Kant, Seling, Sopenhauer - Ogledi o Vidovitosti

Download Kant, Seling, Sopenhauer - Ogledi o Vidovitosti

Post on 10-Apr-2015

1.126 views

Category:

Documents

8 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

<p>Immanuel Kant Friedrich wilhelm Joseph Schelling Arthur Scopenhauer</p> <p>OGLEDI O VIDOVITOSTI</p> <p>Recenzenti Urednica Anita iki Likovna oprema Dubravka Zglavnik Horvat Grafiki i tehniki urednik Stjepan Ocvirk</p> <p>CIP zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem ??????. ISBN 978-953-</p> <p>Immanuel Kant Friedrich wilhelm Joseph Schelling Arthur Scopenhauer</p> <p>OGLEDI O VIDOVITOSTI</p> <p>HRVATSKA SVEUILINA NAKLADA</p> <p>Zagreb, 2007.</p> <p>SADRAJ</p> <p>Rije unaprijed . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Immanuel Kant: SnovI vIdovnJAKA protumAenI SnovImA metAFIzIKe . . . . Prethodni izvjetaj koji vrlo malo obeava za izvedbu Prvi dio koji je dogmatian . . . . . . . . . . . . . Prvo glavno poglavlje . . . . . . . . . . . . . . . Zapetljani metafiziki vor koji se po volji moe rasplesti ili presjei . . . . . . . . . . . . . . . . Drugo glavno poglavlje . . . . . . . . . . . . . . Fragment tajne filozofije: kako otvoriti zajednitvo s duhovnim svijetom . . . . . . . . . . . . . . . Tree glavno poglavlje . . . . . . . . . . . . . . Antikabala. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Fragment obine filozofije o tome da se dokine zajednitvo s duhovnim svijetom . . . . . . . . . etvrto glavno poglavlje . . . . . . . . . . . . . Teorijski zakljuak iz sveukupnih razmatranja u prvom dijelu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .</p> <p>7 11 13 15 15 15 27 27 43 43 43 51 51 55 55 55</p> <p>Drugi dio koji je historijski . . . . . . . . . . . . . Prvo glavno poglavlje . . . . . . . . . . . . . . . . Pripovijest kojoj se istina preporuuje slobodnom raspitivanju itatelja . . . . . . . . . . . . . . . . .</p> <p>5</p> <p>Drugo glavno poglavlje . . . . . . . . . . . . . . . Ekstatino putovanje zanesenjaka kroz duhovni svijet Tree glavno poglavlje . . . . . . . . . . . . . . . . Praktini zakljuak iz itave rasprave . . . . . . . . FRIedRIch WIlhelm Joseph schellIng: o vezI prIrode SA SvIJetom duhovA . . . . . . . . razgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . Pastor pripovijeda . . . . . . . . . . . . . . . . . .</p> <p>1 1 75 75 81 83 83 90</p> <p>aRthuR schopenhaueR: ogled o vIdovItoStI I to Je S tIm u SvezI . . . . . 197 Rije poslije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 293</p> <p>Rije unaprijedKant zapoinje svoj spis Snovi vidovnjaka protumaeni snovima metafizike pitanjem: to je to uope duh? Potaknut fenomenom vidovitosti vedskoga znanstvenika Svedenborga Kant se uputa u raspravu o tome je li vidovitost kao takva uope mogua. Ona pretpostavlja neposredni dodir imaterijalnih supstancija to jest dua odvojenih od tjelesne materijalnosti. isti su duhovi takve od tijela odvojene supstancije i oni mogu stupiti u neposrednu komunikaciju. Kant je skeptian u pogledu takve isto duhovne komunikacije i sklon je vjerovati da onaj tko ima suvie razumijevanja za isto duhovni svijet ima premalo razuma za ovaj na fiziki svijet. Iako je taj spis napisan u predkritikoj fazi Kantova filozofiranja, ve je tu zamjetljiv Kantov oprezni skepticizam o mogunosti spoznaje posljednjih stvari due, svijeta i Boga. Kant e u paralogizmima istog uma osporiti egzistenciju due kao isto materijalne supstancije i time dovesti u pitanje svaku mogunost neposrednoga dodira due sa isto duhovnim svijetom. Ali u Snovima vidovnjaka Kant jo nije na stupnju spoznaje kakvu e donijeti Kritika istog uma. On priznaje da je vrlo sklon vjerovanju u postojanje imaterijalnih supstancija, ali to postojanje nije dostupno razumskoj spoznaji. Jedna od tih imaterijalnih supstancija jest i ljudska dua. Njezinu bit mi ne moemo