Seulu imenovano je „Molitvenom planinom“. Od tada su stotine tisuća ljudi hodočastile onamo kako bi molile u jednoj od mnogih malih „molitvenih spilja“ ili u većim sobama za sastanke. Knjiga Yonggi-Choa „Molitva: ključ preporoda“ proslavila je molitvene planine, noći molitve i neprekidne danonoćne molitve na međunarodnoj razini, osobito u nedenominacijskom svijetu.42

U Njemačkoj postoji „Molitvena planina za sve narode“ koja je započela u Lüdenscheidu (u kontekstu „Slobodne zajednice kršćanske mladeži“ Waltera Heidenreicha). U „TOS - službama” na čelu s Jobstom Bittnerom organizirane su sobe molitve u Tübingenu, a kasnije i u Leipzigu, u kojima su poklonici naizmjenično mole dan i noć.

2.2.5 Svjetski dan molitveU 20. stoljeću, svjetska crkvena scena dramatično se promijenila kroz masivni rast evangeličkih i pentekostalnih slobodnih crkava. U srpnju 2000. godine, poduzetnik Graham Power u Južnoj Africi započeo je pokret pod nazivom „Svjetski dan molitve“ 43, koji se osobito svidio tim zajednicama. Vizija je bila okupiti kršćane različitih vjeroispovijesti u globalnu molitvenu mrežu. U početku se pristupilo uglavnom afričkim zemljama, ali danas se molitveni sastanci održavaju u 220 zemalja s milijunima sudionika.

U Njemačkoj, molitvenu mrežu „Watchmen“ (eng. čuvari, njem. Wächterruf) osnovao je 2000. godine Ortwin Schweitzer.44 Sastoji se od 240 skupina koje pokrivaju svaki sat u tjednu putem molitve u različitim mjestima.

2.3 Ekumenski primjeri

2.3.1 Tjedan molitve za jedinstvo i Saveznički tjedan molitveIdeja za svjetsku ekumensku molitvu u dogovoreno vrijeme pojavila se već u ekumenskom pokretu s početka 20. stoljeća. Svjetski “Tjedan molitve za jedinstvo kršćana” tradicionalno se održava svake godine od 18. do 25. siječnja. S obzirom na Tjedan molitve za evanđeosko savezništvo, koji se također održava u siječnju, Tjedan molitve za jedinstvo kršćana ponekad se održava u razdoblju između Uzašašća i Duhova. Odgovorni za to su: Svjetsko vijeće Crkava, osnovano 1948. godine, i Papinsko vijeće za promicanje jedinstva kršćana. Materijale uvijek pripremaju od viša ekumenska tijela određene zemlje (u Njemačkoj to čini Vijeće kršćanskih Crkava, ACK45).

Tjedan molitve nastavlja se na „Osminu za jedinstvo kršćana“, započetu 1908. godine i koju su promovirali papa Pia X. i Benedikt XV. Ta molitvena inicijativa uključuje sve crkve članice njemačkog ACK-a. Uz Tjedan molitve za jedinstvo kršćana, u siječnju se održava već spomenuti Tjedan savezničke molitve i to tjedan ranije.46 On ne uključuje sve crkve, zajednice i djela nisu povezana s Evanđeoskim savezom u Njemačkoj. Članstva se često preklapaju između ACK-a i Evanđeoskog saveza.

26 27

2.4 Raznolikost molitvenih inicijativa - zaključakPokraj spomenutih primjera, postoji bezbroj drugih molitvenih inicijative diljem svijeta. Mnoge od njih inspirirala je Karizmatska obnova, koja se javlja u gotovo čitavom kršćanstvu u svijetu. Iskustvo osobne obnove u Duhu Svetom („krštenje u Duhu Svetom“), koje mnogi ljudi iskuse u Karizmatskoj obnovi diljem svijeta, također dovodi do obnove njihova osobna molitvenog života.47

Mnoge ljude privlače te nove molitvene inicijative kao pomoć u želji da provedu više vremena u svakoj vrsti molitve - blagoslovu, molbi, posredništvu, zahvalnosti i slavljenju. Razne molitvene skupine i molitveni susreti koji su se pojavili veliko su ohrabrenje za one koji se žele „neprekidno moliti“.48

Treći dio. Komentari i prijedlozi za Katoličke kuće molitve

Kršćanstvo je oduvijek karakterizirala potraga za vječnom molitvom, koja se trenutno ponovno otkriva u mnogim denominacijama. Prije ste odlazili u samostan ili postajali pustinjak ako ste željeli posvetiti svoj život molitvi. Danas laici koji žive u običnome svijetu tragaju za novim načinima da se mole zajedno i pojedinačno u dužem vremenskom razdoblju. Taj razvoj, koji je zamjetan i u Katoličkoj crkvi, naizgled je iznenađujući plod Drugog vatikanskog koncila. Može se nazvati molitvenim pokretom koji ima različita lica u različitim dijelovima svijeta. U prethodnom poglavlju naveli smo nekoliko primjera.

Na taj se razvoj gleda s velikom radošću. Njegova je univerzalnost dobar pokazatelj da predstavlja djelo Duha Svetoga. Mnogi mladi ljudi entuzijastični su u vezi s time i predani vjeri i molitvi. Poseban oblik tog molitvenog pokreta jesu, tzv. „kuće molitve“ u kojima se kršćani iz čitave regije mogu okupiti radi molitve. Razvile su se prilično nedavno i još uvijek nastoje pronaći svoj oblik. U daljnjem tekstu želimo razjasniti neke aspekte tog oblika, kako bi se spriječilo, zbog mladenačkog entuzijazma, odstupanje od pravog puta i slučajno zadiranje u područja koja ne služe na slavu Božju i dobrobit ljudi. Želimo istaknuti i oblikovati svijest o tome kako bi se izbjegle povremene potencijalne „nezgode“.

3.1 Kuće molitveNajprije se spominju aspekti tipični za one kuće molitve s dvadeset četverosatnom molitvom (ili one koje to žele). Karizmatski molitveni oblici kao što su slavljenje, nadahnuto pjevanje, slobodna molitva i uporaba jezika važni su elementi pri strukturiranju vremena molitve. Teži se postizanju bliskosti s Isusom. Riječ je o osobnom susretu s Isusom, koga se percipira kao živog i prisutnog. Ovdje i obnova partnerske ljubavi s Gospodinom igra važnu ulogu. Ostale kuće molitve sadrže gotovo isključivo euharistijsko klanjanje.

• Osoblje s punim radnim vremenom i volonteri razvijaju oblik zajedničkog života u kući molitve, utemeljen na iskustvima molitvenih skupina i novih duhovnih zajednica.

• Mnoge kuće molitve otvorene su za pripadnike drugih vjeroispovijesti. Dakle, postoje ekumenska i međureligijska razdoblja molitve. U nekim mjestima javljaju se transregionalne ekumenske kuće molitve.

• Mnogi koji ondje mole snažno su svjesni nevolja u svijetu i hitnosti našeg vremena. To pomaže i utječe na njihovu motivaciju za posredništvo i

28 29

potrebu da pozitivno utječu na svijet. Dio toga jesu proročki govori o konkretnoj geopolitičkoj situaciji koja odražava inspiraciju u odnosu na Božju perspektivu. U nekim mjestima, molitva se isprepliće s iščekivanjem Kristova neminovnog povratka.

• Neke kuće molitve koriste čitav niz modernih tehnologija, primjerice, za slavljenje (zvuk) ili stvaraju poseban ugođaj tijekom molitve (svjetlost). Komunikacijski kanali Interneta koriste se za prijenose uživo, podjelu video uradaka, zvučnih zapisa i tekstualnih materijala te brzo širenje informacija.

Razmotrit ćemo svako od tih područja, navodeći u obliku pregleda: mogućnosti i opasnosti49. Svakoj temi potrebno je pristupiti pojedinačno i detaljno kako bi se utvrdile mogućnosti pojave problema, područja u kojima je trenutno potreban oprez, te mjesta koja iziskuju hitno djelovanje kako bi se spriječile opasne situacije.

3.1.1 Oblici molitveTko želi moliti dugo vremena, ne može izbjeći oslanjanje na raznolikost mnogih oblika molitve i molitvene tradicije.

• Kuće molitve koje su snažno posvećene slavljenju, glazbi i govornim molitvama, ne smiju zaboraviti na vrijednost tišine. S druge strane, kuća molitve koje uglavnom karakterizira tiho klanjanje mogle bi postati dinamičnije u vremenu slavljenja. To bi moglo privući dodatne vjernike (također, vidi izjavu Teološkog odbora o različitim stilovima slavljenja mladeži u prilogu ove brošure).

• Tamo gdje se primjenjuje uglavnom slobodna molitva, bogata riznica već napisanih molitvi (psalama, pjesama, litanija, itd.) mogla bi donijeti olakšanje i obogatiti proces molitve. Gdje se upotrebljavaju uglavnom tradicionalne molitve, iskustvo slobodno oblikovane molitve može donijeti obnovu i pružiti molitvi osobniju razinu.

• Posebno za mlade i ranjive osobe postoji opasnost od toga da molitva postane svojevrstan bijeg. Osoba koja se boji društvenog i crkvenog života sa svim njegovim zahtjevima, može doći u iskušenje da potraži sigurno utočište u molitvi. Osoba koja se ne voli i/ili ima problema u izgradnji odnosa s drugima, možda se odlučiti provesti svoje vrijeme u molitvi kako bi izbjegla neugodne situacije. Potreban je oprez kada takvi pojedinci posvete i do nekoliko sati dnevno isključivo na molitvu.

• Duboko slavljenje može promijeniti atmosferu i otvoriti srce za Boga. No dugotrajni, monotoni ritmovi koji se neprestano ponavljaju često izazivaju promjene u svijesti i čine ljude podložnijima masovnim fenomenima i

manipulaciji.50 Dakle, ponovno se naglašava važnost pronalaska prave mjere, kako bi glazba doista služila molitvi.51

3.1.2 Aspekti zajedniceTamo gdje ljudi imaju zajednički cilj, grupna dinamika bit će na snazi. Takve situacije predstavljaju mogućnosti i izvor snage, ali također i izazove i rizik od manipulacije.

• Svaka skupina ima svog vođu. Što je njegova ili njezina uloga jasnije definirana, to lakši postaje zajednički život. Različiti stilovi vodstva podrazumijevaju različite mogućnosti i opasnosti.

a) Za kuće molitve koje se primarno bave laicima koji uz rad u kući molitve imaju svoj svakodnevni život, koordinacijska funkcija upravljanja zacijelo je u većoj mjeri odgovarajuća u odnosu na strukture koje uključuju poslušnost kao u vjerskoj zajednici.

b) Ideja o tome kako vođa nije potreban predstavlja iluziju. Problem je u tome što će netko morati prikriti svoje vodstvo i manipulirati drugima umjesto da otvoreno provodi proces odlučivanja.

c) Trebala bi postojati jasno određena osoba odgovorna za svako vrijeme molitve. Taj zadatak mogu obnašati mnogi: koordinator kuće molitve, osoblje s punim radnim vremenom i volonteri, svećenici i laici.

d) RRizik od vjerskog zlostavljanja52 mora biti jasno izrečen. On je osobito velik ako primjenu proročkog dara i vodstvo preuzme isključivo jedna osoba ili ako se duhovno vodstvo i osobni savjet kombiniraju s vodećom funkcijom.

