skender kulenovic - pjesme i ogledi

Download skender kulenovic - pjesme i ogledi

Post on 28-Apr-2015

201 views

Category:

Documents

4 download

TRANSCRIPT

BO[NJA^KA KNJI@EVNOST U 100 KNJIGA

BONJAKA KNJIEVNOST U 100 KNJIGA

Urednik Edicije EMINA MEMIJA Urednik EDIN MULA Priredio MARKO VEOVI Recenzent JASMINA MUSABEGOVI Likovno oblikovanje MEHMED ZAIMOVI Redakcioni odbor IRFAN HOROZOVI, MUNIB MAGLAJLI, EMINA MEMIJA, JASMINA MUSABEGOVI, FEHIM NAMETAKISBN 9958-820-41-2

Skender Kulenovi

PJESME * OGLEDI

Preporod Sarajevo

POEZIJA SKENDERA KULENOVIA

1. Ima pjesnika koje itate u mladosti i vie nikad. Ima pjesnika koji vam, dok ste mladi, ne kazuju nita posebno i treba da mnogota vae odnese mutna voda pa da se njihov glas pone i vas ticati. Ima pjesnika s ijim ste pjesmama ivjeli dugo, ali, najednom, vie nemaju da vam kau nita bitno novo, vaom ili njihovom krivicom, svejedno. I ima pjesnika za cio ivot: njihova poezija zgrabi vas u prvom susretu i ne prestaje, do smrti, da u vaim oima raste. U ove potonje i, dakako, najrjee, ide Skender Kulenovi: ne umijem rei koliko puta sam ga dosad itao, ali znam da mi je, nakon svakog itanja, bivao vei i da sam u njegovoj poeziji uvijek otkrivao mnoge stvari koje dotad ili nisam razumio, ili su mi bile nevidljive. Posegnuu za primjerom: Sad, nada mnom upalj stoji i kamenolom oblak. Ovo je stih iz soneta Govorenje tvrave. Rei da mi ranije kamenolom oblak nije govorio nita, bilo bi netano, jer u poeziji ne mora neto razumjeti do kraja da bi djelovalo na tvoj duh: u metafori kamenolom oblak, koja preslikava teko na lako, zemno na nebesko, traj ni kamen na prolazne oblake, osjeao sam istinsku poeziju, ali mi se ova slika posve otvorila kad sam Kulenovia ponovo iitao da, za ovoj pogovor, dotjeram, djelimino preradim, produbim, presloim i proirim tekstove koje sam o njemu pisao prije rata. Odjednom je taj kamenolom oblak bljesnuo smislom kojem ranije moja italaka mata nije bila dorasla. Otkrio mi se, sam od sebe, nosilac poredbe: oblaci su kamenolom jer u prvima pucaju gromovi, a u drugom pucaju mine! to mi je otvorilo nov zrenik smisla. Danas (tako govo 5

ri Kulenovieva tvrava) nada mnom upalj stoji i kamenolom oblak, to znai da je nekad, u njenom vremenu, bilo drukije. Danas je prazno, iscrpeno nebesko nalazite kamena za gradnju, to nam priziva u pamet nebesko neimar stvo iz usmenog pjesnitva, one kule i gradove zidane na grani od oblaka. Ovo je pjesma o tvravi iz dalekog vreme na koja, svojim govorenjem, baca otro svjetlo na optu sudbinu ovjekovih gradilakih napora u istoriji, ali, poto je Kulenovi u svemu to vidi oko sebe otkrivao ifru vlastite duhovne ili opstojne situacije to je esto znailo muke ovo je i pjesma o njenom tvorcu: pozni komunist Kulenovi vie ne umije, kao onaj mladi, zidati u oblacima i, uz to, vie se u nebesima ne pale fitilji pjesnike kreacije to su oblake pretvarali u kamenolome koji su ga snabdijevali materijalom za pjesniku gradnju. 2. U predgovoru Kulenovievim Izabranim djelima iz 1983. godine Midhat Begi kae:(...) u sredini koja mu je dala poratno prebivalite bilo je potpuno potcijenjeno njegovo pripovjednoroman sijersko i esejistiko djelo, a u Bosni i Hercegovini od koje se odvojio, to je doprinijelo da u prvom cjelovitom kritikoistorijskom djelu, izalom u biblioteci Kulturnog nasljea Bosne i Hercegovine, Pregled knjievnosti u Bosni i Hercegovini poslije 1945. istaknutog romansijera, pripovjedaa i kritiara Riste Trifkovia, iz 1968. godine, za ivo udo nema ni slike ni imena Skendera Kulenovia, zasnivaa te knjiev nosti, i njenog najveeg pjesnika.

I za mene je Kulenovi najvei pjesnik te knjievnosti i, u isti mah, jedan od najveih jugoslovenskih pjesnika 20. stoljea, ali i jedan od najveih arobnjaka koji su ikad

na jezik upotrebljavali u knjievne svrhe: dao je nekoliko uzoraka najsavrenije pjesnike primjene tog jezika otkad on postoji kao knjievno orue. No moda rije orue nije sasvim na mjestu, jer Kulenoviu jezik je bio cilj bar koliko i sredstvo. Proitate li bilo koju njegovu pjesmu, ili njen komad, snano osjetite da je pjesnik, ponajprije, uvar jezika, i sluga jezika reeno sartrovski a potom i sve ostalo, i da je poezija prevashodno dogaanje u jeziku, pa tek onda i tota drugo. Posegnimo opet za primjerom. Kad u sonetu Noturno kae: I smislie mene iz moje amebe, ovaj, naoko, jedno stavan iskaz o zaetku ljudskog bia krije slutnje irokog ras pona: od sadanjeg do iskonskog i od lirskog do ironijskog. Taj skok od ljudske misli do amebe, taj ponor vremena koji se otvori posljednjom rijeju stiha, nagovjetava puninu, ili, ako vie volite, teinu ljudskog i imaginativnog iskustva koje je leglo u Kulenovieve najbolje stihove i pjesme. Kao da je prapoetak svekolikog ivota izjednaen sa trenom pjesniko va zaea, tanije, kao da svi mi startujemo od amebe. Ovaj munjevito prevaljeni put od ljudske misli kao emanacije visoko organizovane materije mozga do najprostijeg obli ka ivota u amebi odvodi nas u oblast gdje je sve pomalo pomjereno, sve pomalo lebdi, jer je izmjeteno iz realnog okvira i zato obasjano ironijom: ono to u postelji rade otac i majka jo nezaetog djeteta dobija dostojanstvo mislenog ina. Glagol smislie stoji, u stvari, umjesto stvorie. Da su ga stvorili iz amebe, stih bi bio i dalje dobar, ali ne bi bilo is koraka u zaumno, ni brisanja granice izmeu duha i materije. A sve je saeto u jeziki mlaz u kojem meki sonant m, etiri puta ponovljen, biva naelo jedinstva mogunog tek u poeziji, naelo slivanja ljudske misli i praivotinje, niskosti i veliajnosti trena nastanka, slutnje o vlastitoj preegzistenciji u vidu amebe i prozrenja da je zainjanje ovjeka ve jedan duhovan dogaaj, i sve skupa daje pomalo mitsko, pomalo

filozofsko osjenenje iskazu koji nas odvlai u dubine eg zistencije gdje je malo kom Kulenovievom savremeniku bilo dato da boravi. Ukratko, radi se o mnotvu knjievnih posljedica jezikog dogaanja iniciranog susretom glagola smisliti i imenice ameba, posve neoekivanim, jer na stav prema stvarnosti i jezika orua kojima ga artikuliemo ne doputaju da bude miljenja gdje ima ameba, i obrnuto. Ovu poeziju trebalo bi propisivati kao lijek protiv redovnih, uhodanih, naviknutih misli i osjeanja. Da sve to rekoh nije moja slobodna esejistika nadgradnja ve pomno ispitivanje znaenjskih mogunosti jednog velikog stiha svjedoi i sonet uda, jedan od najboljih u Kulenovievoj prvoj knjizi soneta:Svrh snijega do juga rijeka: zveket vilinskog nakita. Tu glau se krili galeb, korijenom gnijezdi se jasen. S pastrvom danuju zvijezde, i vidre s eljem rakit. Nebo ogromnosti oko. Tu protegnut sam i spasen. Srce je sjelo na prijesto, i svaku pomiso cara domisli odmah i prui iz sebe oblije krasa. Zrno do zrna se stiem u punom srcu svog nara. Sam, bor iz petnih mi ila u bezdan sunani stasa. I na dnu go sam oblutak ljubljen oblinama vode. Sva nevidjela se bistre kroz bistre mi oi rde. U mranoj duplji mi duba zlate se zujna mi saa. Sunovrat s gromom sam slapa, i iskok duge iz pjene. S njom gasnem, i svaka mi kap se, u sladostrau mijene, u praroditeljku ud, u prakap bremenu vraa.

Zar poenta ove pjesme ne govori o povratku u amebu, ovaj put ne u svoju, nego u optu? Protegnut, na Zemlji, koja je elipsom izostavljena kako bi svojim duhom, svojim biem mogao biti protegnut na sve oko sebe i zato spasen u punom poistovjeenju s prirodom, koje svjedoi da je ovaj tekst iziao iz pera jednog od najdubljih pjesnika prirode 8

koji su pisali na naem jeziku, Kulenovi se vraa, svakom kapljom sebe, na sam poetak ivota, u prakap bremenu: rije je, dakako, o prvoj kapi koja je rodila sve ivo, o pra roditeljki uda koju pjesnik dosee jednaei se s prirodom i umom i emocijom i matom. Jer slika srca koje je sjelo na prijesto na nezaboravan nain artikulie carsko vaznesenje u zanosu koji je bogat mi slima poteklim i iznutra i izvana, iz pjesnika i iz krasa, rije je o dvosmjernoj komunikaciji: oblije krasa ne samo da domisli misli roene u vaznesenju srca, nego ih pjesni ku prua iz sebe, srce ih otkriva u pejsau, uspostavljeno je strujno kolo izmeu srca i krajolika. Ali povratak u pra roditeljku ud dosee se i jezikom: ko moe pouzdano rei o emu se uistinu pjeva, na primjer, u stihu: Zrno do zrna se stiem u punom srcu svog nara? O punoi u pjesnikovu srcu? O punoi u srcu nara? Radi se o kriancu, o naru koji je pjesnik i o pjesniku koji je nar, a takvo to moglo je biti proizvedeno samo jezikim putem i to, ponajprije, zahvaljujui krenju jedne zabrane na kombinaciju, kako bi rekli jezi koslovci: gramatika zahtijeva da se kae: zrno do zrna se stie, to jest, nalae tree, a ne prvo lice, koje u pjesnikov iskaz uvodi dva subjekta! Prvo lice brie granicu izmeu pjesnika i nara, uvlai pjesnika u nar, a zamjenica svog omoguuje naru da ue u pjesnika, da bude slika njegove nutrine. Briljivom analizom bi se lako dokazalo da je ovdje zanos, koji pjesnika duboko poistovjeuje s prirodom kao arsenalom udesa, maksimalno kontrolisan jezikom, ak djelimino napravljen jezikim sredstvima. Na primjer, skraeni oblici dativa kojima pjesnik sebi daje, dodaje prirodu, pogotovo u stihu: U mranoj duplji mi duba zlate se zujna mi saa. Ta mrana duplja i zujno sae neto su spoljnje, to postoji van pjesnika, u dubu i, u isti mah neto nutarnje, dativi briu meu to dijeli ta dva svijeta, dativi su orue pjesnikovoga jednaenja i s dubom i sa saem. Slino je i sa stihom: Sva nevidjela se bistre kroz 9

bistre mi oi rde. Oi su i pjesnikove i rodine, ali ovaj dativ ne doputa da odluimo jesu li pjesnikove oi postale bistre kao u rode (koja je barska ptica, stoga ima otre oi da moe vidjeti to dublje kroz vodu, do hrane), ili pak pjesnik, poistovjeen s rodom, gleda njenim oima u sva nevidjela? Nevidjelo je narodska rije i znai mrak, tamu, na ta je neophodno ukazati, jer ovaj stih posjeduje i emotivni i saznajni naboj: pjesnik je spasen od mrakova savremenog svijeta, i mrakova u vlastitoj dui, kojima je umakao u prirodu, ali, u isti mah, njegove oi, posuene od rode, koje bistre sva nevidjela, govore o jaanju njegove spoznajne moi. 3. Kulenoviev jezik je i narodski i skroz lian, posjeduje arhajsku snagu to see do amebe i do prakapi bremene a u isti mah je do srike moderan. Jednim krajem uranjajui u iskonsko, drugim krajem je otvoren ka svim novinama, zato ne oskudijeva ni u plebejskoj stamenosti ni u aristokratskoj prefinjenosti. Za Tolstoja je reeno: od ovoga grofa nije bilo veeg muika u ruskoj knjievnosti. Za Kulenovia se moe rei: od ovog bega nije bilo veeg kmeta u jugoslovenskoj knjievnosti. Spoj kmetske snage i begovske gospodstvenosti, aromatine drevnine i bitnih novina, daje ovoj poeziji veliki raspon koji je temeljno jamstvo njene veliine. Ta poezija zasiuje svih pet ula, skrauje rastojanje izmeu nas i stvari, jer pjesnik vidi mnogo vie od nas, i esto kao da gleda kroz uvealo, uje mnogo vie od nas, ak i kako lijesci u pupoljcima sitna srca kucaju, stoga nas ova poezija sa stvarima familijarizuje, u njih nas utapa, to ne umanjuje njenu mo da sluti obzorja onkraj materije, da otvara prozore u ino. Emotivnost, koja esto ide do najvie ekstaze, ne smeta joj da misaono snano vibrira. 10

S dna sue kedrovi sru pa kronjama vodoskok pru u e svih rana zeleni tamjan tiine.

Ovi stihovi (iz soneta Pod kedrovima) djeluju kao dovreno djelce, kao vrsna minijatura, to je u Kulenovievoj poeziji svakodnevan pojav: njegov stih je spuva koja upija cijelu rasko zapaanja, osjeta, slutnji, matarija, primisli, emocija, ili, kazano kulenovievski, njegova stihovana rije je puna ko pun torba ren. arolija kojom plijeni metafora zele ni tamjan tiine potie iz trostrukog slikovnog udara: zelena boja koja se vidi, tamjan koji se njui i tiina koja se uje sjedinjeni su u smjesu velike lirske snage; ukljuena su, ili bi trebalo rei, napadnuta su tri naa ula istodobno, i to u dvostrukoj sinesteziji tiinu i vidimo i miriemo. Eto u ta se pretvara kedrovo lie kad ue u Kulenovievu pjesmu. O njegovu jeziku bi se moglo kazati ono to je Kulenovi, u poemi eva, kazao o zemlji u jesen: Nadaja sisom, hrani mirisom, / ugriza kisom. Zato je uutanje lia postalo tiina? Balar bi rekao: tiina i jeste trijumf zvukova prirode nad zvucima koje proizvodi ljudsko nasilniko, kakvo bi dugo bilo? prisustvo u svijetu. Ali tiina, ovdje, nije neto iskljuivo vanjsko: tiina je ono to utanje kedrovog lia unosi u duu, onaj mir, ona stianost, onaj spokoj. U Kulenovia se vanjsko s lakoom promee u nutarnje: kao u kadrilu, materija prelazi gdje je bio duh i obrnuto. Materija se oduhovljuje, misao se materi jalizuje, Laza Kosti bi rekao ovapuuje. I zar tamjanski miris, to ga izluuje lie kedra, ne sugerie da se radi o svojevrsnoj bogomolji? Zar Kulenovi ovdje nije paganski oboavatelj drvea, stari Sloven koji u drvetu vidi hram? I zar slika zeleni tamjan tiine nema pjesniku snagu kakvom nas plijeni japanski haiku? Odmah se uoava: ovdje nema pjesnika. Ni ljudi. Ima tek njihovih rana, koje su zadobile zasebnu egzistenciju, gotovo kao u Tina Ujevia: Duboka rana biva tajno bie. Svoj lini doivljaj pjesnik univerzalizuje zamjenicom sve. 11

Tano je da govori o svojim ranama, ali nije napisao tako: vlastito ja, njegovo izriito prisustvo, uklonio je iz iskaza, bar iz njegova prvog plana, ono je dato preutno, pjesnik se pomakao u pozadinu, u podrazumijevanje, da bi u stih uli drugi. Svi drugi. Rane svih drugih. Subjekat je morao biti precrtan, jer sua u ovoj pjesmi nije samo ljetnja, mediteran ska, ve i egzistencijalna. U jednom intervjuu Kulenovi je rekao:Ne mislim da je poetski postupak kojemu i ja po svojoj prirodi pripadam jedini pravi. Ali kod mene nije moglo drukije nego kako je bilo od Ocvalih primula pa preko poezije u ratu do poznih soneta. Svakoj mojoj pjesmi prethodio je neki neizdriv napon u meni. Napon neega to je, gledano s jedne strane, neka neispiljena misao, s druge emocija. (U meni se to dvoje nikako ne razdvajaju. Misao mi postaje emocija i emocija misao. To je kao kad se susretnu barut i iskra i rascvjetaju u plamen, i pri tom je teko saznati ta je bilo barut ta iskra). Jedan primjer da Vam navedem za ovo moje. Bio sam jednom pod takvim dugotrajnim naponom, vozio sam se s jednim prijateljem njegovim kolima od Dubrov nika preko hercegovakog kra, cesta nas dovede do suhog korita rijeke, koja se naglo pojavljuje poslije topljenja snijega i potom naglo presahne, ostavivi za sobom samo suhi katarakt kamenja. U tom trenutku, u tom suhom kamenju, preko kojeg je prola voda, i u tom ednom korijenju obala koje novu vodu eka, pre poznao sam sebe, i tako je nastao moj sonet Mrtvo korito. Tako je to bivalo u svim mojim pjesmama.

Teko da se moe precijeniti vanost ovih rijei koje sa dre ogoljenu formulu Kulenovieva pjesnitva: prepoznavanje sebe u svemu izvan sebe, vanjski prizor kao zrcalo, Eliot bi rekao objektivni korelativ, unutarnjeg stanja. Priroda je Kulenoviu znaila osnovni oblik nalaenja sebe, i nalaenja sveta, da se posluim rijeima Miodraga Pavlovia. Sua o 12

kojoj govori ovaj sonet znai i suu u nutrini, u sopstvenom biu, ali je i slika egzistencije uopte. Te ako je sua metafora pjesnikovog i uopte ljudskog, pa i postojanja kao takvog, prirodno je to rane ne bole nego su edne i to su kronje kedrova postale vodoskoci koji tu e gase. Ova slika ivi od izokrenute logike: umjesto oekivane i manje nagovjetajne metafore vodoskoci kronji pjesnik pravi metaforu kronje vodoskoka kedrovi su, dakle, svoje kronje pozajmili od vodoskoka! na to je mogla uticati i rima, ali u velikoj poe ziji, a sonet Pod kedrovima je velika poezija, nita nije zbog rime, jer majstorima, a Kulenovi je pjesniki maj stor prvog, nekad i najvieg reda, rima nije prepreka koja se savladava ve pomonik u konanom uobliavanju i nijansiranju smisla. O putopisu Cvijet i brana Asuana, koji je suta lirika, Begi kae da tekst je sabirnog estetskog znaaja jer upu uje na sonet Vaze, a donekle i Pod kedrovima, s jedne, a na roman Ponornicu, s Muhamedbegovim vienjima Kaira i ElAzhara, s druge strane. U tom tekstu ima slika: s oima kao puzavicama uz masnozelene, rasprsnute vodoskoke ovih ucvalih kroanja. Metafora iz putopisa vodoskoci kroanja

Stoga nisam odolio kunji da navedem odlomak: Kao da na svi jetu nema mjesta gdje su se stameni iskonski troheji zemlja, voda, vazduh i sunce slili, ugrozdili u rime takvih cvjetova kakvi su ovi to bukte nada mnom u kronjama sa vazduastim plaminja vim oreolima ara oko sebe. Ovo se jedna ogromna ljetna duga rasprsnula i sva sasula u ove kronje, pa visi meu liem u rosnim kapljama, u curcima, u grozdovima svoga spektra. Postoji na zemlji najvii planinski vrh, postoji najdublje morsko dno. Moda postoji i najdublja istina (koju niko nije otkrio, a hodamo po njoj i traimo je). Moda negdje postoje i najljepe oi. A ako igdje postoji cvijet nad cvjetovima, aba cvijea, onda je to ovaj mali asuanski dunglavrt, gdje se ovako rascvjetava decembar nad Nilom. Ovakve Kulenovieve tekstove, kojih nije malo, treba stavljati uz bok njegovim pjesmama, kao vrhunsko pjesnitvo u prozi.

13

u sonetu Pod kedrovima izokrenuta je: ne slie kronje vo doskocima, ve vodoskoci kronjama, to je kronje snanije fokusiralo. Metafora vodoskoci kroanja ostaje na razini vizuelne slinosti koja nas odvlai od kronji, jer ono to se poredi uvijek je poetski manje vano od onog s im se poredi, dok metafora kronje vodoskok vraa nas tim kronjama, izotrava njihovu sliku, pribliava nas njihovoj sutini, podvlai njihovo bie: ne ogledaju se kronje u vodo skocima ve vodoskoci u kronjama koje su sredite poetskog vienja, jer je rije o slici koju je sazdala duhovna i egzistencijalna e. Sumirajmo: u sve rane, koje su edne lijeka kao usta vode, kedrovi pru zelene vodoskoke to miriu na tamjan i u duu unose spokoj. Uzgred: um lia savreno odgova ra umu vodoskoka: moda je porijeklo ove slike sluno? Eto zato kritika toliko govori o gustini ove poezije, o bes primjernoj materijalnoj zasienosti njenih slika, to je tek djelimino tano, jer u ovom pjesnitvu materija je svagda upregnuta u slubu duhu. Da nam pokae: kako kedrovo lie djeluje na duu, da izrazi, dakle, jedan nutarnji dogaaj, pjesnik sazdaje materijom nalivenu sliku koja mnogo kae, jo vie nagovjetava i potvruje da se u Kulenovia misao i emocija zbilja nikako ne razdvajaju: i ovdje misao mu postaje emocija i emocija misao. Ba kao i u maloas citira nom sonetu: Srce je sjelo na prijesto, i svaku pomiso cara / domisli odmah i prui iz sebe oblije krasa. To srce koje misli pogoena je definicija iskustva koje nudi Kulenovieva poezija. Tu nije kraj. Kulenovi je periode svog pjesnikog uta nja zvao suom, stoga ove stihove treba itati i kao provalu tvorake energije s dna sue, kao vodoskoke metafora koji gase njegovu tvoraku e. Oko jedne rijei iz ratarskog jezika uoblien je znaenjski krajnje sloen iskaz koji puti ka bukvalnoj, ka duevnoj, ka duhovnoj, ka egzistencijalnoj, ka stvaralakoj ei, stoga ima filozofsku dubinu. Natjerati 14

narodsku, seosku, folklornu rije ne samo da se maksimalno raspjeva nego i da filozofira kad ustreba, to je za Kulenovia, kad je najbolji, prosto bilo pitanje pjesnike asti. 4. Kulenoviev jezikotvorni nagon je bio silan. Jednom pravi nove rijei: neikren, mrakobjes, krvina, kamenbraz da, bezzid, stminiti, zvjezdojedi (ovo je pridjev u odreenom vidu), drugi put eksperimentira s ve postojeim: ili su mu duge, pa ih saima, zbija: prh, rasprs, rasprh, neizrek, inei ih eksplozivnijim i rbatnijim, ili su mu kratke: tada rije sok, na primjer, ne moe da izrazi punou doivljaja koji budi magnoven osjet mirisa, pa e ljuljov miris da toi sokovine zrele. Ovu sinesteziju nije teko prevesti na jezik proze: te sokovine toe stabljike ljulja koje isputaju miris, ali, poto je taj miris jak (radi se o kukolju: hljeb od ita punog ljulja omamljuje, ovrata, kako kau u Hercegovini i u Crnoj Gori, gdje ljulj zovu vrat) stabljike je potisnuo u pozadinu, zapravo istisnuo ih iz slike, tako da sokovine teku iz mirisa, ne iz stabljika a ovom jezikom operacijom poslovino omrznuti kukolj je pretvoren u izvor poetske arolije. Od tih sokovina, koje e u drugoj pjesmi postati soe vine, usta su nam puna kao i od slaina, mlaina, trudni na, kapljevina posljednja rije nije neologizam, uzeta je iz naroda, to nije naodmet napomenuti. U Kulenovia novosazdane rijei djeluju posve prirodno (stoga se nekad dvo umite: je li ih napravio ili naao u narodu?), jer ih ne kuje nego ih izniti, kako bi rekla Isidora Sekuli, to znai da je u njima uhvaena jezika mogunost koja je prosto visila u zraku, to jest, bila je prirodno data u jezikom sistemu. Kulenovi boluje od neke vrste strasti za sufiksima i prefiksima: oduzimajui ovdje, dodajui tamo, uznemirujui je, 15

neprestano, u njenom slikovnom jezgru, on rije odrava u stanju nedovrenosti, liava je definitivnosti. Kao da za njega u jeziku ne postoji nita dovoljno dobro i jako da ne bi moglo biti bolje i jae. U jednom sonetu iz Ocvalih primula kae: niz sjedrala ita, uta i preuta. Pojaao je boju: malo mu je rei da su ita uta, ali, funkcija pridjeva preuta ne iscrpljuje se u pojaavanju, jer se javlja nov preliv smisla: itni pejsa se razjednaava, ita su negdje zrela, negdje prezrela! Uz to, promjenom prefiksa u glagolu najedrala stvoren je oblik zasieniji suglasnicima koji je u isti mah znaenjski snanije usredsreen, zgusnut mu je smisao u iljak, u sjeivo. Njegova ita nisu najedrala, jer taj glagol bi govorio o rastu zrna, o neokonanom procesu, a njegova uta i preuta ita zavrila su s jedranjem. Moe se opet primijetiti da je pjesnika metar natjerao da skrati glagol najedrati u sjedrati, da izbaci vokal koji bi znaio slog vie, ali na to slijedi odgovor hitan: potovanje knjievnih konvencija pjesnikog majstora ne sputava ve podstie, i esto vodi u mala jezika osvojenja. Uzgred, kad pomenusmo ita, sjetimo se stiha iz istog so neta: ita su visoka, plava i preplava. I ovo je pojaavanje, kao u maloprijanjem stihu, ali nemojte misliti da se radi o ekspresionistikoj upotrebi boja: ita su opisana pridjevom rezrevisanim za ljudsku kosu! Zapravo za ensku (jer u ono vrijeme mukarci nisu putali dugu kosu kao u doba uniseks mode), te se moe rei da pridjev plav itnom pejsau podaruje erotski preliv smisla. Uza sve, ne zaboravimo: ovo je napisao esnaestogodinji deko! Nekad se ini da Kulenovi uiva u jeziku kao takvom, da degustira rijei s beskrajnom osjetljivou za sve njene tanine, onako kao to ih je, u usmenom pripovijedanju, degustirao amil Sijari. Ako je doputeno da na tren budem privatan, Kulenovi je oduvijek iao u nekolika meni najpri vlanija pjesnika naeg jezika ne na posljednjem mjestu zato to je imao ime da toli moju jeziku glad. Njegova strofa, to 1

je neto gusto do smolavosti, njegov stih je spreden od rijei koje hvataju itave snopove utisaka: Pa u podne / skikne vri skom itka zrika i cvrkuta kae se o zemlji u poemi eva. Ovdje svijet nije opisan nego tako rei zamijenjen jezikom. Poto bi bilo grehota ralanjivati stih koji poziva da se preda mo muzikoj snazi konsonanata u kojoj se sluti sam jeziki iskon (gdje su stvari i rijei jedno), dodau jedino da podne, kao tren najvieg intenziteta ivota, sliva u jedno psei skik, ljudski vrisak, zrik turka, cvrkut ptice, nudei sluhu zemaljski svijet ko opojnu cjelinu. Kulenovievu pjesmu, nekad, ne treba itati nego piti, srkati, njuiti, pipati nakon itanja ove poezije osjetite kako su vam se svih pet ula umorila od uivanja.Nisam, nisam sjetv: ov cik modrine, rosna zvijezda rascvrktana iznad ral, kap sunane grualine, grumen zemlje to se hljeb rumen mrvi, u sva sam, sva sam ove sjetve: vr rana, lelek la, jed zeleni, prsak krvi!

Ovo poje eva nad partizanskom kolonom. Pjeva ono to je bilo jue na fonu onog to jeste danas, mirnodopsko na fo nu ratnog. Cik modrine je metonimijska slika velike sna ge: eva se glasa u plaveti, ali je oku nevidljiva, stopljena je s modrinom, zato se uje kao oglaavanje samog azura. A poto je spreg cik modrine pravljen prema govornom obrtu cik zore, ko e ovdje glas, kojim se eva oglaava u svanue, razluiti od tog svanua, ko e rei da li nebeska modrina evinim glasom poje ili pak svie? Zvijezda rascvrktana je metafora utemeljena na sineste ziji koja ptiji glas preslikava na svjetlost zvijezda. Prirodno 1

je to eva, u nebeskoj visini, postaje zvijezda, a poto je ne vidimo ve samo ujemo, njen cvrkut je prikazan kao njena svjetlost, a treperavo zvjezdano svjetlo, na vidnom, savreno odgovara evinom cvrkutu na slunom planu. Uz to, pjesnik ne kae rascvrkutan, jer ritam zahtijeva krai leksem, a iz bacivanjem vokala u postignuta je vea koncentracija konsonanata: scvrkt, to onomatopejski pojaava evino zvuno postojanje. Ali zato je zvijezda rosna? Zato to eva, mada je postala zvijezda, nije sasvim prestala biti ptica s jutarnjom rosom na perju. Ta zvijezda s rosnim perjem koja je i poj nebeskog plavila i njegovo svitanje, takvu nevjerovatnu poet sku slitinu mogao je napraviti jedino Skender Kulenovi. Poto je u ovoj poemi sve podvrgnuto stalnim mijenama, eva potom postaje kap sunane grualine, to je vrlo tana metafora, jer grualina je prvo, uto mlijeko oteljene krave (koje se, kad ga kuha, zgrua), a u ovom zgunjavanju zvjezdanog u sunano svjetlo uhvaen je sam hod vremena: eva poinje pjevati u cik zore, dok jo ima zvijezda, stoga je i viena kao jedna od tih zvijezda, potom e izgrijati sunce, i eva postaje kap toga sunca. No poto je eva rascvrktana iznad rala jutarnji poetak oranja to priprema i motivie njenu pretvorbu u grumen zemlje, ne samo onaj pod ralom, nego u krilatu grudvu zemlje, kako bi rekao Veljko Petrovi, zemlje kao roditeljke svega ivog, zemlje koja se ogleda u svemu ivom, i koja prima natrag, u se, sve to je stvorila. Sve to se pominje u poemi eva, sve o emu se pjeva, sve to pjesnik naziva zemljom, jer ako stvari gleda iz njihove osnove, njihovog korijena, sve ivo na zemlji i jest zemlja. eva postaje grumen zemlje koji se u hljeb rumen mrvi jer je tako uje gladna partizanska kolona a ova pre tvorba ptice iz rascvrktane zvijezde u rumeno mrvljenje hljeba spada u one jezike dogaaje, zapravo arolije, zbog kojih Kulenovi i zasluuje naziv jezikoga vraa, vilenjaka, vjeca. Ni to nije sve. Grumen zemlje / to se hljeb rumen u mrvi slika je koju je izmatala nestrpljiva uobrazilja gladnih 18

partizana koja ne moe ekati da se zemlja poore, podrlja, zasije, da nikne ito i sazrije, da se poanje, ovre, samelje i tek potom se umijesi i ispee hljeb. Zato je vrijeme koje dijeli oranje zemlje, na poetku, od pogae, na kraju lanca radova, izbrisano, ili maksimalno zgusnuto, grumen zemlje koji se mrvi pod ralom munjevito se promee u hljeb jo jedan jeziki dogaaj kojem je krivac arobnjak u Kulenoviu. ija je eva sazdana od cika i cvrktanja, od nebeske modrine, od svitanja, od zvjezdane potom suneve svjetlosti i, na koncu od zemlje i hljeba, a sve je to zbijeno u svega esnaest rijei. Malo je pjesama na naem jeziku koje se, jezikom snagom, mogu mjeriti sa evom. 5. Jo je rano na ovom svijetu, kae grki pjesnik Odisej Eliti. Kad itam Kulenovia, taj stih mi esto proe kroz glavu: mnoga njegova slika, stih, strofa, pjesma nije drugo do komad zore istrgnut iz srca stvari. Njegove ratne poeme su bile, pored ostalog, bitka za zoru koja se glasi iz svega:O zoro, o posestrimo zoro, bar jednom grukom, kolik visibabom, zamlijei! S milosne svoje trepavice bar jednu mi kaplju kani rzdanic! Oglasi mi se bar grlom grlice! Il grlom obanice! Il zvonom mjedenice! Tako ti mladosti, cvatne zvijezde danice, mrvu mi sunca pomoli iza tkanice, makar mi posljednje sunce vidjele zjenice!...

Jer, mada se svijet dogaa ve milonima godina, po Kuleno vievu osjeanju nije mrdnuo od poetka, a ivot na zemlji je zapravo tek zaustio da kae to ima. Poema eva plijeni 19

ponajprije dojmom da prisustvujemo beskrajnom lancu raa nja novih i novih svitanja svijeta, da Zemlja jo uva netaknutu mo da tvori: od punog jo punije, od sonog jo sonije, od eksplozivnog jo eksplozivnije. eva je povodanj slika u kojim se jedno prelama na sto naina: kao da je majka Zemlja posudila pjesnikovu uobrazilju da prosanja sebe kao neiscrpnu rodilju oblika nalivenih apsolutnim ivotom. Zemlja tu prvo viena kao udovica meknul, koja, zdvljaena, jer je ljudi ne obrauju, odlijeva se sokom trav, / presoena / na pup piti, a kad njih sanja, sva se u mlije slatku zgusne / i u meden pelud raspe. Potom je djevojka pred prosidbu koja pred kosidbu, / obrmeni. / Onda u snu krene, teka, kroz jeseni, / porodilja / izobilja, prmlijeen. Zemlja zatim snije / da je / u osoki site staje / vime vre i zbrklo / to ga vae tele sasn. / Prevreno vedro da je mlade, ute varenike / na oranju to u vrua njed ra vaa / niz vilice, hladna, pljuska. Radi se o inverziji: ne sanja zemlja ljude ve ljudi zemlju i njene blagodeti, sanjaju gladni i edni partizani, jueranji ratari. To je san gladnih o obilju unitenom ratom. Ne radi se, dakako, tek o bukvalnoj gladi. Na pitanje N. Drenovca: kakav je bio podsticaj za pisanje ove poeme, Kulenovi je odvratio: Na to pitanje odgovorio je, bolje nego to bih ja, Oskar Davio, piui o evi. Ovu poemu ispjevala je glad. Glad za punim, integralnim ivotom, koji su htjeli da nam oduzmu. Zaista, samo u budnom snu gladnih jue ratara a danas ratnika zemlja se mogla obaviti ovakvim bogatstvom dovedenim do orgije:Ispod srca prsne, odvali se plod prensen, s grana zapljuti, s loza zalomi, sa strukova utih zrska jedar, brektav porod jeseni.

20

Hropcem brnja, trganja, trsenja, zgrca porodilja izobilja. Slatkputa, pretila, jesenja, nakca pregrti, njedra, usta, sepete. Stenje u pleteru kuruznih koara. Baza u eeru pekmeznih kotlova. Gaca drozgom vrisnulih komova. evelja pretilim kukovima krav. Davi duhm tijesnih smonica. Kadi dimom ljivnih sunica. Zapahuje hlapom rakije prvenke. Nadaja sisom, hrani mirisom, ugriza kisom.

Ali to je samo jedno lice gladi. Postoji i drugo: kad se zemlja iskrsne kao sofra pretvarena, / koljenima bgrljena, / u smoku rzboljena; / pita mrsna, sjezerena, prstima do koljena, / siti popuh s brijega slanine, / vrisak ljetnih so evina u kajmaku s planine, / zalogaj / to u njem brizga uraena godina iz tih rijei objavljuje se ne samo bukvalna ve i glad za integralnim ivotom o kojem govori Davio. Poinje se od tane i snane realistike slike prepune sofre, obgrljene koljenima onih koji jedu (ili moda onog koji jede, jer snivanje radije posee za jedninom), i razboljene u smoku, to jest u kajmaku i siru, a posljednji pridjev, koji znai smekan, raznjeen, mogao je biti uzet s narodnih usta, a moguno je da potie iz Mauranieva epa (s kojim se Kulenovi decenijama hrvao): Stoji mnotvo razboljeno / Blagom rijei starca blaga. Ali prostor kue odmah potom slikovno se naputa, javljaju se uveanja koja sadrinu sofre, da tako kaemo, teleskopiraju, pretvarajui je u pejsa: pita je sjezerena, kako se veli za vodu koja se skupi na jednom mjestu i napravi jezero, te nije udo to to jezero, njegova voda, dosee prstima do koljena. Maloas, dakle, koljena su, umjesto ruku, grlila, a sad su prsti dobili koljena, a ova 21

i ovakva pomjeranja jo jednom pokazuju ta se deava s je zikom tvari, poteklom iz naroda, kad ue u Kulenovievu pjesmu. To nije sve. Sa brijega slanine javlja se vjetar koji svakom brijegu prirodno i pripada. Rije je, naravski, o miri su koji struji iz hrpe slanine, ali vano je ovo slikovno uvea nje koje miris pretvara u siti popuh, dakle, u vjetar koji sam po sebi zasiuje (hrani mirisom), i pri tom stapa budnog sanjaa i sa sofrom i sa rodnim brijegom. Potom doe zbi lja velianstvena sinestezija koja nudi upravo taj integralni ivot: vrisak ljetnih soevina u kajmaku s planine. Ovak ve slike, razumije se, neete sresti u narodnom jeziku: sokovi svih planinskih trava (to jest, soevine, rije sok je pro duena iz istih razloga iz kojih u Ocvalim primulama ljuljov miris toi sokovine zrele) u okusu kajmaka su saeti i dovedeni do vriska koji je, pored ostalog, i meraklijski, jer svi Kulenovievi susreti s hranom, i u njegovoj poeziji i u njegovoj prozi, zasvjedouju da se radilo o vrsnome merakliji, jer jedino je takav ovjek mogao, kuajui kajmak, osjetiti na jeziku, na nepcu, saetak planinskog ljeta! I u zavrnom stihu, koji nam nudi zgusnuto vrijeme, njegov okus i sok, osjea se integralni ivot: zalogaj iz kojeg brizga uraena godina uvodi nas u duu onog ovjeka koji u svakom zalogaju hrane osjea njegovu istoriju, uti okus svih uslova koji su doveli do tog zalogaja, to govori i da je rije o pjesniku koji je posjedovao golemu mo uosjeavanja u Drugog, progovaranja iz Drugog. Kulenovievska inverzija, koja san pripisuje sanjanom a ne sanjaima, temelji se na dvostrukom poistovjeenju sa zemljom: rije je o ratarima koji su toliko vezani, izjednaeni sa zemljom da njihov san, posve prirodno, biva i njezin san, ali rije je i o ratnicima toliko poistovjeenim sa zemljom za koju se biju da njihov san ne moe da ne bude i njen san. Stoga zemlja i moe da snije dijete da je ocu na rukama, / msnto, / ciktavo, / mameno / nebu poteklo, i da sva se stopi u sne satne, / slainom nalije: / konica medena, i da je nevjesta 22

mazna, gojazna, / nevjesta stasita / u ljeta hljebn, prezrel, nasit i, poto pjanim se ljljem opije, da snije / da zrije, / klsn da je zrnata pletenica / pa je miluje pet vaih jagoda, / niz njive stenje rotkinja pvaljan penica: / povodanj nploda. Ovdje emo stati, kod ovih talasa penice koji se, u Kulenovievoj metafori, pretvaraju u talase poplave. Slapovi slika u evi pred oi nam iznose pijani balet zemnih sila koji kae da je sr ivota u njegovoj moi da u svakom asu bude nov i na vrhuncu sebe, a u isti mah pri prema skok u neto jo novije, snanije, punije, u samom sebi dovrhunjenije. A okvir tim neprekinutim pljutajima svjeine i prevrenosti ivota nije samo san gladne partizanske kolone, za koji se, zapravo, i ne zna je li san o prolom ili o buduem, san o jueranjem koje je rat unitio, ili utopijski san o sutranjem koje e njihova borba poroditi. Ima i jo jedan okvir ove orgije koji je vrlo star: lanane eksplozije ap solutne proljetnosti i proljetne apsolutnosti ive tvari zbivaju se na podlozi drevne slike o nebu i zemlji kao ljubavnom paru: Suncu ispod mladih dlana / slabine joj dahte rodne, ili: Mlak ljubavnik, izdovoljen, sunce jenja. / Pah mlain, / srh slain / premeklim joj slabinama tanko srsne. Je li onda udno to je sve puno sonog smisla kao ona kajsija iz so neta Batovan koga usnijem? Ta slika puti ka sri Kuleno vievog senzibiliteta: punoa bia je to i smisao. Gdje ima punoe, mora biti smisla. Tragati za smislom znai otkrivati sjezerenost bia u samom sebi. Niemu se pravo znaenje ne moe dati izvana, tako to emo ga uvesti u neku optiju shemu odnosa, to emo ga natjerati da izie iz sebe i slui svrsi koja mu nije priroena. I to objanjava zato ideoloko breme, koje je ovaj pjesnik nosio gospodstveno, nije naudi lo njegovoj umjetnosti. Nema ideologije ni filozofije koja nee postati utvarna pred puninom ivotnog oblika koji je, od svog nutarnjeg intenziteta, na ivici eksplozije, stoga se moe kazati da je u ovim stihovima o evi saet, u najmanji mogui broj rijei, najsutastveniji Kulenovi: 23

ujte cvrkut rsprs grla, ujte prhut rsprh perja: ovog sunca, prvog sunca u godini, sva u prsnut u iverja!

Ovako izgleda istinski, puni ivot u oima ovog pjesnika: ako pjesma nije rasprs grla nije pjesma, ako uzlet nije ras prh perja nije uzlet. Ali ovakav treba da bude i jezik koji je dorastao istinskom ivotu: da istodobno zvui i znai, da znai zvuanjem, da zvui znaenjem, da u isti mah slika i poje, da slike poju, da poj slika. A ta zapravo znai stih: ovog sunca, prvog sunca u godini? Radi se o elipsi (rije je o poetku proljea, o prvom sunanom danu u godini) u ijoj dubini slutimo neto narodsko (kao recimo u obrtu ostati do sunca, to jest do zore), ali narod nikad nee ba ovako rei, pjesnik je, sluajui signale koje emituje puki jezik, napravio mali eksperiment dajui suncu vremensko znaenje, pretvarajui imenicu u prilog za vrijeme: prsnut u ovog sunca. Prsnut e u iverja i, ako mislite da je ovom stavljanju zbirne imenice u mnoinu, da je ovoj mnoini mnoine kumovala prisila rime, biete u pravu pod uslovom da niste smetnuli s uma da je rima jedan od vanih saradnika ovog pjesnika. Ukratko: jezik je savreno modelovan po mjeri punoe koja samo to nije prsnula, to jest po mjeri najvieg smisla kojim je evu ispunilo sunce. Kulenovi je duboko osjeao da smisao nije iskljuivo ljudska tvorevina, da je neposredno dat u prirodi, odakle bi ga drugo ljudska misao i mogla uzeti, iz ega bi ga i mogla ispresti ako ne iz onog preobilja od kojeg se eva boji da e prsnut u iverja? Sav moral, sva ideologija, sva filozofija bili su rastvoreni u evin sjetven pjesmen sok koji u ratu vie ne ndj mlade brazde kao to ih je nekad nadajao iz mog kljuna, iz mog perja, iz mog srca, kako veli eva koja je, dakle, prije rata, bila i sija i pjeva. Dodue, to dvoje bi se, ako se prevede na jezik razuma, moglo razluiti: rije je o evinoj pjesmi u 24

vrijeme sjetve, o pjesmi koja prati sjetvu, ali jezikim oblikom to je dvoje u Kulenovia pomijeano i pretvoreno u sok, koji zapravo nadire iz svih oblika ivota u ovoj bez sumnje najekstatinijoj pjesmi na naem jeziku. . Kulenoviev jezik, to trepti i bruji i gudi, iklja i brizga, uzlijee, igra i poskakuje, to se blista i prelijeva se i iskri, to nekad u istom zamahu dotie i visove i ponore ljudskog opstanka, jer s lakoom, kao u igri, mijea nebo i zemlju: O kolono, prhk dgo sila zemlji, / teka brazdo pola nebu! Posezanje za narodskom rijeju, as vioglavom i maznom, as tekom kao tu, as za arhaizmom aromatinim kao stare sehare, gradnja as djevianski svjeih, as obnova i preobrazba znaenja postojeih rijei u sprezi s rijeima u ijem drutvu nikad nisu bile, niti mogle biti, sve to zna katkad biti izraz vika kreativne snage, ak i poetske obijesti znalca koliko i majstora, nekad je posljedica gole nude, nekad oblik jezikog hedonizma koji prijeti da nam zakloni dublju neminovnost skritu iza jezikotvornog zamaha koji, naprosto, ne zna ta je dosta, a pri tom rauna s najsitnijim stilskim valerima i s najfinijim prelivima zvuka u rijei i reenici. Nema u nas pjesnika nad ijim stihovima, kao na uetu, ple e toliki broj akcenata i duina koje su tu, pored ostalog, da Kulenovievu iskazu obezbijede pravilan izgovor, jer podrazumijevaju itanje naglas. Treba aliti nesrenike koji mogu da se ne zanesu do plavih omaglica od mnoine sli kovnih, ritmikih, zvukovnih udara kojima nas ovi stihovi zapljuskuju odasvud: A od Kozare, rano moja, pa do Save, ljetina natisla iz slobode, ko iz vode, kukuruzi nanijeli ko vojske zelen,

25

glavinjaju penice bremen, ljive savke uplvile od slaina, pa se lijepo, od teina, razglavile ko steone krave: Svud hljebno je i medno je i grozdno je preko glave, krckaju zemlje ko krcate konice, ekaju, rano moja, da se oznoje, orne muke miice... Al zalud, zalud ekaju!

Pjesnik se najezdi osvajaa i nitavila koje je donio opire sli kama u kojim pjana glavinja i prosto dernei iva tvar u punoj slobodi. Kukuruzi postaju vojske zelen koje pjesnik, na imaginarnom, na duhovnom planu suprotstavlja okupatoru. Slike u kojim ivot buja i preliva se u mnotvu nijansi naj djelotvornija su pjesnika odbrana svijeta od svejeda. Te vojske zelen postaju jo upeatljivije kad zamislimo perjanice i lisnate sablje kojima su ti vojnici ukraeni i oboruani (uostalom, u drugoj reenici ratnog zapisa Ana Kulenovi kae: Po zelenim sabljama kukuruznih pera ve izbija ra). Mnoga Kulenovieva metafora proiruje moi nae uobrazi lje, jer nas goni da zamiljamo ono to je isputeno a tu je, ono to je preutano a silno energizira pjesniki govor. Kule novi nije lak, nekad je i preteak za itanje, pored ostalog i zato to zahtijeva da ga stalno dopunjavamo, da dublje smisaone mogunosti njegovih slika realiziramo u vlastitom duhu, o emu e jo biti govora. Slika tih vojski zelenih, koliko god bila od ovog svijeta, puti i ka bajkama: podsjea na drevne prie u kojim priroda pomae junaku: i kamen i drvo, i ptije pero i krljut, i ivinka i travka, stavljaju mu se na raspolaganje, podupiru ga u svladavanju prepreka i ostva rivanju njegovog nadljudskog zadatka. Napokon, glagol na nijeti blizu je narodnog obrta ljetina dobro ponijela, ali 2

znai i neto vie: vojske odista nanose. Te klipove mora mo zamisliti kao plijen koji sve vojske, otkako ih ima, odasvud nanose; u ovom sluaju, dakako, rije je o plijenu ote tom od neivota, od pustoi, od nitavila. U ljetini koja je natisla iz slobode, / ko iz vode, prepoznajemo spoj dva obrta iz narodnoga govora: za djecu se kae da rastu ko iz vode, a za masu, za svjetinu, koja i jest zvukovno vrlo bliska ljetini, vele da je natisla. Koje su posljedice ovog jezikog krianja? Apstrakcija je zadobila punu materijalnost, vraena joj je supstanca koja je iz nje isparila: sloboda je postala elemenat, zapravo alimenat svijeta: bez nje nema ivota ni biljci, kamoli ovjeku. No time se i krajolik puni znacima ljudskog prisustva: brzinom djejeg ikanja i tiskom i guvom svojstvenom ljudskom mnotvu. Predjelima koji su, njemakom ofanzivom, ispranjeni od ljudskog, jezikim putem je vraen ovjek, jer je rije o svijetu gdje sve postoji izjedna, gdje ljetina raste kao djeca, gdje je ovjek sebe, svoju ljudskost, utisnuo duboko u pejsa, u zemlju, u biljku koja nie iz te zemlje. Mnoina je, ovdje, jedan od noseih stubova pjesnike zgrade: ne slaina ve slaine, ne teina ve teine, ne zemlja ve zemlje. I u evi se ponavljaju te slai ne, praene mlainama i trudninama, a ovaj odlomak iz Stojanke ne znam je li u kritici ve na to upozoreno sadri zametak eve, njezin nacrt u minijaturi. Slaine indivi dualizuju voke: svako stablo ljive, iako po vrsti jednako svim ostalim, daje plodove koji posjeduju posebnu slast, du boko znanu onom koji ivi prisno s tim ljivama, radi oko njih. Slino je i s teinama: svaka ljiva nosi svoj posebni teret, ni dvije ne daju isti rod. Nije drukije ni sa zemljama: zemlja jeste iskonska jednina, pa ipak se njena cjelovitost i jedinstvenost razlau na zasebnine, jer Kulenovi gleda

Imenica alimenat napravljena od francuskog glagola alimen ter, to znai hraniti. Ova igra rijei posuena je od Pola Valerija koji u jednom tekstu govori o elementima pretvorenim u alimente.

2

i svojim Stojankinim oima, uivljava se u nain gledanja ljudi koji sa zemljom ive mnogo dublje no oni iz grada: oko i dua seljaka znaju da zemlja nije jednina, da svako njeno pare ima svoju posebnost, svoju duu koju je seljak upoznao, opipao vlastitim rukama. Slast ljiva savki prela je u plavet, okus im je postao vidljiv. Slaina i uplaviti narodne su rijei, ali, spregnu te u Kulenovievoj slici, zazvuale su posve moderno, iz temelja su preobraene i obnovljene. Sinestezija, kao poetsko naelo, die u vis, produhovljuje smisao narodnih rijei koje su presiene tvarnou. ak se ini da je u savkama koje se plave aktivirano plavetno prisustvo Save. Upravo u ovakvim spregovima ogleda se spoj snage i nijanse kao jedna od najviih vrednota Kulenovieva jezika i poezije. Uzvik rano moja, po zvuku tubaliki, uokviruje tren golog ikljanja rodilake sile, zapravo ivotne siline iz svega. Na poetku odlomka, taj uzdah nagovjetava bol pred besmislenom puninom i obiljem naploda u predjelima opustjelim od ljudi. Dodue, ljetina ne haje za njemake ofanzive, buja u vlastitoj slobodi koja nagovjeuje da se putevi prirode i istorije ne ukrtaju. Stoga i ta sloboda, u kojoj i iz koje sve buja, takoe boli. A na kraju, kad opet odzvoni uzdah rano moja, te rijei dobijaju nov podsmisao: toliko obilje, slast, i punoa, propae jer nema ornih mukih miica da sve to poberu. Ostrvo, na kojem ivot diklja u nebesa, okrueno je, kao prstenom, golim besmislom istorijskog nasilja. . Ovaj odlomak je primjer, kakvih je u Kulenovia mnotvo, pogotovo u Stojanki i evi, koji zorno predoava ta se s jezinom tvari iz narodnih usta dogaa kad je pjesnik prome svojim uvstvima: narodni jezik se die na viu razinu smisla, postaje bogat prelivima, zadobija veu slutljivost. Pjesnik 28

ne oponaa, ne reprodukuje narodni jezik, ve od njegovih sastojaka poto ih iznutra prosvijetli, vlastitim biem im udahne nov ivot sazdaje originalno vienje s jakim peatom individualnog. Stojanka se temelji na spoju pjesnikova i pukog glasa: osjeamo da to jeste narodni govor, da se tako u narodu jaue, kune i narie za mrtvima, ali ni na as ne prestajemo osjeati da je to Kulenoviev, i iskljuivo njegov, nain kazivanja. Stoga se ne smiju zanemariti pjesnikove rijei:Kao esnaestogodinji mladi, imao sam dvije sveske lirskih pjesama, od kojih mi se sluajno sauvalo pet soneta. U ratu 1942. bila mi je trideset i druga godina kad sam napisao jednu epsku pjesmu. To to sam u prvom sluaju iao u lirsku graviru, a u drugom u ire platno, nikad sebi nisam mogao intimno objasniti godinama, godinama ivota i poezije, nego time to je moje osjeanje u jednom sluaju bilo izrazito introvertno, a u drugom izrazito ekstravertno: prvi put sam se objektivirao kroz usamljene jagorike, drugi put kroz rodilju ovjekovu, i kroz evu nad glavom borca, i kroz borcaobanina, kroz pakao i sjaj jednog velikog ljudskog podviga.

to je suta istina kad je rije o Ocvalim primulama, Sto janki i evi, ali je pitanje je li pjesnik u Pismima Jove Stanivuka uspio sebe objektivizirati: nama izgleda da je, u toj poemi, Jovino bie jae od Skenderovog. Stoga je djelimino tana i Konstantinovieva dijagnoza da Stojanka i eva znae vaskrs folklora, jer se radi, isto dobno, o njegovu vaskrsu i o prevazilaenju. Stoga i umjet nika potresnost Stojanke nadilazi tragiku istorijskog trenutka u kojem je nastala. Pogledajmo njen poetak: Svatri ste mi n sisi pala joj, blagodtno sunce knpoljsko! svetrojici povijala noice sam rumene u bijele pvoje lanene, svetrojici sam prala jutrenje tople pelene...

29

Joooj, Srane, Mrane, Mlaene, joj, tri goda u mom vijeku, tri prvne u mom mlijeku, tri saa teka, silovita, to ih utroba moja izvrca, joj, rosni trolisni strue djeteline knepoljske, to procva ispd moga srca!

Zar ovdje majka, u neku ruku, iznova ne raa svoje sinove? Zar ih ne doziva natrag u ivot, zar onomatopejinost glagola apati ne ini snano osjetnim prisustvo djeteta na maji nim prsima? I zar tu djecu istodobno ne vidimo i ne ujemo? Ili, kako sam pjesnik ree u eseju Iz humusa: vidjehuh nekakvo davno radosno majinsko nadajanje i alapljivo djeje sisanje. Ovo vidjehuh naputak je kako da itamo najuzbudljvija mjesta u njegovim pjesmama, zasnovana na istovremenom udaru slike i zvuka. Toliko smo puta, dok i tamo Kulenovia, prisiljeni da istodobno gledamosluamo prizore u njoj, a nekad ne znamo ta je jae: slikovni ili zvu ni zamah njegova jezika. I u prvom stihu Stojanke vidimo dijete na grudima i ujemo mljaskanje njegovih usta, ak os jeamo oblapornost djejeg sisanja sugerisano onomatopej skim apap i slutimo majinsku radost davanja: tom rije ju se, usred ratne katastrofe, usred trijumfa razornih sila, pri ziva prisni kuevni svijet kao neto to se, makar i iz sjeanja, suprotstavlja zatornim silama. I kako je veliajan potez od majinskih grudi do sunca na nebesima koji stvara pjesniku jednainu od dviju glavnih hraniteljskih sila, jedna na zemlji, druga u vaseljeni. Taj jauk, kojim se doziva sunce, pjesniki je izvanredan: iako kosmika sisa, sunce je, pridjevom knepoljsko ukljueno u zemni svijet, umijeano u ljudska zbivanja, tako rei. Sunce je pozvano da bude svjedok 30

Stojankine sadanje nesree i negdanje sree: uzvik joj i pridjev blagodatno, ostvaruju ravnoteu oprenih emocija. Uz to, ne treba previdjeti debeli premaz bjeline: bije sjaj i iz sise i iz sunca i iz lanenih povoja i iz pelena i iz jutra! Jedna od najtraginijih pjesama naeg jezika poinje kao brizganje bjeline, sjaja, rumenila, topline. Potom doe dozivanje sinova i, kao u narodnim tubalica ma, reanje apozitivnih metafora koje zrcale bitnu struju smi sla u ovom djelu. Jer u Stojanki sve se oprirouje: mlade na Sranovoj miici je mrka kupina, a onjaci Mlaenovi su ostale zube prerasli ko u kurjaka. Te slike udaraju jak biljeg izginulim sinovima, individualizuju ih, ali i slute svijet u kojem je ovjek svojta kupini i kurjaku, u kojem Stojankini i uopte ovjeji sinovi najsnanije bivaju odreeni ako ih proglasi za tri ljute meave, ili tri saa teka, / silovita, ili rosni trolisni struk djeteline. Svijet u kojem je ljudsko i vanljudsko svezano u tvrd vor, ujedinjeno u jednu tako rei kvrgu da bi se izdrali svi udarci. A onaj doziv Kozaro, seko zelena, druga majko moga Mlaena, jauknut je iz sri takvog osjeanja svijeta: Kozara je uvuena u ljudski svijet, prestaje biti beutna planina, koja joj je uzela sina, i postaje mu druga majka, to je nain ili da se ne prizna njegova smrt ili da se ovlada bolom zbog te smrti, ali zar nije, u isti mah, sestrenjem Kozare, Stojanka i sama pomalo postala gromadna kao planina? Pred nama je svijet gdje se sve jedno u drugom ogleda: Kozara izvila tri bora pod oblak, / Stojanka podigla tri sina pod barjak!, sve se vee u jedinstvo unutar kojeg svaki oblik ivot je svoj, uzrazlien sve ima svoj biljeg po kom ga moe lako poznati. To se otkriva i u Stojankinom leleku: tri prvne u mom mlijeku, to je najmoniji stih u citiranom odlomku, a snagu i ljepotu crpi iz prikrivenosti svog smisla: kao da je Stojanka rodila jednog, a ne tri sina. Kao da je svako raanje dogaaj koji se zbiva prvi put. Kao da je rodila tri jedinca. Nije sluajno to pjesnik svatri i svetrojica ispusuje 31

kao jednu rije. Moe to biti i oponaanje narodskog naina zapisivanja rijei: to je u (iz)govoru cjelina, to se i pie zajed no, ali oni jesu cjelina, jesu isto, to je pojaano i rimovanjem njihovih imena. Koliko god ih majka moe lako poznati kao bia koja se ne mogu ni s kim zamijeniti, toliko su, u isti mah, i jedno. Pred nama je svijet gdje se sve potvruje pripadanjem neem irem do sebe, gubljenjem u tom irem od vlastitog bia, uranjanjem u ukupnost ivota, ali i uvanjem zasebnosti, svoje lake prepoznatljivosti u toj cjelini s kojom je izjednaeno. 8. U ratu napisana a tek posmrtno objavljena poema Na pravi put sam ti, majko, izio, koja nije naena u pjesnikovim hartijama, nego ju je sauvao Branko opi, sa Stojan kom i evom sainjava trolist ratnih pjesama koje otkri vaju Kulenovievu opsjednutost naelom materinstva, jedna ko snano prisutnog i u eni i u zemlji. Jer ta je eva ako ne, ponajprije, himna majci zemlji kao neiscrpnoj porodilji izobilja? I ta je Kozara, kao druga majka, kao pomajka Stojankinog Mlaena ako ne zemlja koja joj jeste uzela sina, ali pjesnik, skupa s junakinjom, ima snage da, u najteem asu, u toj zemlji ne vidi samo onu koja uzima ve i onu koja daje ivot. I ta je majka Hanifa ako ne zemlja hrani teljka: A ona, / ko zemlja pregladnjela, / u ile sinujablanu svoj zadnji sok je brizgala? U pridjevu pregladnjela saet je teak travniki vakat kad je pjesnikova porodica postala gola erga i kad pijavica gladi / tjemena nam je nesvjesticom sisala. Rije je o majci koja je pregladnjela i zato to se odricala svog zalogaja u korist djece. No zemlja pregladnjela posuena je iz teakog jezika i znai ispoenu zemlju, iznurenu raanjem. Snaga ove sintagme potie iz njene tanosti, njene primjenjivosti i na majku i na zemlju. 32

To je ista ona zemlja iz koje je nico pjesnik u sonetu Nad mrtvom majkom svojom: stoj, gledaj: tako si nico ko to e iz nje trava. Te dvije majke, Stojanka i Hanifa, stoje kao dva naspramna zrcala koja se meusobno ogledaju i produbljuju. Prva je na istorijskoj vjetrometini gdje je samrt vraj zavrgla, druga je provela cio vijek u etiri duvara zatvorena. Pred oima prve je prostor od Kozare... pa do Save, a u uhu joj je uka velika i rsak do neba to dopire ak od moskov skog Jerusolema, druga je, u zatvorenom kunom prostoru bila zarobljena u zaludno sluenje mukarcu koji nikad nije prestao biti stranac: Voskom podova i mirisom mivene puti, / svjetlinom odaja i grla, / kajmakom na kahvi, / cimetom jela i tijela, / zaludu ga je, zaludu doekivala. Zar ove slike, gdje se nadovezuju miris izribanih i kao vosak utih podova i miris okupane enske puti, gdje se slivaju sijanje grla i odaja, gdje su jelo i tijelo sjedinjeni ehorimom i istim zainom, ne govore da je majino bie izgubilo svoju zasebnost, postalo dio kunog prostora, njegov produetak? Prva je sinove ljutom dojkom odojila, druga je: Dojkom ko hurmom / na usta mi je u beici slazila. / Ko u svoj uvir, / na dojku je uvirala u mene. Zar ove rijei ne svjedoe da prva raanjem i davanjem sebe potvruje, a da druga raanjem i davanjem sebe ponitava? U prvom sluaju, ljuto je rodilo jo ljue: u sinovima se majka jae individualizuje, jo vie postaje ona sama; u drugom sluaju, majka se u sina sva presipa, on je njeno ue, postala je to i on, davanjem potrla sebe. Stojanka se obraa Suncu, razgovara s Kozarom, sva je gr, kletva, puni napreg, poziv na osvetu, druga je utnja, trpnja, molitva, samoosuda, podnoenje sudbine, pratanje. Prva je gola ekstraverzija, druga je suta introverzija, ili, kako pjesnik veli, sehara mirisna, zakljuana. Moemo samo nagaati o razlozima zato Kulenovi nije objavio poemu Na pravi put sam ti, majko, izio, a jedi no svjedoanstvo nudi nam njegova supruga Vera u knjizi 33

Skenderova trajanja: Meni je jednom rekao da je treba preraditi. Ako su doputene pretpostavke ta je u njoj bilo za preradu, rekao bih da je pjesnik mogao osjeati to i italac: injenice zbilje nekad ne uspijevaju da se odveu od realistike ravni i trebalo ih je dii na viu razinu postojanja. Vera nam daje da naslutimo i da pjesnik nije bio zadovoljan likom svog oca kakav je uoblien u ovoj poemi. Opaske o ocu, rasute u njegovim izabranim djelima, daju ne samo mnogo sloeniju, ljudskiju sliku tog ovjeka ve i kompleksniji, bogatiji emotivni odnos sina prema roditelju. Vera kae:Nain kako je Skender oslikao lik oca u poemi Na pravi put... sestru, koja je danas jedina iva od dece, duboko vrea (rije je o sestri amki, M. V.). Tvrdi da otac nikad nije bio pijanac. On samo nije podnosio alkohol. Njemu je, kae, bilo dovoljno da popije dve aice i da ga to svlada. No, i to je bio jedan od uzroka nesuglasica u kui. Dalje, tvrdi, da je lik, tako dat, suta slika oevog brata Dervia, koji je bio sarko mangup, voleo lepo da se oblai, da se provodi, a i bio je alkoholiar.

Sporedno je, razumije se, je li otac ili stric posluio kao prototip za lik u Kulenovievoj poemi, kao to je nebitno (mada je pjesniku moglo biti vano i sprijeiti ga da svoje djelo objavi, ak uplivisati da ga osudi na nepostojanje, to bi se i desilo da opi nije sauvao rukopis poeme) je li tim likom pjesnikovu ocu nanesena nepravda i uvreda, a vano je pi tanje: zato je pjesnik svog oca ba tako naslikao? Poemu Na pravi put sam ti, majko, izio pisao je po najprije pobunjenik, a potom sve ostalo, koji svojoj majci preputa da kae: O sine, sine, sine nesretni, / bunom mi se otrova / i na put krivi zabasa: / Gdje e ti svojim nemonim rukama / sruiti nepravduplaninu?! (Tog pobunjenika Kulenovi se sjea u sonetu iz njegove druge knjige sone ta, izile dvije godine pred njegovu smrt: podignimo sti jeg nekih buna! Ima rezigniranog samopodsmijeha u ne 34

odreenoj zamjenici nekih!). A svaka buna poinje po bunom protiv oca kao despotskog autoriteta, kao utjelovlje nja nepravednog reda stvari koji se hoe sruiti i zamijeniti drugim. Bez lika oca kakav je u njoj dat, poema ne bi imala na emu da se dri, ne bi bilo stoera oko kojeg se okuplja njen puntarski naboj. Ustati protiv oca i biti na strani majke, kao rtve takvog svijeta s kojim je Kulenovi, kao komunist i kao partizan, vjerovao da treba za svagda raskrstiti eto temelja na kojem se ovdje pjesniki zida. Kad Kulenovi na kraju poeme kae:I uj me, uj me, s tespihom sijeda ropkinjo: Ruke su nae svemone, mi emo uskoro nad tvojim gradom tespihom ognjenim zvecnuti, i kad ti kurum ubasa u etiri duvara i kljunom propjeva kraj uha, to ti ja, majko, pravim putem dolazim, s vojskom i rumenim zvijezdama i vodim nevjestu, mladu mjeseinu, izaetu iz krvi, odrunjenu od srca, razgaljenje u grinama, od njenog grla i oiju i sehara mirisnih, otkljuanih, kue se kue preleu, i majke smiju sjedinama, zemljarana mldi novim djetinjstvom.

ovi stihovi mogu da zvue ak surovo, a obraanje: s tespihom sijeda ropkinjo sigurno nije njeno, ali to je gnjev upuen svijetu koji je od majke napravio roba. Zavretak poeme je, u stvari, njena rekapitulacija: svaki od ovih stiho va priziva nam u svijest jedan ili vie stihova koji su mu prethodili, ili aluzivno saima itave odlomke poeme, iz 35

temelja mijenjajui njihovo prvobitno znaenje. Na primjer, od stiha: kad ti kurum ubasa u etiri duvara, ako ga gledate iskljuivo unutar ovog odlomka, malo se lecnete, ali on se doziva s poetkom poeme: majci je proao vijek u etiri duvara, zato ste prisiljeni da maloprijanjem kurumu date nov smisao: to je kurum ispaljen u majinu i uopte u ensku neslobodu, a kulenovievskim slikama te neslobode i estoke pobune protiv nje, ne moe se porei pjesnika snaga:Premrlo krto joj tijelo u feredu, u kabur tijesan, slijep, zaguljiv, stavie. Ko ranjeniku, glavu joj bijelim tulbentom zavie. Ko s ovim svijetom, s rodnom se kuom i plahim umeem u umeu suza, majci na prsima, rastajala. Ko mejita, obeznanjenu je u fijaker unesoe, i dva je ata, kao na onaj svijet, zanesenu ponesoe i ko kadifu bijelu i kap rose sabahske mom je ocu donesoe.