spo7</p> <p>znati, ali poznajemo naine njezina pojavljivanja. Dua ima mo djelovanja na tijelo i preko njega na materijalni svijet. Da li je mogue i isto duevno djelovanje bez posredovanja tijela, a o odgovoru na to pitanje ovisi mogunost vidovitosti. Schelling i Schopenhauer okuat e se, svaki iz horizont svoje filozofije, tekstovima o toj temi. Schelling u dijalogu Clara, a Schopenhauer u Ogledu o vidovitosti i to je s tim u svezi. Kroz povijest filozofije ta je tema inherentna mnogim sustavima, a posebno mjesto ona ima u Platonu i u platonizmu, gdje je usko povezana s motivom besmrtnosti due. Dua je besmrtna jer svoje podrijetlo ima u carstvu ideja koje su po sebi nepromjenjive i vjene. I Schelling e u svom fragmentu Weltalter (Razdoblje svijeta) pripisati dui suznanje stvaranja, a proces stvaranja ima tri epohe i odgovarajui tome itavo bi se djelo trebalo sastojati iz tri dijela: razdoblja prije stvaranja ovoga svijeta, razdoblje vremena ovoga svijeta i tree razdoblje nakon svijeta. Prolosti se sjea, sadanjost se zna, budunost se nasluuje. I Schopenhauer e u skladu sa svojim nazorom o Svijetu kao volji i predodbi pokuati fenomen vidovitosti iz volje kao stvari po sebi, koja stoji iza svih pojava i nije podlona prostoru i vremenu kao naelima individuacije. Klasini njemaki idealizam, kome pripadaju i Kant i Schelling pa i Schopenhauer, stvorio je uvjete za razumijevanje vidovitosti kao oblika komunikacije meu imaterijalnim supstancijama. Postoje, iako rijetko, fenomeni u kojima se susreu san i vidovitost. To su takozvani vidoviti snovi, u kojima dua nadilazi granice prostora i vremena i vidi prostorno udaljene ili vremenski budue dogaaje. U oba sluaja potvruje 8</p> <p>se imaterijalnost due i platonizam zadrava svoje pravo na istinu, ugraen u filozofiju klasinog idealizma. Odatle biva shvatljiv i fenomen Svedenborga koji iz Gteborga vidi poar u Stockholmu, o emu izvjetaj stie u Gteborg tek nakon tri dana. Druga epizoda koju navodi Kant u vezi sa Svedenborgom jest njegova sposobnost da komunicira s duama pokojnika, to je dokazao gospoi udovici Marteville, kad je ona bila u neprilici povodom jednog navodno neplaenog duga svoga pokojnoga supruga. I Schelling je inspiraciju za svoj dijalog Clara dobio nakon to je doivio duhovni kontakt sa svojom netom preminulom enom Karolinom. A Schopenhauer e na svoj nain odgovoriti na pitanje o besmrtnosti due: u volji kao stvari po sebi on e vidjeti ono neumrlo u ljudskom biu. U podjeli pojavnog iskustva na ono naravno i nadnaravno vidovitost pripada svakako u nadnaravne pojave. Priroda je kao takva podlona zakonima uzronosti, prostora i vremena, i iz nje same vidovitost nije objanjiva niti shvatljiva. Samo ako zajedno s Platonom pretpostavimo idealno, duhovno carstvo, moe se shvatiti kako dua osloboena ogranienja koje joj namee tijelo moe neposredno komunicirati s drugim duama i sa svijetom ideja. I Kant e unato destruktivnosti svoje kritike tradicionalne metafizike s njezinim idejama o Bogu, svijetu i dui ostavili u graninom pojmu stvari po sebi prostora za mogue shvaanje neke budue metafizike. Fichte, Schelling i Hegel, pa i Schopenhauer, iskoristit e tu mogunost za izgradnju svojih idealistikih metafizikih sustava.</p> <p>Marijan Cipra9</p> <p>Immanuel Kant</p> <p>SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE</p> <p>SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE</p> <p>Prethodni izvjetaj koji vrlo malo obeava za izvedbuvelut aegri somnia, vanae Finguntur species.Horacije</p> <p>Carstvo sjena raj je za fantaste. Tamo oni nalaze neogranieno podruje gdje mogu po volji graditi sebi kuu. Hipohondrijske pare, djetinjaste izmiljotine i samostanska uda ne daju da im ponestane grae. Filozofi crtaju tloris i opet ga mijenjaju, takva je ve njihova navika. Samo sveti Rim ima tu unosne provincije; dvije krune nevidljivog carstva