• Osoblje s punim radnim vremenom potrebno je financijski osigurati, uključujući plaćeni dopust u slučaju bolesti, zdravstveno osiguranje i starosnu mirovinu. Moraju se poštivati i pravni propisi o zaštiti na radu. Također, treba postojati nadzor nad volonterima koji provode mnogo vremena u kući molitve. Treba ih se poticati i podržavati kako bi i oni imali prethodno spomenute, predviđene mjere sigurnosti.

• Iskustvo je pokazalo da postoji potencijal za sukob pri suradnji osoblja s punim radnim vremenom i volonterskim osobljem. Tu ne bi trebala biti riječ o dvoklasnom društvu.

• Suočavanje s vlasništvom i financijama zahtijeva posvećenost i pažnju jer su na tom području prisutna velika iskušenja. Isus je već upozorio na negativan utjecaj bogatstva (Matej 6:24). Najbolja zaštita protiv zlouporabe na novčanom polju jest maksimalna transparentnost

30 31

zaposlenika i odgovornih nadzornih tijela. U većini slučajeva to je odgovarajuća biskupija. Financijsku odgovornost ne mora u svojim rukama držati isključivo vođa, već je može podijeliti s drugom odgovornom osobom/osobama (ekonomist, računovođa, itd.). Vanjska revizija jamči dodatnu zaštitu protiv zlouporabe.

• Uključivanje i savjetovanje posvećenih osoba, koje posjeduju životno iskustvo u odnosu na zajednički život i vodstvo zajednica omogućuje proširenje perspektive. One mogu posvjedočiti ono što je vrijeme pokazalo ispravnim te ono što se ispostavilo kao pogrešan put. Loše je vjerovati da se u novim molitvenim modelima sve čini bolje u odnosu na tradicionalne vjerske ili ostatak novih duhovnih zajednica.

3.1.2 Ekumenska uključenostKuća molitve ne mora biti ekumenska kako bi se zvala kuća molitve. No postoji blagoslov u spajanju kršćana i njihove zajedničke molitve. Veliko Isusovo posredništvo prije Njegove muke i smrti vezano je uz molitvu prema kojoj svi oni koji vjeruju u Njega mogu jedno (Iv 17: 21-23).

• IIsključivo katoličke kuće molitve mogu otvoriti svoja vrata drugim skupinama kako bi one sudjelovale u molitvama ili dobile vlastito vrijeme za molitve u u njihovoj kući53. Na mjestima u kojima se održava neprekidno klanjanje, mogla bi se uzeti u obzir povremena razdoblja molitve bez Svetog sakramenta te na taj način omogućiti sudjelovanje pripadnika drugih vjeroispovijesti.

• Katoličke kuće molitve čiji je naglasak na ekumenizmu trebaju posvetiti posebnu pažnju kako bi se osigurala njihova povezanost s mjesnom Crkvom i odobrenje od biskupije. Time će ekumenizam krenuti od katoličkih korijena i otvoriti se drugim vjerama i denominacijama. Takozvani „korijeni“ ekumenizma koji se sastoje od zajedničke prakse (molitve) moraju biti u skladu i utemeljeni na znanju o teološkim problemima i različitostima.

• Teološki utjecaji iz drugih denominacija mogu obogatiti i ponuditi nove poticaje za razmatranje, ali moraju se prepoznati na odgovarajući način. Pojednostavljeni ekumenizam, koji se sastoji samo od zajedničke molitve, neće dugo potrajati.54

• Jedno se iskušenje mora jasno naznačiti: ekumenska otvorenost ne može pružiti neograničeno povjerenje svemu što s poteškoćama pronalazi svoje mjesto u Katoličkoj crkvi. Katoličke kuće molitve nisu nova struktura koja se može razvijati nezavisno od postojeće mjesne crkve.

3.1.4 Suočavanje s vizijama o budućnostiU američkim kućama molitve, kao što je Međunarodna kuća molitve u Kansas Cityju, uporaba proročkih darova, kao što ih rabi proročki pokret, igra snažnu ulogu.55 Razumijevanje proročanstava Katolicima predstavlja poteškoću.56

• Uz prethodno spomenuto razumijevanje proročanstva često dolazi posebno razumijevanje smaka svijeta. Pregled različitih izraza razumijevanja o smaku svijeta može se pronaći u digresiji u Četvrtome dijelu ove brošure.

• Nije sve što se predstavlja kao proročanstvo uistinu takvo. Razlučivanje je ovdje od ključne važnosti. Ono nije uvijek lako i iziskuje energiju. Nažalost, ponekad se razlučivanje ne prakticira u dovoljnoj mjeri.

• Tzv. „proročanstva“ mogu se zlouporabiti s ciljem ostvarivanja vlasti, ugleda, priznanje ili sl. Tada to služi u svrhu osobnog dobitka, umjesto izgradnje Kraljevstva Božjeg i dobrobiti drugih.57

• Proročanstva uključuju nešto vrlo uzbudljivo: Bog se navodno direktno (izravno) obraća nama (meni). Postoji opasnost da ona postanu prečicom kojom će se izbjegavati težak put razlučivanja i osobnih odluka. Naročito novi preobraćenici mogu lako skrenuti u tome pravcu. Opasnosti od zlostavljanja i duhovnog ponosa u odnosu na one koji se bave tim darom ne treba zanemariti: Tko ima moć sa sigurnošću govoriti u ime beskonačnog Boga?

• Postoji opasnost da oni koji slušaju i primaju proročanstva u svoj život počnu prihvaćati ta proročanstva kao primarni izvor svoje duhovnosti, te tako pretjeraju u svojoj potrazi za nadnaravnim i neposrednim iskustvima s Bogom.

• U izjavama o smaku svijeta ljudi iz Prvog saveza često igraju ključnu ulogu u razumijevanju tog vremena i povratka Kristova. To može dovesti do problematičnih tumačenja trenutne bliskoistočne politike i uloge Izraela kao naroda. Umjesto ishitrenog prihvaćanja navodnih proročanstava, potrebno je znati službeni stav Crkve i dobro ga razmotriti (vidi bilješku 99).

• Jedno je iskušenje željeti razumjeti i istumačiti sve. Čak ni i Isus nije odgovorio na sva pitanja. Samo je obećao da će doći dan kada će prestati sva pitanja (Iv. 16:23). Potpuna predaja Isusu i ulazak u mir unatoč velikim životnim pitanjima koja ne razumijemo, znak su sigurne duhovne zrelosti.

• Zadaci i duhovnost kući molitve ne moraju biti vezani za određeni eshatološki model. O tome donosimo digresiju u Četvrtome dijelu ove brošure.

32 33

U zaključku možemo napomenuti da će istinska proročanstva uključivati poziv na molitvu i djelovanje, što znači da sadrži konkretne poticaje za djelovanje i potiče nas i omogućuje nam prakticiranje milosrđa.

3.1.5 Uporaba tehnologijeSuvremene su tehnološke mogućnosti velike, ali potrebno je naučiti kako se njima koristiti. Kao u svemu, „previše mogućnosti“ sa sobom nosi i određene opasnosti.

• Visoki decibeli mogu uzrokovati povećano oslobađanje adrenalina, što može dovesti do stanja uma kao što je ekstaza.58 Takva stimulacija u mozgu, uzrokovana primjerice neprekidnim slavljenjem uz glasni bas, ne smije se pomiješati s pomazanjem Duha Svetoga. Pogotovo u vremenima glazbenog „zagađenja“ akustična glazba dobiva novu vrijednost. Ako je prisutna samo nekolicina ljudi u vrijeme molitve ili u molitvenoj sobi, s vremena na vrijeme treba skloniti svu elektroničku tehnologiju kako bi se olakšao pristup višoj dimenziji autentičnosti i neposrednosti.59

• Zbog mogućnosti globalnog umrežavanja i visoke brzine širenja informacija, odgovornost za ono što se distribuira postaje veća. Na primjer, podatke možda trebati drukčije nijansirati jer u drugim regijama i zemljama životne situacije mogu biti vrlo različite, a ista poruka može podrazumijevati sasvim drugo značenje.

• U nekim kućama molitve, vrijeme molitve izravno se emitira putem prijenosa uživo. Pri tome su mogućnosti i izazovi slične prijenosu mise na televiziji. To može olakšati pravo sudjelovanje u molitvi, ali također može dovesti do reduciranja molitve na pozadinu ako su ljudi zauzeti drugim stvarima. Kada gledanje ili slušanje prestaje biti molitvom i postaje nepoštivanjem nečega istinski svetoga? To pitanje tiče se privatnog prijema u vlastitoj kući, ali i zajedničkog prijema u sobi molitve.

• Ako se vrijeme molitve prenose uživo, povećava se broj korisnika. Time se ponajprije onim odsutnima pruža prilika da sudjeluju u milosti. Međutim, istovremeno postoji opasnost od vlastitog uzdizanja i osjećaja svemoći. Potrebno je obilje unutarnje zrelosti kako se ne bi podleglo tim iskušenjima. Uporabom medija privatna molitva postaje javnom molitvom. To ponekad može biti prikladno, ali mora biti uravnoteženo privatnim i zajedničkim vremenom kada svatko odlazi u vlastitu sobu i zatvara vrata za sobom (Mt 6: 6).

• U Međunarodnoj kući molitve u Kansas Cityju (IHOPKC) poznato je da su ljudi s računalima i pametnim telefonima prisutni u molitvenoj sobi dok drugi slave Boga. Naročito upotreba pametnih telefona izaziva pitanje o razlici između svetih i profanih mjesta i vremena. Post je oduvijek

imao važnu ulogu u kršćanstvu - sada se mogu razviti novi oblici „posta od tehnologija“. Osoba koja namjerava koristiti računalo ili pametni telefon s priključkom na internet samo za čitanje i proučavanje Biblije u vrijeme molitve mora biti jaka kako bi se oduprla iskušenjima i drugim ometanjima pažnje.

3.2 Psihologija mladih pokretaMnoge novonastale skupine i pokreti podliježu iskušenju mišljenja kako je novina njihova pristupa bolja od onoga što već otprije postoji u Crkvi. Stoga svisoka gledaju na druge i za sebe vjeruju da predstavljaju budućnost (Crkve ili svijeta) te se osjećaju izuzetno važno. Ta tendencija samouveličavanja prirodna je pojava i teško ju je spriječiti. Ipak, dobro ju je istaknuti i upozoriti na nju, kako bi joj se odgovorno i savjesno pristupilo. Od pomoći bi moglo biti sljedeće:

• Kuće molitve samo su jedan element u mnogo većem molitvenom pokretu. One predstavljaju samo jedan, nedavno formirani oblik velike molitvene tradicije koja je postoji već niz stoljeća.

