MONUMENTA SREBRENICA

Istraivanja, dokumenti, svjedoanstvaKNJIGA 5.

SREBRENICA KROZ MINULA STOLJEA

2

SREBRENICA KROZ MINULA STOLJEA

Recenzenti: Prof. dr. sc. Enver Halilovi

Prof. dr. sc. Jusuf igaDoc. dr. sc. Anita Petrovi

Urednik: Prof. dr. sc. Adib ozi

Prevod na engleski:Doc. dr. sc. Selma Keetovi

Izdava: JU Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea

Tuzlanskog kantona

tampa: OFF-SET Tuzla

Tira: 500 kom

Tuzla Srebrenica 2016.

ISSN 2233-162X

3

SADRAJ

Rije urednika..................................................................................................5

Dr. sc. Edin Mutapi, vanredni prof.DUHOVNO - VJERSKO PRILIKE U SREBRENICI I OKOLINI U XV STOLJEU ........................................................................................................ 9

Dr. sc. Adib ozi, redovni prof., Mr. sc. Rusmir DjedoviMUSALA, VARO I CIGANLUK U GRADU SREBRENICI KRAJEM 19. STOLJEA ............................................................................................ 59

Mr. sc. Rusmir Djedovi, Dr. sc. Adib ozi, redovni prof.NASELJA ORAHOVICA, VIOGOR I BUE KOD SREBRENICE KRAJEM 19. STOLJEA ........................................................................... 85

Mr. sc. Hodzi NusretNASELJE SUESKA DRUTVENO-HISTORIJSKE I DEMOGRAFSKE CRTICE KONTINUITETE IVLJENJA .................................................. 135

PRILOZI

Mihailo J. DiniSREBRNIK KRAJ SREBRNICE ...............................................................153

DOKUMENTI

Dr. sc. Rasim Muratovi, docentPRESUDA HAKOG TRIBUNALA RADOVANU KARADIU - POTVRDA VELIKOSRPSKE IDEOLOGIJE, POLITIKE I PRAKSE U BOSNI I HERCEGOVINI ..........................................................................175

mr. Muamer Dananovi, vii struni saradnikZLOINI NAD DJECOM U GORADU TOKOM OPSADE 1992-1995 .. 211

5

Rije urednika

Pred Vama je, potovani itaoci, peta knjiga pod nazivom Srebrenica kroz minula stoljea, Vama ve, nadam se, poznate edicije Monumenta Sre-brenica. Zato kaem poznate? Razlog je jednostavan. Ovo je peta godina redovnog izlaenja i peta knjiga Edicije to predstavlja mali jubilej kojim se ne mogu pohvaliti mnogi nauni i kulturni projekti. Ovaj rezultat ostvaren je uz mnogo napora, rada, truda i razumijevanja, ne samo autora radova, iz-davaa, prevodilaca, ve i lanova Redakcionog odbora Edicije, na elu sa dr. sc. Sadikom Ahmetoviem i Organizacionog odbora za obiljeavanje 11. jula 1995. godine, godinjice genocida nad Bonjacima ,,Sigurne zone UN-a Srebrenica na elu sa amilom Durakoviem. Posebno veliki trud i znanje uloila je docentica dr. sc. Selma Keetovi prevodei tekstove sa bosanskog na engleski jezik. Koristimo ovu priliku da se svima najsrdanije zahvalimo. Naravno i Vama dragi itaoci, jer bez vae elje i interesa edicija Monumenta Srebrenica ne bi imala smisla. Rezultat naeg petogodinjeg rada sadran je u 36 objavljenih naunih radova, od kojih je 30 originalnih, prvi put objavljenih, naunih radova i est radova koji su ve bili objavljeni a koje smo objavili kao priloge. U pisanju radova iz razliitih naunih oblasti do sada su uestvovala 23 autora sa razliitim naunim i akademskim staom, a najvie je univer-zitetskih nastavnika u naunim zvanjima od docenta do redovnog profesora.

U ovoj, petoj knjizi, nalazi se sedam radova strukturiranih tako da slijede ve uhodanu formu Edicije. U prvom, najobimnijem dijelu knjige, nalaze se etiri originalna nauna rada i to: Duhovno-vjerske prilike u Srebrenici i okolini, autora Edina Mutapia; zatim slijede dva rada autora Adiba ozia i Rusmira Djedovia Musala, Varo i Ciganluk u gradu Srebrenici krajem 19 stoljea i rad Naselja Orahovica, Viogor i Bue krajem 19. stoljea. etvrti rad ovog dijela knjige je Naselje Sueska: Drutveno-historijske i demografske crtice kontinuiteta ivljenja, autora Nusreta Hodia. U drugom dijelu knjige kao prilog objavljujemo rad Srebrenik kraj Serbrenice, autora Mihajla J. Diniia objavljen 1934., u izdanju Srpske kraljevske akademije. U prvobitno objavljenom tekstu 1934. godine Dinii nije prevodio navedene izvore sa latinskoga jezika. Mi smo to, kao pomo naim itaocima, radi boljeg razumijevanja teksta, sada uradili. Prijevod dijelova teksta sa latinskog

6

na bosanski jezik uradio je Benjamin Hasanovi. U treem dijelu knjige do sada smo objavljivali originalne dokumente presuda domaih i meunarodnih sudova za zloin genocida nad Bonjacima ,,Zatiene zone UN Srebrenica, jula mjeseca 1995. godine. Ovoga puta smo se odluili da u treem dijelu knjige objavimo dva nauna rada. Prvi je rad Rasima Muratovia Presuda Hakog tribunala Radovanu Karadiu-potvrda velikosrpske ideologije, politike i prakse u Bosni i Hercegovini. Smatramo ovaj pristup, u ovom momentu, potpuno opravdanim jer je presuda Radovanu Karadiu za udrueni zloinaki poduhvat, koji unutar sebe sadri i zloin genocida, preobimna za cjelovito objavljivanje. Drugi razlog opravdanosti ovakve interpretacije Presude jeste taj da e itaoci lake razumjeti sutinu Presude, te motive, namjere i ciljeve udruenog zloinakog poduhvata na ijem je elu stajao Radovan Karadi1 i za to je prvostepeno osuen na 40 godina zatvora pred Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslaviju u Haagu 24. marta 2016. godine. Drugi rad u ovom dijelu knjige nosi naslov Zloin nad djecom Gorada tokom opsade 1992-1995., autora Muamera Dananovia. Ovaj rad nam pomae da shvatimo svu brutalnost, nemilosrdnost, teinu i nadasve necivilizacijski i nehumani karakter rata protiv bosanskohercegovakog drutva i drave 1992-1995. godine koji je rezultirao genocidom nad Bonjacima, ne samo u Srebrenici, ve irom Bosne i Hercegovine.2 Ovim radom drimo obeanje dato itaocima, jo prilikom izrade ovoga projekta, da se neemo u istraivanjima osloniti samo na ui prostor Srebrenice ve emo se baviti irim prostorom bosanskog Podrinja u to spada i Gorade sa okolinom.

Odluili smo se da u ovom dijelu knjige damo jedan dokumentarni prilog koji se odnosi na bosanski jezik. Radi se o naslovnici udbenika Gramatika bosanskoga jezika za srednje kole Dio I. i II., izdanje iz 1890. godine. Radimo ovo iz razloga to jo uvijek, naalost, vlasti bosanskohercegovakog entiteta Republika Srpska, osporavaju Bonjacima i ostalim graanima ovog entiteta da svoj jezik nazivaju njegovim historijskim imenom bosanski jezik to nije osporavala ni okupaciona austrougarska vlast u devetnaestom stoljeu. Ovom prilikom istiemo samo nekoliko historijskih injenica koje 1 Optueni je bio jedan od osnivaa SDS-a i njegov predsjednik od jula 1990. do jula

1996. Bio je predsjedavajui Savjeta za nacionalnu bezbjednost Srpske Republike Bosne i Hercegovine, a 12. maja 1992. izabran je za predsjednika Predsjednitva Srpske Republike Bosne i Hercegovine. Od 17. decembra 1992. bio je jedini predsjednik Republike Srpske i vrhovni komandant oruanih snaga Republike Srpske.

2 O presudama za zloin genocida nad Bonjacima od 1992-1995. godine, irom Bosne i Hercegovine, a ne samo u Srebrenici jula mjeseca 1995., opirnije proitati : Vedad Gurda (2015), Procesuiranje genocida u Bosni i Hercegovini pred meunarodnim, domaim i inostranim sudovima, u: Edicija Monumenta Srebrenica, Srebrenica kroz minula stoljea, Knjiga 4., JU Zavod za zatitu i koritenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijea Tuzlanskog kantona, Tuzla-Srebrenica, str. 32-68.

7

neumoljivo potvruju viestoljetno postojanje bosanskog jezika kao zasebnog lingvistikog subjekta, potpuno ravnopravnog hrvatskom i srpskom jeziku kao i ostalim junoslavenskim jezicima. Prvi poznati spomen bosanskog jezika nalazi se u jednom notarskom spisu grada Kotora, kada je mletaki knez 3. jula 1436. godine kupio djevojku ,,bosanskog roda i heretike vjere, zvanu bosanskim jezikom (istakao A..) Djevenu. U mnotvu injenica koje potvruju viestoljetni kontinuitet bosanskog jezika Senahid Halilovi istie, izmeu ostalih, sljedee: ,,Konstantin filozof (pisac s kraja 14. i poetka 15. v.) u spisu ,Skazanie izjavljeno o pismeneh spominje bosanski jezik uz bugarski, srpski, slovenski, eki i hrvatski. () Ninski biskup u Peri pisao je 1581. fra Arsenigu bosanskim jezikom. (...) Bosanskim jezikom su ga zvali (uz slovinski, iliriki/ilirski, hrvatski) i mnogi pisci od 17. vijeka naovamo: Matija Divkovi (...), Stjepan Matijevi, Stjepan Margiti, Ivan Frano Juki, Martin Nedi, Anto Kneevi... (...) Uz eki, poljski, hrvatski srpski, i dr., bosanski jezik spominje i spisatelj Matija Antun Reljkovi (1732-1798.).3 S pravom pie Alija Isakovi: ,,Dakle, za razliku od onoga to se danas podrazumijeva kao srpski knjievni jezik i hrvatski knjievni jezik, bosanski jezik je imao najmanje kulturnohistorijskih razdjelnica, meandriranja, unutarnjih opiranja, regionalnoga i stranog uplitanja, i najmanju razliku izmeu narodnoga i knjievnog jezika. ,Bonjaci su neto posebno i njihov je jezik meu drugima zaseban, pie M. Hevaija 1631. godine. Jezik ovoga alhamijado pjesnika i bosanski jezik u njegovom tursko-bosanskom rjeniku Potur-ahidija (Magbli rif) iz 1631, jezik Fejze Softe iz 18. v., jezik u baladi Hasanaginica, objavljenoj 1774. u Veneciji, jezik Mustafe Firakije u njegovoj peticiji Mahzar pie bosanska fukara iz 1815, jezik u poeziji Umihane uvidine iz prve polovice 19. v., s izuzetnim progresivnim kontinuitetom produava se u jezik bosanskomuslimanskih pisaca s poetka ovoga vijeka (E. Mulabdi, S. Baagi, M. S. ati).4

Isticanjem ovih nekoliko historijskih injenica o bosanskom jeziku elimo ukazati na neopravdanost, neutemeljenost, nenaunost i nasilnost negiranja bosanskog jezika. Krajnji cilj negiranja bosanskoga jezika jeste negiranje svega bosanskoga, a ponajprije nacionalnog identiteta Bonjaka kao kvintesencijalne sadrajnosti Bosne i Hercegovine, kako bi u njoj ostali samo srpski sadraji jer je prema ideologiji srpskog velikodravlja Bosna i Hercegovina srpska zemlja i sve je u njoj srpsko. Historijske injenice, kako vidimo, govore sasvim suprotno. Bosna i Hercegovina predstavlja 3 Opirnije pogledati u: Halilovi, Senahid (1991), Bosanski jezik, Biblioteka Kljuanin,

Sarajevo; Rizvi, Muhsin (1999), Bosna i Bonjaci: jezik i pismo, Preporod, Sarajevo 4 Opirnije pogledati u: Isakovi, Alija (1994), Rjenik karakteristine leksike u

bosanskome jeziku, Svjetlost, Sarajevo; Jahi Devad (1999), Bosanski jezik u 100 pitanja i 100 odgovora, Ljiljan, Sarajevo, ZE-COMPANY, Zenica.

8

multietniko, multikulturno i multireligijsko drutvo i dravu, te kao drutvo i kao drava nije ni bonjaka ni hrvatska ni srpska ve podjednako, na svakom svome dijelu, pripada svim svojim dravljanima.

Negiranja genocida nad Bonjacima i bosanskog jezika predstavljaju otvorene, brutalno bezobzirne i neskrivene oblike ideologije srpskog velikod-ravlja. Uporedo sa ovim oblicima prisutna je jedna jako intezivna, nimalo be-zazlena, perfidno prikrivena djelatnost srbiziranja historije i drutveno-kul-turne stvarnosti Srebrenice i njezine okoline, cijelog bosanskog Podrinja, ali i Bosne i Hercegovine. Radi se to kroz kvaziznanstveno, bez ikakvih histori-jskih injenica, neutemeljeno, pisanje historije Srebrenice. Tipian primjer takvog djela je knjiga eljka Teofilovia, Pravoslavlje u Srebrenici, SPCO Srebrenica, Srebrenica, 2010. Kada sve ove injenice imamo na umu, onda vidimo da Edicija Monumenta Srebrenica ima izuzetnu naunu i kulturnu vri-jednost u spoznavanju istine a ona se ispoljava u, na oba oka vidljivom, multi-lateralnom karakteru drutveno-historijskog bia Srebrenice i njezine okoline koja se nepokolebljivo suprotstavlja monoetnikim, kvaziznanstvenim inter-pretacijama historije Srebrenice. Edicija Monumenta Srebrenica nije samo lampa istine koja svijetli ve istovremeno predstavlja i lampu koja osvjetljava put istine o Srebrenici i njezinoj blioj i daljoj okolini.