pridravaju treu kao krhki dijadem njegove zemaljske visosti, a kljuevi koji otvaraju dvoja vrata drugoga svijeta otvaraju ujedno simpatetiki ormare sadanjosti. Slina prava duhovnog carstva, ako su dokazana razlozima dravne mudrosti, uzdiu se daleko preko svih nemonih prigovora kolske pameti, a da bi im bilo nuno izloiti se tako zabaenom ispitivanju. Zato jedino ope pripovijesti, koje nailaze na toliku vjeru i barem su tako loe osporavane, zato one krue uokolo tako beskorisno i nekanjeno, i uvlae se ak u kolski ustroj, iako pred sobom nemaju dokaza iz koristi (argumentum ab utili), koji je meu svim dokazima najuvjerljiviji? Koji filozof nije makar jednom, izmeu uvjeravanja umnog i uvjerenog oevidca i unutarnjeg otpora nesvladive sum13</p> <p>IMMANUEL KANT</p> <p>nje, napravio najjednostavniju figuru koja se moe predoiti? Hoe li on ispravnost svih takvih duhovnih pojava posve zanijekati? to moe navesti kao razloge da ih ospori? Treba li on samo jednu jedinu od tih pripovijesti priznati kao vjerojatnu?, kako bi vano bilo takvo priznanje i u koje se udesne posljedice uputa ako je samo jedan od tih dogaaja pretpostavljen kao dokazan? Preostaje jo trei sluaj, naime, da se takvim radoznalim i dokonim pitanjima uope ne optereuje te da se dri onoga to je korisno. Budui da je takav odnos uman, u svako su ga vrijeme temeljiti znanstvenici odbacivali veinom glasova. Budui da je, pak, gluplja predrasuda od mnogoga to se pripovijeda s nekim prividom istine nita ne vjerovati, negoli je glupo to od onoga to kae opa glasina bez ispitivanja sve vjerovati, sastavlja ovoga spisa, da bi izbjegao prvu predrasudu, daje se dijelom povui od druge predrasude. Priznaje s izvjesnom ponienou da je bio toliko iskren da poe tragom ispitivanja istinitosti nekih od tih pripovijesti. Nije kao obino tamo gdje se nema to traiti naao nita. No to je zacijelo ve samo po sebi dovoljan uzrok da se napie knjiga; k tome je pridolo jo i to to je skromnoga sastavljaa ve vie puta silovita podrka poznatih i nepoznatih prijatelja izazvala da napie knjige. Osim toga, kupljena je velika knjiga i, to je jo gore, bila je proitana, pa takva muka ne bi trebala biti uzaludna. Odatle je nastala ova radnja, koja bi trebala, kako sebi laska, sastavom itatelja potpuno zadovoljiti ako on ono najotmjenije ne razumije, drugo ne vjeruje, a ostalo prepusti smijehu. 14</p> <p>SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE</p> <p>PrvI DIo KoJI Je DogmAtIAnpr vo g l a v n o p o g l a v l j e Zapetljani metafiziki vor koji se po volji moe rasplesti ili presjeiAko uzmemo zajedno sve ono to o duhovima u molitvama zna ak, to veliko mnotvo pripovijeda, a to filozof demonstrira, ini se da to ne sainjava mali dio naega znanja. Pa ipak, ako bi nekom palo na pamet da malo zastane kod pitanja: to je zapravo to za to se pod imenom duha vjeruje da se tako mnogo razumije usuujem se ustvrditi da bi taj sve te mnogoznalce doveo u teku nepriliku. Metodiko brbljanje visokih kola esto je samo sporazum da se s pomou promjenljivih znaenja rijei izbjegne teko rjeivo pitanje jer u akademijama se nerado uje komotno i esto razumno: ja ne znam. Izvjesni noviji svjetski mudraci, kako se rado daju nazivati, vrlo lako prelaze preko toga pitanja. Duh, kae se, jest bie koje ima um. Tako nije nikakav udesni dar vidjeti duhove; jer tko vidi ljude, vidi bia koja imaju um. Jedino, tako se nastavlja, to bie koje u ovjeku ima um samo je dio ovjeka, a taj dio koji ga oivljava jest duh. Samo naprijed: prije nego dokaete da samo duhovno bie moe 15</p> <p>IMMANUEL KANT</p> <p>imati um, pobrinite se da ponajprije razumijem kako trebam pojmiti duhovno bie. Ta samoobmana, iako je dovoljno velika da se zamjeuje i poluotvorenih oiju, ipak ima vrlo razumljiv izvor. Jer o emu se kao u djetinjstvu zna vrlo mnogo, o tome se kasnije zna manje, a u starosti se uope nita