• Budite oprezni pri uporabi pojma „kuća molitve“ jer može dovesti do pojednostavljenog razumijevanja Biblije. To će uvijek biti samo jedno od mjesta molitve među mnogim drugima, dio duge tradicije. Obećanje iz Izaije 56: 7 kojim se poslužio i sâm Isus (Mk 11:17) „Moja kuća zvat će se kućom molitve za sve narode“ nipošto nije isključivo vezano za jedno mjesto, već se ostvaruje u čitavoj Crkvi.

• Budite neprestano svjesni da je Isus spasitelj svijeta. On je posrednik pred Bogom, u čijoj molitvi možemo dijeliti te u čiju se molitvu možemo uključiti. Crkva također moli svaki dan diljem svijeta za sve ljude i sve namjere. Molitva pojedinca u kući molitve važna je, ali nije presudna za spasenje svijeta. Tu također leži opasnost od vlastitog uzdizanja, što predstavlja osobito iskušenje s kompleksom inferiornosti.

• Spriječite tendenciju gledanja svisoka na druge skupine u Crkvi. Najbolje je uspostaviti živi dijalog s njima, ne toliko da im pokažete vlastitu dobrodušnost, već da učite od njih i slušate ih. Uz mlade loze kuća molitve u nastajanju postoje mnoge stare loze koje su se dokazale tijekom godina, čak i ako su pomalo zamršene, isprepletene te su zadobile nekakve ožiljke.

• Razmišljanje o neuspjelim pokušajima molitve i zajedničkog života može biti vrlo korisno - i to ne da o sebi mislimo bolje, već da učimo iz svojih pogrešaka i uzimamo u obzir da naš temelj jednako tako može podbaciti. To je vrlo učinkovit lijek za fantazije megalomanije i uzvišenosti.

34 35

• Način na koja se oblikuju izvješća o događajima otkrivaju temeljne slike o sebi. Pridjevi poput iznenađujuće, izvanredno, jedinstveno, značajno, izvanredno, odlično, posebno, specifično, smisleno, super, hiper, epohalno, fenomenalno, divno, spektakularno, briljantno, neodoljivo, značajno, i slični dokaz su o pretjerivanju u samoodređenju važnosti. Rukovanje podacima također otkriva određene činjenice. Isus nije brojio svoje sljedbenike. To su činili samo njegovi učenici i to u dvjema situacijama. Evanđelja stvaraju dojam da se on klonio velikih gužvi. Izbjegao je svakom pokušaju da ga se postavi za vođu ili kralja. O vrijednosti molitvenog sastanka ne odlučuje broj sudionika. Naprotiv, veliki broj sudionika povećava psihološki masovni fenomen, zbog čega je teško razlikovati ono ljudsko te ono nadahnuto Duhom.

• Mladi temelji od početka trebaju biti snažno praćeni od pojedinaca izvan zajednice. Različite točke gledišta u tom su slučaju od velike koristi. Dobar pokazatelj duhovnog zdravlja i ljudske zrelosti jest postupanje s upitima i eventualnim kritikama. Osoba koja je spremna dopustiti drugima da sumnjaju u nju u potrazi za novim i zrelijim odgovorima, na dobrom je putu.

3.3 Razmatranja u vezi s kućom molitve u AugsburguŽivo prisustvo u medijima, brzi razvoj, veličina konferencija i putujuće aktivnosti predstavljaju Kuću molitve u Augsburgu poput svjetionika za ljude koji žude za više molitve. Mnogi su motivirani za pokretanje slične inicijative na svojim područjima. Ta pionirska uloga omogućuje učenje modeliranjem te razmjenom i dijeljenjem iskustava. Ipak, ne treba zanemariti da je čak i Augsburg još uvijek samo mladi model na putu prema zrelosti, te da je njegova integracija u lokalne strukture Katoličke crkve još uvijek u tijeku. Kao što je slučaj i s prethodnim temama, postoje mogućnosti i opasnosti u tome.

• Mnogo se toga može naučiti od pionira koji služe kao model. No prilikom razmjene s ljudima iz drugih kuća molitve, potrebno je razlučiti između onoga što se pokazalo dobrim negdje drugdje i onoga što na što Duh želi potaknuti vaše mjesto.

• Oni koje inspirira ili pokreće Kuća molitve u Augsburgu ili Međunarodna kuće molitve u Kansas Cityju ne bi se trebali osjećati pod pritiskom zbog mnoštva njihovih programa: ne trebaju sve kuće molitve podučavati i objavljivati kao i one. Mogu postojati kuće molitve i bez velikih konferencija i prijenosa uživo, itd.

• Neprekidna molitva (24 sata dnevno) poželjan je cilj, ali ne mora biti ostvaren na svim mjestima. Bolje je napredovati malim koracima, rasti

i produbljivati se kroz vrijeme, umjesto postavljanja prevelikih zahtjeva od onih motiviranih molitelja te ih iscrpiti atmosferom koja govori „još nije dovoljno“.

• Kao što su kuće molitve samo jedan izraz pokreta za molitvu, Kuća molitve u Augsburgu samo je jedan primjer kako se može organizirati kuća molitve. Nikada nije dobro kada jedan primjer postane jedini način, bilo u organizaciji, bilo u nastavi. Nakon Pedesetnice novi obraćenici držali su se „nauka apostola“. Obratite pažnju na množinu! S jedne strane, primjeri i prijedlozi dani u ovome vodiču za učenje nude mogućnost upoznavanja s različitim kućama molitve i molitvenim stilovima. S druge strane, bilješke uključuju važne reference na izvore i preporuke literature koja će biti koristiti onima koji žele podrobnije proučiti određene teme.

• Kao što je već spomenuto, ekumenska orijentacija kuće molitve sa sobom donosi vlastite izazove. Prvi korak stoga može biti razvoj Katoličke kuće molitve integrirane na lokalnoj razini, što bi omogućilo sudjelovanje i zbližavanje u molitvi raznim lokalnim skupinama i različitim duhovnostima.

3.4 Kuća u olujiU zaključku treba još jednom naglasiti da u želji za kućama molitve i njihovim provedbama vidimo djelovanje Duha u našem vremenu. Navedeni izazovi i potencijalne opasnosti ne bi trebali biti temeljna sumnja u ta zbivanja; već napor da se zaštiti i čuva dragocjeno blago. Opasnosti vrebaju tamo gdje postoji jednostranost i pretjerivanje. Ako se izgubi ravnoteža, stvari skreću s pravog puta. Svijest i uvažavanje različitosti od ključne su važnosti u kraljevstvu Božjem. Osobe otvorene prema razlikama i drugosti na kraju će susresti Drugo na nove i iznenađujuće načine.

Razlikovanje duhova veliko je umijeće. U Evanđelju po Mateju čujemo za stablo Dobra prepoznatljivo po svojim dobrim plodovima (Mt 7: 15ff). No kako se prepoznaje kvaliteta plodova? Proces razlučivanje nije lak i za njega je potrebno vrijeme. Broj plodova sasvim sigurno nije dovoljan kriterij. U tom kontekstu, Isus izričito upozorava na lažne proroke koji ga čak zovu „Gospodinom“, a opet nikada ne ulaze u kraljevstvo nebesko (Mt 7: 21-23). Ključ razlučivanja pruža naknadna usporedba o kući na stijeni: samo otrpljena oluja daje dokaz o tome da je kuća izgrađena na čvrstom tlu i temeljima. Onaj tko osobno doživljava teške kušnje zna da ih nije hrabro prošao, već da ih je drhteći pretrpio. Nakon toga ispunjen je nevjerojatnom zahvalnošću zbog činjenice da kuća još uvijek uspravno stoji unatoč oluji te da su mu pomogli vjera i pouzdanje. Drugim riječima, onaj tko je prošao

36 37

kroz oluju svjestan je svojih ograničenja i postaje ponizniji na nove načine. Poniznost je odlučujući faktor u razlučivanju novonastalih radova, pogotovo ako žele imati određeni utjecaj na druge i širiti svoj rad dok sazrijevaju. Onaj tko nije prebrodio oluju treba se čuvati ponosa, jer ne može znati hoće li njegova kuća ostati postojana. Ali oni koji čija je oluja iza njih i bili su toliko potreseni da duboko u sebi znaju kako jedino milost može pružiti stabilnost njihovu radu i njihovoj molitvi.

Četvrti dio. Digresija: Međunarodna kuća molitve u Kansas Cityju kao pokret smaka svijeta

Prvi su kršćani živjeli i molili u radosnom iščekivanju, „Maranatha - dođi, Gospodine Isuse“. Za današnje vjernike i molitelje postavlja se pitanje kako ponovno postići takvo radosno raspoloženje. Jer nepobitna je činjenica da su prošla mnoga stoljeća od prve Crkve. Stoga ne čudi da se neprestano kroz stoljeća, a naročito od 19. stoljeća, javljaju mnogi modeli koji trebaju popuniti prazninu između iščekivanja Gospodina i predstojećeg kraljevstva. S obzirom na vrlo specifične modele smaka svijeta u nekim dijelovima pokreta kuća molitve, važno je zamijetiti da u prvom redu zadaci i duhovnost u kući molitve ne moraju biti nužno vezni uz određeni eshatološki model.

4.1 Milenijalizam u kršćanskoj tradicijiU mnogim crkvama i zajednicama evanđeoske, pentekostalne i karizmatske orijentacije „milenijalizam“, iščekivanje Kraljevstva koje traje 1000 godina (Milenij) prema Knjizi Otkrivenja (Otk. 20: 2-7), sastavni je dio eshatološkog vjerovanja.60 To se odnosi i na Međunarodnu kuću molitve u Kansas Cityju (IHOPKC). U njezinoj praksi cjelodnevne molitve smak svijeta i približavanje milenija igra važnu ulogu. Brojna predavanja Mikea Bicklea bave se tom temom, a molitveni pokret pod njezinim formativnim utjecajem ugrađen je u događaje bliskog kraju, aktivni je dio njezine pripreme. Pokret kuća molitve često se shvaća kako pomaže u oblikovanju vremena prije smaka svijeta te ga čak i požuruje. Ona sebe vidi kao „Pokret smaka svijeta“, kao „preteču“. Stoga evo nekih informacija o milenijalizmu u njegovom specifičnom izričaju u IHOPKC.