Prof. dr. sc. Adib ozi

9

Dr. sc. Edin Mutapi, vanredni prof.

DUHOVNO - VJERSKO PRILIKE U SREBRENICI

I OKOLINI U XV STOLJEU

Abstrak:

Srebrenica se prvi puta spominje u pisanim izvorima 16. augusta 1352. godine. Ona se nalazi u irem podruju Osata, podruja koji su prvi puta u pisanim izvorima spominje 1283. godine. Upravo, jo od prvog pomena jasno je vidljivo da podruje ima obiljeeje ostalih dijelo bosansko-duhovnog okrilja. Dakle, Crkva bosanska je dominantna vjerska institucija koja je u srebrenikom podruju imala i znaajnu ekonomsku uloga kroz konaita koja su trgovcima pruana u hiama Crkve bosanske. Meutim, ekonomskim jaanjem u Srebrenici sve znaajniju demografsku komponentu ine stranci Dubrovani i Sasi koji za svoje prilike podiu Crkvu Svete Marije sa Samostanom oko koje se odvija kostur vjerskog ivota tih doseljenika. Uspostavom uprave od despota Stefana Lazarevia u Srebrenicu prodiru i pravoslavni duhovni interesi. Iako u gradu povremeno boravi mitropolit i sveenstvo ipak do osmanskih osvajanja nije dolo do institucionalnog prodora ove vjere i izgradnje njenih objekata. Tako ustvari Osmanlijama pripada zasluga za irenje kako islama tako i pravoslavlja (putem seoba vlakog stanovnitva) na podruju Srebrenice, ali i ostatka Bosne. Istovremeno je Srebrenica postala znaajni ekonomski i duhovni centar iz koga se bosanski duhovni utjecaju odastiru na podruju istonog Podrinja.

Kljune rijei: Srebrenica, Crkva bosanska, Katolika crkva, Pravoslavlje, Podrinje...

10

1. SREBRENICA OSNOVNE NAPOMENE

1.1. SREBRENICA ZA VRIJEME UPRAVE BOSANSKIH VLADARA

Kada je ban Kulin 1189. godine potpisivao trgovaki ugovor sa Dubrovakom republikom, vjerovatno u tom trenutku nije mogao ni slutiti kakve su refleksije tog ugovora u budunosti. Meutim, trebalo je jedno i po stoljee da prave refleksije tog ugovora budu prisutne na ekonomsko-politikoj sceni i da uz obostrano zadovoljstvo donose efekte razvoju obje drave. Ipak, vladavina Stjepana II (1314-1353) i Tvrtka I (1353-1391) vode ka vrhuncu tih meusobnih trgovakih odnosa koji su svoj najsnaniji ekonomski i demografski odraz imale upravo u Srebrenici. Srebrenica se nalazila u podruju Osata koji se u pisanim izvorima pojavljuju sedam decenija prije svog sredinjeg i najznaajnijeg mjesta. Naime, upa Osat, koja se u pisanim izvorima prvi pominje 12. jula 1283. godine u spisima dubrovake kancelarije prilikom prodaje robinje Radosclauuam de Osat.1 Ovo je veoma dragocjen podatak koji nam ne samo da daje prve informacije o neposrednom srebrenikom podruju u srednjem vijeku nego potvruje i dravno-pravnu poziciju ovog podruja. Sama injenica da je predmet prodaje roblje, a ono nije bilo mogue u sredinama koje su prepoznatljivo kranske. Dakle, navedena injenica nas upuuje na dravno-pravnu pripadnost Srbrenice bosanskoj dravi u kojoj je hereza (krivovjere), sa aspekta dominantnih vjerskih dogmi tog perioda, jedino u Bosni je Crkva bosanska koja je od istih osuena kao heretika crkva bila dravna vjera. Prema tome, informacija o prodaji roblja iz okoline Srebrenice, daje nam veoma znaajne informacije o vjerskoj pripadnosti stanovnika ovih podruja. Uostalom jedan od vodeih medijevalista ovih prostora Sima irkoviev je jo prije neto vie od pola stoljea konstatovao da iz srpskih dravnih teritorija nije zabeleeno ni jedno lice, kao predmet navedene trgovine. On takoe navodi da najvei deo sveta prodatog u Dubrovniku poticao je iz Bosne, a pored Bosne zabiljeen je ovaj oblik trgovine i u Sremu.2

Sama, Srebrenica se prvi puta u historijskim izvorima spominje 16. augusta 1352. godine, kada dvojica dubrovakih knjigonoa izjavljuju da su na zahtev Gruba Menetia predali pismo Bevenjutiu (Bene de Benuennuta) in 1 Josip Lui, Spisi dubrovake kancelarije, Knjiga II, Zagreb, 1984., 275.; 2 Sima irkovi, Istorija srednjovekovne bosanske drave, Beograd, 1964., 76.; U

izvorima djelovanje Crkve bosanske na prostoru Srema se moe pratiti tokom XIV stoljea pa do 1437. godine. Tako je stvoren pogodan teren i za prodor husitskog pokreta u navedene krajeve. O tom duhovnom utjecaju pogledati: Jaroslav idak, Studije o Crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb, 1975., 287-290.

11

Sebernia.3 Zbog svog ekonomskog znaaja i vrijednih rudnika Srebrenica je ubrzo prerasla u jedno od najznaajnijih urbanih sredita srednjovjekovne bosanske drave. Veliki interes stranih dravljana, prvenstveno Dubrovana, uvjetovali su znaajnu demografsku ekspanziju sa vrlo izraenom dubrovakom kolonijom. Tako je Srebrenica ve od poetka XV stoljea imala gradski statut. Meutim, i domai svijet iz Srebrenice uzima uea u trgovini. Tako se Srebrenica razvijala u sredinu sveopteg prosperiteta u jedan otvoreni grad za sve koji su imali smisla u ekonomiji tog vremena.4 U ovom gradu se od 1389. godine spominju i njene carine. Dubrovaki trgovci su uzimali od bosanskih vladara rude i carine pod zakup. Neto kasnije, u gradu se kuje i novac.5 Uz Srebrenicu je postojala i njena utvrda Srebrenik.6 Zasigurno, da je Srebrenica bila razvijena urbana sredina, o emu svjedoi i injenica da je u naselju sprovedena i kanalizacija. Tako je Srebrenica, jedino poznato naselje naeg srednjeg vijeka u kome je postojala neka vrsta kanalizacije.7 Posebni znaaj u izgledu gradskog dijela Srebrenice imao je Franjevaki samostan, te crkva Sv. Marije. S vremenom su dograivani i obnavljani uz obilne priloge Dubrovana.8 Upravo navedena privredna saradnja sa Dubrovakom republikom, otvorila je vrata novim i jaim kulturnim uticajima iz Italije i Zapadne Evrope. U tom pravcu treba ponovo napomenuti crkvu Sv. Marije i franjevaki samostan u Srebrenici koji su imali odlike gotikog stila, uostalom to je predstavljalo odlike crkava i samostana u Zapadnoj Evropi tog perioda.9 U tadanjim komunikacijskim prilikama, trgovina nije bila nimalo jednostavan posao. Naime, visoke planine su doprinosile lokalizmu, tako da komunikacije unutar podruja Bosanskog kraljevstva, kao i prema vanjskom svijetusu bile loe. Tako prema dubrovakim izvorima, karavanu iz Dubrovnika, u XV stoljeu je trebalo sedam ili osam do Srebrenice i deset dana do Zvornika.10 3 Mihajlo Dini, Za istoriju rudarstva u srednjovekovnoj Srbiji i Bosni, knjiga I, SANU,

Odjeljenje drutvenih nauka, Beograd, 1955.(dalje: M. Dini, Za istoriju rudarstva, I), 48.

4 Desanka Kovaevi Koji, Gradska naselja srednjovjekovne bosanske drave, Veselin Maslea, Sarajevo, 1978.; 40-41; 73.

5 Marko Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne drave, Svjetlost, Sarajevo 1957., 108.6 Mihajlo J. Dini, Srebrenik kraj Srebrenice, SKA, Glas, CLXI, Beograd, 1934., 183-196.7 Desanka Kovaevi Koji, Srednjovjekovna Srebrenica XIV-XV vijek, SANU, Beograd,

2010., 122-123; S obje strane kue Marina Guetia nalazile su se kloake, tj. odvodna kanalizacija, pokriveni ploama, kako je to uostalom bilo u primorskim gradovima tog doba. U dubrovakom Statutu je i formalno nareeno da kloake moraju biti pokrivene.

8 D. Kovaevi Koji, Srednjovjekovna Srebrenica XIV-XV vijek, 122-1239 D. Kovaevi Koji, Srednjovjekovna Srebrenica XIV-XV vijek, 133.10 John V. A. Fine, Bosanska crkva: novo tumaenje - studija o Bosanskoj crkvi, njenom

mjestu u dravi i drutvu od 13. do 15. stoljea, Bosanski Kulturni Centar, Sarajevo, 2005., 51. Prilike nisu bile ni mnogo bolje na poetku XIX stoljea. Jedan francuski putnik je dao slijedeu satnicu putovanja iz Sarajeva na konju: esnaest sati do Travnika,

12

Ali sve to nije smetalo da se Srebrenica poetkom XV stoljea razvije u jedan od najznaajnijih urbanih centara u unutranjosti Balkanskog poluotoka.

Za Srebrenicu je vezan za sada jedini poznati podatak o odravanju panaura u gradskim naseljima u unutranjosti Bosne, pa i Srbije. Jednu od osnovnih odlika panaura kao privremenog trga, na kome su se susretali kupci i trgovci, stanovnici grada i okolnih sela i sa ireg podruja predstavljala je masovnost okupljanja. Kao i u drugim dijelovima Bosne, toponim Panurite zadrao se u Srebrenici do dananjeg dana.11

Ve smo u svojim ranijim radovima ukazivali na odreene utjecaje Srebrenice na okolinu, sa obje strane Drine. Naime, podruje istono od Drine i juno od Save i Dunava (dananje Srbije) je u dravnom smislu prostor interregnuma na koji svoje aspiracije pokazuju Ugarska, Bizant, Bugarska, pa i brojni drugi narodi koji su uzeli znaajnu ulogu u seobi. Kada je u pitanju pripadnost u dravnom smislu neposrednog srebrenikog podruja situacija je mnogo jednostavnija. Naime, jo u ranom srednjem vijeku na rijekama Savi (sjeverna) i Drini (istona) formirala se granica bosanske drave. To svakako potvruje mrea utvrenih ranosrednjovjekovnih naselja koja su rasporeena uz navedene rijeke (juno od Save i zapadno od Drine).12 Meutim, jaanjem Srebrenice i na ekonomskom i upravno-pravnom pogledu vee za sebe jedan znaajan dio dananjeg istonog (srbijanskog) Podrinja o emu e jo biti rije. Jedan veoma dragocjen podatak nam donosi Feliks Petani, senjski diplomata i putopisac iz druge polovine XV i poetka XVI stoljea13, u svom

dvadeset i etiri sata do Srebrenice, trideset sati do Zvornika, sedamnaest sati do Viegrada i trideset sati do Mostara; naravno da je bilo potrebno vie vremena iz Sarajeva u vanjski svijet; pedeset i etiri sata do Dubrovnika, etrdeset i osam sati do Novog Pazara.

11 D. Kovaevi Koji, Srednjovjekovna Srebrenica XIV-XV vijek, 57.; Za vrijeme velike mise, fra Nikoli, sakristijanu franjevakog samostana, doao je Domko Nikole, tvrdei da je ostavio u krinji srebro, te da e uzeti neto od toga, jer ide na panaur (andaro a panagur). Odravali su se, uglavnom, povodom pojedinih crkvenih praznika. Nije poznato o kome se prazniku radi kada je u pitanju Srebrenica. Inae ovo je danas postoji u Srebrenci toponim Panaurite, to ukazuje da se odravanje panaura na ovom mjestu vremenom uobiajilo. Inae, ovaj termin grkog porijekla iz bizantijskog podruja rairio se postepeno po cijelom Balkanu. Panaur oznaava mjesto gdje se odravao vaar i sl. okupljanje (kako kranski praznik, tako i svjetovni dio proslave), odnosno mjesto gdje se on odravao. U srednjovjekovnoj terminologiji panaur oznaava privremeni trg na kome se odigravaju razliite svetkovine. Jednu od osnovnih odlika panaura kao privremenog trga, na kome su se susretali kupci i trgovci, stanovnici grada i okolnih sela i sa ireg podruja predstavljala je masovnost okupljanja. Odravali su se, uglavnom, povodom pojedinih (crkvenih) praznika.

12 Arheoloki leksikon Bosne i Hercegovine, tom 2, Sarajevo, 1988., (dalje: Arheoloki leksikon), 47-90.

13 http://enciklopedija.lzmk.hr/clanak.aspx?id=30678/ 02.05.2015.