Uzgred reeno, pjesnikova majka nije se ovako udala, nego se, jednostavno, ukrala, stoga nam je jasno da su lik majke i oca nadline, nadbiografske tvorbe koje je sazdao mnogo vie pobunjenik a mnogo manje sin. Slikom reeno, ovo djelo se razvija od majke kao sehare mirisne, zaklju ane na poetku do sehara mirisnih, otkljuanih na kraju poeme. 36

9. U Pismima Jove Stanivuka narodni jezik je u mnogo manjoj mjeri preobraen i sublimiran proputanjem kroz lini senzibilitet, stoga je od pjesnika glasniji njegov junak: oita je prevlast folklora nad individualnim talentom, to ne znai da su te pjesme neuspjele, ali se mora priznati da, u poredbi sa evom i Stojankom, djeluju kao nia vrsta poezije, ako ne raunamo povremene visoke pjesnike uzlete. Ali i to su dobro napravljeni tekstovi, dragocjeni i po tom to svojim humorom Kulenovievu pjesnitvu daju dimenziju vie, a mogu se, preteno, itati kao dramski monolozi. Dramski monolog je i Stojanka, ali u njoj pjesnika osje amo na svakom koraku i, sutinski, ne mogu se brojati pjesme u kojim pjesnik govori ne ono to bi hteo da kae u svoje ime, ve samo ono to moe rei u okviru ogranienja jedne zamiljene linosti koja se obraa nekoj drugoj zamiljenoj linosti, kako dramski monolog definie Eliot. Toj definiciji su mnogo blia Pisma Jove Stanivuka, a ponajblie Pismo preko mora (s napomenom u podnaslovu: Jovo Stanivuk lei sa saveznikim vojnicima u bolnici na Talijanskom ostrvu), u kojem se Kulenoviev junak obraa borcima svoje ete, zapravo svakom ko se jote odziva na spisak, i ovim eufemizmom koji znai: svakom ko nije poginuo, najavljen je humorni ton to svim stvarima oduzima teinu, relativizujui sve, ak i heroizam oslobodilake borbe: ono kad zamuri / pa u juri, a ovaj postupak humornog razlaganja teke stvarnosti, kako bi se njome duhovno ovladalo, pri kraju pjesme biva krunisan stihom: ime da vam manem nego takom. Ta taka, kojom Stanivuk, preko mora, u pozdrav mae subor cima, krije ne samo pobjedu duha nad materijom, duhovitosti nad ranama, ve i blistavu poetsku pobjedu jezikoga majstora: taka ovdje doe umjesto aka! Jovo se, nenadno, obreo na krvavom ovom panauru gdje ima stvora svakakvoga, / samo to ih nema rogatih te 37

rijei sugeriu da je Kulenoviev junak pomalo i Njegoev Drako u Mlecima, jer prikazuje tui svijet slikama iz svog svijeta, iz kojeg je izbaen, stoga ezne da me naa ujede i buva! To je ovjek koji, kad je prvi put vidio more, nije mo gao da se ne upita u udu: Tolka voda nigdje vodenice, / ili pralje, ili edne fuije. Ovo preslikavanje neshvatljivog tueg na samorazumljivo svoje koje se smatra jedinim pravim i prirodnim, poentirano je ednom fuijom to priziva bezvodne krajeve gdje iskljuivo ene tegle vodu s dalekih izvora, ali ovdje tih ena i nema, vanije su fuije koje su edne, jer i jesu simboli ei koja mori ovjeka u Jovinu zaviaju. Ovdje su galebovi bijele neke ptice kretalice to na valima prle i ovo pretvaranje galebijeg jata u seosko prelo sadri lirski humor kojim su obiljeeni i drugi iskazi u ovoj pjesmi. A evo kako opisuje pjesmu bolesnika: Onda za njom s lijeva / iz Inije izvije se eva. / Poslije njega oj zaojam i ja, / gora Romanija, / a prihvati s desna / gologuza pjesma / iz punoga mijeha / sve se redom, bijelo, crnokono, / sva se soba povalja od smijeha, / jer pjevamo slono, / i iz due pune, / kano vuk i Omerovo june. Majstorski je ovaj odlomak koji poinje dalekom basno slovnom zemljom Inijom a zavrava se Omerovim junetom. Majstorski je lanac slika koji poinje jukstapozicijom Inije i gore Romanije a zavrava nelokaliziranom gologuzom pjesmom iz punoga mijeha, lanac u kojem je dan iskaz dopunjuje, modulira smisao drugog: nakon eve iz Inije i njenog izvijanja, to jest pjevanja u kojem se preliva glasom, doe Jovovo oj zajam i ja, a ovo oj nije tu tek iz ritmikih razloga: da popuni stih jednim slogom, niti samo da nam olaka da razumijemo glagol zajam, ve da sudari visoko i nisko, istinsku pjesmu i poluartikulisano zavi janje, a ima i gore: gologuza pjesma / iz punoga mijeha iskaz koji brie pjevaa, jer je oito da je gologuz pjeva a ne pjesma i da puni mijeh stoji mjesto plua, a ova vesela gradacija ka dolje rezultira punom razigranou jezika. 38

Uz to, Romanija je humorno uveana u tako rei dravu kako bi mogla konkurisati Iniji. Poto Jovo nije s Romani je ve iz Krajine, pitamo se ta znai njegovo posezanje za Romanijom? Je li on ta gora Romanija, vidi li tako sebe, pre tvori li se u to kad zaoja? Ili, poto Inija bogme nije ala, posee za Romanijom kao onim najvrednijim i najslav nijim to je pohranjeno u njegovu epsku svijest? Ili je pak gola rije Inija, posuena iz epskih pjesama (U Iniji teko bezakonje), prirodno prizvala epsku Romaniju? Il je to nova, ustanika Romanija, opjevana u partizanskim pjesama? Kako god bilo, znaenje rijei u ovom odlomku vrlo je varljivo, jer nije realistiki prizemljeno: odvezalo se od zbi lje, svake, i bolnike s onu stranu, i ratne s ovu stranu mora, jezik se zatvorio u svoju poetsku samodovoljnost, rijei lebde u svom humornom vieznaju. 10. Kulenovieve slike hvataju i puninu njegovog vlastitog bia i puninu svijeta iskazujui ono to se moe zvati ivotnim maksimalizmom, ili maksimalizovanim ivotom. Biti iv, i samo iv, do konca, tako Pasternak definie zadau pjesnikovu. Kulenovievo pjesnitvo je blistavo ozbiljenje ovog zahtjeva: u svemu to je pisao, od poetka do konca, bio je ne samo istinski iv ve i mnogo ivlji od nas: ispoljavao je i viak ivota koji se, ne jednom, prosto prelivao preko ivica knjievnog oblika, to mu je i zamjerano: ti vikovi su, vele, znali knjievni oblik posve razbiti. Moe li se onolika koliina ivota zatvoriti u sonet a da on i dalje ostane sonet? pitanje je koje je, ne jednom, kritika postavljala. I kakav je to sonet iji stihovi nekad imaju trideset i vie slogova? Nato bismo mogli uzvratiti: a je li sonet sveta krava? Ako nije, ili, bar, ako nae vrijeme misli da nije, u emu je, onda, problem? Najvanije je da su to mahom izvrsne 39

pjesme, a sporedno je jesu li, i u kojoj mjeri, valjani soneti. Kulenovi je, ne jednom, pokazao da umije napisati izvrstan sonet koji je i savreno pravilan: ne mislim, pri tom, na so netni vijenac Ocvale primule, kojim je uao u poeziju, ve na sonete kakav je, recimo, Steak koji je najavio pjesni kov povratak sonetu nakon 32 godine:Steak mramorni uti govorom scena po boku, jai do kanda kie, povampirenja i krae. Njegov mjesec i sunce, to znae posmrtne lae, davno su prevezli duu, vjekuju sad u doku. Udaljili su se od njeg i gradovi i sela. Vidik mu stvore listopad i koze to tu brste. Vjetar podsjeti lijeske, i one se aptom krste. Zmija mu krene uz reljef, svoj reljef svije sred ela. Zato sama doao ovdje, kad sve ve ovdje pie? Posljednju blijedu zelen s jesenjom travom diem. uj, zvoni zrelo stablo to lijes mi tee una. Stihove to jo bruje dlijetom po steku svom stiaj, pa, uspokojen, pusti neka ih pokrije liaj, lezi pod steak stiha bez prevoznikauna.

Mada ne znamo kad je nastao ovaj sonet, znamo da je Kulenovi svoje pjesme dugo drao u ladici, i da je ovu obja vio 1959. godine, to znai da je, u knjievnoistorijskom smi slu, pretea Kamenog spavaa. U njemu su ispotovani sloeni formalni zahtjevi klasinog soneta kao najsitnijeg oblika velike poezije. Begieve analize pokazuju da Kule novi nikako nije bio samo poklonik mimesisa niti plijen pjesnike ekstaze, na emu se odve u kritici nastojalo, ve i snaan racionalni mislilac i analitik psihikih stanja svojih likova i svoje vlastite svijesti i da su njegove ekstaze koje je kritika isticala kao jedinu mu psiholoku komponentu mate i stvaranja, naroito u ratnim poemama, poev od Milana Bogdanovia, bile prosvijetljene i prosijane kroz stvaralaku matu uvijek na mrtvoj strai kritike i stilskokompozicijske 40

logike. Dananji italac ide dalje: jasno mu je da je prosud be, kojima se Begi suprotstavlja, odnijela voda, i izgleda mu neporenim Kulenovievo vrhunsko pjesniko majstor stvo, kojeg teko da moe biti ako u stvarakom inu ne sarauju nagonska sa umnom imaginacijom, da se opet posluimo Begievim rijeima. Steak ide u ne mali broj pjesama koje potvruju suvereno majstorstvo Kulenovievo. Pokaimo to analizom. Sonet poinje paradoksom: steak uti govorom, ili govo ri utnjom, ponajprije zato to je, razumije se, vezan s tajnom smrti: svaki nadgrobnik posveuje nas u tajnu koja ivom ovjeku nikad nee prestati da bude tajna koliko god se ini da, bar ponekad, pristaje na govor. Rije je o metafizikoj i utnji i govoru koji su privukli pjesnika u godinama kad ovjekove oi poinju da na oba sveta gledaju, kako ree Dui. Ali pjesniki kontekst omoguuje nam da u ovom okismoronu, kao najzaotrenijem obliku paradoksa, nasluti mo jo jedno, ne manje vano znaenje. Steak i uti i govo ri jer je neto i blisko i daleko, neto svoje i tue, neto i razumljivo i nepoznato. Blisko je i svoje i razumljivo, jer pripada prolosti Bosne. Ne samo Bosne, dakako: u prvoj reenici svog uvenog eseja Krlea kae da su bogumilski mramorovi razasuti na itavom junoslovjenskom reljefu izmeu Jadranskog mora, Une i Morave, juno od Save od Plakog pod Kapelom pa sve do Kolubare i Dubrovnika, ali treba dodati da ih najvie ima u BiH (58 547), pa u Hrvatskoj (3 253), pa u Crnoj Gori (2 803), pa u Srbiji (2 060). Tano je da Kulenovi pjeva prvenstveno o bosanskom steku, ali ne i iskljuivo, jer svu punou i bogatstvo znaenja u njegovoj poeziji, pa i u pjesmi o steku, neemo dosei ako je ne preslikamo i na junoslovjenski reljef. Tano je i da pjesnik u jednom intervjuu kae: Sve je moje iz Bosne, ali nee biti da porijeklo kae mnogo o krajnjim domaajima njegovog djela. Kako god bilo, steak koji je odavde, iz Bosne, ne moe da se ne obraa pjesniku i ne kazuje neto njegovu 41

umu, dui, cijelom biu. Ali steak je, u isti mah, tu i dalek i nepoznat, jer dolazi iz svijeta od kojeg nas dijele stoljea, drukijeg od savremenog, koji je iezao, od njega su pre ivjeli tek odlomci, stoga je nedovoljno shvatljiv, i zato tu. Zbog svega reenog steak uti govorom. Rije je o govoru scena. To su scene lova, vitekih tur nira i kola, ali to ovdje nije bitno, vano je da je imenica scena otro markirana, doivljavamo je gotovo kao uljeza: takve lekseme, u njega rijetke, koje kao da naruavaju stilski ceremonijal, Kulenovi znalaki upotrebljava, izvlaei iz njih maksimum izraajnih mogunosti. Zar daleka prolost nije teatar? Zar istorija, kako je tumaena u BiH, nije svedena na teatar? Zar prolost svaka, i svugdje, nije osuena da u ljudskim oima ostane manje ili vie teatar? Taj teatar ne moe da neto ne kazuje, ali to je govor koji uti, ba zato to je teatar: ne nudi pravi ivot, jo manje ivu istinu. Koja je zauvijek iezla. Ali steak uti i zato to je jak, ba kao u Sofokla: uti onaj koji je jak. Govor steka je govor vjenoga privremenome: prolazni ovjek ne moe sasvim shvatiti zagonetku mramora koji je nadtrajao stoljea. Kao da je Kulenovi pred stekom zastao da se okrijepi na vrelu snage. Vera Crvenanin, supruga pjesnikova, u biografskoj knjizi Skenderova trajanja upozorila je na vanu stvar: njegovi soneti ne mogu se sasvim razumjeti ako se smetne s uma da ih je pisao pozni Skender, to jest ovjek koji se suoio sa dramom biolokog gaenja, boleu, nutarnjim opustoenjem, slutnjama smrti. Steak pjesnika privlai kao zagonetka i kao spomenik pro losti, ali moda prvenstveno kao pobjednik nad silama rasta kanja koje vode u nestanak. Zato je metafora kande kie vana, jer to su i kande vremena. Sama po sebi, to je jedna od najsnanijih metafora u Kulenovievu pjesnitvu. Naoko, ima neto nadrealistino u ovom neoekivanom spregu ri jei koji sprva ne nudi predstavljivu sliku: zalud se pitamo gdje je nosilac poreenja, ta je zajedniko kandama i kii? 42

Potom otkrivamo da je njena pomjerenost posljedica krajnje preciznosti izraza i izotrenosti gledanja. Jer slinost kandi i kia je u uinku: pjesnika su brazde, to su ih stoljetne kie ostavile na steku, podsjetile na brazde kakve na ivoj puti ostave kande zvijeri ili ptica grabljivica. Rije je o jednoj od slika, duboko svojstvenih ovoj poeziji, koje su skrivene i trae punu saradnju italake mate. Kulenovi je decenijama bio svoen na pisca Stojanke, poeme koju je svak razumio, pogotovo kad ju je kazivao pjesnik svojim neuporedivim glasom. Danas, uprkos stvarnoj, ne kad i prividnoj komunikativnosti jednog dijela njegove poe zije, utemeljeno se moe tvrditi da je Kulenovi bio i pisac za proizvoaa, a ne za potroaa, kako bi kazao Majakovski. Da bi mnoge njegove stihove i pjesme shvatio, mora biti pjesnik, to iskljuivo ne znai onaj koji pie pjesme ve onaj ija mata sustvaralaki izlazi u susret mati pjesnikovoj. Kad itam Kulenovia, esto se sjetim Kolridevih rijei kazanih povodom ekspira: pjesnik je onaj koji od itaoca na izvjesno vrijeme (...) stvara pjesnika aktivno, stva ralako bie. Ako niste privremeno postali takvo bie, neete lako shva titi, na primjer, stih: Vidik mu stvore listopad i koze to tu brste. Opet skrivena slika: steak je zarastao u iblje, u gus ti, i samo u oktobru, kad lie opadne, ili kad ga koze obrste, otkrije se horizont oko njega. Ovaj stih je i jedan od brojnih dokaza da su pjesniku, dok oblikuje viziju, potrebne sve rijei naeg trojednog jezika, i bosanske i srpske i hrvatske. Da je kazao oktobar, stih bi ostao bez neeg bitnog. Pjesma je ono to se nikako drukije ne moe iskazati, a rije svaka mora biti ona prava, veli Kulenovi u jednom intervjuu. Listopad je tu, dakako, kao ona prava rije, da nam predoi, stavi nam pred oi, lie koje padanjem otkriva vidokrug oko steka oktobar to ne bi mogao. Uz to, ako je u divljinu zarasli steak ostao bez vidika, a uspomo oktobra i koza opet ga stekao, taj steak mora biti pomalo iv. Rei 43

ete: pjesnik mu je pozajmio oi. Tano: pjesnikove oi otkri vaju vidokrug oko steka kad opadne lie ili ga koze pobr ste, ali rijei u pjesmi i znae i suoznaavaju. Kande kie prikazuju tragove koje su stoljetne kie ostavile na steku, a usput kamen pomalo pretvaraju u ivu put. Uz to, steak ima bok, i elo, rijei s preciznim doslovnim znaenjem, ali, poto u pjesmi sve postaje metaforino, i one daju prilog oivljavanju steka. Kulenoviev steak nije jai samo od kandi kie ve i od povampirenja. U brojnim mitovima, koje je ovjek stvorio u raznim vremenima i na raznim takama zemljine kugle, izmeu due i kamena postoji dublji afinitet. Kamen privruje duu predaka, smiruje je, zadrava je kako bi tlo postalo plodno i kako bi se privukla kia, kae se u evalje Gerbranovom Rjeniku simbola, a ajkanovi u knjizi Mit i religija u Srba veli:(...) na Kosovu Arnauti ovako rade kada seku drvo za koje se boje da nije senovito: jedan see, a drugi eka sa kame nom u ruci, pa im onaj posee drvo, ovaj drugi brebolje postavi kamen na panj. Zato? Kamen ima mo da privue, vee za sebe svaku duu: setimo se samo grobnog spomenika, kome je bio prvobitni cilj da pokojnikovu duu za sebe vee; ili belutaka kojima se oiviuje grob i koji imaju isti cilj; pa onda belutaka koji se bacaju u grob pokojnika za koga postoji bojazan da e se povampiriti. Kamen koji Arnauti meu na panj poseenog drveta ima, oevidno, zadatak da duu koja se u tom drvetu moda nalazi vee za sebe, tako da ova ne bude u mogunosti da ode slobodna i izvri osvetu.

Mramor steka je, dakle, stanite due zato je esto i klesan u obliku kue s krovom na dvije vode, takozvani sljemenjak i nema bojazni da e dua ostaviti tako prostran, udoban, veliajan dvor da bi se povampirila. Najzad, steak je jai i od krae. U knjizi Skenderova trajanja, Vera Crvenanin je objavila biljeke na osnovu kojih 44

su nastala njegova etiri putopisa o Egiptu i, kad meu tim biljekama naete reenice: u Tutankamonovu grobnicu nisu doli lopovi, pa je stoga ostala itava. Inae bi sve nestalo kao i iz grobnica mnogih znaajnijih kraljeva, shvatite zato je steak jai od krae: svojom gromadnou teki su od dvije do trideset dvije tone, kako ree Krlea steci su jai od lopova. Ali steak je od krae jai na vaniji, bitniji nain: rije je o prepoznatljivom obliku srednjevjekovne kulture, bosanske i junoslovjenske, kojeg nema drugdje, koji se ne moe pokrasti. Ukratko: drugi stih soneta krije cijelo bogatstvo kazanih i nagovijetenih znaenja, sabijeno u sedam rijei: u steku se zrcale tri ravni ivota, jedan stih baca sondu u tri razliita mora postojanja. U treem i etvrtom stihu pjesnik tumai dvije are sa bareljefa: Njegov mjesec i sunce znae posmrtne lae, to baca dodatno svjetlo na prvi stih: steak uti govorom jer je zaboravljeno znaenje scena po boku koje su prestale biti samorazumljive, stoga ih treba objanjenjem pribliiti dananjem ovjeku, uloiti napor da se njihov smisao ponovo osvoji. Ali pjesnikovo itanje steka u vezi je i s drugim stihom: u besmrtni kamen uklesana su dva simbola koji zrcale prolazni ivot smrtnika, trajno kazuje povijest privremenog. Koliko god znaenja pojedinanih rijei, sintagmi i slika u prvoj strofi bila upuena u raznim pravcima, jer pjesnik se i ovdje trudi obuhvatiti to vie, nema sumnje da se sve sliva u vrstu cjelinu, stihovi se raaju jedan iz drugog, obasjavaju jedan drugi. Te Haronove barke, poto su prevezle duu, vjekuju sad u doku. Tuica dok prizvana je rimom, ali, kako rekoh, majstora rima prisljava da pokae ta umije. Jer dok je nepoetina, ili je bar od luke mnogo manje poetina rije koja iskrcavanje due pretvara u iskrcavanje robe, tanije, ljudskom aktivnou koju sobom nagovjetava da ne dozvoljava pristanitu na onom svijetu da sablasno opusti, da se posve skameni, jer ova poezija kroz koju snano struji po45

etski vitalizam kako je Kulenovi okrstio sutinu Nazo rove poezije unosi ivot i tamo gdje ga nema i ne moe ga biti: dok je bazen izmeu dva susjedna gata u kojem se iskrcava roba, isti se brodski trup i vri se popravka brodova. Poto su iskrcale robu, moda te posmrtne lae ekaju ienje ili opravku? Ovom pitanju je cilj da istakne dubinski kvalitet Kulenovieve slike: u rukama ateiste dok svojom tvrdoglavom prozainou, prenesen na onaj svijet, ne samo da oivljava avetinjsku luku ve i ironijski obasjava vjeru srednjevjekovnog ovjeka u besmrtnost due. Tu nije kraj. Prozaina rije dok raskriva pred nama me tafiziki horizont: prisiljava nas da, saglasno vjeri onog koji lei pod stekom, zamislimo vodu, puinu koja dijeli ovaj i onaj svijet: ponovo je rije o skrivenoj slici koja poziva na sustvaralatvo. Stojei pred stekom, ko zna gdje u srcu Bosne, to jest u srcu kopna, pjesnik se, ali i mi skupa s njim, iznenadno obreo na obali mora, to je posljedica majstorskog poteza kojim je produio, osvjeio, oivio kako god hoete mitsku sliku koja mee puinu izmeu ovog i onog svijeta, izmeu ivih i mrtvih. Prvi stih drugog katrena bukvalno je taan i ima veliku metaforiku snagu. Steci nisu smjeli biti daleko od naselja, kae efik Belagi u knjizi Steci i njihova umjetnost, jer je valjalo daleko nositi mrtvaca, a i daleko odlaziti obavljajui posjete i vrei razne posmrtne obiaje. Ali u predstavi dananjih ljudi, ak i dijela strunjaka, srednjovjekovni Bosanci (su se) sahranjivali po planinama, umama i inae zabitnim mjestima. Zaista, ima puno lokaliteta sa stecima koji su na krakim poljima, u brdima i na planinama, daleko od dananjih naselja, gdje skoro nema osnovnih uslova za ivot, ali je u srednjem vijeku bilo mnogo vie uma no danas, pa su u krajevima sad golim i pustim nekad ivjeli ljudi. Uz to, golem dio stanovnitva bili su stoari koji su morali imati naselja u planinskim krajevima. Na mnogo mjesta, gdje danas ne postoje nikakvi stambeni objekti, prepoznaju 4

se omeine srednjovjekovnih kua i staja od suhozida. Ali ne samo sela. I gradovi su se udaljili od steaka: vie nisu na visovima, hridima, teko pristupanim mjestima, gdje ih je bilo lake braniti. Klimatske i istorijske promjene krive su to se steak obreo u gluhoj zabiti. U metaforinom smislu, steak je zanemaren od dananjeg i grada i sela: od njega, od onog to je nekad znaio i jo znai ili moe da znai, udaljile su se i urbana i ruralna kultura, to opet baca svjetlo na njegovo utanje govorom: taj govor je to i utnja jer nije razumljiv dananjem ovjeku kog vie ni jedna staza ne vodi do steaka. Bili su kraj puteva i na najljepim mjestima u svom kraju: s njih se vidi, veli Belagi, dobar dio

U knjizi Marka Vega Naselja bosanske srednjevjekovne drave data su imena stotinu gradova koji vie ne postoje: Bilaj, Biograd na brdu Varda iznad Konjica, Biograd kod Nevesinja, Blagaj kod Mostara, Blagaj na Sani, Bobovac, Bora, Branik, Buksovac, avina, ajangrad, ovka, Dabar kod Stoca, Dbar kod Konjica, Doborgrad, Dubrovnik kod Visokog, Duro, urevac, Gradac kod Hadia, Gradac kod Posuja, Greben, Hodidjed, Izai, Jele, Kamengrad, Klobuk u Vrmu, Klju kod Gacka, Komotin, Kotur, Kotor u upi Vrbanji, Kotorac, Kova, Kovin, Kozao, Koznik, Kruevac, Kulat, Kukanj, Lab, Medvjed, Mievac, Mileevac, Mokro kod Litice, Mutnik, NiniGrad, Novi u Drini, Novi u Luci, Novi u Pivi, Novigrad na Prai (Pavlovac), Novi na Uni, Obalj, Obod, Ostrog, Ostrovica, Ostrovica na Uni, Ostrovica u upi Bistrici, Ostroac kod Bihaa, Otoka, Pei kod Kladue, Perin, Podzvizd, Polji, Popovo, Proloac, Prozor u Rami, Prud, Riani, Ripa, Risovac, Samobor, Sokol kod Cetinja, Sokograd kod Graanice, Sokol kod Osatgrada, Sokol u Konavlima, So kolgrad u Pivi, Sokograd u Plivi, Sokolac, Srebrnik kod Srebr nice, Starigrad, Susjed kod Onogota, Susjed kod Srebrnice, Susjed u Uskoplju, Svitava (Svetija), Tinica, Toevac, Travnik kod Sinja, Trac, Tuhelj, Turii, Unac, Veletin, Vinac, Vinaac (Vjenaac), Visui, Vraba, Vratar kod Metkovia, Vratar kod Rogatice, VrbakiGrad, Vrm, Vrnogra (Vranograd), Zveaj na Vrbasu, ir.

4

pokojnikovog zaviaja, a i sami spomenici se izdaleka primjeuju. Osim toga, to su pogodna mjesta za odmor pjeaka. Sve je nekako u znaku dostojne panje ivih prema umrlim, u znaku stvaranja uslova da se uspomena na njih to due sauva. Poto smo sklop i znaenje stiha o listopadu i kozama ve razmotrili, dodajmo jo da u njemu vrhuni zanemarenost steka: zarastao u divljinu, postao je nevidljiv ljudskim oima, osim u jesen i kad ga otkriju koze, koje su, podsjetimo se, u doba nastanka ovog soneta, bile ilegalna stvorenja, to pomae da osjetimo ironijsko ozraje ovog stiha: protuzakonite koze, protuzakonito brstei lie, otkrivaju svima nepotrebni steak. I trei stih je zagonetan, jer pjesnik ne kae na ta je vjetar podsjetio lijeske. U umu lia na vjetru koji duva kroz lijeske, kao u umu platanovog lia, Kulenovi otkriva znaenjsku puninu. um vjetra u lijeskama lii na enski apat, i to onaj koji ide u znak krianja apat u strahu. Od ega? Moe se tek slutiti. Pjesnik ne kae na ta je vjetar podsjetio lijeske, ali znamo da je to u njima izazvalo strah, ponajprije strah od jeseni u kojem se ogleda i pjesnikov strah od njegove, ljudske jeseni, ba kao to je u suhom kamenju, preko kojeg je prola voda i u ednom korijenju obala koje novu vodu eka, Kulenovi prepoznao sam sebe, ili kao to se govorenje tvrave pretvorilo u govor iz dubina pjesnikova bia. Ali, u pjesmi oko ijih slika treperi aura prolog, apat lijeski ne moemo da ne istorizujemo: u njemu je prisutna sva prolost Bosne: od strahota Drugog svjetskog rata, koji se u nas dogaao preteno na tlu BiH, preko austrijske okupacije, turskog osvajanja, do kaznenih pohoda na Bosnu kao leglo jeretika. Ovaj potez mate koji u umu lia otkriva govor istorije, koji prizor iz prirode pretvara u povijesni dostojan je velikog pjesnika. Mada Steak nosim u glavi etrdeset godina, stih o zmiji koja mu krene uz reljef, svoj reljef svije sred ela, 48

shvatio sam nedavno, mislim, shvatio sam ga do kraja, ba kao i kamenolom oblak. Jednom, zagledan u jedan od steaka u selu Musiima kod Olova, trgao sam se: na to je, znai, mislio Beg? Tako ga je moj narataj zvao. Naoko, ne bi se reklo da je stih previe zagonetan: dva reljefa, uklesani i ivi, ogledaju se jedan u drugom: sadanje i vajkadanje, neivi kamen i iva put, ljudska kultura i Boja priroda kao dva protivpoloena ogledala. Meutim, zagledan u steak kod Musia, ugledao sam dvije spirale (ukras koji se i zove dvostruka spirala, a esto je kombinovan sa grozdovima i krstom), skruane u sebe, poput sklupanih zmija, to me i natjeralo da se trgnem: moja italaka mata, sve ove godine, nije bila dovoljno sustvaralaka i nije dodala isklesanu spiralu toj zmiji koja reljef svije sred ela. Nakon ovog otkria, otvorila mi se dubina stiha: ta spirala, sa asocijacijom na lozu i biblijski vinograd, koji puti ka Hristu kao utjelovljenju Boga, u dijalogu je sa zmijom koja je utjelovljenje Satanino. Pjesniki uzbudljiv tren ravnotee oprenih sila: ukljuene su obje polovine svijeta. Obje polovine ivota. Ali ovaj stih italaku slutnju zove da ide dalje: elo, kako rekosmo, rije je koja, u saradnji s drugim rijeima, pomalo oivljava steak, a spirala i zmijski reljef pristaju elu kao sredinjem dijelu steka, koji je i najukraeniji, ali pomalo i kao bukvalnom elu na kojemu je i oekivati krivulje, vijuge, bore. Postoje razliita tumaenja odnosa izmeu katrena i tercina u sonetu, ali, svedemo li ih na najmanji zajedniki sadra telj, moe se rei da katreni nude iskustvo, a tercine njegov komentar. To jest, katreni zahvataju u vanjsko, suoavaju nas sa svijetom, a tercine sadre zaokret ka unutra, kazuju emotivni odjek ili misaonu reakciju, ili njinu slitinu. Kulenoviev sonet je i u ovom smislu klasian. U prvom stihu prve tercine, pjesnik se sebi obraa pitanjem: Zato sam doao ovdje, kad sve ve ovdje pie? to je pomalo paradoksalan iskaz, jer se, u potrazi za odgovorom na pitanja koja raa starenje i slutnja nestanka, pjesnik obratio drevnom, vjenom steku 49

u nastojanju da odgonetne njegove poruke, da proita ta na njemu pie, ukratko: obratio mu se za pomo, stoga iznenauju obeshrabrene, ili bar rezignirane rijei: zato sam doao ovdje. Oito, doao je po neto drugo, ali to nije naao, ak se pokazalo da bi mjesta kao ovo ovdje trebalo izbjegavati, jer na njima sve pie, sve o sudbini pojedinca i ljudskom udesu uopte, sreo se s neutjenom istinom koja razoruava, ini zaludnim, jalovim svako duhovno traganje, svaki napor uma i mate da nau odgovor na ono to ih mui, jer ovdje je ispisan jedan odgovor na sva pitanja. U sljedeem stihu pjesnik se pomalo jednai s prirodom: Posljednju blijedu zelen s jesenjom travom diem. U pridje vu posljednji treperi dvosmislica: to je posljednja preostala zelen te godine, ali, ko zna, moda je posljednja zelen koju pjesnik die. Jasno je da je to posljednja i zato izblijedjela zelen jesenje trave, ali jeziki poremeaj u ovom iskazu ostavlja mogunost da pjesnika vidimo izjednaenog s travom: on udie tu travu, to jest njenu zelen ponovo se javlja sinestezija, koja izjednauje gledanje i disanje, boju i miris, pjesnik udie miris posljednjeg blijedog zelenila, ali eliptini govor, koji izostavlja miris, to omoguuje udisanje zelenila, kao i iskoena gramatika (oekivali bismo, u skladu s pravili ma prirodnog jezika, da kae posljednju blijedu zelen jesenje trave diem) oslobaaju viak znaenja: dok die zelen, pjesnik biva pomalo ta izblijedjela jesenja trava, die s njom, die kao ona, jer pred smru, kao optim zakonom, ovjek nije vie od trave, stoga u treem stihu una postaje stolar koji pjesniku pravi sanduk; udarci njenoga kljuna u stablo udarci su tesarske bradve, i priroda i pjesnik spremni su za poinak. U drugoj tercini pjesnik svodi raun sa ivotom: jednai se s klesarem steka, pero mu postaje dlijeto, ime je kazao sutu istinu: Kulenovi jest klesarski urezivao svoje rijei u kamen, ali ovaj klesar, za razliku od srednjevjekovnog, na steku svom a ne tuem ispisuje stihove to jo bruje, u emu se, pored ostalog, prozire poetika Kulenovievih so50

neta: te pjesme, koje su, uz evu, najvie to je Kulenovi stvorio, svoju vijednost duguju ponajprije injenici da ih je urezivao u svoj nadgrobnik, to znai da zasvjedouju punu zrelost duha kojem su ivot i svijet postali do kraja prozirni, postale su mu vidljive obje njihove polovine: zna da e njegove stihove jednom pokriti liaj, isti koji pokriva i steak i (eventualne) rijei na njemu (one u kojima sve pie), ali s klesanjem se mora nastaviti uprkos tome, ili ba zato. Ne treba previdjeti igru rijei stihove stiaj koja zvui i kao definicija Kulenovieve pozne poezije: u poredbi s glasom kojim su kazane njegove ratne poeme, posebno Stojanka i eva, u sonetima njegov stih je stihnuo, to i prilii pjesmama nastalim u suoenjima s Neminovnim, jer pokoravati se prirodnom zakonu, ne vikati protiv njega, dokaz je mudrosti, ili bar zrelosti duha. Zavrni stih: lezi pod steak stiha bez prevoznikauna jo jedan je dokaz majstorstva s kojim je pravljen ovaj sonet. Kulenovi je zaista lijegao pod svoj stih kao pod steak, to je jedno od jamstava njegove pjesnike veliine, ali rije je i o steku ateiste za koga se ovjekova pustolovina zavrava na ovom svijetu. Poentom, u kojoj nam un prevoznik vraa u svijest posmrtne lae iz prvoga katrena, mijenjajui im smisao, pjesma se zatvara u krug: dva pogleda na svijet, srednjevjekovni i moderni, zrcale se jedan u drugom kao protivpoloena ogledala; nema prevoznikauna, ni vode koja nas dijeli od mrtvih, besmrtan si onoliko koliko tebe je sahranjeno pod steak stiha, a sudbina steka nam je, dakako, poznata. Nakon posljednjeg stiha, sve to je prije toga kazano o steku dobija nov sprat smisla, jer se pretvara u opis sudbine pjesnikog i svakog stvaralatva, njegove snage i zaludnosti: napisati veliki sonet s otrom svijeu da e se od njega jednom udaljiti i gradovi i sela i da e ga pokriti liaj, znai suprotstavljati se vlastitoj tvrdnji u iju istinitost ne moe biti sumnje, znai poricanjem je ovjeriti, znai sazdati poetsku tvorevinu koja je dijalektizirana duboko, u samom temelju. 51

11. A u ovom sonetu, pod naslovom Prh:To radi i rijeka. Iz zubala obal oslobaa se u uu. I vrba. Kroz rasprs pupova liem iskipi joj nabrekla tuba. Tako i svoga pancira tjeskobu, od utrobe pupa guu, u ahuri, maloas neiva, sad mala razapinje buba. To sad je mumiju drevni oivio mag sunca i kiselin. Oi, dvije ei, promoli prve. Nov gr, pa s gluhim krgutom muke ramenima nadme prvi prsten stege i strana je mina. On prsne. I srena, tad prvim pipcima dohvati suneve ruke. Jo pa jo i svoja. Al uzetog prha: cima iz balzama krila. Jo prozirna do srca. Niu po njoj zvijezde i oblai je svila. U slasti uskrsenja i u udu svijeta jo ne zna kud bi, ta bi. Tad, jedva, razlepezi krila, ko da je vidjela buenje lokvanja. Okua prh pa, puna vjenosti, prhne u sreni svijet neznanja, pahuljica radosti, svemu u susret, maslaku, jeseni, abi.

knjievna konvencija je ozbiljno napadnuta, mada ne i razgraena, o emu govori i broj slogova u pojedinim stihovi ma: 22, 25, 19, 18 / 20, 19, 18, 20 / 20, 21, 21 / 21, 20, 20. Prva strofa je najnepravilnija, u drugoj se nepravilnost smanjuje, a u tercinama se uspostavlja relativna pravilnost: tri stiha s 20 i tri stiha s 21 slogom. To je njegov formalni sklop, sad pogledajmo sutinski. Imenica u naslovu soneta, spjevanog u slavu vaskrsenja i prvog polijetanja proljetne bubice, napravljena je svoenjem glagola prhnuti na njegov korijen uostalom, ovdje se i pjeva o praosnovnom, slazi se u korijene ivota. Osjeamo i da je rije prh, razgoljenom onomatopejskom sri, snano ofiziila zbivanje o kojem se pjeva. Uz to, njena kratkoa saobrazna je i siunosti junakinje soneta i nemjerljivosti trena njenog polijetanja. Skraujui rijei, pjesnik pojaava njinu ulnost, budi u njima potonulu slikovnost. I mada nas zapahne novinom i svjeinom, ta rije se lako uklapa u rijei 52

koje ve postoje: srh, trh, vrh, jer Kulenovi ima prefinjeno osjeanje za tvorake matrice u jeziku, izotren sluh za ne popunjena mjesta u jezikom sistemu. Bubica je mrva ivota uramljena domaloprijanjim neivotom i brzom smru koja vreba iz posljednje rijei soneta: tek to se prenula iz nebia, ve je ekaju u poenti, kao u zasjedi, ablja usta, pa ipak, ona je svijet za sebe, ona je ak i slika cjelokupnog ivota, to podsjea na stavak iz Kurana: Allah se ne ustruava da muicu navede kao primjer. A Njego veli da sveti tvorac veliestvom sjaje / u iskrama kako u suncama. Ove iskre su sestre Allahovim muicama i svojta Kulenovievoj muici koja razbija jedan po jedan prsten stege na putu ka postanku i slobodi. Kao to se rijeka iz zubala obal oslobaa u uu i kao to vrbi kroz rasprs pupova liem iskipi nabrekla tuba pra stari dogaaj prikazan je slikom pozajmljenom iz samousluge: s koliko lakoe je, neoekivanim skokom u dalj, priroda preslikana na kulturu tako i maloas neiva bubica, silinom volje da postane, iznutra razmie svoga pancira tjeskobu u koji je zatvoren ivot gui od utrobe pupa. Ove poredbe bubicu smjetaju u iu proljetnog nadiranja ivota iz svih ahura i preko ivica svih oblika: postala je najintenzivnija taka opteg oslobaanja iz okova i objavljivanja onog to je u tim okovima amilo. Kad je stega prsla, bubica je postala svoja, pogoenost ove rijei iz svakodnevnog govora je ba u njenoj obinosti, skromnosti iza koje se krije dubina. Jer rije sloboda doe od starijeg oblika svoboda koji je znaio: biti svoj, a ne tui. Nije vano je li pjesnik ovo znao ili nije. Glavno je da je jednim potezom napipao jedan prapoetak u jeziku. Kulenovieva poezija esto se tka u strasnom raskrivanju jezikog iskona: njegovo rukovanje jezikom omoguuje da u rijeima osjetimo njihove drevne korijenske smislove. Ali biti svoj, u ovom sonetu, znai biti mnogim sponama vezan za svijet izvan sebe. Jer bubica ne samo da oponaa ri53

jeku i vrbu dok se oslobaa iz ahure nego, kad napokon razlepezi krila, ini to po ugledu na lokvanje koji izjutra otva raju cvjetove. Ako pjesnik u to nije siguran, utoliko bolje: ko da je vidjela buenje lokvanja, veli, a mi dodajemo: ako nije vidjela, znai da nije dola na svijet bez ikakvog znanja, u njoj je ivot onaj koji zna, ili, bolje, donijela je znanje da bude slina ivotu, da oponaanjem ui i uklapa se u ivot, vezuje se za njega. Ponovo smo u svijetu gdje sve svoju samosvojnost potvruje pripadnitvom neem mnogo irem od sebe. Ovaj sonet kao da je pisan s perom u jednoj a s lupom u drugoj ruci. Gledanje kroz lupu osvjeuje, obnavlja svijet: iz znanog se ispili neznano, iz obinog udesno. To jest, Kuleno vi ide u pjesnike ije oi uveavaju stvari. Dok itam njega ili Pasternaka, osjeam da sam u sigurnim rukama: oba posjeduju ivotinjsku otrinu gledanja (kako Tomas Man ree o Tolstoju), to znai da me lijee od svagdanjeg sljepila za svijet, jer vraaju dostojanstvo svakom trunu ivota. Mora imati ivotinjski izotreno oko da u uahurenoj bubici, u onom to se zove lutka, vidi mumiju utegnutu povojima i registruje kako cima iz balzama krila mumijskog balzama, dakako. Rilke kae: Uim gledati. Kad itam pjesnike kakav je Kulenovi, mogao bih rei: ue me gledati. Kule novi me ui, pored ostalog, da sve siuno zahtijeva punu sabranost duha i due i ula i osjeanja kako bi ga se moglo gledati izbliza, to znai i preobraziti se u ono to gleda: bubicu moe vidjeti tek iz nje, njom samom. Usredsreenost kojom se pjesnik nadnio nad ovu mrvicu ivota djeluje okrepljujue na italaku uobrazilju, otkrivajui joj da je ivot detaljan, da se opet sjetim Pasternaka. Bubica u njegovoj pjesmi stalno raste u smjenjivanju slikovnih udara velike snage da bi postala simbol veoma sloenog smisla. Njeno uskrsenje je fizioloko udo vraanja mumije u ivot. Mumiju je oivio mag sunca i kiselin, i to drevni. Kiseline pute i ka alhemiarevoj retorti i ka organskoj 54

hemiji vano je uoiti dvostruko pokrie metafore kiselina, jer oivljavanje mumije je dogaaj udesan, ali i obian, zapravo naravan: nije samo rije o udesnim alhemijskim pretvorbama i drevnom magu, koji pomou kiselina kua gvoe pretvoriti u zlato, ve i o magu koji rukuje monim Suncem i monim organskim kiselinama, stoga za njega nema nieg definitivno mrtvog. U tom smislu, ivot je vee udo od svega to nudi alhemija. Oi bube su dvije ei. to se, takoe, moglo vidjeti samo pod uvealom. Ili je prije rije o znanju no o gledanju: pjesnik je morao i u oima bubice vidjeti ono to je svojstveno svemu ivu: edan si im se rodi. Te oi se pomaljaju prve, a sama bubica strana je mina metafora koja otro fokusira njenu rijeenost da raznese sve to je zarobljuje i stee, to joj stoji na putu da je konano bude, ali to je i metafora koja sugerie nabijenost ivotom: i njegova eva, koja kae sva u prsnut / u iverja, vrsta je mine, a obje, i evu i bubicu, nalio je ivotom mag sunca. Kad prsne pancir i nestane stege, bubica prvim pipcima dohvati suneve ruke. Ne treba zanemariti zooloku vjerodostojnost ove slike: insekti su ivuljke kojima je vjeito zima, zato su zaljubljene u svjetlost, u sunce, jer se toplotom snabdijevaju svani, poto nemaju ugraen grija. Sad bolje razumijemo i zato je maloas bubica oi pomolila prve i o kakvoj vrsti ei se radi. im se izlegla, pohrlila je suncu, izvoru svjetla i topline, koje je dobilo ruke da bubica ne ostane niija. Da se osjeti udomljenom u svijetu. Bubicu su, kao bebu, prihvatile roditeljske ruke. Uostalom, drevni mag ju je i oivio pomou Sunca. Tek izleena bubica je prozirna do srca, to nas opet opominje da je pjesnikovo oko uvealo, a ova slika puti i ka jezgri iz koje nastaje pjesma: status nascendi kao prozirnost, bistrina, samorazumljivost ivota, ogoljenost njegove biti u as iahurivanja, neuprljanost niim. Tu je i zooloko objanjenje slike: bubica je prozirna do srca jer je jo ne 55

titi hitinski oklop, ali je zanimljivo da pjesnikovo dosljedno potovanje prirodopisa vodi u sutu liriku. Znaenje stiha niu po njoj zvijezde i oblai je svila ne moe se do dna sondirati, to mu ne smeta da djeluje svojom arolijom. Kulenovi je napisao prilian broj soneta koji su u kritici proglaeni hermetinim, jer su neprobojni za anali tiku misao, ali, pred maijom koju isijavaju jeziki obrti, slike, metafore takvih soneta, gubi ako ne vanost, a ono presudnost pitanje: ta uistinu znae, jer njina nagovjetajna snaga djeluje prije znaenja, ispod i ponad znaenja, neposredno ste izloeni dejstvu sugestivne magije o kojoj je govorio Bodler. Neki od najnerazumljivijih Kulenovievih soneta moda su i najmagnetiniji. U njima se osjea dublja nunost tamnoga govora, ponajprije zato to se pjesnik, kao kakav mistik koji se predaje mistici bez Boga, hrve sad sa stranim neizustom, sad sa azurnim neizrekom, otud ne ostavljaju dojam da se ne mogu shvatiti ve da jo nismo uspjeli otkriti njihov kod. Neto od toga sluti se i u slici bubice po kojoj niu zvijezde i oblai je svila. Moda je i ovdje vrijeme ubrzano kao u slici grumen zemlje / to se u hljeb rumen mrvi? Poto u grumenu koji se mrvi pod ralom pjesnik vidi buduu pogau, on i jest pogaa. Moguno je da Kulenovi u ubrzanom vremenu opisuje nastanak bubljeg oklopa, hvatanje one prve svilene skrame i na njoj prvih zvjezdastih ara po njenoj golotinji novoroeneta? Moda je bubica kao onaj atom iz Brusovljeve pjesme u kojem je sve kao kod nas, al saeto? Ne sadri li ta bubica mogunost saetih nebesa? Ili je ona, uprkos tome to je presiuna za sve zemaljske mjere, ili ba zato, u stanju da sobom, onom prvom glei koja se hvata po njoj, odrazi cijela zvjezdana nebesa? Ili sve skupa znai munjevito ukljuivanje u ivot, jer, ta god znaila ta svila, osjeamo da oblaenje bebe prirodno doe nakon to ju je sunce primilo na svoje ruke: svijet ima spremne pelene za novoroene. A zvijezde pristaju da budu na njoj odraene, jer joj sve izlazi u susret, sve je spremno 5

za njen doek, bubica je naila na odlian prijem, na optu naklonost i dobrodolicu? Svijet je usvaja, priznaje je svojim zakonitim dijelom, to potvruju i zvijezde svojim potpisom na njenom oklopu koji tek nastaje. Ovakve Kulenovieve slike od nae glave prave umnu konicu asocijacija, kako bi rekao Duan Mati, i u njima svagda osjeamo vikove znaenja, neiskazive jezikom razuma, koji izmigolje iz analitikih pinceta, koliko god bile fine. U tren pred polijetanje bubice u svijet, pjesnik je vie ne prikazuje spolja ve progovara iz svoje junakinje: U slasti uskrsenja i u udu svijeta jo ne zna kud bi, ta bi. Dodue, i u prethodnim stihovima je skupa s bubicom osjeao njenog pancira tjeskobu, uo gluhi krgut muke, s kojim nadima prvi prsten stege, a kad je prsnuo, osjetio je da je srena, a sve skupa je priprema za glavno: treba zaraditi privilegij da osjea s njom, i iz nje, slasti uskrsenja ne, dakle hri ansko vaskrsenje, ni kransko uskrsnue ve neto tree, to ukljuuje oboje i nadilazi ih, a ovaj, tipino kulenovievski jeziki hibrid, osim o njegovu jezikotvorstvu, govori i o briljivosti s kojom je ispisan ovaj, i ne samo ovaj, sonet. Metafora udo svijeta druga je vrsta hibrida: u njoj se ukrtaju vanjsko i unutarnje. Bublje novoroene udi se svijetu, ali i kao da je opkoljeno svojim uenjem, kao da se to uenje ospoljilo, proelo svijet, koji kao da je napravljen od njenog uenja. Metafora udo svijeta sadri i gledaoca i gledano, i onog ko se udi i ono emu se udi, kao u Bodlerovoj definiciji: umjetnost je sugestivna magija koja sliva subjekat i objekat. Njeno polijetanje u pustolovinu postojanja prikazano je stihovima koji su izali iz pera velikog majstora u velikom pjesniku: Okua prh pa, puna vjenosti, prhne u sreni svijet neznanja, / pahuljica radosti, svemu u susret, maslaku, jeseni, abi. ini se da se dalje od ovoga ne moe: najvia lirika u sprezi s najdubljom ironijom. Malo je stihova na naem jeziku u kojim se moe nai ovako spontana 5

a knjievno ovoliko djelotvorna mjeavina istinskog ushita i ne manje istinskog podsmijeha. Bubicu, punu vjenosti, na izlazu pjesme ekaju otvorena ablja usta. Koja su krivac to sintagma puna vjenosti iskri paradoksalnim smislovima. Gete kae: Bie ne moe nita razoriti. Tako je i s Kulenovievom bubicom koja je besmrtna uprkos svim abljim ustima koje je u svijetu ekaju; besmrtna, jer u njoj je ivot koji je vjean uprkos prolaznosti njegovih nosilaca; besmrtna, jer u toj mrvici je uien apsolutni ivot kojem se ne moe protivurjeiti: besmrtna, jer jo uvijek spada u sreni svijet neznanja: ponovo se radi o metafori koja, kao udo svijeta, sliva subjekt i objekt, ali sad snanije i oitije, jer njeno neznanje se obrelo posve vani, bubica mu leti u susret. Bubica leti u susret svijetu o kojem ne zna nita i sebi moe dopustiti luksuz sree, ali ova racionalizacija ubija poeziju, jer njeno neznanje stvara svijet, ini svijet istinski srenim, neznanje je ini vjenom, a kad u posljednjoj rijei pjesme iskrsne svijet znanja, ta dva svijeta e, u srazu, kres nuti jedan o drugi i roditi iskru najvie lirike. Sagledana iz dva oprena ugla, kao nosilac nerazorivog ivota i kao siuan, obian ablji plijen, bubica nas ui neem zbilja izvanrednom: da svijet mora prihvatiti iscijela, tek tad ima nade da pojmi bit njegovog iskonskog sklopa, njegove najdublje tajne. Rije je o pjesmi koja potvruje punu zrelost pjesnikovog duha. Zrelost je u pristajanju i na maslaak i na jesen i na abu. Nek dua hrli u susret svemu, svejedno je li to maslaak (iji sok hrani bubicu, a ije utilo bi moglo bubici izgledati kao sunce, malo i prizemno, ali sunce, izvor svjetla ka kojem insekti, po usudu svoje anatomije, neumorno hrle u vjenoj zimomori), ili je pak rije o jeseni koja e tu mrvu ivota ubiti, ukoliko je ne proguta aba. Jest, bubica je puna vjenosti, mada e u najboljem sluaju ivjeti do jeseni, to ne umanjuje ve produbljuje radost postojanja, radost koja bie ini lakim kao pahuljica. Kulenovi nam je nudi kao 58

duboko nadahnut uzorak one umjetnosti o kojoj Danijel Dragojevi ree da je sva okrenuta trenutku, ali zbog toga ne kasni na vjenost. 12. Kad je rije o sonetima u kojima je Kulenovi temeljito razgraivao sonetsku konvenciju, upitao bih: zato ne bi bilo legitimno postojanje pjesme koja umjetniki ivi, pored ostalog, od razbijanja soneta, od poricanja soneta, od sjeanja na sonet koji se pokazao pretijesnim? Uzmimo pjesmu Batovan koga usnijem, u kojoj je ostalo tek sjeanje na sonet, to ne umanjuje njenu pjesniku uzbudljivost:Nad njim je, al je i ne gleda, avet planine s tjemenom od vjenog snijega, s trbusima um, gdje tvorovi dave gnijezda i vukovi kolju. Bjei od nje i rijeka. Zelena od straha, dolazi k sebi u polju. U prvi cik zore, sagnutog nad lijehom prvoga pozdravi njega. Jednako je rasporedio sunce svim vokama (nisu to suncokreti!) Pup nabubreli jagodicama pita, cvijet kad misli izlebdjeti! Voku je svaku opkopao, svakoj za kiu dao evir od prhkih gruda. Vaga na dlanu breskvu nasoenu, ovog ljeta koliko pinu iz ruda. Sui je tu sua. Pomae mu jutarnja rijeka i rosa podnevnog znoja. Bogat, moe da ugosti kupilice najveeg pelinjeg roja. Ne alje bubamaru po sreu iz drugoga kraja.

59

Puna sonog smisla, mlada mu se kajsija ne dosauje kao u batama raja. Plijevi, s kadionicom lule pjevui jednu koja mu doe popijevku. Stari orah kad umre, pree u kunu gredu i u kolijevku.

Bilo bi cjepidlaki zapodjenuti priu o sonetu povodom pjes me s ovolikim jezikim i slikovnim, to jest znaenjskim obiljem. Izanalizirajmo dio tog obilja. Ukaimo prvo na skrivenu sliku u stihu: Bogat, moe da ugosti kupilice najveeg pelinjeg roja. Bilo bi grijeh, uz to i dokaz vrlo lijenog duha i mate, proi kraj ovih rijei i ne zamisliti svu rasko cvjeto va koje ovaj batovan, zapravo njegov vrt, ali oni su jedno, nudi kupilicama, ne, dakle, radilicama, jer Kulenovi i ovdje posee za rjeom, svjeijom, narodskom rijeju ije se vrline, meutim, time ne iscrpljuju: kupilice izotravaju sliku, stavljaju nam izravno pred oi pele koje kupe polen s cvijea, a taj zadatak rije radilica ne bi mogla obaviti. Ukratko: pjesnik je cvjetno bogatstvo sanjanog batovana izmjerio najveim pelinjim rojem, pozvao je, dakle, pele, kao najvee strunjake, da kau sud o njemu. Ali batovan ovdje nije samo domain koji njeguje starinsku vrlinu gostoljublja, nego je zadobio i dostojanstvo demijurga. Data mu je vlast nad suncem, mo da ga svima jednako razdijeli. Neka vrsta biljnoga komunizma. San o pravdi i jednakosti u ovog pjesnika revolucije bio je toliko dubok i iznutranji da mu se mijea, evo, i u sanjarije o prirodi. Nadalje, te voke su udno stamene i uspravne u sebi: ne povijaju se ni za Suncem. Kulenovi gotovo nikad nije lovac na iste impresije, jer je posjedovao snanu koliko i istananu moralnu svijest, i to u doba kad je mnogi pjesnik, najee s visina svog mravog knjievnog dara, s prijezirom gledao poeziju koja ima etiki okus i kad pjeva o biljkama. Je li moglo da na itaoca ne djeluje duboko okrepljujua poezija sa snanim etikim nabojem u vrijeme koje je iz svog rjenika 0

prognalo zlo i dobro a na njihovo mjesto stavilo napredno i nazadno, kako bi rekao Ivan Foht? Dodue, Kulenovieve slike gotovo svagda se mogu racio nalizirati, jer su knjievno vrsto motivisane. ak i oni Kule novievi stihovi, ili cijele pjesme, koji djeluju hermetino, ne ostavljaju dojam da ih se uopte ne moe deifrirati ve da su nerazumljive zato to jo nismo uspjeli nai njihov klju, jo nismo ovladali temeljnim premisama pjesnikog oblikovanja u njima. I vienje batovana kao demijurga iz kojeg kao da govori kosmika pravda, moe se racionalizovati: radi se o njegovu posve zemaljskom umijeu: voke zasadio tako da svaka dobija jednaku porciju svjetlosti. Ovakvim tumaenjem, dakako, ubijamo poeziju u Kulenovievoj viziji u kojoj je izokrenut poredak kakav vai u vanpoetskoj zbilji: onaj ko je jednako rasporedio voke na zemlji pretvoren je u jednakog rasporeivaa sunca, batovanova mudrost dignuta na najviu razinu: vladar zemljom promaknut u vladara nebom. Opet prisustvujemo jezikom dogaaju koji se moe opisati kao neoekivani susret glagola rasporediti i imenice sunce: u tom susretu, Sunce je postalo svjetiljka kojom batovan suvereno upravlja. Uz to, nee biti naodmet da se sjetimo zametka ove pjesme. Duboko poetskim odnosom prema jeziku obiljeeno je, u veoj ili manjoj mjeri, sve to je izilo iz Kulenovievog pera: njegova pria, roman, drama, putopis, esej, novinski zapis, dokazuju da ih je pisao strasni uvar i sluga, koliko i graditelj jezika. U prologu komedije Djelidba Tufko kae:Zbilja, Stvoritelju svugdibudui i svevidi i sveznajui, kad si, na priliku, mene stvorio, zato me ne stvori da budem, na priliku, baovan, pa da eem ispod alama, ispod kruaka, pa da ovako jagodicama prstiju svileno, polahko, pitam pupove kad misle izii, nego mi odredi da sav ivot budem svemu svitu sluga...

Ova neizbrisiva slika, pored ostalog, nagovjetava ono to je oito itaocu Kulenovievih sabranih djela: sve to je ovaj 1

knjievnik napisao sainjava ne samo tematski i motivski, i ne samo i misaono i emotivno, nego i jeziki i izraajno, ivu cjelinu, i stoga se njegovo pjesnitvo jedino za nudu moe posmatrati posve odvojeno od njegovog ukupnog djela. I u Djelidbi i u Batovanu koga usnijem Kulenoviev junak jagodicama prstiju postavlja pitanja prirodi. Glagol pita, umjesto oekivanog pipa (kao da je, kucajui tekst, udario u slovo t mjesto u p i tako ostalo!), raskriva najdublje vrelo s kojeg potiu Kulenovieve najuzbudljivije vizije. Ovo pipanje kao pitanje svjedoi o pjesniku ija je misao, i kad snano treperi, utopljena u tvar ovog svijeta i nikad se ne zainje izvan ili iznad nje. Zar sva naa pitanja nisu pipanja? Pipanje u mraku? Ispipavanje tajni? Zar pipanje nije pratemelj ljudskoj spoznaji? I ovo objanjava otkud Kulenovievu govoru drevna korijenska snaga: radi se o posvemanjoj slivenosti duhovnog i materijskog u nerazluivost, o misli koja se ukopava sve dublje u supstancu, o duhovnim otkriima koja gotovo uvijek niu iz tako rei ljubavne sljubljenosti pjesnikova bia sa prirodom. Da i ne govorimo o nagovjetajnoj snazi ovakvih slika u kojima duh slazi sve dublje u materiju. Tufko iz Djelidbe jagodicama prstiju svileno, polahko, pita(m) pupove kad misle izii, pipanjem, dakle, nastoji otkriti misao skrivenu u ivoj tvari, dok u Batovanu koga usnijem onaj cvijet, to se iz pupa nabubrelog sprema izlebdjeti, svjedoi ne samo da je ivi svijet cjelina koja se ne moe kidati: otvaranje cvijeta je to i izlijetanje leptira iz aure, ve i da mu ne manjkaju uda, a jedno od njih je i udo roenja finog, oduhovljenog, lebdivog, iz oblika koji je skroz naliven najguom tvarnou (jer za malo ta na svijetu ovaj pjesnik moe kazati da je od utrobe pupa gue, kako je reeno u sonetu Prh). Kulenovi je jednako edan finoa koliko i punoa, i ne zna se ta je u njegovoj poeziji nezaboravnije: trenuci kad u svanutne svile lat se po lat runi, u Ocvalim primulama, ili kad zemlja sanja prevreno 2

vedro da je mlade, ute varenike, u evi. Zato je njegov jezik tedro, akake zahvata u razliv svjetskog obilja, u zeleni denet klijanja i zrenja, kako pjesnik ree u putopisu Skver usamljenosti, i, u isti mah, gotovo cjepidlaki dozira najfinije, najtee uhvatljive prelive zbivanja u tom obilju. Ona breskva koja je u stanju tek da pine iz ruda ne nago vjetava li vjeru u nepotroivost, neiscrpnost onog hraniteljskog i pojilakog to majka Zemlja krije u utrobi? Toliko je i takvo to podzemno bogatstvo da se od njega moe tek pinuti. Uz to, glagol pinuti kazuje tota i o odnosu, koji smo u iskuenju da nazovemo mistikim, izmeu batovana i ploda sa drveta koje je svojom rukom odgojio: njegov osjetljivi dlan je neto kao apotekarska vaga, u stanju je da mjeri infinitezimalne teine, da tako kaem, jer se s tim plodom, s

Rije je o prvom kravljem mlijeku iza teljenja: u budnom snu gladne i edne partizanske kolone zemlja je svedena na jedno vedro mlijeka kao na svog simbolikog predstavnika, a uz to, potraga za prvinom, otkrivanje prvine u svemu, tenja da se sve prvi put vidi, kao u sonetu Sijedi djeak, jedan od najjaih imperativa Kulenovieve pjesnike uobrazilje. To prevreno vedro govori o punini koja se preliva preko vlastitih ivica kao sutinskom znamenju istinskog ivota shvaenog na kulenovievski nain. Postoji i drugo, ne manje uzbudljivo lice ove poezije, koje je nagovijeteno u slici svanua pretvorenog u svilu (zapravo u svile: ve ovdje, u stihu napisanom rukom esnaestogodinjaka, proradila je mnoina, uzbudljiva kulenovievska mnoina iz Stojanke, eve i poznih soneta) u koju padaju latice primula. Pridjev svanutni pjesnikova je tvorevina i nagovjetava kasni jeg strasnog jezikograditelja, ali da vidimo koje su pjesnike po sljedice kovanja nove rijei? Svanutne svile su sintagma koja golim zvukom djeluje kao brisanje granice izmeu oznake i oznaenog, kao jeziko utjelovljenje onog na ta upuuje, a uz to ova metafora krije i vremensko i prostorno znaenje. Ona kae: u asu svanua, koje lii na svilu, opadaju latice primula. Ali ona kae i: latice padaju u svilu u koju se pretvorilo svanue, eksterijer je pomalo eneterijer: kao da je ono to se zbiva u neomeenom svjetskom prostoru preneseno u zatvoreni, kuni prostor.

63

njegovim rastom, ivjelo na nain nama nedohvatan, batovanovo najdublje znanje o toj breskvi saeto je u njegovoj aci. Ali ova slika uvodi u pjesmu novu ravan zbilje. Batovan koga usnijem izvrsna je pjesma i po svojoj temeljnoj postavci: pjeva se o polju, o pitomini, kultivisanim biljkama, prostoru bate koja je u kulturi bosanskih muslimana jedan od najmonijih simbola, ali se ne zaboravlja ni ono gore, iznad nje, i ono dolje, ispod nje. Jer taj svijet, iznjegovan ljudskom rukom, pod prismotrom je surove divljine: nad njime se nadnosi avet planine s tjemenom od vjenog snijega, / s trbusima um, gdje tvorovi dave gnijezda i vukovi kolju. Kako vidimo, ova avet je vrlo stvarna, stog se njena krajnje materijalizirana, gotovo opipljiva slika sudara s onim znaenjem koje pripisujemo tom turcizmu: prikaza, utvara. No u kaljievu rjeniku ta rije u turskom (fet), persijskom (fet) i arapskom (ft) na prvom mjestu znai nesreu, zato se ini oitim da je planina, ponajprije, opreka bati kao prostoru sree; uostalom, u jedanaestom stihu izriito se kae: Ne alje bubamaru po sreu iz drugoga kraja. Kaem ponajprije, jer u treem stihu rijeka, zelena od straha, bjei od planine i dolazi k sebi u polju: ova slika je razumljiva jedino ako rijei avet pripiemo znaenje sablasti, utvare, prikaze. Ta planina, ija je surovost opreka istinskom ivotu, pravoj zbilji, kako ih Kulenovi shvata, zato je i nazvana utvarom, ini dragocjenim prostor to ga je ovjek oteo divljini i utisnuo mu peat vlastite ljudskosti. A kad slikom kajsije koja je pinula iz ruda, bude prizvan i svijet podzemlja (u sonetu Zateeni deava se slino: edni bor svoj miris sre iz podzemnih jezera), u pjesmi se uspostavlja troslojni prostor: dolje htonsko, gore divlje, a u sredini sanjana pitomina. Ova pjesma bi da ne izostavi nita, da sve uzme u obzir, stoga Kulenoviev batovan voku je svaku opkopao, svakoj za kiu dao evir od prhkih gruda: i ovdje pjesnik mjeri svaku rije traei pravu leksiku nijansu: opkopao nagovjetava mnogo vie od okopao opet 4

su proradili kulenovievski prefiksi! jer opkopana voka je okruena ljudskom brigom; uz to, omogueno nam je ne samo da vidimo, ve i da pod prstima osjetimo te grude zemlje, njihovu prhkost. Ipak, udarno mjesto ovog stiha je metafora evira ija nagovjetajnost sjedinjuje eniterijer i eksterijer, otvoreni prostor prirode i zatvoreni prostor kue: ako njegove voke nisu suncokreti, jer su odve uspravne da bi se povijale za svjetlom, treba li se onda uditi to im je batovan omoguio da i kiu, poput domaica, cijede kroz evir?! Ali ovoj pjesmi bi bila nanesena nepravda kad se ne bis mo zaustavili i pred stihom: Puna sonog smisla, mlada mu se kajsija ne dosauje kao u batama raja, ne samo zato to je to veliki stih ve i zato to daje jo jednu dimenziju pjesmi: ovostrano se, na tren, oglednulo u onostranom, te, ukoliko je tano da svaka uspjela pjesma nudi, ili bi trebalo da ponudi cijeli jedan, u sebe zatvoren svemir, onda se moe rei da je Batovan koga usnijem taj ispit poloio sa odlinim uspjehom. Jer u trenutku kad Kulenoviev batovan iz sna, s ka dionicom lule stane da, plijevei bau, pjevui jednu koja mu doe popijevku, nema sumnje da je postao svetenik, ili sveenik, koji u svojoj bai, kao u hramu, obavlja misu ili liturgiju. Nije naodomet ovdje sjetiti se pjesnikovih rijei:Moj primordijalni zaviaj je Bosanski Petrovac. Tu se desio prvi susret mojih ula sa svijetom. Zatim je to bio Travnik, u kojem je protekla moja tuna mladost, i iz ijih sam se jagorevina obazirao na svoje drago, slobodno petrovako djetinjstvo. Poslije, doao je Zagreb, pa ume i sela u ratu, pa Sarajevo, Beograd, Rovinj, Mostar sve su to moji zaviaji. Konani zaviaj su mi zvijezde u koje gledam iz svih ovih zaviaja.

Kulenovi je veliki pjesnik, pored ostalog, i zato to su iz njegovih stihova progovarali svi njegovi zaviaji, nadsvedeni univerzalnim zvjezdanim nebom kao njegovim konanim zaviajem. 5

Vratimo se, napokon, naslovu soneta: rije je o batovanu iz sna, pa ipak, ima li ta stvarnije, zbiljskije od njega i svijeta koji je sazdao? Ovaj pjesniki tekst svoju snagu duguje ponajprije ukrtaju, ili, ako vie volite, sjedinjavanju misli i materije, sna i jave, divljeg i pitomog, profanog i svetog, muslimanske bae i hrianske ili kranske slube Boje, htonskog i uranskog, prirodnog i kuevnog, domainskog i demijurkog, ovostranog i onostranog, etikog i estetskog, ivota i smrti, jer u poenti Stari orah kad umre, pree u kunu gredu i u kolijevku zatvara krug, tanije, prebacuje luk izmeu dva pola postojanja. 13. Kulenovi nije samo pjesnik ivotnog obilja ve i najdublje pustoi. Umio je snano i do kraja proivjeti ne samo prisustvo smisla, to jest ivotne punine u svemu, nego je izvlaio vrhunsku poeziju i iz duhovne sue, ivotne inercije, osjeajne praznine. Da su pjesniki jednako plodni bili i njegovi susreti sa svijetom kao udom punoe i kao opojem u kome se miri, i sa svijetom kao prazninom u kojoj gasnu sva uda, potvruju brojni soneti, meu kojima Pisma, U maternici inercije i Mrtvo korito idu u vrhunske. Nekad su, u istom sonetu, mrtvilo i posezanje za ivotom, mrak i sjaj, sliveni u sjaj mranoga uda. Sjetimo se, jo jednom, njegove kajsije pune sonog smisla, koja bi se dosaivala u batama raja moda ponajprije zato to se nad njom ne bi nadnosila avet planine gdje tvorovi dave gnijezda i vukovi kolju, stoga nije teko prozreti zato je Kulenoviu raj dosadan: htio je postojati u svijetu sa obje polovine. U sonetu Povratak iz raja, na onom svijetu se oko njegovog Alekse antia ee beskrajem jasmina / s ibrikom u ruci hiljadu Emina i svaka mu, naravski, prima selam. Raj je to i Mostar, mostarskiji od ovog Mostara, ali u tom i jest

nevolja, u toj destilisanosti: postoje u njemu tek ispunjenja, ne i osujeenja, stoga se Aleksa vraa gdje se niko nee / u sokake stare i avlijsko cvijee, / vodenici staroj to i mrtva melje / iz krvavog klasja penice sve bjelje, / raspetome bogu gdje teaci klee. Jer mu nedostaje ne samo nakrivljena i ostavljena vodenica stara iz pjesme Vodenica, ve i klasje krvlju potrapano iz pjesme O klasje moje, ali i mrave glave teake koje klee pred raspetim bogom to uti, iz pjesme Vee na kolju. Isto tako, ni Kulenovi se ne moe do kraja razumjeti ako ga vidimo samo kao pjesnika ekstaze koji se sa strau sunovrauje u virove svjetskog obilja, a zanemarimo trenutke, iz kojih je izluivao veliku poeziju, kad spadne na pero i mastilo od smea, to jest kad besmisao i ustajalost i ravnodunost i trivijalnost provale u njegov svijet:Ovako, korak po korak ostavljam za sobom sebe asfaltom jednakim za ikove i korake. Opet pomisao: ovako sve do rake. Stajem pred izlogom. Klizaljke gledam i bebe. Neko mi dirnu rame prenu me iz sna djece. Prijatelj pa zaboga, gdje si bio toliko? Laem mu, a isto kao da sam i sliko. Nebeske krugove, il mrtve ribe, il svece. Onaj to kudi mi platna obie me ko groblje. Vjerujem i ja: samo sam okrzno razdoblje. Gazim u nevidne stope promaklih etaa, ko oni u moje, u njihove stajem i ja. Odnekud poznata, faca. Minu. Zastah: ija? U parku, eto j, jesen: dan, ko izdan, ve kraa.

Pjesma ima nimalo sluajan naslov Dnevni sonet. Reklo bi se da se dnevnost i sonet iskljuuju. Dnevne su novine, dnevna je politika, dnevni je pazar, dnevne su vijesti, a sonet bi trebalo da svagda bude zamahnut ka nednevnom, ka trajnom. Kulenovi pjeva o jednom od onih trenutaka, koji

su bili sve ei i trajali sve due, kad je plivao niz nesvoje vode, kako bi sam rekao, i kad je pristajao na dnevno kao nepravi ivot u kojem samog sebe, vlastito bie osjea kao teko breme. Ovaj pjesnik je itekako umio biti strog sudac samom sebi, i on je poduzimao ujevievske nemilosrdne is pite savjesti, a ovaj sonet je jedan od takvih ispita. Koji poinje rijeima o prolaenju ivota: pjesnik je u godinama kad svaki ovjek osjea da svakim korakom ostavlja dijelak sebe za sobom. Ali ovo su rijei i o iznevjeravanju sebe izvornog, o pristajanju na privid ivota, na dnevnost u kojoj se, svakim korakom, udaljava od sebe istinskog. Sa svakim korakom se, dakle, dvostruko mre ovom dvosmislicom je dosljedno proet cijeli sonet. Otud pjesnik moe da kae da je asfalt jednak za ikove i korake, jer svaki na korak je to i baen ik, dopuen je jedan tren postojanja, dogorio je djeli vremena datog nam da ga proivimo na zemlji, ali, u isti mah, sa sva kim korakom odbacuje, kao ik, djeli autentinog sebe. Jer to je svijet u kojem je svejedno slika li nebeske krugove, il mrtve ribe, il svece, ali je jo svejednije jesi li zbilja slikao ili lae da si slikao oboje izlazi na isto. Ta svejednost je nagovijetena i onom takom (na kraju treeg stiha u drugom katrenu), koja nasilno odsijeca objekat od predikata, ime su stvorena dva stiha od kojih je jedan bez repa a drugi bez glave. Tu svejednost je pjesnik umio, ne samo ovdje, zbilja snano proivjeti: Meni je ime Svejedno kae u sonetu Svejedno. U toj svejednosti sve se jednai po vanosti, to e rei u nevanosti, a svekolika upitanost svela se na jednu jedinu rije: ija? ija je odnekud poznata, faca koju je pjesnik sreo? Ali i to pitanje, mada posve ubogo po smislu, ipak ga goni da zastane. Da na tren prekine taj samoizdajniki hod do rake. ak i u takvom pitanju kao da se krije malo otpora tom i takvom hodu. Osjeanje da se ne ivi u svom dobu moda je najtea kazna za prihvatanje svijeta dnevnosti. Ovaj sonet je napisao pjesnik koji je smatran, decenijama, iskljuivo pjesnikom Stojanke, 8

u kojoj je tek okrzno razdoblje, i to je sve. Pjesnik kojem zbilja nisu manjkali kudioci njegovih platna. Ali znaenje ove sintagme je mnogo ire i zgunjava se u paradoks: potopljenost do gue, u aktuelno, u dnevno, osuuje te na ivot i na stvaranje kojim se moe tek okrznuti svoje vrijeme, jer se ivi sporednim ivotom, nisi noen maticom vremena, pakao dnevnog svijeta osuuje te na postojanje iza kojeg ne ostaju tragovi: nevidne su stope onih koji su proli prije tebe, nevidne su tvoje stope, a takve e biti i stope onih za tobom eto kazne za izdaju sebe, za pristanak na hod utabanim stazama: koraanje po asfaltu je precizna metafora takvog ivota, eto i zato svaki dan u takvom ivljenju izgleda ne kao proivljen ve ko izdan. Ukratko, jesen i ivot bez smisla, kako bi rekao Crnjanski. I jo jedna sitnica: nekad mi je smetala rije faca u ovom sonetu, jer je nekulenovievska. Otrcana, ulina, prosto zalutala u njegovu punokrvnu leksiku. Docnije sam shvatio: to je jedna od kljunih rijei pjesme, jer je opipljiv dokaz izdajstva sebe: pristao je na nesvoju, na dnevnu, na ulinu rije. Na rijeik. U kojoj se otro zrcali njegov ljudski, duhovni pad. 14. Ne bi se reklo da je Kulenovi ni izbliza ispitan pjesnik, njegova pozna poezija pogotovo. Druga knjiga soneta ocijenjena je kao mnogo slabija, mada se radi o tom da je to umnogom druk ija poezija koja trai promjenu vrijednosnih mjerila. U tim pjesmama javljaju se i metafiziki akcenti koji su gotovo neizbjeni kad, zagledan u nita, svodi raun sa svijetom i ivotom:(...) Prislonim uho uz kamen. On mi u uhu huji. I njuhom taknem narcis. On se preseli u me. Raspe mi se u ruci kad uzmem zemlje grumen. Oblak, maloas krin, kad podignem oi ruji.