Postoje dva oblika milenijalizma – također se naziva i tisućljeće, od grčke riječi „Chilia“ što znači tisuću – postmilenijalizam i predmilenijalizam. Prema tzv. „postmilenijalizmu“ Kristov povratak dogodit će se 1.000 godina nakon milenija, dakle post/poslije. Prema predmilenijalizmu prvi Kristov dogodit će se prije isteka 1000 godina, odnosno prije tisućljeća, dakle pred. U oba slučaja nakon tisućljeća, nakon 1000 godina, postoji drugi i konačni dolazak Krista, uskrsnuće mrtvih, konačni sud, a zatim stvaranje novog neba i nove zemlje. U današnje vrijeme dominira vjerovanje u predmilenijalizam, tj. da će se prvi eshatološki dolazak Krista dogoditi prije milenija.61

Premda su neki crkveni oci zagovarali milenijalizam, to više nije bila crkvena tradicija najmanje od Origena (185-254) na Istoku i sv. Augustina (354-430)

38 39

na Zapadu, koji su isprva zagovarali milenijalizam. Justinijan Mučenik (100-165), biskup, i mučenik Irenej iz Lyona (130-202) i Laktancije (240-320) obično se uzimaju kao rani predstavnici milenijalizma. Irenej se zalaže u svojih pet knjiga „Protiv hereze” (Adv. Haeres.) za predmilenijalizam koji vidi tisućljeće kao vrijeme pripreme za konačno stvaranje novog neba i nove zemlje, kao i vrijeme kada su ispunjena obećanja Izraelu (Adv. Haeres. V, 31-36).62 Veliki švicarski teolog Hans Urs von Balthasar (1905-1988) zastupa važne brige Ireneja, ne samo u dijalogu sa židovstvom i današnjim doživljajem svijeta, već u isto vrijeme govori o „možda nespretnom zaključku njegovih fundamentalno kršćanskih antiplatonskih nastojanja (Irenej, autori) da se poveže Božje spasenje s čovjekom, zemljom i poviješću“. Kritični je dio udvostručavanje iščekivanja kraja vremena: „Njegovo umetanja ove preobražene zemlje između uskrsnuća i suda jest doduše nespretno, a ipak antispiritualistička tendencija njegove eshatologije (nihil allegorizari potest, sed omnia firma et vera) jest značajno“.63 Stoga je vjerojatno manje tzv. „konstantinovski preobrat“64 doveo do milenijalizma u Crkvi, već udvostručenje u eshatologiji povezanog s njime. Razni milenijalizmi postali su povijesno značajni u srednjem vijeku s Joakimom iz Fiore (oko 1135-1202). On je iščekivao osvit „Trećeg Kraljevstva“ Duha za godinu 1260., ali je broj 1000 shvaćao na simboličan način.65 Od tada, milenijalizam je moguće pronaći samo u zajednicama na marginama tradicionalnih crkava.

Protestantske crkve ili denominacije nakon reformacije poput luteranske, reformirane (kalvinističke) i anglikanske odbacile su milenijalizam, zagovarajući tzv. „antimilenijalizam.“ S katoličke strane, 1944. godine javilo se pitanje za Sveti ured iz Čilea, što da misle o „umjerenom“ milenijalizmu (bilo predmilenijalizmu ili postmilenijalizmu) koji je dobio negativan odgovor: „sustav umjerenog milenijalizma ne može se poučavati sa sigurnošću” (DH 3839)66. Katekizam Katoličke Crkve (KKC) potvrdio je i naglasio odbacivanje realizacije mesijanskog kraljevstva u povijesti, poznato kao „mesijanizam“: „Crkva je odbacila čak i modificirani oblici tog falsificiranog dolaska kraljevstva, pod imenom milenijalizam“. KKC je osobito naglasio odbacivanje „sekularnog mesijanizma“, odnosno ideologije spasenja za ovaj svijet (KKC 676).67

Milenijalistička vjerovanja moguće je pronaći u zajednicama poput anabaptista, dijelovima puritanizma, a kasnije u dijelovima protestantskih pokreta probuđenja, isprva u obliku postmilenijalizma.68

4.2 Postmilenijalizam i predmilenijalizamPostmilenijalizam od 17./18. stoljeća očekuje povratak Krista nakon Kraljevine tisuća godina, milenija.69 Redoslijed događaja prije milenija zamišljen je otprilike na sljedeći način: nakon niza pozitivnih pomaka kao što je veliki preporod, obraćenja židovskog naroda, raspada papinstva (Papa je često u sjevernoameričkom protestantizmu viđen kao Antikrist) te rasprostranjenog pokrštavanja država i društva slijedi (možda glatki) prijelaz u novo tisućljeće. Zatim, nakon tisućljeća, tu je Kristov povratak. Važni poznati postmilenijalisti bili su witemberški pijetist i luteranski prelat Johannes Albrecht Bengel (1687-1752), poznat iz grčkog Nestle-Aland izdanja Novog zavjeta; veliki sjevernoamerički revivalist Jonathan Edwards (1703-1758), koji su sudjelovali u Prvom velikom probuđenju u Americi (30-ih i 40-ih godina 18. stoljeća); te u 19. stoljeću, glavni lik drugog preporoda u SAD-u (od oko 1790. do oko 1840.) Charles Grandison Finney (1792.-1875.). Snažna društvena posvećenost Finneya, npr. ukidanje ropstva i zabrana alkohola, temelji se na njegovu postmilenijalizmu.

4.3 Predmilenijalizam i dispenzacionalizamDuboke socijalne, ekonomske i kulturne promjene na kraju 18. i tijekom 19. stoljeća također su dovele do promjene vjerovanja.70 Uklanjanje pape Pija VI. iz ureda 1796. godine u svjetlu revolucionarnih ratova, a time i iščekivanje kraja papinstva koje se smatralo protukršćanskim sa smrću pape u 1799. godini, protukršćanske tendencije u svjetlu Francuske revolucije, dekristijanizacija u novonastalim industrijskim centrima, te racionalističke tendencije u teologiji dovele su do preporoda milenijalizma. Za razliku od optimističnijeg, ranijeg postmilenijalizma, predmilenijalizam u 19. stoljeću prevladava sve više i više. Zapis iz 1791. čileanskog (bivšeg) isusovca Manuela Lacunze (1701-1801) o povratku Krista, objavljen pod pseudonimom židovskog rabina, bio je značajan.71 Suosnivač eshatološki orijentirane Katoličke apostolske crkve, škotski prezbiterijanski svećenik Edward Irving (1792-1834), preveo ga je na engleski jezik i tako proširio utjecaj milenijalizma, naročito na engleskom govornom području 19. stoljeća. Taj se milenijalizam snažno proširio, prvenstveno kroz Johna Nelsona Darbyja (1800-1882), bivšeg svećenika Anglikanske crkve u Irskoj, osnivača Bratskog pokreta koji se strogo razlikuje od svih postojećih crkava i osnivača dispenzacionalizma.72

Dispenzacionalizam uzima u obzir čitavu povijest - i čita Bibliju u tom smislu - kao slijed božanskih razdoblja spasenja, poznatih kao „kućanstva“ ili „dispenzacije/podjele“, postoji sedam upravnih „dispenzacija“. U ovoj shemi,

40 41

iščekivanje milenija nameće se u obliku predmilenijalizma. Mi smo na kraju šeste epohe, blizu tisućljeća. Od posebne je važnosti odnos pete i šeste dispenzacije, na izraelski narod, tj. Stari zavjet i Crkvu.

Šesta dispenzacija Crkve koja je pri kraju, približava se predstojećem povratku Krista prije tisućljeća. Postoji određena shema kraja vremena: uznesenje crkve (1. Sol. 4:17), vrijeme Velike nevolje (Mk. 13: 5-32), okupljanje Izraela, pojava Antikrista, kazna ili čak i uništavanje nevjerničkog Izraela, stravični konačni rat koji će završiti Armagedonom (Otk. 16:16), povratak Krista, uspostava tisućljetnog kraljevstva s otkupljenjem obećanja danih Izraelu oko zemljišta, Hrama i sputavanja Sotone na 1000 godina. Za prepoznavanje događaja koji prethode mileniju i s obzirom na otkup obećanja Izraelu, osobito se koriste proročki i apokaliptični tekstovi Staroga zavjeta, u prvom redu knjiga Danijelova, i u Novom zavjetu, u prvom redu Knjiga Otkrivenja. Dispenzacionalizam karakterizira odvajanje povijesti spasenja Izraela od Crkve. Povijest spasenja Izraela prekida se u vrijeme Crkve i nastavlja u Tisućljetnom kraljevstvu te završava. Tu starozavjetna proročka obećanja dana Izraelu nalaze svoje ispunjenje. Vrijeme crkve pojavljuje kao interludij između podjele spasenja za Izrael i njezina ispunjenja u tisućljeću.

Predmilenijalizam koji je sada rasprostranjen proizvod je 19. stoljeća. Naširoko ga je proširio putem Referentne Biblije Cyrus Scofield (1843-1921). Procjenjuje se da su oko trećina evanđeoskih vjernika u SAD-u pristalice dispenzacionalizma (evanđeoski vjernici se ovdje podrazumijevaju u širem smislu, uključujući pentekostalce i nedenominacijske karizmatike).73 Denominacija po pitanju vjeroispovijesti za dispenzacionaliste je obično evanđeoska. Tipičan primjer jest jedna od najvažnijih dispenzionalističkih škola u SAD-u, Dallas Theological Seminary (DTS) (eng. Teološko Sjemenište u Dallasu). U njemu je opća evanđeoska vjeroispovjest obvezna za sve učenike, „Ključna doktrinološka obveza“. Nastavnici i osoblje imaju dispenzacionalistički kredo, koji se može elektronički potvrditi, u smislu Scofieldove Biblije: poznat kao „Potpuna doktrinološka izjava“.74 Dispenzacionalni predmilenijalizam široko su popularizirali autori bestelera kao što su Hal Lindsey („Late Great Planet Earth“; eng. „Pokojni veliki planet Zemlja“), alumni DTS-a; i „Napušteni“, serijal knjiga Tima LaHayea, i dr. Karakteristično je da se ovdje ne rabe samo Stari zavjet, proročki i apokaliptični tekstovi za razumijevanje tisućljeća i događaja koji mu prethode. Ti se tekstovi primjenjuju i na sadašnjost, a posebno na blisku budućnost; u nekim slučajevima postoje vrlo realni ratni scenariji predmilenijalističkog smaka svijeta, osobito na Bliskom istoku.75

4.4 Mike Bickle i IHOPKCOsnivač i voditelj IHOPKC, Mike Bickle, nesumnjivo se izjašnjava kao predmilenijalist. On također vjeruje u predmilenijalističko iščekivanje Gospodinova neminovnog povratka, što je široko rasprostranjeno u evanđeoskim krugovima. Mnogi oblici i sheme dispenzacionalizma također se mogu pronaći u njegovim spisima, iako neki od njih ističu nešto drugo. Nema potrebe raspravljati koliko njegove prilično drastične primjene biblijskih tekstova na suvremene ratove i buduća ratna događaja posebno na Bliskom istoku, prevladavaju u dispenzacionalističkim krugovima. Kritičari poput Andrewa Jacksona vide Mikea Bicklea u tradiciji Hala Lindsey i njegova popularnog dispencionalizma.76

Za razliku od uobičajenog dispenzacionalističkog predmilenijalizma Mike Bickle ne dijeli njegov pesimističan pogled na smak svijeta. Pri njemu dominiraju ostale nade i vizije, a tu vjerojatno i leži poseban položaj njegova predmilenijalizma, kao i njegova projekta 24 sata dnevno, pružajući važan razlog za njegovu pristupačnost, posebice u odnosu na mlade ljude. Prije kraja koji će uskoro nastupiti, još uvijek nešto treba činiti, a velike stvari tek dolaze. Ne očekuje se ništa manje od „najvećeg preporoda u povijesti“. Naposljetku će „pobjednička Crkva“ prebroditi smak svijeta usprkos svim nevoljama i progonima. Tu se vidi i utjecaj „proroka“ koji su ostavili traga na njegovim počecima, posebno Bob Jones i Paul Cain.77 Stoga, u predmilenijalizmu Mikea Bicklea nalazimo jasne elemente optimističnog postmilenijalizma. U središtu te kombinacije predmilenijalizma i postmilenijalizma, odnosno njihovih motiva jest „pobjednička Crkva“. To je kamen temeljac Bickleova predmilenijalizma.