ne zna, i temeljiti ovjek biva naposljetku najvie sofist svojih mladenakih zabluda. Ja, dakle, ne znam ima li duhova, tovie, ne znam niti to rije duh znai. Budui da je, meutim, esto i sam rabim ili ujem od drugih, pitam se radi li se tu o utvari ili o neem zbiljskom. Da bih taj skriveni smisao razotkrio, svoj loe razumljeni pojam promotrio sam u svim moguim sluajevima primjene i time, da primijetim, razvio njegov skriveni smisao: kojim sluajevima on odgovara, a kojima je protivan.11 Kad bi pojam duha bio izdvojen iz naih vlastitih iskustvenih pojmova, tada bi postupak da ga se uini jasnim bio lagan ako bi se imalo samo pokazati one oznake koje nam osjetila objavljuju o takvoj vrsti bia i po emu ih razlikujemo od materijalnih stvari. No o duhovima se govori ak i onda kad se sumnja da takva bia uope postoje. Dakle, pojam duhovne naravi ne moe se obraivati kao pojam apstrahiran iz iskustva. Pitate li onda: kako je uope dolo do takva pojma, ako ne apstrakcijom? Odgovaram: mnogi pojmovi izviru kroz tamne i tajne zakljuke u prilici iskustva, i presauju se potom dalje na druge gotovo bez svijesti o iskustvu ili zakljuku koji je pojam o tome donio. Takve pojmove moe se nazvati priuljanima. Mnogo je takvih koji nisu drugo nego dijelom umiljaj uobrazilje, dijelom istiniti, ako i tamni zakljuci ne moraju uvijek varati. Govorna uporaba i povezivanje nekog izraza s razliitim pripovijestima u kojima se u svako doba moe nai po neka glavna oznaka, daju mu odreeno znaenje koje dosljedno moe biti razvijeno samo onda ako se izvue iz njihove tame taj skriveni smisao usporedbom sa svim sluajevima primjene koji su u skladu s njim ili mu protuslove.</p> <p>1</p> <p>SNOVI VIDOVNJAKA PROTUMAENI SNOVIMA METAFIZIKE</p> <p>Uzmite primjerice prostor od jednog kubika i postavite u njega neto to ga ispunjava, to jest to se opire prodiranju svake druge stvari u taj prostor; nitko nee bie koje je na takav nain u prostoru nazvati duhovnim. Ono e se oito zvati materijalnim, jer je proteno, nepronino i, kao sve tjelesno, podlono djeljivosti i zakonima udara. Dovde smo na uhodanim stazama drugih filozofa. Zamislite sebi neko jednostavno bie i dajte mu ujedno um; hoe li ono tada ispuniti znaenje rijei duh? Da bih to otkrio, reenom jednostavnom biu ostavit u um, kao unutarnje svojstvo; za sada, meutim, bit e promatrano u vanjskim odnosima. I onda pitam: ako elim tu jednostavnu supstanciju postaviti u onaj prostor kubika koji je pun materije, hoe li tada neki njezin jednostavan element morati napraviti mjesto da bi ga ispunio taj duh? Mislite li da? samo naprijed: pomiljeni prostor, da bi primio neki drugi duh, morat e izgubiti drugu elementarnu esticu i tako e konano, ako se to nastavi, kubik prostora biti ispunjen duhovima, a njihova e se gruda isto tako neproninou opirati kao da je puna materije i isto e tako kao ona biti podobna za zakon udara. No, takve supstancije, ako bi odmah u sebi imale snagu uma, ipak se ne bi izvanjski razlikovale od elemenata materije, jer i u njih se takoer poznaju samo snage njihove izvanjske nazonosti, a uope se ne zna to bi pripadalo njihovim unutarnjim svojstvima. Izvan sumnje je, dakle, da se nee zvati duhovnim biima takva vrsta jednostavnih supstancija od gruda kojih mogu biti sklupane. Pojam duha, dakle, zadrat ete samo ako pomislite bia koja mogu biti nazona u materijom ispunjenom prostoru,22 Ovdje se lako vidi da govorim samo o duhovima koji pripadaju u svjetsku cjelinu, a ne o beskonanom duhu koji je njezin zaetnik i</p> <p>17</p> <p>IMMANUEL KANT</p> <p>bia, dakle, koja nemaju po sebi svojstvo neproninosti, i koja, ma koliko ih pomislili, brojano nikad ne bi sainjavali solidnu cjelinu. Jednostavna bia takve vrste nazivat e se imaterijalnim biima, i ako imaju um, nazivat e se duhovima. Jednostavne supstancije, meutim, sastavljanje kojih daje neproninu i pro...</p>