9

Hou da budem slijep, da vidim to iza vida, i gluh, da osluhnem taj mukli podzvuk mira, bez prstiju, da opipam neopip to me dira. I kad se tako naem iza tog bezzidog zida, gdje ni samoga sebe vie ne osjeam breme, sve je i samo struji vrijeme vrijeme vrijeme... (Iza bezzidog zida)

Kasni Kulenovi moe ponuditi istinska iznenaenja: takav je sonet Pjesma od dva ruba. Ne postoji na naem jeziku nita slino ovom sonetu: neete nigdje nai takav spoj klasinog izbruenog oblika sa smionim poetskim eks perimentom. Jer ta se pjesma ne moe shvatiti ako se ita onako kako je natampana u knjizi: treba je, nakon prvog i tanja, isheriti, kako pjesnik ree, treba je okrenuti tako da joj stihovi ne lee jedan iznad drugog po horizontali, nego da postanu paralelne vertikale koje ibaju u nebo tek tako se moe shvatiti ta je pjesnik uistinu sazdao ovim sonetom:Meu je u fijoku, snen, pjesmu isherih. Gle: sad rub joj ravni svakom stihu temelj, a rub krivudavi svakome je sljeme... pa to nisu strofe! to su neboderi na hartiji to je sada mjeseina. Gle mojih stihova stubovi betona, gle, dug ili kratak kraj mu vasiona, gle, svijetle prozori me slovima bjelina... Na krivudavo je tad okrenuh sljeme. Gle sada bogalji nejednakih taka nose svoja tijela skrhanih junaka. A kad, ko list vjetar, ponese je vrijeme njenom neizvjesnom u mutnini stanu, njoj ravno na koju e svoju pasti stranu.

Dogaaj koji prethodi nastanku pjesme prost je: sluaj je htio da pjesnik, snen, pogleda netom stvoreno djelo iz ugla iz kojeg 0

nikad nije gledao ni svoje ni tue, i od pjesme ostala gola grafika injenica koja postaje prozor u dotad nevieno: planuo je na hartiji gradski krajolik. Potom je pjesnik obre na krivudavo sljeme, i prizor se iz temelja mijenja: pobjeda se prometnula u poraz. to je maloas bilo utjelovljenje gradilake snage, vrstine, sklada, zamaha u svemir, preobratilo se u sliku najrazgoljenije nemoi. Ovaj sonet zapanjuje time to je u njemu svaka slika tana i logina, a istovremeno je i ista metafora. Pjesnik bukvalno registruje ta vidi, trudi da vienom ostane krajnje vjeran, ali, svaka od tih slika, sama od sebe, postaje nevjerovatno promiljena, duboka, znaenjem sloena metafora koja see u korijen svakog ljudskog, ne samo poetskog ina. Sve je ovdje i gola doslovnost i izraz dub lje mudrosti s kojom se sagledava sudbina ljudskog injenja u vremenu. Ova pjesma je cjelovita metafora iji se krajnji znaenjski doseg teko moe uhvatiti i razloiti jezikom kritike. Ona sadri mnotvo slutnji i primisli o sudbini svake ljudske vrijednosti u vremenu, o boanskoj ravnodunosti djela spram svakog tumaenja, iz pravog ili krivog ugla, svejedno, o pjesmi kao, naizgled, spontanom inu koji, ako ga osmotrimo iskosa, ako isherimo ugao gledanja, postaje ista konstrukcija. Istovremeno, ovaj tekst govori i o jo jednoj vanoj dimenziji Kulenovieva pjesnitva. Rije je o pjesmi kao bitnoj temi pjevanja. O pjesmi kao prostoru u kojem se sudbinski prelama puna dramatinost i sloenost svijeta koji je pjesnik u sebi nosio. Jer pjesma je, u njega, oblast susreta oprenih sila na kojima se i dri ovaj pjesniki kosmos. Pjesma je taka ukrtaja, presjeka, sukoba snage i slabosti, ushita i svejednosti, sue i plodnosti, inercije i spontaniteta ivljenja. U tom smislu, sonet Rusa pjesma, pored toga to je jedna od najveih, u isti mah je i jedna od najvanijih Kulenovievih pjesama:Sklupila si se u meni u tmulo nemuto jao. Ne zna da li da sie meu koljke mi, ponor duboko, il da iscvate u nebo da bude zvjezdani bokor. Crni se, pjesmo, u meni, ko mjesec neizgrijao.

1

Vilo zelenca jezerskog pod sklopom mi trepavica ni uk ti ne vidje izron ni alga to te leluja. umo sa stablima jeke, sa liem od slavuj, crnico azurna, sva u groznici zvjezdanih klica, ne izlazi, jezerko, u rije u mjeseeve ini, umo od biglis, zamri u harfipauini, ne propupajte, sunca, iz zora zvjezdanih mlijei: Sutra, kad zadani opet, bie mi, pjesmo, ko pljeva. U jalovu buljie plavet, u rosi mrtva eva, i ja, strailo isto, u istu strnjiku rijei.

Ako su u dvadesetom stoljeu, na naem jeziku, pisane istinski velike pjesme, meu njih ide i Rusa pjesma. Ako danas ita znai rije veliki i veliina, zasluila ih je ova pjesma koju moramo vraajui se na poetak ovog eseja brojiti meu uzorke najpotpunije i najsavrenije pjesnike upotrebe naeg jezika otkako on postoji kao knjievni instrument. Ali ona je, mada posve nova tvorevina, u isti mah, begievski reeno, i tekst sabirnog estetskog znaaja. ujemo, na primjer, na njenom poetku Stojankin jauk a na njenom kraju susreemo evu, zagledanu mrtvim oima u jalovu plavet iji je cik i osvit nekad bila. Ova pjesma je i potvrda da je, na koncu, moda sporedno o emu je Kulenovi pjevao: o vlastitoj pjesmi ili o nesrei jednog naroda, o punoi ili praznini ivljenja, jer njegovi stihovi o rasulu i mrtvilu posjeduju istu imaginativnu snagu kao stihovi u kojim plamti njegov ushit pred ivotom. Kulenovi je jedan od rijetkih pjesnika koji su pjesme pisali kad su morali. Kad je unutarnja prisila bila jaa od svih odlaganja, od svih stranih neizusta, i in tvoraki inila neizbjenim. Otud je tako rei svaki njegov redak dragocjen. S malo pretjerivanja bi se moglo rei da je Kulenovi pisao antologiju svog pjesnitva. A sve ostalo preutao. Iz njegova pera nije izala gotovo ni jedna pjesma u kojoj ne moemo nai tren razmicanja meaa naeg knjievnog jezika i proirivanja i bogaenja naeg senzibiliteta. Marko VEOVI 2

PJESME

PRED ZURNE I TAPAN

Ne gledaj, moje oko, u oru djevojku, crnoga keca; na zurne i tapan tek eka bokom! Gledaj tapandiju reca: iz njeg e igra u nju! Gledaj ga: sunu k oru i tapan ko da dri svu zemljinu koru, a klip ko munju! Pa sve u kovitlac ko da e svitlat, u propnju, izmeu neba tla, igrae nemirne obreda, dvaput ih obreda, i zasta te u nju, u crnoga keca, uagri, pa joj tepa i kleca, klip vitla, jo nee po tapanu! A zurne tri, ko spremne kobre da vrat uzvie da napanu... O klipe, ne vitlaj, ve tresni, tri zurne, o vrisnite sve tri: kec propet sav n palcu cepti! To hoe l zatreptati leptir? Il hitra se vijati vidra u bistrom zelencu Ohrida?5

Il uanj e gaziti srna kad arska ve ogoli guta?... Sad bjei mi s oka, dugo u rosi oka, a, oko nejako, budi mi svevid utap: Pa nek je i bosioka pun bokor u viticu udjenula vitu i bosiokom sljepoicu skrila, utape-vide: i tu prozri kitu, i sljepoicu skritu, i tanku na njoj ilu i ilom buru bila! Pa nek je u svilu i kadifu lan u guste are zbila sve to je nekad bila, sve to je ikad snila sav ivot bogovetni, utape-vide: kad je tapan zdrma pa sva se u ples raspe, tad ti mi odgonetni ta je u svilu slila i im joj blista srma! A ni ti, tapandijo, ne pusti je s oka ni na tren, ko to sokolicu svoju u igri pod oblakom ne puta soko s oka! Pa udri u tapan sva neka plane u vatre i sva nek se raspe u prsak vodoskoka!... I on tad, ko da postade storuk, stade da bije u tapan, te ko da zemljinu koru potresa zemljotres. Vrisnue zurne, i ona tad maramom oru zavrtje. Otpoe ples.

OCVALE PRIMULE (1927)

OCVALE PRIMULE

I To su tople kerke vlanih zavjetrina. Skrivene i njene, za suncem se ute. Bez mirisa, na dnu utih krvi slute skora ieznua s dolaskom vrelina. Kao da su mrtve. Ali one ute u srcima utim strast mlakih toplina. U njedrima vrije sok, struji svjeina, al primule meke i titrave ute. U sivoj ekstazi posljednjih bulbula, u akama bijelim procvalih ponoi, zaplakae oi skrivenih primula: u svanutne svile lat se po lat runi, one osjetie da e skoro proi i da e ih nekud odvest vreli juni.

9

II Osjetie dragost mekih milovanja, ali kerke ute naputene cvatu. eljele bi grlit prste bijelih tkanja, strast neijih dlana utjeti na cvatu. Nalie se oi utine i sjanja. Svaka skriva duu titranjima stkatu i u zavjetarja utu ljubav sklanja, dokle orhideje trepere na vlatu. Neko s brijega slazi. Osoja mire. ekaju ga pune rascvalih eznua s evrmama tankim preutoga zlata. To kukurijek cvate, cvat zelena vrata. I rastkane enjom vrueg povinua njih opaja miris iz njegove due.

80

III Mislile su pomrijet kada gizdav stie, i zasjae ake jagorika jarih. On snano mirie, iskri se i ari i, niz tkiva noi, sve nie i nie nad njih pada. Klone. uti nektar lie i itkoga soka to ga vraar stari za primule ute u venama svari svakoj po kap kane i pijan se die. S vlau bijelog sunca u dnu ute ake, ko sutonske zvijezde u srebrne sjene ekaju ga da se opet mrtav spusti. A on kao vitez zavjetrina gustih prepun zadnje zore siplje prve prake na njih to mu s daha strepe prestravljene.

81

IV O davno si, davno, Dijete puti bijele, otilo gdje i sad moda koja cvjeta! Al primule jare mog su srca svele to raskrie ake s prst ti i pet. I, sad, kada utim u poare ljeta na kapcima scvalim teke dlane vrele, i kad itki podnev s kora i drvet ljuljov miris toi sokovine zrele, na dnu svih sazrenja, niz jemove plamne i sad prsti moji davnu mlakost slute koju ubra srce s prvih tvojih cvanja: niz snijeg to ne kopni, u gudure tamne slazim tvojom stazom, dok ona, sve tanja, kao mlijeko tee u primule ute.

82

V I, sad, davno mrtva, krv u meni spava. Niz jemove lutam, scvalih trepavica, da sagorim enjom jedrih etelica od sunca i srpa uz dh boliglav. ita su visoka, plava i preplava. Niz mee miriu sunca ivanic. O ocvale kerke mojih prvih trava, u srcu mi zgara sjeme vaih klica. Da vas barem ubrah u prvome jaru, da vas bar poklonih srcu koje due, sad bih imo brata da uz mene luta niz sjedrala ita, uta i preuta. I, sad, ne bih gino, pun klonule sue, znam: vi biste cvale po mome mezaru.

83

STOJANKA MAJKA KNEOPOLJKA (1942)

Posveujem eni bezimenoj voljenoj u borbi roenoj

STOJANKA MAJKA KNEOPOLJKA

ZOVE NA OSVETU TRAEI SINOVE SRANA, MRANA I MLAENA TO POGINUE U FAISTIKOJ OFANZIVI

Svatri ste mi n sisi pala joj, blagodtno sunce knpoljsko! svetrojici povijala noice sam rumene u bijele pvoje lanene, svetrojici sam prala jutrenje tople pelene... Joooj, Srane, Mrane, Mlaene, joj, tri goda u mom vijeku, tri prvne u mom mlijeku, tri saa teka, silovita, to ih utroba moja izvrca, joj, rosni trolisni strue djeteline knepoljske, to procva ispd moga srca! Joooj, tri goda srpska u mom vijeku, tri Obilia u mom mlijeku, joj, Sraneurevdane, joj, MraneMitrovdane, joj, MlaeneIlindane:89

Kozara izvila tri bora pod oblak, Stojanka podigla tri sina pod barjak! Joooj, gdje ste, Srane, Mrane, Mlaene, joooj, gdje ste, tri ilinske puke prve, tri suze moje zadnje: Hoe majka mrtve da vas izljubi pa sedam rvnih rd to Knepolje izrovae pogani nerasti svejedi nit ije nit pije, ve petama krvavim Kozarom, Prosarom po ljeevima epa crvavim ne bi li kojeg od vas poznala alosna majka Stojanka, to vas je zimus pratila u akciju, posvuno cjelcem batrgala i prugu trgala! Joj, tri vuka moja i tri ljute meave, hoe majka da vas izljubi ledene: Zasui rukav, Srane, lako bi tebe majka poznala: na lijevoj miki mlade mrka kupina! Zavrni, sine Mrane, zavrni mi desnu nogvicu: tu ti je prvi kurum probio pod listom cjevanicu!90

A ti se mrtav nasmij majci, Mlaene, tebe bi majka ponajlake poznala: etiri onjaka ostale zube prerasla, ko u kurjaka!... Joj, tri moje biljege soja, od joj, tri ljute guje s prisoja, to vas majka junakom snagom nasisa, to vas buna kurumskom arom ispisa, joooj, gdje ste? Da l vas plu vode mljenike, ili granike, ili motnike, ili vas rastau bljvci utih crvi po skotskim crnim rovovima, na skotskim stozubim icama kraj dubike ceste? Ustajte, ustajte, niz Knepolje pogledajte: Je li ovo jueranje Knepolje? Je li ovo, djeco, pred jesen? Gdje su bijele kosake druine povjene? Pod kojom krukom uzrelom eka kosce jrne, uganule i etelice preplanule velika rumena pita od prvog slobodnog ita i velika zdjela kisela mlijeka?91

A od Kozare, rano moja, pa do Save, ljetina natisla iz slobode, ko iz vode, kukuruzi nanijeli ko vojske zelen, glavinjaju penice bremen, ljive savke uplvile od slaina, pa se lijepo, od teina, razglavile ko steone krave: Svud hljebno je i medno je i grozdno je preko glave, krckaju zemlje ko krcate konice, ekaju, rano moja, da se oznoje orne muke miice... Al zalud, zalud ekaju! Djeco moja, vi ete Stojanki majci oprostiti to e vas majka mrtve raalostiti: Oca su vam u zbjegu upljali, i na cesti dok su nam ga strijeljali, zubima je stisno lulu druicu, a strica vam Radoja odveli su icu, otjerali vamiliju i kumIlije, i sve redom vmilije!... Pusto lei Knepolje, obnemoglo, suro, jalovo. I ko sipnja ga pritie sunano olovo. Sve je gluvo, bezuvo. Ni ptic, ni pel.92

Samo u prznu sobu ubs samotno tele pa glavom o zatvorena vrata tue i beue, ko u grobu... Nije ovo, djeco, Knepolje, ovo je polje nevolje! Ko li e ove godine kositi? Ko li e djevojke prositi? Ko li e rakije pei? Ko li e slanine sjei? Aj, zar e se ovi nerasti nesiti, zar e se naom pogaom rumenom crvena kad nikne iz naih kostiju zar e se naom pogaom crvenom nesiti nerasti slastiti?! I zar e skotske laloke pogane naim mrsom alapljivo mastiti?! I zar e naom rakijom prvenom salovita svoja drijela palcati?! I zar e njihove ape upave to su se naoj krvi kupale nevjestama to su za vas pupale proljetna njedra satrti?! I, djeco moja, poslije nae samrti, zar e im se sitopjano tucati?! Aj, ko e ove vukodlake zatrti? Kozaro, Kozaro, Kozaro,93

kazuj, Kozaro, ko e ih zatrti, ko e okajati moga Srana, moga Mrana, moga Mlaena?... Kozaro, seko zelena, druga majko moga Mlaena, s daleka li se vidi i dalje li se uje! Vjerovat ne moe majka Stojanka da si ti opustjela i da si ns napustila!... Sa ceste preorane, sa mrtvih psina to im djeca naa sudie, kad oi uznesem uz tvoje kosate strane, mom srcu ko tvom gnijezdu jedno ptie prokljuvava, jedna vjera procvjetava: Ti si moje sinove, ti si, sele, svoje dinove u pletenice zelene savila, pa uti nad Knepoljem i obrve teke sastavlja i u srcu, ko u kotlu plamenom, mijea svetu osvetu! Osvetu, seko, osvetu! Okaj mi sina Srana, okaj mi sina Mrana, okaj mi sina Mlaena: Kie je edno sveto Ilinje, a Knepolje osvete presvete!94

Sveti nas, seko Kozaro, okaj nas smrtno, krvavo, uje li jednu uku veliku od one strane otkud sunce izlazi?... Nju mi je Mlaen esto pominjo: Ako poginem, majko Stojanko, mene e okajat pomajka Kozara, mene e okajat pramajka Rusija, nee, majko, dugo potrajat, ue se jedna uka velika! I ne vidim od rose oinje, ve samo ujem: uka poinje! Uka, seko, uka velika s daleke strane otkud sunce izlazi, ko da planinom gude jugovi! To ide vojska, sve ovjek do ovjeka, oblak vojske, vojska srdita: Kad bi sve gromove, seko vjekvjeka, to su ti mrvnom kosom igrali vjeine vjein, u jedan tresak i rsak sloila, on ne bi bio toj uki velikoj ni jeka jekina: tolika, sele, vojska udara, toliko srditih nasre Srana! Tresak, seko, rsak do neba s daleke strane otkud sunce izlazi: Koliko ljutih te izrani kuruma, koliko ljutih me nahrani jadova, toliko, sele, iz tog ruma, toliko mrgodnih namie Mrana!95

Tresak i rsak zemlju premeu pa sijevci, sejo, nebom prelijeu od one strane otkud sunce izlazi: Kada bi svaku suzu tiju, to majinu, to djeiju, (i kraviju, i oviju!) po zbjegovima to ptee s oiju, to potee i u tebe utee, sve suze kad bi na list zelen skpila pa suncu rnom sa njeg zrake vratila: toliko, sejo, sijeva sijevaka, toliko krilatih nalijee Mlaena!... O, nije, sejo, ovo rosa oinja, dva Ilinja to oi moje opinja, ve pred tom vojskom eno ovjeka, za elo svu je vojsku nadrasto a osrednjeg je uzrasta oi su mu evanelja stovjeka, a Rusija kosa mu grgurasta, i sav trepti ko od pree vilinje: Ide tako, usred silna gromora, takav nam se prisniva na Ilinje i smijei se, sve mu igra brk, to bi se njime Mlaen alio da bi ga jednom vidjet volio ve da je njegovo odavde do mora! uje li, sele Kozaro, uje li uku veliku?... Razvijaj kose zelene, seka te zaklinje Stojanka,9

rasplii mrke pletenice, putaj nam dinove vilene, nek skotskom krvi oboje tri nae vode ledene, nek mrljinama skotskim, za zrnate penice, zemlju nau pognoje! uje li, sele vesela, uje tu uku veliku?... Gudi zemlja, zemlja vascijela: Otiskuje se vojska golema od moskovskoga Jerusolema, ri jle, zelena sele, prosipaj eline pele niz zemlju nau na krvavu pau! Znaj: Kad bi se utroba moja oplodila, jo bih tri Mlaena, i tri bih Mrana, i tri bih Srana porodila, i ljutom dojkom odojila, i svatri tebi poklonila! Stani mi stamena, dvije zmije uzvij obrve, u ljut ugriz stegni vilice, i iz svake ilice9

srkni jeda mmena pa ga di na ognjene nozdrve u tri v plamena, u tri iva Mlaena, u tri iva Mrana, u tri iva Srana, u ilinska tristaitri plamena, cikni, sele, stoglavo, stuci ih, seko, storuko nek im nema ni traga ni znamena, nek se pamti gdje je raka trojaka: Ovdje snagom doji Stojanka, bunom pta Kozara pomajka, vjerom hrani Rusija pramajka, tri se majke ovdje sastaju: Ko god nam doo da ambare izaspe, i torove pune da nam razaspe, i krcata da nam ulita psasne, i da pogasne ognjita a loza mu od kletve ne pomrla djeca e mu zalud ovud skitati i za kosti pitati, jer e ovdje, gdje je samrt vraj zavrgla, i vrui krvlju liptala, pa na koncu svoju samrt ovrhla: ko krv danas, sutra med proliptati, med i mlijeko djeci naoj do grla zemlja e nam u sunce prociktati!

98

NA PRAVI PUT SAM TI, MAJKO, IZIO

NA PRAVI PUT SAM TI, MAJKO, IZIO

Mati moja: Stabiljka krhka u saksiji. Pod strehom pitoma kumrija. Vijek u etiri duvara. elo na zemlji pred svojim Allahom velikim i milosnim. Dervi s tespihom u tekiji. U mejtefu, u utoj sufari i bijeloj bradi hodinoj, ovaj i onaj svijet ugleda: Po kosi osjeti rosu melea, na uhu crni apat ejtana, u srcu prelest saraj dennetskih i stravu vatara dehennemskih, pred oima engel stranog Azraila to duu vadi iz ila roba boijeg. Djevojkom, s ledenog umea pod kuom vodu je grabila ugumom i preko sokaka, zavrnutih dimija, rumenim je listovima trepetala, kaldrmom grbavom pod kuom mokrim je nalunama klepetala, od mukih je oiju bjeala: ista da doe onome koji joj je zapisan, kadifa bijela i kap rose sabahske na njegov dlan.101

Na dan petput je od svog Allaha iskala taj da joj bude mlad i pitom ko softa, i ko kadija pametan. Uz sokak ga je kroz muebak snivala. Srmom i jagom u evrme slivala. Svilom iz grla, podno ga zazivala: Kolika je duga zima bila... Na pjesmu: mjeseinu, na dlanove: ake rumene Allahu otvorene, Allah joj njezin, na dahu svoje milosti, spusti sa njezine zvijezde sudbine duvak pauinast, ucvao zlatima, bogatu udaju: Te iindije, ugum i mladost iz ruke joj ispade i umee ih odnese: fijaker stade pred avlijskim vratima, sioe jenije. Grlo i koljena britka strepnja presijee. Srce glomnu. Glava prekrvi. Tako ti velikog straha i milosti, on da mi bude dobar i ugasan, i ne odmii me u daleku tuinu, i ne prepusti me zlojedoj svekrvi! Premrlo krto joj tijelo u feredu,102

u kabur tijesan, slijep, zaguljiv stavie. Ko ranjeniku, glavu joj bijelim tulbentom zavie. Ko s ovim svijetom, s rodnom se kuom i plahim umeem u umeu suza, majci na prsima, rastajala. Ko mejita, obeznanjenu je u fijaker unesoe, i dva je ata, ko na onaj svijet, zanesenu ponesoe i ko kadifu bijelu i kap rose sabahske mom je ocu donesoe. Usnom i elom, tri nove ruke poljubi: svekru, svekrvi, njemu. I kako tada sakri pred njim oi, nikad mu vie u njih ne pogleda: Nit joj bje softa, nit kadija! Pred svitanja, priguiv dah i lampu, uz mrtvi sokak batrgav mu je korak oslukivala. Pjanom, kundure mu ubljuvane odvezivala.103

Stranca, pitomou srne zalud ga je prodobrivala. Voskom podova i mirisom mivene puti, svjetlinom odaja i grla, kajmakom na kahvi, cimetom jela i tijela, zalud ga je, zalud doekivala: Sljepoice nikad joj ne dirnu dlanovima dragosti, ve je istrga klijetima poude. Poslije svakog poroda, amijom se mrkom podnimljivala. Zelene nokte u tjeme joj je svekrva zarivala: Bez njenog pitanja ne dahnu. U etiri tupa duvara klonulo je othukivala. Golemo neto, golemo sam ti skrivila! Allaha je zazivala svakoga klanjanja. Na tespih ut: suze ehlibara, na ute usne: zapis koji ape, na dlanove: uta, Allahu otvorena sureta, Allah joj njezin, prstom svoje milote, otrese s njene zvijezde sudbine rosu vedre rumeni, nr u pomrinama: Te noi, ja joj se rodih: sin ko san! Izaeh joj se iz krvi: Bjeh joj razgaljenje u grinama.104

Odlomih joj se od srca: Bjeh joj krna bakarna preranim sjedinama. Bjeh joj sunce u etiri duvara. Hai tupim modanima. Ko pjenom smijeha, sapunicom je omivala butie mi rumene, ko u duu, u pamune me uvijala pelene. Dojkom ko hurmom na usta mi je u beici slazila. Ko u svoj uvir, na dojku je uvirala u mene. Nad dahom mi je strepila ko jasika. Da joj ostasam Allaha svog je molila ko jablan uz vodu, i da joj ubijelim, urumenim ko djevojka pod amijom, i da joj upitomim ko softa pod ahmedijom da joj ne budem kockar ni pjanica, nego sve kole da joj izuim, i da joj budem uevan i ljudevan i kuevan, i da se proujem u sedam gradova pa da me onda na glasu kuom oeni, pticom iz kafeza, koja ne zna na em ito, na em vino raste, o kojoj se prvi momci izlaguju petu da su joj i pletenicu vidjeli,105

o kojoj krmeljive ebejke apuu ko o sehari mirisnoj, zakljuanoj. Kuom i duom mir i bogatstva da joj rasprostrem, kuu i duu bajramskim slastima da joj zalijem, pa kad joj se vratim iz arije, podvoljak da mi udobrovolji sofrom raspjevanom, nevjestom svjetovanom, a kad joj od sree i godina ohlade kapci oinji, ja, vid joj oinji, na svojim da je rukama, sretnu i mrtvu, u kabur meki poloim ko u duek dennetski, zemlji i Allahu njezinom da je predadnem pravednu... A trut begovski i rakija, u ocu muka pomama kuni hajduci vukodlaci kuu i duu joj ko vode rastakahu, dok jedne noi doe poplava, odnese zemlje i kmetove, a zadnji dukat, to joj ostade, zadnje zrno bisera, zadnji ilim pojede rz begovski bezruki i glad bezoka: Rodnu kuu prodasmo i gola erga postasmo,10

plaljiva, kirajdijska... Od tespiha su joj jagode drvenile. Od aminanja joj usnice mavenile. Ko trule slezenu memla joj je progrizala zelena dva uta obraza u etiri siva duvara. Pijavica gladi tjemena nam je nesvjesticom sisala. A ona, ko zemlja pregladnjela, u ile sinujablanu svoj zadnji sok je brizgala: Od starog zara haljine mi skrojila da joj u koli ne krijem golih laktova, a kad joj se vraah s knjigama, s glau u mozgu, sa zimom pod noktima, dva mi je promrzla krompira gulila i nekakvu mi pticu bajala koja je pjevala kad joj je bilo najgore: Samo da jednom kuu i srce joj napunim i na put pravi da joj iziem... I trei put, ba kad je sreu tu ko porod oekivala, Allah joj njezin, mrakom svojih strahova, ko mrkom ohom oblaka, potrpa njenu zvijezdu sudbine: Ne bjeh joj gojeni kuenik, ve udnovat kockar i pjanica, za srce ja je ujedoh: Svoj ivot bacih na kocku i pjanstvu slobode10

svaki svoj ivac, ko udnu usnu, predadoh... Za mojim krivim petama i progledalim hlaama, prainom svjetskih drumova, tuno, ko ovca za izgubljenim janjetom, ile su njene usne i oi posivjele: O sine, sine, sine nesretni, bunom mi se otrova i na put krivi zabasa: Gdje e ti svojim nemonim rukama sruiti nepravduplaninu?! O majko, majko, majko presretna, na pravi put sam ti, majko, izio: Sjea se voravog bijelog kmeta Mihajla? On nam je pokornu milotu donosio, u torbi sirac ut i suhu pleku oviju. Sjea se klapia uz njegovo koljeno, vileta preplaenog, rumenog Jovana? U djetinjstvu, u zelenim maglama, dok je stari Mihajlo, na plastu sijena plamen osvetnik, sjekirom plast rasijecao, hak begovski sjekao i ispod kivne otrice zvjerao na mog oca u hladovini ja i Jovan goli u duama, goli na konjima, ilave grive smo uz zelene obale stiskali, dva vueta, u divljoj smo se rumenoj prohi krkali, ivicama gloginja, ipka i trnjina108

dva zmijia uagrena nas smo se dvojica prikradali jastrebu u polju na staroj kruki divljaki: S tim ti se, majko, Jovanom sretoh u umi, na pravom putu! Djedovi su nam se kurjaki oima prijeali u grla, a nas se dvojica djeaki zgledasmo u srca, poljubismo se u grla, junaki. Kad prvi iknu mlaz iz vrata naih drugova, kad prva streha zapraska i kose naih dragana u dimu zamirisae, majko: griva vihorna meu prstima, mirisna proha u nozdrvi, uzvijeren jastreb u oku, sloboda, u ili mlijeko majino, ko krv udari u glavu moju, u glavu druga Jovana, i mi stupismo tvrdim petama ratnika na ovaj kriljeviti, jaruni umski put, na pravi, majko, put! Iz usta tu ispalismo: tuzakletvu da emo ih stui ko korpije! Iz cijevi rije izustismo: rijekurum,109

i ratovasmo skokom hrtova, i ratovasmo vilicom ratnika, i ratovasmo zenicom pobjednika, i sada oni, doljacikurjaci, iz loga tegle krvave repine, sugluho viju u naem poaru... I uj me, uj me, s tespihom sijeda ropkinjo: Ruke su nae svemone, mi emo uskoro nad tvojim gradom tespihom ognjenim zvecnuti, i kad ti kurum ubasa u etiri duvara i kljunom propjeva kraj uha, to ti ja, majko, pravim putem dolazim, s vojskom i rumenim zvijezdama i vodim nevjestu, mladu mjeseinu, izaetu iz krvi, odrunjenu od srca, razgaljenje u grinama, od njenog grla i oiju i sehara mirisnih, otkljuanih, kue se kue preleu, i majke smiju sjedinama, zemljarana mldi novim djetinjstvom.

110

EVA (1943)

EVA

Proljetna eva nad kolonom pjeva domovinu O kolono, moja vojsko! O sunane pijanice pod krilima mojim! O zemljini ljubavnici pod pazuhom mojim! ujte cvrkut rsprs grla, ujte prhut rsprh perja: ovog sunca, prvog sunca u godini, sva u prsnut u iverja! Utopite edne zjene u modrini! koljke uha otvorite kapljevini!... Zbog vs prhnuh prvom suncu i s njim treptim pod pazuhom u modrini, treptim treptim pjevam pjevam prv prv prv crca crca crca crca cok!... Ovog sunca, iz mog kljuna, iz mog perja, iz mog srca, ne ndj mlade brazde sjetven pjesmen sok, ovog sunca, i iz grla, i paperja, i iz srca,113

copti copti copti copti krv, krv, mrka krv, mrka krv! Nisam, nisam sjetv: ov cik modrine, rosna zvijezda rascvrktana iznad ral, kap sunane grualine, grumen zemlje to se hljeb rumen mrvi, u sva sam, sva sam ove sjetve: vr rana, lelek la, jed zeleni, prsak krvi! O kolono, strasna vojsko! Vi zemljini ljubavnici, s njom a bez nje, vi to mjesto u oranja krv zbg nje u zamoiste mlade glenje! Ovog sunca i klijanja, s vama bz vas, udovica meknul zemlja mrsna, tamna, skrvna, bez teina vaih prsa na lemeu, bez poprska toplih zrna s vaih dlana, zdvljaena odlijeva se sokom trav, presoena na pup piti;114

izleana, raskvasala, golicava, grozniava, sukrvicom mekih kora sva se prti... Pa u podne skikne vriskom itka zrika i cvrkuta, mrkom usne suncu s usta srkne krijesa, istegne se mekputa, bukne kvasom krvna mesa, obnemogne mrtvapjana. Suncu ispod mladih dlana slabine joj dahte rodne, hropte zaspi... Ne diite, ljubavnici: sad ptnj edna sne. Ne diite u korne njene usne. Vas to sada, skrvna, sanja!... Vas kad sanja, sva se u mlije slatku zgusne i u meden pelud raspe!... U snu prvom, prhka, sanja djevojkom se pred prosidbu, pred krnja i rnja. Pa joj u snu drhtnu ljeta uen, i tad, rna, pred kosidbu, obrmeni. Onda u snu krene, teka, kroz jeseni,115

porodilja izobilja, prmlijeen. Pa u zime site, slasne, preleava presiena... Sastavite trepavice, ljubavnici: Sad uranja san slasan, u njem prua u ognjici ruke dvije, snije: Djevojka je u proljea, pred prosidbu, pred oranja. Zavozi se u sne slasne, snije da je u osoki site staje vime vre i zbrklo to ga vae tele sasn. Prevreno vedro da je mlade, ute varnike na oranju to u vrua njedra vaa niz vilice, hladna, pljuska... Trnci proljetni, brsci mladosti... Snije da klije, u vruici zemlje sjemen da je srce nbrekl, pa mu puca ljuska. Dijete da je ocu na rukama, msnat, ciktavo, mameno nebu poteklo. Dah joj staje,11

snije da je djevojka polj, u rastu mlada penica, pa je mije krpac topli, urevski... Zemlja mazna, zemlja bulazna, udovica z vama, bulazni vama... Sva se stopi u sne satne, slainom nalije: konica medena. U snu se snije nevjesta da je poslije udadbe, istom dovden, nevjesta mazna, gojazna, nevjesta stasita u ljeta hljebn, prezrel, nasit, na jastuku nevjesta pod prstenom vjnanim, pogaa u klasu pod sem sunanim. Rzlikom vas gleda iz njive modroka. U dah vam se unosi, stabljika bosioka, mirisna stabljika suhog bosioka, pod dahom vam se suha otkrvljuje, duhm gui, duhom zadavljuje. Trai vas usnama zemlje prepukle, usnama sie: sua. Omamljuje vinom i smolom morin, zove vas pod svoje grlo, u e bijelih pitmin, u e dojkigugtu, za kap kie!...11

Jedva die: pred jeseni obremeni. Tukom maka zamirie, i pjanim se ljljem opije, snije da zrije, klsn da je zrnata pletenica pa je miluje pet vaih jagoda, niz njive stenje rotkinja pvaljan penica: povodanj nploda. Pupak prepupo pod stidljivom kouljom. Sva je nesvjesticaljetina. Sva je omaglicasitina. Rije joj supjana arki pah iz ustiju: Rodila godina! Rodiu ti sina!... ...Pa sva zdrht, sprht, snije, vridba je, a ona na guvnu penica je pa je neko sipku vije, na vjetru pa je vrelom vridbenom s lopate pljevna koulja suncem proprana. Vridbe pjane, zvjezdan je, vridbe prepjen: u guvnu zduvnu ona je rairena konjska nozdrva, podignut bi i obrva,118

grlo ojkavo, kolplet kopit. Kupanja suncu, hljebu: ona je vrela penica pa u guvnu zaduvnu skida tanku koulju, pa brekti gola, opta. Nz pas joj lije zejtin sunani: krvna provara, znojne kapljevine. Sprljena, garava: pljevne po njoj ljepljevine. Krv joj cvri: to joj zriu koevine. Mozgvara, Mozgovara... Zemlja eravica, zemlja udovica, nosi z vama, bunca vama. U snu hropti. Usnu sie: breskva naeta usna lpt, dinja napukla usna mirie... To je ona u jeseni prmlijeen porodilja izobilja. Tka, nemona, od trudnina sva plav: mrsna, vona, 119

od krvina ucrven. Mlak ljubavnik, izdovoljen, sunce jenja. Pah mlain, srh slain premeklim joj slabinama tanko srsne. Krcne eer u utaklim zglobovima. Ispod srca prsne, odvali se plod prensen, s grana zapljuti, s loza zalomi, sa strukova utih zrska jedar, brektav porod jeseni. Hropcem brnja, trganja, trsenja, zgrca porodilja izobilja. Slatkputa, pretila, jesenja, nakca pregrti, njedra, usta, sepete. Stenje u pleteru kuruznih koara. Baza u eeru pekmeznih kotlova. Gaca drozgom vrisnulih komova. evelja pretilim kukovima krav. Davi duhm tijesnih smonica. Kadi dimom ljivnih sunica. Zapahuje hlapom rakije prvenke. Nadaja sisom, hrani mirisom, ugriza kisom. Ona je ndojen usnica. Ona je opjen nosnica. Ona je blagodat do grla. Ona je godina milsnica, 120

ona ntrc krv i oi momake, u u krv i oi djevojake, prelesti natrca maglene, pa kola niz ledine raspojs treskava: Oj djevojko, oj djevoj..., tanka ibo ljeskova! Oj medvjede, medo moj, bi li htio breskava? Oj djevojko, oj djevoj..., po mom pasu tanka loza, sitno gazi kao koza... oj djevojko, vjeverice, bi li mogla cicvarice, oj djevojko, oj djevoj... Oj medvjede, medo moj, upaj etkunausnicu da te veem za brnjicu... Oj djevojko, grozde moj! Oj dragane, hljebe moj! Nz vode hukt, sij rvnjeve, nz polja zvrt kola stoglava, ona je vama prelesna omama, pomama vrtglav... Zemlja vrtoglavica, zemlja udovica,121

vilena kola zljulj, u snu igra sa vama, u snu pri, prstom n staje po stvenim travama: dah joj prestaje, snije da je leptirica prvih meava, prhka snijena pahulja, pa vam treptava sjeda meu trepavice: udjene sljepilo bijelo boinje zjene. U koljci unoj, vruoj, zaglunoj, ona je gluha umljava mav, pod prstom latina opraha s nebeskih cvjetnih kroanja. Pod brzim opankom, ona je kriput snijega sinonjeg, mlada prtina podrankom pa trepti srebrnim stopama uz pleine, vodi vaim zavijanim kuama. S kunih vrata, ona je posk pare grla, z godovn estitka grlata. U sobi godovnoj ona je pe raspporen, zpah vrelih penjaka, pozdrav dobre enice, eravka rakije brk, u lednice. u Iz brka cvjetnjaka nazdravica pjevuna to kikotom kaklji slabine,122

rije razrkoljena, arna, puna ko pun torba ren. Sofra pretvarena, koljenima bgrljena, u smoku rzboljena; pita mrsna, sjezerena, prstima do koljena, siti popuh s brijega slanine, vrisak ljetnih soevina u kajmaku s planine, zalogaj to u njem brizga uraena godina. A poslije ruka, iz lule pria stareva, pria hajduka, iz prve bune: pahulje napolju postanu vojske tad goleme, bojevi strani zgude iz furne... Ona tad ustane, zemlja nevjestica, i gusle dohvati, pod starca metne mekte pustene, pa tad mu prui grudi guslene: lagano, sva ue u nj: ko suza, u sklop mu trepavic; ko drhtaj, u drhtaje mu ue usnene; ko ica, me konjske legne zategnute strune, sva postane mu gudalo rspriano, na elu nemir mu gustih nabora i razigrana vratna jabuica, britki marak suhog javora: Lijepo li je, djeco, podraniti brsnom rosom, suzom nedjeljinom, i lijepo se na zemlji roditi, i lijepo se, djeco, zadojiti pjanim mlijekom mldom djedovinom...123

Bijela li je njivom etelica i prostrana duom postojbina. Lijepo li je njivu usijati i ne dat je zelenom skakavcu, ni trblavom iz loge jazavcu! A kad gladni nalegnu skakavci i osvoje dangube jazavci, tad je vrijeme hajku podizati! Ona je vama bijelo stado djetinjstva, tuhk prve trube od jasenove kore to budi jagorike, zove razvigore. Ruka u ruci, oko u oku s prvom djevojkom. Rovno odlamanje zemlje pod plugom, mokar brus nz kosu i oi nz njivu, znojno zalijeganje pod jasen. Prasak komuanja: dri klip, djevojko, ti da ga zalomi! een gutljaj rakije iz ploske, iz svatovske, pucanj puke svatovske drugu podjesen. Mrsna lijena prezima: i vlka bukova sama snijegom putuje! Knjiga na prelu svijtl, raskriljen, pa u ui svjetuje... Ona je svijea oinja od kolijevke do motike, kua prstran pod suncem to je djedovi djeci skuie, zazubica i grobnica zelenom skakavcu, zazubica i grobnica trblavom jazavcu, hajka vritava, buna to vitla kukom i motikom, buna to valja drvlje i kamenje,124

mlijekom djedovina, vijekom postojbina, sr u kostima, kucaj u bilima, srh u tankostima, prh u krilima... O kolono, strasna vojsko! O sunane pijanice pod krilima mojim! O vi njeni ljubavnici pod pazuhom mojim! Zbog vas prhnuh prvom suncu i s njim treptim pod pazuhom u modrini, treptim treptim pjevam pjevam prv prv crni prv crca crca crno crca crni cok! Ovog sunca, mog kljuna, iz mog perja, iz mog srca, z ne nadaja mlade brazde sjetven pjesmen sok, ovog sunca, i iz grla, i paperja, i iz srca, copti copti copti copti krv, krv, mrka krv, mrka krv! O kolono, nevjestini ljubavnici! Dva krvava sunca, dva oranja krvava, u gnjici,125

ona gori: vrua rana! ona piti: lelek ala! ona mrzi: jed zeleni! ona lpti: prsak krvi!... Nisam, nisam ove sjetve rosna zvijezda rascvrktana iznad rl, ve sam rana, vr rana, lelek ala! Nisam, nisam ove sjetve cik modrine, kap sunane grualine, grumen zemlje to se u hljeb rumen mrvi, sva sam, sva sam ove sjetve jed zeleni, prsak krvi! O kolono, tuni plue ispod sunca, ispod krila mojih! Vi zemljini ljubavnici, s njom a bz nje, vi to mjesto u oranja krv zbg nje u zamoiste mlade glenje, vi monasi svetog rata, vi to zbog nje njom ugaste svete ognje, vi to zbog nje ostaviste prag i vrata: Ona nije, avaj, nije, avaj, nije, vama na rukama djeak rumeni, djeak ciktavi, djeak mameni,12

nebu podignut, pod kamom, nad jamom, ona je vrati djetinji i grob gluh i zametnut!... Ona nije, avaj, nije, avaj, nije, jmua t, crven, ni djevojka polj, u rastu mld penica, ona je penica u rastu potven i razbjen vedro varenike. Ona vam ne mae s brijega, nedjeljom, ispod savijene jabuke crvnik, ne mae bijelom kouljom lanenom, niti otkravljuje pod vaom nozdrvom mirisna nevjesta, stabljika bosioka, i ne primamljuje, njiva modrooka, za etvom zaegla, ona je penica u rastu potven i strnjika gnjila, penica podjden, skakavcu duplja tegl, i nevjesta odvden. Ona ne plv teka, nemona od trudnina, i ne crvn mrsna, vona od krvina pod jeseni, ona ne davi hropcem branja, trganja, tresenja, nije slatkput, pretil, jesenj porodilja izobilja, ona je kazan prazan, ulupljen,12

mjeajica slomljena, grizina miija i kuruzana pauinjen. Ona nije sofra pretovarena, koljenima obgrljena, u smoku razboljena, pita mrsna, sjezerena, prstima do koljena, ona je vjetar u zidinama, kua spepeljen!... O kolono! Nisam eva, ve sam srljen! Nisam ptica, ve sam zmija! Nisam krilo, ve kandija! Nisam grlo, ve sam zvono! O kolono! Ognjen zmaju ispod krila mojih! Ljuta strijelo z mog kljuna! Ove sjetve, ovog sunca, ja i ona, zemljabuna, razbiemo o tu sunca ilindanska tuna zvona!... Zemljotresa do nebesa! Prui korak: otrac smrti! Povij plea: plug ivota! Digni elo: tu osvete! O, osveti, oslobodi! Oslobodi! Oslobodi!128

Da prcknem modrim cikom, da ucvrktim rosnom zvijezdom u proljea, u sjemna, da polijem grualinom, da umrvim slatkim hljebom na tjemena! O kolono, prhk dgo sila zemlji, tek brazdo pola nebu! Oslobodi! Oslobodi! Oslobodi!

129

PISMA JOVE STANIVUKA (19421945)

Prvo svojoj krvi bratu Muhamedu prekraenom slikaru kog ubie u Kerestincu kraj Zagreba i bratu Muzaferu studentu i fudbaleru kog ubie na Banjici kraj Beograda i svim Nikoletinama i Delijama i svima na pravdi boga poginulima

DRUG SADA UKU, UZIMAM, JOVO, TVOJU MRTVU RUKU.

Snijeg vije, ima ga ko Rusije. Ja i dral ti skitismo ovo bijelo pismo.

PISMO CRVENOARMEJCU NIKOLAJU IVANOVIU KRILOVU

Dragi Kolja Ivanoviu, druiu moj miljeni, drukane moj nevieni! Ovo ti se javljam ja, Jovo Stanivuk, grmeki vuk, i elim da te ovo pismo zatee zdrava i iva i da vam poe za rukom Ofanziva! To ti ve javismo: i koje kasarne spalismo, i pruge oparasmo, i ceste prekopasmo, i sela oslobodismo, i gradove opkolismo. A sada ti mogu nov Izvjetaj poslati: Crne nam Koulje alju Sedam Taaka da ih smirom pustimo pa nam vie nee ni aba ni maka. A mi njima hemo sa brda: Ohooo, abokreinooo, labrlabrlabrda, hoemo kako neemo,139

putamo vas iz kaveza protiv Sovjetskog Saveza, od puste se razboljesmo milosti, al nam ovdje, mili dosti gosti, ostavite puke kosti! Priekajte dokle malo okopni, nekome e biti danak pokopni! (Je l ovako, drukane, Koljukane miljeni, ne bi ni ti drukije, bauka sileni!) Bie bitke spremaj estitke: Jug bije u grud gori i obanki, kopna su se dokopali opanci, savrh bora io soko polijee, pod prstima na pukama otponci jo malo neodoljee, redenici ubore i potoci, buja buna, i buna i proljee, jug udara pa ledovi stokorci po peinama pucaju, i rakiti u ibljici gusta mezgra soi, a lijesci u pupoljcima sitna srca kucaju, i prisojem jagoriki progldaju oi, proljee Krajinu zalijeva ko medovina, ore slona pozadina, ko u jednoj njivi, ko za jednu vodenicu, ovoga emo proljea, drukane, ko i vi u zemlju sijati krv i penicu! Bie bitke spremaj estitke!140

Spremamo se (nije da se hvalimo) da se s brd u gradove svalimo! A i vi, drukane, otuda natisnite, sruite se na njih kao nisko vrijeme i potarite im i pogano sjeme, pa preko Karpata da zagrli brat brata... O moj Koljkane, o moj slatki drukane, kad god sam u busiji, mislim na te u Rusiji, i ne moe ti kazati ovo grbavo slovo koliko te voli Stanivuk Jovo! A sada nita vie nego pozdravljam: Barjak ti Crveni i Srp i eki srmeni! Duva rumen razvigor, molim brzi odgovor!

141

Mrk grk na zgaritu zvo, kome pismo ovo?

PISMO O CRNOM SNU

Pogorio, daleko od rodnog sela, Jovo Stanivuk pie pismo pogorjelom kumu Iliji Dragi Ilija, starino, kume i komija, sad samo po dui komija bez kue ko ja! Moe li se doviti koji ti komija ovo pismo pie? A bie u udu jo vie kada ti itali budu ovaj znak strahoviti!... Pie ti vorak to si ga nekada vijo po dudu, kume tvoje, crni Jovo Stanivuk, koji bi volio da ga smrtni pokrije muk nego jo jednom da usnije ovo to ti sada stavlja u zloslutno slovo. O crna sna, ne usnio ga niko, crni kume: Kao selom idem, a sela nema do li zidine bez krova i u njima mjesto ljudi zova. No nvid, al ja sve vidim: nita drugo do li145

rodila me sova!... To kao idem s drugom u patroli. A gluho doba, kad premru i pijetli, kad i uk uti... Tad drug e me za rukav: Jovo, apnu alostan i kukav, gledaj: neto svijetli! Moja strina velim tvojoj strini svijetli! Beno luda, ovdje vie nee ni vrag svoje zapaliti svijee! Kukvelju kukav, jo e vidjet vjeticu na metli! Al i ja, premrijeh i ja, pusti komija, jer zbilja ar zelenkast a leden poput inja svud mrtvim selom tinja, ko ugljevlje kad neko rasprete!... Jovo, drug e nedjelje ti svete, da obiemo: kosti mrtvih svijete! (Sad vidim ta je... A sami, bez ete!) Kakve kosti! ja iz mrtva glasa. Kukavice sinja, to truljevina po kladama plaminja, il bjelsa roj krijesnica vatrenoga pasa. Kakve kosti, kukavelju kukav!14

(A jesu kosti!...) I da u ga za rukav, al ustuknuh jer neto huknu! Doba, drug e doba mrtvozova! Da obiemo: ono mrtvi zovu! Jesi l eno? velim... Beno, ono sova, ono huke sova. u l ikad kako sova zove sovu! Zeji brate, kukavelju kukav! Al, moj kume, glas se ou snova: sad triput huknu! Jo gori kad umuknu: jer, negdje tu je, ko krtica u rovu gluho ruje... Da neto reknem, al glas mi u trbuhu! Da druga u za rukav, al ruka mi ko suha! To osjetih: mrtvi, ko imii, bez ha, kraj uiju mi prhte u kovitlacu gluhu, ko prazna ruha, il neujni u ruhu...14

Bjemo, drug e bjemo, misle da smo, krvnici da smo, da ih mi poklasmo! Kakvi mrtvi, kukavelju kukav! Od mrtvih ni praha! Jedva diem, i nestae mi daha. Pusti mi rukav! Kakvi mrtvi, zova, to je zova po zgaritima nikla pa se njie, il nas dira prea paukova... Al znojevi me, trei, probie, i, moj kume, grlo mi se kovom ukova, jer drug e: Ko?! Ja za rukav?! Triput, Stnive, prekrsti se pa pipni ko te vue! To nas mrtvi vuku meu kosti! I po utnji pa po ljigavosti prepoznah ko me vue, te niz mene ko ledne vode kabo do peta da slie. Vrisnuo bih to mogu grlom vie, ali ni piska, zub se zub zabo... u A pomrina: smola! Je l pono? Noi je l prva ili druga pola?... I da u druga, al zgrabih tad objema po aku mraka: sad druga mi nema!148

Sam, pomrina, nema me ni pola! Do kosti nokte dlane zagrebah: u Jesam li iv? Jer nema ni bola! Ni poda mnom zemlje, ni nada mnom neba... Idem u rasap: ruke mi ludo bjee iz ramena. Pa glava od tijela. I kosa od tjemena. Kuk od kuka. I golijen iz koljena. Zabezekli se i sldili pijetli. Premrla i zora, ni trepavicu da odkrine, zasvijetli... Tad ledene, ledene p koi osjetih ie: To, sjen me jedna svukla pa hrapavim jezikom lie, a druga s sirovu lozu vrijee i glenje mi, koljena, sveg u ni makac me vee... Jo ruke, vidim, i sav u bit u vezu! Sad me ne izdaj, dobri mitraljezu: Glasn ti meci neka im budu pijevci, iz cijevi sijevci zorini rumeni izgrjevci! Svijetlei rafal rari u lepezu, sto zornjaa ispali, sto cvrkuta, da goru ove lude sjeni ne zapamte zoru!... Pa stavih arer. I prst na brzu paljbu...149

Al znoj mi, u curku enu a sporu, niz kimu poe, to pucam praznoruk: U ime sina i duha svetog i oca, to sjen mi, maka, uzela mitraljez! I, malo dalje, ujem gdje otro zatvaraem kljoca... O eretsjeni nekoga spadala, kakva je ovo ala?... U crnom tad muku osjetih mraz vreli, cijev blizu ela! Go golcat. A svezanih naopako ruku. I krv mi iz njih klizi niz trticu... I sve mi sinu: to drugi sam u licu pa sjen u meni vidi svog ubicu! Nju je tako strijeljao sred sela, te sada bi mi digericu jela!... I tanak mlaz krvi nz krak mi se stoi... Zamurih. I ekam. Izdala zora podla. Bi svisno i vukodlak... Al otvorih oi: ta eka, grobna sjeni? Molbu? Drhtavicu? Znaj, noas nisi srela kukavicu!150

Il zejega ti srca ne da kucj? Pred cijevi stojim stamen, pucaj u eonu mi ravno kucavicu, u zjenu pravo, u mirnu trepavicu! Pogubi svoga istog osvetnika, valjda to tvoga pogubih krvnika! To htjedoh rei, al zub mi u zub sleen i srce sve rjee... (To ona moda krv mi pije na usne pijaviije?...) A nigdje je nije. A negdje tu je. Mrak i ona znaju ta mi snuje. Zar zbilja nee, pijetlova trubo? Tad uh u mraku bubt... Krcanje krto, olovan, muko bubot. Je l udar po mesu? Me kosti krt ubod? Jer, slezena ko da zvoni, i krca kimen zglobak... To sigurno vukodlak tekruk, tvrdkost akt mi druga, aketa estoko, te ga mrakobjesan u koveg zbija a koveg mu tijesan... Na grudima mu klei i grlu, ne da mu da jei... A uri mu se ludo, to sigurno e skoro cik zorin...151

O zoro, o posestrimo zoro, bar jednom grukom, kolik visibabom, zamlijei! S milosne svoje trepavice bar jednu mi kaplju kani rzdanic! Oglasi mi se bar grlom grlice! Il grlom obanice! Il zvonom mjedenice! Tako ti mladosti, cvatne zvijezde danice, mrvu mi sunca pomoli iza tkanice, makar mi posljednje sunce vidjele zjenice!... Al mrak mi oi poe da grize poput ai, a tupo zveknu krinja: sjen zakiva mi druga, i hk joj sve slai! A jedna... prila mi vuki, pa uti muki, tek tinja. (Ili je varka oinja?) Tad izie zelen mjesec! Zlen pomrina! Jest, sjen je, i po njoj zelna pauina! I dva oka zabila usmoljena u dva oka moja, a preko kljena... o majko moja, majko bez pokoja, ko protac preko koljena natee moj mitraljez, kezi ralje da ga slomi...152

Ne, due zeleni, u te ake kremen bolje uzmi mene pa mene zgromi! O due vileni, ako si ovjek a ne kamen kameni! Kad posljednji put si ivot pogledao, tako je meni mog oruja ao! Tad ispod zemlje neto cvlom zacvili. (To moja majka, razaznah, cvlom cvili.) I, on se na to smili i moj mitraljez sa koljena skinu! Ko da mi stotinu danica milosnih sinu!... Al tad, o jao, i do neba upljeg jao: Otkud mu olovo? (I kad li ga stopi, i gdje li?) Kao kroz rupu prstensku, u oblu mlazu, vodopad cijeli, sipa ga itkog u cijev mitraljesku, ko u sramotu od najgre gru da nije ni za ru! (A ja drvnm i tm ko da ga mene toi.) O due bratov, il due djedov, il due oin, ne u mitraljez, bolje u moje oi! Ako misli da sam tvoj ubica, ti se osvjedoi,153

evo ti golih prsa, evo lica: sva mi je koa od noa, od kurumskih vrtaa i od krzk, borova kora puna nprsk! A ovo nije nauljo Stanivuk Jovo uz butinice kakve udovice, ve juriajui na vae ubice! Al tad mi iljak, tjeme mi probi leden iljak srha: aj, zbilja, aj, moj mitraljez zalie do vrha! I olovom se znojim... Il misli, kivni due, u rukama mojim badava upalj da je kao uplja to je i rije moja i junatvo moje, tad od tvoje ti je volje: daj ga nekom boljem, samo ne kakvoj ugi, a mene pusti, pa ne zarobim li drugi i ne dovedem li ti ivoga ubicu, svei me u guje, ne u icu, pa onda ivog nosi u grobnicu! Tako mu govorim, al rije nema, ostaju meni, tu gdje mi stenje dua: jer on iz mraka izmotava dug redenik154

pa trpa, trpa, objeruke ga u usta mi trpa, gua mi, gua puna lunih krpa, puna gorkih gt, o da sam utopljenik, o sto bih se uguio puta, al on mi ne da, ve klet me samo iz duplji zelenih gleda ko iz leda, do rijei, do daha ne da, a drage smrti ne da! O smrti izdajnice, o smrti pomajko moja! O zoro, smru mi zardi!... I tad se probudih... Leim u lokvi znoja... O majko moja, sto nek ti je pokj!... O crna sna, ni crn ga duman ne usnio, moj crni kume! O proklet li je, ni na javi nee n tren da me ostavi, ve ko da sam negdje zaspao u zelenoj travi pa se u me podmukla zmija uvukla!...155

ta vas to snae, kume? Smrt u tifusu il u novom pokolju? Jer sve mi na smrt sluti! Pii pa da e mi se sunce smrknuti! Ako nikog nema, uzmi kao pisaricu malu ovaricu pametnu Gospavu unuku pa joj kazuj u pismenu ruku, ali, kume, istinitu poruku bez mirna asa Jovi Stanivuku.

15

Jo ih jednom odbismo, ta u nego pismo. Nad pismom mi leptirica trepti. Ne odleti, leptirice, tako ti tih svila, Cuji praznih krila.

PISMO PO LEPTIRICI

Sa granine bojne uke ispod koje Cuja sa jatom etelica srpom grabi ugroenu penicu Adresa, leptirice: Drugarici Cji (akbogda: Stanivuk), onoj dolje etelici u marami ko rujnu maku. alje: pola soko, pola, reci, vuk, ja, kai, Jovo Stanivuk. Poloaj: uka, paste vjetru i oblaku. Stanje: neprijatelju na domaku. Ali neka! Nek sve budu, kai, etelice spokojne, jer njega ovdje eka trista kvnih rs i sa svakog visa tristaitri tajne guje prisojne! Za penino rujno zrno orujie ga elino i crno!... A sada, Cujo, sretna ti etva ta! Ja ti evo piem, pa to ne mogu da napiem to dahom ovoj leptirici upiem u krila cvjetnata, u svilen prah i arice.159

(Ne struni samo, velim potarice, nosei joj trptimice!) Piem i pismom ti maem sa straarskoga visa, aavih ruku i aavog rukopisa. Srpe u hku, maramo pal po pletenicama, sa vrh ti uke u to klasjetalasje bacam obje ruke! Kouljo, pahuljo snijega, ne stopi se dolje u penicama, dotrepti mi srcu pod prsaluke!... Piem ti s bojnoga visa, s rpe vrelih mitraljeskih aura to jo dime poslije bojnog romora, s pusta piem aira, tri mu ljeta ne omirisa ovca busena, ni obanka mednog bokora... Svuno borba, pa sad vojska odmara. Zatije i omara. Ni ptic ni biglisa. Ko uzeti, mrav i bubamara. Samo moje srce udara i trga mi icu rukopisa, zaboravim slova pa anjem i ja s tobom u uboru klasova... To me elja vara i na suncu leptirkina ara... Stoga ne ekaj, ve mi mjesto otpisa odmahni srpom i maramom iz itnih ilibara,10

baci mi na vrh uke te zvonke sa ruku belnzuke, il u se, toga mi hljeba, odavde sjurnuti murke u te penice plave i tvoje crne krjuke!... Dotrepti mi irom u ruke, s vjetrom mi sa klasa na klas dotalsaj se treptimice plahim prhom prepelice, krotkim spstom leptirice... eka te moje lice i sastavljene moje trepavice.

11

Krvavog ti sveca, kad bijasmo djeca, nas dvojica igrasmo se klisa. Moj odleti preko vita visa, a tvoj ode kozi ispod sisa. Vidjeemo, crni govnojede, ija majka crnu vunu prede!

PISMO IZDAJICI

Borovnica Milou, s inuvama ilkou! Kad ovo primi pismo, sigurno e pomisliti, kukolju od kukolja, evo mi pisamca od znanice putenice i u njemu od kovilja pupoljak i pram od pletenice. Ili mi je poruka od neke udovice, od slatkoga jataka: poslae mi tri pleke peenice od ovce jalovice i kaicu kajmaka. Al alosna ti majka! Ne bi tebi poslala ni plotovska tenica dlaku ispod repa, akamoli enica pramen od pletenica! Ni smrdljive trave kukurijeka, akamoli od spomena kovilje! Ni mlijeka kobiljeg, akamoli kajmaka, zdjelaru Borovnica, i s prasice tovice pleku suva peka: Ovim ti se izdaje ivome smrtovnica od jedinog ovdje sudije:15

od zelene od umske kosovice to te negdje eka. Tebi brzo dodija esta kuruzovnica, a esto ni opuka, i puka bez oduka, pa prebjee onome ko svo nam selo iskla i crvima ostavi i psima, i podloi slamom te sve nam kue svitla u tumbase dima, pa jo glavnjom zadje i penicu u klasu, i prepelice poplanu sa stanka, i jeam spri u vraju i plastu: ni pabirak vrapcu nit osta mravu slamka! Sa skotom skote, na dlaci ivote! Da joj ko kaza ta je rodila, mati bi te u potok utopila sa njedara, iz beike! Il kad bjesmo dva mala kozara pa kad brasmo jagode i ljenike, da je znala, zmija bi te arka ujela, kratka repa i krunaste glave, egrtua kad joj doe sua, iz mrka bi te klupka copila meu oi, vjeama u sastave, gdje od prebola nikom nema prebolnice trave! Pa ne bi gladnom sakraj svijeta uljezu sad bio hitar vodac,1

bradat mazgovodac, to mu vue plan na ularpovodac kroz besputne dmae, to mu penje gnijezdo mitraljezu u divokozje vrtae, u obansko nam zavjetarje, zalae, podno stijene risovae, gdjeno edni pismo snijeg neotopac to ga nikad ne nae ni podnevna zraka ilinska, nit ga ikad nou vilinska peta tae. Dva kad brata, u osvetu za svog brata dva u vodu i u vatru sunovrata, dva vijora u injelu, kada kui svratie nakraj naeg zaseoka, eljni sofre, bosioka zar bi majku osijedjelu na ognjitu jue nali krvavoga razdioka i s rasuta oba oka po pepelu, da ostane bez pokopa sve pobjeglo, zeljov, pijeto, kuni popac, maji mjauk, osto samo pauk i ostala u pepelu tvoja stopa! I zar bi pod jesenkom naom krukomkalemom, gdje djed bi punio starinsku lulu na poklopac i silazi nam vikao prijetei motkom malenom sad nali ubaru i duvankesu djedinu, a o kruki konopac: dobra mu kalemka pokrila granom sjedinu.1

I zar bi na Hajdukom Izvoru, gdje barjak djedovski pobodosmo u ledinu i kite mu buave prepustismo razvigoru, gdje se etismo i ptic kosovic mlijekom priestismo, gdje zeleno sveto kosoviino pismo poljubismo i rekosmo da ovim nezvanim neemo dati strancima ma ni u mrtva usta grobne zemlje grudu zar tu si pogancima ba probro plandite, tu da im budu slobodni noaji i slobodni obdanci, i trpeze sa poklanim janjcima, s mlijeka ovci, s ruku obanki, i zar bi iko takvu oznaku, zvijezdu petozraku, upiso na tom mjestu neizljeivom, na elu ranjeniku tu na Izvoru, i takvim perom, kamenim sjeivom: edan, u smrtnom izgoru, na izvor bio izio iz bolnicepaprati. O sine sovuljagin, o mrljinaru golovrati: Ovih mi ia i u njima vida! Da ima dua koliko ima vaaka, i da toliko ih jote izlegu iz zdk, i da toliko loga pronae kod jataka koliko ti u ubaru i u bradu ubraru18

moe stati gnjida, i da ti lisica dadne svoje brloge, i struk tanak uvole, bodlje je, a stonoga noge brzonoge, znaj: iz svake bi te loge moj engel izvukao, i znaj, dobro znaj, i posljednju ti duu, poganuu, iupao, pa psetu dao, a pseto reklo: zmiji daj! Kraj!

19

Gledam lista gora, pa se tebe sjetim i s usta nam kra i u svijet la i dima iz bd. Ko proljetnu trubu od jasenove kore savijam ti pismo, them ti, letim s ove nove gore.

PISMO IZ DALEKA

Brigada mu se odmara na Uki, Jovo Stanivuk pie pismo Cuji djevojci u daleko selo pod Grmeom Draga Cujo, ja ti evo piem, al napiem red, pa zapnem!... Kako ovo, Cujo, ubio ga led: piem jedno a napiem drugo!... A da smo na struzi, pa da ti samo apnem, jednu rije na uvojak apnem, sve bi znala, o dalek u oblaku dgo!... Al ovako, medeni mu god: kakvu ti god i koju god ti rije ispiem malena mi pa zapnem, i sve to piem doe mi da izbriem kad srce ovo ne mogu da sapnem u tijesno ovo slovo!... Jer ti se meni u srcu crveni ko jagoda u busenu pod rosom, i zeleni173

ko jelika pod grmekom kosom, i pjeni ko klju vode u vrelu iz peine, i ko jagnje sileno, ko jagnje mi svileno vileni niz urevske pline! Malo moje rumeno, m moje rj, ti si meni ko oinji vid!... Al, Cujo, mila Cujo, lijepo me je stid to te tako mazim i ovako bulaznim niz papir, jer jo nisu ba sasvim vremena enidbena, da se misli na pir! Al, Cujo, blii se sloboda pa srce d, mao moje rujo!... Ti mi pie, milo moje ime, srce mi se stisne! i jesenas da vam osta kua od zemlje i prua, pa vam za vrat kisne; lako za te veli al ti ao ie i bratove djece to ce: ni pokrivke,14

ni prostirke, a ime?... I moli veli sve po nebu svece da jo ove zime, da ne bude cie! Pa i to bi se, veli, premetnulo herojski, da daleko nisam s vojskom otio, pa vojsci da se i sad nosi milota, na glavama, na rukama, etama po ukama, ko i dosada!... A, ovako, ama i muna, veli, dosada i gluva osama, ama lei turobna i tegobna osama po svemu ivom, i kuama, i ukama, i kosama, po svemu ivom! I svi bi, sada, vojsku nosili na rukama! Lani si, veli, bila na sto muka sa starim kumom Trivom dok bi vojsci iskamila i jabuku priloga: te moli ga, te kumi ga, i vjeto ga, i milo ga, te svjetuj, te razumi ga i glavom ivom i stranom ofanzivom, al starina tvrda i vrava15

pa svako zrno kuk: Nemam, veli nisam ni ja drava! A kad jue u mrtvoj, veli, ami negdje puka pue, i obanad sa Stijena Crvenih povikae da vide gdje naa vojska ide, kum se Trivo lijepo pomami, podvrisnu pa pred vojsku natisnu, uz potok, pa proplankom, s jednim opankom na nozi, a s drugim u ruci, uz Crvene Stijene, kud nije put ni kozi kad je gone vuci, i kud kum Trivo, tud sve vo uz Crvene Stijene za kumTrivom skoi, i djeca i ene, a pred svima, veli, tvoje oi da vide mene... A ja ti evo, oi moje bistre, piem pismo s Istre! Piem pa zapnem! Pa kad ne mogu da ti napiem tu rije medenu, tu jednu jedinu1

da iz srca izmamim, ja se onda izvalim na ledinu pa ti je oblak apnem... u I tada, ini mi se ko snu da laknem, dgu, ini mi se, ko u snu da taknem tada. I srce mi kuca, ini mi se, da u meni puca sva brigada!... A brigada na kamenoj brini mi se pruila pa pui poslije ruka il se sui, il pjevca. A nad nama Uka smrknuta svjetluca i uti, sva od ljtca! I tako se crne ini mi se Grme. I ini mi se ko suna mi se, ko li mi se na grmekoj brini mi se. I ini mi se, ujajui u injelu, kud god sam proujo,1

ko da sam doujo svome selu, svojoj kui. I ini mi se, pogorjelo nae selo, u vrtai Kriva Jela, nije sad pogorjelina, ve se sa mnom uselilo u sva sela, pa se duom zabijelilo! I ini mi se, Cujo, puno moje sae, da rastavljeni nismo, ve, mao moje rujo, da se negdje svismo pa jedno drugom ape... A kad oi sa oblaka snesem, vidim to zanesen u tvoje apem pismo!... to mi pie, m moja, mzim, da e biti teka prezima, i to ti mogu u jednom rei slogu: Strpi mi se, kad smo mogli vilama i kremenjaama pokazati crnim silama po tjemenjaama, boe zdravlja, boe vremena,18

ruiemo bjte od balege i prua i dizati na stotine kua vitoroga sljemena, dok je ovih ruku i drveta na Babinu Kuku! Dok je ovih ruku, dok je ove loze, nagojiemo stoke: i knja i vk, i vc i kz, i vie i bolje! Dok je ovih ruku, dok je ove volje, nek se orno ore, i nek se njive tr, i nek bude slanine, i kajmaka s planine!... Kud pogledam sva je zemlja naa, i uma je naa, i naa je paa, pa s milom pjevaemo plom, i s plugom ii emo s drugom masnom brazdom dugom, i kosom mahaemo rosom, i srpom, trkom, sukaemo penice u grivne pletenice, pa mi, Cujo, obje moje zjenice, budi ko sokolica to neba vedra z19

vidi mravu trticu kad sakrije bedra, i prestigni krticu to proruje u nutrinu, ne daj crvu utrinu, u budi str una to ne ali kljuna, i budi ko vidra, i htr budi srna preko trna, brigadu ne dri u hladu, ve razvij rujni barjak pod kojim si ela uz ilinsku egu i koji se mrzo, i s njim sva Kriva Jela, u grmekom zbjegu, taj razvij rujni barjak, sav savij narod poda nj, savij poda nj oblak, savij narodoganj, brigadu povedi u radu, a ja u vam sa Uke mahati objeruke!... Pa tako, Cujo, mazna moja, mezim, mo moje rjo, nek vam je sretna prezima! I lijepo vladaj mi se!...180

A u prve visibabedrijemovce, kad se bijele jagnj ovce, nadaj mi se! I vidjee, mo moje, kuda sam te pronio i gdje si mi stla, kad ti budem donio tri crne ice tvoje kk to si mi ih dala mjesto slike!

181

Smrtna moba, bez biljega gine se i groba. Dolo doba ne zna ko e na kog da natrapa. Kom vesela, kome mrka kapa. Krivi nismo, ruka pie, ali nemoj da ikada vie ikom napie ovo pusto pismo.