13

opisu puteva u Tursku daje nam jedan iznimno vrijedan podatak koji je u dosadanjoj historiografiji u velikoj mjeri zanemarivan. Citirat emo navedeni tekst zbog znaaja, ali i brojnih interesantnih naziva koje nam ovaj autor donosi: Drugo pak mjesto, odkuda se iz Panonije u Miziju prelazi, jest blizu Zaslona (Saslon) ili mjesta abca (Sabacus), nedaleko odonud, gdje se Drina, iz Dalmacije14 tekua sa Savom miea. Preko Save su dvie pokrajine, Bieljina (Beligna) i Mava (Maza). Ostavivi na desno Bielu rieku (Flumine albo), i ove gore: Sacer, Chirbernico, Crupno i Zaza, ide se onda u poznato selo Valjevo (Vagbem) i gore Larzi, za vojske zbog kola i prtljage neprohodne. S lieve strane dolazi se dalje k prevozu velike Morave, koja tamo uz gradi Kruevac (Cruscevam arcem) tee, drei se svagda drugih puteva gore spomenutih.15 Iako se ovdje nalazi obilje interesantnih informacija za nas je od prvobitnog znaaja injenica da se rijeka Drina ulijeva kod abca u Savu, dakle mnogo istonije nego to je situacija danas (ulijeva se kod Bosanske Rae).

1.2. SREBRENICA POD VLAU STEVANA LAZAREVIA

Srebrenicu i okolinu kontinuirano kontrolie srednjovjekovna bosanska drava sve do 1410. Godine. Tada se pod ugarskim pritiskom situacija mijenja. Naime, jedna od vodeih linosti tadanjeg plemiko-politikog ivota u Bosni, herceg Hrvoje Hrvatini, predaje Srebrenicu ugarskom kralju Sigismundu. Prema naem miljenju razlozi su dvostruki. Prvi, elja da se dodvori ojaalom ugarskom kralju, i drugi, to je, izmeu Zlatonosovia na sjeveru i Pavlovia na jugu, njegovo privremeno ovladavanje ovim podrujem bilo neodrivo. Uglavnom, ishod tog epiloga, koji se dogodio, vjerovatno, tokom maja 1410. godine, je takav da je Sigismund (ma. igmund) dodijelio Hrvoju titulu vice-kralja Bosne, a on mu, zauzvrat, predaje gradove Srebrenicu, Kulat, Brodar i Susjed u Usori, odnosno Podrinju. Neosporno je ovim dokumentom potrveno da je Srebrenica u Usori.16 Ugarski garnizoni postavljeni su u pomenute gradove tokom jesenje vojne kampanje iste godine. U novonastalim okolnostima, Sigismund poklanja Srebrenicu jula 1411. godine srpskom despotu Stevanu Lazareviu.17 Postavlja se pitanje, zbog ega 14 Panonija, Mezija i Dalmacija su antiki nazivi koji se upotrebljavaju tokom cijelog

srednjeg vijeka.15 Petar Matkovi, Putovanja po balkanskom poluotoku XVI vieka, Felix Petani i njegov

opis puteva u Tursku, Rad JAZU XLIX (1878), Zagreb, 1879., 137. 16 Jozsef Gelcich Lajos Thalloczy, Diplomatarum relationae Reipublicae Ragusanae cum

regno Hungariae, Budapest, 1887. (dalje: Diplomatarium), 193-195.17 Jelena Mrgi, Severna Bosna u srednjem veku zemlja istorija narod, doktorska

disertacija, Univerzitet u Beogradu, Filozofski Fakultet, Odeljenje za istoriju, Beograd, 2006 (dalje: J. Mrgi, Severna Bosna), 116. Pitanje severozapadne Srbije, a sa njom

14

ovakva odluka ugarskog kralja Sigismunda? Iako do odgovora nije nimalo lako doi, ovaj dogaaj ini Srebrenicu nestabilnom sredinom za ivot, ali za srpsku despotovinu od primarnog znaaja zbog obaveze plaanja danka sultanu, tako da s vremenom konstantno se poveavaju izdvajanja za carinu i dr. mjere koje je uvodila despotovina i nametala veliki teret proizvodnji u ovom gradu, bez obzira na opadanje proizvodnje i ondanje kolonije stranaca. Da se podsjetimo Srpska Despotovina je bila vazalna drava turskog sultana18, pa ak izvjesno vrijeme bila je po potrebi i u dvostrukom vazalnom odnosu, kako prema sultanu, tako i ugarskom kralju, s time da je ovisno od prilika djelovala razliito.19 Sa druge strane, padom srednjovjekovne srpske drave gubi se neki stabilni nacionalno-geografski prostor na kome bi ova etniko-vjerska skupina mogla izvriti odreenu reorganizaciju, a za koje je postojala ambicija pri emu je pravoslavna crkva bila znaajan faktor. Dakle, ambicija Srpske dreave nije ugaena ona je iva, to je poznato i ugarskom kralju. Upravo iz tog razloga Sigismund ovaj dosta ivotno neuvjetan prostor (usljed naplavina brojnih rijeka) ubacuje despota Stefana Lazarevia stvarajui mu i ekonomske uvjete za egzistenciju preko srebrenikih rudnika. Tako se ustvari izmeu Osmanskog carstva i Ugarskog kraljevstva stvara Despotovina od koje imaju interesa i jedna i druga strana. Naime, ova vazalna osmanska drava, gotovo pola stoljea poredstavljala svojevrstan interregnum izmeu ova dvije sile (Osmanslije i Ugarska). Svoje vazalne obaveze prema Osmanskom carstvu, odnosno, sultanu - Stefan Lazarevi je bez pogovorno ispunjavao do andorske bitke, a onda je Bajazitovim porazom dobio mnogo veu slobodu delovalja, pa je priznao vrhovnu vlast ugarskog kralja igmunda. Meutim, ope prilike na Balkanu i ugovori koje su Vizantija, Venecija, enova i Rodos 1403. godine sklopili s gospodarem evropske Turske Sulejmanom, Stefan je ostao turski vazal s obavezom davalja tributa i pomonih truna.20 Upravo, u takvim okolnostima plaanja dvostrukog vazaliteta Srpska Despotovina privremeno uspostavlja svoju upravu nad Srebrenicom poetkom druge decenije XV stoljea.

i dananje Raevine, konano je reeno posle bitke kod Angore 1402. godine, nada se desnot Stefan Lazarevi (1389-1427) pribliio ugarskom kralju igmundu (1387-1437) i postao njegov vazal. Zauzvrat, dobio je Beograd i Mavansku banovinu.(Momilo Spremi, Krupanj i Raevina u srednjem veku, Raevina u prolosti I, Beograd 1986, 113).

18 Miodrag Al. Purkovi, Knez i despot Stefan Lazarevi, Beograd, 1978., 22-33.19 Vidjeti napomenu 17.20 Momilo Spremi, Turski tributari u XIV i XV veku, Istorijski glasnik, 1-2., Drutvo

istoriara SR Srbije, Beograd, 1970., 22.

15

1. 3. POVRATAK SREBRENICE U OKRILJE MATINOG KRALJEVSTVA I PAD POD OSMANSKU VLAST

Od trenutka dolaska pod vlast despota Stefana Lazarevia otpoinje konstantna borba za Srebrenicu izmeu despota i bosanskih kraljeva i velikaa, u koju e se kasnije umijeati i Osmanlije. Vjerovatno je ovom prilikom vjeta Sigismundova diplomatija krenula u onom pravcu zavadi pa vladaj, tako da e Srebrenica postati predmetom bosansko-despotskih sukoba sve dok Stjepan Tomaevi ne doe na elo Despotije. Moda najbolji pokazatelj situacije koliko je srebreniko podruje nestabilno u periodu od 14101458. godine lei u injenici da je u tome vremenu, prema Jireeku, Srebrenica bila jednom ugarska, 5 puta srbijanska, 4 puta bosanska i 3 puta osmanska, a od toga 5 godina pod osmanlijskom vlau kontinuirano, od 14391444. godine, kada je Despotovina bila prvi puta pod duom osmanskom vlau. Prema tome, trajanje bosanske vlasti tokom srednjeg vijeka u tim podrujima bilo je neuporedivo dueg vremenskog perioda.21 Upravo od tog perioda, kada Srebrenica dolazi pod vlast Stefana Lazarevia, dolazi do zategnutih odnosa u Srebrenici. Dolazak pod despotovu vlast Srebrenica prestaju za dubrovake koloniste idilina vremena za koja oni iskazuju aljenje kralju Sigismundu.22 U neposrednom susjedstvu javljaju se otvorene ambicije Osmanskog carstva da zagospodare i ovim dijelom Balkana. Uloga Srebrenice u velikoj mjeri ovisila je i od prilika na drugoj susjednoj, danas srbijanskoj strani Drine. Upravo kontrolu nad tim prostorom branim vezama uspostavit e sin bosanskog kralja Stjepana Tomaa, Stjepan Tomaevi. Dakle, posljednji bosanski kralj Stjepan Tomaevi je bio i posljednji srpski despot. U centru zbivanja je bila tvrava Smederevo. S druge strane, Smederevo je predstavljalo prekretnicu u odlunosti osmanske osvajake politike prema Bosni. Naime, kako pie osmanski hroniar Ner Bosna kirah ol vakit Semendireye hakimdi. Prema tome, pod njegovom vlau se nalazilo i posljednje uporite ove oblasti, grad Smederevo, ijim padom 1459. godine formalno nestaje tragova srpske despotovine.23 Prema Dursun-begu, samo zauzimanje Smedereva, od strane Bosanaca, je bio jedan od povoda za sultana Mehmeda II za rat protiv Bosne.24

21 A. Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Svjetlost, Sarajevo, 1975., 95.22 D. Kovaevi Koji, Srednjovjekovna Srebrenica XIV-XV vijek, 19-20.23 Ner, Tarihi, Kitb-i Cihan Nm, II. Cilt, priredili: Faik Reit Unat i prof. dr. Mehmed

A. Kymen, Trk Tarih Kurumu Basmevi Ankara, 1995. (dalje: Ner Tarihi), 737.24 Glia Elezovi, Turski izvori za istoriju Jugoslovena, Bratstvo, XXVI, Beograd, 1932.,

112-117. Smederevo je batina keri staroga despota, i na taj nain ono je bio uzrok to se njegovo osvojenje i zauzee odloilo. Poslije toga on je nainio itav niz postupaka protivnih ugovoru. Ima jo jedan uzrok, a taj je to je ovaj na zlo sposoban ovjek postao kralj ubivi svog oca. Ogrijeivi se o svoga roditelja, on je bio lien prava da bude voa i glava zemlje. Pobjedonosni je sultan to pitanje rijeio na taj nain to je trebalo

16

Sam grad Smederevo je predat Osmanlijama bez otpora. Jedino to je kralj Stjepan Tomaevi pokuao u tom trenutku jeste aktivnost da u zamjenu dobije Srebrenicu. Iako je postojala prvobitna naklonost sultana prema toj zamjeni, do nje nije dolo poslije saznanja o neplaanju haraa od strane bosanskog kralja.25 Svakako da navedena injenica jo jedanput potvruje nae razmiljanje da je kod bosanke krune postojala razvijen svijest o definisanju granica na rijekama Savi i Drini, odriui se veoma lahko prostora, naroito onih istono od Drine, kontinuirano kroz historiju. Upravo ovaj spomenuti incident oko haraa prouzrokovao je da sultan Mehmed II poalje bosanskom kralju Stjepanu Tomaeviu svog izaslanika, koji je, gotovo ultimativno, zatraio isplatu zaostalih obaveza po osnovu haraa. Poslije odbijanja od strane bosanskog kralja dolazi do procesa osvajanja srednjovjekovne bosanske drave, 1463. godine.26 Time je zapeaena sudbina srednjovjekovnog bosanskog domena Srebrenice, koja je pod osmansku vlast dola tri godine ranije nego zemlja matica, a samim time je postala uvertira za konani slom srednjovjekovne bosanske drave. Dakle, podruje Srebrenice i okoline definitivno je zaposjedanuto od Osmanskog carstva negdje oko 1460. godine.27

2. CRKVA BOSANSKA

Svakako da jedno od dominantnih pitanja kada je rije o srednjovjekovnoj Srebrenici jeste vjersko-duhovna pripadnost ove sredine tokom navedenog perioda. To je naroito bitno uslijed sve uestalijeg falsificiranja njene prvenstveno etnike, pa samim time i vjerske medijevalne demografske strukture. Iz tog razloga u sreditu interesa ovog istraivanja jeste cilj da odgovorimo na spomenuti zadatak, pri emu neemo Srebrenicu posmatrati izolovano, jer takvim dokazivanjima bi se vrlo vjeto moglo manipulisati. Dakle, nae analize e ii u ire geografsko podruje obuhvatajui obje obale Drine, odnosno Podrinja.

bosanskog kralja pozvati da prijee na islam i da pristane na otkup. Meutim, kralj, tvrdoglav kao Ebuehl, odbi taj poziv.

25 Ve eydrler ki, Kral Hnkra eli gnderip Serayinikle bile Semendireyi bari istibdal edelim dedi. Hnkr raz oldu. Semendireyi verdiklerinden sonra hesap ettiler ki, haracndan kiraln Hnkra dahi borcu var. Borcuna tutup, Serayiniki dahi vermediler. Ve bil-cmle nk Semendire feth olundu; anlarn ykp, kiliselerini mesacit ettiler. Ve Lz ili tamam ol vakit feth olundu. Bu fetih hicretin sekiz yz altm drdnde vaki oldu. Dakle, ovo se dogaalo 864. godine, to odgovara periodu od 28. X 1459. 16. X 1460. godine. (Ner Tarihi, 737).