Mike Bickle sažeto je iznio svoj stav u odnosu na to u sustavnom doktrinarnom tekstu iz 2011. godine: „Povijesni predmilenijalizam i pobjednička Crkva“.78 Milenij sadrži podnaslov „Raj na zemlji“.79 U tom tekstu Mike Bickle proglašava sebe, a ponajprije svoj projekt dijelom „povijesnog predmilenijalizma“, odbacuje pesimizam dispenzacionalističkog predmilenijalizma i otvoreno prihvaća elemente i jake točke postmilenijalizma, konkretno njegovu vjeru u stvaralačke moći Crkve, naročito u predmilenijalističkom kraju vremena. Naposljetku, pobjednička Crkva će sresti svoga Kralja i Zaručnika i pristupit će svojoj tisućljetnom Kraljevstvu u Jeruzalemu. Također, Mike Bickle otvoreno prihvaća duhovne aspekte antimilenijalizma (kao što je trajna praksa u svim većim crkvama). On kombinira prednosti post, pred i antimilenijalizma i uzima zaključke od njih o tome što će Crkva biti i postati u ovom predmilenijskom kraju vremena.80

42 43

Mike Bickle, kao i Dallas Theological Seminary, razlikuje učenja o kraju vremena obveznih za učenike, osoblje, itd. koja su općenitija i odgovaraju evanđeoskim normama, te ona koja se odnose na one koji podučavaju na Sveučilištu u IHOPKC, na IHOPU: „Temeljna uvjerenja“.81 Učenja o kraju vremena samog Mikea Bicklea odgovaraju „Temeljnim uvjerenjima“, kao što se može vidjeti u odgovorima na često postavljana pitanja (FAQ).82

4.5 Milenij i teološke raspraveSuvremena egzegeza u povijesnim crkvama promatra tisućljeća uglavnom kao „simbolička“, odnosno u kontekstu imaginarija koji potječe iz proročke i apokaliptičke tradicije Otkrivenja.83 Govori li Knjiga Otkrivenja i u kojoj mjeri o konkretnim povijesnim događajima nije jednoznačno određeno. Dugogodišnji predsjednik Teološkog odbora u Njemačkoj CCR i bibličar Norbert Baumert: „Stoga je apsurdno pokušati povezati pojedine scene iz tog poglavlja s određenim povijesnim događajima“.84 Nasuprot tomu, ugledni anglikanski egzeget Richard Bauckham, naizgled je otvoren prema evanđeoskim brigama i odbija „čistu“ simboličku interpretaciju vremena. On želi očuvati referencu na vrijeme autora Otkrivenja i crkava kao onima kojima je upućena. No smatra složenom greškom viđenje Knjige Otkrivenja kao „pretjerano doslovnog“ opisa sadašnje i buduće stvarnosti.85

Obojica odbijaju „doslovno“ tumačenje milenija.86 Baumert: „Čak i vezanje zmaja na 1000 godina (Otkrivenje 20: 1 ff), ne znači da će postojati vrijeme na zemlji kad ni eksponenti Sotone. … niti on sam neće imati utjecaja na svijet“.87 Prema Bauckhamu, doslovni razumijevanje rezultira pogrešnim shvaćanjem izraza: „milenij će biti neshvatljiv ako ga uzmemo doslovno“.88 Kao što se može vidjeti, pitanje milenija odmah dovodi do pitanja o tumačenju Knjige Otkrivenja u cjelini.89

Čak i u evanđeoskoj sferi postoje, slično razumijevanju o stvaranju, različita tumačenja i odgovora u odnosu na pojam milenija. Američki teolog Wayne Grudem, vrlo cijenjena osoba u evanđeoskim krugovima detaljno raspravlja u svojoj „Sustavnoj teologiji“ o različitim tumačenja milenija.90 Iako se Grudem zalaže za doslovno shvaćanje tisućljeća kao budućeg događaja u smislu predmilenijalizma, oprezan je u odnosu na detalje: „Ako vjerujemo u taj položaj, zbilja je slučajno pitanje, smatra li se tisućljetni period kao doslovnih tisuću godina ili jednostavno kao dugo vremensko razdoblje neodređenog trajanja. I premda možda imamo mnoge nejasnoće u odnosu na detalje prirode milenija, možemo biti prilično sigurni da će u budućnosti Krist kraljevati te da će to razdoblje biti značajno drukčije od sadašnjeg doba.“91

Roland Hardmeier, također iz evanđeoske pozadine, detaljno objašnjava različite tradicije tumačenja tisućljeća.92 Navodeći da ni Isus, ni apostoli, ni Pavao, ni Petar u svojim pismima nisu govorili o tisućljetnom kraljevstvu, odbacuje njegovo doslovno tumačenje.93

4.6 Milenij – vječno pitanjeDakle, što ostaje? Očito je kako pitanje milenija dovodi do vrlo spornog terena s nekoliko otvorenih pitanja. Je li milenij, dakle, nešto što se definitivno rješava u Crkvi ili ostaje problematičan pojam? Problemi s definicijom milenija očite su: potencijalno udvostručenje iščekivanja smaka svijeta, poteškoće pri tumačenju Knjige Otkrivenja te izostanak milenija u drugim novozavjetnim spisima.

U tradiciji Crkve, milenij ima malo važnosti još od sv. Augustina. Čak ga manje-više formalno odbacuje i Katekizam Katoličke crkve (§676). To se odnosi na nauk Crkve te na tumačenje Svetog pisma. Hans Urs von Balthasar, koji je pokazao određenu naklonost prema milenijalizmu Ireneja (vidi gore) spominje u tom kontekstu tumačenja „koje su rano prepoznate kao odstupanja (kosa slova dodao urednik).“94

Što se tiče nauka Crkve, tvrdnja je definitivna „to ne može učiti sa sigurnošću“ (DH 3839). I: „Crkva je odbacila to narušavanje mesijanskog kraljevstva, čak i u njegovoj umjerenoj varijaciji ‘milenijalizma’ (KCC §676). To treba slijediti. I zato moramo razlikovati u svakom slučaju između priznate crkvene magistralne nastavne tradicije i teološke rasprave o temi.

No, čak i u evanđeoskoj tradiciji postoji, kao što smo vidjeli, ne jedno učenje ili jedno tumačenje. Osim jasnog odbijanja postoje razne mogućnosti. Wayne Grudem piše na evanđeoske adrese kako je, iako on sam stoji iza povijesnog predmilenijalizma, važno da evanđeoski vjernici shvate „kako je to područje istraživanja složeno te da prošire veliku mjeru milosti prema drugima koji imaju različite poglede u vezi s milenijem i razdobljem nevolje.“95

Postoje razni pristupi toj temi. Katolički teolog Medard Kehl, član Teološkog Odbora njemačkog CCR, vidi trajnu aktualnost u Ireneju i njegovu iščekivanju milenija, u onoj mjeri u kojoj je to cilj „usprkos suvremenom (apokaliptičnom) prikazu“ „novog oblika zajedničkog života ljudi u Kristovu kraljevstvu na zemlji“ i „vjeruje da je uskrsli Isus Krist sposoban za kreativne snage u povijesti, koje nadilaze sve što je postigao u prošlosti i budućnosti.“96 Međutim, drugdje dodaje da „čak i ta nada može živjeti samo u znaku raspetoga Krista“ te da ta

44 45

nada uvijek mora računati s „trajnim otporom silama grijeha i smrti“ do općeg uskrsnuća mrtvih.97 Sličnu liniju argumentacije nalazimo kod R. Bauckhama, a Norbert Baumert predstavlja istu perspektivu pod naslovom „u potrazi za utjehom u onostranom ili etici sada i ovdje.“98 Tu se doslovno tumačenje milenija uistinu odbacuje, ali se prisvajaju povezani sadržaji.

Autori koji ostavljaju otvorenom mogućnost „doslovnog“ tumačenja milenija ili barem ne žele osporiti tu mogućnost, odlaze korak dalje. Oni kao razlog navode da to najviše odgovara doslovnom smislu Knjige Otkrivenja. Također se spominju još uvijek neispunjena obećanja dana Izraelu. Naposljetku, kako u tekstovima sv. Ireneja piše, postoji nada za „zemaljsko“ ostvarenje Kraljevstva Božjega, daleko od bilo kakve spiritualizacije.99

Otvoreno pitanje treba ostati barem ovo: u kojoj bi to mjeri moglo biti objašnjeno teološki?

Možda iščekivanje milenija samo po sebi nije primarno problematično. Problem je konkretan sadržaj koje ga ispunjava, osobito s obzirom na poteškoće interpretacije. Ono što nije moguće za katolike jest veliki opseg u kome su starozavjetna proročka obećanja Izraelu bila isključena iz povijesti Crkve, kao što je učinjeno u dispenzacionalističkom predmilenijalizmu (vidi gore).100 To bi bilo nešto sasvim novo u povijesti Crkve. Vrlo problematične također su i neposredne primjene od iščekivanja milenija i drugih izjava iz Knjige Otkrivenja do konkretnih događaja iz sadašnjosti i bliže budućnosti, moguće s preciznim rasporedom. A to uključuje barem jedan dio učenja o smaku svijeta Mikea Bicklea. Povijest takvih primjena i transfera također je povijest obmana, upozorenja koja se nisu ostvarila i jalovih očekivanja.