PISMO O CRNIM KOULJAMA

Komandiru, ne pitaj smije li Jovo, moe li: naredi da im poem na bunker sedmodreli, kud ptica ne bi, da joj umiru, ptiima crva pronijela, ja u poi u po dana bijela u gotova opijela! Naredi: jea pojedi, korpiju ujedi, pojeu, ujeu jo u tvojoj besjedi! Znaj, u Jove Stanivuka, nije dua od luka ni pamuka, al nemoj da vie ovo uradi moja ruka! Ono kad u drumskoj krmi etiri bersaljera... gdje rumen prut vau a rujno vince natau, i tralalala glas jedan lalau, u i cincilinci da polome na tamburi ice, ta etir bersaljera ono kad patrola naa zarobi u tjerajkera, pa na ruke im icenarukvice, pa ih tebi dotjera. Bjehu nam prvenci pa da ih vidi, sva nagrnu eta:185

s pukometa dotada nam bjehu samo meta, pa izbliza da glednemo kakvi li su tenci! O boe mili isti kao i mi! A i mi bismo bili iste kvasigae i ivit na zimi. Onaj u sredini: u stasu, bor zelen, u prsima jelen, u oima: arangir na jeam, a ni mlad ni sredovjean. Drugi: zdepac glavat i krivonog. (Pljunut Mile onog!) Trei, jedva die ni smrdi ni mirie. A mati moja, vidi, vidi onog: od majine sise jo je mljean, uvijae ko da nosi pelene, pod nosom mu istom pauljice. A injeli krila une zelene, a cokule na zubate zumbalice, sureiri i pravo i naero, a svakom, o arena vjero, za eirskom trakom od arene ptice kretalice kooperno pero. I ta arna pera, eljan ege, ko da uze avo pa pravo 18

u prkno nam zatjera: nasta amprc, ega, preko bijela snijega. Disciplina snijeg odnese jugovina. Prvo Mile onog, onako krivonog, istupi pred njih: u medvjeu apu skide svoju s vujim repom kapu. Dolicu im poe, govordija, medne mu se toe: Dobro nam doli i nali nas bolje, veseli ptii djetlia Badolje! Moja zvijezda petokraka i noga mi krivokraka klanja vam se iz petnijeh dlaka! Te onome krivokrakom nabi svoju s petokrakom, ciknu kukuriku, a na nos i kiku vrgnu njegov eir, pa im tur isturi u ir i epir, napravi se koka i stade da kvoca (ponekad im pomene i oca): Kaaakokokoko, dobro doli, kokoari, kajganari, dobro doli, piliari, kajmakari, (pa se pljesnu po stranjiciobrzari)18

odavde vam mrsna orba, (pa u akirama zgrabi sramotnika, roenog vrsnika) a evo vam batak rumen, jaj puna torba! Smijeh se ori, gora gori. Pa im onog stade suelice. Prstimice po vratu se klati poe. (Njima jabuice iz grla da skoe, misle njih e kolje.) A sve mu se jo mednije toe: Slatki ptii kumBadolje, evo kk za prismoke: ko god hoe nek je kolje pa na tavu, slavi slavu! Vi areni leptiri s etir strane etiri orlia tankkraka, puna uma plaljivijeh svraka! Skinte se pa gostite: i vranejajpije znaju sve u klopi je, samo nam oprostite, to su jaja naa malo tvrda, kao ova brda! Smijeh se ori, dolina se smije gori.188

prc preuze brico Mujkan Dabac. On je abac. Kvak, kgr, kgr, krekre, kvaaak... (Mili boe, svaku zvjerku taj li zurlit moe: urlikat i slavuja i na ealj zujat!) Kvakva, kvaaak... (A obraze nadiplio, a usta uosmiio, u trubu ih obdlanio, bulji, miga kapcima ljudi boji, odrasto sa apcima!) Kvakva, kvakva, odnijela nam pile avka, pa nam sofra kojekakva, al vam bratski diem krak, oprostite naopak! I to ree ne poree mjesto ruke die nogu, i to nauznak. Pa da vidi sad krastae ta im kvae! U obraze ko u bubnje zabobota, gubicama zaprpota, zaprkota: Ptlangijaprtlangijaptlang nae abe nisu slabe, ptlang, sve od moje ukunbabe,189

ukunbabebrkobabe, ptlangijaptlang, ekaju vas nae abe ptlanga, pa jo dabe, ptlangijaptlanga... S njim se nadu pola ete u kvakove i krekete, i bi reko: raspjevala mjeseina sve je abe iz abokreina. A pred svima glavni abac Mujkan Dabac kreket plete na preplete: Ijo, mijo, mijo, ijo, kad ste sreno dojezdili u tu goru ak, na konak, diem krak, sviram znak: izvolte na doruak! (Pusti drak, paripei, naopak.) Ori smijehgorosmijeh, nadima se i nebeski mijeh... Od srca smijeh nikad nije grijeh, a gledam ti se pola smije, pola tuko bi ko vola, ko u toru vuka,190

Dapca pdopka... Al tad neko iz gomile zamjauka ko iz noi veljake: Mjau, ta volite, o vi mile derimake: crnu maku bijel tak?, bijelu maku crnu naopake? To razgica arca i Bauka te vrcie pa poee oko roblja porepake da se gone kao make veljake, zubat Bauk: maak, frkat arac maka... Nikad ti boju ja ne vidjeh bljeu, a bijesom vjea poljubi ti vjeu, skup rastisnu, vrisnu: Magarine, taka! Prhom u stroj svi se postrojismo pa u svakog i trepavica mrtvaka! Tako mi, a ti tad im prie, u sto bora zboran, pa im svakom raskopa koporan pod lalokom. Ne smijem okom. al, sve vidim iz oinjeg prikrajka:191

na dvojici koulje su bijele. (Tua zemljo: sele! vesela im majka!) A na onom to je kao jelen, kuku lele, pa i onom to mu istom paulje, crni znamen: dvije crne koulje crnu vunu sad im prede majka! I dvije majke negdje sa tri prsta prekrstie po tri srena krsta kud im poe mlijeko. To nam ti si reko: ta dva bijela neka idu za poslugu sel, drvosjeku neka eu meku grmeku, i babama neka nose vode do slobode. Valjda shvatie sve im srea licem lije oblijevke. A dvije negdje majke lice zarie u dva dlana, dvije zaludne kolijevke, jedan jauk ode drugom jauku: ti namignu od baruta obrvom meni prvom, tunom meni, pa veselom Bauku, da dva crna, zna se, zgrobe vrbe i potok goltrbe.192

Krenusmo ih, ute, zube stisli. Boe mili, sve u sebi mislim, gdje li su se rodili, kud hodili, i more prebrodili, da u ovom snijegu gole kosti ostave ko biljegu. U sklopu od stijena, gdje crn potok kljua, ispod svoda od svijealedenica ima vodenica. Po njoj raste liaj, u njoj melje pauk. Tu vuk stari umre, mirno vidra rua. Ovdje! ree Bauk. Pa pletivom ruku naredi im da injele svuku. Svukoe, i stoje, samo ase broje. Ja jadniji, gledam u njih jadne iz ruku e puka da mi padne. Prijek Baue, t ve sklopi valje goropadne! Dalje, skidaj vie dalje, da vidite kako s ovdje plaa, na svijet onaj neete ni gaa! Pa i na me da sam pu i melem! (Onaj to je jelen, on se svlai, usnu podvukao, blijed, mukao, okom rei, pravi Zlopoglea Sra kakva e mu sad suditi ra!193

A momuljak, ve posljednje skida, hud se od nas zakree od stida, rida.) Jelen htjede da ih s lea, ali Bauk kao mamen srnu pa ih obrnu: Ej golubi, ai nek vam milo prkno trubi, a bog ovdje sudi usred vjea! Tad ugledah jelen (cvokou mu zubi) blijed pa crn pa zelen stisno neto me dlane pa ljubi. Priskoih, privirih, pa ko da u u ponor, primirih: vidjeh sliku ljubi, to to ljubi ena mu i djeca. Pritie ih na grudi i jeca. Djece dvoje! Nebo, zemljo, skupi se pa prsni kao to bi sada srce moje! Proklet da je ovaj dan, i krsni, i onaj mi, majko, kad me rodi da avolu ovo budem vrsnik! Kom nedjelja sveta, kome crni petak!194

Oj vi nesrenici iz bijela svijeta, koji vrag vas uze u vraji kolplet da od lijepe sofre i postelje tople idete na ono to nam bog je dao i plug uzorao i na nae mirne svirale i ovce pa u ove klance jadikovce! Ja nemam svjedoka, ali nek mi prsnu oba oka i posljednji bude ovaj dan ako znam ni kada ni kako opalih, al sve uzaman krvlju snijeg zalih: da l to prekor ljut Baukov zauh pa od srama u neznani, ta li, prst mi tre sam na okidau. Vidio si, jer si drvosjea, kada stabla javoru il boru zasijee do na drugu koru, pa ih samo malo rukom njihni tako njih dva njihnue se sinji i padoe u snijeg poput svijea. I tad vidjeh jadno, jote u neznani: u proljetni danak rani, kad okopni i kad sve zamlja, a razvigor pone pup da budi, dvije aure i uz njih kosture,195

i (gluvo budi) kako im se udi prva kruna bistrog grmskog cvijea. Smrt uze svoj kosir. Dvije crne koulje, skrojene od zloina, nek ih nosi crna ptoina, bacismo, a one vrte se u viru, ni voda ih nee, voda to sve nosi. Pa polako, najzad, krenue da brode gdje kud vie nemaju ni vode, nego uviru. Komandiru! Znam: srce ti mora da bude od mjedi! Sve naredi, naredi da zmijskog cara, arenog cnokruga, smrti druga, u oko opako poljubim, ustima kojim ti kaem poljubiu ga. Ni u Jove Stanivuka nije srce od pamuka, al nemoj da vie ovo uradi moja ruka.

19

Hrti moji veseli i zaviaj vascijeli, rane cijl nikad ova da mi scijli.

PISMO PREKO MORA

Teki ranjenik, rane mu, kako koja, hoe li nee li, tinjaju il zamlauju, Jovo Stanivuk lei sa saveznikim vojnicima u bolnici na Talijanskom ostrvu. Prebaen tu saveznikim avionom. eto moja slobodna, trista ptica iznad vita visa, piem vam iz gipsa, uzet ruke i rukopisa. Evo vam aljem preko mora sinjeg, ko se jote odziva na spisak, ovaj od due biljeg, od ruke u gipsu stisak, od srca ovaj otkucaj, od svega sebe zagrljaj u zaviaj. Blago li je ptici lastavici: gdje bila da bila, ona ima krila za nebeske plave obdulje, i dva ljeta u dvije oevine, pa odleti prije prve pahulje i doleti prije jagorevine.199

A u nujnog mene, vi momine moje rumene, bijela elja crna postelja. Lijepo mi je, nije da mi nije, pun ko bumbar, pravi car: dva jastuka, duvan, akonije, i brico me brije. I engleski ve sastavljam dvije. A da vam je, oj grmeki ogati, ovdje stati pa ih pogledati: u dragog li boga stvora svakakvoga, samo to ih nema rogatih! Jo iz mla, jednom mi se prividje iz djedovih glasnih gusala da izie crna Arapina, kao pomrina. Al ovakvog uz krevet mi komije, ne daj boe da ga neko usnije, ciganin je prema njemu snijeg: ljudi, neiskaz, ko da si ga turio u kolomaz pa ispeko ispod saa. I takav je majke, od prvoga plaa. od (Preko tumaa pria mi, a oi mu se osuze, iz nekakve zemlje je golguze.)200

Zovemo ga Dime (valjda to je brnjav), a na moju duu, da vidite labrnj, ko da j siso vime! A kosa ko kad crna ostriete ovna pa mu se skovrda ponovna. Voli da se osa, kae da mu krava stala nasred nosa kad je bio oban. Bog dao, rugoban, a kad se nasmije, od brijega do brijega, ko grmeko ilinsko jutro mu je lice, strehe trepavice, oi lastavice, a usta mu puna bijela snijega. A lijevog mi komije! Od bakra je, od zemlje je Inije, gdje je krava boja mati prava. Ako igdje majka rodi sliku, to je majka ovom veselniku: upisdjevojka, ciganska ga zadojila dojka. A staroga krvnika li boga! Otila mu noga. Al u ruci kita mu je ebojka, a u grlu eva pa povazdan pjeva (o da vam je vidjeti mu curu!)201

I tako, survukova dlako, ima nas odsvakud na krvavom ovom panauru. Sveg, svakakvih: s konopca i koca jagnjeta i kopca, grohotsmijeha i smrtnoga hropca. A kad bijela otvore se vrata, vorci moji mog dalekog jata, ebetom se svaki u mah prestre: eto sestre! Ko jabuka ue rascvjetana, nestane nam ran. Znate ve, ni topuz me otkinuo ne bi od Cujina struka, al ove kad me dirne ko mjeseina ruka, i dah mi se i pamet se oduzme. Sve se pravi da smo joj svi ravni, a ja vidim ko bi bio glavni leptirici leptir ljubavni. (Kuku, ta je nala na grmekom vuku!) Samo se vi smijte, magarci i jarci, al nisam u varci: skitalice izdaju je oi izdajice, letimice, ko niador plave, u mojim se krve.202

A kad kao jela krene prema vratima, pobratim do pobratima neki muklo re, eretski neki kie: njoj me kukovima gorsko se jezero njie, pa kad na vratima zastane, svim jelenima nedostino lane, meni triput mane. (Mora da sad Cuji jedno uvo zuji.) Onda za njom s lijeva iz Inije izvije se eva. Poslije njega oj zajam i ja, gora Romanija, a prihvati s desna gologuza pjesma iz punoga mijeha sve se redom, bijelo, crnokono, sva se soba povalja od smijeha, jer pjevamo slono, i iz due pune, kano vuk i Omerovo june. A ponekad, u dosadnu asu, ja iziem malo na terasu: more, po njem sunce ore. Tolka voda nigdje vodenice, ili pralje, ili edne fuije. Sve im ovdje drukije. Niska rasta svijet. I drukiji cvijet ovdje cvjeta 203

kolik suncokret. I drukiji ko posoljen vjetar. Niti jema niti klasa penice. Drvo neko vitije od jele. Bijele neke ptice kretalice na valima prle. Glave moje lude li i jadne! Onomadne, ja osjetih ranu, pa izioh ovdje prije zore, gledam pa uzdanuh: O da sam ovo goropadno more pa da imam dvije obale: da na ovoj ostanu mi rane, a toj tamo preko sinje vode na vis i u uvale da mi srce ode pa nek prestane! A kad sunce iz mora se raa, od Cuje rumenije, meni je ko da od vas ide meni laa. Sigurno se blatnjavi, svih u znoju kika, vratili iz akcije, pa dan boji vascijel legli negdje pod cvijet ljivika, a ja pusto budan, zov mi uzaludan. to me nisi, orlovao goro, uzgojila da ti budem oro,204

pod nebo uzvijen: ti pod snijegom obreja ti, upe listaju i pupe, i, ne budi lijen, prvi procvo, uti kurir, drijen. Oj da mi je zvek jedan mjedenice, oj zekuljo, slobodna ti paa, da je tvoje varenike aa, da je meni komad kruva suva, makar i zobenice, da me naa ujede i buva! O suneva iz talas zvijezdo, da sam vjetar pa da jezdim jezdom pa dojezdim ran cvjetan urevdan s prvim cvijeem Cuji u pletenice. I da mi je, oj vi vuci suri, ono kad zamuri pa u juri! Al ovakom, sve od rana n meni do srca se kameni. ime da vam manem nego takom. I pero mi poinje da srlja, iz oinjih krapa suza kapa proitati neete od mrlja. To toliko. Oekujem otpozdrav, da ne bude zaborav.205

SONETI, I

RUSA PJESMA

Sklupila si se u meni u tmulo nemuto jao. Ne zna da li da sie meu koljke mi, ponor duboko, il da iscvate u nebo da bude zvjezdani bokor. Crni se, pjesmo, u meni ko mjesec neizgrijao. Vilo zelenca jezerskog pod sklopom mi trepavica ni uk ti ne vidje izron ni alga to te leluja. umo sa stablima jeke, sa liem od slavuj, crnico azurna, sva u groznici zvjezdanih klica, ne izlazi, jezerko, u rije u mjeseeve ini, umo od biglis, zamri u harfipauini, ne propupajte, sunca, iz zora zvjezdanih mlijei: Sutra, kad zadani opet, bie mi, pjesmo, ko pljeva. U jalovu buljie plavet, u rosi mrtva eva, i ja, strailo isto, u istu strnjiku rijei.

209

PONORNICA

Strgam moru svjetla i ko tumore izreem oi. Mrmorom crnih mi voda zaepim ui ko boli. Gorka mi nepca grotla raskuim crnom soli. I bacim posljednju misao prvoj podzemnoj ploi. Al grotlo mi otjenja: hrupim na bijelcu vodoskoka, a korito me uzme u obale, take bogalja. Pa u pjeni mi svijet isperu kloaka i pralja, i svi me pomalo otpiju, do mravakrvoloka. I s pola se sebe sruim u uvir ko u roenje, u crno se zakletu spjenim neporodilju vrel. Al ile me izvor nau i dosre korijenje. I trae se banem u svijet, pa zjapim iz suha drijela u lonice cvjetnih aki gdje s pranika bludnih kapam, i sluam, u gluhoj mi koljci, mrani muk svojih krapa.

210

NOTURNO

Lud, satir bluda te je noi njakao, to zaee me u krvoei ul. I najprije srena pomrina tmula, a onda se rodih u svijetli pakao. Dok su u bludnoj jednaini jeali roditelji moje neroene volje, crni konsilijum, okreui olje, avoli neki o meni su vijeali. I smislie mene iz moje amebe, a ja se zgrih za nekoga sebe vijee se samo s tihim o-ho zgledalo. I evo, noas, u mraku utih svijea, crni konsilij o meni opet vijea ute mi tura pred lice ogledalo.

211

PISMA

Kuno potansko sandue, i ista te ista dilema. Izvadim klju, pa kaem: Bolje, ne otvori! Na sva ta draga pisma to ih unutra nema budi sanduk utnje i nita ne odgovori. Kaem, pa otvorim, i opet u me zrene, ljuta to je budim, crna maka praznina. I u jednom kutu, od prijatelja il ene, pisma to nee stii ita pauina. Ruka tad zatvori sanduk to krine klju bez ruke. Oi jo okrznu ime to gledaju oi bez zjena. Trenuci otrenjenja kad saznam da nema me vie, i da se to svakoga jutra napravim od buke. Niega vie nisam ni oblik ni sjena. I kao samoj sebi samo praznina mi pie.

212

NAD MRTVOM MAJKOM SVOJOM

Poljubi jo jednom joj elo, kojim te sada gleda ispod kapaka mrtvih: usnom to stid ti je stinu nevjerstva izmjeri svoja na tom elu od leda, i zapamti ih vjerno u svakom svome vinu. Baci jo jedan joj grumen zemlje koja je prima, da vidi kako se ona sahranjivala u te, da uje kako e pasti tvoja zaludna rima kao to pada sad zemlja na ta usta to ute. Zaustavi tu suzu to hoe da ti ispere taj pelin u omi grla, taj kasni jauk vjere, i humku to raste ko grijeh oblije tugom krina. Ne mii nikud, jer korak korak je zaborava, stoj, gledaj: tako si nico ko to e iz nje trava. Zanijemi joj nad grobom, i budi vjerna tiina.

213

ETNJA

Sadimo gluh bat nogu, gleda nas utnja asfaltna. Potiljci, brda pamenja, pognuti nam u tugu. Slijepac sa slijepcem idemo svak u svom vidokrugu. Ruka se klati kraj ruke jo samo da stanu i klatna. Sve sada stoji dotkano u mrtvom uzlu usta. Iz br nam se gledaju zmije nemilosra. Kubeta oiju izjele nebeska a i ra. U grlu nam stoji jo kost stranoga neizusta. Vjetar pod nogom prevrne uti list sanovnika: i, ja sam sunca nozdrva ti krin mi pun ko nikad. Ja sijam ti, svod od dug ti zlatno kube si oka. Ti s bulkom svijee eka me, ja hrlim, konjik mraka. Sve nam je opet vinograd, uzlet nam loza svaka. Punim te, grozd svoj bezdani, suncem iz ila oka.

214

Ugledam dojke. (A to brijega dva gola i obla, i vrhom im dbunje rudi: gle, maline bradavica.) Usrknem sunca i dada do plavih omaglica pa usnama svoje sjenke po njima klonem ja oblak. Batovan, stegnom trenje milim da isoi sva e. Pupoljkom sluti me breskva pa ko da vazduh procvjeta. U duplje, pukline, ake, ja nenasiti vjetar, na iglama njuha uem i rijem im mrko sae. Ja utap, zaoh u oi ljepotica kao pijeska. Dad visu, izvorim pod njim edne me ozvijezde oi. Liaj mi dubom ne raste kud je srcolika reska. Cvijet cvijetu s ruku mi nikne stekom, kad odem na poin. Ozimo sjeme, pod smetom palih zvijezda od leda u zlatnom snu klice se njiem u klasju svog nedogleda.

215

UDA

Svrh snijega do juga rijeka: zveket vilinskog nakita. Tu glau se krili galeb, korijenom gnijezdi se jasen. S pastrvom danuju zvijezde, i vidre s eljem rakit. Nebo ogromnosti oko. Tu protegnut sam i spasen. Srce je sjelo na prijesto, i svaku pomiso cara domisli odmah i prui iz sebe oblije krasa. Zrno do zrna se stiem u punom srcu svog nara. Sam, bor iz petnih mi ila u bezdan sunani stasa. I na dnu go sam oblutak ljubljen oblinama vode. Sva nevidjela se bistre kroz bistre mi oi rde. U mranoj duplji mi duba zlate se zujna mi saa. Sunovrat s gromom sam slapa, i iskok duge iz pjene. S njom gasnem, i svaka mi kap se, u sladostrau mijene, u praroditeljku ud, u prakap bremenu vraa.

21

TARIH

za Karaozbegovu damiju u Mostaru

Rat il svegled satrap il jesen od rit porune i svjetlost nebo zemlji zgade. Ti kamena lebdi ko procvali badem edna plavog bezdna, puzavic sita. Sunce, ko dan sudnji, skine sve do gola. empres to te rastom ljubomore prati tad, ko da je bio slijep od iskona ti, agri u te novu, a njeg nema pola. ta mu sniva svjetlost, mjesec vidi ti kad pusti da ti tinja u krijesnici tijela. U kronje koel bura pusti bika i stabla im kripe ti mirna i bijela. Umrem, iz korijena vjekova izlistam i budem ti empres: a ti stoji ista.

21

MRTVO KORITO

Tu sada protiu sedre: gluhi katarakt kostura. Okret posljednji lei u toku vodenikom smotan. Neikreni iz ikre, neiskriljeni iz ahura u suner pijeska su zali bez krga i krila ivota. Sad su, bez virskih zrcala, slijepci zvijezda i munja. U mranom pamenju pein zakreen biser ma. I e se, mrtva, zgrila u ile obalnog dbunja. Umrijevi prela je rijeka u korito moga uma. I slapom sa zvijezde na zvijezdu rui se, teom azura, pralednim zvjezdanim santama donosi vatru klic i zvijezdamakosturnicama uskrsli dah boura i zvijezdamaimiima otkriva udesna lica. I koljkom korita mrtvog, gdje bio sam umna rijeka, sluam gdje umim bez ua sred azurnog neizreka.

218

POSKOICA SMRTI

Zatvori ve oi gladi da nau dno nedogledi. U stopu se sam usadi da oive krstoredi. Djedsuncu vjenou mjedi ne eljaj inje u bradi. Sve lae u sante sledi i lui u glavnje adi. Pa u mrak zvjezdojedi sa ukom uz huk mu sjedi muk mjeri u mirijadi, sve dok, astronome sijedi, traje ti trunke u kredi i tebeboga u nadi.

219

EVO ELOM SVEGA

Evo elom svega klonusmo po stolu. Daj nam jednu nesvijest od sna istinskiju, ti jo, munjo neeg, to se ote bolu. Daj nam blagu tminu kojom moti spiju. O kresni ilje nam trgni u svom lasu iz svega, a, drale, to u nama eka, vrati nas u ljuske to ih pijesak zasu!... Zovnemo iz mraka ne doe ni jeka. Oi potonule na dno svog ilita. Krijesnice sjeanja zgasilo je nita. Bestrag i samoi... To mrak smo lokvanja: rastvorimo aku: sunce, zai u nas! Pregrt je plaveti drhtava nam kruna i strepnj: gluh imi premotava tkanja.

220

VAZE

U riznici TutanKamona stoje dvije srasle vaze od prozranog alabastra kao od svjetlosti zvijezda. Ljubav je prela u kamen u orsokaku staze i ostao samo mutni hijeroglif lijezda. I ko da ga proita kad nam je srce od straha, kad su nam oi od lai, kad su nam usta od rije! Blago tigru i tigrici u strasnom jedinstvu daha, blago jagoriki pokornoj pod razvigorom kad mlijei! Istinom svoga tijela mi srastemo u lai i vaze nae postanu grobnice svakoga cvijea. O majstore alabastra, groznu mi tajnu obnai: Zar nema nam druge kobi ve oajem tvog umijea sliti se kamen u kamen i biti krvotok od zrak, i ivi gledati sebe iz praznih oijuraka?

221

O ALGE

Sjedimo, moru ve ue, sjen sjeni, ja i stijena. S talas sja nam u krape, ikrapljen, davni nam sedef. Perje nam osta od selica, s njima i liaj nam htjede. Za njima ruke nam pruene iz bezrukih ramena. S puine naeg ekanja val novoroen krene i svakim propnjem zagrabi sve plavlju iz bezdana nad, rodom nas opae bude nam ko usred vinograda, pa skopni, i oko nogu nam obzvone negve pjene. Bora se zane u bori i krapa u svakoj nam krapi. U suu nas neba sije kap svaka to s nas hlapi. Iza potiljaka nam kuka kukuvija nepovrata. So nam po okamenini, gorka sora pline... O alge to val vas donjiha sve trule od dubine, dajte za tminu ve koja smo te dnovide oi svog cvata.

222

KRIK

Otkuda znam da je tu uma kad sama je tmina, tolika da su je pune i prazne duplje vida do dna mi pamenja, sunja to trai provid zida. Da li to pipam stabla, il mene dira tamnina? Otkuda znam da je u umi to kriknula ptica kad sama je tiina, bezvuno nalije zvuka, kad i um moga daha prah mrklog postane muka, i uplje bezvuje ue u korijen glasnih ica. Taj krik tmina to ote li dan ptici iz drijema? Il kriknu ljubav, il razbojstvo i ve ih nema. Kud padam kucaj po kucaj sa srcaasovnika? Gdje slijepcu vida da naem iu sunevog oka? Tminu da zovem za sudiju, tajac za svjedoka? Kako taj muk da nadgluim pred mukom mrtvog krika?

223

SVEJEDNO

Biemo erga to mijenja zvijezde du mlijenog druma. I mrtvi od vina uma sahranjivat se u roenja. To nikada nee biti. Biemo to smo i bili. Jedni od drugih siti. Cvijet pa opet gnjili. Meni je ime Svejedno, moj drum je bijeli anal u zvijee nedogledno: Vi sreni, na konje ul! Vi oajni, s pustih kula u crni mi skaite kanal!

224

PRH

To radi i rijeka. Iz zubala obal oslobaa se u uu. I vrba. Kroz rasprs pupova liem iskipi joj nabrekla tuba. Tako i svoga pancira tjeskobu, od utrobe pupa guu, u ahuri, maloas neiva, sad mala razapinje buba. To sad je mumiju drevni oivio mag sunca i kiselin. Oi, dvije ei, promoli prve. Nov gr, pa s gluhim krgutom muke ramenima nadme prvi prsten stege i strana je mina. On prsne. I srena, tad prvim pipcima dohvati suneve ruke. Jo, pa jo i svoja. Al uzetog prha: cima iz balzama krila. Jo prozirna do srca. Niu po njoj zvijezde i oblai je svila. U slasti uskrsenja i u udu svijeta jo ne zna kud bi, ta bi. Tad, jedva, razlepezi krila, ko da je vidjela buenje lokvanja. Okua prh pa, puna vjenosti, prhne u sreni svijet neznanja, pahuljica radosti, svemu u susret, maslaku, jeseni, abi.

225

POD KEDROVIMA

S dna sue kedrovi sru pa kronjama vodoskok pru u e svih rana zeleni tamjan tiine. Rairilo paunvee rep raja, oko do oka. Cvrak je dozvao enku, uti iz njene dubine. Muk zelen za elo mi zao: crni rob krtinjak, krticamiso se pustila u blaen zelen potop. Matici srca se vratile pele sa proplanaka, grozdne. Blizanac sam travi: muk tajca nam je krvotok. Il se to krutim u kamen? Il, panj ve, trulim u prlad? Zmijoglav brljan mukline stee ve gnijezdo mi grla. (I gnijezdo je navrh kedra zadavljeno bez vriska.) iarka rastisla ljuske: uzalud eka pelud. Pun eer bludna mu praka zalud pah vjetra i pelu. Bjegunca u mir, sad gleda iz trave me koulja zmijska.

22

GOVORENJE TVRAVE

Vi putnici s ponor mora i s kopna od bogaz, ne gnijezdite seliceoi pod kalpake mi kula: nit sam, nit s mene se vidi to vae voe oaza, nit u meni grad ete dii ljuskama svog rasula. Sijai maltera svu me je razjela zidna biljka, i sada samo sr vjetra kroz kosti uplje mi huji, munje su skinule zastavu sa svakog moga iljka i u crn pokrov je smotale u svakoj mojoj guji. Usta mi zarasto ljetopis puzavic i drae. Sove mi posude zjene i tada mi kule zrae. Uholee mi izjele sve to sam ula iva. Zemlja je ula u oklope i lubanje junaka. Sad, nada mnom upalj stoji i kamenolom oblak. Crv ovdje plovi kroz pramce, i pauk je vjetar griv.

22

STEAK

Steak mramorni uti govorom scena po boku, jai od kanda kie, povampirenja i krae. Njegov mjesec i sunce, to znae posmrtne lae, davno su prevezli duu, vjekuju sad u doku. Udaljili su se od njeg i gradovi i sela. Vidik mu stvore listopad i koze to tu brste. Vjetar podsjeti lijeske, i one se aptom krste. Zmija mu krene uz reljef, svoj reljef svije sred ela. Zato sam doao ovdje, kad sve ve ovdje pie? Posljednju blijedu zelen s jesenjom travom diem. uj, zvoni zrelo stablo to lijes mi tee una. Stihove to jo bruje dlijetom po steku svom stiaj, pa, uspokojen, pusti neka ih pokrije liaj, lezi pod steak stiha bez prevoznikauna.

228

SONETI, II

ORAEVE DUGE

Orem kamenbrazdu, dugu preko smrti i kao kia sigurnu. Dok plug ispustih i iz malog mu raspona ruica pogledah u ogromnost azurnu: Izvila se, mjera nebu, od kolijevke suncu do grobnice, dga. (Sluim jo kod dg, vuem im kiu, za iskru spektra, kao vjerni sluga.) Nikad mi se nebom ietala nije ovako vitka, i ovakve elenke, i kao carica neba povela je dvorkinje dvije, dvije dgesjenke. Zato je dola? Sumnje da mi otjera? trijumf oranja prikae? blagoslovi me rosom svih sedam boja? il da se gaenjem njenim osvjedoim kako je zaludna i enja mog znoja? Avaj, ve njen se vijenac od spomenka, nevena, od nara i lovora, kao od pahulja topi. Dok najzad joj more azura, sad moram da vjerujem, i posljednju iskru popi. U tamu mi pamenja pree, ono je sada sjaj.231

I pree u znoj mi na trepavicama. Naotrih plug i nastavih brazdu tvrde kore. Da orem do rasapa pluga, do posljednjih sjedina, do posljednje mi zore. A slutim, crna duga ve ide, u crnom spektru mi nosi kraj.

232

MRAV

Stevanu Raikoviu

Zna led zimskog sunca pa zrno tegli mrav kroz klance trave, orsokake joj spleta. Bijel aneo zime i crn bojovnik ljeta, pust, sam sebi je huk rijeke i splav. S klanca jadikovca danica mu cvjeta: crn pa svaki strmoglav mu plav. Moe ga nevinom nogom zgazit brav. Moe s darom doi ko car pod kubeta. Moe srce klonut pod kandijom volje. Moe sreom stii mravinjaku boljem. Moe ga presresti novi mravlji rat. Moe zrno da je mjehur, moe sae. Mogu ambar sunca nemravi da strae. Tegli, za njim trava sklapa vlat i vlat.

233

PRIA

Veselinu Saviu

Vuje zube trampih za leptirska krila da bih rui svijeta dobar dotreptao. Ali dua rue jeknu: jao jao pod snom mojih svila i zloinom rila. Za rilo tad krtice trampih trepet svila da izrijem zemlju cvijetu to bi sjao. Ali hudom crvu inih samo ao i samo no postah u slobodu ila. Ostah tako mea mee to glavinja, ni mrak ni krijesnica to danom protinja, ica nekog grla ni slavuj ni uk. Kukavico moja, kukaj neto drugo, drugom rukom svijet naslikaj mi, dugo, stijeno, primi me u svoj tajni huk.

234

KOD DON KIHOTA

Da ti priam (moram) ta se poslije desi. iv ti nije niko od poroda i roda. Vino se probistri, zamuti se voda. Crkva nam se zlati u nesitoj kesi. uvamo ti vjerno u muzeju koplja. Rosinanta pase s ergelom magaraca. Na vjetrenjae nee ni lud da se baca, a nebeska eva posta barska droplja. Sano tvoj sad luta izgubljen do boga, noiva umoran pod nebom od smoga (tako neto vidio ni u snu nijesi). Kapi due edna samo je jo sua. Sat pa rat, trbuhtrka, u nosu nam dua, o Gospodaru, o zaboga gdje si!

235

KLETVA

Neka raspad tijela bude blagoslov. Neka kucaj srca bude prah svih srea. Nek obrva sumnje raste za vijek vea. Nek vuci nadglue svih anela zov. Smrt neka nam bude od pogae prea. Ne imali kue pa ni zvjezdan krov. Nek nam soko lijee u zaludan lov. Crkve nek okree, da smo ispod krea. Pas namjernik nek nam zalijeva suh dbun. U kovrde utnje nek nam puknu strune. Nek debljaju crvi dok se krotko trune. Nek nam u mulj tmasti krilat klone un. Tvojim okom, sunce, svevidim se kunem da kunem kamenjem dragim s tvoje krune.

236

U MATERNICI INERCIJE

Okna, mrene od plijesni kao da kuu hou bez vidika. Sijalice u floru od muha svijetle svojoj koljci. Kao pogorio pepeo praine i po oknima slika. ilimi niije livade kose ih orni moljci. U kuu mi se uselilo groblje pepeljar humke. Cvijee naslikalo svijet negdje bez vode i svjetla. Bubavabe se goste dok nestane buave unke. Ni vjetica da je uzme ubuala se i metla. Sutra u, kunem se... kunem se ja tako tisuljea. Spao sam ve na pero i mastilo od smea. Nikako da me rodi ta maka beskrajnog drijemanja. Propo bih u nju od stida, da svrati mi zemlja ista. Nikako da doe ta pjandura vjetar. Zaista, krajnji je as (opet se kunem) za dan velikog spremanja.

237

PUTNIK

Zuki Dumhuru predgovor putopisu

Bio je jedan putnik s okom soko i sova, s rukom to naslika ta avolu vidi dua, s duom bez koje bi nastala vjeita sua, s glavom to kuu hoe da sagradi s krova. Kamena nije imao, a gradio je kule. Krenuo je da vidi kakav je kod drugih pako, i je li raj drugih kao kod nas ovako, mudrace da vidi to mole i one to na boga hule. Mislio je: ako ja sve ne stvorim u rije i sliku, nita se nikad nee vidjeti na vidiku, teftere moj dragi, primi moj vjerni trag. Putuje jo. Obii e sve ovog svijeta abe. Hoe l od ikojeg cara il ikoje barabe donijeti putniku miso ikom pred truli prag?

238

NESKRAENI

Iziimo u otrov kafana, otrovani lijekom svojih soba, iz utvara svojih jorgovana u skazaljke obnaenih noga. Iziimo iz grobnice dana me vampire pononoga doba, iscijedimo gnoj iz svojih rana za gnoj novi povratnoga groba. Iziimo u ceh violina, u hemiju dostignutih vina, u sluh vjeni pripitih pijuna. Nazdravimo onim koji sade, srene ruke, svoje vinograde, podignimo stijeg nekih buna!

239

DNEVNI SONET

Ovako, korak po korak ostavljam za sobom sebe asfaltom jednakim za ikove i korake. Opet pomisao: ovako sve do rake. Stajem pred izlogom. Klizaljke gledam i bebe. Neko mi dirnu rame prenu me iz sna djece. Prijatelj pa zaboga, gdje si to bio toliko? Laem mu, a isto kao da sam i sliko. Nebeske krugove, il mrtve ribe, il svece. Onaj to kudi mi platna obie me ko groblje. Vjerujem i ja: samo sam okrzno razdoblje. Gazim u nevidne stope promaklih etaa, ko oni u moje, u njihove stajem i ja. Odnekud poznata, faca. Minu. Zastah: ija? U parku, eto j, jesen: dan, ko izdan, ve kraa.

240

IZA BEZZIDOG ZIDA

Iziem u brda, u igru zemljine kore. Tektonski demon, pakao mrtvom i ivom, gle aneo ravnotee nad sadanjim masivom. Knjige kriljaca to ih ispisa odbjeglo more. Prislonim uho uz kamen. On mi u uhu huji. I njuhom taknem narcis. On se preseli u me. Raspe mi se u ruci kad uzmem zemlje grumen. Oblak, maloas krin, kad podignem oi ruji. Hou da budem slijep, da vidim to iza vida, i gluh, da osluhnem taj mukli podzvuk mira, bez prstiju, da opipam neopip to me dira. I kad se tako naem iza tog bezzidog zida, gdje ni samoga sebe vie ne osjeam breme, sve je i samo struji vrijeme vrijeme vrijeme...

241

SA TAPOM SLJEPAKIM

Ko da mi bude vodi do tap sljepaki vrijeme mi oi zgori. Doosmo, po njenom mirisu, u ovu sad iza vida, davnu umu lipa. Je li to ona? Ugledam samo ovu to se iz tmine zazeleni u modanoj mi kori dok dlan mi stabla pipa. Dooh i u jesen. tap propada u humus, i opet u ovaj to osta u meni. List pade mi na tjeme. Skidam ga, u slijepoj jeseni skidam onaj davni. Dirnuh elom granu. Pipam je to pipam ovu to lista u mreni. Prestade uzbrdica. tap mi sad suvian, sve vidim na davnoj ravni. Moda u po neem je poznati, i dooh sljedeeg slijepog ljeta. Viknuh je po imenu. Samo istoimena jeka mi se vraa. U kronjama moba pela. Zuje, gnjuraju u ake, kupe iz davnog cvijeta. Vuku u davna saa.242

Sluam ptice. Zvonckaju u tmini zvonca draguljna, to zvonckaju u liu pamenja. Moda umu kad dotaknem, moda to iz svog sljepila mene dira ona. Moda su nam prsti plamovi istog plamenja, moda nas to dira istim prstima sljepica vasiona. Vraamo se sljeplji. Sad slijepac slijepca vodi, gluh nijemog pita kuda? I samo nam iz tmina zvijezde pamenja iznose sjaj mranoga uda.

243

GOVORENJE SAHATKULE

Vi sahaije, vi zidari, vi moji uskrsitelji, vratite malter i skazaljke to treba da me vrate. Pogledajte bolje u lice toj svojoj dobroj elji, osluhnite sluhom kamena otkucane mi sate. ta biste dobili do te skazaljke vam na ruci? Pustite nek me navijaju i dalje sljepimii i ureaje mi iste pauinom pauci. Otkucaje, i jeku im, predadoh vjetru i kii. Uzmite muk mog gvoa i ekie kamena moga i odnesite u svoje ponone radione. Osluhnite moje etvrti to bez opravke zvone i iskujte sat novi, sat ovaj sa koga jezde kopita vjekova na uzdama minute u daljine izvjesne, to ne vide se, ni slute.

244

TARIH (II)

za Stari most u Mostaru

Rat il stoglav satrap il zmaj zemljotresa srue sve do zvijezda, i nebo se jada. Ti miran i savit preko mrakobjes, ljude i rijeku puta uu nada. Hoe da premosti tebe u svom svijetu slikar opsjednuti, pa u posla pola doe mu da baci u rijeku paletu, srdit sklapa take sve skelet i smola! Mjesec novoroen kad krene da pree s ove mee nebu do one mu mee, tvojim bijelim skokom htio bi da skoi. Ja, tvoj neimar, kad skidahu ti skele, zamirih i pobjegoh od zamisli smjele. Kad uh glas, orosie mrtve mi se oi.

245

SIJEDI DJEAK

Djeak to prvi put vidi otac to nazva rijeka. (On je mladi bori to raste u kru iz stijene.) Kao da guta slijep prvu kap majina mlijeka, ko da ga zari svjetlost kad mu se otkrie zjene, uzde od oca zgrabio, zaustavio koiju: agri u hitru zelen, rukama da je hvata. Ko sad da se rodio, i odmah odraslih oiju, raste u rastu miline, raste do nedohvata. Otac mu uze uzde, i krenue u svijet drugi, ovaj to vie u njemu takvoga neeg nema, ni u jagoriki prvoj ni lasti, ni u dugi. Tokovi, krivi ve, kripe, sijedi sad djeak drijema, odzdravi starom znancu to istim putem ide, i stare protire oi sve prvi put da vide.

24

PRATNJA

Ona! Da malo te otpratim (i pitam se: emu?) Drvored osnijeen. Ugledamo davni cvijet bagrem. Na besmislu jezika drimo istu temu. Gazimo asfaltomoblakom ni njega ko da nema. Svrdlamo u sebi kamen, sve tvri: krivnjom ijom? Prebacujemo ga utke sa grudi na grudi. Izmislimo sudbinu i nazovemo je zmijom. Za razlaz su nam krivi i ovi u etnji ljudi. Ne ide nam se kui, sporiji smo od spua, da bi nam ulica rastanka bila to dalja, to dua. Pred izlog stanemo. Mrtvom, zablijeti nam svilom. Uhodom oka provjerimo snijeg pudera i sjedina. Najzad smo evo jedno, jedini i jedina! Krenemo. Nema nas, i ko da nas nije ni bilo.

24

BATOVAN KOGA USNIJEM

Nad njim, al je i ne gleda, avet planine s tjemenom od vjenog snijega, s trbusima um, gdje tvorovi dave gnijezda i vukovi kolju. Bjei od nje i rijeka. Zelena od straha, dolazi k sebi u polju. U prvi cik zore, sagnutog nad lijehom prvoga pozdravi njega. Jednako je rasporedio sunce svim vokama (nisu to suncokreti!) Pup nabubreli jagodicama pita, cvijet kad misli izlebdjeti! Voku je svaku opkopao, svakoj za kiu dao evir od prhkih gruda. Vaga na dlanu breskvu nasoenu, ovog ljeta koliko pinu iz ruda. Sui je tu sua. Pomae mu jutarnja rijeka i rosa podnevnog znoja. Bogat, moe da ugosti kupilice najveeg pelinjeg roja. Ne alje bubamaru po sreu iz drugoga kraja.248

Puna sonog smisla, mlada mu se kajsija ne dosauje kao u batama raja. Plijevi, s kadionicom lule pjevui jednu koja mu doe popijevku. Stari orah kad umre, pree u kunu gredu i u kolijevku.

249

ZLATNI KLJU

Starom kljuu i bravi nek slava je i amen! Neskriljena misli, zlatni klju uzmi to spava u bravama zaborava, sna, humusa, trava, vode iz koje e je, kamena u kom je plamen. Zlatni klju uzmi, i nigdje se nikad ne skrasi. Bogu reci vrae, avolu reci boe, upali pepeo, ozvoni muk, izii iz svoje koe, zvijezde to se gase svojim sjajem spasi. Ustaj kad zapjevaju u nebu prvi pijetli, umij se na svome izvoru i suncu prisvijetli! I kamena s ramena samu sebe prebaci, s lukom kreni u bogu za leima lovita pa u srce pogodi avet gluhoga nita, i u slijetu nam snesi vasionu u aci!

250

NIIJA VE MOJA

Tarih

I u vjeni mrak mi zemlja svijea. Samar orla ne tovari na me: sam u leet i sred ove tame irom krila od svojijeh plea. Nek je vihor a ja slamka slame. Boe, krin sam, a tirjanstvu sjea. O ovjetva grdna kulo stea, primi mene, sjedi mi na rame. Grdna kulo od male kapele. S tebe u svijet elje mi se bijele. Ad i ra dou sve mi stmine. ta u, rukom segnem do Njegua, pa iz grotla svijeh vrela, k sua, gusle uzmem, struna zubma krine.

251

ZATEENI

uma, more, svjetlost, kameni kuerak, sve zgaslo u vidu sve sad ovaj miris to ga e bora iz podzemnih jezera sre u ovaj opoj u kome se miri. Ali tog da vidim i oi otvorih tog to odjednom unebi me tanko! Nigdje ga. I traim po zapamenoj flori... al samo lebdi miris, a on i snu neznanko. Moda je zaspao ko sneni lopoi i mirie iz sna u lopo stvorih oi. Ne. Razmiem travu, i onu po stijeni... gle! Zar postoji? karanfil, divlji, sitan! Nebesniji u travi no bor u nebu titan! Zateeni, gledamo se, ja i stih neroeni.

252

PJESMA OD DVA RUBA

Meu je u fijoku, snen, pjesmu isherih. Gle: sad rub joj ravni svakom stihu temelj, a rub krivudavi svakome je sljeme... pa to nisu strofe! to su neboderi na hartiji to je sada mjeseina. Gle mojih stihova stubovi betona, gle, dug ili kratak kraj mu vasiona, gle, svijetle prozori me slovima bjelina... Na krivudavo je tad okrenuh sljeme. Gle sada bogalji nejednakih taka nose svoja tijela skrhanih junaka. A kad, ko list vjetar, ponese je vrijeme njenom neizvjesnom u mutnini stanu, njoj ravno na koju e svoju pasti stranu.

253

PJESME IZVAN ZBIRKE

BRANKO SINE

Vijek i po od pjesnikovog roenja

Da je meni umrijeti ko ti, s lisjem utim to zeleno pada, da utoga ne vidim nikada, ve oluju i slavuja i arnu dugu u svoj suen dan, danak bijeli to mi se pomalja, sijed da pjesme uzvijezdim iz tralja, raj od svijeta ponesem u san. Lisje uti ve po drveu, ve smrt pali svoju utu svijeu, zdravo da ste, premili mi svi! Doe doba kad klecavom nogom idem i ja i govorim zbogom, uzmi mene sad pod ruku ti.

25

POVRATAK IZ RAJA

Slobodanu Neoviu

Sino kad se vratih iz dennetskih nara prooh pokraj svoje bronze sred Mostara. U raju se ee beskrajem jasmina s ibrikom u ruci hiljadu Emina, i svaka mi selam prima ispod grana kao da je dola kod svoga sultana, ali ja se vratih gdje se niko nee u sokake stare i avlijsko cvijee, vodenici staroj to i mrtva melje iz krvavog klasja penice sve bjelje, raspetome bogu gdje teaci klee, ocu na jo jedno pretprazniko vee, pod mostarsko plavo od nebesa kube, svojoj crnoj bronzi gdje se dvoje ljube.

258

BARUHBENEDIKTUS DE SPINOZA BRUSA

I Kad bi bio svjestan, kamen koji pada mislio bi padam slobodom svoje volje. Te pijemo mlijeko iz nebeske olje misle da je vino naih vinograda. Pih ga tako i ja, ali jedno vee kroz prainski svemir moje brusione dragulj to ga brusim u brus meni ree: Ti si kao i ja, slijepe vasione! Dok bijah pod zemljom, bjeh crn bez svjedoka. Sad iskrim pod suncem u tvoja dva oka. Mraku ili svjetlu, ja sam samo krinja. Tek, kopau misli, kad ispod svog ela kresne draguljmiso, priroda bez vela skoie ti na dlan, sverotkinja sinja.

259

II Te zaoh za elo, u praumu uma: on, mezgra pojilja iz bezdanskih ruda, vrike joj tjera put zvjezdanog spruda, tu da cvate mirna, bez zmija i puma. Al, oko ela obru: svemir, beslovesna, gluhonijema, slijepa prauma praum. Nevina a samo razbojstvo i uma, sama i beskrajna, a sama sebi tijesna. Avet proguta mi sve molitve plave, brojanice srca pozoba ko mrave. Nema drugog boga osim nje sveboga! Nema drugog boga ni iza mog ela osim nje sveboga to kroza me djela. La je raj i pako, la je sinagoga.

20

III Al, zna i da bude suncu izik lala. Zvonki dragulj udnje pod brusom slavuja. I pela ednica nektara i bruja. I duga, spojnica nebesa i tala. Laa puna sveg, u glad i prnje luke. Kroz nebrode smrtne prebrodnica skela. Za grbe nepravdi pravedna libela. Pokli bune asne to uzvitla puke. I olovka otra to u pono uma srauna brzine galaksija sviju i kolika im je teina i suma. I od zlata pero to pie poeziju. Dobrota to kane na rane nam mana. O slava joj, slava! Hosana! Hosana!

21

IV U svom strahu da mu ne ougam ovce, rabin zlatousti zovnu me i kaza: Zar ne vidi grenost lanog svog topuza? Takav um, pa zar e meu crnoslovce?! Ve talet prigrni i Talmud poljubi! Okrenuh mu lea i odoh bez zbogom. A sutradan jeknu kletva sinagogom, sijevnu ko ma ognjen da mi glavu srubi: Proklet nek je danju, nou proklet da je, proklet kada lijee, proklet kad se die, proklet kada nogom na kuni prag staje! Proklet ko s njim i rije, ko mu prie blie, ko boravi dalje s njim pod istim krovom, i ko se povede za kunim mu slovom!

22

V Posluae, postah ja ugava ovca. Djecu mi alju po svoje okulare. Niko da mi kupi ma i naoare. Ni od koga rijei, od nikog ni slovca. Katedru mi daju jednu sa daleka ako budem trezven ko svi to se kaju. Neu, volim sluat none pse to laju i hljeb tvrdi drobit u erpicu mlijeka. I ispljuvke krvi kupiti pekirom. Uzmem pregrt neba, vagam, dah me pita: je li ti rukopis stigo do zenita? Ve glavinja plamen svijee nad papirom. Neka. Ja sam kamen to svom mjestu pada, bez straha, bez ala, bez tlapnje, bez jada.

263

PREPJEV PRVOG PJEVANJA ILIJADE

O Muzo, boja keri, o pjesmrodice, sii u mene, zapjevaj Ahilov gnjev, ono kad Pelejev sin zlokobno planu i Ahajcima svojim zadade beskrajne jade: mnogi li tad se junak rastade s mukom duom pa ti je uze, Ade, a ptiurinama i psima le mu ostade. Tako to b, tako to odredi Zevs, nad bogovima bog, kada se posvadie i jedan drugom lea okrenue, on, vo vojsci ahajskoj svoj, Agamemnon, i on, od majke boginje Ahil. Koji od bogova skobi ih da se gloe? Apolon Feb, Zevsov i Letin sin, to dri ezlosunce, to strijelom dohvata sunce. Krv mu na oi pade kad Agamemnon mu kralj ponizi Hrisa reca, za srce ujede starca.25

Doao starac da svoju otkupi kercu, doao usred vojske, kod brzih ahajskih laa, otkup donio golem. Stavio lovorvijenac boga svog Feba strijelca na zlatno njegovo ezlo, svu vojsku moli listom, a ponajvie moli dva Atrejeva sina, dva Atrejia silna, Agamemnona kralja i brata mu Menelaja: O Atrejevi sinci i redom svi Ahajci to divni vas rese nazuvci, neka vam dadnu bogovi, vinji Olimpijci, da sravnite sa zemljom Prijamov tvrdi grad i vratite se kui veseli i zdravi! Evo vam otkupnine, kercu mi vratite dragu, boga se pobojte Feba, strijelca, Zevsova sina, strijel mu iz visina! Tako je, svetenik svet je svi mu potvrdie redom, potovati ga treba i primiti otkup sjajni. Ali to ne bi pravo Agamemnonu kralju, surovo zatjera starca, gadnom ga zaprati prijetnjom: Da te ne vide vie kraj ovih golemih laa oi moje, stare, vie ni tren, nit ikada vie, jer vidim li te opet, nita ti pomoi nee, ni bogov lovorvijenac, ni to ezlo zlatno! Nosi taj otkup, ne dam ti keri! Prije e plesti sijede kod naih kua u Argu, od kue svoje daleko, tkalja mi biti i duek ispuniti.2

isti se odavde, ne esti me dalje, eli li otii itav! Kralj tako, a starac prepade se jadan, bez i rije pogovora krenu jadan niz alo preumnoga mora. Kad odmae dobro, stade da moli i moli; gospodara svoga, boga Apolona, zaklinje boginjom majkom, ljepokosom Letom, i njegovim srebrenim lukom: uj me, Gospodaru srebrenoga luka, to svetilita nam brani i Hrisu i Kilu, i Tenedostrvo pred obalom trojskom! O Sminteju uj me! Ako ti ikad po volji ikakav hram sagradih, il ti od bikova tovnih i od koza lojnih povoljan but ispekoh. o, ispuni mi to rekoh: o, strijele tvoje, o, suze nek naplate moje! u ga bog njegov. Popade bijes ga, tobolac dvoklopac zgrabi, ognjenim strijelama nabi, pa s lukom ga srebrenim zametnu na plea, i s olimpskih visova srdit se spusti. Pa kako god tijelom makne, na pleima mu zazvekte smrtonosnice strelice. Ide ko mrana no. Podalje sjede od laa, i kako odape strijelu, stade mu tandrk luka i zvizga strelic zlohuka. Na nian uze najprije mazge i brze kerove, pa onda ognjenim strijelama posu i po ljudima, te posvuda zaplamtjee lomae od leeva.2

Devet su dana tako sipale strijele po vojsci, a dan deseti Ahil sazva ljudstvo u sabor; tu mu namis spusti bjeloruka Hera u duu od brige za Danajce, gdje e joj izginuti. Poto se skupie ljudi, ustade Ahil na noge brze i ree: Agamemnone kralju, jad evo na jad nam doe, na rat ovaj pomor, te ostanemo l i ivi, vratiemo se doma pusti poraeni. Ve daj da pitamo vraa, il bojeg svetenika, il snov nam tumaa (i sni su od gromovnika), zato se na nas toliko ispizmi sjajni Apolon. Da li propustismo neto u zavjetu svome? il od sto bikova rtvi? i bi l ga miris nove, od jagnjadi, probranih koza, smiliti mogo da ovaj obustavi pomor? On sjede a ustade Kalhant. Nema ga takvog koji bi bolje po letu ptica sudbu predskazo. Sve zna ta sad je, ta bilo je, ta bie, i kad su ahajske lae plovile put Troje, on im je put pokazivo magijom svojom tajnom, nju dade mu sjajni Apolon. ista srca ree: Ahile, ljubime Zevsov, ti od mene sada trai na vidjelo da iznesem zato se na nas ljuti Apolon dalekometni. Dobro, rei u, al ti najprije promisli dobro28

pa mi se zakuni da na cjedilu me nee ostaviti, ve braniti me jezikom i rukom, jer strah je mene razbjesniti kralja, koji tvrdo vlada Ahajcima svima, u svemu poslunima. A kralj je jo silniji na slaboga kad se srdi; moe, dodue, bijes tog dana i sustegnuti al on mu u prsima ostaje, srce dok ne iskali. Na mene slabog pomisli. Ahil mu brzi ree: Kalhante, ne boj se nieg! Tako ti Apolona, Zevsova ljubimca, kojem se i ti moli kada prorokuje, objavi Danajcima istinu boju volju! Dokle iv sam ja, dok oi mi gledaju svijetom, niko te ovdje kod ovih golemih laa dirnuti nee, ni Agamemnon glavom, u prsa to se bije Ahajac najbolji da je! Osokoli se tako vra nepogreivi, kaza: Niti nam zamjeri zavjetu ni rtvi od sto bikova, ve bog se ljuti ovo na Agamemnona kralja jer mu uvrijedi reca: kerku mu nee da vrati i primi otkup sjajni, eto zato se srdi i zato nas bije strelobija, i zato e jo nam tako zadavati jada. I ne misli sa nas dignuti ovu pogibiju strahotnu, sve dokle ocu dragome sjajnooku ker ne predamo, i to bez blaga otkupnog, i dokle u Hrisu ne dognamo stotinu rtvenih bikova. Tek tako ga smiriti moemo. Sjede, a tad ustade na daleko slavni Atreji Agamemnon,29

mraan, mrano mu srce prepuno je bijesa, i ko oganj kad bukne oi mu sijaju arke. Pogledom najprije oinu vraa, skresa mu: Zlogue vrae, ti nikad mi dobro ne ree nita, ve uvijek samo prorico si mi crno, a neto poteno nit kaza nit uradi ikad! Pa i sad se nae da pria kako strelobija bog ove nam zadaje jade to za Hrisovu kerku ja odbih otkup sjajni. Jest, volio bih da mi u postelji ostane stalno, jer draa mi je od moje ene Klitemnestre, ne zaostaje za njom ni licem ni stasom, a ni bistrom glavom ni rukama vjetim. Ali vratiu je ako je tako bolje, volim da vojska se izbavi nego izgine ludo. Nego mi odmah kupite darove to me spadaju, jer nepravo je da ostanem bez dara me Argejcima. Pa nagledajte se redom kako se od nje rastajem! Odgovori mu brzi bogoroeni Ahil: Preslavni Atrejiu, lakome nad lakomcima, kakav to dar da ti dadnu ahajski hrabri junaci? Pa u nas pusto blago na gomili ne lei, to to uzesmo plijena iz gradova, razdasmo odmah, i sad da ti ga ljudi slau na gomilu opet! Ve bogu djevojku vrati, a dadne li Zevs da Troji tvrde zidove razorimo, od Ahajaca tebi usfaliti nee, triput e dobiti i etiriput vie. Agamemnone silni odvrati na to njemu: Batali ti to, brz mi i bogolik Ahile, nemoj mi sad uvijati i neto tu izvijati, na tanak led me nee ni na la me debelu! Djevojku ja da vratim, a ti sa svojom da lekari?20

Pa hou, i vratiu, al prvo junaci ahajski nek meni, moje dodijele, naknadu dadnu dolinu. Ne date l, sam u, to hou uzet uzeu, il od tebe il Ajanta ili od Odiseja, a kojem doem, imae rata se i ljutiti! Al o tom potom, doi e i za to vrijeme pogodno. Ve da na more sinje crnu sad gurnemo lau i skupimo brzo veslae, i ukrcamo na nju stotinu rtvenih bikova, pa ocu recu popnemo prelijepu kercu njegovu. A lai neka stane za kormilo neki od vas, Ajant ili Odisej, il Idomenej, ili, Pelejev sine, ti, ti junak od kog majka ne rodi stranijega. Ti bikove zakolji, sa rtvom od sto bk ne bi l umolio, moli boga nam zatitnika. Mrko ga pogleda brzi Ahil pa e: Bezobraznie, lukavi pohlepnie, koji Ahajac naredbe tvoje da slua ili da krene ti na put il hrabro da ti se bije? Nisam ja doo pod Troju, na trojanske kopljanike, to bi mi skrivili neto: nisu mi digli nikad ni goved ni konj nit mi u rodnoj Ftiji, u kolijevci junaka, palili ito ikad, ta mnogo smo daleko, meu nama umno je more, meu nama tavne su gore, nego, bezobraznie, za tobom krenusmo amo, tebi za spokoj, pseto, tebi da peremo ast i bratu ti Menelaju, kojemu mladi Paris, trojanski kraljevi lijepi, odvede enu Helenu, lijepu ko boginjicu, nesrenu preljubnicu, zbog ega i sve ovo,21

deseta godina evo. Sve ti to ni na pameti, i briga te i da ti jest. Pa evo sad prijeti i meni da e mi uzeti dio to borbom ga tekom zadobih a dae mi ga Ahajci! Kada god naselje neko trojansko razorimo, nikad ne zapadne mene s tobom jednaki dio, a kad u bojnom krkljancu najtee doe ono, na moja pada plea, meni odvaljuje ruke, al kada doe ono da krvav plijen se dijeli, tebi vazda je vie, a ja se trudan od boja vraam laama ovim sa darom malim al milim. Eto, vraam se sad u Ftiju, volim da kui se vratim s laama vitovratim, neg ovdje da me vrijea, a ja da ti bogatstvo i pusto blago gomilam. Tad Agamemnon: Idi kad voli, ja te zaustavljat neu, ima jo ovdje junaka, ima ko sluati mene, a na pomoi mi bie najvie premudri Zevs. Od svih kraljeva koji boansku vuku lozu najvie mrzim tebe, ti svae sije samo, i zapodijeva kavgu i na krv goni ljude. Ako si snaan toliko, od boga to ti je tako! Kupi se s drutvom svojim i sa laama svojim i ko i dosada vladaj Mirmidoncima svojim, a na tu tvoju huju ni koliko crno pod noktom ne dajem niti hajem, a sad posluaj ovo: ko to sad Hrisovu kerku predajem sjajnome Febu i sa svojom je pratnjom na svojoj vraam lai, tako u ovom nogom doi atoru tvome i robinjicu ti lijepu uzeti Briseidu, da vidi koliko sam silan i silniji od tebe pa nikom da ne padne na um da se poredi sa mnom.22

To ree, a Ahil u tekoj muci se nae, u kosmatim grudima mu raspolovi se srce: da li da trgne ma od bedara i posijee Atrejia kralja i razjuri skuptinu cijelu, ili da stia srce, i krv sa oiju smakne. Dok se kolebo tako ma poteui teki, sa neba sie Atena, boginja sovina oka, a nju to posla boginja me boginjama prva, Hera kravooka, kojoj su oba junaka na srcu podjednaka. Ona mu prie otraga, uze ga za kosu plavu, nevidljiva za ikog, samo on da je vidi. U udu nae se junak, i kako se osvrnu plaho, poznade boginju znanu, njoj strane sijevnue oi. Krilate ree joj rijei: O keri Zevsova mudra to vitla kopljem i titom, zato mi doe opet? Da vidi kako se na me istresa Atreji silni? Samo u ovo ti rei, a ma ne vuem badava, sad e s ramena njemu poletjet ohola glava! A njemu Atena tad ree: Ja s neba sletjeh tebi da ti utiam srce, bjeloruka mene posla Hera, boginja prva, kojoj ste oba junaka na srcu podjednaka. Mani se ove svae i ne potei maa: ve jezikom mu reci sve to mu kazati valja, a ovo to ti javljam, sve e se ispuniti. Posluaj to ti kaem, obuzdaj srce gnjevno, uvreda ova strana bie ti naplaena, trostruko dobie jednom svega to sada te spada. Na to plavookoj ree junak brzonogi Ahil: Nae je, boginjo mudra, vinju da sluamo volju, a ko bogove slua, i oni e posluat njega.273

Ree pa teku ruku mau sa krsnic mae i ma golemi vrati u korice, poslua krotko. A boginja plava se vrati na Olimp uzvieni titonoi Zevsu na dvore meu bogove druge. I sin Pelejev sada na volju dade srcu i stade da psuje i pljuje Atrejia grozno: Pjanduro oiju pseih, a srca jelenjega, nikada nisi smio, ko ahajski prvaci, da zgrabi oruje svijetlo i krene u okraj ljuti ili u zasjedu neku, sve rusu uvaju glavu. Lake je svakako tebi irom po ahajskoj vojsci plijen otimati svakom ko ti ne ide dlakom. Vladaru izjelico, to samo huljama vlada, posljednji put bi ti bilo da me ovako vrijea, ali mi pouj rije i ovu zakletvu teku! Ovog mi vladarskog ezla, iz kojeg nikada vie izbiti nee grane, ni cvjetovi ni lie, otkad mu hladna mjed u gori okresa stablo, a sad ga evo nose ahajski sinovi pravi, koji sude po pravdi Zevsa istinoga, a ovo su rijei golme, na koje golmo se kunem: doi e onaj dan ti kada e svi Ahajci poeljet Ahila ovog, kada ti Hektor strani hrupi ko pomor u vojsku i stane valjati ljude, a ti e stajati nejak i srce kidati svoje to nisi znao cijenu ahajskog prvog junaka. To ree i baci na zemlju ezlo svoje na zlatnim zakivcima i sjede. I dok se Atreji silni u bijesu kupao svome, ustade stari Nestor, besjednik jasni iz Pila, kome s jezika tee od meda besjeda slaa.24

Dva su se pokoljenja rodila s njim i odrasla u svetom gradu Pilu, a on ih sahranio oba i vladao ve treim. On u dobroj elji ustade, kaza ovo: Avaj, o nesree, o ta nam snae domaju! O al bi se sladio Prijam i Prijamovi sinci i redom svi Trojanci kada bi uli ovo kako se svaate vas dva koji ste prvi u boju i prvi u mudrom vijeu! Ja sam govorio nekad i poboljima od vas, i svi su me sluali vazda. Takvih junaka ne vidjeh nikad, niti u ikad, kakvi su bili Piritoj, pa Drijant, pa Kenej, Eksadij, a kakvi ve bijahu oni to bozima bijahu slini, Polifem i Egejov Tesej! Divovi to su bili me ljudima na zemlji, i borili se s onim to najjae je na njoj, sa stranim zvijerima gorskim i uvijek ih nadjaali. Oni su pozvali mene iz Pila, sa daleka, uz njih se borio i ja, a bili su takvi junaci da s njima se niko od ljudi to danas gaze po zemlji ponijeti ne bi smio. Pa ipak su savjete moje sluali, i tako i vi, jer bolje se provodi onaj ko svoje otvara ui. Ako i jesi sila, ne otimaj djevojke njemu, on je zaslui hrabro i dae mu je Ahajci. A ti se, Pelejev sine, nemoj przniti s njime, jer njega je dopala slava da bude ezlonoa vladar, njemu to odredi Zevs, svime to s Olimpa vlada. Ako i jesi jai i vodi te boginja majka, u njeg je glavna mo, u njeg je naroda vie. A i ti, Atrejev sine, i tebe tako molim, i ti povrati se malo i nemoj da pali junaka25

to je u stranom ratu Ahajcima tvrava jaka. Na to mu kralj Agamemnon odgovori ovako: Sve to mi ree, stare, ne poriem ti nita, nego bi ovaj htio nad svima nama da bude, od svih da najjai bude i svima da vladac bude. Da on zapovijeda svima, al nije to po volji svima. Ako su bozi mu dali da kopljem obara smrtno, nisu mu dali da mene ovako vrijea strano! U rije mu upade Ahil: Odista ja bih bio kukavica i nitkov, kad bih ti na rije svaku prezo i po njoj tro. To drugima nareuj, a bogami nee meni, jer da se pokorim tebi, ni nakraj mi pameti nije. Nego u rei ti neto, a to mi upamti dobro, S tobom il s ikim drugim da bijem se ja to neu, vi mi djevojku dadoste, pa vi je i odvedite, ali mi samo doi na crnu brzu lau da ita jo prigrabi moje, ili joj samo kreni, crna e tvoja krvca obliti koplje moje! Te prijeke i kivne rijei rekoe jedan drugom, i od crnih se laa ute razioe ljudi. Ahil atoru svome i svojim laama krenu, a s njim i najdrai drug mu srani junak Patrklo, koga Menetij otac na domu svjetovae da prati Ahila stalno i ud mu smiruje prijeku. Atreji Agamemnon za plovidbu opremi lau: dvadeset metnu veslaa, sto ukrca bikova gojnih, za rtvu bogu Febu, i najzad pope lijepu prelijepu Hrisovu kerku. Dovitljivi Odisej za kormilo stade u trenu, i na puinu laa pod pravim vjetrom krenu.2

U taboru nastavi vojska da radi svako svoje, al Agamemnonu kralju ne silazi s pameti Ahil, ohola njegova prijetnja, te hitre zovnu sluge i vjerne glasnike svoje, Taltibija i Euribata, pa naredbu ljuto im dade: Da mi odete odmah pod ator Pelejiu i Briseidu lijepu za bijelu uzmete ruku i dovedete ovdje. Ne htjedne li je dati, ovo poruite njemu: glavom u po nju doi, i s drutvom malo veim, i stii e ga gore. Tako im ree, i psovku jo dodade gadnu. Skanjujui se, pou alom trepetljivog mora i Mirmidoncima dou, do ator im i laa. Tu Ahila zateknu mranog, sjedi uz bijeli ator. Kad ih ugleda tako, ne b mu nimalo milo. A oni stoje pred njim, nijemi od stida i straha, ni usta da otvore samo, da bar upitaju neto, ali se Ahil sjeti ta je posrijedi, pa e: Zdravo da ste mi doli, glasnici boji i ljudski, nita vi krivi niste, nego mi kriv je onaj koji vas ovamo posla da vodite Briseidu. Nego, Patrklo dragi, Zevsovo briganje drago, izvedi Briseidu pa neka mi je ve vode. Pred bogovima vjenim i pred ljudima smrtnim, a i pred nesitim kraljem neka svjedoci budu kad doe onaj dan da vojsku ahajsku jadnu izbavljam ja iz jada i iz pogibije sramne. U bjesnilu svom Agamemnon da pogleda ne moe slijep u prolost starostavnu ni u budunost nam slavnu kako da spase vojsku od gotovoga pada. To ree, i Patrklo poslua dragoga druga pa iz atora lijepu izvede Briseidu2

i predade je, a ona poe za njima tuna. Ila je tuna srca za njima morskim alom. Ahilu grunue suze, plae i bjei to dalje, i alu sjede uz pjenu, niz beskrajno pogleda more. Prui u beskraj ruke, ovako zavapi majci: Boginjo majko moja, ve kad me kratkovjekog rodi, to mi bar vinji Zevs, olimpski svevid gromovnik ne vidi ocrnjen obraz i spere ljagu ovu! Silni kralj Agamemnon osramoti me strano, ote mi djevojku moju na koplje to je zadobih, i sada uz nju lei, u atoru svom je ljubi. To ree lijui suze, i ula ga boginja majka to sjedi na dnu mora uz svoga oca starca, pa kako ga ula, tako se na umno more vinula, ko magla mu pade na pjenu. Sjede kraj sina, vidje gdje roni suze grozne, miluje ga i pita: to plae, dijete moje, ta te to tako mori, govori, nita ne krij, da muku ti poznam i ja. Uzdahnu teko Ahil i progovori majci: ta da ti priam, majko, kada sve zna ko i ja? Kad ono osvojismo Eetionu kralju sveti grad njegov Tebu, i pokupismo iz nje sve ono silno blago, ahajski tada junaci sve podijelie pravo, a Agamemnonu dae lijepu Hrisovu kerku. Ali tad Hriso svetenik dalekometnoga Feba doe u ahajsku vojsku da kerku otkupi dragu, golem donio otkup, te s lovorovim vijencem svoga boga strijelca i zlatnim njegovim ezlom svu vojsku moljae listom, a ponajvie silna dva Atrejeva sina.28

I svi potvrdie redom da ga potovati treba i primit otkup sjajni. Ali to ne bi pravo Agamemnonu kralju, surovo zatjera starca, gadnom ga zaprati prijetnjom. I starac ode kivan, a Apolon mu vinji uslii molbu stranu, jer rec mu bijae mio: smrtonosnice strijele sipati stade po vojsci, na gomile padala jadna, i lomae od ljudi zaplamtjele su svuda. A tada vra sveznadar boju nam poruku kaza, i ja prvi povikah da boga smiriti treba, ali Atreji silni na noge ustade bijesan i zaprijeti mi grdno, i to zaprijeti, svri: Hrisovu sada kerku na brzoj vode lai ocu u svetu Hrisu sa poklonima bogu, a iz atora moga maloas uzee meni Briseidu moju, to mi je dae Ahajci. Pa ti, ako si kadra, pomozi sinu svome, otidi Zevsu na Olimp i moli gromovnika, ako si ikad iim ugodila mu srcu, il zborom ili tvorom, jer sam te sluao jednom u kui oca svoga kako se hvali da si jedina ti meu vinjim, doavi s oblakom tamnim, spasla ga nevolje teke kad su ga njegova ena i roeni brat i kerka, Hera i Posidon i kopljanica Atena, htjeli ono da sveu, i svezali ve bili. Ti tada doe, i u pomo pozva na Olimp Brijreja, storukog boga, kog tako zovu bozi, a ljudi Egeonom. Znaju ga ljudi i bozi, sa svojih stotinu ruku i sa pedeset glava Brijarej sjedne li samo i kraj samoga Zevsa,29

poplae se i bozi, te tako i tog puta gromovnik osta to jeste. Na to ga sjeti, majko, obgrli koljena njemu i moli da odsad bude Trojancima na pomoi, neka sijeku Ahajce i nagone ih na lae, sve dok im ne bude dosta takvoga vojskovoe, a i on da jednom vidi ega se treba da stidi! Zaplaka Tetida majka, i odgovori sinu: Aoj, dijete jadno, otkud te takvoga rodih! Da mi bar to ivota proivi tu kraj laa spokojan i srean, kad suen ve dan ti se blii! U zao as te rodih, da te izgubim rano, a najnesreniji bude meu svim nesrenima! Sve to to mi sad kaza, sve u to Zevsu rei, na Olimp idem snijeni, ne bi li mene uo! A ti se sada vrati Ahajcima kraj laa i svojim ih jadom jadi, a koplje u zmlju usadi! Nego, jue je Zevs s ostalim bogovima otio u okean, na gozbu Etiopljanima. Dvanaestog dana e vratiti se na svoj visoki Olimp, pod koljena u mu otii. Sine, ja u ga moliti, i mislim da u umoliti. Ree i ode, a on osta sa svojim jadom. A Odisej se tada ve svetoj primicao Hrisi sa stotinu bikova bogu. I kad stie u luku, u dubokom zatonu jednom momci mu savie jedra, uradie sve kako treba, na konopcima hitro katarku spuste lijeb, i pritjeraju lau veslima do pod pristan, a zatim bace sidro, priveu joj uad, i iziu na kopno to brijeg mu biju vali pa iskrcaju svetu rtvu Febu svom strijelcu.280

Na kraju i Hrisova kerka ieta sa lae. Za bijelu uze je ruku i povede oltaru dovitljivi Odisej i predade ocu dragom. Ree: Hriso, tebi me posla svoj vojsci vo Agamemnon da ti dovedem kercu, i svetu rtvu prinesem od stotinu bikova gojnih od Danajaca Febu ne bi l se smilio nama strelobija rasreni to zadaje argejskoj vojsci toliko suza i jada. Ree i predade ker mu, a otac od radosti zasja. Tad poredae redom stamenog oko oltara stotinu bikova gojnih, bogu za rtvu svetu. Onda oprae ruke, po pregrt uzee jema. Hriso podignu ruke i boga zazva ovako: uj me, Gospodaru srebrenoga luka to svetilita nam brani i Hrisu i Kilu i Tenedostrvo pred obalom trojskom: ja tebe onda molih, i to te i umolih, da mi povrati ast, Ahajce kazni pravo, tako te sada molim i molbu mi usliaj ovu: skini sa Danajaca ovu pokoru sramnu! Tu mu uputi molbu, i u ga sjajni Apolon. Molitvu obave potom i jeam po rtvama pospu te stanu da diu im vrat pa kolju i da deru. Stegna im onda odsijeku i obloe dvostrukim salom i po salu poreaju komade ostalog mesa. Na ugljevlju sve je to starac pekao i zalijevo rumenim vinom, a viljukama pomagali mu momci. Kad tako ispekoe butove i probae unutricu, sve drugo na sitno isijeku, na ranjie tanke stave, i poto dobro ispeku, sa tihog ugljevlja skinu. Kada sve gotovo b, i doe da se goste, svega dotee svima do srca i do grla.281

A kad obilate gozbe svima ve bilo je dosta, krage napunie rumenim vinom do vrha i ae natakahu sjajne, te vinom, pjesmom i kolom umiljavahu vazdan rasrenoga boga. Cio dan pjevali tako zahvalnicu svom Febu, i on ih radostan sluo. A kada smiri se sunce i smrknu se do mrklca, svi polijegae tude kod brodskih konopaca. A nebo kad zarumeni rana ruoprsta zora, svi pohitae opet u svoj ahajski tabor, a zatitnik Apolon posla im pravi vjetar. Digoe katarku, bijela u ir razvie jedra, jedra napupi vjetar, i laa, ko da leti, plovljae sinjim morem, dok vali pljuskahu uz nju. Te kad se vrate tako u irni ahajski tabor, urade sve kako treba: crnu izvuku lau u obalski pijesak visoko i pod nju podmetnu grede pa se raziu svaki svom atoru i lai. Tako i brzi Ahil vrati se laama svojim, i tu potomak Zevsov osta da sjedi srdit: niti iae vie u boj ljuti ni sabor, nego sjeae samo i svoje jeae srce, a eljan poklia bojnog i huka strane bitke. Napokon, dan za danom dok osvanu dvanaesta zora, ono kad doe as da se s etiopske gozbe na svoju goru vrate, na Olimp, besmrtni bozi, pred svima gromobija Zevs. Taj as je ekala Tetida, majka Ahila sina, pa se u sam cik zore die iz morskih dubina i vinu nebu na Olimp.282

Zatee Zevsa gdje sjedi Olimpu na vrh vrha, usamljen sjedi daleko od ostalih besmrtnika. Pod koljena mu sjede i obrgli koljeno jedno lijevom, a desnom uz podvoljak mazno mu poe, i ovako poe: O Zevse oe, ako u bogovskom rodu tebi ikad ugodih, iim, zborom il tvorom, uslii molbu moju, obraz operi mi sinu, djetetu mome dragom to tako je kratkoga vijeka, njega mi Agamemnon, svoj sada vojsci gospodar, uvrijedi strano, ote mu najdrae ono, ote mu djevojku lijepu, na koplje dobivenu, i sada s njome lei u atoru svome bijelom. O Zevse svemonie, o premudra olimpska glavo, osveti sina moga, Trojanci nek are i pale sve dok djetetu mome Ahajci ne vrate pravdu! Samo je utao Zevs, gospodar to oblake skuplja. Dugo je utao tako, a Tetida tad mu zgrabi i tako stisnu noge ko da je s njima srasla. Bogoradi, preklinje majka: Obeaj mi, o obeaj, o samo mi klimni glavom, ili me odbij, svemoni, to nikoga se ne boji, bar neka jadna znam najgora da sam ti boginja meu boginjama ja! Sabija oblak, bijesan, najposlije prasnu majci. O, jadna, u ta me gura, sa Herom zar da se svaam, da me jezikom onim iz moje koe vadi, i onako mi ona pred licem bogova sviju Trojance da pomaem u lice, u bradu mi baca. Nego iskradi se odmah da te ne ugleda otkud, a meni pusti brigu da bude kako eli.283

Ne klimam glavom lako, ali kad njome drmnem znaju besmrtni bozi kakvo je jemstvo moje, nema obricanja vie, nevjere kod mene nema, kad ovom drmnem glavom. Ree pa obrve mrke skupi i zasijee glavom, te se ambrozijska kosa prosu vjenom vladaru od snage besmrtne kojom potrese veliki Olimp. Dogvore tako i svako ode na svoju stranu, ona s Olimpa sleti i skoi u duboko more, a Zevs se vrati u dvore. U strahu tu su ga ekali, i kad im se pojavi otac, na noge skoie bozi i jurnue mu u susret. On sjede na prijesto. Ali je spazila Hera Tetidu srebrenih nogu gdje kerka morskoga starca sjedi uz koljena Zevsu, pa odmah na njega osu: Podmklae ko ti sad ono doe na dogovor neki? To ti je obiaj stari da iza lea meni sve neto snuje i kuje, a nikad da otvoren bude i kae mi ta snuje! A otac boji i ljudski uzvrati eni odmah: Hero, gubi tu nadu da e saznati ikad naume moje, i bolje to me ne pitaj nikad, jer loe bi se provela, iako si mi ena. A ono to moe da uje, iz usta mojih e uti prije neg ikoji uje besmrtni bog il ovjek. Al u to to naumim ja da svrim bez iijeg znanja, ne mijeaj mi se u to, jer to je moja briga! Kravooka njemu odgovori Hera. Kronov prestrani sine, otkuda govori tako?! Pa ja se odavna vie u tvoje ne mijeam posle, niti te ita pitam, sve radi kako hoe!284

Nego se uplaih grdno da ti ne opini duu srebronoga Tetida ona, kerka morskoga starca, iz mora to ti jutros doe da koljena grli. Sve mi se ini, njoj si maloprije klimnuo glavom da e oprati obraz Ahilu, sinu joj dragom, a zato e mnogi Ahajci ruse izgubiti glave. Na to joj odgovori sabija oblaka tamnih: uj, eno, ensko udo, sve li mi sluti i vidi, al svoje istjerat nee, ve samo mi omrznuti, to vie omrznuti to vie tjera svoje, i bie sve ti gore. Ako je tako i bilo, meni b tako milo! Nego jezik zavei, sjedni gdje sjedi i uti, i pouj to ti kaem: ako ti priem samo i ovom te maznem rukom, ni olimpski ti nita nee pomoi bozi! Prepade ga se tada kravooka gospoa Hera, utomi srce i sjede. A i ostali se tude ozlovoljie bozi. Ustade tada sin im, preslavni kova Hefajst htjede da nekako smiri milu bjeloruku majku. Gledajte muke i bruke! ta ostali da rade kako u miru da ive, kad vas se dvoje ovdje zbog smrtnih svaate ljudi! Vi kavgu zameete me svima bogovima, i kakva mi ovo je gozba kad zla je kvari volja! Ja savjetujem majci, mada je premudra ona, da dragom ocu Zevsu ugodi ko to treba, da je ne rui vie i gozbu nam kvari ovu. Jer gromobija otac, htjedne li, moe sve nas odavde da pobaca, svi ta smo mi spram njega?285

Nego ga, majko mila, pitomim rijeima smiruj, i vatra e odmah proi naeg olimpskog oca. I skoi Hefajst slavni pa au dohvati zlatnu, au sa dvije ruke za dvije bijele ruke, i dodade je majci: Okreni brigu, majko, tom to te boli odoli, oima ne bih te mogo ja gledati bijenu, teko bi bilo meni, al nita ne bih mogo, jer ko je taj ko moe oduprijeti se Zevsu. Sjea se onog dana kad ustah da te branim, a on me za nogu zgrabi i baci s olimpskog praga? Padao cio dan sam, i ve kad zalo je sunce, padoh na otok Lemnos, sa malo due u sebi. Te me otuda hromog u Sint prenesoe ljudi. Sinu se osmjehnu na to bjeloruka boginja majka i s osmijehom primi mu au. A on grabiti stane iz kotla slatki nektar i dijeljae ga zdesna redom bozima svima. I blaeni se bozi grohotom smijahu njemu gledajui ga tako, kako ustro epelja. Vazdan se tako, i kad ve zae sunce, goahu bozi, dok najzad dosta im ne bi i gozbe sv, i Muz, i forminge predivne to joj Apolon dirae ice, a Muze pjevahu uz nju jedna po jedna divno. A kad potonu sasvim sjajno svjetlo sunano, svaki se uputi svome dvoru stanovnome, to mu ga umom i rukom sagradi vjeti Hefajst. Na poinak poe i gromovnik, i lee na svoj odar, na koji oduvijek lijee kad slatki san mu doe. Kraj njega lee Hera.