26 Ner Tarihi, 762-763.27 A. Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, 42-43.; T. Vukanovi, Srebrenica u

Srednjem veku, GZM, 1946, 51-80.

17

Srebrenica je bila znaajno ekonomsko sredite. Bez ikakve sumnje jo od ranog srednjeg vijeka moemo sa punim pravom govoriti o bosanskoj dominaciji u podruju Srebrenice. Naravno, pored aspekta politike vlasti tu je i pitanje vjerske organizacije na navedenom podruju. Ve smo konstatovali da vrlo rani pomen Osata i trgovina robljem koja je evidentirana u Dubrovniku 1283. godine neminovno nas dovodi do zakljuka da je za Dubrovnik i ondanje prilike stanovnitvo iz neposrednog srebrenikog okruenja heretiko, odnosno da pripadaju Crkvi bosanskoj. Naravno da o tome postoje brojni pisani i materijalni dokazi. Ono to je vrlo interesantno i o emu e svakako biti jo rijei jeste injenica da je Srebrenica ne samo regionalni ekonomski centar koji je bila mjesto okupljanja trgovaca, zanatlija i rudara iz cijelog Podrinja, ve je svojom takvom ulogom bila i raskrsnica odakle su predstavnici Crkve bosanske odailjali svoje uenje i vjerovanje, pored naselja za koje je tradicionalna historiogrfija okarakterisala kao bosanske, tako i u prekodrinska, danas srbijanska, podruja.

U tradicionalnoj historiografiji P. Aneli, je prvi pokuao u strukturi srednjovjekovne bosanske drave smjestiti Srebrenicu i to u podruju Usore. Dakle, upa Osat, zemlja Podrinje su sastavni dijelovi Usore. To se uostalom moe saznati iz ugovora kojim je herceg Hrvoje Vuki-Hrvatini predao gradove Srebrenicu, Kulat, Brodar i Susjed pri emu se tom prilikom navodi da su oni u Usori, a samim time i u Podrinju. Dakle, ovim dokumentom potrveno da je Srebrenica u Usori.28 Ve smo konstatovali da je Srebrenica i okolina podruje u kojem je svoje znaajne posjede imao Dragia Dinjii. Tako se on u povelji iz 1400. godine navodi kao svjedok od Podrinja. Takoe, poznato je da su Dinjiii priznavali Zlatonosovie koji su obavljali dunost usorskog vojvode kao svoju gospodu. Svakako da ovaj dragocjen podatak ide u prilog injenici da su iznad njih u hijerarhiji stojale usorske vojvode. Grafiki mjesto Srebrenice u strukturi srednjovjekovne bosanske drave izgledalo bi ovako:

Do prvog pomena Usore i Soli u historijskim izvorima dolo je 1225. godine, u pismima pape Honorija III kalokom nadbiskupu Ugrinu. U prvom pismu je papa zahvalio ugarskom prelatu na njegovoj rijeenosti da uniti heretike de Bosna, Soy, et Wossora dok je drugim pismom potvrdio odluku kralja Andrije II da kalokom nadbiskupu preda terras quasdam, videlicet Bosnam, Soy et Wossora, da bi ih oistio od heretika.29 Dakle, dvije decenije 28 Jozsef Gelcich Lajos Thalloczy, Diplomatarum, 193-195.29 T. Smiiklas, Codex Diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, JAZU,

18

poslije Sabora na Bilinom polju i tzv. Akta abjuracije, Crkva bosanska je prisutna i u najsjevernijim dijelovima tadanje bosanske drave u zemljama Usora i Soli (u ijem sastavu je tada najvjerovatnije bilo podruje kasnije zemlje Podrinja). Naravno, nedostatak pisane rijei za neposredno podruje Srebrenicu krije dijelom zagonetku oko vjerskih odnosa na navedenom podruju, ali zasigurno indirektni izvori nam jasno govore da o uticajima katolike crkve je mogue govorioti tek poslije nastanka brojne dubrovake kolonije, a o djeliminom prisustvu Pravoslavlja tek od vremena kada je na podruju Srebrenice svoju upravu instalirao Stevan Lazarevi.

2.1. HIE CRKVE BOSANSKE U SREBRENICI I OKOLINI

Tako, Dubrovaki izvori nam govore da su njihovi trgovci u vie navrata u vremenskom intervalu od 1407. godine do 1418. godine koristili krstjanske hie kao svratita (konaita) za svoje trgovce. Dakle, patarenski domovi postaju najsigurnija mjesta za njihov odmor, ali i za njihovu trgovinu. Zvui gotovo nevjerovatno, ali su radije odsjedali u njihovim (patarenskim) kuama, nego i u kraljevim konaitima. Objanjenje za navedene situacije zasigurno se mogu potraiti u unutarbosanskim plemikim sukobima, a znamo da su to vremena previranja i borbi, pa i meuvlaa, izmeu kraljeva Ostoje i Tvrtka II.30 U takvim okolnostima, vjeti Dubrovani su sigurnost svojih ljudi i trgovinskih interesa nastojali osigurati osloncem na predstavnike Crkve bosanske. Prema tome, obeanja iz tih redova nisu bila pro forme nego su zaista imala i svoju praktinu stranu. ini se da ipak u toj ulozi patarenske karavanske stanice prednjai Ljubskovo. Dakle, kao odredite dubrovakih trgovaca i karavana u Bosni najee se spominje Ljupskovo i tamonji patareni sa svojim hiama.31 U ovom sluaju dubrovaka graa koja je nastala prvenstveno iz praktinih potreba njihovih poslovnih veza s Bosnom, daje nam dragocjena svjedoanstva o podrunoj koncentraciji krstjana (contrata dei patarini), u kojoj se nalazilo vie njihovih hia (domus patarenorum), odnosno (case dei paterini) poput ove koncentacije u Ljupskovu, koja kao

Zagreb, 1906., svezak III, (dalje: T. Smiiklas, CD), 242-244; Jelena Mrgi, upe i naselja zemlje Usore, JI, br. 1-2., Beograd, 2000., 29.

30 Pejo okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, Institut za istoriju, Sarajevo, 2005., 143-145.

31 U dubrovakim dokumentima esto se nailazi na izraze usque in Glubscouo usque ad patarenos ... usque ad domos Christianorum in Glubscho... usque ad locum dictum Ruxin patarino ad Glubscouo ... usque ad locum patarenorum in Glubsouo ... ad Glubscouo usque ad domos Radoychi ... ad Glubsouo ad patarinorum contratas, (M. Dini, Iz Dubrovakog arhiva, III, 184-187; Diversa Cancellarie, XXXIX (1411-1414), fol. 77, fol. 115, fol. 75, fol. 19, fol. 36).

19

to znamo predstavlja znaajnu karavansku stanicu na putu za Srebrenicu i naravno preko koje su oni (Dubrovani i dr.) s robom prolazili.32 Upravo nam izvori dubrovake provenijencije potvruju injenicu da u navedenom razdoblju dolazi do odailjanja uenja ovog vjerskog pokreta. Naime, u historijskim izvorima se izriito navode pripadnici Crkve bosanske, njihove hie, pa ak i ire podruje contrata. Sljedbenici Crkve bosanske u tom kraju odigrali su vrlo vanu posredniku ulogu u razvitku dubrovake karavanske trgovine.33 Prvi ovjek tamonje krstjanske zajednice je pataren Radojko po kome je ta kua u Ljubskovu u jednom dokumentu od 21. septembra 1415. godine naziva njegovim imenom. Bilo je normalno da Vlasi vode trgovake karavane i iste godine su oni i unajmljeni da idu patarenima u Glubuskovo.34 Drugim ugovorom unajmljeni su Vlasi da odvedu trgovce u kransku kuu (domo Christianorum) u Glubuskovo.35 U ugovoru je Dubrovnik koristio termin krani, koji su patareni koristili kada su o sebi govorili. Vlasi su 1414. unajmljeni u kui Ruksina, patarena iz Glubuskova. Pretpostavlja se da je Ruksin bio prior kue.36 Drugi ugovor iz 1414. godine spominje samo patarensku kuu u Glubuskovu, kao mjesto njihobvog boravka tokom trgovine. Ve, prema ugovoru iz naredne 1415. godine Vlasima je naloeno da trgovce odvedu u kuu Radojhna u Glubuskovo/Ljubuskovo (ad Glupscovo usque ad domos Radoychi).37 Pretpostavljamo da je pomenuti bio pataren i naslijedio Ruksina na poloaju priora kue. U dokumentu se navodi da su trgovci bili na putu u Srebrenicu. Tako, pretpostavljamo da se Glubuskovo (mogue, tanije Ljubuskovo) nalazilo u blizini Srebrenice i najvjerovatnije, cijeli dan putovanja od Srebrenice.38 Reference o Glubuskovu i patarenima se

32 Pejo okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, 250-251.; Sima irkovi, Dualistika heterodoksija u ulozi zemaljske crkve: Bosanska crkva, u: Rabotnici, vojnici, duhovnici; Drutva srednjovekovnog Balkana, Equilibrium, Beograd, 1997., 221-222., bilj. 23.

33 Vidjeti napomenu 30.34 M. Dini, Iz dubrovakog arhiva, III, 186-187. (Diversa Cancellarie XXXIX (1411-

1414)., fol. 19): ad Glubscovo usque ad domos Radoychi.35 M. Dini, Iz dubrovakog arhiva, III, 185, (Diversa Cancellarie XXXIX (1411-1414),

fol. 115). 36 U izvorima se tano kae: usque ad locum dictum Ruxin patarino ad Glubscouo.

Dokumenat je od 7. novembra 1414. godine (M. Dini, Iz Dubrovakog arhiva, Knjiga III, SANU, 1967., 185.; Diversa Cancellarie XL (1414-1416), fol. 75).

37 M. Dini, Iz Dubrovakog arhiva, 186-187(Diversa Cancellarle XL, fol. 19.).; J. V. A. Fine, Bosanska crkva - Novo tumaenje, 258., (vidjeti napomene 167, 168 i 169)

38 Prema Fineovom miljenju ne postoji razlog Ljubuskovo locirati tano gdje je Vego locirao (u svojoj karti Srednjovjekovne bosanske drave), jer bi tada karavan na putu Viegrad i Srebrenicu mnogo zaobilazio, to nije geografski ni u izvorima opravdano. Vegin put tano ostavlja Viegrad i slijedi Drinu na sjeveru, ali s take gdje se put odvaja od Drine, on je trebao put skicirati, kao da se ravno nastavlja kopnom u Srebrenicu bez veih okuka na ravnom putu. Direktni put bi danas odgovarao seoskom putu u

20

nastavljaju u 1416. godini.39 Izvori nam daju informaciju da se Ljubuskovo nalazilo na teritoriji porodice Dinjii. Navedena porodica je 1450. uputila patarena u Dubrovnik, kao svog ambasadora (izaslanika). Tim uslugama se okoristio Petar Dinjii. Naravno, to nije dokaz da su Dinjiii pripadali Crkvi bosanskoj, ali su zasigurno sa njenim pristalicama i sveenstvom imali srdane odnose.40 Dakle, o vjerskoj pripadnosti Dinjiia nema pomena. Meutim, to nije nimalo smetalo da imaju bliske veze sa Crkvom bosanskom. Hia u Ljubuskovu o kojoj je bilo rijei, bila je na njihovoj teritoriji.41

esto spominjanje Ljubuskova, kao odredita dubrovakih trgovaca i karavana, potvruje koliki je bio znaaj tog mjesta kao tranzitne postaje na putu za Srebrenicu i kakvu su ulogu imali predstavnici Crkve bosanske u razvoju karavanske trgovine u Bosni u vrijeme velikih unutranjih previranja. Naprotiv, ak i u ratnim vremenima u odnosima s Bosnom, Dubrovani su traili pomo predstavnika Crkve bosanske da bi zatitili svoje interese u dravi Kotromania.42 Oslanjanje Dubrovana, unato poznatim vjerskim suprotnostima, na pripadnike Crkve bosanske. Ovakvu politiku moramo razumjeti kroz prizmu stvarne zatite koju su mogli pruiti samo predstavnici Crkve bosanske dubrovakim graanima i trgovakim interesima u Bosni. Upravo je ova vjerska zajednica u tim nemirnim vremenima bila ona snaga koja je mogla efiksano pruiti zatitu jer je imala jako uporite u bosanskom drutvu. Od ovakve svoje prakse Dubrovani nisu odustajali ni kasnije, u mirnijim vremenima, obrazlaui tu injenicu da je njihovo

Srebrenicu, bio bi krai i pogodniji nego Vegovo zaobilaenje, koje se ne pominje ni u jednom izvoru (usmena komunikaciji V. Palavestre). Srednjovjekovni karavani su, najvjerovatnije, slijedili direktni put, onda je, Ljubuskovo, bilo negdje u direktnom pravcu, izmeu Viegrada i Srebrenice, na bosanskoj strani Drine (V. Palavestra i M. Petri, Srednjovjekovni nadgrobni spomenici u epi, Radovi (NDBH), XXIV, Sarajevo,1964, 142. primjeuje da bi Ljubuskovo moglo biti savremeno selo Ljubomilja u kojem se nalazi najvee srednjovjekovno groblje u ovom kraju. Oni groblje opisuju (147-152), nadgrobne spomenike s nekoliko motiva i bez natpisa, pa zbog toga nemamo osnovu da groblje poveemo s odredjenom vjeroispovijesti. M. Dini, Za istoriju rudarstva u srednjevekovnoj Srbiji i Bosni, I deo, Beograd, 1955, 34; Ljubuskovo smjeta u istu opu oblast; ne identificira s Ljubomilja, ali locira u blizini tri naselja (Purtii, Krni i Parabuje ) u blizini Osata (John V. A. Fine, Bosanska crkva - Novo tumaenje, 288, napomena 170.).