4.7 Novo nebo i nova zemljaU iščekivanju milenija ključni aspekt kršćanskog i židovskog vremena prije kraja očuvan je. S riječima drugog Petrova pisma: „Ono što čekamo jesu novo nebo i nova zemlja kojima će vladati čestitost“ (2 Pt 3:13). To je Hans Urs von Balthasar naglasio u vezi s Irenejem, „kršćansku antoplatonsku temeljnu želju da se povežu spasenje na zemlji i povijest“ (vidi gore). „Kraj“ nije nešto izvanzemaljsko, on vrijedi i za ovu zemlju. A „na kraju“ sva će se velika proročka obećanja i prizori nade koje su Izrael i Crkva s Izraelom primili ostvariti. Ta obećanja i nade, također, nisu samo za onostrano i budućnost. Ona su svjetlo za nas i za naš današnji svijet, ona istovremeno nose poziv za nas da se zalažemo ovdje i sada u svojim najboljim naporima za ponovno stvaranje svijeta, za „pravdu, mir i očuvanje stvaranja.“ Tu nesumnjivo

pronalazimo porive Mikea Bicklea, koji su važni i bez predmilenijalizma i njegova djelomično problematičnog hiperrealizma.101 Bilo da nada milenija treba nužno udovoljiti nekom „zemaljskom“ očitovanju smaka svijeta, to je važno pitanje u dijalogu između Katoličke crkve (i drugih crkava, od luterana i reformiranih crkava do pravoslavaca) i nije zanemariv dio evanđeoskog, pentekostalnog i karizmatskog kršćanstva.

Na kraju svoje knjige o Božjem gradu, „De civitate Dei“, Augustin donosi dirljiv opis kraja, „vječni osmog dana Gospodnjeg“. „Tada ćemo odmarati i vidjeti, vidjeti i voljeti, voljeti i slaviti. To će biti na kraju bez kraja.“102 Taj fokus na viziju Boga mora ostati povezan s obećanjima, koja su dana u završnim poglavljima posljednje knjige Svetog pisma. „I vidjeh novo nebo i novu zemlju; prvo nebo i prva zemlja sada su nestali, i nije više bilo ni mora. Vidio sam sveti grad, novi Jeruzalem, kako silazi s neba od Boga, opremljen poput nevjeste odjevene za svoga muža. Tada sam čuo jak povik s prijestolja, Gle, ovdje Bog živi među ljudima. On će načiniti svoj dom među njima, oni će biti narod njegov; i on će biti njihov Bog, Bog s njima. On će otrti svaku suzu iz njihovih očiju, tu više neće biti smrti, ni žalosti, ni tuge, ni boli. Svijet iz prošlosti nestao je. Tada je Onaj koji sjedi na prijestolju rekao: „Gle, iznova stvaram ono što je Stvoreno“ (Otk 21: 1-5).

Taj je odlomak pun aluzija na starozavjetne proročke tekstove i ukazuje kako su sva obećanja Izraelu također „odgođena“, u smislu da su transformirana i ispunjena novim značenjem. Vizija sv. Augustina i Knjiga Otkrivenja susreću se u liku novog i vječnog Jeruzalema, čije svjetlo je sam Bog: „Oni će se naći s njime licem u lice i Njegovo ime će biti napisano na njihovim čelima. Nestat će noći; neće im biti potrebne svjetiljke nit sunce, jer će Gospodin Bog sjaji nad njima. Oni će kraljevati u vijeke vjekova “(Otk 22: 4-5).103

46 47

Dodatak

Mišljenje Njemačkog teološkog odbora katoličke karizmatske obnove o različitim stilovima slavljenja u mladih

U svakom se trenutku razvijaju različiti stilovi slavljenja Boga i događaju napredci u Njemačkoj Katoličkoj karizmatskoj obnovi. To se ne odvija uvijek glatko, pogotovo ako postoje različita očekivanja za stil slavljenja unutar iste skupine.

U posljednje vrijeme, postoje određene skupine koje su inspirirane stilom slavljenja Kuće molitve u Augsburgu. Glatki prijelazi iz pjesme u pjesmu, česta ponavljanja i spontani elementi za neke predstavljaju veliku pomoć u molitvi. Drugima, posebno ponavljanja tijekom dugog razdoblja, djeluju kao napor.

Stoga se općenito preporučuje:a) Prakticiranje različitih stilova u istoj skupini, dopuštanje djelovanja

različitih vođa bogoslužja s različitim stilovima.b) Provjera u odnosu na to koji su oblici najkorisniji te dogovor o

razumnim kompromisima.c) Uporaba različitih stilova slavljenja za različite situacije: duga,

ponavljajuća slavljenja vjerojatno su manje pogodna za molitvene večeri otvorene za sve, ali vrlo su pogodna za molitvene večeri kada molitvi prisustvuju oni koji se vole moliti tijekom dužeg vremenskog razdoblja.

U biti, sve bi trebalo služiti okupljenoj zajednici, a vođa molitve ne bi trebao pretjerivati s uporabom svog omiljenog stila slavljenja, već je poželjno stvoriti okvir u kojem će se moći voditi što je moguće više polaznika u slavi Božjoj.

2. veljače 2013.

Bilješke

Uvod1 Der Geist macht lebendig (Duh daje život - Ivan 6:63), teološki je i pastoralni vodič Katoličke karizmatske obnove u Njemačkoj, 1987., poglavlje VI, broj 2, str. 43-45: Dobrobiti molitve:Preuzeti na: http://erneuerung.de/index.php/cede-download/category/8-grundlagendokumenteder-ce. Englesko izdanje objavljeno je od strane ICCRO (sada Međunarodne službe Katoličke karizmatske obnove - ICCRS), Duh oživljuje, Karizmatska obnova zajednice u Katoličkoj crkvi u Saveznoj Republici Njemačkoj: teološki vodič, www.iccrs.org.

2 Papa Ivan Pavao II., Apostolsko pismo, Ulazak u novo tisućljeće, 6. siječnja 2001. godine, broj 33, https: //w2.vatican.va/content/john-paulii/en/apost_letters/2001/documents/hf_jp-ii_apl_20010106_novomillennio-ineunte.html

Prvi dio. Molite se neprekidno (1. Sol. 5:17) – tradicija neprekidne molitve3 Vidi također: Emmanuel Jungclaussen (urednik), Aufrichtige Erzählungen eines Russischen Pilgers [Iskrene priče o ruskom hodočasniku ili poznate pod nazivom ‘Put hodočasnika’], Freiburg i.Br, 2000.

4 Vidi: Nadbiskupija Münchena i Freisinga, Eucharistieverehrung und Ewige Anbetung [Euharistijsko klanjanje i trajno klanjanje], broj 8, također: http://www.liturgie-muenchen.de/Download/rf6-Anbetung.pdf

5 Ibid., br.10.

6 Sestra Johanna Domek u: Mechtilde de Bara (1614-1698), ein Jubiläum und die Benediktinerinnen vom Heiligsten Sakrament [Mechtilde de Bar, i benediktinke Blaženog Sakramenta]. U, Monastische Informationen [Monastičke informacije], 2014/3, također u Recherchen [Istraživanje] XXXII, str. 39-55, Köln 2014.

7 Ibid, citirano iz: Conférence sur la vocation d’adoratrice (Konferencije o pozivu štovatelja), u Joseph Daoust, Mére Mechtilde du Saint-Sacrement [Majka Mechtilde, Blaženi sakrament], Pariz, 1979., str. 96. Sestra Veronica Krienen, Eucharistisch Leben - der Liebe Antwort geben [Živjeti Euharistiju – odgovarati na ljubav], u: Erbe und Auftrag (Naslijeđe i misija)] str. 70, 1994., str. 453-482.

48 49

8 Posljednja molitva jest “za one u nevolji”. “Svemogući i vječni Bože, utjeho ožalošćenima, snago svih koji pate, neka molitve onih koji plaču u bilo kakvoj nevolji dođu pred Tebe kako bi se svi mogli radovati, jer je u njihovom času potrebe tvoja milost bila pri ruci. Po Kristu, Gospodinu našem.” Završno “Amen” u odgovoru izražava vjeru i nadu u Božju pomoć.

9 Osnovne informacije o molitvi u jezicima (molitva u Duhu) mogu se naći: Doktrinarna komisija ICCRS-a, Krštenje u Duhu Svetom, Vatikan, 2012., str. 48-49, 1 Kor 14; usp. Rom 8, 26,27 i Paul Joseph Cordes, Poziv na svetost, razmišljanja o Katoličkoj karizmatskoj obnovi, Liturgical Press, 1997., str. 12, 1 Cor 12, 14.

10 U Dodatku 3 knjige Kim Kollins Gorući grm, povratak u Gornju sobu u klanjanju i posredovanju, 1997, str. 144-149, ona opisuje moguće načine posredništva s hvalom i molitvom u Duhu (darom jezika). www.burningbushinitiative.com Preuzimanje: Burning Bush Models [Modeli gorućeg grma].

11 Vidi: Duh daje život, Pogl. VI, broj 2: Dobrobiti molitve, englesko izdanje, str. 43-45 (vidi fusnotu 1)

12 http://de.nightfever.org

13 Osnovni tekstovi Liturgije časova jesu Knjiga psalama; Himne; čitanja Pisma; tekstovi iz života svetaca, Novozavjetne pjesme Zaharije (Benedictus), Marija (Magnificat) i Šimun (Nunc dimittis); Očenaš; i završna molitva. Važna molitvena razdoblja: noćno vrijeme ili bdijenja. U zajedničkoj knjizi Molitve časova, tu su sada Božanski časoslov, koji se može moliti u bilo koje doba dana. Jutarnje molitve; molitva u ranim jutarnjim satima, danas je samo uobičajena u nekim vjerskim zajednicama; sredinom jutra; u podne; sredinom popodneva; večernja molitva i noćna molitva. Liturgija časova odvija se kroz tjedan s posebnim naglaskom na nedjelju.

14 Vidi: https://www.michaelsbruderschaft.de/Messen_inDeutschland/pdf/Gesamt/Infos/Kirche_bauen.pdf.

15 Anders Beten - Impuls von Madeleine Delbrêl [Različite molitve - poticaj Madeleine Delbrel], uredila Rosemarie Nürnbergu, Verlag Neue Stadt, München, Zürich, Beč, 2015.

16 Vidi: http://www.franziskanerinnen-thuine.de/html/bibelleseplan.html

17 Više o povijesti, rasprostranjenosti i publikacijama vidi: http://www.losungen.de/

18 Talijanski Katekizam za odrasle, Rim, 1995., str. 446.

Drugi dio. Raznolikost molitvenih inicijativa i kuća molitvi 19 Na internetskoj stranici www.therealpresence.org prikazan je značaj u SAD-u Euharistijskog klanjanja u rimokatoličkoj crkvi; na mnogim mjestima ima pstoje “danonoćne” molitve (neprekidno klanjanje).

20 Više informacija na: www.santeustorgio.it; napomena: u 1164 relikvije Tri Kralja uzete su iz ove bazilike i prenesene u Köln, u 1906. vraćen dio njih.