28

OGLEDI

IZ HUMUSA Geneza jedne pjesme

Evo me opet duboko u prastaroj zelenoj sumraici Kozare, u otajstvu njenog muka, u koji su potonule i ptice i pele i zvijeri, evo me jo jednom izmeu dva njena lia, ovoga nad glavom zelenog, u koje se izgejzirilo jo jedno ljeto, i ovoga lanjskoga, to jo ponegdje une pod nogom (i zove se uanj), a upola je ve tmasti humus i sirovi mu vonj budi u meni neto mutno, nerainjivo. Poslije punih evo dvadeset i pet godina, penjem se iz jednog Kozarinog jarka (Boe, da li je to ista uzbrdica?) na taj ratni visproplanak (i onda sam se isto vako zapitao otkud mu to ime: Pale). Penje me, zapravo, ve raspaljeno sjeanje na onaj davni dogaaj na njemu, ni to, nego: nekakav neiskorjenjiv poriv da jo jednom budem to sam bio. Lijevo, lijevo ujem glas iza sebe. Nisam ni primijetio raskrsnicu staza, malomalo pa sam na onom davnom palakom proplanku, u onom njegovom mravinjaku od nas onda koji smo iz pakla (na zemlji, nad njom i pod njom) upravo pravo osjetili: ta znai biti iv. Blijeti mi sad u modanima, vrije i zvoni ta odminula radost (koju smo tada zvali: smotra). Onaj Pale prije etvrt vijeka. istina obrubljena mladim hrastiima i pustim njemakim rovovima, ne velika i nevisoka a izgleda mi pod samim nebom i bez kraja to bude u trenucima kad sve bukne pa mi zatrpa289

ula svojom vrevom koja vriti, gura, plamti i mirie. Nekakav nevidljiv zvonik lebdi gore u vazduhu i nekakva gluha zvona zvone, a ovdje drevna svetkovina, nabreklih vratnih ila i isprepletanih ruku, nauljena sun cem, igra i pjeva i puna sonih zazubica okree sjajnu cvrktavu mesnu rumen na ranjevima. (Jagnjad i pra sad, hljeb i voe, sve su to ostaci ostataka dovueni odozdo iz opustjelih sela, preko kojih mora da odlijee ova naa orljava ak do neprijateljskih garnizona. Moda sada pomiljam kroz doglede promatraju danju ove nae dimove, a nou vatre. Obezbijedili smo se od iznenaenja, ali kako to da nita ne preduzimaju, i da niko od nas na njih i ne misli pamet mi staje.) Trava je ve potrvena, jara vonja ljudskim tijelom i branom zemljinim, list u hrastovim kronjama, kaen dimom i izgrijevom vatara, leluja, uvre rebra i vene... Sutra ovoj svetkovini, ustaloj iz mrtvih, treba da itam pjesmu koju danas piem, koja se jue, poslije svakog promaaja smrti, zainjala u meni i zaklinjala u meni da e biti prvi dah kojim u dahnuti ako ostanem iv i koja sad u meni, duboko u nekakvoj mutnini, lei sklupana u straan jauk. Sunce ve nije jutarnje, odlazim to dalje od ove gra je, nalazim pokraj jednog panja ledinicu, prostirem ebe, lijeem i s rukama pod potiljkom, zaranjam nekamo kroz plavu progalicu meu kronjama kao da je negdje iza te uiskrene plaveti ta pjesma koja se otima rijeima kao da je vode u tuinu. Kraj mene na kolskoj pisanci sa crtama za mala i velika slova (bogzna otkud) lee prvi stihovi, gotovi ve davno i s jedne cedulje prepisani jutros. esto ih dohvatam, nemuto ili poluglasno ponavljam, kao da u samo iz njih moi dalje. Kao u nekakvoj svojoj bunarskoj vodi, osjeam u sebi nekakve bremene290

tmine i nekakva mutna, pobjegljiva svjetlucanja. Ustremljujem se, uiljujem se, hvatam neto. I, ovo moje pisanje postaje smjenjivanje uzaludnih zaranjanja u sebe i bezvoljnih ekanja, koja bi prela u odustajanje da odnekud, kad one hoe, kao mjehurii i klobuci iz vode, ne provriju slike. Neke su jarke, drago kamenje, dao ih ne bih za sve drago kamenje svijeta, ali, avaj, krnje su ili nedovrene i odu uprazno isto onako brzo kako su iskrsle; a druge su pune istote i zlata kao krinovi, stoje dugo i vraaju se esto, ali meni ne trebaju i ne znam ta u s njima. Onda u meni kao da se rasprostre aren dan kad se jure sjene oblaka sa sunevim pljutajima, prosine i oglasi se djetinjstvo i mladost uvijek neim udljivim i neoekivanim: zablista struk rosne djeteline, bar se neki izvije i kronja mu stoji u nebu kao zelen oblak, brus zapjeva sjeivom kose i drhti bijela muka miica u zavrnutom rukavu. Oi da protarem od te plaveti: sve je magliastoplavo od uzrelih ljiva, i, zatim, sluam u dubokoj pretproljetnoj noi kako ubore oluci pod strehom i gude jugovi u rodnoj planini. I, stare odleane rijei prokapaju mi kao smola iz bora, kao medene kapi iz prezrele smokve, pa mi se ini da ne moe biti slae u smokvi nego u tim kapima. A onda sve se otme i izgleda mi da se vie nikad nee moi nastaviti. Da li je to uroena tromost, ili ratni premor, ili teka sumnja u svoju mo, ili mo pjesme, ili pjesnika nemo ne jedanput mi je ve dolo da ustanem i vratim se u onaj koloplet i nepresunu pjvanju, koja mi, slivena sad u jedan jedini tuan zvuk, biva odavde kao jauk otegnut za neim u beskraj. Oni tamo, kaem, besloves no ive poezijom, sama su poezija, a ja? Radim neto to nita ivo ovdje ne radi. Idem kaem i odmah291

dodajem: makar samo na tren, valjda u poslije nekako otkopati u sebi to to slutim. Vraam se u guvu zbora. To je sad urnebes malo ih je koji se nisu uhvatili u kolo. Hou i ja, ali oima mi kao da je slae da se najprije nagledaju. Evo, zainje se jo jedno kolo. Trojicaetvorica, kao da hoe da se povjerljivo neto dogovore, zagrlila se objeruke, pribliili glave i, jedva primjetno se nji ui, otpoinju sad svoju pjevaniju. Ona tee najprije bez rijei, priguena i tamna kao da neto bruji ispod zemlje, a onda raste dok se ne ispne u nekakvo zazivno urlikanje iz nabreklih ila. Rukama i glasovima slili su se u jedno, a svaki je sam, otiao je pomuenim oima i bogzna ime, bogzna kamo. Onda iz te mumljave, hoenee kao da se ispiljuju, ponu prve rijei, i ona se, u jednom neodredivom trenutku, ve pretvorila u razgovijetnu i visoko zavitlanu pjesmu, koju pri predahu jednih odmah produuju drugi, te mi se ini kao da to preda mnom zvoni sama neprekidnost. Najzad se taj zagrljaj obuzetih (neopaeno narastao) u magnovenju pretvori u preplet ruku i prekine na jednom mjestu, pa se u skoku i fijuku razmota: te zaoijane glave, ta tijela ukoena kao da su ponesena vjetrom zov su neodoljiv u novo kolo. Ne hvatam se, oi jo hoe da se nadovolje. Eno, u kolo je ula jedna, pa jo jedna djevojka, i sad se koraci usitnjavaju i gotovo ostaju u mjestu to ispravljena muka plea osjeaju za sobom i zivkaju meki i bijeli enski priliv. Opet mi je izmaklo neto, onaj trenutak kad je kolo naraslo i krajevi mu se spojili. Doe i meni da se uhvatim, ali me odmah strah da u im kvariti pa odustanem: za ovu igru kao da su roeni samo ovi ovdje roeni. Igra nije u kolo uhvaen,292

nego upleten, on se ne dri za ruke s onom dvojicom do sebe, nego njih dvojica spajaju ruke preko njega, jedan preko mike, drugi ispod pazuha, i tako redom, te se tijela (izbrojao sam) u toj esterostrukoj sprezi gibaju i plove svako u onom dodiru koji ga puni strujom ploti ili prosto slobodnog pokreta. Tako u tom jednom krvotoku, okree se ta trepetljiva ljesa ljudskih tijela, na zapjev svojih kolovoa prourlava zagluno to se one rijei to su se rodile iz mumljave vraaju opet u nju. U tim zapjevima opsovani su ve neprijatelju svi bogovi i njega i najbliu mu rodbinu prejahala je sva domaa sodomija, pa kolo sad, iskalivi se, poinje da se vraa na ono iz ega se izvijaju svi ti pokreti i gla sovi igri muka i enska. Nekoliko djevojaka sue lice kolovoama, zapjevima sa usamljenog pletiva, sa bistrog perila, sa jastuka nesanice, promaruju kolo mutnim ljubavnim trepetom, i ono u jedva doekanim otpjevima... ne sluam ih, nego sam sav oko: tijela su se slatko opustila, pokreti se kliu kao na zejtinu u zglobovima, podlaktice se trae i nalaze sa dojkama, djevojke i mlade udovice zaostaju lijevom nogom pa se kao tobo stoga iskoavaju mukarcima iza sebe kao da im se podmjetaju, mjere im oi na uzljuljanoj vazi kukova, a ukoeni i oni, jedva primjetno pokleckuju irei koljena, i poneki ve pijetlovski strue desnom nogom ili opkopava hangirski... Kud tijelo, tud nek i jezik bobu bob, popu pop, kolovoe, u sirovom distihu, ponu da grizu kruke ispod enskih koulja i da ismijavaju prisustvo enskih gaa, a udovice, pa s njima i djevojke, ne ostaju im dune, odgovore im za mjeru sirovije, kobilom i kobiljim repom, te nastane raspusno natpijevanje, u kome primjeujem da su glavni jedan i jedna, dva vraga nepresuna koja pred svoj red pjevanja izmisle293

na licu mjesta jo rutaviji stih i kau ga onima do sebe kao rijei za sljedee natpijevanje. Smijeh se pomijea sa pjevanjem, jednoj i drugoj strani svaki put se uini da je nadmaila pa zahukta kolo, ono se s vriskom i topotom izuvija uvis i u stranu, okrzne se, pa se i grune, sa susjednim... ini mi se da se ovo vrte u mjestu neke ogromne nevidljive karijatide, a ova kola ovo su im zvektavi i areni obrubi zavitlanih sukanja... Rumene i znojne, zagluene svojim tutnjem, igraju u plaviastim i zlatas tim kouljama od dima i praine, i u slivu im glasova nekakav mukao zaziv naraste pa se izgubi, tako u bes kraj, kao talas koji se die na istom mjestu na kome je maloas iezao. Doe jedan trenutak kad se u ovom zaglunom i zasljepljujuem ljuljanjutalasanju naoh i ja i sve, i ona gluha zvona nevidljivog zvonika, i uiskre ni vazduh i u njemu mlado lelujavo hrae uhvaeno u kolo oko ovog uzavrelog proplanka. Poslije one izmodenosti, kad se prije skupie i odakle, ovi ikljaji snage?! Ovaj svijet, odgovaram sebi, dvaput je ostao iv: onda kad se na slamnoj stroi, na njivi i u tali rodio, i ovog puta, prije mjesec dana, kad smo svi bili u smrti kao u koulji. Urnebes ovaj slua, zalegla u jarke i kronje, tamna kozarska utnja i jedino ga vidi zenitno ve sunce. utnja e ga upiti, kao i onaj nedavni urnebes smrti, i sunce e ve sutra proi saeenog pamenja. Poslije ruka vraam se svom leaju kod panja, i pjesmi kao da u upati panjeve. Odustajem da odmah nastavim jer rijei koje mi sada na sama usta dolaze izgledaju mi kao zveke, i tek nekaneka od onih na koje natumaram uzbudi me kao zemlja obeana, u prvom trenu, a im je napiem, ak prvi joj slog ili slo294

vo, ak dok je jo na vrhu jezika ili olovke, raspe se kao maslaak, ili ostane kao za ui izvuena, nikako da odnekud izrone one to bi povukle za sobom ono to je teko, pravo, skriveno u nekakvoj mojoj mutnini bez kraja i dna. Leim trom poslije ruka, ljuljam se izmeu bespomonosti i nade, i sve manje se odupirem snu. Kako se probudih, lecnuh se za pisankom, kao da bih da vratim izgubljeno vrijeme. Gdje je sunce, pitam se, i srean sam to ga jo ima. Ali vie je ove moje mutnine i ovoga to hoe iz nje, i pred sutranjim danom smjenjuju se u meni strah pa stid, odustajanje pa kao nekakav svet i ljut zavjet (a nikome ga zapravo nisam duan). Ustajem, kruim oko ebeta, sjedam na panj... Odjednom, u meni se rastvori, upravo to: rastvori, bis tra te sve vidim, prodolica, kao da se jele razmakoe pa se smiruju u posljednjim njihajima, i osjetih kako mi u grlu vrisnue dva i i u sluhu zazvonie dva e sjek nu stih kroza me od svega dvije rijei, ali kao od dva krila, to je, to je, kliem u sebi, ono, ono, i kao da e mi pobjei, grabim olovku pa ga zapisujem, zapisujem u drhtavici jer osjeam kako se iza njega zgusnulo itavo jato... Odista, kao suza suzu, stih stie stih, jedan piem, drugi ve apem. Tako se u jednom huku zavri taj niz, i ne itam ga, nego precrtavam onaj pred njim, kao da kreem vrijee u koje sam se bio zapleo. Gledam onda, vjernonetremice kao i ova uma, u plavet daljina, tamo gdje mi se ini da je otprhnulo moje jato. Radoz nalo kao zraci sunani, odletjelo je da vidi to to sada ja ujem kako grmi iz daljina od toga drhti li to sa mnom i ova uma? Mjesec i vie dana valja se ta sveta obeana grmljavina kroz plavet mojih nada, kao jugovi da tutnje planinom moga djetinjstva, i prvi su joj tutnji295

davno ve preli u nekoliko stihova to ih, ne znam ve koji put, apem nijemo, sav sada nabrekao i oteao kao olujni oblak iz koga e pljusnuti sigurno, preobilno i blagodatno. Naredni stihovi to su sada u meni ti ispremjetani bukovi svjetlosti i huke, jasni pa odmah mutni kako, nestrpljiv, pokuam da ih sve odjednom uhvatim u oko i uho, kao u aku. Od radosti sve igra u meni, i kao da u sve pokvariti ako ne pustim jo malo vremena da sve ovo samo od sebe nae svoja prava leita u rijeima (ili je to opet strah pred hrvanjem sa stihom?) odlazim u guvu. Hvatam se u kolo, igram ozareno, igrao bih do neba, ali se ubrzo vraam pjesmi jer mi je najedanput kao da e mi sve pobjei. Piem i Boga molim da se nastavi ovaj huk prirodnosti: vidimujem pa napiem (a da ne doe ono: napiem pa onda, nesrean, vidim i ujem da je to ono najgore: podlijeganje jeftinim uslugama to nam ih nudi rije). Stoje preda mnom stihovi napisani, tako mi je kao da se u meni brdo neeg odronilo. Srean sam, a u isti mah pust: pjesma se sada primakla kraju, a kraja nema, nego svud praznina, i ma kud i ma koliko da tragam po njoj, sve je dublja, nieg, ni paukove niti da se za nju uhvatim, pa se u sebi ne smijem ni okrenuti: kao da nee biti ni onog to je napisano. Spasavam se povratkom u guvu. Ali da sam kroz nju samo lunjao gluh i slijep, u svijest mi doe tek poto osjetih na koi blagi paak: to je predveerje, plaviasti sumrak nevidljivo se dimi iz lia, iz trave, iz svega, narandasti oblivi klonulog sunca po hrastovim stablima are se jedno vrijeme pa se ugase, tako mi je kao da se to stabla ozareno neega sjete pa se to brzo izgubi u sivilu.29

Vraaju mi se muke pjesme upornou zubobolje. Da odloim pisanje i naem sutra neki izgovor? Pa od mah potom: Ne, nema predaje! Moram, i mogu, jer osje am te stihove u sebi kao to osjeam svoje tijelo, tite me, ili to njih tite nekakvi teki kriljevi u meni. To dvoje, predaja i nepomirenje, suzbijajui jedno drugo, rastu u meni sa sumrakom, i na kraju se potru, te me ispuni neto tamno i zamuklo, kao taj mrak iza vatara, u kome me, kao osuenika, eka onaj moj zimogrozni leaj pisanja. ta da radim u mraku? Sve bi bilo lako, ini mi se, da nije njega. Da sjednem tu pokraj jedne vatre i nasta vim? Pa da me gleda kao pomjerenog taj svijet to se tu jo mota, a i vatre ve dogorijevaju! Ne preostaje mi drugo nego probuditi se sa prvom zorom. Ali ovo je sad ve pravi oaj, hvata me pred svime, pred neizvjesnou buenja, pred kratkoom vremena, pred crnom, ini mi se, planinom zavretka, koja samo raste u meni. Spasen ako naem govorim u sebi i prije nego sam se nadao, nalazim taj spas, runu bateriju. Neka je tedim, pri kraju je, kae mi partizan koji mi je posuuje. Vraam se svom leaju, provjeravam ga njenom, odista klonulom svjetlou. Lijeem i s rukama pod po tiljkom ekam da mi oi odmori avgustovsko nebo. Ozvjezdana modra progalica zrai kroz obrub kroanja u ovaj bunar tame u kome mi postaje tijesno i zaguljivo. Tu negdje blizu, krckanje granica i mukli slatki jecaj izdaju ljubavnike koji grabe ljubav da im ne bude ao umrijeti, pa onda opet sve kao da mi se priinilo. Moja zavist oslukuje i podruguje mi se: ono dvoje u mraku ivot ive, a ta je to to sad od svega radi ti? Jedna zvijezda pade.29

Bi mi kao da neto izgubih nepovratno, bi mi kao nekad u djetinjstvu: kao da me prevari svojom neoeki vanou, brzinom, kratkotrajnou ara, te kao da ne dospjeh, dok joj trag jo traje, da zaelim ono najljepe. Leim (hou li joj ikada vidjeti zidine?) iza rodne kue, djeak, ovako isto pod ljetnim zvijezdama. ekaj, sada emo drukije, kaem sljedeoj koja e pasti i ekam je sa najljepom eljom za zubima. Trendva i pone po meni da kopka da ima i ljepa, i kad mi doe ta ljepa, ljepom mi se uini ona prva ili iskrsne nova ljepa, tako redom dok se u meni ne javi nemo pred tim zbrkanim beskrajem elja, pa zvijezdi, pritajenoj negdje u modrini, i nije teko da ugrabi trenutak kad sam bez elje ili pokoleban i da proleti strelovito i nasmijano, te mi je poslije nje kao da sam to ja pao u prazno. Malo prije sam brojao zvijezde i traio najljepu (ima ih i ljepe boje i ljepeg treptanja nego u one najkrupnije i najsjajnije), a sada to isto radim sa eljama. Bogom se najzad spasavala moja mati od mojih upornih zapitkivanja o zvijezdama, ali o ovom drugom to mi evo opet provaljuje iz sjeanja umila mi je nad glavom kao namjernikvjetar to dolazi iz nepoznatog svijeta za planinom i pria liem neto to se nikako prepriati ne moe. Nikad nisam mogao odgonetnuti koliko mi je tad godina moglo biti, ali moralo je to biti poslije Principovog pucnja. Mama, kakav je rat? Glava mi je u njenom krilu i kroz priu njena ruka esto mi po elu i kosi, svud oko nas pomrina je nekakva nestvarna, u koju se razmakli i zidovi sobe, pomrina tmula, a ja vidim: ide car na cara kao sunce na sunce, a za njima vojske jedna na drugu kao uma na298

umu, i kad se grunu, niko na svijetu ne zna ija e majka zakukati, ija sestra zacviljeti... Osjeam kako iz mraka sa svih strana idu na nas opaki strahovi, jau ne znam da li na konjima ili na zmajevima, utke... Srsi uza me pa podiu kosu. Hoe li otac u rat? Nee, odgo vara ona: hrom je, a moe i platiti zamjenika. A ja? Djeca ne idu njena ruka pree mi itavim tijelom i kao da me okupa od straha. Je li iva? Izlazi mi pred oi stalno onakva kakvu sam je ostavio dok tumaram po ovom rasutom ivotu, spotiui se o njene bezbrojne rtve. Sijeda, poutjela i turobnih oiju, zasja iz poneke svoje rtve, kojom ne optuuje, ali kojom ja optuujem sebe i optuivau doivotno... Leim prazan, pust, bez klice stiha, u trapu mraka, pod zvijezdama koje trepu nedostino i pakosno. Hvata me groznica od zaglavljene pjesme i ravnodunog proticanja vremena. uma ti mati, uma ti mati nasre odnekud kroz prazninu, i sili me da je poluglasno ponavljam, ta fraza bezizlaza, koja znai: kad nema kud, bjei u umu, ona e ti biti mati. Pa se opet javljaju davni pramaljetni noni jugovi u zaviajnoj planini, sada kao da joj se kida mrana utroba... Banu stih kao da odnekud izbi pred mene zadihan ovjek i ree mi neto radosno do neba. Ponavljajui ga kao da e mi utei, upalih bateriju i zapisah ga urno. Samo to je ugasih, osjetih da nije sam, da sam odjednom kao pun arer iz koga e meci jedan za drugim trznuti rame te u mom treperavom i mutnom vidokrugu stii i pogoditi ono pravo. Pa ja se ovo tek sad mi doprije do svijesti bijem! Mrk, zapjenjen, goropadan sam bojovnik, ogroman, tjemenom do neba, u zemlji do glenjeva, u dvije mi ruke etiri strane svijeta, svi nevino299

mrtvi slegli su se u meni i skupila sva pravda svijeta od iskoni, crni vam je petak doao, vi ostrvljene vojske zla!... upam itava stabla svete srdbe i razmahujem po uljezima, kamen na zemlji nee ostati bacam ga za njima (a za mnom kao da idu i blagosiljaju me velike jarke duge nad mladim penicama), ovo je moj pedalj zemlje pod suncem svaijim, viem za njima, mene je ovdje majka rodila i prva mi se jagorika iz zavjetrine zazlatila, i prva mi se eva nebu okomila, odavde sam ja za svijet uo i vascijeli svijet tim cvatom i cvrkutom zavolio!... U huku sam, stihovi me popadaju kao pjena, pjena bijela i krvava, palim u tim naletima bateriju i zapisu jem ih, dok ona najedanput izdahnu, i posljednji ostadoe u mraku, kao izdani. Ne, (iako ih mogu zapamtiti) zapisau i ova dva, i olovkom pipam po hartiji kao slijepac tapom. Jesu li zbilja posljednji, oni poslije kojih ostaje utnja?... Da li bi zautao neko drugi (ko bi ga znao!), ali meni je kao poslije odminulog bola rasprostire se po meni neto melemno, emu valjda samo onaj blagi prosjaj iz rodilja moe da kae ta je. Nekakav neizrecivi prijatelj stoji u mraku iza mene, dri na rukama dar, blagodetno neto nad im nema ljepega na svijetu, kao neku pogau svega. San. Jo elim da budem budan, izvlaim njegovu toplu ruku koju mi je neosjetno podvukao pod potiljak i mirkanjem otresam sedefaste velove koje on skida sa zvijezda i po kriva mi oi. Za svaku sigurnost, da stavim pjesmu pod ebe, moe vjetar... moe... bogzna ta moe... Iz sna me tre sunce, kao da je udarilo akom pa me izbilo iz zemlje, i stotinu pomisli u istom trenutku splete mi se u glavi je li pjesma u ivotu (zgrabih je300

ispod ebeta), moda je smotra ve odrana i kud u sad od bruke, moda sam sad ba ja na redu a mene nigdje, moda e sad neko od tih to me trae banuti i povui me za rukav, a kako da itam iz ovog arenila u kojem ima mjesta pa su kao ikara i stihova tek nabaenih (ostavljenih za sutra), moda je i bolje ako se sve svrilo i bez mene... Sunce kilji kroz granje (pogodi gdje sam, spavau, smije se meni u mom bunilu), skaem i grabim ka onoj daari, podignutoj valjda za tab, tu je on, moj prijatelj, koji me je i uvukao u sve ovo... Sree moje! Sati je, kae, blizu sedam, a grahoraste mu oi radoznalo stoje na svesci koju drim smotanu u ruci. Trai mi pjesmu da je proita. Znam ga, poinje u meni da se kupi bijes. Neitko je, kaem, nee se snai. Nita to, zna on moj rukopis. Hou, kaem, jo neke stvari da promijenim. ta smeta, neka dam! U meni ve prekipljuje: dodue, jednom mojom nedavnom pjesmom bio je oduevljen, ali gotovom, ali ovoj je jo daleko do kraja, nanijee joj oevidnu nepravdu, pogotovu da je ita ovako na brzinu, i jo u ovom vrzmanju ljudi oko nas, pa jo da piljim u njega dok ita i po izrazu mu lica odgonetnem da li mu se svia ili ne ni govora, prasnem: ue na smotri, skreem mu, ako mu se slua, ne mogu da shvatim tu vrstu radoznalosti... Vraam se leaju. Prepisujui, negdje ustreperim iz dubine, negdje mi se ini prazno, negdje sirovo, krnje ili oskudno (ali zasad neka ostane ovako!), a pri posljed njim stihovima, koji krivudaju jedan preko drugoga, smijem se slatko; osim mene, jedini bi jo ovo proitati mogao dragi Bog. Skoih razdragano i krenuh ka mjestu smotre. Ali, to je vie zamiljam sve vie elim da se desi neto to301

e omesti ovaj moj tek sad pravo vidim jezivo neumjesni nastup. Ko ti je kriv, govorim, niko te nije bio po uima da sam sebe izvodi na ovaj da li strani, ili tuni sud! Nesrenu svesku potiskujem u dep, ljut na nju to mi izviruje, i hou da se izgubim meu nepoznatima. istinom nema vie jueranjeg urnebesa, tek ovdje ondje malo kretanja i govora ispod glasa. Vojska, ima je sigurno hiljadu i vie momaka, u stroju pod orujem, a pozadi oko nje u polukrugu stoji gust vijenac preivjelih seljaka i izbjeglih graana, ponajvie starijeg svijeta i ena. Sprijeda, pred strojem, vie je vrzmanja, tu su, vidim, ljudi iz taba i partijskog komiteta i oni to e izvoditi kulturni program. Tu je i meni, prije ili kasnije, mjesto, pa ulazim, kao bih li ne bih li, i koliko mogu vie kradom. U svemu, najvie u oima, nekakvo je veliko iekivanje, ono je i u suncu koje se iza kroanja nadnosi nad prizor... Stiavanje pa tajac, ugledah zbog ega: do pasa nad vojskom, ne vidim na emu, stoji govornik. Kao da jek nu iz gvoa, zbijen i zvonak mu glas prosijee vazduh i bi mi kao da me grunu u grudi. Govornik mi je, ne samo blago povijenim nosom nego sad i svojim rijei ma, mlad orao, rijei su mu klikovi, zvukom svojim uzbuuju vie nego svojim uobiajenim znaenjima... Lako je tebi, kaem, a ja, ta e biti sa mnom? ta e ovaj svijet pomisliti kad stanem pred njega sa svojom sveskom? Da u itati najnovije vijesti sa frontova? Ili, ak, moda, vriti neku prozivku? Kako u izdrati do kraja ako se odmah poslije prvog stiha ponu pitati ko je sad ovaj, i ta mu je sad ovo, i na to li e sve ovo izii? I ta u ako budu oekivali da im itam neto to je bilo, pa vide da tako neto niti je bilo niti moe biti? A302

stranije od svega, cijela pjesma rijei su jednoga lika i, itajui, valja se u taj lik utvoriti... nastae smijurina, dobacivanje! Ovo je dan mog osramoenja!... Ne pogledah ko me to dirnu i ree: Ajde, sad si ti! Krenuh u kolebanju gdje da stanem, da li tamo pred vojsku, koja (otkud odjednom!) ve sjedi, ili... Zaustavih se tu dokle sjede ovi iz taba i izvoai i odakle ima jo nekoliko praznog prostora do vojske (ovdje sam ma nje na vidiku, a ovi e me valjda nekako i razumjeti). Izvadih i otvorih svesku, ispod oka preletjeh naslov, u koji se najvie uzdam, i pogledah u skup: e pa ujte sad, pa neka mi bude ta e biti! Uini mi se kao da se u tu nevidljivu taku u koju gledam zagledae svi, i krenuh u naslov u kome im kazah ko ovo u pjesmi govori, kud se to uputio, za kim i zato. Tajac. I kao da me obaveza na neto to oevidno neu moi ispuniti. Odavna me izgubila majka i otkadotkad osjeam kako njena ljubav ide za mnom kao alost. alosti te ne kakve pritajene, a tavne i pretavne, pun sam ovih dana toliko, te treba da samo malo sklopim oi pa da budem sav od nje. Zgrabih okom poetak prvog, dugog, predu gog stiha, primirih (ovako je, rekoh, njoj kao sada meni) i kroz bolnu uzaludnost, vidjehuh nekakvo davno radosno majinsko nadajanje i alapljivo djeje sisanje, pa kako uhvidjeh tako i kazah (a bi mi kao da mi se rijei istopie kako izioe iz usta), i ote mi se onda tih, sjetan zaziv tog davnog sunca to se Krajinom razlijevalo blagodatno. U prvoj stanci osjetih da se tako nekako nastavilo i u sljedea nekolika stiha. Ne smijem da podignem oi. Oslukujem. Osjeam kako svi ute, stravino nekako, kao drvee. Ne, nee biti onog ega sam se toliko bojao.303

Okomljujem se u pjesmu, u jedan njen stih koji je ist jauk, kojim sam ve toliko puta jauknuo piui je. Iz njeg se otiskujem u njene prve zazive, i oni me jedan drugom dodaju: zgusnem se najprije u punu iu svetkovinsku, pa sam potom tamna snaga prvog mlijeka i teka konica, pa sam onda nekakvo veliko okrilje, uvar srce nekakvo pod kojim, kao u oblivu sunca, lebdi u rosi trolisni struk cvijeta. Pjesma me uzima i zakovitlava kao matica, ne znam ta se deava van mene, ujem samo sebe (kao da sam peina puna glasa), dok u jednom predahu ne ouh jauk, pa rijei neke othuknue za njim (to su ene tamo u vijencu oko vojske, vidim ih ispod oka, sve e sad pokvariti ako otponu kuknjavu!). Brzo nastavih kako bih ih pretekao, i osjetih kako prve rijei izgovorih lano, te se najzad jedva nekako naoh sa maticom. Tutanj je u meni, u magnovenju se pitam dokle e sve ovo samo trajati i kako e prestati. U prvom zastaju osmjelih se i pogledah ravno u vojsku: cakle se jedne oi, zakovane u mene, jedan, sluajno ili postien, obrisa suze. Doe mi nekako otuno to ovo radim, i nastavih da itam uurbano i prazno dok me pjesma ponovo ne povue u sebe. Pritajen trepet razdraganosti javlja se u meni jer se primiem kraju, i u isti mah mi ao, kao da je sve ovo dosad bilo kratko i nejako, pa kad dooh do kraja, zamirih i izbacih posljednja dva stiha kao da dajem sve to iv ovjek moe dati... Ne znam ta me to zaglui, uzbuena krv koja mi grunu u ui, ili gusta smjesa pljeska i povika. Otvorih oi, ali nikoga i nita ne mogu da pogledam pojedinano, kao to i na pola uha ujem to to mi govore stiui mi ruke i ramena. Obeznanjeno kreem, ne znam kud bih ni ta bih, ovaj mutni koloplet od koga sam kao304

poluslijep je li to samo zbrka u meni, ili je zbilja ovako i oko mene? Jedan me uze oko pasa i podie, uh, sunce mi opsova (vidjeh ga, malo ko mi je tako drag kao on). Ne znam ko me to zagrli s lea. Jedan (nedav no se ponio prema meni ba kao ovjek) stisnu mi i prodrma ruku, i mojoj pritajenoj sujeti bi drago kad iz njegovih usta uh rijei uzbuene pohvale, kojih se seoska mlada u meni odmah postidi. Trai mi pjesmu: po kuririma koji su otuda upravo stigli poslae je u susjedni slobodni Grme da se objavi. To nikako (otimam se), ovo je tek iz prve ruke, ima tu jo da se radi! Pomae mu i ovaj to me maloprije podignu uvis, ovaj toliko mi dragi, stari rumeni zdepasti prijatelj dok se obostrano uporstvo najzad ne zavri obostranim poputanjem: neka mi pusti jo dvatri dana, poslau mu je sigurno. Kako to rekoh, tako se pokajah jer izie mi pred oi pjesma objavljena, na zeleno u svijet poslana (to ja naj bolje znam), i obuze me potmulo nespokojstvo pa bijes na samoga sebe to se stjerah u tako tijesno vrijeme: znam koliko jo u njoj ima onoga to orai zovu oplazina, a Vuk tumai: Ono to plug preskoi, kad se ore, pa ostane cijela zemlja. Ne treba to da mi vie (odgovaram u sebi nekome iza sebe), noge mi to evo same osjeaju i poletjele bi da se ne oduzimaju: poinje zaravanak, evo me na davnom visu. Pusti me, ovjee, da sam naem sve. Oh, to nisam sam! Ne. Da je sad sa mnom onaj razdragani rumenko zdepac to me je onda dizao uvis (i umio da me vidi iz onog skrivenog mene) i jo dvatri kasnija prijatelja, oni to se mogu ogledati u meni i ja u njima. I rumenka305

bih odveo do panja (nije ga onda ni on vidio), i svi bi na moje nesuvislo, dahtavo prianje problijedi utali i, moda jo vie iz samih sebe nego iz mojih rijei, vidjeli i uli sve, i potrvenu travu onog mog leaja i kako uti u meni. Eno ga: Pale. Srce mi skoi u grlo, tutanj mukao i mutnina provalie u glavu i kao da ruka neka smahnu posljednja magnovenja titraja sjeanja, usta mi gore i drhtavica, jaa od gra kojim joj se odupirem, osvaja tijelo (ega me je to, ega strah?), vazduh odjednom topao i gust mije me zejtin, i stabla se lelujaju, kao da oko mene mlza konopasta ljetnja kia. Dok je razgrem, visoka paprat (nestrpljivo me evo skrenula s puta), zelenopodmuklo i osvetljivo kako to samo ona umije, doekuje mi noge kad mi nita ne moe rukama, eno ga vidim, jest, to je on, nita drugo nego on, Pale. Tako bih radio da sam doao nadomak (u djeatvu jo ostavljenoj) kui svoga djetinjstva: preko dbunja izmeu dva stabla virim u istinu koja me etvrt vijeka eka. Ne diem, bojim se da trepnem da ne bi osjetila da je gledam, da bi ostala onakva kakva je kad je niko ne gleda, da ne bi u posljednjem trenutku poremetila makar i jedan listi ili travku u onom svom izgledu koji je ostao za mnom prije dvadeset i pet ljeta. Jest, to je Pale, ali ja to znam samo po tome to tu vidim skup preivjelih koji su doli da jo jednom vide mjesto onog svog davnog uskrsa i tu jo jednom uju moju pjesmu koja se ovdje rodila i na ovaj dan prvi put oglasila (reeno mi je da e tu biti i mladih pjesnika iz itave zemlje, mlaih od moje pjesme ili njenih vrnjaka). Napinjem sluh sve mi se ini da sam ouo, pa e mi se sad jasnije javiti, neki poznati306

zuj u travi, ili me poznao neki zrikavac pa e jo jednom krinuti? Nita, zvone mi, kaem, ui, i nastavljam da prepoz najem Pale pohlepno, stooko, a parad toga Palea kako mi se slijevaju u oi tako mi vid pretvaraju kao u nekakav otar talas koji ide preda mnom i brie, tako beslovesno i nepovratno brie, onaj Pale u meni. istina je sada mnogo manja, nevjerovatno manja jesam li to, pobogu, onda bio dijete, sa ogromnim oima pred ogromnou svega, pa sad pozne godine skrauju evo ondanje vieno na sadanju, tunu i kusu, mjeru? (Ne, kaem. Nego se odavde proplanak ne vidi cio ni dobro, a i obrastao je, izgleda sav, u nevjerovatno koliku paprat i podrast, vijenac negdanjih hrastia sad je stroj sredovjenih ve hrastova koji kronjama stjenjavaju nebo, a i ono, mutno, stapa ivice svemu. Nema onog urnebesa to je razmicao strane svijeta i podizao pod oblake, otud mi valjda ova sakatost i tjeskoba. Sve e, kaem, biti drukije kad stupim nasred visa.) Ove grake to ni na ravnom ne prestaju iz mene proviruju sad na pomisao da u za koji trenutak biti meta svim pogledima. Onda, na onom Paleu, zaboravljao sam se u itanju, a sad kuda u sa rukama, kuda u sa itavim sobom, pred tim oima to e, osjeam ih ve, poeti, iz prikrajka, da me premjeraju, ovako i onako od onda pa kroz dvadeset i pet godina. A muke jo vee, koje krijem, ve jue su poele im sam doao pod Kozaru: strahujem pred susretima. Nekima od tih davnih mladia izgleda sasvim prirodno da se i ja sjeam njih i svega onoga ega i oni (a i oni i te pojedinosti, bogzna zato, proli su onda pokraj moje panje kao kola mimo plot). Neke bih, po svemu ispada, morao pamtiti, a pamtim ih kao to ove kronje307

nada mnom pamte svoje lie to u Bog te pitaj kome sloju unja postaje ve humus (i tek e mi moda udljiva krtica sjeanja ili sna neoekivano jednom izbaciti nekog od njih na vidjelo). U skupu to me sad eno eka, ne treba da se zavaravam, najvie je takvih neki e se rukovati sa mnom od sveg srca, oslovljavati me prisno imenom, razgledati me i pitati kako sam i sjeam li se onoga kadno, pa e odmah (po tome najprije to se jasno vidi da im ne znam ime) biti naisto da izigravam ovjeka koji njih i sve to, kako da ne, kao da gleda sada, te emo poeti da traimo neki povod da se odlijepimo, ja ve oajan kako dalje da izigravam, oni kako da se prave da to ne primjeuju, a oevidno su razoarani, ili uvrijeeni, ili poneki prosto sjetan, sjeta mu u oima samo to ne progovara: da, da, zaboravilo se. Vidim i filmske kamere ve i sama ta rije stranac je ovom mom zrikavcu to jest i nije a zvonko je progrizao bogzna kakav zaborav, svemu stranac, i ovom ukrivenom spokojstvu upokojenih listopada koje se iz humusa nastavlja kroz humus moje sjete, i ovom zelenom, uzvitalom nemiru, ovom trepetljivom liu u meni, to se iz mene produuje bez granice u kronje kozarske, i onom panju to mu (tamo iza istine) etvrt vijeka uvraa moja sjen, trai neto izgubljeno u travi i proputeno u onom proletu avgustovskih zvijezda, a truo je ve sigurno, da se mrvi meu prstima, i zabradatio u mametnicetrave, postoji ne postoji, kao pepeo u kome se jo zadrao oblik izgorjele stvari, pa e se bojati (kao da je krilo leptirsko) da ga dirnem i jagodicom prsta, jer e se u trenu sav sasuti. Nek se svri to prije, rekoh u sebi, i zakoraih ravno u na skup. Gazim odluno, a u meni treperi primisao da bi najbolje bilo negdje se izgubiti, ali gotovo je na308

istini sam i nosi me zalet rjeenja, gospodar sad i rjeenju samom, onaj moj esti zalet to traje jo iz djetinjstva: od onog dobro upamenog trenutka kad sam se zatrao, a pliva kao sjekira, i skoio u tamni bent zaviajnog jezera. Valjda u i sada proplivati. Kako to ve biva, bi gotovo sve drukije nego u predvianju. Moje zakanjenje i bojazan od kie, a ini se i svetkovinska trpeza koja eka dolje kod manastira u Graanici, ne dopustie da iko gubi vrijeme, te se naoh u prilinoj strci, u kojoj se, vidim, neki poznati mi zaetnici ovog skupa i filmski snimatelji motaju za nekim svojim nevidljivim poslovima i uesnici se muvaju kud ko. Kao da je to stvar koja je ispala iz depa i tu negdje mora biti, traim mjesto odakle sam itao; i da se glas no pitam gdje je, u svijest mi doe kad me ovjek uze za ruku i dovede: evo ovdje si stajao. Ne, kaem, nije to bilo tu, kruim oima oko sebe i ne znam otkud tako odluno osporavam, a on razgre paprat i travuljinu i udara dlanom po zemlji: jest, mene ti pitaj, tano ovdje, dragi moj, ni pedalj dalje! Moda zbilja i jest, stajem na to njegovo tano mjesto, ali i odavde sve drukije. Strah me nekakav sumrani poduzima, ne bih smio ovdje zas pati jer bi, ini mi se, i mene prorasla ova paprat, koja na sve strane buja, bezduno i svemono buja (pa je valj da stoga ovdje i zovu bujad, a carstvo njezino bujadara). Upravo to: od svega onoga ostala je ova, u umski pod rast i kronje ukrivena bujadara, koja je kao obraslo dno nekakvog gore bogzna kolikog jezera ove utnje gorke i mrke. Otkinuh se od svjedoka itanja, grabim prema panju (ta ja sebi uobraavam: doekae me i on ishlapio, slijep309

i gluhonijem!). I tek sad osjetih da onog ovjeka nijed nom nisam pogledao, te ostade za mnom nepoznat, zagubljen i on kao i mjesto. Sam sebi izgubio sam se i ja: to reknem, to uradim, to iz mene rekne i uradi nekakav neja povukao sam za ruku jednog dragog arkookog mladia to je onda sa mnom bio u paklu, govorim mu kako u mu pokazati mjesto gdje sam pisao i trabunjam neto o panju, on gazi orno, a oevidno meni za volju, i s licem rastegnutim u osmijeh koji mu eto za mene nee biti teko izdrati. Ne gledam koji to jo pristiu za nama, zuje kamere oko mene i upravlja njihov dobacuje mi neka neto razgovaram, neka pokaem neto, a onaj moj neja radi to robotski, sramoti me na nain moe li biti otuniji, i tako mi je da sijed zaplaem u dlanove, da se zabuim i padnem licem negdje u ovu dunglu paprati to je ve via od mene i u njenim mi je stabljikama kao u konopcima, grebena mi liem lice i u same bi mi oi, bije me po uima resko umei: ta hoe, kuda e? Neko viknu da se vratimo u stroj. Posluae i kamere i ljudi i onaj ne-ja. Preoh preko postrojenih ostataka onog davnog Palea i u stroj stadoh i ja. Ostade u meni od toga polas ka neto razoreno, stvrdnuto i nepovratno to valjda najvie izaziva ona iroka opekotinabrazgotina koju pre ko itavog lijevog obraza vidjeh u jednog postrojenog. Otuno mi je sve ovo skupa odbjegle godine podsmijavaju mi se iz ove sumraice kroz ele i sjedine, a kroz bore lica i naprsline hrastovih kora otvaraju provaliju propadanja svega, i zar je klima glavom moja misao svoj onoj raspojasanoj mati krvavog mrakobijesa slika danas ovaj nemuti duborez vidljivih i nevidljivih oiljaka (kojima nije daleko do ilovae), a puni se u310

meni gorka aa kako li bi se sad izgubili i ovi oiljci rata da se ispod njih otvore i progovore potmuli uboji mira! ujem ne sluam svoje stihove, mislim na jedan svoj duboki uboj i divim se avolu kako mi se evo narugao. Ej, blijedi djeae nad jagorikama, gdje li si i zato li si toliko sudbini duan? Pjesma kad se zavri i govornik jedan kad ispria kako je to bilo onda, te poto i onaj moj neja poslua i istupi pred stroj pa izmuca (jer ja mu se upletoh u rijei) neto iaeno iz vremena (to jednako jadno pade u ljude i paprat), nastade spremanje za pokret: dolje kod manastira eka trpeza. Sad ili nikad! Iskoristih guvu pred polazak i jurnuh. Obazirem se ne ide za mnom niko. Tu gdje osjeam da mora negdje biti panj opet oni gusti kordoni paprati, ali prodirem jer vjerujem: sad e ona mala nizbrdica, siguran znak da sam na pravom mjestu. A nje i one istinice nema i nema, i bijesan ve, na koju god stranu krenem, samo ova zelena surovost to dublje, sve bezdunija i ilavija, dok najzad ne stadoh, izdan od svih i svega, od srca, od pamenja, i samog panja: naoh se opkoljen njenom mirnom svemoi. Sve je, dakle, zaraslo u ovaj bestrag i bezglasje, i od svega je ostao samo stih. Primirih da bolje vidim to to se deava u meni. Jest, zarastam evo i ja, ledena zelena izmaglica zaborava struji odasvud jedna njegova kap, slutim je, ide odnekud da kane u posljednji otku caj srca, vidim ruke mi ve zelene, i ne gledam vie oima nego travom, gorka stabljika raste mi kroz grlo iz uboj u meni koji ne stare, nego se podmlauju. Ne znam vie s koje sam strane doao, i otvaram oi: pred licem mi je, kao da hoe da ga dobro razgledam, iroki,311

perasti lik paprati. Iz ove zaguljive papratne more, iz ove gorke tmine zaborava, iz ovog bespua, bezvuja, bezduja, izbavio se pravilan kao kristal, gorkozelen od muka izbavljenja, pun tajne kao hijeroglif. Gledam ga a ne vidim ga vie napreem se da uhvatim to na to mi je maloprije liio, to je zapravo bio, to i sad jest, samo skriveno. Sinu mi bio je to, i jest, ist, na isto prepisan sonet, ne znam da li jedan od onih to su se izbavili, ili onih to se jo izbavljaju.

312

IZ SMARAGDA UNE Grozdanin kikot Hamze Hume

Bila je i u naim razmiljanjima o pjesnitvu jedna teorema prije moda jedno, fanatizovano, empirijsko vjerovanje. Stih je na zanesena igraica, on svoju ekstazu pretvara u gole pokrete. Reenica je Miloa Crnjanskog, a citirao ju je (Slom posleratnog modernizma) Milan Bogdanovi da bi njome, kao jednim plastinim iskazom jednog autentinog vjernika, potvrdio svoj opis toga vjerovanja, koje pobija. Evo i tog opisa (zato to se, svojom osobenom plasti kom, moe takmiiti sa igraicom Crnjanskoga): Smisao je suvie indirektan put da kae golu unu tranju, hemijski istu poetsku emociju. Poetska eks presija ima da bude apsolutno neposredna, spolja neu plivisani unutranji poetski momenat, potpuno nov za onoga koji ga prima, nevezan ni za jednu njegovu asocijaciju, ni za jednu njegovu realnu predstavu. Samo kao nepokriveno oseanje, kao neposredni, sintetini, sugestivni, hipnotiui izraz jednog nepomuenog stanja emotivnosti, stih je efektan, efikasan, i samo tako vredi. Da li je ovo vjerovanje odista bilo njegovim vjerni cima crnica koja je u njihovim saksijama iscvjetala njihovim vrhunskim cvjetovima? Nimalo mi nije do toga ko je u pravu, i kako i koliko cvjetova je bilo. Ja313

se ovdje javljam kao svjedok. Sjeam se bijele hartije svog djetinjstva. Za moj rodni Bosanski Petrovac Volter, ismijavajui teleologe, morao bi rei: ovo nije grad; jer bi Bog, koji je svakoj svojoj tvorevini dao neku svrhu, pa tako i rije kama (da svaka tee kroz neki grad), navratio i kroz njega bar neku manju. Ali Bog svrhoviti na jednoj strani uzima, na drugoj daje, tako i meni: jednoga dana uzbueno sam ugledao neto, prvi put, za ta nisam imao imena ni rijei, i to nikako nije moglo da stane ni pod kakvu rije i ime, ni poslije. Mogla mi je tada biti treaetvrta godina. Otac me je posadio pokraj sebe u fijaker krenuli smo na dalek put, u nekakvu nezamislivu stranu svijeta koja se zvala Biha. Cestom (koja je iza svake okuke bjeala ispred nas kao svraka), u mekom fijakerskom njihanju plovili smo ispod planinskih kosa Grmea, divnu jednu vjenost (sa konakom) dan i po. elio sam da nikad ne stignemo udo se nizalo na udo. udo su, dolje po dubokim uvalama to ih cesta obilazi, ti konji i goveda to pasu smijeni i sitnisitni, kao za djecu stvoreni. (Zato se otac smije kad traim da siemo dolje, i, eto, samo da pomilujem onog jednog konja?) udo je i planinska kosa: pred nama modra, a kad joj doemo nadohvat zelena! Uli smo ve bili u taj krajnji Biha, nita sve kao da sam ve jednom vidio! Najedanput, ispod fijakera neto zatutnja i zabobota. (Prelazili smo preko drvene uprije na Uni.) Skoih i ugledah neto... ah, neto... ah, tata, ta je ovo? (Bila je to Una.) Otac se smije, misli da sam se prepao pa me314

pridrava i govori mi da se ne bojim, da je uprija tvrda, a ja se ne bojim: samo lebdim, sav prosjan tom Unom, tim nevienim udom, za koje bi jedino znao rei ljepota, ljepota, malo mi oiju da gledam, malo mi plua da diem. Bila je to moja prva (i takva posljednja), najljepa, neuporediva, nezaboravna i neiskaziva rijeka. Senzacija ta moda bi se mogla uporediti jedino sa prvom zrakom svjetlosti i prvom kapi majinog mlijeka, kad one ne bi ostajale u tmini koja prethodi naem pamenju. More, koje sam dosta kasno prvi put vidio, malo me, gotovo nimalo uzbudilo: ono se preda mnom jednostavno nastavilo iz onog mora koje se u meni plavilo i umilo iz slika, filmova, knjiga i prianja: to moje zamiljeno ak je bilo i ljepe i strahotnije. itajui poslije svakovrsne stihove i najrazliitije rasprave o njima, esto sam se sjeao one svoje neopisive rijeke koja se prvi put zasmaragdila potpuno bijelom hartijom moga djetinjstva. Ova moja Una uivljavala me, vie nego sva ta tiva, u onu maniju, ili onaj gr, pjesnik da vide i objelodane jedan svijet nikad vien, uvijek nov, nov i onda kad je ogrezao u poznato, i da pri tom izmeu njih i onog to se u njih upija ne bude nita nego samo arolija pjesnike krede i tabula rasa, njen u beskraj otvoreni prostor, a izmeu pjesme i onoga ko je upija nita nego pjesma sama, takva kakva je bila ta moja rijeka. Maksimalizam jedan oevidno neostvariv kad se samo, bili mi pjesnici ili samo itaoci, obazremo iza sebe na ve reeno, na nagomilane himalaje poezije, i kad samo zirnemo u sebe, u svoje unutranje hartije i magnetofonske trake, ispisane ve tolikim slikama i zvucima.315

Ali, i maksimalizam bez kojeg se ne moe. Pjesnik, onaj autentini, neuporediv je topograf onog unutranjeg u nama i isto tako neuporediv seizmograf onog spoljnjeg oko nas. To unutarnje dungla je i maglina, i to due trajemo, sve to vea, a i spoljnje je ne prozirna, i jo uvijek suverena, jaa od nas, kora zemalj ska, koja neprekidno treperi od potres, stalno pomjera jui i onaj svijet u nama, te je tako poezija vjeito osuena, ili usreena, da stoji pred tminama novoga i da raa zvijezde iz haosa. Tako, ni autentini poetski ispis svega toga nikada nije bio niti moe biti prepis onoga poetski ve ispisanoga, ni usavreniji ni savren prepis, i tako izmeu pjesnikovog topografskog pera, pjesnikove seizmografske igle i iste hartije ne moe biti nita drugo nego samo slobodan, ravan, niim nes krenut dodir (iako to pero i iglu dri i njima ravna u pjesniku ruka ovjekova, koja je tvoraka tvorevina ogromne evolucije i empirije). Ne bih zalazio u ove vode da u djelu o kom je rije nisam ponovo, ne znam koji ve put, i moda vie nego ikad dosada, osjetio njihovu struju. etiri decenije ravanja i stakanja nae knjievnos ti, s mnogo prelomnih vodopada, prolo je od pojave Grozdaninog kikota, a on i danas sja u mene kroz svoju bistrinu, kroz koju blista u njemu jedan svijet poznat a drukiji, okupan kao zemlja poslije olujne kie, nevin u svojoj nagosti, oien od one re koju po njemu stvaraju razne mrene naih oiju, ili njihova kratkovidost i sitost. Ne mislim na to da se ovaj svijet ukazuje ovako nov moda samo onome ko se rodio na sasvim drukijem tlu i pod potpuno drukijim nebom (oaravajui prijem Kikota na njemakom!); nego i onome ko nosi u sebi316

svijet isti ili slian. Ja, na primjer, mjesto Huminog za viajnog mostarskog Cima i Radobolje (za koje biografski znamo da se kroz ovaj lirski temperament projektuju u Stublinu i Huku Grozdaninog kikota) imam neto, u neemu slino a ponajvie isto, rjeicu Lavu i selo Veerisku kraj Travnika i iste mezgrave i fluidne nemirne mladosti, pa ipak: iz Kikota me obuzimala uvijek, i oarava me i danas, nagost novine. Kao da je (zamiljam) prvi put (kao ja sa Une) srknuo onih nevienih voda sa svoje Radobolje pa nastavio da gasi e ul vinom svoga Cima (kau u tom kraju: nema Cima do Rima), Grozdanin kikot je, tako, djelo ravno samom sebi. Kod pripovjedaa Bosne (Kikia, na primjer u njegovim ranim pripovijetkama) moe se nabrojati podosta stranica od takve istote, ali njihova nagost otkriva neto drukije, i Kikot pokraj svih njih ostaje potpuno svoj. Stoga se, izgleda, nije ni ilo u neko razglabanje srodstva. Ali je zato ovaj lirski izliv, otkad je poeo da plijeni itaoca, esto priman kao blizanac, ili kao pozaj mljena pa individualizovana svjetlost Pana, nekad i kod nas bestselerskog Knuta Hamsuna. Koliko god sam i ja podlijegao tome, pa i sam ostajao pod nekim mutno takvim utiskom, u meni se neto opiralo: neko osjeanje da ipak nije tako, ili sasvim tako. Dok najzad nisam prislonio knjigu uz knjigu. Ispa lo je da su i one nametljive, a prividne srodnosti, u stvari, oevidne, a duboke razlike i da moe biti rijei samo o onom srodstvu po kojem su pjesnik i pjesnik uvijek roaci, ili o onom pjesnikom zajmu u kojem su pjesnici uvijek poteni zajmoprimci i poteni zajmodavci. I u Panu i u Kikotu pisci pokuavaju, na mjestima, da svoj svijet opkrile nekom milju. Iako, u takvim slu317

ajevima, ta misao nikad nije sr djela (jer joj se ono, kao i sam ivot, otima svojim poliperspektivizmom), ipak nam ona, ukoliko dakako nije ist filozofski naljepak, otkriva neto u samom izvoru djela, u doivljajnom aparatu pjesnikovom: ona je neki pregib u njegovoj prizmi. Hamsun e na stotinu mjesta dati neki svoj doivljaj pa odmah zatim neku svoju misao o njemu, da se pred samim uem Pana obazre na sve i tri puta zapita: zato? i tri puta odgovori: Pitaj vetar i zvezde, pitaj Boga, gospodara ivota, jer ti niko drugi nee znati odgovoriti. Pitaj prainu na putu i opali list, pitaj zagonetnoga Boga, gospodara ivota jer niko drugi to ne zna. Pitaj dvanaest meseca i lae na moru, pitaj tajanstvenoga, zagonetnog Boga, gospodara srca... Cvijet, pokraj kojeg Hamsunov usamljenikpripovjeda Glan nikad nee proi a da ga ne vidi i da se ne uzbudi, uvijek je procvao iz misterije i ocvae u misteriju, bie sama procvala i ocvala misterija. Dok je u Grozdaninom kikotu Ozren jednostavno mladi trs kroz koji samo struji i struji sok istih doivljaja, zaobilazei sve misaone freve kao da ih ni nema. Samo dva su ovdje mjesta koja mogu da lie na misaoni zastoj. Prvo je ono kad Ozren u vinogradu pod mjeseinom slua Svrzimantijino razmiljanje o svijetu i duboko mu se u sebi klanja (ovo posljednje, sreom, usamljen je naljepak u Kikotu). Ali to nije, kao kod Hamsuna, Glanovo razmiljanje o doivljaju, nego Ozrenovo doivljavanje neijeg razmiljanja, i to razmiljanja kojim se, u stvari, kao i Svrzimantijinom rakijomlijekom i spu tenim licem, slika ovaj lik, ovjek promaen i neiiv ljen, smraen pred svojom prazninom i ivota i smrti.318

(Pa se i sama razmiljanja razlikuju: Svrzimantijino je panteistiko.) Drugo mjesto je sam kraj. Kad proe usijano ljeto i iz jesenje kie pone da se uvlai ama u due, Ozren, pun doivljaja kao nar, naputa svoju Tihaljinu s jednim osvrtom koji odista podsjea na onaj u kome Glan postavlja ono svoje zato; podsjea, prvo, time to je ovo sada zgusnuta retrospektiva samog Ozrenapripo vjedaa i, drugo i jo vie, to se sad i u njegovom osjeanju svijeta javlja Bog. Nema vie Grlice. Gospode, moj veliki prijatelju, zato je unesrei i die sa zemlje! Napustio si me i ti i mudro mi se podsmjehuje, o Gospode! O Gospode, strano je pogledati u raku, na ulaz u tvoje krajeve. Zato li nam dosudi bol mjesto radosti u ivotu i dade nam vrijeme kao jedini lijek! Veliki Gospode, na nebu i u tiijem gnijezdu, u velikoj umi i u sitnom mravu, stvorio si nas od zemlje i svi emo biti zemlja... Ovaj svijet, bijel cvijet, u tvojoj je ruci, Boe. Daj mu po smrti vjeni miris i neka sja kao tvoje sunce na zemlji! Kod obojice je, dakle, Bog, i Bog deistiki mijea se sa panteistikim, ali pred njim Ozrenovo zato nije ono meditativno sina sjevera, nego prosto, gotovo do pro testa uzbueno zato junjaka (i vidljivo je to i interpunk cijski: nigdje iza njega znaka pitanja, nego uvijek samo usklinik). Pan e se zavriti jednim besmislom, Kikot molitvom tome Bogu da se bijel cvijet obnovi poslije svake svoje smrti i sjetom pred prolaznou svega, sjetom jednom nepomirenom, koja pokuava da utjei samu sebe pa poziva koele da nad tom prolaznou pjevaju vjenu pjesmu o ljubavi i o naem velikom319

ljetu. Ako ovdje ima neke meditativnosti, onda joj korijen moe biti u orijentalnom osjeanju neumitnosti. Pisci su ovo drukijih unutarnjih i spoljnih svjetova i svaki drukije zagledan u svoj. Osim analogije dvaju mitova (Grozdan i Grozdana Diderih i Izelinda), malo to je tu jo analogno; pa mi se ak ini da je mitsko u Kikotu mnogo ukopanije u zemlju, i u samu misao djela (arhitektonski nosivije), i poetski bujnije (i tu se vidi jug). Odnosi Ozren Grlica, Ozren Ivanka i Glan Edvarda, Glan Eva analogni su samo po tome to su ljubavni, ali su ljubavi drukije, od drukijih su naboja, drugi im je smisao u djelu i u drukijim su likovima. Glan je lutalica po nekom mutnom, gotovo bi se rek lo atavistikom porivu, bjegunac od ljudi, neizmjenljiv usamljenik koji druguje samo sa svojim psom i Bogom, sujetan je, osvetoljubiv, puten, ljubomoran, gotov na skandalozan i pogan ispad, svirep je i ruilaki kao dijete, u neem odista dijete, mazohist je, ubio bi i biva ubijen. A Ozren je od jednog komada, sav i jedino od mlade ljubavne mezgre: obuzet je samo ljubavlju, stalno mu dolaze u san i u javu i are se u modanima ljubavni sastanci Grozdanovi i Grozdanini; Grlica, pupo ljak i nita vie, samo je zato tu da se na njoj tanko izrai Ozrenov ljubavni fluid, a Ivanka, prosto zagorjela udovica, da se u mraku i u uzdrhtaloj nedoreenosti izlije njegova grozniava plot; Vida, bijesna skrvjela enetina, da se na njoj pokae i ona krvna, sirova strana seksa; a Svrzimantija, stablo koje je sa svog posnog tla otimalo ivotne sokove, dok ni njih vie nije moglo da se vidi grozni besmisao ovjeka bez ljubavi. Ozren je, dakle, iz sebe kroz sve, kroz ovjeka i legendu, kroz vinograd, kamen i vodu, rairio itavu lepezu erotike;320

u svemu i kroz sve nita se drugo i ne vidi nego arki i svileni, i ponegdje oerupani, ljubavni paun, koji e podjesen tuno da urlikne za minulim usijanim ljetom i klikne u budue. Osim onog (uostalom, esto u poeziji sretnog) treperenja izmeu Glana i Eve, koje je, iako u drukijim likovima, odista od istih treptaja kao i ono izmeu Ozrena i Grlice, sve ostalo drugi je svijet: Edvarda, na primjer, pola drame Glanove, egocentrina je, sujetna, smiljena, prevrtljiva, okretna klupko jedno karakterno kao i Glan, ne samo tako ispoljena nego jo i genezom oslikana; i dalje pabiriti po istovjetnostima ili tragati za podudarnostima bio bi jalov posao, nasilje, papir, pedanterija. Pan je pria ovjeka koji (i po vlastitom Glanovom zavrnom iskazu) pripada umama i samoi, jedna umapria puna atavistikih sjenki, puna bjekstva od ljudi, puna rata sa iftinstvom ivota, puna misterije Boga, puna selidbenog nagona, iskonski istog ljubavnog zova i moda bi sve to, i slino, moglo da stane u jednu rije: zagrcnut, neiskriknut krik za ovjekovom slobodom. A Kikot je poema o ovjeku starosjedilakom, u svom tlu do grla, tjemenom u svom suncu, koji e se samo s tugom, i to kad se mora, rastati sa svojim gnijezdom i okom da im se opet vrati; koji bez ljudi ne moe i zna samo da ih voli i razumije, mrzei ovje ka samo kad se u njemu javi ivotinja; koji je sav u mla doj ljubavnoj turiji, potapa u nju i natapa njome sve oko sebe; prosto poema koja je iskapila opojno ljeto ljubavi. Poema sva od one iznenadno obnaene drhtave novine koju znam sa davne svoje Une i sva od neke bijele i sedefaste nevinosti.321