39 John V.A. Fine, Bosanska crkva - Novo tumaenje, 258.; M. Dini, Iz dubrovakog arhiva, III,187-188. (Diversa Cancellarie XLI (1416-1418), fol. 36.,fol. 276).

40 John V.A. Fine, Bosanska crkva - Novo tumaenje, 288-289., nap. 172.; M. Dini, Za istoriju rudarstva, I, 34, citira dokumente Dubrovakog arhiva iz 1425. i 1426. (vidjeti napomenu 18. i 19) u jednom od njih se kae ...usque in Glubscovo in contrata Dragisini, ukazuje da se Ljubuskovo nalazilo na teritoriji Dragie Dinjiia.

41 John V.A. Fine, Bosanska crkva - Novo tumaenje, 269.42 P. okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, 146.

21

oslanjanje na krstjane i njihovu hijerarhiju pretrpjelo izmjene.43 Dakle, mudri Dubrovani prvenstveno analiziraju politike prilike, oslanjajui se i dalje na Crkvu bosansku u svojoj trgovini. Meutim, dravnom intervencijom kralja Stjepana Tomaevia i represijom nad pripadnicima Crkve bosanske dolazi do izmijenjene slike vjerskih prilika, pri emu uloga Crkve bosanske u ekonomskom i politikom ivotu gubi svoju raniju snagu. U podruju okoline Srebrenice i ta vladareva intervencija je imala slabiji intezitet, to moemo sagledati iz upotrebe patarena od strane Petra Dinjiia u diplomatskim poslovima - relativno kasno (1450) i osmanskih izvora koji ukazuju da u neposrednom Srebrenikom podruju pripadnici Crkve bosanske su djelovali i poslije nestanka vlastite drave koja je stoljeima upravo ovu vjeru favorizovala kao dravnu. Dakle, opravdanje za promjene odnosa pronalaze u ovisnosti o razvoju politikih prilika kroz koje je prola bosanska drava, drutvo i Crkva bosanska u posljednje etiri decenije njene neovisnosti. Ipak nemoemo se otrgnuti zakljuku, da na kraju, pod utjecajem misionarskog djelovanja franjevaca i potporu bosanskih vladara i znaajnog broja velikaa koji su pristali uz Katoliku crkvu, dolazi do stagnacije drutvenog utjecaja Crkve bosanske.44

Dini je zabiljeio da je u blizini Ljubuskova nalazila se Likodra, isto karavanska stanica, ali koja je imala manji promet od Glubskova/ Ljupskova. Izvori nam biljee da su za istu podvoznu cenu, vlasi ponosnici prevozili robu do ove karavanske stanice (1405) usque in Lochodra (sic) aut in Glubschouo.45 Neosporno da danas u opini Krupanj u neposrednom Podrinju imamo mjesto po nazivom Likodra, koje je nekoliko kilometara udaljeno od Krupnja u pravcu sjeveroistoka. Navedeno podruje je prepoznatljivo po ostacima bosanske kulturne batine tj. stecima. Dakle, pored puta Krupanj - Stolice i Krupanj - Likodra, ima starih grobalja.46 Prema tome, u tom dijelu se nalazila ova karavanska stanica i hia Crkve bosanske. Tako na lokalitetu Ivanovia njive, u blizini naselja, nalazi se nekropola sa 10 steaka u obliku stubova. Postavljeni su po pravcu zapad-istok. Spomenici su vrlo slabo obraeni i ouvani. Ukraen je jedan primjerak motivima plastinog krsta i polumjeseca.47 Dakle, neosporno prisustvo bosanskih vjerskih i kulturnih 43 P. okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, 146.44 P. okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, 146,147.45 M. Dini, Za istoriju rudarstva, I, 35.46 Arheoloki spomenici i nalazita u Srbiji, knjiga I, Zapadna Srbija (urednik: ore

Bokovi), SAN, Beograd, 1953., 184. Vidjeti i ostale lokalitete u okruenju.47 efik Belagi, STECI, kataloko-topografski pregled, Veselin Maslea, Sarajevo,

1971., 416-417.; Inae cijelo podruje obiluje znaajnom koncentracijom steaka. To su lokaliteti Dvorska, Zavlaka, Tolisavac, Bela Crkva, arampov, Makov kamen, Mramorje, ljivova, Vrbi, Buria rast i dr.

22

utjecaja sa druge strane (istone) rijeke Drine. Dalje, Dini iskljuuje da je rije o ovoj Likodri u srbijanskom delu Podrinja, kao to je to ranije mislio Jireek, poto je jedan ugovor izriito stavlja u Bosnu in Bosnam ad locum vocatum Lichoder.48 Jednostavno tradicionalna historiografija ne moe pomisliti da bi ova karavanska stanica mogla biti u Bosni, ali istono od Drine (u dananjem dijelu srbijanskog Podrinja), gdje su se bosanske politike, kulturne i duhovne ingerencije u jednom periodu srednjeg vijeka protegle i na ta podruja. Rijetki su ovako pisani tragovi o hiama Crkve bosanske. U historijskoj literaturi naveden je vei broj krstjanskih hia na temelju spominjanja crkvenih dostojanstvenika za koje se vjerovalo da su bili na elu takvih zajednica i simbolike na nadgrobnim spomenicima.49

2.2. STECI U SREBRENICI I OKOLINI

Ve smo konstatovali da na poetku XV stoljea dubrovaki izvori spominju Ljubuskovo juno od Srebrenice, gdje se nalazila patarenska kua, a pod ad Glupskovo ad Patarinorum contratas moda se razumijevaju upravo patarenski posjedi, jer ne treba zaboraviti da su se rijeju contrata obino nazivale i nae srednjovjekovne upe (idak). Ti bi se posjedi mogli nalaziti u nahiji Osat i Hrta. Jo u jednom od prvih deftera iz 1489. godine zabiljeeno krstjansko zemljite (zemin50) u rukama krstjana i vlaha u selu Gornja Tatovnica ili Tatinica u nahiji Hrtar. Isti podaci ubiljeeni su i u defteru napisanom 1599. godine ostalo krstjansko zemljite inile su batine: Ratko krstjan, Radmil krstjan i Radovan krstjan u selu Starovo, nahija Hrtar, batina Radosav krstjan u selu Gornja Tatovnica u nahiji Hrtar kao i batina Vuki krstjan u Pei, zatim batina Radosav u Klokotnici i batine krstjan Ostoja i Vladislav u selu Donji Zgunj u nahiji Osat; sve osim posljednje spomenute su u defteru od 1599.51, a 48 M. Dini, Za istoriju rudarstva, I, 35.49 Tragom domaih izvornih podataka hie se javljaju bez nekoga teritorijalnog rasporeda

i meusobne povezanosti poput onih u Moitri, Janjiima, Bradini, Konjicu, Biogradu i Ljupskovu. Tim pitanjima pozabavio se D. Mandi (Pogledati: Dominik Mandi, Bogomilska crkva bosanskih krstjana, Bosna i Hercegovina, Svezak Drugi, Chicago, 1962., 302-320)., ali mu ni broj izvorima zajamenih ni vjerojatnih krstjanskih hia nije pouzdan.

50 Zemin (perz. zemin = zemlja, zemljite); agrarno-pravni termin koji oznaava vei kompleks obradivog zemljita koji nema status mezre, ifluka ili batine (Rjenik termina, u: Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604., sv. III, Rjenik izradila: Lejla Gazi, Sarajevo, 2000., 595).

51 Vremenski poslednji defter u kojem se krstjani spominju, uva se u Generalnoj direkciji za katastar u Ankari u tri sveska pod br. 5, 6 i 11. Oki ga datira u vrijeme oko kraja XVI st., nalazei zadnji datum od 997/1588. Meutim, Adem Handi, prouavajui taj defter, naao je u njemu zapisan datum 21. jula 1599; za to ovaj defter oznaujem

23

posljednja u defteru od poslije 1534. godine. Spomen batine krstjana Ostoje i Vladislava u Donjem Zgunju mora izazvati nau naroitu panju iz razloga to je efik Belagi upravo u Zgunju zabiljeio steak s natpisom Ase lei Ostoja kr(s)tijan na Zguno52; ovaj je Ostoja vjerojatno identian s Ostojom krstjaninom iz deftera koji je sastavljen nakon 1534.53

Upravo iz navedenog razloga veoma vrijedno se osvrnuti na dosadanje analize navedenog steka iz Donje Zgunje. Prema Truhelkinom tumaenju oblika slova kod ove vrste natpisa spomenik bismo mogli datirati najvjerovatnije u XV vijek. Meutim, jedan nedavno objavljeni osmanski dokument nam prua podatke za sigurnije datiranje. Naime, na ovaj fenonomen skrenuo je panju turski istraiva naih korijena Tajib Oki, jo prije vie od pola stoljea. Oki je na temelju osmanskih arhiva u Ankari iz XVI stoljea prvi upozorio na Ostojinu batinu iz Donjeg Zgunja (Batina des Kristijans Ostoje et Vladislav dans le village de Doljnji Zgunj, nahive Osat).54 To znai da su Osmanlije na ovim prostorima zatekli ovo srednjovjekovno naselje (Donja Zgunja), u kojem se nalazila batina krstjanina Ostoje i da je ta batina pod tim imenom evidentirana i poetkom XVI stoljea., kada je vjerovatno jo bio iv spomenuti krastajnin Ostoja. Nadgrobni spomenik ove vjerske linosti (prvaka) je najvjerovatnije postavljen u XVI stoljeu.55 Nema nikakve sumnje da e upravo ovaj steak i navedeni defterski pokazatelji jo dugo biti aktuelni u istraivanju Crkve bosanske, ali istovremeno i konstantna nauna znatielja kod onih koji prouavaju nadgrobne spomenike srednjega vijeka u Bosni i Hercegovini.56 Nameu se pitanja kao to su: ta zapravo znai Krstjanin;

kao defter iz 1599 (Vidjeti: Muhamed Hadijahi, Zemljini posjedi Crkve bosanske, Historijski zbornik, Godina XXV XXVI, 1972-73, Zagreb, 1974.,461).

52 efik Belagi, Novopronaeni natpisi na stecima, Nae starine IX, Sarajevo 1964, 138-140. - Na mogunost postojanja krstjanske kue na tom mjestu, koja bi bila istovjetna s onom u Ljubskovu, upuuju ovi podaci: u Ostojinu natpisu nije oznaeno da on lei na svom plemenitom i sl. pa, prema tome, nije rije o nekoj individualnoj batini; na njegovu steku je uklesan tap, - simbol, kako neki misle, strojnika; kraj Ostojina steka smjeten je stariji steak na kojem se ita strojnik.

53 M. Hadijahi, Zemljini posjedi Crkve bosanske, 472.54 Kratak sadraj referata objavio je: Tayyib Oki, Cahirs dtudes cathares, XIV, II ser.,

br. 20, 1963-64, a zatim je o istom predmetu pisao opirnije u studiji Les Kristians (Bogomiles Parfaits) de Bosnie daprs des documents indits, Sdost-Forschungen XIX, Mnchen 1960 (Prema: M. Hadijahi, Zemljini posjedi Crkve bosanske, 461). Generalno o Okievim stavovima i dokazima moete se upoznati: Tajib Oki, Bosanski kristijani (Bogumili) prema nekim neobjavljenim osmanskim izvorima, prevod Kemal Bai, Anali Gazi Husrev-begove biblioteke, Knjiga XXI-XXII, Sarajevo, 143-166.

55 Popis iz 1604. godine biljei: ifluk Hadi Pirije, sina Abdullahovog, to je batina krstjana pod imenom Ostoja i Vladosav, u posjedu Mehmeda, sina Ferhadovog (Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604., sv.II., 597).

56 efik Belagi, Novopronaeni natpisi na stecima, 138-139.

24

ako je to savreni pristaa jeretike srednjovjekovne crkve - redovnik, onda znai da su jeretici u Bosni i u XVI vijeku slobodno ispovjedali svoja vjerska osjeanja i slino? Oblik spomenika, inventar ukrasa i simbola kao i jezike paleografske osobine natpisa su nam dragocjeni elementi za prouavanje takovih i slinih spomenika. Meutim, miljenja smo da ne stoji zakljuak da pojava tapa na ovome spomeniku ozbiljno ugroava dosadanje tumaenje toga motiva. tap na stecima nee se od sada moi iskljuivo pripisivati djedu ili gostu, kao simbol najviih vjerskih dostojanstava, jer, evo tapa koji pripada i krstjaninu. 57 Ovaj zakljuak bi mogli prihvatiti da se radi o organizaciji ovog vjerskog pokreta do sredine XV stoljea. Meutim, zasigurno da je tada razbijena njena zvanina crkvena hijerarhija, tako da ne postojanje ranije organizacione strukture nije omoguavalo proizvodnju nove hijerarhijske struktrure. U novonastalim okolnostima, poprilino razbijene grupice pravih krstjana nastavljaju svoje uenje gradei neku vrstu netitulisane domae hijerahije pri emu je zasigurno spomenuti krstjanin Ostoja bio lider te strukture, i ne zaboravimo da nadgrobne spomenike postavljaju naslijednici koji su upravo navedenim simbolom koji oznaava najvie zvaninike Crkve bosanske su upotrebljene i u ovom navratu. I nemoemo zaobii injenicu da 1604. godine batina krstjana pod imenom Ostoja i Vladosav predstavlja ifluk Hadi Pirije, sina Abdullahovog. Vjerovatno se radi o osobi koja je u prvoj generaciji prihvatila Islam (sin Abdullahov). Naravno postavlja se pitanje i mogueg stvarnog krvnog nasljedstva ranijih vlasnika zemina, a sada ifluka. U svakom sluaju navedeni pisani tragovi i epigrafski spomenik (steak) predstavljaju veliku vrijednost i trebalo bi ih posebno prouiti.