21 Vidi: http://www.maria-himmelfahrt.de/html/ewige_anbetung.html

22 Vidi: http://koeln.nightfever.org

23 Patti Gallagher Mansfield, Po novoj Pedesetnici, Franciscan University Press, 1992; Beate Beckmann-Zoller, Pfingsten ist nicht vorbei. Sr. Elena Guerra - ih Leben und IHR Briefwechsel mit Papst Lav XIII [Pedesetnica nije završena, sestra Elena Guerra - njezin život i razmjena pisama s Papom Lavom XIII.], 2009, dostupno na njemačkom jeziku: www.erneuerung.de); Renata Taddioli, Elena Guerra, Die Frau des neuen Pfingsten und des Abendmahls Saales [Elena Guerra, Žena Nove Pedesetnice i Gornje sobe], Danielis Verlag, 2005

24 Ivan Pavao II, Ulazak u novi milenij, Apostolsko pismo, 6 siječnja 2001; Broj 33-38, https: //w2.vatican.va/content/john-paul-ii/en/apost_letters/2001/documents/hf_jp-ii_apl_20010106_novomillennio-ineunte.html

25 Salvatore Martinez, Per un Roveto Ardente di Preghiera. Suggerimenti po un’animazione spirituale [Molitve gorućeg grma, prijedlozi za duhovnu animaciju], Edizioni Rinnovamento Nello Spirito Santo, 2002., Uvod, str. 5-6.

26 Papa Ivan Pavao II. za Prve večeri Pedesetnice 29. svibnja 2004 na Trgu svetog Petra: “...Nadam se da će se duhovnost Pedesetnice proširiti u Crkvi kao obnovljeni poticaj na molitvu, svetost, zajedništvo i navještaj. U tom smislu podržavam inicijativu pod nazivom “Gorući grm”, koja potiče obnovu u Duhu. To uključuje neprekidno klanjanje, danju i noću, pred Svetim sakramentom; to je i poziv vjernicima da se “vrate u Gornju sobu”, te da ujedinjeni u kontemplaciji euharistijskog otajstva, mogu posredovati

50 51

za potpuno jedinstvo kršćana i obraćenje grješnika. Toplo se nadam da će ova inicijativa potaknuti mnoge da otkriju darove Duha, čiji je originalni izvor Pedestnica “. http: //w2.vatican.va/content/john-paul-ii/en/homilies/2004 /documents/ hf_jp-ii_hom_20040529_vigil-pentecost.html

27 Kim Catherine-Marie Kollins, Gorući grm, povratak u Gornju sobu u klanjanju i posredovanju, www.burningbushinitiative.com.

28 Više informacija: www.adorazioneperpetua.it.

29. Urban Camenzind und Leo Tanner, Brennender Dornbusch, Eine Gebetsinitiative [Gorući grm, molitvena inicijativa] Weg-Verlag 2006. Vidi: www.mariehilfkirche.ch, Verein Pro Mariehilfkirche [Udruga za Crkvu Gospe od Pomoći].

30 ICCRS je priznata od strane Svete Stolice kao Privatno odruženje vjernika pod Papinskim pravom na svom mjestu u Rimu vatikanskom teritoriju.

31 Vidi: http://www.iccrs.org/TerLiv.php?id=225

32 Više informacija: www.iccrs.org

33 Molitva 24/7 predstavlja dvadeset četverosatnu molitvu - 7 dana u tjednu, odnosno dan i noć

34 Više informacija: www.gebetshaus.org

35 Više informacija: www.loretto.at

36 Dokaz za to jest knjiga objavljena 1973. Bernhard Haring, Kuća molitve u serijalu Poticaji u vezi s karizmatskom obnovom, gdje je predstavljeno nekoliko projekata pod nazivom “Kuća molitve”.

37 Pete Greig / Dave Roberts, Red Moon Rising, How 24-7 Prayer is Awakening a Generation, Relevant Books, 2013, Lake Mary, FL.

38 Vidi: http://alphakurs.de

39 Na temelju Otk. 5: 8, harfe se tumače kao “obožavanje i slavljenje popraćeno glazbom”, a zdjele su “izgovorene molitve posredništva”, dakle, kombinacija glazbe i posredništva.

40 U nedavno objavljenoj knjizi Mikea Bicklea, Rastemo u molitvi, Charisma House, 2014, pronaći ćete više informacija o IHOPKC.

41 Rainer Harter, vođa kući molitve u Freiburgu, objavljuje knjigu Gebet nonstopp, Die Gebetshausbewegung [Neprekidna Molitva, inicijative kuće molitve], Asaf 2013.

42 Paul Yonggi-Cho, Molitva koja donosi preporod, W Pub Group, 1984

43 Vidi http://www.globaldayofprayer.com

44 Vidi http://www.waechterruf.de

45 Vidi http://www.oekumene-ack.de/themen/geistliche-oekumene/gebetswoche/2015/

46 Vidi http://www.ead.de/gebet/allianzgebetswoche/gebetswoche-2016.html

47 “Od prvih dana (karizmatske) obnove, ljudi su dolazili u skupinama kako bi zajedno molili pod vodstvom Duha Svetoga”, u Teološkom vodiču karizmatske obnove u Katoličkoj crkvi, (ICCRS, Krštenje u Duhu Svetom).

48 Pregled molitvenih skupina i sastanaka njemačkog Odbora katoličke karizmatske obnove mogu se naći na www.erneuerung.de.

Treći dio. Komentari i prijedlozi za katoličke kuće molitve49 Već u 1987. Teološki vodič njemačke KKO, Duh daje život, istaknuo je pet opasnosti karizmatske obnove: 1. Pretjerani naglasak na osjećajima, 2. Lažna neposrednost, 3. Fundamentalizam, 4. Vjersko samozadovoljstvo i 5. Bijeg od stvarnosti. Englesko izdanje, str. 62-64, (Vidi fusnotu 1).

50 “Integracijom novih oblika glazbenog izražavanja, Crkva je pročistila i prilagodila ono što je primila od okolne kulture. Glazba naročito mora ostati u službi Riječi. Ona može imati tendenciju biti na prvom mjestu i opčiniti svijest gomile svojim intenzitetom, svojom prirodom karakteristikom ponavljanja. Tada se prostor potreban za osobnu slobodu više neće poštivati. Premda je dobro ukazati na sve aspekte ljudskog bića, osjećaji ne smiju ukinuti mogućnost da se donose slobodne odluke.” Iz pastoralnog pisma francuskih biskupa u vezi s novim karizmatskim trendovima, citirano u: Les nouveaux courants charismatiques, [Nova karizmatična strujanja], Bayard, Cerf, Fleurus-Mame 2010, str. 157ff - prijevod H. A. Schulz.

52 53

51 Članak vrijedan čitanja M. Pierrea Benoita, Đakona i Dr. Phila, moguće je pronaći: Emotions musicales et experience spirituelle: Comment accompagner? [Glazba, emocije i duhovno iskustvo: Kako pratiti i prepoznati?], st. 127-153.

52 Za daljnje proučavanje preporučamo publikaciju Njemačke protestantske karizmatske obnove, Religiöser Missbrauch - Ursachen - Auswirkungen - Heilung [Vjersko zlostavljanje – uzroci - posljedice - iscjeljivanje], Lorenz Reithmeier (ur.), 2006. U tom kontekstu, Kriterien zum Erkennen eines missbrauchenden sustavima [Kriteriji za prepoznavanje nasilnog sustava], str. 20ff; Indikatoren für die Gefährdung einer Gemeinde [Pokazatelji za ugrožene zajednice], str. 75ff i Phasen im Erleben von religiösem Missbrauch [Faze u iskustvu vjerske zlouporabe], str. 119ff.

53 Vidi: Duh daje život, Poglavlje VII, broj 6, Ekumenizam, englesko izdanje, str. 59, (vidi fusnotu 1).

54 O ekumenskom dijalogu u karizmatskom pokretu: Prof. dr. Norbert Baumert, Endzeitfieber? Heutige Prophetien und biblische texte im ökumenischen Dialog [Strah od smaka svijeta? Današnja proročanstva i biblijski tekstovi u ekumenskom dijalogu, CE-Praxishilfen 3], Vier-Türme Verlag, Münsterschwarzach, 1997, str. 51-84. Engleski prijevod isječka sa str. 51-84: http://www.erneuerung.de/index.php/cede-download/category/7-theologisches?download=55:end-time-fever

55 Proročka povijest IHOPKC, http://www.mikebickle.org/resources/series/38

56 Vidi: Duh daje život, poglavlje VI, broj 3, Naputak, utjeha i proročanstvo, str. 45-47 (Vidi fusnotu 1 - engleski); Dr. Norbert Baumert S. J., Endzeitfieber? Heutige Prophetien und biblische Texte im ökumenischen Dialog [Strah od smaka svijeta? Današnja proročanstva i biblijski tekstovi u ekumenskom dijalogu, CE-Praxishilfen 3], Vier-Türme Verlag, Münsterschwarzach 1997, poglavlje 5, Umgang mit prophetischen Worten Heute [Suočavanje s proročanskom riječi danas], str. 102-121.

57 Vrlo dobar prikaz biblijskog razumijevanja različitih oblika proročanstva mogu se pronaći u: Raniero Cantalamessa, OFMCap, Trijezna opijenost Duhom, drugi dio, ponovno rođeni u Vodi i Duhu, Servant Books, 2013, Svjedoci Isusa i Duha proročanstva, poglavlje 5, str. 87-110.

58 Psihologija sažima izmijenjena stanja svijesti pod općim pojmom “trans”: “Kako bi se potaknuo trans - bez uporabe lijekova ili traume – ponavljaju se stimulirajući obrasci, mnogostruko i opetovano. Trans se povećava s povećanjem brojem ponavljanja. Većina poticaja temelje se na ponavljanju jezičnih i ritmičkih stimulanata osjetila kroz bubnjanje, ples, pjevanje, svjetlost i mantre, kao i ponovljenim vokalnim manipulacija. To uključuje kombinaciju ritmičke glazbe koja izaziva trans s vizualnim poticajima. Tipična je kombinacija glazbe sa svjetlosnim efektima u koncertima i diskotekama. “Izvor: https://de.wikipedia.org/wiki/?Trance oldid = 144523215 od 30. srpnja 2015. Kršćanin kontekst, http: // guardinghisflock.com / 2012/09/06 / getting-high-on-god/.

59 Vidi članak iznad M. Pierrea Benoita.

Četvrti dio. Digresija: Međunarodna kuća molitve u Kansas Cityju kao pokret smaka svijeta60 Postoji nekoliko pisanih varijacija “Milenija” koje se ovdje rabe, i Predmilenijalizma i postmilenijalizma.

61 Za opći pregled vidi: Richard Bauckham, Millennium, New Dictionary of Theology, ed. Sinclair B. Ferguson i D. F. Wright (ed), Downers Grove (Illinois), Inter-Varsity Press, 1988, str. 428-430.

62 Vidi: Irenäus iz Lyona, Adversus haereses V [Protiv krivovjerja V] http://www.newadvent.org/oci / 0103.htm; Hans Urs von Balthasar, Slava Gospodnja: teološka estetika, Vol II,Einsiedeln, 1969, englesko izdanje: T & T Clark doo, Edinburgh EH2 21Q, 1984, str. 92-93; Medard Kehl, Eschatologie, [Eshatologija], Würzburg, 1986, str. 176-182.