Otkuda to i, k vragu, u emu je to dugo je po meni kopkalo, na mahove me i naprezalo da naem kraj ovog uzla. Je li to u egzotici tla i neba i ovjeka, onoj koju vidi mo mi, a pisac za nju i ne zna? Je li to, moda prije, u jednom uroenom i naivnom umijenju da se sve svede na elemente? Moda, jo tanije, u naivnom neumijenju da se radi drukije? Je li to u onom srebrnom puhoru koji je pao po svemu, u onoj lelujavoj pauini i pastelnoj svili od kojih je tkano sve i koje opliu i one, mjestimine, ikljaje prijesne grubosti u krmi i svetko vinske raspojasane sirovosti na vaaru, pa i strahotnu pojavu poludjelog raspona i onu seksualno skrvjelu ivotinju u Juri? Ili je tajna moda u samim rijeima, koje se provide kao zelenozlatne jagode hercegovakog groa ilavke i doekuju nas iz zelene dubine li a kao trenje? Prvih itanja stalno mi se inilo da Ozren, kao drozd, prhue od trsa do trsa, od grozda do grozda, pria prosto onako kako se ta u njemu i oko njega desi, i da je ba ovaj nered najskrivenija a najuzbudljivija vijuga ljepote svega. Poslije mi se otkrilo da i u ovom ludilu ima nekog sistema. Odista sistema. Ako razloimo ovu Huminu poetsku dugu, u njoj je, za divno udo, sedam boja, kao u onoj prirodnoj. Ozren se razlae u njih kao bijela svjetlost: sve su u njemu i on je u svakoj. U jednoj je on sa prozranom Grlicom, u drugoj sa slatkoputom Ivankom, u treoj sa usijanim Grozdanom i Grozdanm, u etvrtoj sa raspusnom Vidom i Mindom, u petoj sa sumranim Svrzimantijom, sa njegovim crnim osjenom, poludjelim raspopom Melen tijem i muklom ivotinjom Jurom, u estoj sa dimom i322

vinom raspjevane krme i razigranog vaara, u sedmoj sa razlivom elemenata prirode, od sunca i vode do grada i vinograda, od uka u noi do starog ribara u suncu i ribolovu. Humo sa ove svoje palete, voen etkom svoga osje anja svijeta i sebe, uzima i slae ove isto razabrane boje kako? Najprije e u dva laka i kratka poteza, a napeto nekud usmjerena, nabaciti dva Ozrenova erotska proplam saja, onaj sporedniji, puteno nabijeni, prema Ivanki, pa onaj glavninski, fluidni, prema Grlici, i u pozadini ovog drugog povui e prve, pastelne, konture vjenih ljubavnika Grozdana i Grozdane, da sve odmah zae u tmaste, burne i zvune kovitlace ljetne oluje, u kojoj se, u stvari, izlijeva ona unutranja, dosad sabijena i primirena, oluja Ozrenova. Onda e se ova dva uporedna proplamsaja, puteni i fluidni, sa sve jaom potpalom Grozdana i Grozdane iz pozadine, to dalje, to vie, razgorijevati, prvi do meko ozraenog, putenog zadovo ljenja, drugi do grliastog, finog puteno podloenog, pla minjanja, da se potom uznesena ljepota ovih dvaju motiva spusti na zemlju, uzemlji se u drukiji, jedan sirovi sloj ljubavi, u grabeljivi sirovi seks Vidin i Mindin. Pa onda opet, kao napijeni tom ivotnou, areni i drhtavi vodoskoci Grlici i Ivanki, i opet jedno opte ovaploenje unutarnjeg: ne sad oluja, nego kratka i krupna ljetna kia, ona koju zovu na oblak, pa pljusak sunca po kapljicama i ljubav sad ona pradrevna: arka i raskikotana orgija Grozdanova i Grozdanina. Unutranji tu nekakav red jest evo mu sad jo jednog svjedoka, moda i glavnog. Usred ovog ljubavnog razgora pojavljuje se Svrzimantija, lik rakidijskog mranog izgleda i iznutra sav323

pustolina puna kra i panjug; sebe sutranjeg on vidi u liku gorskog pustinjaka, poludjelog popa Melentija, umskog straila koje samom svojom pojavom rastjeruje pijani i razigrani vaar; i Ozren jednom sanja kako se Svrzimantija objesio u svojoj zaputenoj i mranoj sobi. Nekad mi se inilo da je sve ovo oko Svrzimantije, u prozranom krvotoku ove ljubavne poeme, strano tijelo, koje taj krvotok muti i usporava, i takva mi je izgledala i sva krma (osim Vide i Minde u njoj, ali oni su mogli biti i van nje). Sad gledam drukije. Vinograd ljubavi ne bi toliko blijetao bez ove mrke pustoline pokraj njega. Humina etka, ovakva kakva je, neusiljena, morala je to osjetiti, pa se jarke boje nemirne erotske supstance tek pokraj ovih crnih premaza i sivih podmaza pravo i puno iskre i are. Pedant bi mogao bez po muke utvrditi i cjelovito opisati kako se erotski fluid (u magnetskom polju Ozren Grlica) od sastanka do sastanka sve vie hrani svojim izvorom, finom ulnou, u ijem se vrhunjenju javlja u ljubavnicima neka mutna slutnja traginoga, tanki neki drhtaj kao u cvjetovima pred prvu iglu jeseni; i kako ona, uporedna, glad puti (u magnetizmu Ozren Ivanka), to dalje, sve neutoljivija, dolazi napokon do ljekovitog stanja utoljenja, poslije kojeg ljubavnike poinju da plave razumljivost i tuga rastanka; i kako uopte u daljnjem kompozicijskom grafikonu sve linije, svih sedam njih, i one nastavljene i svaka nova, teku u istom poretku u koji su se ustremile one baene iz prve ruke sve do onih trenutaka kad jedna iznenadna jurodiva seksualna glad siluje Grlicu pa ona poludi i sa litice sko i u vodu. Pitao sam se, pa se i sad javlja u meni neto kao nedoumica, nije li ovo ono najgore, deus ex machina.324

Ima tih deusa napretek u onoj looj literaturi iji pisci, kad ne znaju kud bi dalje, hvataju za ui boga ili neku spoljnu mehaniku silu i dovlae ih da im razmrse ono to su, ponekad i sa nekim darom, zamrsili; ali ima i ne samo evaneosko sibirsko ue Raskoljnikova i Sonje nego i Molijerov grom kojim sam iznenadni bog nasred scene, pred oima gledalaca, ubija Don uana, sam lik licemjerstva u njemu. Sam bog, samo on to moe, i samo mi ako se dignemo do te prijeke i nevine boanske moi, to emo moi licemjerstvo je toliko i toliko se svojim otrovnim korijenom uvrijeilo u prole i u budue vjekove: to je misao Molijerova, oajna koliko i tvrdoglava. Iz misli dakle deus, ne ex machina. Grlica je sva bijela i sva u pognutom stidu od svoga tijela kao drijemovac (da je ne oskrvnem, ovdje runom rijei visibaba), prosto procvao trenutak istote, gruda snijega koja ne zna nego da se topi u vruici Ozrenovih dlanova, svilena muica koja je zalutala u surovost svijeta, i mi ne moemo da ne vjerujemo da u tom svijetu nee moi zadugo opstati, da je ta surovost mora negdje i nekad unititi, pa i kroz nju samu prolazi nejasan srh takvog osjeanja. Stoga, kada ta surovost, mutno nasluena u pokazanom liku Jurinom, zbilja nastupi, i to (to nikako nije strano ni sluajno) u vidu sti hijno surovom, u jurodivom inu silovanja, in taj (to isto tako nije sluajno, neprikazan nego samo pomenut, ni u usta da se uzme) djeluje, bar na mene, dodue kao iznenadan, i zapanjujui ponajvie svojim oblikom, ali ne i kao neoekivan, pao s neba, nego roen iz same utrobe zemlje. Kad me nasluivanje nekog tu sistema, a s tom slut njom, i napast preciznog saoptavanja svog utiska, dovedu325

ak do geometrijskog saznavanja stvari i do njihovog geometrijskog izraavanja, Kikot mi se ukae kao paraboloid; ploha koja jest obrubljena parobolom, ali ploha koja pod nekakvim svojim unutranjim pritiskom pomjera svoju ivicu nije to vie linija iste parabole. Silazni krak je obrueniji, pobjeuje ga neka gravitacija. On se naglo rui iz tjemena putanje u kojem je Grliina drama. Sve one usijane boje ljubavnog ljeta pri tom obruavanju jedna po jedna se gase u tmurnoj i strepljivoj jesenjoj svjetlosti. Na kraju, cijela se duga istopila, ostao je samo njen odsjaj u oima i oi koje ju nebom trae. Kad sam poeo da nazirem neki sistem u ludilu, prepao sam se u jednom trenutku: rasplinue se sva ona moja unska prapoetnost koja se u meni na neki nain ponovila u prvim pasaima ove poeme. Ali obrnuto. Sve se spaslo prosto time to se sve dri ne hirurkim kopama pisca nego samim ivim spojevima stvari: unutarnjih pjesnikovih stvari od iste grae i zavarenih istom usijanom pjesnikom emocijom. Na jednom mjestu, poslije berbe u jeku u kojoj sve sirovo mirie i lijepi se od groanog soka i vriti iz umezgralih lijezda ploti, zapaljene su pred veeru vatre po vinogradima. Tu ima jedna reenica: Andre stoji kraj vatre crven kao krvav. Taj Andre (koji u berbi tipa ene koju i gdje stigne) ne stoji (pjesnik tako ne kae) crven kao krvlju obliven, ni crven od krvavog sjaja vatre (ili tako nekako kako bi neautentina emocija sigurno izvarirala), nego stoji (zaludna su i banalizirajua sva ova naa prepriavanja) crven iz svoje krvi, od svoje krvi, sav u svojoj krvi, stoji crven u jednom smislu u isti mah jasnom i neizrenom, koji ipak pouzdano sugeriu svega tri gole rijei u svom rudimentarnom326

znaenju: crven kao krvav. Na drugom mjestu, vjetar je, ali ne onaj fiziki, koji mehaniki giblje stvari, nego je on ovdje animistiko bie, neki nevidljivi ljubavni potar, koji je i sam ljubavnik, koji na sazreloj trenji povija Ivanku na vrh stabla, koji joj nosi pjesmu niz vinograde nekoj drugoj pjesmi, koji mae lozovim mladicama njih, dakle, ne povija, nego mae njima nekome. Na jednom mjestu Grozdana je sa Grozdanom sila sa brd na rijeku, ali oni nisu na rijeci, nego je Groz dana neko uareno treptanje koje je as Grozdana, as rijeka, njene plave oi nisu plave kao rijeka, nego kroz njih protie plava rijeka. To je jedna od onih naih unu tranjih izvorski istih rijeka koje ponekad ugledamo samo mi; i koje naim iskazom mogu da zaizvore i u drugima samo ako nam se rijei okupaju u toj istoti. Tih ravnih prosjaja istote ima u Kikotu izobilje, sav je od njih. I, onu sjenku mog straha od vjetakih kopi i sistema rasplinuli su ne samo ona zavarenost svega nego i ovi crvenkasti i plaviasti ici, oni moda najvie. Ako je tano da kod svakog pjesnika ima jedna rije potapalica, jedna rijejezgra, iz koje su izbile sve os tale, onda je to u Grozdaninom kikotu pridjev krhak. Nerijetko izvirui iz reenica i prokazujui lirski nervus vagus pjesnikov, taj atribut ulazi ne samo u taktilne nego i u vizuelne i auditivne senzacije, u naporu da ovim posljednjima zgrabi sr, da im savlada neopisivost. Ovaj pridjev i, jo vie, pridjev fin (koji se, iaeno pojavljuje na dvatri mjesta) djeluju kao psihoanalitike omake koje otkrivaju da Humo svoj poetski rafinman, iako bjelodan, ne moe na trenutke a da jo i expressis verbis ne istakne, u podsvjesnoj primisli, ili strahu, da mu nee biti moda vidljiv u svoj svojoj punoi.327

Nije li ovaj rafinman kvasao pod zraenjima iz nekih onovremenih poetskih ia, pod prevratnim, prodornim i zasljepljujuim zraenjima one poezije koja je vladala u godinama kada se Grozdanin kikot pojavio (1927)? Takvih pigmenata u ovoj poemi sigurno ima. Neogranienog konfundiranja raznorodnih ulnih senzacija ponajvie (onda kod nas jo novog a danas standard nog). Zvoni tupa i obla lupnjava: nabijaju obrue na visoke bave i masnice. Cika se crveno zacereka niz vinograd. Sva se bata smije vrelim crvenim smijehom. Tanka sunana zraka ckn svrh Kobilovae i zapali se na zvoniku. upalj vjetar duva kroz klisure. Pa ekspresionistikih uzmaha i impresionistikih proziranja. Osamljenost, raspeta u suncu, kao bijela prikaza otee se do neba. Na svakoj grani njie se soan i nasmijan poljubac. Crni oblak proet jetkim zelenilom i gnjevnom estinom. Ali je u svemu najvie one potrebe da se ide za svojim zovom, u ovom sluaju rekao bih najvie onog neu mijenja da se ide drukije nego slobodnim pokretom one igraice Crnjanskoga, i to je u ovom izlivu na prvi pogled uoljivo i po tome to u njemu nema ni jednog jedinog jer ili iako, ni jedne jedine reenice diskurzivnog miljenja i pjevanja: nema ovdje pripovjednog vijuganja, ni traga od njega, sve je trenutak za trenutkom, svaki ispisan u zadahtalom lirskom telegramu itav Grozdanin kikot nije nita drugo nego jedan osuk tih ravnih i jo mokrih lirskih telegrama. Jedno osmjeljenje da povjeruje u autentinu ljepotu svijeta ispod svojih onih kapaka i da je na svijet iznese takvu kakva je, svojom rukom i svojim rijeima to je ono jedino i jedino plodonosno to je Humo upio od tadanjih beogradskih modernista; sve ostalo mu je328

od majke, od svile i srebra mostarskog neba i tla, od bistre domae rijei, one to je prela devet kamenova, od neugaslih bisera muslimanske ljubavne pjesme, od kamenih i cvjetnih mostarskih avlija i od bijelo okreenih enterijera, u kojima se vjekovima sija stari bakar i mirie feslidan jedne jednostavne a nevjerovatno istanane gradske kulture. Grozdanin kikot sav je na selu, ali nije iz seljakog vidokruga, nego sav iz rustike, u kojoj se, kao i u svakoj pravoj, tjeskob gradske mogao osloboditi samo urbani lirski temperamenat; to to je u Huminom sluaju gradska dua jo u simbiozi sa duom feudalnog ardaka samo je srea, time je ovoj rustici jai panj. Meutim, simbioza je to samo istorijski, a u krajnjem plodu jedna je to dua, samo to je ta dua jedno vrijeme u gradu, na epenku, a drugo, ljetnje, na selu, u ljetnjikovcu. Ljetnjikovac! krupna rije, zvui turgenjevski! Kad mi se pruila prilika da nekog stranca dovedem u ovaj svijet, bio sam redovno svjedok jednog njegovog skrivenog ogromnog razoarenja: sve je ovdje priprosto, skromno, gotovo ubogo. Ali je odmah ovjeka sa strane poelo da zahvata i jedno ogromno, i otvoreno iskazivano, iznenaenje: u ovoj skromnosti nastanilo se jedno osobeno i nevjerovatno rafinovano osjeanje ivota. U ovom svijetu, pred kunim pragom svi spoljni tragovi ostavljaju se sa obuom. Unutra je stalna sutonska tiina, govor je ispod glasa, zidovi bez ara i slika, samo na ponekom visi, levha: to je neki, uokviren, kaligrafski ispis iz Kurana. Seija, iljteta, ilimi, mangala, na zidu pusteija (ovije runo na kojem se klanja) odaje su bez mnogo namjetaja, kao kraljevske dvorane, kao da se hoe prostor i u njemu ljudski lik, a stvar samo kao nje329

gova pozadina. U jednom uglu je neto kao izrezbaren i neobojen ormar, to je musander: tu se poslije svake plotne noi mora okupati, da bludna aroma ne ponesrei dan koji je svanuo. Donesena pod osmanlijskim alaj bajracima, kuhinja je ovdje zrela vizantijska, kult jedan kulinarski prilagoen domaoj biljci i ivotinji. Kumrija i lastavica pod strehom opomena su protiv grehote, badem i trenja procvali poziv da se jo jednom ivi. Mati je ovdje iva svetinja (enu ovjek uvijek nae, majku nikada), pred starou se ustaje na noge, brat i sestra dvojnici su jedne ljubavi kakva samo meu njima moe da bude (i stoga dvojnici najveega grijeha). Svijet je ovo dozlaboga ulan: i mata o raju mu je ulna. A pod kamenom patrijarhalnog tabua izraio se u najei ljubavni fluid ispjevao, u svojoj drevnoj rijei, jednu od najrafinovanijih i najdramatskijih ljubavnih lirika u svijetu. Mrtvi se potuju, ostaju u dugom spominjanju, ali nema pompe smrti ni mnogo plaa poslije nje; prije sahrane hoda e upitati vjernike je li umrli bio dobar ovjek, oni e rei da jest i na tabutu spustiti ga u crnu zemlju. Jednostavni nadgrobni spomenici (niani iliti baluci) stoje u zelenoj travi nagnuti svaki na svoju stranu, kao vesela pripita braa. Pa i u turbetima uti gola jednostavnost. (Ali u ovom svijetu, ispod njegove mirne i sveane obrazine, stalno tinjaju pa na mahove iznenadno buknu velike ljudske strasti, drame krvi, patrijarhalnih okova, bogatstva i bijede, vlasti, bjekstva u rakiju, i ba zato to je tako prevreo i problemski gust, u njega i jest zala Andrieva sonda.) Slik ovoga svijeta (paradoksalno na prvi pogled!) u ovoj poemi nema, ali joj svaku stranicu natapa njegova senzibilnost, u kojoj se rodila i oblikovala i Humina pjesnika senzibilnost.330

Stavljajui na jedan tas svojih terezija pisca i na drugi njegovu sredinu, razni utilitarizmi, nacionalni, socijalni, vjerski, traili su da im se tasovi umire u ravnotei slike i slikanoga, u ravnotei knjievnog djela i drutvene sredine, zapravo u ravnotei slike koju daje pisac i one koju o sredini imaju oni, pa u toj svojoj linearnosti nisu mogli da vide ono skriveno a presudno: onaj nain osjeanja, ono opte ulo sredine u kojem se pisac raa i individualizuje. Poslovina slika starog Vranja bila bi etnografska mapa da se u naoko oporom Bori nisu slili rafinman jedne prezrele patrijarhalne sredine i poeta nascitur, a ova se oiglednost ipak samo svijeom moe nai u tovaru onog to je o njem napisano. Od pisaca koji su ono transcendentno otkrivali u divljakama i kalemima Bosne, ja vjerujem da je i Andriev uroeni poetski rafinman prvu hranu primio od bosanskih ehera, a ne samo od domae i svjetske knjige koja je ovoj stamenoj a neosionoj pjesnikoj linosti bila i ostala vjeita svijea. Treba proitati samo jednu reenicu: rukavi joj puni ruku (Alija Nametak) pa da se vidi da je ovo ovako. (I da u redove ovog svog uleanog ogleda naknadno ubacim i ove: mnogostruko zapanjujua pojava Dervia i smrti Mee Selimovia svakako je dosada najpotpuniji trijumf ove osobene senzibilnosti.) Kod Hamze Hume u Grozdaninom kikotu ova je sen zibilnost izbila u, modernopoetski ohrabrenom, istom mladom erotskopoetskom izlivu, i to je sve, i to je ono najljepe. Vraam se onom istom smaragdu svoje Une.

331

MOJI SUSRETI SA MAURANIEVIM EPOM

Tmurnouta svjetlost, gusta i kao znojna to je ono u emu se naem uvijek kad god ponem da se sjeam svojih prvih susreta sa ovim Mauranievim stihovima. Bila je to svjetlost iz onih sijalica sa ugljenim nitima, kojih je tada jo bilo u upotrebi. Hranjena nejakim naponom iz male centrale malog bosanskog grada, gola i visoko nad mojom glavom, sijalica je vie tinjala nego svijetlila. Sam u kuhinji, dok svi ostali spavaju, sav kao potopljen u tu sanjivu utu tenost, trinaestogodinji djeak ita: sve je takvo, tmurnouto oko njega, i ta knjiica pred njim, i iz te ute magline izranjaju samo crni nizovi nejednakih stihova, neko vrijeme ostaju da vise u vazduhu, pa se rasplinjuju... Jedno oekivanje prethodilo je mom prvom susretu sa Mauranievim epom. Mnogo sam o njemu bio sluao, poneto i proitao. Jednom prilikom za vrijeme odmora izmeu kolskih asova, pribliio sam se grupi maturanata oko neega su se prepirali. Glavni, najglasniji razgovor vodila su zapravo dvojica. Ostala trojica su upadala, otimajui se za rije. U ovom dvoboju pijetlova, u trenutku kad je ve zazvonilo zvono za as, partneri valjda nisu mogli podnijeti da ita ostanu duni jedan drugome, te je prvi poeo da vie kako Smail-agu uopte nije napisao Maurani, nego, u stvari, Njego, kako je itav spjev ista la, kako se tu blati islam i unosi razdor meu332

istokrvnu brau; a drugi ve su mu tampali stihove neki omladinski listovi, pa mi je ak i njegovo blijedo lice bilo simbol neke izabranosti i uzvienosti i taj drugi poeo je da ispaljuje svoje najotrije metke, kako je sve to spletka i podvala, i kako je Smail-aga najljepi dragulj nae poezije, kako za njega, priaj ti ta hoe, zna itava kulturna Evropa... Bio sam drugokolac, jo nismo uili Maurania. Ali bi se neki profesori o njega okrznuli. Profesor bo tanike. Na jednoj od onih popodnevnih etnji van grada (na koje smo ili da mu se ne zamjerimo) pijem iz pre grti vodu iz potoka; on gleda, smijei se: Treba l kupe? ima dvije ruke. Ko je to napisao? Ja ne znam, i sramota me to ne znam, pa se pravim da pitanje nisam uo i briem usta as jednom as drugom rukom. Poslije mislim ta li mu je ono kupe, i stid me da nekog upitam to to zacijelo svako zna. A ipak kupe takvu rije nikada ni od koga nisam uo... Drugi put se nepoznati Maurani javio preda mnom povodom jela. Na majalisu (tako se zvao na prvo majski izlet) razrednik, profesor francuskog, prolazi kraj mene i jednog mog druga, mi prstima i zubima trgamo meso s kostiju. Zastaje i kae: Ter plijen nokti razglabati stae. Sreom odlazi, ne pita ko je to napisao. Ja se osjeam uvrijeen, mislim on je to sigurno ciljao na nas Muslimane. Muslimani, naime, tada veinom nisu upotrebljavali no i viljuku, nego jeli na stari orijentalni nain, kao i stari Grci i Rimljani. U mojoj kui, meutim, jede se noem i viljukom, mrzim stari obiaj, i uvrijeen sam to mi se razrednik ovako nepravedno ruga...333

udnovato, profesor maternjeg jezika, uviavan valjda ovjek, pita te lijepo ono to je zadao, samo se ovi profesori iz drugih predmeta ostrvili pa nas stalno zaskau sve ovakvim nekakvim nahero i nakoer, alla franca stihovima, kao da ih je napisao na stari eh, violindija Kvasnika ili tvornica sodavode Firtel. Profesor latinskoga, poslije doslovnog prevoda neke poslovice, nikad nije proputao da upita kako bi se to kod nas lijepo reklo. Quandoque dormitat et bonus Homerus. Ponekad zadrijema i dobri Homer. Dobro. A kako bi se sad to kod nas lijepo reklo? Ko zna? Nijedna se ruka ne die; on onda smijenouzvieno izrecituje: Al i dobra u junaka Dremne katkad ruka hrabra... Ko je to napisao? Ko zna? Svi utimo, domiljamo se, i znamo da se nikad neemo domisliti. Meni neki avo ape da ustanem i smjelo reknem: Maurani, jer im te neki profesor presretne ovakvim nekakvim stihovima pa upita ko ih je napisao, to sigurno opet nije niko drugi nego... Ali se ipak ne usuujem. I nema nikakvog izgleda da e se iija hrabra ruka dignuti. Profesor nam onda otkriva stvar: Maurani. To ete uiti poslije. Ivan Maurani. U svom slavnom spjevu Smrt Smail-age engia. Taj spjev... Poslije toliko godina, sjeam se i sad poneke njegove rijei i reenice o slavnom spjevu, ali ono to je bilo rjeitije od svih njegovih rijei i to je ostajalo, i sad stoji u meni, bio je jedan, u isti mah slavopojan i bogobojaljiv ton. Kao da se onim to govori uvijek malo kae, i kao da se kazanim, onaj o kome je rije moe u334

svakom trenu zbog neega uvrijediti. Samo sam jo uo da tako govori moj profesor grkoga o Homeru i moj hoda o onome koga niko nije stvorio, a koji je stvorio sve, koji postoji oduvijek i zanavijek, koji je nevidljiv, neujan i nezamisliv, a koji je svugdje gdje vidi, uje i zamisli... Radoznalost je moja bila duboka, usplahirena i tajna. S njom se u meni javljao i jedan glas da sam nedostojan, ta mi pada na pamet, da tako neto ja, ba ja proitam. I nekakav jo zazor, kao da bih time poinio neko svetogre. A najvie straha da bi mi se narugao svako koga bih zamolio da mi posudi toga nedokuivog i nepojam nog Smail-agu. Pokuao sam, stidljivim apatom, da ga kupim u knjiari, ali ga tamo nije bilo. Nastupali su onda dani kad bih potpuno zaboravljao toga Maurania, koji mi, eto, ne moe biti suen, a onda bi opet neto prenulo moju uspavanu radoznalost, i tako mi jednoga dana sinu da se posluim jednim svojim razrednim drugom. On je bio porijeklom eh, to je za nas ve znailo neto, osim toga slika od momia: bjeloput, plav i gotovo svilenokos, ali debele i grbave, izrazito muke nosne kosti, utoblijeda i bubuljiava lica, uvijek grozniavih sivopalucajuih oiju i vinjevih, kao zapaljenih usana, svirao je klavir i gitaru, znao je njemaki od kue i citirao ilera, povrh svega znao je jo biti i drzak prema profesorima sve je, ne samo nama nego i profesorima, govorilo da e od njega biti neto golemo, pjesnik, kompozitor, istoriar, filozof. Kad on, dakle, iz gimnazijske bibilioteke zatrai toga nedostupnog Maurania, niko se tome nee zauditi. Muei se i petljajui kako da ga na to sklonim, navijao sam razgovor na Smail-agu, i, neoekivano i u jednom trenu, sve se rijei: on ga ima, i posudie mi ga. I pri335

mijetio sam on, radosno iznenaen, to kao da jedva eka... Sutradan, Maurani umalo to mi ne ispade iz ruke! Ovo, ovo zar ta Smrt Smail-age engia?! Oekivao sam debelu knjiurinu, a ovo!? Sakrivao sam pred drugom svoje zaprepatenje, i ostavi sam, zagledao naslov, kao da je ovo neka udna zabuna; pa kao da u se ipak uvjeriti da to nije to, putao sam stranice da mi proprhuu ispod palca kao da e se time pokazati da je knjiica ipak deblja nego to mi se ini, i najzad je stavio u jednu od kolskih knjiga. Zavirio sam u nju jo nekoliko puta kradom, ispod klupe, munjevitim preletom oiju uhvatio neku rije ili stih, iza kojih u meni nije ostajao nikakav smisao, a onda je zaboravio za itav dan, u oekivanju da u biti pitan, u igri, u pisanju domaeg zadatka za po podne i u teko propustivom predveernjem lovu na pastrve i lipljane, to je i danas jedna moja strast. I ponovo mi se vratila u svijest kasno navee, sasvim neoekivano, poslije urne izrade zadataka iz matematike, u jednom trenutku kad sam ve bio poao na spavanje. Vratio sam se u kuhinju. I tako smo u onu tmurnoutu svjetlost sijalice sa ugljenim nitima potonuli: ja gotovo s onim uzbuenjem s kojim djeca gledaju ono to se skriva od njih, i knjiica, tim sad jo udesnija i nemogunija to je tako malena. Kakvo iznevjerenje svih mojih mutnih oekivanja, kakvo razoarenje! Nita mi se nije svidjelo. Proitao sam Agovanje, Nonika jedva, tu stao i knjigu ostavio. Bez ikakve elje da sutra nastavim, uopte jednom doitam, ak gotovo sa odlukom da taj toliko hvaljeni spjev nikad vie ne uzmem u ruke.336

ovjeku je uvijek teko da nekom objasni zato mu se neka pjesma ne svia. Nismo to esto u stanju ni sami sebi. A trinaestogodinji djeak nije sebi takvo pitanje ni postavljao, nego se, naprotiv, s ogromnim u enjem pitao kako je mogue da se takvo neto svia drugima, i svia toliko. Sa jednim sam i danas potpuno naisto. Nimalo me od ovoga epa nije odbijalo to to se u njemu kao tako mraan i krvoloan nasilnik prikazuje jedan Musliman, ili moda jedan aga. U porodici kakva je bila moja, u meni se prema islamu rano uobliio odnos umnogome drukiji od onog koji je bio kod mojih muslimanskih drugova. Moj otac je u nau kuu unio evropski nain ivota, i ja sam za drukiji saznavao samo kod susjeda i roaka. Iako beg, nije bio obrazovan, ali je vidio svijeta, Carigrad, Be i Petu, znao je turski i neto njemaki, sve je kod njega bilo ala franca (alla franca je znailo: navijati sat po evropskom vremenu, jesti viljukom i noem itd.), i govor i nain odijevanja; ne samo nas sinove nego to je tad bio rijedak sluaj i kerku dao je na kole, hvalio Kemala, demonstrativno nosio eir, kajao se to na vrijeme nije prodao zemlju i kmetove pa sve uloio u trgovinu, ismijavao zbog zaostalosti hode, kadije, muftije sve do reisululeme. Islam je za mene bio neka daleka ezoterina arapska svjetlost, jedna mudrost nad mudrostima i jedan nain ivota nad svim nainima, neto to mi zapravo ne umijemo ni zamisliti, a kod nas u Bosni to je bilo neto ubogo, dozlaboga primitivno, poseljaeno i pokasabljeno, poturkueno, neto ega sam se pred svojim inovjernim drugovima i profesorima nekim dubokim, tunim i skrivenim stidom stidio. (Strahovito me, na primjer, ljutilo to to sam Kuran morao uiti napamet, ne razumijevajui337

pod Bogom nita, prepoznavajui tek ovdjeondje poneku rije koja je preko Turaka, podomaena, ula u opticaj narodnog govora.) Tako mene nije ni mogla da uvrijedi ona skrivena, ili ponekad i otvorena ironija na raun nas Muslimana, koju esto nisu mogli da u sebi zadre mnogi moji inovjerni drugovi, pa i neki uitelji i profesori; jedino sam bio pogoen kad bih iza nje osjetio neku neshvatljivu, podmuklo opaku ud, neto iz ista mira i na pravdi Boga. Samo prema jednom nisam u sebi ostajao ravnoduan: kad bi se nekom omaklo da nas nazove Turcima, ili kad bi nam to neko namjerno bacio u lice. Mi Turci?! I sad mi je ivo u sluhu rije, i posprdni ton te rijei: Turkua. Tako je moj otac nazivao jednog trgovca dokazujui da mu je porodica iz Turske. Turku a, to je po njemu bilo neto od ega se razvodnjava krv, kvari ud i na sve strane iri prevara svake vrste. A Muslimanima koji bi pred njim rekli da su Turci, ili se u neem pozvali na lijepu tursku vjeru, bacao je odmah u brk da su hajvani (ivotinje). Za mene djeaka, ti Turci bili su neto nezanimljivo, neto moda tako runo ali davno i prolo, i zato sad da se ba nama natiu na nos, kad moj roeni otac tako zajedljivo i ljutito pere ruke od njih! A taj Mauraniev Smailaga, koji u Agovanju radi to to radi i koji je u Noniku poinio to to je poinio, ja zaista nisam drukije ni shvatio nego da je, tamo negdje daleko i davno, neki prvi pravcati Turin, okruen isto takvim Turcima, i ni u jednom mi trenutku nije palo na pamet da bi sa mnom i s nama mo gao imati bilo kakve veze. Ni kao aga. Age su na naoj plemikoj ranglisti stajale ispod begova, u mom rodnom gradu ne sjeam se ni da ih je bilo, ali sam zapamtio da se u begovskom338

krugu, povodom neke enidbe ili udaje, govorilo o njima s omalovaavanjem i podsmijevanjem. Mom ocu primjeivao sam imponirala je begovska titula, ali sve ono pogrdno to je on govorio o begovima vjerujem da nije uspijevao da tako sono rekne nijedan kmet; u pozadini prvog svjetskog rata od etvrte do osme godine mog djetinjstva zanemarivao je ubiranje treine od kmetova, bavio se trgovinom i vercom. A kad je naa porodica, devetsto osamnaeste, izgubila kmetove i iz godine u godinu padala u sve veu bijedu, da se na kraju naemo u njenom vrhunskom uasu, sve optube i sav bijes oaja, i kod oca i kod mene i kod svih nas u porodici, svaljivali su se na begove, na pretke kao na ljude slijepe, glupe, zatucane, bandoglave i tvrdoglave. Moda je Maurani svojim Smail-agom mogao pogoditi nekog drugog mog druga koljenovia mene nikako. Naprotiv... Neto drugo nije mi se kod njega svidjelo. Zapravo, ostavilo me nedirnutim, praznim. Uzalud sam ponovo, i po dvatri puta itao pojedine stihove, i itave pasae, uvijek se sve opet vrati na blijede, neodreene slike, koje se i tamo gdje na trenutak ostanu ive i izrazite, brzo rasplinu u pitanja, na koja ne znam odgovor. Ostajem u nekoj zbunjenoj neodreenosti... Tankim, igliavim znojem ve poinjem da se zno jim u tmurnoutom zejtinu sijalice sa ugljenim nitima, ve iz ute magline, kao kroz tmurnu pospanost, ljuljajui se izazivaju pa se odmah rastanjuju i iezavaju crni nizovi slova... I na kraju ostavljam knjigu u mutnoj smjesi osjeanj, i ljut na nju, i tuan zbog sebe, zbog svoje moda nesposobnosti da je shvatim... Kad sam se ve bio odluio da svoje susrete sa Ma uranievim epom ovdje zabiljeim, pa poslije prvog339

sjeanja poeo da tragam po sebi i lovim druga, osjetio sam da to nee biti tako lako: sjeam se prvog opteg utiska, mogu i sada da ga obnovim u sebi, ali njegovi izazivai ostaju mi u tami, i tek se naslauju u njoj, jesu tu, ali koji su i kakvi su? Mnogih svojih nedoumica sjeam se ne toliko iz tog prvog itanja koliko iz docnijih razgovora s onim svojim drugom ehom. I vie od toga svjesnog napora da se sjetim kazala mi je dobra volja udljive podsvijesti: neuredno i iznenadno, kako to ve ona zna, podsvijest je poneim izvirila iz sebe... Ali osjeam i poslije toga da je tota jo ostalo i ostae u meni sakriveno zauvijek. Sjeam se, odmah je poelo da me nervira to to mi Maurani nikako nee da kae ko su mu ti Brani i ta Brda. I kako je to njih taj Smailaga zarobio robljem? Poslao svoje robove da ih zarobe? Kakve to robove, otkud mu sad robovi?! I zato ih je zarobio? I kako? Na Morai vodi hladnoj. Jesu li ih to ti njegovi robovi pohvatali kad su gazili preko te Morae, vode hladne? A i gdje on to zove svoje sluge? Usred Stolca kule svoje... Je li mu to kula usred grada Stoca, ili mu se sama kula zove Stolac? Vidio sam nekoliko starih kula, mogu da zamislim i ovu, ali scena mi se premee ispred oiju: as mi je Smailaga usred kule, as mi je kula usred Stoca. (I kako to: Stolca?! Tako nae rijei izgovaraju kuferai, oni to su doli odnekud iz svijeta!) Tako, slika se zane pa je odmah smrsi ili pokrije druga, a ovu opet otjera pitanje, ili se u isti mah javi po nekoliko slika, pa odmah sve u isti mah i ieznu, a mjesto njih pone da se odvezuje pitanje za pitanjem... Kako to: naredio je slugama da mu dovedu zarobljene Brane, a oni mu izvode tamniare! Kako to ta mniare kad tamniari nisu sunji, nego oni koji uvaju340

sunje?! I otkud mu ovo na rukah i na nogah, kad se kae na rukama i na nogama?... On namaknu gojne vole. to e mu sad najednom ovi volovi?... ...I delate ljute rise, Ter ih turskijem darivao darom: Svakom momku ostar kolac daje, Kome kolac, kome li konopac, Kome britku palu namjenjuje. Shvatio sam da on to svojim momcima daje koeve, sablje i konopce da biju i vjeaju te Brane, ali se odmah zbunjujem... Ajte, krsti, dijeliti dare, tono sam vi Turin pripravio, Vam i vaijem Brdam kamenijem; Vi bo kako, sva e Brda tako. Otkud sad krsti kad se on to obraa svojim mom cima. I ta ima da se dijeli i kome kad je sve ve podijeljeno! (Ono tono sam vi, Brdam, vi bo kako i sve takve nekakve udne rijei i iskrivljeni oblici, sve je to kao ono Stolca!) Ostajem u potpunoj nedoumici... Tako mi slutnju smisla u stihovima: Tko si junak osvetit se ne mo Na junaku dotle dok ne preda... zamagljuje ono dok ne preda. Mora da je ovdje izos tavljeno ono se: dok se ne preda. (Poslije, u kasnijem razredu sjeam se kad je profesor jednom aku341

objasnio da je to od glagola predati, trzati se od straha, uzviknuo sam u sebi: Aaaa, to je to!) Vide aga krepost taku Zazebe ga na dnu srca Ko ledenijem ratom leden iljak duu da mu dirnu. Ova dva posljednja stiha upravo me obezglavljuju. Kakav mu je to ledeni iljak koji ima ledeni rat? Pokuavam da zamislim kako na Smailagu ide neto strano, nekakav rat sa ledenim iljkom, iljcima... Isto biva i sa stihovima: Zar ne vidi, kako radi Hrabar junak, uspre zimu to mu s one piknje male Po svem tijelu mrazne valja vale? ta mu je ova piknja mala, koja mi je sve zamrsila, pa mi samo ono po svem tijelu mrazne valja vale ne to govori! A od svega me najvie udi i upravo ljuti to to se ovakav ovjek koji nareuje da se ovako na pravdi Boga ubijaju ljudi, pa jo i jadni starac koji mu savjetuje da ih pusti kui naziva u pjesmi junakom, i ne samo naziva nego tako i prikazuje! Izdrao sam jo, sreom kratkog, Nonika (i tu je bilo: malne zeca plaljiviji kleca, diljka, rakin, Cuce, Bjelice, eklii), pa iako sam kroz ovo pjevanje proao lake, iako je Novica onim svojim a jest neto zago licao malo moju panju, nije bilo onih krila koja sam oekivao da e me uznijeti nekud visoko, nego je sve342

to bilo neko uzaludno naprezanje, iza koga su u meni ostajale samo zbrka i nedoumica, i tuna pomisao da meni u ovakvim stvarima po svoj prilici nema lijeka. Knjigu sam zaklopio. I, vjerovatno, dugo je se ne bih sjetio da me moj eh uskoro nije poeo zapitkivati jesam li je proitao i kako mi se svia. U poetku sam se izvlaio kako sam znao, ali najzad nije bilo druge nego da mu reknem kako jesam i kako mi se svia mnogo. Samo neke stvari nisam ba sasvim razumio. I, kad sam Smail-agu morao jednom da vratim, on navali da me pita ta mi to nije jasno. Pritisnut, poeo sam da mu pokazujem ta mjesta u knjizi. Za Brane mi je rekao da su to u stvari Crnogorci, tamniari su sunji, ali ve kod dijeljenja darova i kod onoga dok ne preda vidio sam da se budui veliki ovjek gri u slinom zbrkanom krugu kao i ja, te sam odustao da ga pitam o iljku i ratu i svemu drugom. Sve ostalo mi je jasno. Osjetio sam se ohrabren i u neemu svome utvren... Prolazile su godine, od nedohvatne brojke osam, te ke i ogromne kao granitna stijena, sporo se odlamao razred po razred, Smail-aga, krnj i neprivlaan, ostao je da lei negdje potopljen i zaboravljen u sivilu obavezne kolske lektire, a na intimnoj traci proticanja moga dje tinjstva i moje prve mladosti, u reskoj smjeni svjetlosti i tame, uslikavali su se naizmjenino dugi teki mjeseci kune bijede i kratke oslobaajue ferije, te drhtavi renjevi smaragda, azura i zlata u svim ulima, ti dani mojih nijemih prijateljevanja sa planinskom rijekom, s njenim prinama, sa rakitama i pastrvama... Bio sam ve estokolac; urednitvo opalografisanog gimnazijskog almanaha objavilo je tad moj mali sonetni vijenac Ocvale primule. U njemu drim i sad sav343

sam tadanji ja: moje osjeanje sebe i svijeta i moja prva probijanja u rije. Meutim, radi Smail-age evo jednog od tih pet soneta: O davno si, davno, Dijete puti bijele, otilo gdje i sad moda koja cvjeta! Al primule jare mog su srca svele to raskrie ake s prst ti i pet... I, sad, kada utim u poare ljeta na kapcima scvalim teke dlane vrele, i kad itki podnev s kora i drvet ljuljov miris toi sokovine zrele, na dnu svih sazrenja, niz jemove plamne i sad prsti moji davnu mlakost slute koju ubra srce s prvih tvojih cvanja: niz snijeg to ne kopni, u gudure tamne slazim tvojom stazom, dok ona, sve tanja, kao mlijeko tee u primule ute. Jagorike, ti uti simboli moga djetinjstva, svele su, sedamnaestogodinjem mladiu oni kapci su ve scvali i pritisak je na njima teke omorine, i on se iz svih sazrenja vraa u svijet djetinjstva, dok staza povratka postaje sve tanja... I takav, sreo sam se ponovo sa Mauranievim epom. Jednom okolnou. Stekavi glas dobrog instruktora, ve etvrtu godi nu davao sam asove slabijim acima. To je godinama bilo hljeb ne samo moj nego i moje porodice, pa sam se i zato trudio da posao radim to bolje. Jedan moj klijent dobio je za domai zadatak da izvadi trope i fi344

gure iz Haraa. Sam sebe je nazivao drvo za poeziju, to ba i nije bilo daleko od istine, pa mi je jednostavno rekao da bi bilo lake i meni i njemu kad bih mu to uradio ja. Nisam, naravno, na to pristao, ipak e, odgo vorio sam, biti korisnije za njega da stvar svrimo sutra zajedniki. Rekavi to, odmah sam osjetio u sebi nagao talas stida, jednog stida koji je prelazio kao u neku jezu: toliko sam ve tada bio proitao, pisao sam i pjesme, a ne bih se eto smio pojaviti ni meu vrapcima, jer od Smail-age sam znao (znao!) pored ona dva pjevanja, jo samo Kob zato to sam je jednom prilikom morao deklamovati! U stvari, ja sam se stidio sebe radi, ne sebe. I ta vrsta stida stavila mi je sad u ruke ovaj ep. U meni bilo je kao da se po nekoj tuoj volji moram ponovo sresti, i sad dugo i zaljubljeno razgovarati, s licem koje neka je svemu svijetu divno i drago, meni nije, koje me pri prvom vienju niim nije privuklo, koje to danas moe jo manje i koje mi danas manje treba nego jue. Onaj nevini djeaki utisak iz prvog itanja vremenom se jo bio podvostruio onim slubenokolskim pretresanjem, presavijanjem i raskrajanjem Smail-age, koje mi je, svojim jo sitniarstvom i cjepidlaarstvom, ponekad znalo biti i muno kao da prisustvujem nekom sit venia verbo biskanju, a uvijek djelovalo kao da se tu isprauje i pori neki stari kaput ili kao da se maravom kripom i uhodanou krede dokazuje Pitagorina teorema. Pa ono posloviarenje, ono ve nedotupavno nabijanje u ui ovog epa uvijek i u svakoj prilici, ta potapalika upotreba koja i najudesnije rijei izana, posvakodnevi i isprazni do praznoga zvuka, koja bi razvodnila i obezukusila i same Homerove i Danteove rijei, a nekmoli... Da, jo i ovo: Dante je bio speen i345

suh, liio mi je na beduina i inilo mi se da se sav izaeo u poeziju, u Homerovim praznim onim dupljama grajale su vojske u sudaru i zveala mjed, po bradi mu se motali zavidni, osvetoljubivi i bludni bogovi, a Maurani, na fotografiji: neodoljivo mi je liio (samo da je jo imao po prsima one toke i ilike) na jednog ciganskog kneza iz prijeka, i nezamislivo mi je bilo da u takvom liku moe da se nastani pjesniki duh... Tako je dola no jo jednog itanja, u kojoj je trebalo da poslovno obiljeim trope i figure, u Harau, a jo vie: da se usput ve jednom oslobodim one svoje nepojamne anomalije. Ali, desilo se ni jednog tropa ni figure nisam potcrtao! Ep sam sad proitao u jednom huku, sa nekoliko sasvim sitnih i kratkih spoticanja, mjestimice uz pomo rjenika koji je imalo to izdanje. No nije ba bilo u jednom huku... Na mahove se hvatam kako pojedine stihove pa i itava mjesta i pjevanja neodoljivo moram da proitam ponovo, pa to i inim. U jednom trenutku uhvatim se da sam (ba zbog ovih stihova tiho i gluho, posred tisijeh, glusijeh tmina) sa etom, i ne osjetivi, produio jo jednom i da me, isto tako neosjetno, evo sad ponovo na Gackom polju, gdje se upravo sprema onaj iroki i usijani koloplet koji sumnjam da bi iko mogao da ne vidi jo jednom... Od istoka haralije jau, Vode golu na repovijeh raju; Od zapada haralije jau, Vode golu na repovijeh raju; Jau zmaji s sjevera i s juga, Golu raju na repovijeh vode.346

Doitavi jo jednom Hara, zatvorio sam knjigu, osjeajui to prvo: kako mi se pui iz usijanih moana. Uopte, nisam mogao da razmiljam da stihove u sebi obnavljam, da ih zagledam i obrem, da ih ponovo stav ljam na vagu onog tajanstvenog ula u nama koje ima prvu rije i kome dajemo posljednju... Iz tog ula, kao iz nekog podvodnog izvora, nepresuno i pretiui jedan drugoga, izvirali su i irili se svud po meni kolutovi zabezeknutog uenja otkud mu sve ovo, ovo udesno umijee da kroz ovako mali niz ovako krotkih stihova raspomami ovoliki mrakobijes pohlepe i muenja, ovaj zveei krvavi kotac nepokorene trpnje i nenapojene sujete, ovaj olujni tamni nalet osvete, otkud mu ova arobnjaka lakoa kojom te zagnjuri u ovo raspojasano a u tamu propeto valjanje dogaaja, u kome nikad ne zna kamo e te u sljedeem trenutku ponijeti, i ova mo, ovaj suvereni zavitljaj ruke kojim je u jedan koloplet, grmljavni mranobljeskavi koloplet, pomijeao zemlju i nebo, ivot i smrt, ovjeka i silu vinju?... Legao sam. U meni kao da se maloprije desila eks plozija jednog udesnosablasnog svijeta, pa jo njegova parad, nevidljiva a svuda u meni, lete kroz neki topli mrak koji nema boje i u neredu, as jedno, ad drugo, zaplamsa pa se odmah ugasi, kao da ih pali i gasi neka sadistika ud koja mi u svakom trenu neto turi pred oi pa odmah povue u mrak, nia ne da da dogledam do kraja... Uporedo s tim bruji u meni neka muzika li nija i na trenutke se pretvara u govor govorim u sebi neke stihove, koji su sad osloboeni svakog smisla, ista muzika, muzika muzike radi... Svaki put u tom nijemom govorenju najednom nastane rupa ne mogu da se sjetim jedne rijei ili itavog stiha. Uzimam novi zalet, ponavljam, ali se opet naem na istom mjestu, pred347

istom ukletom prazninom. Napreem zatim sjeanje, ali uzalud. Pokuavam onda da to mjesto sam dopjevam (ba da vidim kako bih to rekao ja!) ali ispadnem uvijek trapav i bangav, pa se ljutim na sebe kako to da ne umijem smisliti (a znam da je jednostavna!) tako jednostavnu stvar! Ustajem, palim svjetlo, nalazim ta mjesta, pa da, upravo to sam zaboravio, ovu jedno stavnu upravo vrapiju rije i vrapiji stih... Umoran sam ve bio i predan snu. Bilo mi je kao eti na kraju Haraa: divno je bilo ui pod ador sna. eta nona pod adorje ue. No je strana, krvi oblita, Tamna, crna; blago eti sade, Gdje ve trudna na noite pade. Sutradan je na sve pala dnevna svjetlost. To je svirepa svjetlost koja svim sinonjim stvarima daje drugo mjesto, oblik, veliinu, boju i zvuk. Desilo se neto sino u nama i s nama, neko neslueno udo i prevrat, a danas to udo i prevrat izgledaju skraeni za prevrenje nae omaijanosti i prevagnuti teinom nae realnosti. Nismo vie danas sasvim ono to smo bili sino, ni sas vim ono to smo bili jue. Maurani me proveo kroz stravine prizore jednog svijeta u kome sam pod magi jom njegove rijei potpuno iziao iz sebe; ali ve sutra, sa prvim dnevnim osvjetljenjem svijeta u koji sam se probudio, vratio sam se pod svoje sklopljene one kapke, u divnu, spasilaku polutminu svog usamljenog ja, u kojoj me opet doekao prosjaj dalekih jagorika dje tinjstva i ono moje unutarnje nebo sve u praminjanju mnogobrojnih pahuljicavarnica, kroz koje zvone i klize moje krilate saonice u neka grozniava bjekstva i uzlete...348

Maurani (dugo sebi nisam mogao objasniti zato sam uvijek zaboravljao da on pjeva temu svoga vremena) probudio mi je u sjeanju nekog starog Ibrahimbega koji je stalno kupio nas djecu oko sebe i oko koga smo se sami piliili jer je znao da izvodi glasove svih moguih ivotinja ptic i ab na najvie nae uivanje; blago ti metne ruku na koljeno pa pone (znamo, sad e nova pria: E, moji momci uplji ko lonci, mirni ko kosovci, krupni ko bopci, slatki ko brabonjci: ovako je to bilo.) I brzo nestane njegove brade i njegovih rijei, pred nama samo lebdi pria i mi lebdimo u njoj... Poslije tog itanja, bilo mi je odista kao da sam na ramenu osjetio blagi dodir Mauranieve ruke: Eto, mladiu moj, tako ti je to bilo. Jue silnik danas ptiije strailo. Iako sam za to imao neku ispriku, osjetio sam i neko pokajanje prema pjesniku, jer (ve sam, naime, jednog velikana bio proitao i drugog upravo itao) sad je preda mnom elom dotakao one uzviene mage poetskog prianja koji ti iz ruke prospu pred oima raj i pakao... Ali, moj svijet je bio upuen, ukornjaen, i svi ti svjetovi zajedno s Mauranievim, ma koliko uzbudljivi, stajali su i ostajali izvan mene kao neto nemoje, ak kao jedan potisak vie da se jo dublje zavuem u sebe. Odista, piui stihove, nisam se tad ni u jednom trenutku osjetio u odzvuku te poezije. Tako sam tad osjeao i Ilijadu, i Enejidu i Pakao; u mene je, nekim mutnim ali prodornim, gotovo ljubav nikim zracima zrailo iz Vidria, Matoa, Rakia, Voji slava, Pandurovia, Tina, Krlee, Viznera, A. B. imia... i probijao sam se ve u Bodlera. A jedan dubinski, potmuo nagon, pun neke neisklija le elje koja je htjela da samu sebe povea do u beskraj, stalno je potiskivao sve moje unutarnje zidove, udarao349

mi u opnu svih misli i same koe. I najzad je naeo to moje opijeno spokojstvo u koljci. Iza svake moje fan tazmagorije, ma koliko me opijala dok je trajala, poeo je u meni da ostaje neki otunokiseli talog, u tom za tvorenom sebi sve vie mi je bivalo kao u nekoj ledeno gorkoj i zaguljivoj memli, i osjeao sam kako mi se u svaku misao zabija otar i tvrd fr, vor: i najzad mi je svijest govorila sasvim jasno da u svojoj koljci spasenja nisam zato to hou, nego zato to prostori ivota koje hou, koje svojim biem jedino mogu da hou ili ne postoje i nepostojivi su van mene u ivotu, ili postoje negdje van njega kao sveobeavajui ali beskrajno ravnoduni prema svemu (bog), ili postoje, ali nedokuivi, bar za mene nedokuivi, a prostori koje mi nude ili koji mi se sami nude ja ih neu, ne mogu da ih hou. Nisam vie mogao ostati u sebi, a van sebe nisam imao kud... Otilo je onda i ono posljednje pare, matura, i s njom kao da se svalila s grudi itava ona granitna gromada brojke osam i povukla za sobom u bestrag svu onu bijedu i usamljenost, a u mati je preda mnom za svijetlio velegrad, zacaklile se sale u kojima se slobodno slua prava nauka (o kako li izgledaju ti univerzitetski profesori?) i zaarenila se, zaamorila korza, potoci ena, meu kojima je negdje i ona, ona ena. Preporukom sam dobio stan i hranu kao instruktor, zbogom bijedo i tjeskobo moja, i zdravo divni, iroki ivote kao u dgu i pjenu pod slapom svoje rijeke bacio sam se u tu obojenu svjetlost, u kojoj u zadovoljiti sve gladi i ei tijela, srca i misli i ozdraviti od svih svojih sljepila. Ali je ve krajem druge godine sve to poelo da se gasi, jedno za drugim i u prazno kao vatromet, i ve slje deeg semestra poeo sam da hvatam sebe kako se u350

sebi usamljujem i kad sam u drutvu, pa i pokraj ene, i kako se sve vie ponovo klonim svijeta i prijateljujem najradije sa stihovima, sa parkovskim pustim klupama i s prvim oksidom lia. U prisjenku svijesti mutno mi je stajala koliba kraj rijeke i ribar samac u njoj... Tada se iznenadno, kao u beskraj zavitlan vidik, u ijoj pastelnoj izmaglici tinjaju jo nevieni oblici ne iscrpnog ivota, pojavio preda mnom trei prostor. Pojavio se, i pojavilo se s njim jedno ozareno stameno osjeanje da to nije vie jezikom tadanjih mojih standardnih simbola neka moja nova, novodozvana fantazmagorija to je ponovo divno zasvijetlila pa e se ponovo ugasiti u mraku koljke, ni van mene neki nepostojivi ardak ni na nebu ni na zemlji koji se ipak udesno spustio na zemlju, ni groe Tantalovo koje se ipak prepustilo ustima, ni bog koji se napokon smijei iz one svoje svirepe ravnodunosti. Osjetio sam u tom trenutku kako taj prostor, jedini u kome se moe disati, ljubiti, raditi, sanjati, nie jednako iz mene kao i svud oko mene, neumitno, u tajanstvenom spajanju sunca, korijenja i zrn. Knjige, zabranjene tada a takve kao da su, inilo mi se, iz nekog skrivenog mene bile pisane, odkrinule su preda mnom taj prostor. Pred mojim nogama je leala, kao hrpa smea i olupina, neumoljivo otro osvijetljena i bijeda mog djetinjstva i mladosti i moja bolna raspukla koljka i krhotine mojih iluzija, a kao buran ozoniran krvotok zastrujala kroz mene patetina, jo nedovrena simfonija Lenjinovog oktobra, i sve unutarnje zrenike preplavio mi je novi Eden... U svojoj dvadeset i etvrtoj stupio sam u ar i disciplinu mlade ilegalne falange revolucije. I dok su se godine do mature otkidale sporo i kao odlazile u prazan prostor, sad su poele da juriaju kao u magnovenju ka351

tom jedinom punom ivotu, od koga se dua penjala u grlo i kucale sljepooice. U susret velikom lomu, koji je bio jedini siguran u mutnoj i uvijek iznenaujuoj bu dunosti i do koga je, inilo nam se, moglo da doe u svakom trenu, ilo se u solidarnosti, ljubavi i ispovijesti jednako ponesenih i jednako ugroenih, sa oprezom i drskou zakletih, sa naporima da se ulijebi u otkria misli koja nije imala svoje katedre, u gravitaciji i koheziji vodenih kapljica koje moraju kud moraju i valjaju se svukud, podzemno, zemno, nadzemno... I kada je najzad doao taj lom, kao lava okupacije i kao lava iz naih sopstvenih vulkana, u tom obliku koji se pakleno smijao svakoj preciznosti prognoze, svakoj mati i svakoj pomisli na bunt i otpor, u gravitaciji i koheziji u koju je davno ula, moja se kapljica simbolino nala na mjestu iz koga je u ivot i pola, na obreju planine iznad grada moga djetinjstva. Crna krv je tada tu cvala mjesto mojih davnih utih jagorika. A onda, tree godine rata, opet jo jedan takav sim bolino zatvoren krug. Oslobodili smo onaj grad moje mladosti u kome sam zavrio gimnaziju. Prvo emu sam poletio, tajno uzbuen, sa srcem u grlu, bila je gimna zijska zgrada, pusta i puna kra. O, taj susret, taj nalazak, koji sam tako elio a u koji sam tako malo vjerovao: naao sam onaj gimnazijski almanah s mojim Ocvalim primulama. I uzeo jo nekoliko knjiga, meu njima opet sa jednom strujom koja je slatko trznula kroz mene i Mauranievog Smail-agu. Nije tano da ovjek ikad u ivotu zaboravi svoje ja. Kau da korpion, opkoljen vatrom, sam sebe svojim klijetima preree. ovjek, kad se osjeti opkoljen ivotom kao neprijateljem, ako ne moe je, postaje koljka, pu, kornjaa. Ali dou takve ivotne situacije, ili352

nahrupe takva vremena, kad ne moe ni to, i kad nae ja vidi svoj spas u gotovo animalnom samoodbrambenom zagrljaju s tuim ja, sa nizom drugih ja. Mi tada postanemo novi, neprepoznatljivo novi, puni razumijevanja i za najmreg svoga i za najgore njegovo: sebe vidimo u drugima i druge u sebi. Oi nam se otvore za svijet izvan nas, i kao da se s njime naemo u zajednikom krvotoku osjeanj i misli... Bila je etvrta ratna jesen; u jednom jeziku ume koji se sputao u dolinu, polutamu hrastika septembar je poprskao bijelim kapljama sunanog kropca. U njima se palio smei ferment starog lia po zemlji, i (bio sam tada zaljubljen u jednu djevojku) iz polutmine su me gledale te tople smee oi; blijetalo je srebro liaja po kamenju i korama hrastova i prvo bljedilo lia u kronjama, te mi je po tim svjetlosnim otvorima na mahove, izgledalo kao da cio prostor lebdi u vazduhu, ali mi se mrtvo lie pod nogama javljalo kao svjedok da se nikud ne moe ni poletjeti ni pasti dalje od zemlje... Pisao sam tu, bolje, s vremena na vrijeme biljeio ne to svoje; a onda, mutan tog popodneva i prazan, ostavio sebe i uzeo da pregledam Smail-agu. Od onog dana kad sam ga naao u gimnaziji proitao sam ga bio nekoliko puta; a sad je trebalo da vidim bi li se ipak mogli nai neki odlomci za recitaciju na kulturnoj priredbi. Ovo ipak znailo je: izabrati neto to bi se dralo kao cjelina a ne bi, samim pomenom krsta i Turina, povrijedilo osjeanja onih to ih je moj otac nazivao hajvanima i podstaklo na bratoubilatvo one to su i za njega privatno bili Vlasi, kao i on za njih, i privatno i javno, Turin. (Spiroheta prokletstva! mrmljao sam i razmiljao o tome da li je mogue stvoriti knjievno djelo da imadne magiju, zaraljivost vjerodostojnog a353

da bude bez onih akcidentalija koje uvijek nau vrijeme i sredinu da postanu neka crvena krpa i aka u nos.) Nisam ni sam vjerovao u tu svoju namisao, pa se nisam ni usuivao da je kome povjerim dok se najprije sam ne utvrdim... I desilo se opet: kao onda trope i figure, tako sam sad zaboravio recitaciju. (Ne znam, ovoga puta, moda su mir na pomolu i tajac umske polutmine, i ono moje mirno lebdenje s njom u visini, uinili da se sad kao sasvim iznova vidimo, i u prvom se trenu razumijemo, ja i ovi stihovi.) Proitao sam, i moani su opet bili onako usijani, kao onda, moda i jae. Iz umske polutame iziao sam pod punu dnevnu svjetlost sunca, ali ova druga, k tome jo nagla, dnevna rasvjeta, ovaj svirepi skida fantasti ne minke sa svih naih unutarnjih vienja, nije kao on da, sutradan poslije onog mog estokolskog itanja, u mom utisku, u njemu i na njemu, nita promijenila; nita se nije mijenjalo u meni ni tokom itavog povratka do malog naselja u kome sam spavao; slike to su u meni usijano treptale nije mogla da potre, ni pomjeri iz mene u druge razmjere, ni no ni san, taj veliki zloinac i dobrotvor zaborava, ni sutranja dnevna svjetlost. Onda, u estom razredu, sutradan su parad slika izila u onaj svijet van mene, postala njegova bia i gledao sam ih kao neto to je, dodue, jo uzbudljivo, ali je van mene, svijet nemoj i daleko od mene. Poslije ovog sad itanja u umskoj polutmini, scena se munjevito palila na sceni, preda mnom obasjana i glasna u itavom svom trajanju, i vidio sam samo to, a ne i sebe kako to gledam iz svoga svijeta. tavie, i ljudi oko mene, pa i oni odsutni, neki svojim munjevitim obrisom, nekim svojim postupkom ili priom, ili samo neim neuhvatljivim354

u pokretu i rijei, budili su u meni svijet iz Smail-age, te mi se u tim trenucima inilo kao da izmeu toga svijeta i onog oko mene granice nema, sve je to isti ovjek u kotacu sa istom silom, sve je to isti ivot propet u isti propanj... Poslije te i sljedeih godina nailazila su razmiljanja o ovoj Mauranievoj pjesni. (Pjesan, kako mi to dobro zvui u itavom ovom kontekstu!) Izazivala su ih ili docnija njena proitavanja ili raspravljanja o njoj, ili ponekad i sam pomen njenog ili Mauranievog imena, ili pak neki moji obimniji pomiljaji na rat kao stih. U stvari, moda bi bilo bolje da kaem bez igre rijei na stih kao rat, na rat rijei i grae, taj rat to od pamtivijeka rijei traje u nama bez primirja. Zato je Maurani upitao sam se ne jednom, moda i sasvim suvino napisao ovako izuzetno kratak ep, toliko oskudan u broju dogaaja i linosti, pjevanja i rijei, da bi mu se i sam karakter epa mogao dovesti u sumnju ako bismo irinu zbivanja i irinu kazivanja kao to se to esto i ini uzeli kao implikacije epa? Ovdje nema vojski to idu kao uma na umu, nema onog bezbroja i dvoboja junaka, paljevine gradova i vrtoglavih obrta u junacima i bitkama, ovdje je svega pet kratkih dogaaja i pet kratkih pjevanja i, u stvari, svega dva junaka, od kojih je jedan dat kao razraen portret sa svega nekoliko krokilikova u svojoj pozadini, a drugi, zapravo, kao inkarnacija osvete, kao mala eta sa jednim jedinim i ovla izvuenim likom. U meni je iz itanja Gundulievog Osmana, iz ona dva Mauranieva pjevanja, ostao pouzdan utisak da je ovaj izvanredno varijabilni pjesnik mogao napisati i ep u njegovom standardnom smislu. A zato to ipak nije uinio u ovom sluaju? Pretpostavku da su ga moda njegova mladika moralnopolitika355

nestrpljivost i puka strasnost povukle na brz i ubojan obraun sa tiranijom sm sam u sebi odbacivao, iako je, vjerovao sam, bilo i toga; inilo mi se da je to izviralo vie iz predmeta nego iz njega. Ovaj vinodolski puanin, izgledalo mi je, imao je ve lebitski golemo i vrsto ulo za realnost, koje je primalo stvari svog doba u njihovim realnim dimenzijama; i koje je i pod malim dimenzijama osjealo jednu veliku dramu svoga tla i vremena. Znao je jezike, zavidno poznavao eminentne Grke, Rimljane, Italijane, Nijemce, Engleze, Francuze, Ruse i ostale Slovene, bio je vrlo obrazovan, bio odlian poetiar, i sa tako vrstog tla pod nogama mogao je, inilo mi se, uvjereno pomiljati na to da se pompezno rasperja u glomazne epske himere. Ali moda mu je ne samo ono njegovo ulo nego ba i ta knjievna kultura rekla da od Mljetika i bojeva koji ne prelaze okvir grahovske bitke ne bi bilo mnogo pametno praviti Ilijadu; bie dovoljno da se to pomene svega u etiri (upravo u dva) stiha: ...Ter je vuku konji krilonozi I po prahu i po kalu, Ektorove ispod grada Troje, Kad ve Troju ostavie bozi. Sin puka produavao sam kao to je vjerovao da je puk so zemljina i velik i onda kad je mali, tako je i vidio da se i kroz istorijski nevelike okraje njegovih velikih trpnji, krvoliptanja i osvete moe spustiti poetska vertikala od ljudskog dna. I, on je krenuo vertikalom. Sa jednim majstorstvom koje pri svakom novom itanju pojavljivao se kod mene takav utisak uvijek izne356

nadi neim to se kao bilo zagubilo u spletu oevidnih majstorskih poteza, iako su se na ovom tekstu ve davno raepila i izlazila sva pera, knjievnoistorijska, kriti ka, kritiarska i politiarska. Treba samo spojiti, kao koricu i koricu, Smailagin glas u poetku i njegovo odijelo na kraju, prvi i posljednji stih ove pjesni: Sluge zove Smailaga i al od sunca ne odsijeva jadno, pa da u nama zazvui sav kontrapunkt ove krotkostrane i stranoponosne poeme. Upitao sam se jednom da li je Mauraniu ba bilo potrebno da u Agovanju, scenom pogubljenja roblja i starog Duraka, anticipira muenja i muk raje i krvohlepstvo, strah i sujetu Smailaginu u Harau. Ali onda ne bi bilo Nonika... pa neka ga i ne bude, ali ne bi bilo ete koja raste iz ujedenog, krvavog tla, kao gromovni oblik, kao to bez nje, bez osvjetljenja njenog unutarnjeg lika, ne bi bilo ni onih stranih, moralno usijanih naboja osvete u onoj olujnoj noi kad eta gruva u adore i kad pone ono grljenje rukam gvozdenijem... Sa gotovo istranikom nevjericom i pedantskim zakeranjem trudio sam se da naem neki grub, i uopte vidljiv av, vjeto zamaskiran ligament u ovom tkivu koje, nema ta, uzdu i poprijeko pulsira kao ivo ostajao sam uvijek kratkih rukava. A razmjera dijela i dijela, i meusobno uklapanje dijela i cjeline, bili su tako pogoeni da ih dugo nisam ni primjeivao, kao to ovjek die ne mislei na vazduh koji udie, a kad sam se jednom zaustavio i na tome, sve je bilo logiki isto izvedeno i svedeno kao matematika formula, osobeno i svoje kao graevina koju svakim naim preinaenjem u mati samo unakazi mo, a najsitnijom popravkom pokvarimo. Prou mjeseci poslije jednog itanja, pojedinost neka podsjeti me na Smail-agu, on u meni iskrsne u357

bloku, i tad se, udnovato javi kao muzika; samo zatreperi neka slika, i odmah se ugasi, i sve pone kao zvuk... Najprije nekoliko poetnih, kratkih i reskih taktova u fortu, koji se odmah rascijepe u dvije osnovne teme, jednu, tekomranu, koja tee u sostenutu, i jednu, bijesnonapetu, koja kao bujica ponornice naizmjenino izbija as van u umnom zapjenjenom fortu i fortisimu, a as se ponovo zavlai u mrak pod zloslutnu sordinu, pa na kraju sve iezne u praznom. A onda nikne i tee, u moderatu, ravna, zagonetna i sve drhtavija linija Nonika koja se na kraju u pijanisimu istanji u tanak, mutan nagovjetaj ponovnog prisustva obiju tema. Zatim, u eti, odmah bane druga tema, sada tvrda i jasna, pa se razvije u sveobuhvatnu mranu, ustalasanu plohu, koja se na kraju zgusne, stvrdne i zasja. Onda, u Harau, potee prva tema pa se postostrui i raspojasa do egzaltaci je, da se pri kraju javi i druga, pa da se obje sudare u urnebesnom kreendu i sve zavri u ropcu i izdisaju jedne i umornom majestozu druge. I na kraju, u Kobi, u moderatu, odmine jo nekoliko taktova, ravnomjernih kao njihanje klatna na starom satu, nad mrtvim sjajem prve, iezle teme... To proe, i onda ponem da se sjeam ritmova u pojedinim pasaima stihova... Potee najprije ujednaena deseteraka struja: Mili Boe, to je raja kriva? Il je kriva, gad to Turke mori? Il je kriva, to ih hra bije? to je kriva? Kriva e to je iva, A ne ima to Turinu treba: uta zlata i bijela hljeba.358

Tu, kao da sam se zamislio, prenio se nekud u mislima, a onda se odjedanput prenem grunu etiri odsjena, tamna takta: Uto aga konja dobra... Isto tako naglo, ugledao sam ga etiri puta poskoio je Smailagin kula, a onda ga odmah potom vidim kako se iroko razigrava: Pred adorjem amo-tamo igra... ...a onda naglo promijenjen pokret kulaa sad poigrava nekud ustremljeno: Ter dilitom oko bistro I desnicu vjeba hrabru... ...a onda okrilati: Sad nadlijee ine Turke skokom Brza konja, sad nadmee harbom... Smail-agu sam odista toliko puta doivio kao zadiv ljujue, ni na jednom mjestu iznevjereno majstorstvo organskog ritma, varijacija radnje uvijek se izrazi kao varijacija ritma. Maurani mi, nesumnjivo, ima ne samo otru crtaku i gustu koloristiku nego i muziku percepciju. I esto mi se javljao kao neki na daleki, zanemareni i zaboravljeni djedpretea onog pravog slobodnog stiha u koji se ne moe ii bez ovog uroenog i istananog ula za organsku vezu izmeu ritma i onog to se kazuje. Ovu mo da se saivi sa svime ega359

se god takne, da se pretopi u grau pred kojom se nae, da se poistovjeti s njome, i da je izrazi iznutra, njom i iz nje same, Maurani je odista sjajno posvjedoio. On je tako znao da bude i narodni pjeva i Gunduli, pa tim dubokim totalnim poistovjeenjem s njima da ih ponekad i u poneem i premai. Pa je ta mo poisto vjeenja, iz koga nikad nije izlazilo podraavanje, nego u najgorem sluaju briljantna simulacija, vidljiva ak i u njegovoj moda s pravom zaboravljenoj i danas malo poznatoj lirici. Ogromne zaista mogunosti leale su u ovom naem pjesniku, i mene je uvijek hvatala sjeta nad njegovim traginim torzom. Torzo je i Mikelanelov Mojsije, ali oko naih torza lebdi jedna specifino bolna tragika: u onim njihovim nevidljivim, nedograenim dijelovima stoje dani i noi knjievno izgubljenih borbi, snalaenj i klonu u politikim kovitlacima hrvanja za nacionalni opstanak.