Na istoj nekropoli u Zgunji, slijedei steak koji je od spomenika Ostoje udaljen oko 20 m ka istoku, jest dosta utonuo i oteen vei sanduk sa postoljem. Njegove dimenzije su: duina 200 cm, irina 83 cm, visina 28 cm. Postavljen je po liniji zapad-istok i rekao bih da nije pomican. On nema ukrasa, ali mu se na junoj bonj strani nalazi natpis koji je, naalost, vrlo oteen.

57 efik Belagi, Novopronaeni natpisi na stecima, 138-139. Tu vezu kao da je imao na umu papa Enea Silvije Piccolomini, kad je piui o prilikama u Bosni krstjanske hie nazvao coenobia. Unato vanosti koju su one imale o njihovoj brojnosti i rasporedu nema dovoljno izvornih podataka. Dananji istraivai raspolau s vie sluajno sauvanih podataka o hiama na podruju istone Bosne. S obzirom na vrstu izvorne grae i okolnosti u vezi s kojima se pojedine hie spominju, poznati primjeri ne mogu biti podloga za utvrivanje cjelovitije teritorijalne organizacije Crkve bosanske (P. okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, 250).

25

Sl. 1. Natpis na spomeniku krstjanina Ostoje u Zgunji, u Bosni.58

Uslijed toga to danas nedostaje znatan dio seka po njegovoj visini, odcijepljen je, ostali su nam samo dijelovi slova jedne rijei (vjerovatno predzadnje) i itava zadnja rije strojnik. I ovaj natpis ima svoj veliki znaaj, jer nam po prvi puta na steku otkriva jednog strojnika koji u hijerarhiji srednjovjekovnih heretika predstavlja visok rang, odnosno odrednicu koja se odnosi na sveenstvo Crkve bosanske, moda odmah iza djeda i gosta, ili bolje reeno objedinjujui i jedne i druge.59 teta je to neto vie ne znamo o ovome strojniku. Po obliku slova kao i po osnovnom obliku samog spomenika, u nauci preovladava miljenje da je steak ovoga strojnika neto stariji od spomenika krstjanina Ostoje, vjerovatno potjee iz XV, ako ne jo i iz kraja XIV stoljea. 60 Tu vezu kao da je imao na umu Enea Silvije Piccolomini,

58 efik Belagi, Novopronaeni natpisi na stecima, 138-139.59 efik Belagi, Novopronaeni natpisi na stecima, 138-139.; lanovi crkvene

hijerarhije obino se nazivaju strojnicima, ili poglavitim krstjanima, u bosanskim ispravama, odnosno domini maiores christianorum, u izvornoj grai nastaloj u susjednom Dubrovniku. Pouzdano se zna da su meu strojnike, odnosno poglavite krstjane, spadali po inu hijerarhijskog dostojanstva nii starci i vii gosti. (Pogledati: Pejo okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, 16, 218). Spominjanje krstjana i lanova njihove crkvene hijerarhije, pojedinano ili u skupinama po mjestu stanovanja, nije dovoljno za pouzdaniju rekonstrukciju teritorijalne organizacije Crkve bosanske i njezina djelovanja, nego tek za potvrdu o njezinim ostatcima koji su jo uvali svoju posebnost, ali bez stvarnog utjecaja.

60 efik Belagi, Novopronaeni natpisi na stecima, 138-139.

26

kad je piui o prilikama u Bosni krstjanske hie nazvao coenobia.61 Unato vanosti koju su one imale o njihovoj brojnosti i rasporedu nema dovoljno izvornih podataka. Dananji istraivai raspolau s vie sluajno sauvanih podataka o hiama na podruju istone Bosne. S obzirom na vrstu izvorne grae i okolnosti u vezi s kojima se pojedine hie spominju, poznati primjeri ne mogu biti podloga za utvrivanje cjelovitije teritorijalne organizacije Crkve bosanske. 62 Na podruju opine Srebrenica imamo u dosadanjoj nauci prepoznate 53. nekropole na kojima se nalazi oko 850. steaka.63 Naravno taj obim bi bio mnogo vei ukoliko bi gledali iru regiju podruja Srebrenice.

Pregled lokaliteta steaka koji su evidentirani do poetka agresije na Bosnu i Hercegovinu moete sagledati uz pomo karte koja je u prilogu ovog rada.

2.3. STECI SA ISTONE STRANE RIJEKE DRINE

Velika koncentracija steaka na desnoj strani donjeg Podrinja svakako govori o snanim bosanskim utjecajima na tim podrujima. Samo da napomenemo da koncentracija steaka na ovim prostorima nita ne zaostaje od one sa druge strane Drine, dananje bosanske, gdje je tokom XV stoljea uspostavljena ugarska vlast koja je selektivno unitavala iste. Za navedena unitavanja razlozi se jedino mogu nai u znaaju steaka za bosansku duhovnost i religioznost.

Za informaciju, napominjemo da su lokaliteti steaka pronaeni u sljedeim opinama sa desne obale (danas srbijanske) strane donjeg Podrinja:

61 Vidjeti napomenu 31.62 P. okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, 250.63 Sead Jahi Senad ozi, Nekropole steaka na podruju optine Srebrenica i

mogunost njihove valorizacije u turizmu, Nauni simpozijum Kulturno-istorijsko naslee Srebrenice kroz vijekove, Srebrenica, 2012., 89.

27

Bogati64, Loznica65, Mali Zvornik66, Krupanj67, Oseina68, Valjevo69, Lajkovac70, Ljig71, Ljubovija72, Bajna Bata73, Kosjeri74, Uice75 itd. Ovom 64 U neposrednom prisasvkom dijelu, gdje se nalazi ova opina, registrovan je jedan

lokalitet sa stecima, i to u naselju Klenje lokalitet Drum (. Belagi, Steci, 413)65 Na podruju opine Loznica evidentirani su sljedei lokaliteti steaka, i to: a) Lokalitet

Crkva, gdje je danas kultnost mjesta nastavljena novim pravoslavnim grobljem, nalaze se dva steka, iji natpisi naalost, su danas nevidljivi, iako su postojali; b) U samom centru grada, u Varoi, na lokalitetu Raev kamen, sauvan je lijepo obraen steak koji je danas uniten. Na podruju Banje Koviljae imamo sljedee lokalitete: Zejtin toka (10 steaka), Gradac (10). Steke imamo u sljedeim naseljima, odnosno lokalitetima: Donja Nedeljica Crkva (4), urii (6), Stupnica Groblje (10), Donja Borina-Mramornjaa (20) (. Belagi, Steci, 413-414).

66 Na ovom opinskom podruju imamo sljedee lokalitete: a) Brasina Mramornjaa, bila je velika nekropola, koja je u novije vrijeme unitena. Na etiri su sauvani natpisi, u kojima se spominju Moisav Pripkovi (na svom plemenitom), zatim Obrad plemeniti Planjanin, te Obrad Milatovi i Pripko Ili; b) Radelj nalazi se steak sa motivom krsta, ispod kojeg stoji natpis da tu lei Bogu na svom plemenitom i da mu je spomenik podigao njegov sin Mladen. (. Belagi, Steci, 414-415)

67 Podruje Krupnja je veoma bogato stecima i na njenom opinskom podruju zabiljeeni su sljedei lokaliteti: a) Dvorska dva lokaliteta pod nazivom Maarsko groblje (15+23); b) Zavlaka Markovo brdo (6); c) Bela Crkva Crkva (10); Tolisavac Maarsko groblje (stotinjak steaka 20. ukraenih). U samom naselju Krupanj imamo sljedee lokalitete: arampov (1); Makov kamen (Mramorje) (10); Burdia rast (4); Ivanovi njive (10). Steke, takoe, imamo u sljedeim naseljima, odnosno lokalitetima: Krava (2); Lipenovi-Mramorje (100); Vrbi Maarsko groblje (10); ljivova Gujina bara (Mramorje) (10) (. Belagi, Steci, 415-417)

68 U selu Peslop na lokalitetu Mramorje registrovano je 11 steaka. (. Belagi, Steci, 417)69 Na podruju Valjeva evidentirana su sljedea tri lokaliteta: a) manastir Dokmir (2);

Bobova Rimsko (Maarsko) groblje (14); Suvodanje biransko groblje (6).70 U sklupu Manastira Stepanja nalazi se jedan vrlo ukraen steak (. Belagi, Steci, 418)71 U selu Branii, na lokalitetu Maarsko groblje, nalaze se tri steka. (. Belagi, Steci,.

418)72 Donje Postenje Mramorje (7); Grabovica Vrhpolje (6); Gornja Trenjica (4). (.

Belagi, Steci, 418)73 Baevci Rogljaac (Rogulje, Rosulje) (1); Baevci Arnautovaa (3); Okletac

Priplav (6), ranije bilo 15 te jo jedna nekropola unutar sela; Ovina Rimsko groblje (103); Svojdrug Mramorje (24); Gornja Crvica Livade (52); Bajna Bata Solotua (1); Vieslava Bagrenjar (Dinov grob) (1); Lug Crkvina (postojala nekropola koja je unitena, sauvana tri fragmentna sanduka koji su skliznuli ka Drini; Dobrotin Kostojevie Vragan (9); Zlodol Dub Bogumilsko groblje (12). U selu Beserovina imamo sljedea dva lokaliteta: a) Selenica (2) i Bosiljkovac (3); Peruac Bagrue (Mramorje) 93 steka (1953. godine bilo 112. steaka); Gaoii Krivaa (Ridovi, Mramorje) (18); U selu Rastite imamo sljedee lokalitete: Aluge (Borje, Prisoje) (42); Gajevi Mramorje (35); Uroevina Mramorje (38). U selu Zaovine, na lokalitetu Biljeg, imamo usamljeni steak u obliku stuba. (. Belagi, Steci, 419-421)

74 Na podruju opine Kostjeri imamo sljedee lokalitete: Markovite Drpinci (5); Raana Maarsko groblje (2); Rosii (3); Skakavci (1). U nutranjosti steci se nalaze i na podruju Valjeva. (. Belagi, Steci, 421-422)

75 Mokra gora Markovo polje (Rimsko groblje) (38); Kremna Stamenia groblje (43); Uice Beli grob (3) (. Belagi, Steci, 422)

28

prilikom smo naveli samo one opine koje se prostiru do velike Drinine okuke. Samo da napomenemo da se lokaliteti sa stecima nastavljaju i dalje prema jugu, i sa desne strane obale Drine.76

Jedan pogled na kartu dovoljan je da pokae da se istoni ugao izmeu Drine i Save geografski mnogo neposrednije prikljuuje Sirmijumu.77 Takoe, analiza karata srednjovjekovne Ugarske i srpskih zemalja govori da navedeni prostor predstavlja svojevrsna interegrum, odnosno meuprostor, na koji je svoje aspiracije konstantno iskazivala Ugarska. Naalost, poto se historiografija Bosne jo posmatra iz perspektive XIX stoljea, kako je to zakljuila Nada Klai,78 nikome ni na kraj pameti nije bilo da na tom prostoru vidi u odreenom razdoblju podruje bosanskih zemalja. Uostalom, dvije sile XV stoljea, Ugarska i Osmansko carstvo, su tu bosansku prisutnost poznavale te imamo od strane Ugarske predstrae za dalja osmanska osvajanja u vidu tri (bosanske) banovine: Jajake, Srebrenike i Mavanske. Sa druge strane, Osmansko carstvo, poslije osvajanja navedenog prostora, isti ukljuuje u sastav Zvornikog sandaka, objedinjujui pri tome prostor s obje strane ove rijeke.79

2.4. NEKRETNINE U OKOLINI SREBRENICE KOJE BILJEE OSMANSKI DEFTERI

Popisi u neposrednoj srebrenikoj okolini biljee jo u to vrijeme brojne toponime koji nas upuuju na egzistiranje Crkve bosanske. Njiva iji su vlasnici poimence spominjani kao n kristijani:

- nekretnina kristijana Radka, naselje Stavoro, nahija Hrtar, (Ankara, defter, broj 6, list 127.b);

- nekretnina kristijana Radmila, (isto naselje, isti dokument, isti list);

76 . Belagi, Steci.77 Mihajlo Dini, Srednjovekovni Srem, Srpske zemlje u srednjem veku, Beograd, 1978.,

272.78 Hazim abanovi, Bosanski paaluk, Postanak i upravna podjela, Svjetlost, Sarajevo, 1982., 50-

54; A. Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, 32-51.79 Grupa autora, Istorija Maara, Clio, Beograd, 2002.,158-184; Dva prva popisa