63 Vidi bilješku 62. Slobodan prijevod: “Ništa se ne smije shvatiti kao alegorija, sve je istinito i stvarno “, str. 92; Vidi i: Kehl, str. 181., usp.

64 Kroz tijelo “Milanskog edikta” od strane rimskog cara Konstantina 313 AD krvavi progon kršćana završio je u Rimskom carstvu. U 380 AD, kršćanstvo je postalo religija države.

65 Kehl, ibid. str. 183-185.

66 DH je kratica za Heinricha Denzingera i Petera Hünermanna, Compendium of Creeds, Definicije i Deklaracije o pitanjima vjere i morala, (San Francisco, Ignatius Press, 2012), 43. izd. Njegovo prvo izdanje, Denzingerovo (DZ) pojavilo

54 55

se 1854. Brojčano sustav promijenio je Adolf Schönmetzer 1963. (DS), no oba sustava uključena su u ovom dvojezičnom latinsko-engleskom izdanju. To je skup svih obvezujućih doktrinarnih odluka Rimokatoličke crkve.

67 Vidi dokument Međunarodnog teološkog povjerenstva iz 1990. godine, Neka aktualna pitanja u Eshatologiji. http://www.vatican.va/roman_curia/congregations/cfaith/cti_documents/rc_cti_1990_problemi-attuali-escatologia_en.html.

68 O složenoj povijesti milenijalizma i njegovim manifestacijama od reformacije do danas, vidi: Richard Bauckham na njemačkom, Chiliasmus IV, u Theologische Realenzyklopädie [Chiliasm IV, u Teološka enciklopedija (TRE)], Vol. 7, DeGruyter, Berlin 1976- 2004, 36 sv., str. 737-745.

69 Vidi Bauckham, ibid., str. 741-742 (vidi fusnotu 68).

70 Vidi Bauchkham, ibid., str.742-743.

71 1773. godine Družba Isusova suspendirana je od strane Pape, dakle Lacunza se naziva bivšim Isusovcem. Unatoč crkvenoj zabrani njegove knjige, ona je postala široko rasprostranjena. Pogledajte pouzdani članak na Wikipediji: http://en.wikipedia.org/wiki/Manuel_Lacunza.

72 Poučno daljnje štivo može se naći u: Christoph Raedel, Faszination des Endes. Theologie und Fiktion [Fascinacija smakom svijeta. Teologija i fikcija], u serijalu “Ostavljeni“, EZW-texte 212/2010.

73 Vidi: Christoph Raedel, ibid., str. 20.

74 Vidi: http://www.dts.edu/about/doctrinalstatement/

75 Vidi: Raedel, ibid., str. 6-18. Više informacija o temi Ostavljenih i problemu o kome se raspravlja u ovoj brošuri potražite u: Carl E. Olson, Hoće li katolici biti „Ostavljeni“? Katolička kritika uznesenja i današnjih proroka, Ignatius Press, San Francisco, 2003, (također dostupan za Kindle}; Isto tako David B. Currie, Uznesenje: Pogreška smaka svijeta koja ostavlja Bibliju za sobom, Manchester, New Hampshire, 2003. Vidi također Ralph del Colle, Razgovor s Evangelicima: Vodič za katolike, New York / Mahwah, NJ 2012, p.72 -73, gdje on govori o tipičnom scenariju smaka svijeta u mnogim evanđeoski krugovi (ushićenje crkve itd., izostavljanje milenija), navodeći: “Nepotrebno je reći,

Katolici imaju sasvim drugačiji pristup, a čak se i evangelici razlikuju među sobom. “, Ibid. str.73.

76 Vidi http://drandrewjackson.com/files/forerunner.pdf., Forerunner Eschatology.

77 O povijesti IHOPKC te njihovoj “proročkoj” osnovi pogledajte http://mikebickle.org/resources/series/38. Tekstovi uključuju one od 2009. do 2013. godine.

78 http://www.mikebickle.org.edgesuite.net/MikeBickleVOD/2014/S03HistoricPremillennialismandtheVictorious Church.KD.pdf

79 Vidi ibid., Str.1.

80 Vidi ibid., Str.6.

81 Vidi također: http://www.mikebickle.org.edgesuite.net/MikeBickleVOD / 2014 / 20140214_The_Varying_Importance_of_End_Time_Beliefs_BOR02.pdf, (2014). A opsežan prikaz u Napomenama: http://www.mikebickle.org.edgesuite.net/MikeBickleVOD/2014/20140214_The_Varying_Importance_of_End_time_Beliefs_BOR02_study_notes.pdf, (2014). Mike Bickle pokazuje da tekst je dopunjen s vremena na vrijeme, što je razlog zašto ovdje navodimo popis godina.

82 http://www.mikebickle.org.edgesuite.net/MikeBickleVOD/2008/100_Most_Frequently_Asked_Questions_about_the_End_Times.pdf (2008); vidi također Izjavu o vjeri IHOPKC s posebnim informacijama o “Pobjedonosnoj Crkvi” u “Posljednjim stvarima”. http://www.ihopkc.org/about/statementof-faith/ (2015), a detaljan odgovor na kritike i nesporazume u “Afirmacija i negacije” http://www.ihopkc.org/about/affirmations-and-denials/, (2015).

83 Vidi Norbert Baumert, Endzeitfieber? Heutige Prophetien und biblische texte im ökumenischen Dialog [Strah od smaka svijeta? Današnja proročanstva i biblijski tekstovi u ekumenskom dijalogu, CE-Praxishilfen 3], Vier-Türme Verlag, Münsterschwarzach, 1997, str.159f; Richard Bauckham, Teologija knjige Otkrivenja, Cambridge University Press, 1993., p.106ff, također http://le-protestant.ru/wp-content/files/R_Bauckham_-_The_Theology_of_the_Book_of_Revelation_2003.pdf.9. Johannes Hartl zalaže se za ukidanje doslovnog razumijevanja u svome poučnom serijalu “Omega” o eshatologiji, Omega 3, vidi i sljedeći odlomak.

56 57

84 Baumert, ibid., str.154.

85 Bauckham, ibid., str.20.

86 Namjerno smo odabrali dva proučavatelja Biblije iz “Povijesnih crkava” koji nisu pod sumnjom da će “nacionalistički” tumačiti Bibliju.

87 Baumert, ibid., str.159.

88 Bauckham ibid., str.108.

89 O različitim pristupima tumačenju vidi: Johannes Hartl, Omega, Skripta 1.

90 Wayne Grudem, Sustavna teologija, Uvod u biblijsko učenje, Inter-Varsity Press and Zondervan Publishing House, (1995).

91 Grudem, ibid., tr. 1252.

92 Roland Hardmeier, Zukunft. Hoffnung. Bibel. Endzeit Modelle im biblischen Vergleich [Budućnost, nada, Biblija, modeli smaka svijeta u biblijskim poređenjima], Betanien-Verlag, izdanje 4, 2010, esp. p.13-50 i str.439-502.

93 Hardmeier ibid., P.501f.

94 Vidi Hans Urs von Balthasar, Das Buch des Lammes. Zur Offenbarung des Johannes, [Knjiga Jaganjaca Božjih. Otkrivenje svetog Ivana], Freiburg i.Br.2010, p.117, nema engleski prijevod na raspolaganju.

95 Grudem, ibid., str.1233.

96 Kehl.ibid., str.181f, ovdje str.82.

97 Kehl, Chiliasmus III LThK, Bd.2, str.1048.

98 Bauckham, ibid, enciklopedijski članak citiran u 68 na str.743; Baumert, ibid., str.168-170.

99 Johannes Hartl, Omega, Skripta 3.

100 Položaj Rimokatoličke crkve: Bilješke o pravilnom načinu predstavljanja Židova i židovstva u propovijedanju i katehezi u Rimokatoličkoj crkvi, Vatikansko povjerenstvo Svete Stolice za religijske odnose sa Židovima u Papinskom vijeću za promicanje kršćanskog jedinstva, http://www.vatican.va/roman_curia/pontifical_councils/chrstuni/relations-jews-docs/rc_pc_chrstuni_doc_19820306_ Židovima judaism_en.html. Razgovor o Heinrich Mussinghof, biskup Aachena, 12. siječanj 2012., pruža dobar pregled studija na temu “ Država Izrael i Rimokatolička crkva”.http://www.dbk.de/fileadmin/redaktion/diverse_downloads/presse/2012-007a-Vortrag-Mussinghoff-Studientagung-Israel.pdf. Rimokatolička crkva je potpuno predana pravu postojanja i sigurnosti Izraela. Ona također podržava pravedno rješenje dviju države. Podržava slobodan pristup svetim mjestima u Jeruzalemu i zaštitu kršćanskih manjina u istočnim predjelima. Crkva poštuje veze židovstva sa zemljom Izraelom, duboko ukorijenjenu u biblijskoj tradiciji. Međutim, ne prihvaća na otvoren način drukčije židovske interpretacije kakve zagovaraju neke evangeličke, pentekostalne i karizmatske zajednice.

101 Vidi također samoprezentaciju koja kao okvir postavlja dinamiku smaka svijeta, a ima drugi ciljevi: http://www.ihopkc.org/about/ (2015).

102 Sveti Augustin, Božji grad, knjiga XXII, poglavlje 30, vidi: www.newadvent.org/fathers/120122.htm.

103 Općenito vidjeti publikaciju Katoličkog katekizma za odrasle od strane Njemačkog vijeća biskupa, poglavlje V, “Život u svijetu koji dolazi” p. 3 i 4 “, novo nebo i nova Zemlja. Vidi i KKK, Art. 7, “Od tuda će on ponovno doći suditi žive i mrtve“, KKK, §668 § 682 i čl. 12: “Vjerujem u život vječni” KKK, §1020 do §1060).

Od svojih početaka Karizmatska obnova jest zajednica molitve: nova ljubav prema molitvi, kako osobnoj tako i zajedničkoj. U obitelji, molitvenim skupinama i zajednicama bogatstvo i raznolikost molitvi ponovno su otkriveni.

Karizmatska je obnova u posljednjih nekoliko godina obogaćena vrlo starom tradicijom, tradicijom neprekidne molitve. Diljem svijeta, na vrlo različitim mjestima te iz vrlo različitih sredina, javile su se kuće molitve, s danonoćnom molitvom 24/7, slavljenjem i klanjanjem, zahvalom i posredništvom.

Kuće molitve koje prakticiraju neprekidnu molitvu zahtjevan su program. Prema Evanđelju po Luki 14: 28-30: morate sjesti i razmisliti. Ima li dovoljno sredstava za projekt? To znači: Postoji li dovoljna razina duhovnog iskustva i stručnosti, dovoljno „radne snage?“ Duh Božji uvijek daje u preobilju, u to nema sumnje, ali: Možemo li to ostvariti te na koji način?

Ovaj vodič pružit će vam odgovore na navedena pitanja.