360

JUNACI UBIE PISCA Hasan Kiki

Prije stotinu i devet godina, ruska, a tim i svjetska literatura izgubila je jednog pjesnika u trideset sedmoj godini njegova ivota. To je bio Pukin. A prije etiri godine, jugoslovenska literatura, u istoj godini ivota, izgubila je Hasana Kikia. udnovato jedinstvo datuma, udnovato ne po tom to podudara datume, nego po tom to namee udnovato pitanje. Kojoj zemlji treba da bude tee: da li velikoj, kad gubi mladog pjesnika ali Pukina? ili maloj, kad gubi pjesnika koji nije Pukin ali mlada kao Pukin? zem lji koja nije Rusija, gdje se nerijetko raaju i titani knjievnog pera, nego mala a udna zemlja Bosna, gdje su dosad ljudske sudbine, po grkim Njegoevim rijeima o velikom grmenu i lavu, i neujnije u ivot dolazile i manje ivotu davale, i manje od njega primale, i gluvlje iz njega nestajale. Poetkom mjeseca maja 1942. godine jedna etnika trojka ubila je iz zasjede Hasana Kikia kada je ispod planine emernice u pratnji jednog kurira iao iz sela Agia u SkenderVakuf. Vijest se odmah proirila po osloboenim krajikim selima i brzo doprla i u gradove, u kojima se jo jedino drao neprijatelj. Mnogog i mnogog borca i domaina, koji su za ta e tiri mjeseca, koliko je bio meu partizanima, upoznali361

Hasana Kikia kao borca i ovjeka, ne znajui ta je to knjievnik i knjievnost obuzela je na tu vijest duboka tuga, iako je u to vrijeme smrt postala tako obina. Vidio sam kako je mnogima, i onima koji su ga poznavali lino i onima koji su ga znali samo iz njegovih knjievnih djela, na tu vijest, pa i kasnije, na rije o njemu, poela da se kupi suza u oku, a mahom su to bili ljudi tvrdi, suzama nepodatni. Ono to je u knjievnom djelu Hasana Kikia vrijed no ostaje nae, i to nam niko ne moe unititi. Ali smo tugovali za onim to Hasan Kiki nije dao, a to bi svi su znaci govorili bilo i obimnije i jae, i jo vie nae. Tada, u tako potresnoj svjeini te smrti, tuga gubitka nadjaavala je ocjenu gubitka. A danas, kad smo izgubili tolika i takva vrela srca i krilate umove, ocjena gubitka nadjaava tugu gubitka, da bi i nau tugu pretvorila u poletno usreavanje drage zemlje. U toj toliko zlosrenoj zemlji, u jednoj njenoj kasa bici Gradacu devet godina pred onaj, prvi rat, 1905 jednom kolskom podvorniku, porijeklom sa sela, rodio se prvi od tri sina, kome je otac nadjenuo ime Hasan. Da mu dijete ne stigne onako oskudna i bespomona sudbina, a i sam pod starost da srenije poivi, otac je u sam rat upisao dijete u kolu u nadi da e poslije svriti i vie kole i postati gospodin. Mali Hasan poao je u neredovitu ratnu osnovnu kolu, vie gladan nego sit, kao i svi njegovi vrnjaci, u jesen i zimu u upljim cipelicama, u proljee i ljeto bos, a uvijek u gaicama od adorbeza. Znatieljno je prislukivao tajne razgovore starih, koji su se dovijali kako da ne odu na front, izmiljajui sredstva koja ne bi oduzela ivota, pa makar poslije trpio sav vijek samo da ih ne bi otjerali u vojsku. Gledao je kako andari, koje je362

predvodio muhtar, podiu podnice po kuama i prekopavaju ubar po avlijama, traei bakreno sue, i kako majstori skidaju olovo sa damije, ve godinama bez mujezina. Pri svem tom kupila se u njemu i potajna i ista djetinjska srdba. Djeak Hasan brao je sa enama i djecom koprive i sljez po zaputenim batama i gledao razrogaenim oima kako se pred aprovizacijom tuku ene izmeu sebe i kako sve zajedno podiu ruke na zatvoren duan, izvikujui najtee kletve i grdne psovke. A sa svojim vrnjacima iz Gradaca, i jo vie sa sela, tjerao je po nekoliko dana i noi vojsci goveda, koja se od asa kad su djeaci krenuli s njima od kua, nisu vie zvala njihova, nego do suza bolno: carska. To je bilo djetinjstvo Hasana Kikia, koje je on nosio u sebi kao neizljeivu boljeticu i kao ohrabrenje u svim docnijim bolovima sve do gore emernice. emera, kojim se, eto, prozvala i planina njegove smrti, bilo je dosta i kasnije, kada je poao na preparandiju, najprije u Derventi, a potom u Zagrebu. U kolskim klupama sjedio je on godinama sa sitom, zdravom i obijesnom gospodskom djecom uei iz istih knjiga, samo to su njihove bile nove i raskalano arene, a njegove ute i poderane, sa bezbroj tuih imena, teko kupljene i dobro uvane. On je tu sada, oima koje su poele da razumijevaju, svakog dana, najprije u udu, a onda sa skrivenim bijesom, sve vie vidio kako ti njegovi novi vrnjaci esto nita ne znaju, a prolaze bolje nego on i njegovi drugovi. Kie i jesenska blata zauvijek je zamrzio, jer je sve svoje kolovanje proveo u upljim cipelama. Na koulji bi mu ponekad falio itav rukav i, kako mu je na kaputu bio poderan i lakat, podmetao bi tu kak vu bijelu krpu, kako bi izgledalo da mu je bar koulja363

cijela. Nekad, meu svojim prvim vrnjacima, to mu ne bi bilo ni na kraj pameti, a sad, meu ovih nekoliko novih, dobro obuenih, moralo je da se krije da bi bilo manje prezira i otvorenih uvreda. On je sa ilavom i strpljivom snagom svojih seljakih djedova sve to trpio i vrue elio da godine prolaze to bre, kako bi to prije postao uitelj, koji nije go i bos, koga smiju da preziru, ali ne smiju da vrijeaju i koga ak zovu gospodinom. A te knjige, to ih je tako pokorno uio, nesvjesno je mrzio, videi u njima samo nain kako da se, tako nekriv, izbavi iz te nerazumljive nevolje. Samo jedno mu je u svemu tom bilo drago. Kad bi im profesor zadao da napiu Proljee ili Jesen, ili Kako sam proveo prole ferije ili ivot na naem selu, mladi preparandist bi zaboravljao da pie kolsku zadau, zanio bi se u posavska obreja koja kopne, u umarke u kojima blistaju drijemovci i mirie kalo per, u brazde koje se pue, u mirne pokorne volove na plugu, u ute jesenske kruke i savijene posavske ljive. Primijetio je kako ga profesor radoznalo gleda, u klupi, na hodniku, i prijazno mu se katkad javi na ulici, to mu nije obiaj. ak se zaudio zato ga ponovo pita odakle je rodom i ko mu je otac, kad to ve zna i kad mu je to ve jedanput rekao. A jednom ga je javno i pohvalio. itavim razredom pronijela se brzo slava njegovih srpskohrvatskih zadaa, ali mu ona nije zakrpila ni cipele ni laktove, niti mu je ublaila one stalne unutranje pritiske, ni u koli ni poslije nje. To je bila mladost Hasana Kikia, koja je, nezaboravljena i poslije rasvijetljenja, legla s njim pod emernicom. A kad je kao uitelj doao u selo Hajdarovie kraj Zavidovia, pribliio se ponovo svojim odraslim vrnjacima364

i njihovim oevima, koji, dodue, nisu bili iz njegovog kraja, ali su mu se inili dobro poznati. Izgledalo mu je da on nije samo meu njima nego i u njima, i oni u njemu jo iz djetinjstva, iako je on obukao tijesno gradsko odijelo, a oni ostali u gaama od adorbeza, iako se oni osjeaju i sami pred sobom i pred njim sitni i bijedni, a on u njihovim oima neto vie, pa mu izdaleka poteu temenah i pokoji ak dono si jaja i masla. Tu je vidio kako ista ona nerazumljiva i tako uporna pitanja kakva je osjetio na onim malim goniima za carskim govedima pritiu te ljude, a oni sve strpljivo snose, ne razumijevajui bijedu kao ni on. Telal dolje u ariji vie pazarnim danima da se prodaje zemlja toga i toga u Hajdaroviima, ili zemlje prosto gluho izmiu ispod hajdarovikih seljaka. Oni sve manje ive od zemlje, i sve vie od drugih poslova: tucaju oder pod zvjezdanom dolje na cesti, kojom katkad pro makne luksuzni automobil i zamota ih u prainu, ili minaju kriljeve da se provede novi krak umske pruge, ili povlae balvane capinima; ak mnogi od njih zapijaju svoje nadnice po kantinama. A djeca su im isto onako krljava i uta kao to je i on nekad bio zajedno sa svojim nezaboravnim vrnjacima, iako vie nema rata. I svi vjeruju u zapise, uroke i dove. Uz to Turin mrzi, ne znajui zato, Vlaha i okca, a okac i Vlaha i Turina. itav taj njihov ivot ispunjao mu je duu nekim bolnim saaljenjem, kao da sam pati, iako su takve patnje nestale u njegovom ivotu, otkako je postao gospodin. U isto vrijeme slutio je jasno, iako to sebi nije znao da objasni, da ispod strpljivosti, pokornosti i pobonos ti tih ljudi postoji sakrivena neka silna, nemirna dua, koja se na mahove pokae u udnim oblicima, u divljem ojkanju dok minaju, dok vuku balvane, dok vijaju365

niz njivu hodu to dovom nije izmolio kiu, dok u raki ji razbijaju lampe po kantinama, psujui sve od forar bajtera do direktora. Kasnije Hasan Kiki dolazi na slubu u Rogaticu. U gluhoj kasabi meu planinskim sklopovima rastvara se pred njegovim oima, jednako otvorenim ali sad bistrijim i iskusnijim, svijet bogatih arirlija i inovnika. Oni ive lagano, dembelski; lijepo se naoko slau na zajednikim akamlucima, a u dui se mrze i iza lea se nazivaju balijama, vlasima, okcima; puni su prezira i ak divlje pritajne mrnje prema seljacima, od kojih ivuju, a zovu ih grmaljima. Tu se, i poslije u Gornjem Sjeniaku i Pisarovini u Hrvatskoj, gdje je vidio i hrvat ske seljake, inovnike i trgovce, njegova osjetljiva dua ispunjava sirovom mrnjom prema drutvenim parazitima; i tu je u nemirnu njegovu duu palo sjeme prve pobune i prvih idejnih traenja. To su, eto, glavne brazde Kikievog ivotnog iskus tva, koje su bile doorane, tako asno i tako bolno, pod gorom emernicom. Hasan Kiki spadao je u ne ba zavidan red onih naih pisaca koji su se u svom knjievnom radu preteno oslanjali na svoje lino ivotno iskustvo, a vrlo malo, i uz to nekritiki, na kulturu. Zato njegova knjievna linija nosi vie munog traenja i lomova nego to bi to bilo nuno po vrsti i opsegu njegova talenta. Ve kao mladi od dvadeset i dvije godine, poinje on da po gotovo svim naim asopisima objavljuje svoje prve pripovijetke i lirske pjesme, vrlo zapaene, a esto primljene kao literarna senzacija. U tim prvim radovima on svoju glavnu temu, selo, daje uglavnom kao neku stihijsku raspojasanu bioloku snagu, koja se ispoljava u tuama zbog djevojaka,366

u putenim aikovanjima, u vriscima kroz brda, u konjskim trkama. Tako gledano selo slika on nekim osebujnim knjievnim jezikom. Nije nezanimljiva, a dosad je obino povrno tumaena, ta njegova prva knjievna faza. Izrazima, kao to su jedar, soan jezik, snaga zemlje i krvi, paganska snaga sela, pisalo se i govorilo o tim njegovim prvim knjievnim sainjenjima; a u sutini se tu radilo o mladiu koji je, pun erotike i misaono tada bez ikakva kompasa, nesvjesno htio da i sebe i svoje izrabljivane i zaputene junake afirmie kao snagu koja je sposobna da ivi i koja ima pravo na ivot. Taj smisao moe se odgonetnuti ak i u njegovim prvim, mahom erotskim pjesmama. Tek docnije, kad se pred njegovim talentovanim i uvijek otvorenim oima, pod uticajem iskustva i marksis tikih ideja, poinje da razotkriva dublji smisao stvari njegovi seoski napoliari, golai, grmalji, nadniari, kasabalije i vrnjaci za carskim govedima, niu najedanput pred njim u novom svjetlu. U toj drugoj fazi Kiki je dao svoja najbolja knjievna ostvarenja, Provinciju u pozadini i niz pripovjedaka. Ali, kad se ivot rastvorio tako pred njim u svom su tinskom smislu, pred talentovanim zapaakim okom Hasana Kikia zacrtali su se samim time i beskonani, sloeni i zamreni problemi i ivota i njihovog knjievnog oblikovanja. U toj treoj svojoj knjievnoj fazi, Kiki, srcem cio na strani svojih junaka, sav je u knjievnom eksperimen tisanju. To je njegova najbogatija knjievna faza, ali puna stranputica jednog talenta. Najprije, ne uavi sigurno, a eljan j, u teoretsku stranu umjetnikog stvaranja (o kojoj je poeo da ednije367

razmilja povodom diskusija o socijalnoj tendenciji u umjetnosti) Kiki, u svom veem djelu, Ho-ruku, pokuava da prikae bosansko selo u takvim srazmjera ma i oblicima klasne borbe kakvi u njemu stvarno nisu postojali: tu on sasvim proizvoljno projicira u bosan sko selo takve elemente klasne svijesti kakve je traila mehaniki shvaena socijalna tendencija. A docnije, sam uvidjevi tu zabludu elei da je ispravi on u Bukvama pada u drugu krajnost: sad mu je teite na stihiji. Takvog ga zatie rat. To je, znamo, bio rat koji je razgolitio sve ljude i sve odnose kao nijedan dosad. Za bremeniti, lutanjima potreseni talenat Hasana Kikia bila je to kao stvorena prilika da izie na istac: da sa gleda i svoju osnovnu temu, selo, u njegovim najdub ljim ispoljenjima da razmahne punim krilima. Da je ostao na ivotu, on bi sigurno, misaono sazrijevi u bor bi, a obdaren neospornim talentom, dao duboke umjetnike slike naeg herojskog doba. ovjek je u Hasanu Kikiu ostao vjeran piscu i pisac ovjeku. On se sav pobunio 1941. godine. Radosno ga je tad bilo gledati u Zagrebu; poslije dvadeset drugoga juna naroito. Kiptio je strastvenom mrnjom, bio sav obuzet vjerom i hrabrou, kakve kod njega dotad nisam vidio. itave kufere sanitetskog materijala prenosio je iz Zagreba u Sanski Most, kamo je bio premjeten; iz Sanskog Mosta doturao partizanima sanduke municije, slao izvjetaje o pokretima Talijana i ustaa; a kad je, udno ekajui, dobio poziv da prekine pozadinski rad i izie u partizanski Grme, bio je to najsreniji ovjek na svijetu. To je odista bio djeak iza carskih goveda, koji se, izrastavi u narodnog osvetnika, ponovo naao, sada s pukom u ruci, sa svojim probuenim vrnjacima,368

volei ih kao nikad dosada i voljen od njih kao rijetko ko. Njegova najvea strast u tim asovima bila je da se zajedno s njima bije. On je na veliki gubitak. Ako mu se ne zna za kosti, zna mu se za dobra djela. Pisao je ovjeku i elio je da mu to bolje pie. Mlad i pun ivota dao je ovjeku, koji pamti i zlo i dobro.

369

LIRSKI PORTRET VLADIMIRA NAZORA

Gore glavu, nujna poezijo: zraci tvoji niko ne zna do koga li e kutka zemlje i due doprijeti i kakvo li e u njima sjeme nai i zagrijati. Equus caballus. Ma koliko se naprezao, nikako ne mogu da se sjetim ma ni godine kada je bilo to ega se sjeam, u neemu mutno a u neem sasvim razgovijetno: dijelovi dogaaja, uvijek isti, osvijetle se u moanima (tako mi je kao u nekom oblanom svitanju), a ostalo ostaje zaglavljeno u neprobojnoj i bezdanoj pomrini vremena, pa i prostora. Vidim i ujem i sad: pod prstima mi ute, ne, nego meko limeno zvone ilavi, poutjeli, prostrani listovi Nade. (Poslije, mnogo poslije sam saznao ta je bila ta golema i teka knjiurina: jedan komplet asopisa Nada, koji su u Sarajevu ureivali S. S. Kranjevi i Kosta Herman.) U oevom vienju vremen koja su se pomaljala poslije 1918. godine, ta knjiurina njemu, prekono izvlaenom begu a davno ve poevropljenom, mora da je bila neka vrijednost im je i nju, toliku i teku nekoliko kilograma, spakovao kad smo se selili iz njegovog u majin zaviaj, da bismo opstali i da bismo se dalje kolovali ja, sestra i mlai brat. Equus caballus. Ruta Moapka. Da li sam i nju prvi put tu proitao? Ne znam kad se i kako se izgubila Nada iz nae nove kue u majinom zaviaju (nezamislivo: u kojoj370

smo sada stanovali pod kiriju): vjerovatno je i nju otac nekome prodao za suhi hljeb, kad je poelo nae raskuivanje. Ali je i danas osjeam ne samo u pame nju nego i pod prstima: mogao bih, ini mi se, da je, moda samo sa malim promaajem, napamet otvorim na onoj stranici na kojoj je tampan Equus caballus. Pod pjesmom je stajalo: Vladimir Nazor (ja sam to itao kao: nazr, to znai na silu, i udio se otkud neko me moe biti takvo ime: prosto kao da to nije bio ovjek, nego nekakvo udo). Ve sam znao ta je to equus, a kad nam je poslije jednom profesor francuskog usput rekao da francusko cheval i chevalier i na kavalir i kavaljer vode porijeklo od latinskog caballus, prvo to mi je jurnulo u predstavu nije bio nikakav na provincijski kavaljerfifiri, nego Nazorov jaha, ruska stepa bez poetka i kraja, vjetar po uima, po grivi i travi. Ruta Moapka, zvuala mi je tajanstveno, toliko uzvi enoprijatno i svetotajanstveno da mi je izgledalo kao da bi to bilo bogohuljenje nekakvo uditi se tu imenima i sramota raspitivati se o njima. A kad sam, mnogo poslije toga, saznao iz Biblije ta su i ko su zemlja moapska, Boz, Dizon i Ruta, uz usijane biblijske slike, od kojih bi se duboko u meni zaljuljala kao neka tamna jezera, javljao se iz Rute nekakav predio, nikad vien, u isti mah mutan i razgovijetan, kao u snu, ali sa sasvim poznatim jasnim zlatnim usjevima i povijenim etelicama u njima. Nisam li se to tim stihovima vraao, tada i poslije, toliko puta, i tako ih svjee pamtio, zato to su kroz njih granjavali u meni neki trenuci moga djeatva i mla distva, oni to se za sav ivot ponesu kao mladei i kao mlijeko majino? Samo to to pri itanju nisam primjeivao, jer sam se u pjesme umjetao (postajao neki njihov371

junak) i jer su me stihovi, kao to bih sam sebe, uznosili, poveavali do samo u pjesmi moguega, u neko lako lebdenje, kao da sam od paperja, a sve ono u pjesmi optakali plaviastim treptanjem i prosjavali kao nekom maijom: pa se sve vidi i spolja i iznutra, i s ove i s one strane sve kao da jest i nije. U Nazorovu Kozaku (Equus caballus) ilav, mrav djeak jezdi bosonog na opruenu golu konju zaviajnim petrovakim poljem, uhvatio se za razvijorenu grivu, zvizga vazduha uz ui i plamenovi po licu, zemlja ispod njega promie kao zelen mlaz. Jedan petrovaki stogodinjak, rumen, krepak za pri u, bijele icaste brade (Boz), i sin mu osamdesetogodi njak unuli kraj gumna, uivaju: vije se penica, sa hrpe ovrenog ita lopata otro baca u predveernji povjetarac zrnje sa pljevom, pljeva odlazi, a penica blago romoni po svojoj gomili, djevojka sa urogljenom vreom na glavi smie sa nje zaostalu pljevu i slamke raste i rumeni se na posljednjem suncu sveana blago det roda. Poslije e doi Dizon. Selo Veeriskaj kraj Travnika (majin zaviaj), usijane ferije, pod umama kao od modrog stakla. Kosi se zlatni penini nedogled, uzeo i ja kosu. Brijegom nad nama prolazi djevojka u crvenim dimijama, are joj se, talasaju se oko nje, osjea se kako joj se u njima ljuljaju kukovi. Svi stanemo, gledamo. Ruta, kaem u sebi. Jedan joj kosac zajujue. Kuda e, vrati mi se, viem dugim pogledom za njom. U drugom gimnazije javila se u meni lijezda pisa nja, da ne prestane nikad poslije potmulost njenu i uporstvo osjeao sam i u mjesecima i godinama prekid. Saaljivo se smijeim nad tim prvim svojim zameci ma: pjesma je tada za mene morala biti van ovoga svijeta372

i njegovih rijei, dolaziti iz neke daleke i gotovo nes tvarne prolosti, pa su se iz itanki, koje sam posuivao iz starijih razreda, preseljavali u te moje uboge stihove ter i jur i godijer od ika Menetia do enoe i Preradovia. Uz one tajanstvene koje sam uo od svoje majke, te stare rijei svijetlile su kao petrovaki fenjeri u tami, blistale su meu mojima kao rosa u travi i irile nekakvo mirisavo tajanstvo oko sebe, kao hamajlije izvaene sa dna sanduka. Poslije mi se u pisanje naselila Nazorova rije, neto zarazno iz nje, i to se nastavilo i u godinama kada me je u probijanju ka stihu opinio Matoev krug. Vjernije e biti ako kaem: ja sam u sebi i svijetu oko sebe, onom jedinom koji je bio moj, Nazora prepoznavao. Svijet taj bio je ribolov. Kako suha i svakidanja rije, gotovo privredna, a u njoj kakva sunca, vode, planine, polja, zvijeri, biljke! Vlai planina: visoravan nedogledna, svijetlozelena, zatalasana, obrubljena vrto glavim stijenama; na sjeveru svojim blagim obrejima klonula u posavsku plavet i ita; bijela usred ljeta od livada narcisa i stad ovaca; stidna i bljedolika u iz nenadnom susretu sa patuljastom planinskom ruom to joj se latice tope meu prstima kao pahulje; vesela poskona od skakavaca; sva u zvunom srebrnom nji hanju od zrikavaca; opojno zaduvna travom medovi nom; mrka i tretava u oblacima i gromovima; oizvore na, iz nje bije do pet bistrih voda kako je pjevao jedan franjevac. Lava i Bila dvije su od tih pet bistrih voda na njima je ljeti i zimi, proticalo meni djeaku i mladiu sve slobodno, moje vrijeme. Lava, od izvora do ua ljepotica, i manja Bila, koja svoju ne manju ljepotu ulijeva u nju, silazei u travniko polje tekle su ne samo373

svojim tjesnacima i prodolicama nego i mojim snima. Sva su mi ula bila u njih potopljena, urasla u svijet oko njih u biljke do samog im mirisa, u igre svjetlosne, u boje i oblike brd i oblak. Nikad poslije u ivotu nisam se ni sa kim tako slio, i u takvoj slitini za sav ivot ostao, kao sa nevinou njihovih izvora i vjernou njihovih ua, kao sa zelenom tajnom njihovih virova, sa neshvatljivom urbom njihovih brzaca (kuda e?), sa sedefastim, enskim oblim i glatkim pregibima slapo va i njihovom raskutranom srebrenom vriskom, sa danjim zvijezdama njihovih pastrva, crvenim i modrim, sa njihovim ednim johama i vrbama to ilama, crve nim od studeni, piju vodu, sa rakitamadjevojkama to se pod popuhom vjetra osmjehnu bijelim nalijima i zamiriu gustoputeno, sa vjernom pratnjom i nedohvatom njihovih brda i planina, s kojim se gledam i gluho dozivam. Tih mezgri bio sam pun, i pritiskivale su ispod moje kore da se probiju napolje, da se preobraze u nekakve svoje cvjetove da im ljepotu vidi svijet, i ja sam. A ti cvjetovi bili su rijei. Kao nekakav moj Vergilije (ali kroz to moje sjajno nadzemlje) dolazio mi je tada Nazor svojim rijeima, u kojima sam prepoznavao zvuk, svjetlost i miris toga svoga svijeta. Uzimao sam od njega te sokovite rijei i poretke njihove, prepoznavao njihove sestre u govoru seljak i ribar , pa bih u kripcu i napravio neku svoju, ulom koje mi je govo rilo da drukije ne moe biti. (Zanimljivo, ta moja na bujalost nalazila je svoju pravu oduku mnogo vie u razlivenim lirskim prozama nego u stihu.) Iz Jesenskih voda (objavljenih u Ribarskom listu!) da ispiem, u mjeavini saaljenja i neke vrste ponosa, te dvijetri re enice rane mladosti.374

Ja strasno volim jesen sunanu, i ljubav je ta ljubav prema Zdravlju ene; ljubav prema eni zreline, krvi i sokova, kad gola i bosa, pod vedri nom neba protkanog srmom, odlazi niz vode, a pete njene utiskuju gnjilo lie u vlani humus polj; i kad nijemo drma bijelom mikom kronje srebrnih breza, i kad prstima rasplie konce sunane stablju niz kore; i kad smijeh njezin zvekti kao srebrni novac maticama to glomou, i bukovima to krkoe, i brzacima to grgolje, i tihadama to pod suncem blistaju i pod vjetrovima se nabiru... Ona je dola i sad uronila lijepe sljepooice u redove bjeluastih rakita niz vodu, a kosa joj se, kao itko zlato i svjea krv, prosula obalama, obalama... Modre se srebrnaste trnjine, rumeni se glog i gori ipak. Izgubljen sam ti pjanac. Popio sam julsko sun ce nad jemovima i nad vodama, i e je moja neugasiva. Istrgao sam vrele ritmove cvrcima opitim, strunio sam u duu more boliglava itnih, napunio je mirisima ivanica livadnih, otkao zujem utih pela u travi, i ispod velikog sunca u dui provukao srebrenu nit: vodu. Vidio si svijetlu munju u olujnoj noi? Tako je sjajna ta nit. Ona titra, drhti i svija se, ali u dui mojoj, puknuti nee nikada! Ona uvire u smrt! ...Jer zastrujae proljee modrim jugovinama. iknue proljetne vode, i razvie se rumeno puplje vrbovo. Zamirisae polja prvim oranjima. Jeknue, na vrhovima grana, bronhije zaljubljenih ptica. Doi e narod drijemovaca, jagorika i kauna...375

Leae na Vlaiu zadnji plavi snijezi. Podmla die se starac Vlai u proljee, razgalie divska prsa suncu, i niz rebra e mu procvasti more bijelih narcisa, a zaumorie pet srebrokosih keri njegovih, pet potoka naih... Tvrdokorno neto, duboko ukorijenjeno u gusti bez dan zemlje i mora, sokovito neto to odatle izbija i razlijeva se, puni i plavi sve, i kamen, zrailo je tada u mene iz Nazora, govorilo mi da u svom svijetu povjerujem svojim oima i hrabrilo mi prvu bojaljivu rije. To neto oivljavalo je u meni i u kasnijim itanjima, javljalo se kao onaj mutni miris u kome nam se krije neto dobro poznato a nikako da odredimo ta. Na kraju je ostao jedan okus od ove Nazorove poezije po kome je pouzdano prepoznajem i u kome mi je zgusnuto sve: njen korijen i stablo, njene snane i njene nejake i suhe grane, njen oploeni i njen jalovi cvijet, njeni plodovi i njihovi odmetci. Ovo sjeanje navodi me da dadnem sada Nazoru slinu rije o njegovom svijetu. Nju je on ne jedanput uzeo. Ova je iz 1930. godine, neka vrsta je predgovora ponovljenom izdanju Novih pjesama iz 1913. Ve sam naslov Uvod kazuje ta je pjesnik njome htio. (Rijei te vrste, samo ako su kao intimna pisma, pod sjete me svaki put na batovanova prianja o njegovim vokama: o njihovom tlu, korijenu i kalemu.) Evo te rijei zato itave, sama e odgovoriti. 1911! 1912! i 1913! Sudbonosne, svijetle godine. Srpskohrvatska koalicija u uoj domovini. Zajedniko spremanje naih dotada zavaanih376

slavenskih drava. Balkanska epopeja. Rasplam enje jugoslavenske svijesti koja i u mlaim hrvatskim duama hoe to skorije djelo. Sudbonosni, svijetli dani, kad bi svaki htio izai napokon iz sebe samoga, napeti svu svoju snagu, baciti se i tijelom u vrtlog dogaaja koji navaljuju. A ja zdrav i u svojim najljepim godinama, ali baen u maleno samotno mjesto, rob svoje inovnike slube, muenik ekonomskih neprilika, hranitelj boleljivih staraca i nejake djece svoje najblie krvi... skuen, udaljen i sam kao jo nikada. ivim trostrukim ivotom: inovnik, glava obitelji i pjesnik buntovnik! Rastrgao sam se u troje, dobio do tri lica, pa sam ak raskomadao u tri dijela kao njivu u tri parcele sve dane svoje da na njima gajim kako znam i mogu tro je vrsti cvijea i drveta. Suton, veer i no, pa esto i zorini asovi, gledaju, ponajvie, na rad one esti moga Ja koja sastavlja ba ove stihove. Pratim izdaleka sve to se zbiva. Tijelom sam na vrhuncu nekog brijega izmeu Uke i Velebita, u usku krugu to ga ne mogu prekoraiti i na pragu kuice o koju sam vezan kao lancem, a moja je dua daleko ne znam i sam gdje, ali ipak u kraje vima gdje se neto sada sprema i mijesi, a sad opet razvaljuje i gradi. I jer ne mogu drugo i drukije napinjem se kao luk, diem se na prstima nogu i viem. To to se u meni nadima i hoe napolje, ne znam i sam je li trunak dugo obuzdane snage ita vog naeg roda; ili neto samo moje lino; ili pak oboje skupa.377

Kada doznajem o epskome zamahu Srba niz Vardar i o hodu Bugara prema Jedrenetu, sav drh tim i aljem u svijetu stihove kao to su Davori! Davori!; a nakon vijesti o dokonanoj pobjedi sva se moja hrvatska dua buri i propinje; sastavljam strofe o Lancu i o Borbi; opisujem u rijetke asove ljutnje i klonua na Mrtvi grad i Hajku; prislukujem, u svojim ilama, glasu nae stare seljake i hajduke Krvi i pjevam Uskrs koji sve nas pa i mene nee vie minuti. Viem sam, sa daleke primorske granice, na vrhuncu brijega; i neoekivano se udo najedanput zbiva. Mnogi ponajvie mladi glasovi odgo varaju iz daljine mojim usklicima. Omladinske novine i asopisi spominju i prenaaju moje rijei. Primam sve ee pisma, pozdrave i poruke. Ne osjeam se vie osamljenim. I sve mi se ini da i ja u neemu sudjelujem, da i ja vodim neku borbu. Ali ipak dok se kojeta krupno daleko zbivalo, i moja je dua bila ponajvie ondje gdje se, uz jauk ili klicanje, jedno ruilo a drugo dizalo premaljea su cvala i slavuji su pjevali u tihim kastavskim doiima. Kad sam bio dijete, ja sam, na svome ostrvu mjesto raznih robinzonada i mlakih Andersenovih pria itao, u lakoj talijanskoj prozi, Homerovu Ilijadu. Divei se srcu i miici Diomedovoj i Pelejeva sina, nisam katkada mogao odoljeti elji da naglo skoim i latim se palice, i potrim iza nekih zaputenih kua u naoj dragi,378

gdje su, uporne i neistrebljive, bujno rasle zloes te koprive i smrdljive bunike. Drao sam im ita ve govore kao trojanski i ahejski junaci svojim dumanima prije nego bi udarili, pa sam onda harao kroz njihove redove. No oglasi li se cvrak o oblinjoj smreki il pokaza li se usred onoga korova cvijet kakve plemenite biljice moja bi borbenost popustila, tapi bi sam pao, ruka mi se pruila ne marei to e je aoka upecnuti ili bodljika ubosti. I moja se panja osvrtala onda na glasove, na boje i na mirise o kojima gotovo nigdje ni traga u bes mrtnome djelu pjevaa Ahilejeva gnjeva. U Kastvu, godine 1912, nisam nikada ni po slije itanja o ratnim zgodama na Balkanu sje kao palicom vrhove koprivama i bunikama, i nisam zatim lovio cvrke i traio cvijee, al sam ipak radio neto to je, u svojoj sutini, jedno te isto. Lutao sam, ponajvie u sutonske asove, po luzima prenaajui se milju na daleka bojita i proivljavajui u sebi dogaaje, muke i radosti ratovanja da se odjednom trgnem iz tih sanjarija i sav se predam pozivu svega to vonja, uti, pjeva i mie se u kastavskim gajevima. Moda se ba u te trenutke onaj djeak sa ostrva budio u meni kao rijetko do tada. I moda sam ba kroz njegove oi u one godine, uz one prilike i u ono me kraju mogao vidjeti i uti kojeta to sam iznio u ovoj knjizi. Uza sav ushit koji me nosio i uza sve udivljenje to je putalo da vidim samo najljepe lice toga vojevanja, osjeao sam ipak koliko je rat sada drukiji od onih herojskih i vitekih vremena, pa ak i Napoleonovih godina: okrutne, izdajnike379

maine, pasivno sudjelovanje i stradanje razorua nih i nejakih, glad, bolesti, mrnja, pa i prosipanje bratske krvi! I neto se u meni cijepalo nadvoje, da jedno klike, a drugo plae. Bie da je ba ovo posljednje, u borbi s onim prvim, okupalo se kao Sigfrid u krvi zmajevoj i moglo razumjeti njemuti jezik. Jer ba u te godine ja najbolje uh i razabrah govor stvari, rastinja i ivotinja onog pareta nae zemlje u kome mi se priinjalo da sm i zaputen ivim. I taj je govor bio sasvim drukiji od onoga to sam ga rekao bih sluao u daleku praskanju puaka i gruvanju topova. Prvi put u svome ivotu odgonetah rijei slavujeva pjevanja. Donaam ih u ovoj knjizi, ali gole i bez sve one orhestralne pratnje u umici obasjanoj proljetnom mjeseinom to sam je pokuao iznijeti u pripovijetki! uma bez slavuja. Rat je rat! Cest la guerre! Al i nai Mrtvi Divo vi nee nikada kao i u toj mojoj prii iznova zazelenjeti u podivljaloj umi, ne oglasi li se sa njihova vrha pjesma bola i ljubavi. A ba su na takav nain morale onda nastati i umske idile. Rekao bih da sad vie ne treba i o njima to rei. Kazau samo da je moda sv. Fra ne Asiki iao preda mnom ba u one dane po doiima Svetog luga kastavskoga. Al su kresovi pobjede plamtjeli nadalje na vrhuncima naih gora, na vrhovima naih srdaca. ...Sjeam se opet onih kopriva, bunika, ku njaka i bodljikavih kupina iza kua u naoj dragi, na ostrvu. to nije mogla, u proljee, moja palica, uradilo bi, kasnije, ljuto junsko sunce. Kosilo ih i obaralo, usahle, na zemlju. Onda bih ja doao380

s bratom nosei kosir i vile. Prenaali smo sve na oblinju uzvisinu: suhe stabljiice i uvelo kupinovo prue od kojeg se za bodljike dralo, svakojako smee doneeno vjetrom. A pred vee, kad bi uvala bila puna sjene i tiine, a mi djeca sva na okupu, ja bih upalio. S poetka teko i uz previe smrdljiva dima, koji se prosipao naokolo i grdno nas guio, a zatim sve ustriji i laganiji uza sjaj i pucketanje krijes je gorio diui sve bjelju perjanicu prema nebu. Stajao sam i gledao kako se kruto i pocrnjelo kupinovo prue pretvara u uarene ipke, pa i vijugave crvene zmije, odbacujui od sebe svaku prljavtinu; i tvrdo se sjemenje nekoga korova promee u sjajne zvjezdice; i oporo lie kostrikovo izgara u liku malenih zlatnih sulica. Sva je grdoba nestala, sav je smrad ieznuo, i sve je zaumjelo i progovorilo. A sutradan dolazim na ono garite i kopam rukom po istu laku pepelu, kao da se u njemu biseru nadam. ...Plamsalo je 1913. i u meni. No ja sam bacao u tu vatru sav mute to je leao u dubini ae koja me opijala. Osjeao sam na dnu svih onih dogaaja, pa i u najskritijim kutovima svoje kranske due, talog to ga je samo oganj kadar netragom progutati, a moe i on nastade li od neega to je ipak zdravo i ple menito sinuti neoekivanim sjajem u vatri koja pali, ee, mui ali i isti. Tako su nastali Kresovi u posljednjem dijelu ove knjige. Utrnuli se zatim u vjetru to se doskora dig nu i u magli kroz koju sam neto kasnije sluao odanle gruvanje topova na gorikoj fronti.381

Al su oni slavno a moda, u jednom viem smislu, i neugasivi gorjeli na granici toga svijetlog razdoblja u naem narodnome i mom linome ivotu; pa i dandanas kao negda ono dijete na ostrvu promeem katkada rukom po njihovu pepelu, i jo se uvijek nadam da u u nje mu na neto naii. Crikvenica, X 1930. V. N. A evo sada jedne voke koja pria o svom batovanu. Autobiografija Sve tih i miran, i naoko mlitav, Moj ivot tee. U njem sivo sve je. Al ipak, na dnu dok se trzo itav, Prohujale su kroza nj epopeje. Slavne sam borbe vodio. I sto sam Sunaca sjajnih iznio iz mraka. So, med i tenost jo u ustma nosam Hiljadu mora, saa i vrutaka. Ja nemam svoje povijesti. A znam: Svijet jedan itav die, stvara, trpi U biu mom. I nisam ko u hrpi Kamenja mrtvog siv i hladan kam. Bez ake i bez grla kakvog voe, Svoj ivot ivim nekom maglom vt. Al za sve ono to kroza me proe, Iz jezgra mog e jednom nii mit.382

Razuenost je ono prvo to nam padne u oi kad pokuamo da jednim pogledom obuhvatimo Nazorov knjievni opus od esnaest zamanih tomova. Razuenost moemo imati sliku razvedenosti njegove rodne, jadranske obale, te vijugave crte na kojoj su se pod bezgraninom plaveti sruile gromade krakog srebra u itki slani akvamarin, ostavi da se u njemu sunaju ostrvljem. A moe kao to je sluaj kod mene da nam predstava bude i drukija. Dok boravimo u jednoj pjesmi, moe nam se initi da je pjesnik od jednoga komada i da e u sljedeima samo krivudati i rasti kao potok, poljepavajui se novinama okuka i ubora, ili se penjati ravno uvis kao obelisk. Kad krenemo, me utim, iz pjesme u pjesmu, ili da upotrijebim Nazoru dragu rije iz gronje u gronju pjesama, pred nama se pomalja i sve jasnije otkriva jedno razglobljeno bie, kao u snu ili pjanstvu: kao da se u njemu desila neka eksplozija, pa se ono razudilo i udovi mu poletjeli svaki na svoju stranu, ali ostali da lebde u nekom udnom po retku, svaki postavi novo, svoje bie, a svi skupa neraz dvojivi, kao u sazvijeu. Nije rije o Nazorovoj razuenosti u knjievne vrste i podvrste. Naprotiv, tu je on uzglobljen. Pjesnik da se oslonim na pouzdane, Isidorine pretpostavke za umjetnika ne samo po talentu nego i po vokaciji, knjievnik od iroka zamaha, jo u djetinjstvu ostraen tivom, usamljenik koji iz svoje i tue pjesnike grae izaima teoremu i koji, u svom prikrajku, dri spremnu aoku da odbrani svoj vjeruju, i, najzad, politiki ivac naeg nesrenog tla Vladimir Nazor, kao i toliki drugi, skladno je zraio maltene punom lepezom knjievnih rodova: od lirske pjesme i epa pa preko poetske novele, pripovjetke, romana i putopisa383

do teoretske rasprave, knjievnokritike analize, eseja, knjievne i uvijek poetski zadahnute nacionalnopolitike polemike. Ali i tu skladnu lepezu dri ono razueno bie. Nazor onaj sa rijeka moje rane mladosti. Zrenjem se iz onog okusa od pjesnika ispiljavala moja misao o njemu, razgranavala se u obuhvat i, tuma rajui relativnou rijei, traila one u koje bi prela, kao da bi tek tada postala puna i jasna, i meni. Pjesnik prirode, biblijski pjeva, kopa sokovi tih drevnih rijei, pjesnikotkrovitelj flore, batovan sirotih i nepoznatih divljih biljki, arobnjak rit ma, sunanica od optimizma, priroda koja pjeva svaka od tih i jo takvih rijei malena mi je i nejaka bila kad sam se naprezao da djevojci, s njom ispod ruke, Nazora, onog za me najdubljeg, izruim svega u jednoj pregrti, kao da ga nije itala i kao da ga poslije mog saimanja nee imati potrebe ni da ita. Prokisli novembarski sumrak utao je u Tukancu, opalo lie vonjalo je strasno i zlatnim sanjivim sjajem tinjalo, Nazor je proao pokraj nas u crnom kaputu, sa crnim eirom, ututkan u al, sa sijevom cvikera i sjedina, sa rukama duboko u depovima, zagledan u zemlju kao da je pronie, i samo smo apnuli, ja: Nazor, ona: da. Njen pjesnik bio je Vidri, i evo: meni se inilo kao da je sada prola po kraj nas moja pobjeda. Danas mjesto svih onih metafora i hiperbola stoje preda mnom dvije rijei, izanale i tue, bez korijena u maternjem jeziku i tune kao dvije take kojima treba da se podbaam i napipavam skrivene staze ove poezije: poetski vitalizam. Ali nema ni meni druge: bogalji smo i mutavci kad god se latimo Sizifova posla da raijamo jednu po384

eziju, jer ona je kao sam ivot, iju aminokiselinsku formulu ne znamo, pa kao to se ne da pretoiti iz jednog jezika u drugi (nego, u najboljem sluaju, samo kongenijalno ponoviti u drugom) tako se ni u njenom matinom jeziku ono njeno, samo njeno, ono tajan stveno i mnogoznano u njoj, ne da prepriati, niti izrei jezikom bilo koga drugog oblika duhovne ener gije. Pjesma je ono to se nikako drukije ne moe iskazati. Da nije tako, poezija rijei davno bi, danas pogotovu, iiljela ili se rasplinula po svojim duhovnim komilucima. Vitalizam ja ne uzimam od filozofije biologije da bih ga, vjerujui da on to zaista jest, upotrijebio kao korijen na kome se najbolje primio, i optimalno uradio, kalem one Nazorove poezije na koju trenutno mislim. U slinu bi jalovost pala i ta filozofija biologije kad bi pokuala da se kalemi na Nazorov poetski korijen. Rije je ovdje o poetskom vitalizmu. Rije je o tome da je ta vitalistika tajanstvena sila, koja ravna svima i kojom se, tek, sve dosad objanjeno projanjava pravo i cjelovito sam pjesnik. Dodue, mi emo u ovom najplodonosnijem ogranku Nazorove poezije naii na stihove: Podne je... sveani as, Zemaljski kad stia se huk, I svemirom razlijeva vas Sunni se bijeli muk. To as je kad bog Niz nebeske puteve silazi I kraljevstva svog Po meama donjim obilazi. I svaka je gora ko rtvenik; svaki385

Je oblak ko tamjana plam to uvis se diu sijeva. I itav je svemir ko blistavi hram. I dua je svaka ko eva. (Svet) Sline Nazorove stihove, sa prisustvom te tajanstvene suverene sile (u liku Boga Gospoda) u svoje vrijeme su religiozna pristrasnost i vrbovanje doekivali sa dobrodolicom zemaljski tvrdokornom paganu koji se napokon, na iskrenom pjesnikom klecalu, vraa u religiozni etar. Ali emo u zavrnom odlomku citirane pjesme proitati i stihove u kojima je (kad se jo sagle daju u krvotoku sa ostalim pjesmama) sav Nazorov pjes niki uranij: Pjevaju nebeski krugovi U mojijem ilama, Gospode. (Svet) U zvunoj, arenoj i ustreptaloj slavi kojom ga prati uma taj Bog, istina, ide u liku tvorca: ...A bor zlatnim prakom d i goru kadi. Skladan pijev se die iz hiljadu gnijezda, Vrutaka i voda. Ruku punih rose, sjemenja i zvijezda Bog po umi hoda. (Bog u umi) Ali nikako nije sluajno da taj Bog (u jednoj drugoj umskoj idili) neodoljivo lii na starog lugara Janka,386

koji nou ustaje iz groba u tihi obilazak svoje drage ume i, pun njenosti, golo ptie palo iz gnijezda vraa pod maj ino krilo: A kad njega, pr no svane iza gora, Noge u grob nose, Ruke su mu pune cvijea, lia, kora, Brada puna rose. (Mrtvi lugar) Nije mi do religije, koje kod Nazora pred morom i radou ivota sigurno ima, i ne samo po onoj njegovoj ispovijesti po kojoj je moda sv. Frane Asiki iao preda mnom (a ja da dodam: Franjo Asiki pjesnik). Jo manje mi je do filozofije, koja bi se iz ovog Nazora mogla as, moda, izvesti kao deizam 18. vijeka, as, jo vjerovatnije, predstaviti kao neki JanusKosmos, ili kao Spinozina natura naturata i natura naturans. Meni je do Nazorove pjesnike jezgre. Gospode, koji si me spopao, da se vratim onim mojijem ilama u kojima pjevaju nebeski krugovi. Kad u, kad u jednom jak i dobar moi Da me ljude siem iz te kule svoje? (Turris eburnea) Nikad on to nije mogao, ni onda kad je iznenadio svojom zadivljujuom jakou i dobrotom, kad se desio (iznutra vrlo sloen, ali nipoto neoekivan) in njego vog amca na Kupi. Ne samo (inae oskudna) kazivanja drugih o njemu i njegova o sebi, ne samo Turris eburnea, koja je njegova387

pjesnika deklaracija, nego e nas i one njegove naoko svijetu otvorene pjesme svojim prepoznatljivim mladeima izvesti na konaan istac da, zapravo, nije on bio u kuli usamljenitva, nego ona u njemu. Od djetinjskih Postira do studentskog Graca, od Graca do inovnikih istarskih gradia i dalmatinskih gradova, od njih do pen zionerskog Zagreba i od Zagreba do sijede i kosturne Sutjeske, u svom najprije sve tihom i mirnom pa poslije vratolomnom ivotu, on je gotovo besprekidno prijateljevao i ratovao sa nijemim biljkama, sa zvunim insektima i pticama, sa kamenom i talasom, sa biima i likovima iz legendi, epova i istorije i sa svojim vlastitim utvarama. Iz kojih gena, uopte iz kakve somatske podloge, izlazi ovo njegovo mjesearstvo, to nek istjeruju drugi (kao to je to ve injeno sa Cankarom); moda e se jednom, kad je rije o somatskoj i drutvenoj podlozi, pojaviti neko ko e se latiti posla da napie romansiranu biografiju Nazorovu (ali bi taj bio plitak i nezanimljiv ako, prije svega, ne bi ba na izvoru lirskog oprao oiju vid); meni je, u ovom kratkom krstarenju, dovoljno da makar i ovako, ovlanim pokretom prsta, ukaem na to da je Nazora upravo ovo usamljeniko u njegovom uroenom pjesnikom daru (kad je ve bio doao red da se nekom diplomom osigura hljeb svagda nji) prirodno moralo odvesti u ono to mu je najblie, u prirodne nauke, koje su mu onda svojom slobodom i otkriima osmjelile i raspojasale dva najizraenija ula: ulu vida dale Argusove oi, ulo sluha oslobodile do orfejske prirodnosti i tananosti. Ta ula, ebanova vrata njegove kule, otvarala su se samo onome za im je eao i gladovao usamljenik. Tako su se na ovo edno i gladno, ovjekom nenase ljeno tlo ovog usamljenikog ja naselili jedna poovje388

ena flora i fauna, jedno praroditeljsko sunce, voda i vazduh, toliko gusti, bujni i silinski, koliko ih je ovo tlo bilo edno i gladno. Upadljivo je, i rjeito, da se ovo usamljenitvo pri tom najvie bratilo sa usamljenim, ubogim, nepoznatim i zaboravljenim biljkama, te se uz rjei jasmin i ruu, kraljahrasta i boraviteza, davno zacarene u poeziji, naao i svoje carstvo osnovao itav jedan puk bezbrojnih i malo ili nimalo poeziji poznatih i poezijom priznatih: raeljka, jasen, smreka, rusomaa, borovnica, kopriva, glog, drijen, majina duica, pa prat, kozja krv, lijeska, bunika, vuji trn. (Jednom mi je Milan Dedinac u Opatiji, u jednoj naoj bolesnikoj etnji i pjesnikom razgovoru, zastavi pred stablom jedne mirte, nabacio kako nai pjesnici, za razliku od francuskih, u poeziju malo uvode biljke. ao mi je i sad to se tad nisam sjetio Nazora, a bio mi je pred nosom: pjesma Opatija.) Onako da uzmem Nazorovu sliku kao to su sunce plamno, potoci, more tamno, uma, stijeneobronci i gorski vrh stali u malog cvrka, tako je sav onaj svijet flore i faune, vazduha, vode i svjetlosti, to ide od haluga na morskom dnu pa preko bora na gorskom vrhu do sunca i zvijezda, ispunio ovo usamljenitvo, postao njegovo meso, kuca njegovijem bilom i u njegovijem ilama kola jednim jedinstvenim krvotokom. Sunana sveta krv, so mora i zemlje, mezgre biljki, divlja krv zvijeri i njegova vlastita krv slile su se u njemu i izmijeale u jednu i jedinstvenu vitalnu energiju, koja kljua i breke u kotlu samoe, koja puni sve i puna je same sebe, silovito pritie bokove i hoe da se izlije u prostranstvo kako bi vidjela i ula sebe osloboenu i (Zemnie, uje poj?) kako bi i drugi uli i vidjeli njenu beskonanu igru.389

Po neemu samo naoko takva, ona nema ni estice narcisoidnosti. Dodue, ni Narcis ne ostaje u svojoj ahuri: To, dakle, to iz mene sad u tle, u lug, u zrak se topi i preliva... (Rilke, Narcis prevod Branimira ivojinovia) Ali, odmah u sljedea dva stiha zato to se iz njega u svijet preliva Narcis kae: ili mi lako i ve tue biva i sja, jer sklono susree ga sve. Vraam se Nazoru, da bih ga opet gledao iz njega. Ta energija, kad krene da se oslobodi u lirskim prostranstvima, mahom se izlijeva u prave poplave (Cvrak, Svet, Noturno), ili ponekad, pod omekanim pritiskom, kapa roso roso, soi ujednaeno i gusto kao smola iz etinara (umske idile). Izlazei u svijet, pretvarajui se u lirsku egzistenciju, ona sebe prepoznaje u tom svijetu (iz koga se u pjesniku linost prenijela bumerangom ul), i pri tom prepoznavanju i svijet (onaj tajanstveni Ding an sich, koji je van nas) kao da prepoznaje sebe u pjesnikoj linosti: u njenoj rasprsnutoj usamljenosti, u ijim iskrama voeni pradrevnom maginom rukom poezije vidimo sebe kao slobodnu iskru meu iskrama svijeta. (Ja ne mislim ovdje na onaj energizam koji su u svoje vrijeme Nazoru pripisivali njegovi kritiari.) Misao, ona mnogostruka to dre samim ivotom kao da je maloas iupana iz ivota, ona to je samo poezijom iskaziva, u ovom krugu Nazorovih pjesama390

najmanje je u onim (malobrojnim) stihovima koji su graeni mislenom nepovjerljivou: ...Zaprznio te mrak. Po zemlji sipa u. A tebe zemlja rodi da bude il i jak, Da nosi u njedrima radosti zlatni klju. (Cvrak) Ili: as sveti je to, Kad osjeam nit to me vee Za izvor moj vjeni, a k uvoru bjee Sve moje gorine, Moj led, moje tmine I sve moje zlo. (Svet) Pretaui se u stih, ta energija, jo od onog prvog Nazora, od onog njegovog Kozaka na konju to juri u beskraj ruskih stepa, samo se, dakle, na trenutke, apelom nekim ili filozofijom, iai iz poezije, da bi se odmah, svojom pijanom inercijom, vratila u svoje poetske hiperbole, u svoje poetske ie i bronhije, iz kojih u nas zrae i zvue mnogostruke i opojne sugestije. Ovaj poetski eliksir u Nazoru ne zna se gdje e, od pjesme do pjesme, nai izvor svog izbijanja na vidjelo, a gdje ue svog iezavanja. Pojavie se jednom (Kiklop) iz ozvjezdanog mraka, bremenog svitanjem, paom i muom, sii u pradrevni mitski prostor, u proljeem napunjenu spilju mrkog i391

ilavog Polifema, u njegove silovite lijezde ploti, i u skrivenu, podvodnu ljubavnu enju keri pjene i mjeseca, morske nimfe Galateje, pa e se poslije njegovog razlivenog zova i prska sirove snage i njenog tihog dolaska na ljubavni leaj smiriti u Galatejinoj bremenitosti i u Polifemovom umoru i kosmatoj razdraganosti: rodie mu novog Devkaliona, ivot e se nastaviti ogroman Odisejevi junaci bie u njemu patuljci. Ili e se ta energija, drugi put, utjeloviti u Boga oca koji s nebesa silazi u bljetavu, zvunu i mirisnu rasko svijeta koji je stvorio, koji se rtvenim tamjanom, trepetom i cvrkutom eve die uvis u njegovu slavu, da bi se na kraju i onaj u ijim ilama pjevaju nebeski krugovi na orlu koga mu alje taj Bog utopio u visinama. Desie se i takva varijacija (Noturno) da se Nazorovo nutarnje more zgusne u suzu, bolno-gorku od usamljenitva, i u kaplje krvi, od drae spolja pitomog svijeta, te e se ta okrvavljena suza, ili suzna krv, ili rosakrvca, izliti u slavujevu nonu kantilenu, u kojoj e, u oajnikom transu ljubavi kao jedinog spasenja, sa turkom koji zrie nevjestijagodi zazvuati i cvijee, zazvoniti zvonca jasminova i ljiljanova i zabrujati modri tuljci potonice, da bi se sve zavrilo svojim poetkom: paukom koji tiho i uporno prede i koji e svojim nitima oviti i pijev. Slino e se (Cvrak) Nazorova poetska energija, samo opet u njegovoj svijetloj gami, preobraziti u pjanstvo od ljepote svijeta, u ice sunane to idu od neba do zemlje, u golemu sunanu harfu od koje pod mnogo ruku bruje nebesa (i slua zemlja sva), da se sve, kao to je i poelo, nastavi u beskraj, u svijetlu i zvunu transcendentnost. I, ovo njegovo opte ulo, sa ona dva svoja najak tivnija pomonika, sa ulom vida i sluha, izvarirae svu392

primljenu vizuelnu i zvunu masu u oaravajue prelivanje zvuka i slike, u gustoj i usijanoj paleti i u tunim i staklenim onomatopejama, koje nisu samo onomatopeje rijei nego i itavih pjesama. Taj Nazor kao da je najuoljiviji i najsabijeniji u onoj razuenosti svog sazvijea s poetka ovog mog zagledanja u pjesnika. Ovakav kakav je, da se nije rodio na tlu Hrvatske, i to moda ba na onoj njenoj srebrenoakvamarinskoj granici, nikad se od ove umno i iskriavo potekle rijeke njegove poezije ne bi odvojio onaj rukavac koji sa slinima, pod imenom patriotskog pjesnitva ini kod nas maltene jednu poetsku vrstu. U ovoj veleljepnoj, drevno svaijoj zoni na modrom joj dnu i pod humusnom naslagom na kamenu, poivaju (Zeusov kip) grka torza i rimski epitafi. U njoj se, kao na kraju svog sna, zaustavio i svojim ednim varvarskim ilama ukopao novi puk, jedan jeziak ogromne pokre nute slovenske ume (Dolazak). Poslije svog znojnog i sveanog oranja, u njoj kralj pokazuje puku ulj kao simbol njegove ivotne sree (Kraljevo oranje). U njoj poslije izgubljene slobode osam stoljea koji na sigu nasukana posljednja hrvatska korablja (Zvonimirova laa), piti puk (Galiotova pesan) pod kandama mle takog lava i, poslije, crnoutog orla. Ona (kao to se vidi, itavom svojom vertikalom usaena u Nazora) nosi strah u kostima od svih moguih najezdi, iskustvom minulih. Na vjetrometini, sama i edna kao busen izvaljen iz svog vlastitog slovenskog tla, ona iz tog straha i sna o slobodi baca udan pogled Srbima i Bugarima (citirani Uvod iz 1930). Usamljenik i sam, ivac zemlje, ali u sri ne kao nacio nalne kategorije nego kao ivota, Vladimir Nazor postaje393

ivac svoje zemlje i staje na poprite, ono na kome bog radi sporo ali dostino: poetsko. Nazor se prema osvajau zna pretvoriti u drau i uelieni trnjak zemlje (iz ikare: To to nam osta, draama ogradimo i Sok: otrov; trnje: nado), ali se on na njenom braniku najvie istavlja kao njena do neba vapijua patnja, kao bolna kripa galiotskih vesala, pa i kao njena iva starostavnost i kao njena mlada, jo neisoena i nerascvjetana snaga, te iza njenih starih kraljevskih ezla, plugova i laa, iza njenog mora, kra i oranica takav staje svojim hrastovim haluginim rijeima pred narode i pjesnike. Ovo drugo, afirmativno, on je iskazao i u svom iz vanrednom poetskopolemikom predavanju Faun i njegov mijeh. (Sluao sam to predavanje na Pukom sveuilitu u Zagrebu 1935. Ponavlja se i sad u meni zvuk i slika jedne njegove reenice i popratni gest, ali je danas ne nalazim u njegovim sabranim djelima: vjerovatno u strahu da ne bude optuen zbog samohvalisanja, nju kasnije mora da je izbrisao.) U Faunu i njegovom mijehu Nazor i D Anuncio raz govaraju preko Jadrana, svaki sa svoje obale. D Anun cija je Nazor da ne bi bilo nesporazuma smatrao udnim pjesnikom i jo udnijim ovjekom, kao pjes nika ga pjesniki volio (i zato prevodio), a onu njegovu rijeku avanturu, pa kasnije vilu na Gardonu i njegovu pjesniku starost, pa i mnogu njegovu poeziju, pjesniki razumijevao i alio. Evo dvije replike iz tog razgovora, za koji Nazor kae: ... a vi nemojte pitati, kada, gdje i na koji nain se to desilo, jer se pjesnicima sve promee u realnost; sve je njima mogue. (D Anuncio Nazoru) Neto u ti ipak priznati. Jadranski vjetrovi: bura, iroko i maistral,394

duu i iz tvojih barbarskih plua. Moji su pak svi Eolovi sinovi, to se s homerskog otoia razme u po itavome Sredozemnom moru, od Herku lovih stupova i od uarenih libijskih obala do blagoslovnih ostrva kikladskih i do cvjetnoga Kipra, stare dike mletake, pozornice jedne moje drame pune enske strasti. Laice tvojih nere tvanskih gusara plove sanjao si do Seponta pod Garganom i do Kaorlija blizu Venecije; liburne tvojih hrvatskih kraljeva jedre kazao si do Raba i do Valone; a moja se Nave, galija nad galijama, zove Tuttoilmondo i zna itavo Sredozemno more. Na njoj si ti bio i bit e opet galeotom. Tvome Pokle su me prikovali i Trajna, nina nena nikad kraja i konca. Sve da i jesi Jadranin, ja sam Sredozemac. Nisi no dio moga bia, zaljev moga mora... Zakarpaanin i Panonac postade Jadraninom. Nek ti bude. No, ne stvaraj mite: Hrvate u Sepontu, morske vukove Ladislave, Domagoje, Olujine enike i Zvonimirove lae. Sve to blijedi, tone i propada pred sjajem i slavom dudeva Buintora. Nek ti bude samo galeot Ilija, pa i Veli Joe, te sluge nae. Kukaj, robe! Stari jadranski i mediteranski mit jedino su za me. Ne diraj u nae Kiklope, u Kentaure, u Hipogrife i u Sirene, koje ti prometnu u neke vile Halugice. (Nazor) Ja se na to uznemirih, digoh, gotovo, glas! Nai su neretvanski gusari vladali Jadranom prije no Venecija osili. Moji su Jednooki i Psoglavci sili s nama s dalekih planina; moja je Halugica sestra Rusalkama velikih rijeka, tamo395

na sjeveru; moji su Kopitari znali jednom ravnice bez kraja i bez konca. Tvoji Dvopapkari nisu tvoji fauni i egipani. U njima je sumornost jesenskih uma, sred kojih ti nikada sumrakom ne zaluta, i mrak klanaca, gdje nikada nisi zebao, i utnja stepa pokrivenih maglama, i lomoti leda, to se u rano premaljee lomi i dalje kree uzavrelom povrinom rijenom. U smijehu nae Halugice romoni slap vode, to je nisi nikad pio, i plae jesenje vrelo sred daleke barbarske zemlje. U tvojim mitima nema bola tvoga naroda; nema radosti tvoje zemlje kao to nema ni onoga to tjera va puk na rabotu u tuinu, u idolatriju, u prosjaenje. Tvoji su miti jo uvijek oni davni, grki, a nakinureni, iscifrani, polatinjeni ve u Ovidu. Vue ih iz starih knjiga, iz mitologije mrtvih naroda. Erudicija. Klasicizam. Arheologija. Muzej i galerija. Veliki sjaj druge obale zraio je, nema sumnje, i u Nazora. Nije se on samo iz prolazne djetinjske rad oznalosti upoznao s Homerovim junacima u lakoj talijanskoj prozi, nego je itavog svoga pjesnikog vijeka nastavio da druguje s talijanskom poezijom, od Dantea, Franje Asikog i Petrarke do Leopardija, Karduija, Paskolija i D Anuncija, prevodio iz nje i znao da na talijanskom napie i stih. Ali ga bijes i sarkazam popadaju prema onima (Talijanai) koji njega i njemu sline smatraju neprocvalim izdancima na panju poludivljeg naroda, a o sebi misle da su svijet kulture u pokrajini i nosioci svega lijepa, to, na udo i divljenje itava svijeta, buja i cvate i danas na drugoj strani Jadrana (Kako je postao Medvjed Brundo).396

Na D Anuncijevu upadicu da je od njega nauio ta je to zapravo rije, Nazor u Faunu i njegovu mijehu odgovara britko i dvogubo: Nauih i ne nauih, poto mu je u jednom od prethodnih razgovora ve rekao: Ja sam, kao i svi moji, sazdan od jadranskoga vapnenca, u kojemu bar pokatkad, i mramorne ile rastu; pa te mrvice s tvoga gavanskoga stola nisu niti mogle da se, za me, prometnu u neto to bi mirisalo tako jako po tvojim akonijama. Jest neto drugo izmeu mene i tebe, izmeu vas i nas. I mirne due, i s mnogo teim podvigom, mogao bi za sebe kazati ono to D Anuncio veli o sebi: Tue gvo e pretvaram u svoju mjed, tuu mjed u svoje zlato. (Ova autohtona jezgra poezije u Nazorovom pogledu, oslobodimo li je samo nacionalne i polemike ljus ke, otro uoena, bolje reeno i samim Nazorovim probijanjem do pjesme otkrivena, ista je ona koju vidi i jedan sasvim drukiji pjesnik, Tomas Eliot, po kome je univerzalnost poezije i u tome to se stih raa svugdje gdje je rije, u svojim jezicima, i u onima malih, pa mu je bilo ao to bar neke od tih jezika nije dospio da naui kako bi kroz ovu autohtonost, koja iz jezika ne moe kao iz svoje koe, dublje prodro u onu drugu, sadrajnu univerzalnost poezije.) Nije se da suzbijem odmah takvu i pomisao nikak va politika Hrvatska uselila u ovu Nazorovu poeziju, nego je, obrnuto, poetska da kaem tako prirodnost, priroena poetska naivnost, prozraila Hrvatsku. Nazor se iz petnih ila onog svog primarnog pjesnikog izvora napregnuo da ovaj pedalj zemlje, dat ovom ovjeku kao jedno i jedino pare onog velikog, transcendentnog ivota, izame u najistinitiju i najsugestivniju, u poetsku viziju, da bi toga ovjeka uspravio i odbranio njegovim397

ogromnim starim korijenom, njegovom patnjom u rop stvu i njegovim jaukom za slobodom, a, ponekad, i svo jom satirinom, na mahove dijabolinom kritikom nje govih jadnih padova u krdo (Hajka) i animalnost (abac tunopojac). Iz jezgra mog e jednom nii mit sav ovaj krug Nazorovih pjesama, da parafraziram, izrastao je, obrnu to, iz jezgra mita, mitskog transa Nazorovog. Po mlijeku majinu sanjar, Nazor se jo u djetinjstvu (u lakoj talijanskoj prozi) zapojio mitskim nektarom, da bi kasnije, kad se pojavio Natko Nodilo sa svojom staroslovenskom mitologijom, to njegovo sanjarstvo kud e suza nego na oko u drevnom zlatu i plaveti ove mitologije (iako oskudne prema grkoj) nalo slobodan prostor za svoje igre. Svoj prostor: jer u njemu se nalazi i Nazor takav kakav je po majci i njegova Hrvatska po pramajci. Ovu mitsku drevninu, to izranja pred nas kao trepe rava sloboda i beskraj jednog srenog djetinjstva pa lebdi sjajna i nestvarna, ozemljio je Nazor do mirisa i natkrilio ogromnim nebom, naselio oraima i volovima kojima u zjeni sva se vidjela ravan, svu polio zlatom usjev i ispunio onim svojim narodom flore i faune, od lijeske i pazdrijena do jele i hrasta, od dbunskih ptica do tetrijeba, eve i orla. Bog silazi u ovaj svijet kao gro movnik i ratni vo u odbrani svojih pukova, Perun kao putniknamjernik sa torbom i glogovim tapom (Dabog) koji miri zavaene ratare sela i gradova, goni im iz srca zvijer i lani raj i propovijeda blaeni znoj u miru. (Nikako nije sluajno to se sve ovo izlilo u iroke slobodne antike metre, u kako ih sam Nazor naziva heksametroide). I gdje se u Slavenskim legendama otjelovljuje ovakav Nazor, tu mu u ovim fantazmama najsnanije bije bilo poezije.398

Kao to su rodne Postire, zaliv kastavski, Velebit, Istra i Posavina (djelatnije nego mitska lektira) dali ul nost ovoj mitskoj izmaglici, tako je ova mitska izmaglica, u pjesmama o Hrvatskoj, ozraila istorijsku injenicu, socioloku hipotezu, i savremeni trenutak ili savremeni vazduh drutveni koji su u Nazoru odjeknuli kao istorijski. Ima u dva jedanaesteraka soneta (Dolazak) jedan mitski intoniran, strahotno uzbuen i uzbudljiv susret dvaju elemenata, dvaju do tada meusobno nevienih svjetova, urlanja stihije morske u mraku i stihijskog straha puka hrvatskog koji prvi put pada na jadransku obalu, u strahu najprije pa onda sav u kliku. Mitski bog putniknamjernik preobraa se (Kraljevo oranje) u mitskog kralja oraa, mjesto kraljevskog ezla sja leme. Epski fijuk uje se iz gundulievski zamahnute, i goto vo tako i ritmovane Zvonimirove lae, nasukana na morsku sigu, koja je dri u eljusti od elika, slomljena, prevaljena na pijesak, laa se sjea svoje slave, udi za novim plovidbama, mitski traje i tim svojim trajanjem prkosi vjetrovima i talasima. to opet nije sluajno, u danteovskim tercinama (Pod palubom) i esnaestercima akavske tubalice (Galiotova pesan), u utrobama mletakih galija hriplje se na veslu, hropti pod biem, majka se zaziva, trai se bosiljak djevojin pa e procvasti suho veslo, alje se malom bratu na ognjite naa legendarna krvava koulja. Turne moj lipi, lipi ter pro strani, opet iz dubina vremena, ovim prozranim i alos tivim stihom stare akavske pjesme zaziva svoju kulu na prevaru utamnieni knez (po svoj prilici Krsto Franko pan, Beko Novo Mjesto, 1671), eznui da mu s nje doleti pred vee litno tica lastavica da savije gnizdo u srca mu rani i zapiva sred dalekog svita da jo pod njom ima cmilja cvita (Turanj u Omilju).399