Zvornikog sandaka,; Mustafa Imamovi, Historija Bonjaka, BNZ Preporod, Sarajevo, 1997., 108-109; Ljudevit pl. Thalloczy, Povijest Jajca (Banovine, grada, varoi): 1450-1527, Zagreb, 1916. (prevod Milan pl. uffllay); Sima irkovi, Istorija srednjovjekovne bosanske drave, Srpska knji. zadruga, Beograd, 1964., A. Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku; Edin Mutapi, Srebrenika banovina nastavak kontinuiteta bosanskohercegovake dravnosti ili ne?, Biljeg Srebrnika, br. 4, Srebrenik, 2006;

29

- nekretnina kristijana Radovana, (isto naselje, isti dokum., isti list); - nekretnina kristijana Radosava u naselju Gornja Tatovnica, nahija

Hrtar, (isti defter, list, 129.a); - nekretnina kristijana Vukia u naselju Pei, nahija Osat, (isti defter,

list, 169.a); - nekretnina kristijana Radovana u naselju Klokotnica, nahija Osat (isti

defter, list, 166.a).80

- U nahiji Soko, sa druge strane Drine, spominju se u defteru od 1585. jo dvije krstjanske batine, jedna (sa panjakom) u selu Podi, a jedna u selu Suhodlak.81

- Od posebne je vanosti spomen Cvitka gosta u hercegovakom defteru od decembra 1477. Njegovo zemljite nalazilo se u selu Kunovo u nahiji Soko (sastav Tare i Pive).82

2.5. ITJE STAFANA LAZAREVIA I BOGOMILI

Bavei se prije svega terminolokim odreenjem Crkve bosanske J. Fine pozivajui se na izvor ivot despota Stefana Lazarevia (1389-1427) iji autor je Konstantin Filozof (po Fine-u djelo je nastalo 1431-1432) konstatuje da grad na obalama Drine vei dio tog stoljea je bio u bosanskim rukama, ali su ga tada drali Srbi (1431-1432. nap. E. Mutapi). Meutim, ono to je privuklo posebnu panju svih istraivaa pa i Finea jeste injenica da jedan od rukopisa gore navedenog manuskripta za stanovnike Srebrenice kae da su svi bogumilske jeresi.83 Iz tog razloga ini nam se da Fine pravilno zakljuuje: Korisno je posvetiti se ovom problemu, jer se pomenuti odlomak esto citira na nain da italac ne bi posumnjao da je neto sporno.84

Naime, odlomke iz navedenog manuskripta jo 1859. godine je u ruskom prijevodu objavio V. Grigorovi85, i odmah je manuskript privukao 80 T. Oki, Bosanski kristijani (Bogumili) prema nekim neobj. osmanskim izvorima, 156.81 Muhamed Hadijahi, Zemljini posjedi Crkve bosanske, 472.82 M. Hadijahi, Zemljini posjedi Crkve bosanske, 472.83 I ,

, XIV XV , , , 1859., 52.84 John V.A. Fine, Bosanska crkva - Novo tumaenje, 65-66.85 John V.A. Fine, Bosanska crkva - Novo tumaenje, 101.; Ali, trebalo bi naglasiti ako

je bilo ili nije u Bosni i Hercegovini dualista bliskih bugarskim bogumilima, bosanske heretike se nikada nije zvalo bogumilima. Rije bogumil se koristila u Bosni samo jednom, a radilo se u srpskom izvoru o pograninom gradu Srebrenici (ivot despota Stefana Lazarevia, koji je napisao Konstantin Filozof 1431); referenca se nalazi samo ujednom od nekoliko manuskripata. O spomenutom manuskriptu raspravlja u dijelu

30

panju86, iz tog razloga dajemo u orginalu (kako ga je u svom rukopisu saoptio Grigorovi (1859): 1425. o . , , , , .87

Dogaaj nije sporan, njega pominju i druge redakcije navedenog rukopisa, ali u njima nema dijela koji se odnosi na zadnju reenicu gore navedenog teksta da su svi stanovnice (Srebrenice nap. E.M.) bogumlske jeresi88 ( ).

John Fine odlino primjeuje da se u navodu oito pretjeruje te iznosi izuzetno kvalitetne argumente za navedeni zakljuak: jer je bilo nemogue tvrditi da su svi stanovnici grada u kojem je bila velika dubrovaka kolonija i franjevaki samostan, bili bogumili.89 I sam Fine kae da mu to

Domai junoslavenski izvori, ali je isti pod znakom pitanja. Fine konstatuje ak ako je manuskript taan, onda su samo Srbi heretike u Srebrenici ovim imenom nazivali, dok Bosanci, tamo ili drugdje, pomenuti naziv nisu koristili. Sveenici Bosanske crkve su sebe zvali krstjani, a njihovi susjedi i lokalni protivnici su ih nazivali patareni. Vidi se da ni u jednoj tradiciji nema rijei krstjani ili patareni, ako tradicija zaista potie iz srednjovjekovlja, oekivali bismo da je jedan od termina utradiciji ostao.

86 John V.A. Fine, Bosanska crkva - Novo tumaenje, 65-66, 101.87 . I. , ..., 52.88 Konstantin Filosof, ivot Stefana Lazarevia despota Srpskog, Prevod i napomene:

Gordana Jovanovi, Beograd, 2009; Identian tekst i u: Konstantin Filozof, Povest o slovima, itije despota Stefana Lazarevia, Prevod i napomene: Prof. dr. Gordana Jovanovi, Prosveta, Srpska knjievna zadruga, Beograd 1989., 122-123. , . , , ; () ( ) , () : . , , ( ) , () . I () ( ) , . , . I () ( ) . () .

89 U manuskriptu (nepouzdanog datuma) biografije despota Stefana Lazarevia, koju je napisao Konstantin Filozof, oko 1431. je naveo da su u tom gradu svi bili bogumili. Moda je u Srebrenici bilo bogumila, ali se tamo nalazio franjevaki samostan i razvijena dubrovaka kolonija. Da li bi despot sazvao pravoslavni crkveni sabor u gradu u kojem je ivjelo heretiko stanovnitvo?

31

ne smeta, te analizom drugih manuskripata i obrada navedenog ivota Stefana Lazarevia ovaj dio je izostavljen, tj. njega nema. Naravno uvijek se postavlja pitanje uope iskoristivosti i autentinosti ovakvih izvora koji su po svojoj funkciji imali zadatak da veliaju odreenu historijsku linost. Ipak, poto historiografija ve vie od jednog stoljea rabi ovaj izvor, a malo njih se osvrtalo na navedenu problematiku, mi ga ipak ne moemo zaobii kao izvor. Poznato je da je nakon smrti Grigorovia, veliki filolog Jagi ispitivao Grigorovievu biblioteku i meu ostalim stvarima je posebno traio manuskript o ivotu Stefana Lazarevia, meutim nije ga naao.90

Naravno postavlja se nekoliko, svakako, opravdanih pitanja:

- da li se radilo o ranom rukopisu iji je prepisiva, na primjer,iz vlastitog iskustva znao da je Srebrenica bila puna bogumila i reenicu samo dodao ili se radilo o kasnijoj kopiji, pa pisac nije imao razloga dodati ovu reenicu.

- da li je autentian, termin bogumil se samo jednom koristi u primarnom izvoru za heretike, negdje u Bosni.

Prvo, mogunost da je to uradio neki prepisiva otpada, jer heretikog uenja u Bosni u narednom periodu je sve manje, a sama Srebrenica, to potvruju prvi osmanski izvori dobijaju obiljeje orijentalno-muslimanske kasabe. Postavlja se pitanje da li je Grigorovi imao motiv da iskonstruie jednu takvu reenicu. Naravno, to je jedino mogue za svrhu slavenofilske politike, ali u tom sluaju zasigurno bi se posluio nekom drugom konstrukcijom. Dakle, on nema nikakvog razloga da ovaj tekst mijenja u navedenom pravcu. Meutim, moda bi se mogli osvrnuti na ovaj drugi dio pitanja, vezano za autentinost termina bogomili jedinstvenosti njegove upotrebe u navedenom rukopisu. U tom sluaju motamo se vratiti samom autoru tj. Konstantinu Filozofu, sa pitanjem: Ko je on? Upravo tu se po nama i krije odgovor na navedeno pitanje!

Konstantin Filozof roen je na podruju Bugarske (vjerovatno Kostenec), negdje oko 1380 godine. Obrazovanje je stekao u Bakovskom manastiru. Tu je postao slijedbenik reformisanog bugarskog pravopisa patrijarha Evtimija. Kada je na po. XV stoljea njegovo dotadanje boravite (podruje oko Plovdiva u Bugarskoj) dolo pod Osmansku vlast, Konstantin Filozof prelazi u Srbiju gdje je u slubi tadanjeg despota Stefana Lazarevia. U novonastalim prilikama bavio se pedagokim i knjievnim radom te

90 Grigorovi nikada nije objavio originalni tekst ili ak, puni tekst prijevoda, pa iskusni paleograf ili dobar filolog nije imao priliku rukopis prouavati prije nego to je nestao (John V.A. Fine, Bosanska crkva - Novo tumaenje, 65-66).

32

sudjelovao u diplomatskim misijama. Nakon smrti Stefanove napisao je, po nalogu patrijarha Nikona, Stefanov ivotopis (itije i izn gospodina despota Stefana, 1431), prvo pravo povijesno djelo u srpskoj knjievnosti.91

Dakle, sada postaje sasvim jasno odakle je, taj jedini u upotrebi termin bogomil. Konstantin Filozof ga nosi iz vlastite domovine tj. iz Bugarske gdje je pria o popu Bogomilu i bogomilstvu svakako ostala u kolektivnoj memoriji bar ondanjeg sveenstva. Na taj nain, ovaj autor svjestan slinosti izmeu dva heretika (dualistika) pokreta ubacuje termin koji je u njegovom kraju bio u dosta estoj upotrebe i sam nesvjestan koliko e u historijskoj nauci nastati pogrenih zabluda vezanih za navedenu terminoloku odrednicu, tako da dugo u historijskoj nauci je dominirao navedeni termin, kao i nauni pogledi o bugarskim korijenima uenja Crkve bosanske.

Vrijednost tvrdnje o bogumilskoj pripadnosti srebrenikog stanovnitva ne umanjuje politika pozadina koju je glosator imao na umu kad ju je zabiljeio, unato njegova primjetno naglaenog neprijateljstva prema Srebrenianima. Usprkos snanim politikim razlozima, isticanje bogumilske pripadnosti kao podloge za razumijevanje politikih previranja u Srebrenici, potvruje da su pravoslavni suvremenici u susjednoj srednjovjekovnoj srpskoj dravi sljedbenike Crkve bosanske smatrali bogumilima, ali su ih u svojim ispravama obino nazivali openito hereticima ili pak babunima. U novije vrijeme u srbijanskoj historiografiji M. Petrovi je potpuno proizvoljno pokuao tumaiti taj naziv tvrdei da se pod njim imaju razumijevati katolici i protivnici srpske vlasti u tom bosanskom gradu.92 Nakon to je Srebrenica bila vraena pod srpsku vlast, pobunjenici su bili kanjeni. Opravdanju tog postupka trebala je pridonijeti opaska da su svi oni bogumili, to jest heretici,

91 U svojim gramatikim raspravama (Pria izreena o slovima Skazanie izjavljeno o pismeneh, i dr.) zalagao se da se u srpski pravopis ponovno uvede uporaba starocrkvenoslavenskih glasova , , , iako vie nisu postojali u ivom jeziku. Uporabom akcenata i drugih grkih znakova elio je pribliiti srpski pravopis grkomu. Tzv. Resavska kola (po manastiru Resavi ili Manasiji, sreditu Konstantinove djelatnosti) irila je Konstantinove ideje po srpskim krajevima, Bugarskoj i Rusiji (http://www.enciklo-pedija.hr/natuknica.aspx?id=32887; pristup: 18.04. 2016. (stranica od: Leksikografski zavod Miroslav Krlea).

92 P. okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, 110.; Na osnovu ovih saznanja sasvim drugaije e ubudue izgledati i slika o tome ko su bogomili ili babuni u srpskim izvorima. Kao neoboriv dokaz za to slui navedeni podatak o iteljima Srebrenice u XV veku, koji su nazvani bogomilima zato to su veinom bili Sasi rudari, i primorski trgovci, odnosno rimokatolici. Taj podatak je sasvim u skladu sa nazivom kudugeri u spisu Simeona Solunskog o jeresima, koji pod kudugerima podrazumeva iskljuivo Latine bogomile (Miodrag Petrovi, Kudugeri-bogomili u vizantijskim i srpskim izvorima, i Crkva bosanska, Istorijski asopis, Knj. XLIV (1997), Beograd, 1998., 62).

33

jer protiv njih je sve bilo dozvoljeno, ak i prodaja u roblje. Upotreba naziva bogumili za politike protivnike u Srebrenici potpuno je istovjetna po znaenju i namjeni nazivu pataren koji su Dubrovani davali bosanskim velikaima u vrijeme otvorenih neprijateljstava s njima.93

Uostalom, osmanski defteri u neposrednom srebrenikom okruenju zatiu mezru Bogumilovac. U izvorima se javlja i kao Bogumilovo Selo, odnosno Bogumilovac. Ovo selo (lokalitet) se nalazio u blizini sela Sueska, zapadno od Srebrenice. Do kraja XVI stoljea spominje se samo kao obradivo zemljite (mezra) koju uivaju stanovnici sela Sueska.94

3. KATOLIKA CRKVA

Ve smo konstatovali da se Srebrenica u irem smislu smatrala dijelom usorske zemlje, a kasnije vojvodstva Usore. Opepoznato je da Katolika crkva svoju hijerarhiju u ovim dijelvima Bosne pokuava uspostaviti jo od poetka XIII stoljea. Tako, da je veoma intezivna elja za uspostavljanjem iste na podruju dananje sjeverne Bosne, pa samim time i Srebrenice, kao najznaajnijeg ekonomskog centra koji je pripadao tom dijelu Bosne. Neto znaajnija crkvena struktura i organizacija uspostavljenja je instaliranjem franjevakog reda na podruju Bosne. Taj proces zapoinje u prvoj polovini XIV stoljea, a par decenija kasnije imamo i prve popise crkvene organizacije na podruju Sjeverne Bosne, ali i u susjedstvu, dananjoj Slavoniji i Zapadnoj Srbiji. Upravo ti pisani izvori nam kazuju da u crkveno-administrativnom pogledu ta se oblast dijelila na dvije franjevake kustodije (meu sedam kustodija bosanske vikarije: dunavska, grebenska, bosanska, usorska, mavanska, bugarska i kovinjska): usorsku, sa sjeditem u akovu i mavansku sa sjeditem u Alanu, s lijeve strane Save, sjeveroistono od Brkog, u blizini dananjeg sela Gunje.95 Nakon osnivanja tih centralnih samostana u graninom podruju prema Bosni u drugoj polovini XIV vijeka (alanski podignut 1373, a akovaki jo prije 1349) podignuti su ubrzo i drugi spomenuti samostani u sjeveroistonoj Bosni. Usorskoj kustodiji su ve prije 1378. godine pripadali samostani: akovo, Vrbica, Modria, Skakava (selo Gornja Skakava, sjeveroistono od Srebrenika, prema Brkom), Lindva i Bukovica.96 Na bosanskoj strani, dakle, u okviru usorske kustodije postojala 93 P. okovi, Crkva bosanska u XV. stoljeu, 110.94 Opirni popis Bosanskog sandaka iz 1604., sv.2., 577, 603; Aladin Husi, Treboti i

utvrda Klievac u vrijeme osmanske vladavine, Anali GHB, Sarajevo, 2003., 121-122., napom. 9.

95 Julijan Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, knj.I., Sarajevo, 1912., 37-38.96 A. Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, 86.

34

su sigurno dva samostana: Modria i Skakava. U isto vrijeme u mavanskoj kustodiji postojali su samostani: Alan, Bijeljina, Teoak, Srebrenica, Crna, Vrhkrupa i S. Maria in Campo, za koji je istaknuto da se nalazio u Koraju.97 Zatim su nastali drugi samostani u okviru te kustodije (Zvornik, Gornja i Donja Tuzla). Naravno, njih potvruju i osmanski defterski popisi, ali istoivremeno nam otkrivaju i nove koji su nastali u meuvremenu. Tako, kao mezre prema popisu 1533. godine imamo Crkvu Svete Marije, u blizini sela Bili Potok u nahiji Koraj98, te Mezru crkve Ilinska Polja, u nahiji Gra(da)ac.99 Crkva je prisutna i u selu Dvorite u nahiji Gornja Tuzla.100 Crkve sv. Marije iz Srebrenice je imala jednu batinu u selu Bratovu (Bratovo i Popovica; Bratunac?; 1548. godine).101 Osmanski popisi registruju prihod od uura itarica sa njiva crkve, koje se nalaze u blizini tvrave Zvornik. Svakako da je rije o katolikoj crkvi koju registruju srednjovjekovni izvori (franjevaki samostan i crkvu sv. Marije).102

Kada su doli franjevci u Soli ne moe se poblie utvrditi. Popis samostana i kustodija bosanske vikarije B. Pizanskog ne spominje samostane u Gornjoj i Donjoj Tuzli, a kako su ih Osmanlije tu zatekli proizilazi, ukoliko zaista nisu postojali jo u vrijeme popisa Pizanskog, teda su nastali poslije 1378, a prije 1460. godine.103 Ve smo spominjali crkvu u selu Dvorite u nahiji Gornja Tuzla. Ovu crkvu popisuju prvi osmanski defteri.104 Isto tako,

97 J. Jeleni, Kultura i bosanski franjevci, 37-39.98 Dva prva popisa Zvornikog sandaka, 145.99 Dva prva popisa Zvornikog sandaka, 154.100 Dva prva popisa Zvornikog sandaka, 87.101 Dva prva popisa Zvornikog sandaka, 42. Moe se itati: Popovica i Popoljica. Treba

napomenuti da su fratri crkve sv. Marije iz Srebrenice imali jednu batinu u selu Bratovu, kako je zapisano 1548. godine, pa je vjerovatno zbog toga to naselje tako i zapisano: Bratovo i Popovica, po popovskoj batinskoj zemlji.

102 Adem Handi, Dva prva popisa Zvornikog sandaka (iz 1519. i 1533. godine), ANUBiH, Sarajevo, 1986. (nadalje: Dva prva popisa Zvornikog sandaka), 180.; Desanka Kovaevi-Koji, Zvornik (Zvonik) u srednjem vijeku, Godinjak Drutva istoriara Bosne i Hercegovine, godina XVI, Sarajevo, 1966., 33.

103 A. Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, 86.104 U popisu ovog podruja (oko 1512. godine) mahala Dvorite je evidentirano kao prvo

naselje u nahiji Memleha-i Bala u kojem je odravan i nedeljni pazar. Dvorite je bilo ne samo selo srednje naseljenosti sa primiurom na elu, nego se u njemu nalazila i katolika crkva sa franjevakim samostanom. Vezano uz varo Gornje Soli, selo Dvorite je pratilo sudbinu varoi koja se razvijala kao muslimanska kasaba. Potiskivanjem franjevaca nestaje i crkva, a ime sela se gubi u jednoj od mahala Gornje Tuzle.Taj proces se odigrava poetkom petog decenija XVI stoljea. Od ukupno 29 kua poreskih obveznika u 1533. godini, 3 kue su ve bile muslimanske, a do 1548. godine kransko stanovnitvo je bilo opalo na svega 13 kua. Kako su franjevci bili prisiljeni da se odatle 1541. godine povuku na Gradovrh, vjerovatno je i neto katolikih domainstava otilo za fratrima.

35

Osmanlije su na prostoru D. Soli zatekle i franjevaki samostan posveen sv. Petru, koji se nalazio u centru grada, da bi, usljed pojaanog utjecaja islamsko-orijentalne kulture, bio premjeten na gradsku periferiju.105

Ipak, primarni interes naeg istraivanje su duhovno-vjerske prilike u samoj Srebrenici i njenoj najblioj okolini. Upravo u ovom gradu samo dvije decenije poslije njegovog prvog spomena spominje se i katoliko sveenstvo. Dakle, o prisustvu katolikih svetenih lica u Srebrenici prvi put saznajemo iz dubrovakih izvora. Katoliki svetenik Marko bio je 1376. godine kapelan u Srebrenici (presbyter Marcus capellanus fori Srebrenice).106 Nekoliko godina kasnije tj. od 1387. godine u Srebrenici izvori konstantno biljee prisustvo franjevakog reda (Male brae).107

Naravno postoje autori koji su zbog postojanja samostana i crkve u Srebrenici pretenciozno konstatovati da dok je Srebrenica bila pod Bosnom, njeno stanovnitvo bilo je, uglavnom, nesumnjivo katoliko, kako je to zapisao Mihajlo Dini. Naime, po Diniu, o patarenima nemamo u njoj neposrednih savremenih svjedoanstava... Obrazloenje za to Dini pronalazi u injenici da u Srebrenici i blioj okolini postojale su nekada tri katolike crkve i to: u samoj Srebrenici i Crni po jedan franjevaki samostan sa crkvama posveenim Sv. Mariji, te crkva Sv. Nikole u selu aglju (u okolini Srebrenice) koja je zidana sredinom XV vijeka. Pri tome se Dini

Tako je biva kranska mahala Dvorite poslije 1548. godine sasvim promijenila svoju fizionomiju i postala muslimanska mahala kasabe, dobivi i drugi naziv. Kretanje kranskog stanovnitva u tom naselju od poetka izgledalo je ovako: od 15 kua (dizja) u samoj Varoi u 1479. ostalo je do 1533. godine 11 kua poreskih obveznika, smanjenje za 26,6%. Dalje, ubrajajui u kranski demat i Varo i Dvorite, u kojima je 1533. godine bilo ukupno 37 kua, smanjio se bio taj broj do 1548. na 21 kuu, tj. opalo je za 43%. Zatim, do 1600. godine broj autohtonog varokog stanovnitva opao je dalje na 15 kua , tj . smanjeno je za 29%. Franjevci iz Zvornika uslijed nepostojanja katolikog stanovnitva svoje utoite privremeno nalaze u Gornjoj Tuzli, a zatim na brdu Gradovrhu (3 km sjeveroistono od Donje Tuzle), gdje su oko 1541. podigli samostan (A. Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, 92, 190-191, 199-200, 201, 218, 252 i 253).

105 A. Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku,92; Ambrozije Benkovi, Tuzlansko podruje negda i sada - s posebnim obzirom na vjerske prilike, upanja - akovo, 1971., 131-132.

106 D. Kovaevi Koji, Srednjovjekovna Srebrenica XIV-XV vijek, 139-140.; Poeci djelatnosti franjevaca u Srebrenici zabiljeeni su takoe u drugoj polovini XIV vijeka, uporedo sa njenim usponom. U najranijem popisu franjevakih samostana u bosanskoj vikariji, koji je dao Bartolomej Pizanski u djelu De conformitate vitae V. Francisci iz 1375. godine, navodi se i franjevaki samostan u Srebrenici. Prisustvo franjevaca jo i znatno ranije, prije nego to se franjevaki samostan spominje u djelu Bartolomeja Pizanskog. Marinus de Lusana zavjetao je franjevcima u Srebrenici 1361. godine 20 perpera i 5 dukata za odjeu. Njegov primjer slijedili su i drugi Dubrovani.

107 M. Dini, Za istoriju rudarstva, I, 95.

36

uope nije trudio da pronae gdje su navedena naselja u kojima su se nastali pomenuti vjerski objekti, a kada bi njegova pomisao krenula da bi to moglo biti sa dananje srbijanske strane Drine, automatski bi uslijedila blokada. Ve smo se uvjerili da je takav sluaj i sa Likodrom, za koju smo dokazali da se nalazi sa druge, tj. istone strane rijeke Drine. Ipak, ini se da je franjevaki samostan u Srebrenici najstariji meu svim u ovoj oblasti, o emu bi donekle svjedoio i sam naziv bosanske biskupije u XV vijeku: Biskupija srebreniko-visoka.108 Sama Srebrenica je bila rasadnik iz kojeg su dubrovaki trgovci, ali i rudari u neposrednom susjedstvu sa lijeve strane rijeke Drine otvarali nove rudnike, a sa sobom nosili i dio svojih naslijeenih formi ivota meu kojima su i izgradnja vjerskog objekta za njihove potrebe. Sve upuuje na injenicu da je Srebrenica do kraja XIV stoljea bila, ne samo vrlo razvijeno rudarsko ve i trgovako naselje, sa jakom dubrovakom naseobinom, koja je poela da ostavlja peat na izgled grada. Ovome treba dodati franjevaki samostan koji se javlja u dubrovakim izvorima ve od ezdesetih godina XIV vijeka, kao i crkvu Sv. Marije, iji arheoloki ostaci su i danas prepoznatljivi na njenom nekadanjem odreditu.109 Naime, na Klisi u Srebrenici vide se danas tragovi dvaju objekata, oito crkve i samostana. Prema tim tragovima crkva sv. Marije pokazuje nam se kao etvrtasta dvorana sa pravokutnim korom (svetitem). Duina zgrade iznosi oko 17 metara, irina lae 8 metara, a kora oko 5 metara.110

Tako je nekoliko katolikih crkava u ovoj oblasti, upravo polovina ranije nabrojenih, nestala ve u prelaznom periodu. Naime, u prvim turskim popisima spominju se poimence samo crkve u: Srebrenici, Zvorniku, Koraju, Gornjoj Tuzli, Donjoj Tuzli i Modrii, dok o drugim nema spomena. Prema tome, nestale su: crkva Sv. Marije sa franjevakim samostanom u Crni, koja se, dakle, nalazila na glavnom putu s istone strane rijeke Drine. Tu u blizini istoimenog mjesta je postojao i vaan prijelaz preko te rijeke na bosansku stranu. Crna je danas selo nedaleko od Ljubovije koje se po prvi puta u pisanim izvorima spominje kao trg-forum 1367. Godine. To je podruje prepoznatljivo po saskoj eksploataciji srebra i bakra. Svoj vrhunac i ovo naselje doivljava u prvoj polovini XV stoljea, sa brojnom dubrovakom kolonijom. Katoliko stanovnitvo je na ovom podruju izgradilo crkvu Sv. Marije. Tanije odreenje ove crkve krije nam jedan testament, gdje se spominje kua u Crni koja se nalazi blizu Velike Rijeke ( in Velicha Riecha). Velika Reka, u ijoj se dolini nalazila ta kua, uliva se zapadno od Crne u Drinu.111

108 A. Handi, Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, 87.109 D. Kovaevi Koji, Srednjovjekovna Srebrenica XIV-XV vijek, 112110 Juraj Kujundi (uro Basler), Srednjovjekovne crkve u Srebrenici, Dobri pastir, god.

XVII-XVIII, Sarajevo 1968., 85.111 Arheoloki spomenici i nalazita u Srbiji, knjiga I, 25.

37

Isto tako je nestala crkva Sv. Nikole u selu aglju, koje se takoe moralo nalaziti negdje na tom glavnom putu.112 Ipak, da je istona o