Nijedna dirka ne ostaje nedirnuta, cijela Nazorova klavijatura romoni i tutnji ovom temom. Kad ponu da padaju makete crnoutog orla, ono dijabolino ruganje iz Hajke i onaj jetki prezir nad hrvatskom movarom iz apca, krenue zemljom da uutkaju slatka preivaka zvona molitvena i da skupe eljezno najtee i najtvre, ono to nas je najvre sputavalo, i sjeklo nas najgre pa da dajmo rije Nazoru: Pa slijte od njeg nova zvona! Bacite U oganj naeg gnjeva Najjai lanac, batima zamahnite I plam dok crven sjeva, Vi kujte njima novo klatno! to e nam Te bronze slatka zveka? ...Gord, straan, Gospod nad vojskama molitve Sad od nas druge eka. (Zvona, u julu 1918) Pa je one godine, kad se sa krvavim ululu iz Hajke igrao prvi in ove tragedije jedne nataloene iluzije pre ao, ve oronule tjelesne snage i prikrajene pjesnike energije, sa slomljene Zvonimirove lae na troni amac na Kupi da bi cijelu svoju Hrvatsku prenio na drugu obalu i da bi poslije dvjema svojim davnim majkama, Jugovia majci, to s puklim srcem spava i Majci Margariti, to pred vratma gradskim pokraj mora plava i sad cvilu cvili dodao i treu: na zgaritu Majku Pravoslavnu. A sve ovo nie, buja, isparava se, kao iz svoga najdubljeg dna, iz ikare, ove blistave pa moda i draave poeme, koja svojom poetskom uiljenou i gustinom svjedoi da je ona Nazorova pjesnika ener400

gija, odvojivi se u ovaj rukavac, zadrala i u ovom svom tjenjem protoku dah, sjaj i zvuk svoje matine struje. Zvuno bolne i usijano spasilake, pa i opominjue zubate i repate zvijezde u onom Nazorovom sazvijeu. Ako mu je majka odista bila onakva kakvu je vidi u Uvodu zbirke Niza od koralja (1930), onda je bila, uzgred reeno, pjesnik koji je rodio pjesnika. Evo jednog pareta tog Uvoda: Meutim moja je majka ozdravila. Ali je starica ostala mrava, blijeda, lagana kao perce. Njena se put protanjila; otela se donek le tei zemaljskoj. Rano ustaje i uvijek u crno obuena, glave jo i sad ovjenane gustim bijelim vlasima eta se sitnim lakim korakom po parku i esto stane da se zagleda iznad ostrva s one strane kanala. Mama, more! Da. Ali dvoja. Na jednome lae, po drugome oblaci. Dolje svjetionici, gore zvijezde. Veli da je sve ivo iz prvog izalo. Zato ne bi sve opet uronulo samo u ono drugo, u ono gornje? Meni je uvijek udnije: kao da ve ulazim polako u nj, ili ono u me. Gledaj! I ona die svoju tanku suhu ruku prema suncu. A zrake sunane kao da i prolaze kroz njenu put. Rubovi su na ruci crvenkasti, vide se modre ile, pa gotovo i kosti. Zna veli starica sino sam se udila. Kroz ovaj sam dlan vidjela zvijezdu na nebu. A ja vjerujem, al i osjeam da je starica ba kad je tjelesno ozdravila stigla do granice gdje401

se sanja pretvara u zbilju, i da e ona ieznuti doskora ispred mojih oiju. I poimam, uz ono malo to valovi izbacuju preda me na igalo, traiti po alovima i tragove neega to nam silazi iz onoga drugog, gornjeg, mora o kome je starica govorila. To je opet neto emu je svjetlost i toplina tijelo, a osjeaj i misao dua. Uzalud se i sada muim kao i onaj moj galeb, koji Lebde svrh morskih dubina Od zore, tiho, polako, U krug se pomie tako Izmeu dviju modrina. .................... Al kad se smrkava dan, Nosi put neznana ala Krik neutjeljive boli. Moram pasti u san da vidim zvijezdu Vegu kroz svoje dlanove i doivim svoje Uzaae. Mostovi na moru nisu jo graeni; ljestve nisu dig nute; etiri arhanela lebde jo previsoko gore u dubini eterskoga mora. Da joj nije bilo sueno da se pojavi u ovom stalno ugroavanom prostoru, Nazorova poetska energija ne bi se ni onako ni onoliko istoila kroz ile ikare, nego bi ravno potekla u ovaj prostor izmeu dviju modrica, traei zvijezde svog i svakog drugog smisla kroz onaj prozirni dlan njegove majke i kroz njegove dlanove, poto se sam prenese u san. Pretpostavka ova ne namee se samo iz samih primarnih estica onog svojevrsnog402

Nazorovog usamljenitva, nego i iz onih manjih, misaonih (i poetski jo neprozraenih) odvojaka u Cvrku, Svet i Noturnu, koji u ovom treem krugu Nazorovih pjesama (to dalje, to vie, i to ee kao poezija) na mahove rastu u itave rukavce, na mahove pak postaju glavni tok. Njegovo pjesniko ja, u stalnom potmulom unutranjem gru, nikad nije prestajalo da se pita kud bi on toga polipa u sebi to ga pije (Polip), kako da svali sa sebe tu zvijer u sebi s kojom se rve dan i no (Jauk); penjalo se u kulu od slonove kosti, da bi odmah zaeljelo da se jako i gordo, njome proieno, vrati meu ljude (Turris eburnea); ono e se, sapeta zvijer, bratimiti sa Ahasverom, koji isto tako nosi svoj okov, krilo vjetra, i preklinjati ga da ostane tu kraj njega, da ga izbavi iz lanca praznine i da ga izmelemi i napoji jer on to jedini moe, jer on je oblak kini to ga vjetar nosi, a ono je pustinja edna odiskona (Ahasver); kroz dvogubu igru tajne u sebi, to ja vidjee dvogubu igru tajne Svega i zapitae se ta e biti kraj (Tajna); ispravie se u neoborivu esvinu na usamljenom ostrvu, svim talasima i vjetrovima na doek (esvina), i u svjetionik, u svim maglama i mrakovima plamno oko kome odmor daje svitanje i klike slavu jutarnji galebovi (Svjetionik); ovjekovjeie se u transcendentalnim metamorfozama, pa e uporedo s time postati na dnu morskom davni mornar, posljednji njegov ostatak, klobuk njegovog daha to se svake noi imaginarno die na povrinu i tu nestaje (Puljak), ili e se pogruiti na obali pred isparenjem iz mora, pred sivom preljom ivota, koja prede za svoju sestru, skrivenu tkalju smrt (Siva prelja). I tako sve redom gotovo u svim romantinim i postromantinim prelivima evropskih lirskih bronhija.403

Ovaj korijen Nazorovog usamljenitva, uroenog na svoju ruku. U kojem bi se sredinjem motivu uoblio i napreg nuo i sa kalemom koje bi knjievne kole najljepe iscvao i najbogatije se oplodio da nije bilo ovako kako je bilo prostor je pretpostavki, u koji ne treba gaziti vie nego to sam ja uinio, pretpostavivi samo u koju bi ikaru Nazor da nije u ikaru. Bolje je, i u ovom krugu njegovih pjesama, zagldati se u crte njegovog pjesnikog lica nego itati mu pjesniki dlan. U onom razgovoru sa Faunom iz Peskare, kad se na as obojica pretvore u strelovite i britke maevaoce, kad D Anuncio rekne o sebi da zna ivjeti hiljadama ivota pa mu pone da kao dokaze za to baca pod nos, jedno za drugim, svoja djela, Nazor ga svaki put otro doeka i posijee upadicom: Dostojevski! Nie! Kardui! Parnasijanci! eli! Bajron! Tolstoj! Eredia! Mopasan! Gete! Vitman! Hauptman! Vidi se, dakle, i ovdje neto od njegovog tiva. Piu i o Intimama, Milan Marjanovi dotakao se i pitanja knjievnog uticaja i srodnosti, pa kao kamen s kojega bi (stari junaci) skoili na svoga konja, pominje u Nazo rovom sluaju Karduija, Igoa, D Anuncija, Paskolija, Meterlenka, Nodila, Kiplinga, Selmu Lagerlef. Nazor je od ranog djetinjstva do u poznu starost bio strastan italac, poezije ponajvie, i njegovo strano tivo ide (neka ovdje bude pomenuto ono glavninsko) od Homera i Biblije preko Karduija, D Anuncija i Paskolija, preko Getea, Hajnea, Igoa, do francuskog Parnasa i simbolizma. Pokuavao sam proitavajui ove Nazorove pjesme da one meu njima koje su mi se najvie svidjele (a u kojima mi je kao po pravilu najvie izbijao dah roman404

tizma, Parnasa i simbolizma) razvrstam nekako u kuice graha, ali sam ih iz svih moguih poredaka vraao opet u hrpu: vidjelo se, dodue, pod kojim su stranim (i naim) blagotvornim suncima zrna uzrela, ali su se romantiarski, parnasovski i simbolistiki deseni katkad sticali i u jednoj te istoj pjesmi pjesnik, ni istunac ove ili one kole ni eklektik, ostajao je tvrdoglavo svoj. Neka to rade, rekao sam, ueniji i spretniji od mene, poezija ne ivi od rafova i sefova, nego od sebe. Nazor je imao dva svoja osobena vatrometa, mlazo vita i raskona, ovaj trei, ne da mu je nesvoj, ali je vien i kod drugih, kod ne malo njih. I vie je u njemu bljedolikih i brzo ugaenih iskara. U onom njegovom sazvijeu nisu ove pjesme zvijezde njegovog raspozna vanja, ali se, neke bar od njih, svojim oblikom, bojom i zrakovitou ravnaju sa zvijezdama susjednih sazvije a: ne volim poreenja po stasu ali, na primjer, sa ne kim slinim, no ne onim najsjajnijim zvijezdama Tino vim i Duievim. (ao mi je to Nazorov podvig da sa blagog akavskog mlijeka, ne zaboravljajui ga nikada, pree na trpku i slatku medovinu tokavsku, mora ovdje ostati u sjenci. A isto tako njegov ritam koji je puls poezije i njegove teze o ritmu i naoj metrici. Nadam se ipak da u jed nom posluati davnu svoju elju da na svojoj ritmikoj ragi da ne kaem quaggi, kako su se u svoje vrijeme Nazoru rugali krenem u taj na udesni jeziki beskraj, uz Nazora, koji je, mlad i grivat, na svom equusu caballusu pojurio da polomi ustaljene i svete prepone). Koliko je Vladimir Nazor bio pjesnik od vokacije, najotrije moe da mu se vidi po pjesnikom kraju. On je prepjevao D Anuncijevu pjesmu Mijeh. U toj pjesmi jareva koa pria ta je sve s njom i u njoj bilo.405

U njoj je najprije bio jarac, previt i kosmat, vrsta roga, fosfornih oiju, crn kao gavran, uvijek spreman da se bije, a na glas frule da se digne na zadnje noge i zaigra. Kad je jarac bio zaklan, kou su zgulili, iznutra ostrugali, napunili je cerovim ikama i hrastovom korom pa u kacu da se tavi, onda kamen u nju pa na klin da se otegne, da najzad doe ena i saije od nje mijeh. Mijeh je potom sluio za vodu; pun voda svih, s neba i iz zemlje, gasio je e posvuda, oraima i pus tinjskim putnicima, uivao i sam gledajui edne kako nezaustavljivo piju i kako im se vraa snaga. Zatim je promijenio nekoliko slubi: postao je brat bisagu, u njemu je bio hljeb i luk, pa poslije umno mlijeko u tali i najposlije utljivo ulje maslinovo. Onda ga jednom seljak to ga je zgulio zatee prazna, odnese na rijeku, stavi u nj glavu koju odsijee ubijenom protivniku i baci ga u vodu, u kojoj se, pun ljudske krvi, valjao dok glava ne sagnji. Izvalja ga napokon voda na neku obalu, u neko davno pogansko carstvo, gdje je jedan Egipan nae, oisti i naduva pa poe s njim pod pazuhom da se veselo kupa, ali kad naui da pliva, ostavi ga na blatnom alu sama i prazna. Nae ga onda pastir, naini od njega gajde, te iz njega potee muzika, od koje svijet postade uznesen i udesan, bor smokvama rodi, smreka sunovratom; pojavi se ena i zabijeli se pastiru oko srca kao kalinovo cvijee, ali ena to dalje, to je vie blijedjela i venula, dok ne doe ono posljednje, smrt, i uze je; kua osta pusta, i pastir akom razbi gajde, ode za njom; mijeh opet os tade izduvan i sam. D Anuncio zatim, u zavrnici, poziva ovjeka da napuni mijeh onim vinom koje e ga uiniti bogom. Posljednje strofe su strofe samog mijehaD Anuncija:40

Ti e groe brati. I za radost svoju Od mota e vino praviti: A tada, Dok se mjesec die, pusti, neka mlada Snagu mota sie u tu kou moju; I nek me napuni; i nek me raznese Ta estoka mladost! Nek me poljsko cvjee Ovjena, dok visim dok lahori kree Lovorovom granom, pa se lie trese. Oh, divote! To e bit moj zadnji in. Puknut u, zagrmjet, kad je sjaj najvei Podneva. A ti e, prignuv glavu, rei: Pij, tebi ga nudim. Tvoj sam, Zemljo, sin. Taj sudnji trenutak, u kome su pjesnici iz tronog tijela gledali kako im se gase i posljednje krijesnice poezije, izazivao je kod svakog od njih (da podsjetim samo kod nas na raspon od Kad mlidijah umreti do Pretpraznikog veera) razliit, njegov drhtaj. Vidimo D Anuncijev. Nazorov je sasvim drukiji, iz druge obale, iz drukijeg tijela i ivotne staze, iz drukijeg i drukije upuenog pjesnikog sastava. Iako meu njima dvojicom ima neke izvrnute srodnosti. Rije je, ovdje, o poetskom inu (ili moda tanije, inu poezije) i njegovom odnosu prema istorijskom do gaaju u kome se pjesnik nae, koji mu se, po njegovom vlastitom predosjeanju ili po glasu onih najgrlatijih profeta, nametne kao zemlja obeana, kao sloboda poezije, ili zaprijeti da bude grob svemu, poeziji samoj. Nazor je oevidno to mu se najbolje vidi iz stihova iziao u partizane kao himnini cvrak, kao prikovani galiot, kao neunitiva ikara i kao zvonar na spajanje40

naeg raspuklog tla. Ali osjeanje istroenosti tijela i poezije (kakvo vidimo u D Anuncijevom Mijehu) i jo, pred mrakom dogaaja, osjeanja da je i ona sama bila uzaludna, mora da se nalaze kao najdublji podsticaj da se iz poetskog ina izie u goli in ivota. Slavodobitni stih iz Autobiografije: Iz jezgra mog e jednom nii nit zamjenjuju stihovi iz Kasne godinjice (18761943): ivote moj teki, varljivi i prazni, Ti si samo vrt il kula fraza bio; Pa, jer Rije pretvorit u in nisi htio, Udes prst svoj die da te njime kazni. Istroeni D Anuncio otiao je, u pobjednikom sjaju jednog dogaaja, u komandaturu Rijeke, u onaj svoj alosni pajacgovor, i u jedini koji mu je ostao, u bengalski zavretak Mijeha, Nazor, u strahotama jedne kataklizme, sa mladim pjesnikom Jame, u partizane, u bolno grenje izmeu poezije i ivota. Gete je jednom rekao da je svaka njegova pjesma nastala povodom nekog dogaaja. Nazor na jednom mjes tu pria kako se rodila njegova mala pjesma Sprovod u Tinjanu: gledao je s kolikom ljubavlju i s koliko sakrivenog bola sahranjuju jednog malog djeaka (nosio ga je na groblje i on), i u tom trenutku duboko zaelio da ljudi isprate tako iz ivota i njega. Dirne neto, nekad samo pauina neka spolja, u pjesniki mehanizam i on se pokrene na pjesmu. Nazor, stalno obuzet vokacijom, urio je poslije svih tih dodira u svoju pjesniku radionicu, radio sa marljivou strasti i, vjerujui u tim trenucima408

da mu po staklu uvijek britko i tano ree onaj dijamantski no iz Ljutih sila, bez mnogo oklijevanja iznosio pjesme na vidjelo. Otuda kod njega toliko mjestiminih popravaka i itavih prepravaka u kasnijim izdanjima, i otuda, uprkos svemu tome, toliko onoga to kod drugih pjesnika, mnogo rjeih, ostane zamuklo u samoj radionici srca i izgubljeno na odbaenim hartijama. Vraam se onom svom davnom petrovakom gumnu, uz koje sjede dva krepka, rumena i srebrna starca, otac i sin, i gledaju kako lopata, sa otrim zvukom, baca u vjetar ovreno ito. Vidim kako vjetar odnosi oblake pljeve i kako na drugu stranu pada sveto i blagodetno rumeno zrnje penice.

409

DNO I OBALE JEDNE LITERATURE Andrieva Prokleta avlija

U svojim otrim i itkim marginalijama o mutnoj sferi umjetnikog ina ovaj veliki beletrist, ali koji se ponekad nije mogao oteti ni radoznalostima knjievnog eseja, kae otprilike na jednom mjestu da u svakoj pripovijeci, u njoj ili ispod nje, kazana ili nereena, ima jedna rije iz koje izlazi i oko koje se dalje slae sve nje no tkivo. Moda je tako i sa mjestom jedne knjige u jednom knjievnom opusu. Ako je Andri takvu knjigu napisao, onda se sa puno realnog pokria takvom njegovom jezgrom moe smatrati upravo ova njegova povijest, Prokleta avlija. Jedan sreno sliven temperamenat. Jedna uroena senzibilnost koja je rano osluhnula, i koja nikad nije prestajala da upija um tamnih ponornica ivota. Jedna strast koja je, isto tako rano, samu sebe dovela u agregatno stanje jedne sleene odluke da bezobzirno kazuje svoja otkria. I jedna mudrost koja je, odmah u poetku, procijenila glupu i opasnu ud dnevnih predrasuda pa mu, preslabom ili prepametnom da se s njima jalovo gloi, umjetniku transpoziciju uputila u manje neuralgine prostore prolosti. Ova mudrost, meutim, bila bi samo jedan manevar jednog temperamenta kad ne bi bila i neto vie: jedna filozofija kontinuiteta, jedna spuva koja brie privid410

prolosti i sadanjosti, jedno uvjerenje da smo trajniji od samih sebe, da umiremo daleko poslije svoje smrti i raamo se davno prije svog roenja. Odatle njegova glad za zagonetnom paradi i torzima prolosti, njegova zadivljujua disciplina traganja za njima, njegova rekreativna mo da sastavi i dogradi razbijene ljuske mrtvog ivota i vrati u njih njegovu ivu, pulsirajuu modinu. I pri tom on, u stvari, pravi svoj nain opsjene: most je zaista simbolian za ovog pisca, jedna njegova hronika i jedna njegova novela nose ga u svojim naslovima, i ovaj skeptik, uvijek skeptiniji od svoga itaoca, svakog puta pred njim prebaci po jedan most od same vjerodostojnosti i autentinosti da bi ga, prevedenog preko vitkog luka varke, prikovao za obalu odakle je zapravo sve kristalografija mate. Jedna kristalografija koja je imala smjelosti, ili skromnosti da ne bude nego takva kakva jest. O nainu na koji e nam fra Petar, glavni opserver i svjedok dijabolinog stambolskog mravinjakazatvora u ovoj prii, saoptiti svoja vienja, Andri kae: O ta dva meseca, provedena u stambolskom istranom zatvoru, fra Petar je priao vie i lepe nego o svemu ostalom. Priao je na prekide, u odlomcima, kako moe da pria teko bolestan ovek koji se trudi da sabesedniku ne pokae ni svoje fizike bolove ni svoju estu misao na blisku smrt. Ti odlomci se nisu uvek nastavljali tano i redovno jedan na drugi. esto bi, nastavljajui prianje, ponavljao ono to je ve jednom rekao, a esto bi opet otiao napred, preskoivi dobar deo vremena. Priao je kao ovek za kog vreme nema vie znaenja i koji stoga ni u tuem ivotu ne pridaje vremenu ni redovnom toku vremena neku vanost.411

Njegova pria mogla je da se prekida, nastavlja, ponavlja, da kazuje stvari unapred, da se vraa unazad, da se posle svretka dopunjava, objanjava i iri, bez obzira na mesto, vreme i stvarni, stvarno i zauvek utvreni tok dogaaja. Ova rutinerski prikazana osloboenost od svake spoljne geometrije prianja i fraPetrova je i Andrie va, zapravo nije ni jednoga ni drugoga, nego joj rit move treba traiti u ritmovima rijeke ljudskih nesrea koja u ovaj glomazni kotao stambolske policije vanvremenskislijepo uvire, u njemu se zbija i vrtloi i iz njega dalje izvire, uvijek jednaka i na tom svom uviru i izvoru. Soiva opservacije razmjetena su ovdje tako kao da jedno drugo treba da provjerava. U prosjene, trezvene i vitalne zjenice fraPetrove hvata se lik drugog opservera i svjedoka, hereditarno ustraenog i nepovjerljivog Jevrejina Haima, u Haimove psihotinolucidne zjenice, i lik treeg opservera i svjedoka, amilefendije, te mimoze meu svinjama, a u amilovim somnambulskim i narcisoidnim oima nemono tinja davna njegova praslika, nesreni Dem sultan, izgnanik, svakovrsna i svaija rtva i pjesnik. Ta razna soiva jedno se drugom usluno pomjera, jedno se drugom posuuje, i jedno se drugim kontrolie, a sve je to zapravo jedna unakrsna vatra i rutina jednih te istih oiju: pievih. Andri je ovdje strasnoledeno zagledan u prolost, upravo u ono u njoj to nije istorijska kulisa i kostim, nego ovjek i uporna sjenka nesree koja ga prati u slijepom kontinuitetu njegovog trajanja, gledani sa jedne zvijezde na kojoj su se moral, inteligencija i mata morali spasti.412

Andri se ovdje oi u oi gleda sa svim zlom svijeta. ini se da ga nigdje nije toliko skupio i tako gusto i otro ugravirao kao na ovom nevelikom bareljefu ljudske nesree. Kuan je, beskrajno izduen u prolost i budunost i rasprostrt preko svih rasnih i nacionalnih meridijana, ovaj kao itavo naselje veliki i visokim zidom opasani prostor koji zovu Prokletom avlijom ili, levantinski, Depozitom. Po njemu trava ne stie ni da nikne, toliko je ljudi od jutra do mraka gazi. A dvatri uboga i malokrvna drveta, rasturena samo sredinom dvorita, uvek izranavljena i oguljena, ive muenikim ivotom, iz van godinjih doba. Depari, kockari, sitni kradljivci iz bijede, svjetske varalice i opasni obijai, sjecikese i ucjenjivai, bekrije, alkoholiari i uivaoci raznih droga, manijaci, poroni starci i porokom zaraeni mladi i, prognanici, politiki osumnjieni, nabijeeni ili zabunom zatvoreni kakav je fra Petar. Nekoliko zgrada sa elijama. Gore nepromjenljivo levantinsko nebo, iza zidina Bosfor, borovi i minareta, izazovni i nedohvatni. A kad jugovina dune u nerve, ta ogromna krletka zaurla i meusobno se bezrazlono grize sve dok ne proe taj svirepi provokator: Mlak i nezdrav juni vetar, koji donosi zadah morske trulei, gradske neistoe i smrada iz nevidljivog pristanita. Avlija je kao neki Sudnji dan istorije koji traje svaki dan, kao neki sabirni logor svih ljudskih varijeteta. Sva od likova, ona ih u konanom naem doivljaju izgubi sve i zadri samo jedan: svoj. Ona izie iz svojih zidova, i to god onda oko sebe gledamo i opipamo, sve je samo ona, hidra prokletstva i zla, ilava i samo moralno proburaena onim vitekim i astralnim kopljem to je iz ruku davnog nesrenog Demasultana pre413

lo u blijede ruke njegovog nesrenog dvojnika amil efendije. Fra Petar e se vratiti kui. Sve e ispriati. U pozadini njegovih mirnih i trezvenih kazivanja prominue u magnovenju sjeni vienih sudbina, od kojih je svaka tempirana na svoj tragini zavretak. Pa e jedne zime nestati i fraPetra. Iza njega e ostati samo njegov alat kojim je kao uven sahaija, pukar i mekanik u doko lici strasno radio i svjea mrlja groba u bjelini snijega. I, jedan glas, pust kao da je pojeo svoj sopstveni zvuk, zatvorie priu. Ovako: I tu je kraj. Nema vie nieg. Samo grob meu nevidljivim fratarskim grobovima, izgubljen poput pahu ljice u visokom snegu to se iri kao okean i sve pretvara u hladnu pustinju bez imena i znaka. Nema vie ni prie ni prianja. Kao da nema ni sveta zbog kog vredi gledati, hodati, i disati. Nema Stambola ni Proklete avlije. Nema ni mladia iz Smirne koji je jednom umro jo pre smrti, onda kad je pomislio da je, da bi mogao biti, nesreni sultanov brat Dem. Ni jadnog Haima. Ni crne Akre. Ni ljudskih zala, ni nade ni otpora koji ih uvek prate. Nieg nema. Samo sneg i prosta injenica da se umire i odlazi pod zemlju. Tako se zatvara jedan ciklus zla povukavi pod svoj nirvanski pepeo i svoga oevica. A drugi odmah poinje Slijepo, nevino, sitno, tvrdoglavo, podmuklo, opako, kao stara praslika novog zla. Fra Petar je jo topao u svojoj ilovai, a ve mu fra Mijo popisuje zaostali alat, sebino, slijepo, sitno, tvrdogla vo, ravnoduno: Dalje! diktira mladom fratru. Pii: jedna testera od elika, mala, njemaka. Jedna! Moglo bi se moda sporiti moje tumaenje ovog finalnog pustobijelog pejzaa ove poeme u samoj crnini.414

Moda je ova slika polarne pustoi samo jedno lino i trenutno raspoloenje u jednom mladom fratru koji iz samostana gleda fraPetrov grob u njenoj bjelini i kog su za trenutak zanela seanja na priu i osenila misao o smrti, kao to neposredno posle tog pejzaa i kae pisac. Neka je i tako. Ali je injenica da je to to poslije svega opet poinje i to mladiu pri buenju ponovo dopire u svijest opet neto tmurno, zloslutno, puno klica zla. Platno, dakle, na kome je najtmastija paleta pesimizma naslikala smak ovjekov? Duhovna tromost i komotnost, koje su slijepe da vide prave moralne implikacije i mete literature, teko da e biti zadovoljene ovom Andrievom poentom. Ali, nije li u ovoj prii zlo tako zloudno da je i samo sebi moralo sopstvenom rukom da uree u elo ig odvratnosti i prokletstva? I nije li ono ovdje zateeno i prokazano u svom najpodmuklijem i najopasnijem trenutku, u trenutku kad se poslije jednog svog pustoenja i poslije jednog svog prividnog primirenja sprema za novu reprizu? Nije li to dovoljno moralan i dovoljno pametan mig svakom humanitetu da bude oprezan, napet, inventivan, trezven i spreman na ilave kotace?

415

GAMA I RIJE ISAKA SAMOKOVLIJE

I Zato to je bio Jevrejin ija je pripovjedaka vizija samo na trenutke naputala sobike, bakalnice i radnjice, sinagogu, kidue i kadie bosanskih sefardskih Jevreja, Isak Samokovlija egzotinou toga fakta odomaio se u prijemu svojih tekstova na prvom mjesu kao slikar ivota bosanske jevrejske sirotinje. Ukorijenjenost u toj jevrejskoj temi postala je za njegove prikazivae i kriti are, ini se, njegov prvi znak raspoznavanja. A poslije Drugog svjetskog rata ta njegova jevrejska tematska autohtonost kao da se pokazala upravo dragocjenom: bez Samokovlije reeno je jednom znali bismo vrlo malo o ivotu one muenike povorke bosanskih Jevreja kojima su u Jasenovcu i Auvicu ak i kosti zametnute i spepeljene. Kad sam proitao sve to je Samokovlija napisao, i ono nedovreno to je ruka pisca posljednji put stavila u fasciklu, moja zakljuna misao bila je ista kao i prva, samo punija: bez obzira na to da li e u njemu nai ovu ili onu mjeru umjetnike teine i da li e mu njegov problem i nain biti prisni, Isaka Samokovliju italac mora zavoljeti, ili bar osjetiti dragim. Nad njegovim stra nicama sigurno e se rasplinuti i mnoga antijevrejska grimasa. Pitao sam se otkud mu ova leerna mo. To je otud, odgovorio sam, to je ovo bio Jevrejin koji u Jevrejima nije vidio Jevreje.41

Pomiriu se s time da ovo italac primi kao igru rijei. Ali u biti zadovoljan ako to bude samo u poetku. Prije svega, u veini svojih pripovjedaka Samokov lija je, slino Andriu, iao u prolost: ambijent u koji se zavlai i kojim ruje njegova vizija jeste davno odminula Bosna, dotrajali tamni turski vilajet i nova, usplahirena austrougarska provincija; pa, prema tome, i slika koju on daje i nije, u stvari, slika ivota bosanskih Jevreja izmeu dva rata, kako se obino misli. Pretpostavimo, meutim, da se njihov nain ivota nije u sri promijenio ni izmeu dva rata, jer ih je mentalitet okoline i dalje satjerivao u njihov mentalni krug. Kakav je, dakle, taj mozaik specifinog jevrejskog naina ivota koji nam je stvorio Isak Samokovlija? Oskudan, vie nego oskudan: sa vie praznina nego kamenia, kao da ga je neki udan nemar tek ovdje ondje zapoeo. Pa i kamenii koji su u njemu bili bi malo obrazovanijem ovjeku mahom poznati i bez Isaka Samokovlije. Da se, na primjer, Jevreji obrezuju, to kod njega ima samo na jednom jedinom mjestu i to kao savreno sporedan detalj. Da se kod njih brak sklapa diplomatisanjem i pogodbom roditelja i roaka, tkanjem provodadika i provodadija od rutine, uz miraz kao essentiale negotii, i sa pirom kao krunom svega, dato je kod njega bez ikakve jevrejske, pogotovo sefard skojevrejske osobenosti, gotovo u dlaku onako kako stvar izgleda u svim slinim endogenim sredinama; ak, po Samokovliji, nikako ne bismo mogli saznati sa kakvim se sve ceremonijalom obavlja kod Jevreja sam akt vjenanja. Enterijer sinagoge, na primjer, i molitveni ritual nijedan filmski reditelj ne bi po Samokovliji mogao snimiti. Pa i spoljni oblik molitve kod kue jedva se vidi, a kod pojedinih molitava navode se samo41

njihova imena (na primjer arvit, kidu, kadi, avdala), i uglavnom se tek iz konteksta pripovijedanja, pa i to ne uvijek, moe zakljuiti ili naslutiti kakva im je namjena. Slino je i sa jevrejskim praznicima; iako oni, kao i mo litve, esto ulaze u duevni ivot njegovih junaka, on e u najboljem sluaju tek ovla dotai njihov tradicionalni smisao ili njihov specifian nain slavljenja. Isto tako, samo e nam rjenik pouzdano pomoi da se snaemo u crkvenoj i laikovjerskoj hijerarhiji (hazan, haham, cadik, salijah itd.). U kunim enterijerima, kako sirotinjskim i bojakim, tako i gavanskim, u koje katkad uvrati, rijetko emo sresti neki specifino jevrejski rekvizit; obligatno kandilo jedva se vidi u svom spoljnjem krokiju, nego se daje redovno kao igra plamena, jo bolje, kao simbolsko ovaploenje atmosfere i psiholokih stanja, a isto tako obligatna mezuza prisutna je samo imenom, tek se nasluuje kao neki vaan religioz ni rekvizit, te po piscu uopte ne bismo mogli saznati da je to, u stvari, na pergamentu ispisana molitva za zatitu stana od zla, stavljena u limenu cjevicu koja se nalazi na poasnoj, desnoj strani ulaznih vrata. Ko bi tragao za nonjom i nainom odijevanja kod bosanskih sefardskih Jevreja, od Samokovlije ne bi mnogo saznao; talet, na primjer, to jest plat kojim se oni ogru pred molitvu, esto se pominje, ali se Samokovlija nigdje ne zadrava na njegovom izgledu, dok emo, na primjer, kod fesa i akira, primljenih od domaeg muslimanskog ivlja, naii ponekad na prilino opsene deskripcije, mada ni one nisu date u etnografskom smislu. Od specifinosti u jevrejskoj kuhinji prisutan je uglavnom popularni pastel, ali se ba ta specifina jevrejska vrsta bureka nigdje ne opisuje, dok se, na primjer, kokoije meso i orba pue i ute u bezbroj zazubiavih418

varijanti. Razumije se, Samokovlijini junaci ne mogu govoriti svojim starim maternjim jezikom; ali bi kod pisca okrenutog ka specifinostima bilo pojedinih izraza iz toga jezika neuporedivo vie, i po Samokovliji bi hispanologija (zaintrigirana za ovaj dragocjeni fenomen jer su bosanski sefardski Jevreji govorili, u stvari, starim panskim jezikom iz XV vijeka) sigurno ostala kratkih rukava. Sve ovo, dakle, to bi moglo sainjavati specifian nain jevrejskog ivota, bar obiajnu i spoljnu njegovu stranu, Samokovlija daje turo, zapravo sasvim ovlano. Ostaje se vie nego pod utiskom da on za tu stranu ivota uopte nije zainteresovan. A provjeravanjem se moe utvrditi da je i ne zna bogzna kako. Osim toga, u ovu relaciju mora da ue i injenica da on nije uvijek ostajao u takozvanoj jevrejskoj temi i da se njegovi najvii pripovjedaki dometi, a pogotovu karakteristine crte, nalaze i van nje. Moda je, meutim, Samokovlija transponovao neke dublje jevrejske specifinosti, one u sferi mentalno psiholokoj, kao to je to jednom i primijeeno. I moda se one mogu otkriti i u samom njegovom kreativnom uglu gledanja. Prije svega, ne bi valjalo podlei uobraenju da postoji neki potpuno nekolebljivo omeen kategorijski obrazac prema kome bismo mogli utvrditi i kod Isaka Samokovlije (ve u prvim kritikama istaknute, ili bar na tuknute) elemente takozvane jevrejske due. No primiu, bar naas, rizik takvog obrasca. Ako bismo, na primjer, kao primarnu specifinost u mentalnom sklopu Jevreja uzeli strah od nejevrejske okoline, i kornjain oklop i mimikriju kojima se taj strah od nje brani, pa s takvom jednom predilekcijom prokrstarili kroz Samokovlijine419

tekstove, ostali bismo potpuno praznih ruku: od takve jedne jevrejske mentalne specifinosti nema kod njega ni traga; pa ak ako dopustimo da ona za njega kao ivotni fakat i postoji, moramo konstatovati da ona stoji van kruga njegovih pripovjedakih radoznalosti; a one nekolike njegove pripovijetke napisane na drastino izuzetne situacije, u kojima je faistiko fiziko iskorjenjivanje izazivalo smrtnu paniku i koheziju ne samo kod Jevreja nego i kod ostalih isto tako ugroenih, ne dokazuju u ovom smislu nita, i u njima se, uostalom, i ne nalaze njegovi najfiniji pripovjedaki rascvati. Ono to moemo osjetiti u inae minuciozno seciranim duama njegovih jevrejskih junaka, i to ne kao neki teki talog nego kao neku laku, istina, stalno prisutnu sjenku ukraj oka, nije njihovo strahovanje, ili bar neko aktivno zaziranje od inovjerne okoline, nego neka vrsta njihove automatske zatvorenosti u vlastitom krugu; ali karakteristino! tu zatvorenost on nigdje ne crta kao neku prirodnu miju rupu pred antijevrejskom nakostrijeenou okoline (koja kod njega i nije takva), nego kao spontanu koheziju vjere kao spasenja, karakteristinu uostalom i za samu tu okolinu, iji e junaci kod drugih bosanskih pisaca uzdahnuti za Mekom i Medinom, Rimom i Kremljem pravoslavnim, jednako uzdisajno kao i poneki Samokovlijin cadik zbog kobi dijaspore. Moda bi najbolje bilo rei da Samokovlijini jevrejski likovi svoju nejevrejsku okolinu osjeaju prosto naprosto kao prisutnu, gotovo bezoblinu i samo na parad i na trenutku uoblienu, jer pod stalnom presom svojih muka i snova nemaju kad njome da se bave, ni rata. U jednoj pripovijeci Jevrejku, osuenu da vijek vje kuje sa hadumom, polno uarenje odvede Muslimanu. Bijes koji zbog toga spopadne Jevreje, i to onaj interni,420

slobodni izlijevani, ne svaljuje se na spoljnjeg narui telja kohezije nego na unutranjeg, i vrhunac mu je u rabinu. Kad poslije stotinu godina jevrejsko groblje do bije ogradu, grob krivognekrivog haduma, koji se utopio u bunaru, ostaje van zida. No valja odmah dodati da u taj odnos Samokovlija ulazi sasvim sporadino, i to ne radi eksponiranja neke jevrejske mentalne osobenosti, nego radi napinjanja dramatike; sr pripovijetke nije u toj specifinosti reakcije, nego u neem sasvim drugom, jednako jevrejskom kao i svaijem. Moda je u tom smislu jo rjeitija druga jedna pripovijetka. Jevrejska deriad na sve mogue naine poniavaju i ikaniraju jevrejsku djevojicu koja je naruila koheziju: rodila se plava. Ali ovaj odnos Samokovlija i ovdje samo okrzne, i krv pripovijeci daje jedna ira misao: ovjek jo kao dijete ponese onaj sprit grgaire, duh krda, koje prema izuzetku, kad je snaan i nametljiv (kao u jednoj drugoj pripovijeci), postaje podloniko, a tiransko kad je izuzetan nevino i nenametljivo. Kako, pak, nejevrejska okolina osjea Jevreje i kako se prema njima odnosi, i to isto tako ostaje van Samokovlijine pripovjedake orbite. Ima, dodue, jedna njegova pripovijetka u kojoj katoliki susjedi, elemenat dakle od koga bismo najprije mogli oekivati siktaj une sene i kultivisane inkvizicijske zmije, postupa moralno isto, bez ikakve spekulativne pavlake, ali taj i takvi detalji najvjerovatnije su samo potezi kojima on simpatije za nekog svog junaka rairuje do apsolutnosti; nasilno te detalje rastezati do dimenzije neke opte slike o stavu nejevrejske okoline prema Jevrejima, oevidno bi bila samo naa proizvoljnost. Kroz takve pojedinos ti sluti se, dodue, status sefardskih Jevreja u tamnom vilajetu, osjea se da ive u tolerantnom komiluku, u421

jo nerazbijenoj atmosferi uglaenog pisma kojim se sultan zahvaljuje panskom dvoru na dobro mu dolim kontingentima jevrejskih zanatlija, trgovaca i uenih ljudi. Ali nam je ba Samokovlija sasvim tanak izvor u tom pogledu. A da je njegovo osjeanje svijeta nalazilo neki svoj sreni kreativni medijum u bilo kakvoj specifinoj boji jevrejske due, pa i u tom jevrejskom strahu od nejev rejske okoline kao specifinoj mori te due, njegova bi kamera, logino, morala iroko zagaziti i u nejevrejsku okolinu kao arite toga straha, uopte zavirivati u taj strah reciprono iz svih uglova, iz ugla Jevrejina kao i nejevrejina i antijevrejina, i sve te uglove hvatati moda iz nekog svog ugla. A Samokovlija, kad ga hukovi pripovijedanja nanesu u tu, na primjer muslimansku okolinu, svratie u nju tek s nogu, i radi ega? radi pjeva mujezinovog iz nostalgine visine ili daljine, radi behara po muslimanskim batama i sevdalijske provale utarabljene djevojake ploti, radi veselih harmonika po teferiima i bestiljima, pa e i to, tako rei, u istom trenutku demuslimanizovati, uiniti prosto projekcijom ili kontrapunktom nekog psiholokog stanja svog jevrejskog junaka. I to e biti sve. Pravi poraz doivjeemo ako krenemo u Samokovli jino djelo s oekivanjem da emo u njegovoj prozi nai jednu drugu, mnogo prokazaniju, jevrejsku mentalnu crtu: poslovinu jevrejsku solidarnost, kao nalije je vrejskog straha, ili, moda, kao lice svih jevrejskih nalija. Jevrejskim siromacima, svakojako osuenim kuka veljima i bojacima, kroz ije ivote i smrti Samokovli ja i gleda u ivot, jevrejski gavan ukazae, dodue, po mo, ali tek u njihovom skonavanju i u vidu milostinje,422

vjerski pohvaljeno, bogobojazno ili bogostidno, ugleda svoga radi ili u mekom tucaju line dobrote. Po slukinji e poslati kokoiju orbu pralji nekoj na umoru, ni ta naroito to je tako po Talmudu kao i po Kuranu, kao to je arapska rije za milostinju, sadaka, u srodstvu sa hebrejskom cadik. U poslovnim, pak, odnosima s jevrejskom fukarom dobrostojei Jevrejin bie hladan kao sam interes, na sve njene ivotne molbe nee otki nuti ni gram od svoje samoivosti. U jednoj pripovijeci nagon za odranjem dvojicu Jevreja dovede do dra matskog sraza u kome jedan razbije u paramparad svaku socijalnost, a nekmoli jevrejsku solidarnost. Boga tom, naime, Jevrejinu napokon se rodio dugo sanjani sin, dijete jedva izaeto, prvo i posljednje, drago kao bogatstvo, ivot neto to roditelji osjeaju kao obes mrenje i svoga ivota i svoga bogatstva. Ali mali je krljave, i mjesecima ostaje takav do beznaa. Jevrejska vidarica, kojoj se u oaju obrate, najzad ih skloni na dojilju, enu hamalina ali obilnog mlijeka. Dojilji je jo dobro na mlijeku njen vlastiti sin, i jednu sisu obiljee joj Solomunovim slovom: sisa je odsad vlasnitvo njihovog sina, i samo on smije da je doji. Ali jadni kr ljavko ne napreduje, pa se javi sumnja da mu mlijeko oduzima dojiljin sin. Kratak, neumoljiv zahtjev: ili obje sise (za litar kravljeg mlijeka dojiljinom sinu), ili e oni najmiti drugu dojilju! Majinskim nagonom dojilja se odupire nagovorima svog mua, koji se i sam hrve sa nagovorima bijede. Dramu rjeava druga siromana Jevrejka: dojiljinom sinu daje svoju sisu da bolesnom hamalinu ne propadne ova dobrodola zarada. Ove uci jenjene majine grudi moda bi mogle podsjetiti na sa blasnost ajlokove funte mesa, ali su im i funkcija i kontekst oevidno drugi: ovdje Jevrejin oduzima majino423

mlijeko Jevrejinu i Jevrejka ga daje jevrejskom sinu. Vraam se solidarnosti: dvije Jevrejke su solidarne, ali kao majke, i dva oca su se nala u jezivom dramskom sukobu, zaboravivi potpuno da su Jevreji. Produimo li ovom crtom provjeravanja, ni sa srebroljupstvom ako bismo ga uzeli kao jedan jevrejski mentalni koeficijent u biti ne stoje stvari drukije. Tu se traganje u samom poetku nae u jednom vakuumu. Samokovlija, naime, vrlo rijetko svraa u carstvo novca, u radnje, kue i due bogatih Jevreja; pa samim tim vrlo malo saznajemo od njega i o mentalnoj sedimenta ciji novca, tamo gdje je i njeno carstvo. Ali emo, ipak, vrlo mnogo novca sresti tamo gdje ga najmanje ima, kod njegovih siromanih Jevreja, ne u ekmedama dakako, nego u duama. No, tu novac nije ni nezasitost, ni tvrdiluk, ni sveugasitelj i svepostizatelj, ni blenda fetia nego hamalskim teretom pritisnuta, kundurdijskim ekiem ekiana, ili polom razgarana mala sanja da se dokui minimum, zadovoljstvo trpezice, bijeli duek ljubavni, mir svete subote. ute rupe i mededije jesu unutranje oi i Samokovlijinih junaka, ali novac je to u svakoj varijanti urbane psihologije, kao u ruralnoj zemlja. Kod Samokovlije ima ak jedna scena u kojoj jedan prijeki i surovi Jevrejin tresne na sestrinim zarukama pred zarunika, kao kost pred psa, deset dukata miraza sa rijeima da ovaj ne uzima njegovu sestru nego njegove dukate, a zarunik mu ih, iako gola sirotinja, baci nazad i ostane pri rijei. Tako e se i drugi neki Jevrejin jednog dana, mimo iijeg oekivanja a organski, iz petnih ila, pobuniti protiv svih pritisaka koji su ga kao ovjeka spljotili i iscijedili, i riknuti protiv Boga i rabina. To se dogaa na tlu religioznosti, koja bi se jedina mogla uzeti kao424

zajedniki koeficijent u mentalnom sklopu svih Samokovlijinih Jevreja, jer je u njoj viemanje svaki njegov Jevrejin pokiseljen kao u turiji. Ali se ni ta religioznost ne moe primiti kao neka specifina jevrejska crta, jer postoji i kod nejevrejskih komija, samo to je kod Jevreja moda vie usjela, a to je mnogo bitnije i to posvjedoava i pomenuta pria o Jevrejinovoj pobuni Samokovlija se tek usput i koliko mora zadrava na epidermi njenog ceremonijala i na njenoj socijalnoj anatomiji, i vidi je u prvom redu, i sa punom kreativnom strau, u njenom individualizovanom psiholokom znaenju. Tako nema Samokovlije slikara specifinog jevrejskog naina ivota i specifine jevrejske due. Ima samo jedan otuni koordinatni sistem sociografskog gledanja na literaturu i jedan na tuni, vjerskonacionalni koordinatni sistem, iz kojih se, kao ukleto, nisu mogli sasvim da izbave ni finije umjetniko ulo i knjievna erudicija. I, sreom, ima jedan drugi Samokovlija. II Ve je u prvom prijemu prve Samokovlijine zbirke pripovjedaka udaren akcenat na jednu njegovu pripadnost, na to da je on pripovjeda jevrejskog donjeg drutvenog sloja i dna, i da pretean dio njegovih likova mahom nosi stigmu tjelesne defektnosti ili tjelesne obiljeenosti, fizike dotrajalosti, bioloke deformacije, psihike iaenosti ili neke ve patologizovane uiljenosti. Pravi Prokrustov krevet za teoriju tipinoga! Ova njegova pripadnost jeste upadljiva, tako rei, sama se sobom otkriva, ali je u isti mah i ljuska koja sakriva jezgru.425

Intriga poinje prvo od injenice da Samokovlija svojim drutvenim poloajem nije pripadao svijetu kome je pripadao knjievno i, dalje, da je kao to sam pomenuo dobar dio svojih pripovjedaka, meu njima i one prave samokovlijske, ambijentirao u Bosnu kao turski vilajet, koji je iezao prije njegovog roenja, i u Bosnu, kao novu austrijsku provinciju, u kojoj je proivio djetinjstvo i ranu mladost, da se, dakle, negdje iz svojih etrdesetih (kad se naglo javio u literaturi kao ve sasvim zreo i samosvojan lik) poeo okretati doivljajnom kompleksu djetinjstva i rane mladosti, i preko njih, najvjerovatnije po ostacima turske atmosfere u austrijskoj Bosni u per analogiam, sefardskoj prolosti u Turskoj. Otkuda to da se on iz distance svojih zenitnih godina (a kod njega to znai: i iz distance svog prvog starta, jer su mu smrt i zenit tako blizu) vraa meu Sefarde svoga djetinjstva i u kamen starih sefardskih grobalja, izlazei pri tom iz svoje drutvene ljuture i strasno se zavlaei pod kou onih Sefarda to tavore pod hamalskim teretom, sa kundurdijskim ekiem i za malopro dajnom tezgom? Da nije posrijedi neka ponesenost da se otme zaboravu i objavi svijetu jedna, knjievno do tada neotkrivena egzotika, svojevrsni nain ivota i svojevrsna dua sefardskojevrejske oaze u Bosni proza Samokovlijina to sama iskljuuje, vidjeli smo. Radi li se, moda kod njega o nekoj boleivoj samilosti prema ponienima i uvrijeenima, kakvi su Jevreji, i oni najponieniji meu njima, ili moda o nekoj, socijalno potkanoj, o romantiarskoj dispoziciji? to se te boleive samilosti tie, Samokovlija jeste neprekidno pod jednom moralnom temperaturom, ali on nije sentimentalan pisac; a kad42

je u Plavoj Jevrejki, jednoj od pripovjedaka koje tako malo lie na njega, uzeo neto kao romantiarski zalet, dolo je do pravog iaenja pripovijedanja iz uroenih zglobova njegove proze, jer u njemu nije bilo niega od romantiara. Ili je on, moda, u onoj svojoj stalnoj, jo bih rekao uiljenoj potrebi da kazuje sebeumjetnika kroz donje jevrejstvo, kroz sefardsko dno ponajvie, za stao pri pojavi straha da bi se svojom mranom slikom, kao u isti mah neumitnom hoenee tekom optubom zamjerio bogatom jevrejstvu, pa je stvari temporirao u ono komotnije, taktiko nekad bilo? Valja dopustiti da bi knjievnobiografska akribija mogla moda utvrditi neto i od toga straha i njegovog djelovanja, ali teko da bi se vor s toga kraja mogao razmrsiti kao aka u oko bije onaj Samokovlijin bogati Jevrejin koji, sirotom Jevrejetu sa usana, kupuje, majine grudi za litar kravljeg mlijeka; u Svadbenom lijetu pak (pripovijeci od onih iaenih, iz nesvoga zaleta napisanih, ali u ovom kontekstu vrlo rjeito) mnogo je, dodue, jedne na silu boga burlesknosti, ali isto toliko i otvorene averzije prema jednom efu izvoznog preduzea, koji, istina, nije Jevrejin, ali nije ba do te mjere ni nejevrejin da bi bogati Jevreji bili tako nemudri da se ne sjete kako je na nianu i tamo neki meu njima. Ako bismo, dakle, kojom sreom, i utvrdili strah o kome je rije, taj strah bi se vrlo brzo obrnuo u argumenat protiv pretpostavke o taktici iz straha: znai da je neto, jae od toga straha, inilo u Samokovliji da se sasvim zaboravi. Meutim, ba i nije sasvim tako da bi Samokovlija imao na svojoj paleti za gornje jevrejstvo samo sepiju, a za donje pastel. To uopte nije njegova intimna gama. Nai e se i kod onih dolje Jevreja samo kad ih malo42

bolje razgledamo ne ba malo od sorte ravnodunih, kasno ganutih prema blinjem, dobroinitelja i dobroeljitelja iz nekog blieg ili daljeg rauna, traginih savjetnika iz beslovesne skuenosti, prepredenih zatezala, istananih meetara, bestijalnih birtijskih zabadala, grubih arijskih podrugljivaca, surovih prznicapijanica, majstora i majstorica na pamuk krvopija, pa e mu ak i djeju naivnost zahvatiti tamna sjenka starijih ponekad e i djecu obuzeti neka bestijalnost ili neki zauujui sadizam. Ali intriga o gami Samokovlijinoj dostie svoj vrhunac u jednoj drugoj njegovoj zabavljenosti, dovedenoj do usijanja. On je suvie esto i suvie dugo u svijetu defektnosti, obiljeenosti, deformacije i izglobljenosti da bismo to mogli smatrati njegovim sluajnim i uz grednim izletima u taj svijet. Naprotiv, builice njegovog otkrivanja ivota ba tu najrevnosnije rade, tu je on u svome, opservacija mu tu dobiva etvore oi, rije poetsku potenciju, cijelo prianje dramsku dinamiku i jednu snanu rjeitost nedoreenoga. Otkuda kod njega toliki afinitet prema ovom svijetu na mrtvom kolosijeku ivota je li to jedna nijansa oboljelosti od tmina ivotnih, neke oi mraka, jedna nijansa krtijeg sljepila za svjetlost, moda i jedno bolesno samouivanje u izvraanju utrobe ivota, slino nemonoj i pakosnoj osveti zla (kao to je to kod nekih pisaca), ili je to kod njega jedna naivna samoobmana da e zlo ivota do biti u njegovoj literaturi na svojoj panorami i reljefu ako je podjednako nakrca i isto drutvenim posuvrae nostima meu ljudima i biolokim defektnostima i optereenjima? Ovo prvo nije posrijedi, sasvim sigurno. Samokovlija, dodue, ima dva takva mjesta (jedna scena utapanja u pripovijeci o zaviajnoj rijeci i finale te428

pripovijetke), koja bi najvie mogla da miriu na neku morbidnu gamu, pa je jednom na njih i bio baen traak takvog komentara. Ali je znaajno da su ba ta dva mjes ta papir i da su se nala u nebranom grou ove pripovijetke, koja je sva u panegirinim pokliima zdravlju prirode, jo vie prirodi samog zdravlja. A da je Samokovlija pravi pisac sepse u ivotu ili pisac ivota kao sepse, on bi se, logino, teinom svoga talenta navalio na septina stanja, u prvom redu u sferi psiholokoj, tim prije to je pisac sa naglaenim psiholokim aspektom. On, meutim, to ne ini. On e, na primjer, nai enu kojoj su boginje od djetinjstva, i k tome jo jedno bijelo oko, totalno obeznadili polnu elju, i polni e joj nagon jo baciti u doivotnu tamnicu udajom za haduma, ali to nee uraditi zato da bi u liku od takve predestinacije naao rudnik patolokih iskopavanja, nego sa sasvim drugom namjerom. Nai e, isto tako, starog udovca, ogrezlog jo u svakojake i votne jadove, koga e posljednji polni impulsi i plan o jednoj maloj ljudskoj srei baciti u opsesiju nove enid be, ali i to e Samokovlija izvesti potpuno van tkiva ove literature koja je ovdje dovedena u poreenje. Starog bojaka pijani olo osigurae u birtiji, to jest saznae taj siromaak da su se kladili u njegovu skoru smrt, pa e mu u bolesti doi pred oi to osiguranje i stae da ga potresa strah od smrti, ali ni sa ove zahvalne ivice ivota i smrti Samokovlija nee pogledati u ivot i smrt kroz prizmu takve jedne literature. U jednoj pripovijeci pojavie se djeak imbecil i padaviar, ali samo kao prilika da se jednoj eni koja ga je posvojila, poslije gubitka mua, jedinog djeteta i mogunosti zaea, razbije, odnos no jadno ispuni jedina jo u ivotu elja: itanje kadia, molitve za duu; samo zato, dakle, da bismo sagledali429

ovjeka kroz njegov gr za izbavljenjem iz osamljenos ti i produenjem poslije smrti, bar pomenom imena ako ne porodom, da bismo ga sagledali kroz silinu toga gra, koji ne poputa ni onda kad ovjeku prodre u svijest da je iluzoran. Bilo bi vie nego nategnuto otkrivati u ovoj pripovijeci neke oi mraka, neku Samokovlijinu kreativnu sklonost ka prodoru u patoloko. A sve se ovo iskljuuje i samim tkivom njegovih pripovjedaka. Jo manje je mogue utvrditi kod njega ono drugo, neku samoobmanu da e jakim dozama biolokog proiriti panoramu tamnih strana ivotnih, ili, moda, produbiti, projasniti pojave isto drutvene posuvraenosti. Samokovlija nije ekstenzivan pisac, nije od onih koji djeluju irinom povrina, nego od onih koji sputaju vertikale u dubinu: kao to su njegove pripovijetke daleko od toga da poslue kao socioloki etnografski i slian kompendij, tako nisu ni herbarij vrsta zla. A pisac i ljekar uopte se ne bavi odnosom socijalnog i biolokog. Padaviar je kod njega prosto padaviar, imbecil imbecil, pijanica pijanica; bioloka konstitucija uopte stoji pokraj socijalnog statusa i psiholokog profila nigdje kod njega ni najmanjeg izleta u reciprocitet socijalnih i biolokih proimanja. Gama je njegova na drugoj strani, sakrivena iza svih tih strana. Iz njegovih linih iskaza i iz svjedoanstava njego vih prijatelja zna se da je Samokovliju napast pisanja uzela jo u kolskim klupama. To to se on javio u literaturi tek iz svojih etrdesetih, nikako, dakle, ne znai da je to bila neka iznenadna, naprasna i stihijska erupcija, udna i neobjanjiva moda i njemu i njegovoj okolini. Otkuda toliki mk izmeu intimnog poetka i izlaska na arenu, da li je posrijedi bio neki strah, ili stidljivost,430

ili pretjerana kritinost, ili jedno dirljivo knjievno potenje, ili rat, ili sticaj nekih linih okolnosti, ili od svega toga pomalo ostavljam vrlo dragocjenoj brizi i akribiji literarnobiografskog istraivanja da to uradi, ili objavi ako je ve uradila. Za to vrijeme Samokovlija je prvim, djeijim okom ugledao zaviajnu bosansku kasabu meu fantastinim drinskim sklopovima u njenom novom ivotu ve desetogodinje crnoute okupa cije, svjeim ulima rane mladosti upijao je Sarajevo iz gimnazijskih klupa do svoje dvadeset i prve godine, onda medicina u Beu i medicinar na frontu etiri godine, da se sa dvadeset i devet godina vrati kao ljekar u svijet svoga djetinjstva i rane mladosti, doivi tu jo jednu gluhu bosansku kasabu na maloj rijeci pod padinama grdne planine, i da sa trideset i osam godina pone sagledavati sav taj ivot iz avlije jednog jevrejskog bojaka na umoru, u prvoj svojoj objavljenoj pripovijeci. ta je za to vrijeme ulazilo u njega iz literature, ne znam (i teko da se zna), a sa razlogom se moe pretpos taviti, i za to ima nekih indicija u njegovoj prozi, da su i medicinske nauke, biologija naroito, odkrinule pred njim svoje horizonte. Za prvom pripovijetkom reale su se kontinuirano druge, i otkrivale s novim potvrdama jednu finu senzibil nost, otru opservaciju i jedno ve sasvim sedimentirano osjeanje svijeta, jedan sasvim stabilizovan intimni ugao gledanja. Teko se oteti nametljivom utisku da je to njegovo osjeanje svijeta, tek poto se sasvim obliko valo i vrsto sjelo u njega, poelo da budi i u svoju iu da skuplja cio doivljajni kompleks njegovog djetinjstva i mladosti, i da svoja svjea, radoznala ula dri otvorena prema svemu oko sebe, transponujui sva svoja uzbuenja u umjetnike organizme pripovijetke sa uroenim431

smislom za njeno ivo blo i dah. Sve me upuuje na to da povjerujem da je zaista tako morala izgledati njegova unutarnja geneza. No i ne bi bilo tako, ili ba sasvim tako, ono stvarno ime je Samokovlija odmah zazraio, zbog ega je dobio pozdrav i to je plijenilo ak i onda kad je bilo drukije nego ovdje shvaeno, bila je njegova strasna, moda bi bilo bolje rei prirodna okrenutost prema egzistencijalnim problemima, upravo egzistencijalnoj okosnici ovjekovoj. Ve u prvoj njegovoj pripovijeci zazvualo je: izu bijan, izmrcvaren svim moguim ivotnim jadovima, stjeran u krletku izgubljenosti bez ikakva vidika i izlas ka, ovjek e ipak, pod impulsom ivota, nai mjesto svoga grijanja pod suncem, makar i najjadnije, i pred licem smrti kosti e mu potresti panika za ivot, za ne prekidni ivot, i za onaj za koji vjeruje da e mu trajati i poslije smrti. U drugoj jednoj pripovijeci (manje uspjeloj, ali nije sad u pitanju to!) Samokovlija e mirno sluati alkoholizovanu priu ovjeka koga je tenja za sreom bila jednom uputila usponom u bogatstvo, ali to nije bio njegov put i ma koliko da se upinjao da se njim penje, neto ga je, nesavladivo kao gravitacija, vuklo dolje dok ga najzad nije strovalilo na dno, do sandueta inuva po vaarima, do arijske ege s njim, do rakije i ruma, do stida i prezira od strane vlastite porodice; ali to njegovo neumijenje bilo je u stvari njegovo nehtijenje, to je bio nekakav unutranji prst boji u njemu, nekakva njegova unutarnja moralna mjera, strana tolikima, ali koju e on i dalje slaviti u sebi uprkos svemu. U jed noj pripovijeci, jednoj od najuspjelijih, okovani polni nagon nai e svoj izlaz iz boginjavog lica i bijelog oka i puste odaje muahaduma u svoju slobodu i ljepotu,432

slijep u svojoj omami za sve; a s njim u dramskoj igri bie pusto i jadni kraj ljudskog bia od koga je udljiva ala prirode napravila nekakav sivi srednji rod, jedan i kad se kompenzuje u dobroti prema ljudima i ivotinjama. U dvije, pak, pripovijetke, od kojih je druga korelativ prvoj, ivotna nuda, kao najbolji ovjekov savjetnik, dva ljudska bia spojie kroz peripetije raz nih otpora u jedan spoj ljubavi i prijateljstva do visine najfinije ljudskosti. To isto bie varirano jo jednom, u jednoj pripovijeci sa egrtom i majstorovom djevojicom, koje e konstelacija napraviti neprijateljima, ali e ih u neoekivanom dramskom raspletu zbliiti neko instinktivno osjeanje zajednike nevolje, taj isto eg zistencijalni instinkt. U ve pomenutoj prii, nagonski poriv da se preko djeteta produi linost i bogatstvo bezono e postupiti prema isto takvom nagonskom porivu, samo sad porivu da se odri gola egzistencija i njeno krvno produenje. Sve smo vie u drami egzisten cijalnih poriva i nagona. Ve sam pomenuo pripovijetku o eni i posvojenom djeaku padaviaru, a u tri pripovijetke bie varirano nagonsko u majci: u jednoj e se ona, kao ena, odrei posljednje anse u ivotu samo da joj u dui djeteta ne bi ostala doivotna rana, u drugoj e se, poslije bezbrojnih uzaludnih izlazaka na eljezniku stanicu da doeka sina iz rata, baciti pod voz, a u treoj, veerka u golom sobiku sa kericom jedne e se mrazne zimske noi pripiti uz dijete, dati mu ono jedino to jo ima, toplinu svoga tijela, i sutra dan e obje osvanuti smrznute, pticamajka i pticaki. U jednoj pripovijeci Samokovlija e dati jedan potmuli ovjekov strah, strah od crnih dana, strah koji je zakopao pod kruku up teko zaraene uteevine, pa i kad ratnom pozadinom zavlada glad, glad u kojoj djeca433

ponu traiti pravu zemlju vjerujui da se od nje mogu napraviti pravi kolai za jelo, ovjek jo ne vjeruje da su to ti crni dani, i ne otkopava, sve dok mu suje vjerje jednu sluajnu sjenku ne protumai kao znamenje da je prevrio svaku mjeru i da e ga oinuti strana kazna boja; a taj ovjek je jo jednom nogom u grobu, i dovoljno je bilo samo da sluajno lupi glavom o dovra tak pa da umre. U jednoj pripovijeci, da bi u pusto svoje egzistencije unio malo ivotnog zelenila i hlada, ovjek e krenuti po pelivanskoj ici jednog svog spa sonosnog ivotnog plana, i kad je uz silne strahove ipak nekako pree, na drugom kraju zatei e umjesto tople bijele enice, dugo sanjanog novog sunca u kui, jednu grbavu djevojku koju hoe da mu poture, pa e planuti i definitivno pljunuti u lice svim i svemu, ro acima, prijateljima, vjeri i rabinu, on, do tada mirna bubamara Boja. Samokovlija e isto tako zai u jedan od najegzistencijalnijih, u poriv ljubomore, i u njenoj drami u ensku e ruku staviti svirepo poigravanje, a u muku slijepi afektivni no. A ne moe se nikako uzeti samo kao prost poetski izlet u prirodu ona njegova pripovijetka u kojoj on ide u divlji pejza planinskih sela i nalazi u njemu divaidiota: inkarnira ovo bie u sebi neku slijepu silu, i snagu prirode, i kroz njegovu njisku ne predosjeaju seljaci ove divljine samo kiu, nego uopte pred tim biem, pred tim iskljuivim, ogoljenim nagonom ivljenja, poduzima ovjeka neto nelagodno, kao strah. I, konano, u samom Samokovliji javie se jedan egzistencijalni nagon, jedan poriv pobune protiv svih ivotnih pritisaka, i u jednoj svojoj lirski na dahnutoj prozi (sa nakalemljenjima koja joj sniavaju vrijednost) otii e na zaviajnu Drinu i disae s njom ljetnom, sunom, nabujalom, olujnom, i sa fantastinim434

klisurama nad njom, sa svom tom divljom prirodom, u ijoj e slobodi i istoti oblika i disanja dati poetski podtekst osloboenja i oienja ovjekovog. Samokovlija, dakle, vidi ovjeka u golotinji njegove egzistencije: ovjek i smrt, ovjek i njegovo produenje u djetetu, ovjek i goli ivot, ovjek i ljepe mjesto pod suncem, ovjek i seks, ovjek i ovjek, ovjek i norma. Njegova opservacija i mata kao da nemaju oiju za drugo. To, samo iz negativnog vida, potvruju i ona nekolika njegova pada (bilo u itavim pripovijetkama, bilo u njihovim dijelovima), koji su uvijek koincidirali s njegovim, sreom malobrojnim zaletima u nesvoje, u neegzistencijalno, ili sa njegovim izlascima iz svoje intimne game (u neku knjievno ili moralno sugerisanu gamu), pa im se ve samom tom koincidencijom ot kriva kauzalnost. Ima neto oevidno: donji sloj i dno jevrejsko (i kao donji sloj i dno i kao jevrejski) pravo su hrvalite gole egzistencije. Je li Isak Samokovlija svoju gamu upio iz njega? Ako stvar tako uzmemo, onda moramo dodati da nije iskljuivo iz njega, jer on, i to bez podbaaja, ide i u drugi, moda jo suroviji prostor egzistencijalnog, u divljinu planinskih sela, o emu svjedoi pripovijetka o zakopanom upu i ona u divuidiotu, pa (sa podbaajima) i pripovijetka o zaviajnoj Drini. S tim dodatkom, znailo bi to u stvari njegova gama, to su oi njegovog djetinjstva i mladosti, s kojima je krenuo u svijet i literaturu i kojima je vidio sve ono sa im se kasnije sretao. Djetinjstvo i mladost piu, istina je, najmatovitije i najautentinije, ali piu kad ovjek postane pisac, kad doe do one (vremenski vrlo varijabilne) take zrelosti, a kod Isaka Samokovlije desilo se to u njegovoj trideset435

i osmoj godini, u kojoj je ve saturiralo njegovo cjelo kupno dotadanje ivotno iskustvo, opservacija, mata i rije. U toj taki vrenja prokljuao je i cio njegov doivljajni kompleks, djetinjstva i mladosti u prvom redu, i poela je demonstracija njegove vizije svijeta osmiljavanjem, umatavanjem i komponovanjem toga kompleksa. To to se Samokovlija do pasa zakopao u jevrejsku sredinu, i to ba najvie u obuarski iri, hamalske konopce, dronjke i sobike, bojake samrtnike postelje, meu hadume i padaviare, roave i grbave dje vojke, u cijelo to stovarite socijalne bijede i patologije niti je to stoga to je prosto bio Jevrejin, i moda socijalnim korijenom donji Jevrejin (to de facto i nije bio), niti samo stoga to je tu sredinu humano volio i imao je u malom prstu, niti pak stoga to bi u sebi nosio neke klice takozvane morbidne literature (u bilo kome njenom odreenju), nego je to u prvom redu stoga to je ta sredina bila prostor jedne priguene ali surove egzistencijalne drame ovjekove, za koju je Samokovlija imao autentinu umjetniku senzibilnost, matu i rije. Tako se i moglo desiti da je u njegovoj pripovijeci sasvim malo etnografskog, sociografskog i neka mi bude dozvoljeno tako rei sefardografskog; sve je to po njegovoj prozi tek jedna nuna epiderma, koja ne sakriva ivo rumenilo njenog krvotoka. Da li se Samokovlija nadahnjivao svijetom drugih pisaca i gdje je uio magiju rijei i prianja, iskazi nje govi i saoptenja njegovih prijatelja o tome, koliko je meni poznato, ute; jedino je poslije njegove smrti, koli ko se sjeam, u javnosti bilo neto malo govora o sastavu njegove biblioteke, ali bi nam i precizniji uvid u taj sas tav, naravno, mogao dati samo vrlo rastegljiv odgovor. Mogu li se, pak, prosekturom njegove proze utvrditi436

asimilacije, ili u poneem ak i oni nuni odlivci tuih uticaja, bilo bi preiavanje iji bi se zakljuci, ma na koliko se vrste podloge oslanjali, ipak morali nai u otvorenom polju moguih nezavisnih paralelizama. Ono to mi izgleda, sa svom tom hipotetinou reeno, kao stalno prisutno i pulsirajue u svakom Samo kovlijinom retku jeste realizam XIX vijeka u naoj literaturi, i to neuporedivo vie kao strast, smisao i briga za unutarnju i spoljnu injenicu nego kao pripovjedaka faktura, u kojoj Samokovlija, ini mi se, ide do neke samorodnosti. Ako bih kod njega traio zapah nekog velikog knjievnog maga, onda bi to, opet hipotetino reeno, najprije bio Dostojevski, i to iskljuivo u razvijanju unutarnje, psiholoke fabule, tako este kod Samo kovlije i esto vrlo dinamino voene. Ali je jedan uticaj siguran, i svjedok mu je svaka Samokovlijina rije: to vie nije uticaj, nego puna vladavina takozvanog narodnog govora, i to ne toliko u donjem, irem leksiko idiomskom ogranku sela, koliko u mlaim i svjeijim ograncima patrijarhalnih urbanih jezikih elemenata u bosanskoj kasabi. Kako Samokovlija vodi priu i gradi lik, to i ne vidim da je za neko odgonetanje, jer se tu stvari same sobom kazuju do oevidnosti u oba pravca: i onda kad je on u autentinim kataraktima prianja, i onda kad se vraa u limane i tu se, katkad nepotrebno, okree i zadrava. Onu njegovu egzistencijalnu gamu najsjajnije potvruje ba jedan njegov nain voenja prie: dramska petlja i huk, koji mu, zanimljivo, neuporedivo bolje pristaju u pripovijetkama nego i dramama, koje je, kao i pjesme, takoe pisao. I, naroito je izrazito kod njega voenje unutarnje drame u liku, koja e se, izazvana ne kim ili neim, ponekad gluho u njemu zaeti, pa onda437

i gluhokrvavo doigrati u samom njemu, ponekad opet kao u prii o hadumu i ospiavoj djevojci s bijelim okom tei e u gluhoj, ali punim dramskim naponom naelektrizovanoj uporednosti sa isto tako gluhom unutarnjom dramom u drugom liku, pa se od nje u jednom trenutku otkinuti u slijepoj centrifugi, a ponekad e to biti prije ili kasnije otvoreno dramsko noenje vie likova do dramskog kotaca i raspleta, voeno, rjee, upletom u dogaajne peripetije, a stalnim aktiviranjem presudnijeg, psiholokog poriva. I siguran da e to dramsko samo sebe nositi, Samo kovlija e nas katkad odmah dovesti na samo ue pripovijetke pa nas odatle naglo prebaciti na izvor, ne strahujui pri tom nimalo da emo se sa pola daha kretati ka tom uu, a nekad e nas povesti od samih izvora i, gledajui stvari u liku i oko lika as iz lika, as iz sebe samog, prianje razvijati u ravama, ponovnim sastavcima tokova, limanima i sve snanijim maticama, tako do ua, iza koga e se tek otvoriti beskrajnost voda. Ipak Samokovlija imao je ime da odoli vremenu. Iza sve bujnosti njegova prianja ostajalo je uvijek jo neto to bi sad i ja htio da dozovem: rjeitost nedoreenoga.

438

BIOGRAFIJA BIBLIOGRAFIJA LITERATURA

BIOGRAFIJA

Skender Kulenovi roen je 2. septembra 1910. godine u Bosan skom Petrovcu, gdje zavrava osnovnu kolu, a potom nakon naglog osiromaenja porodice (agrarna reforma) prelazi u majino rodno mjesto Travnik i od 1921. do 1930. kao vanjski uenik pohaa Jezuitsku gimnaziju. U treem razredu gimnazije javlja se prvim knjievnim radom (zbirka soneta Ocvale primule). Od 1930. studira pravo na Zagrebakom sveuilitu. Godine 1934. postaje lan SKOJa, a 1935. KPJ. Sarauje u brojnim listovima i asopisima, a 1937. sa Hasanom Kikiem i Safetom Krupiem pokree u Zagrebu asopis Putokaz. Godine 1941. stupa u Prvi partizanski odred Bosanske krajine. lan ZAVNOBiHa i AVNOJa, Kulenovi u ratu pie poeme, ureuje listove Krajiki partizan, Bosanski udarnik, Glas i Osloboenje. Od 1945. do 1947. obavlja dunost direktora Drame Narodnog pozorita u Sarajevu, ureuje Novo doba, Pregled, Knjievne novine i Novu misao. Od 1950. do 1953. sekretar Vijea naroda Narodne skuptine FNRJ, a poslije zabrane Nove misli kanjen i postavljen za korektora u Borbi. Godine 1956. prelazi u Mostar; od 1. maja 1957. je dramaturg Narodnog pozorita u Mostaru. Jedno vrijeme bio je urednik u beogradskoj Prosveti. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja, izmeu ostalih Dva desetsedmojulske nagrade SRBiH (1971.) i Nagrade AVNOJa (1972.). Bio je lan SANU, ANUBiH i JAZU. Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu.

441

BIBLIOGRAFIJA

1. STOJANKA MAJKA KNEOPOLJKA, s. l. 1942.; Sarajevo, 1945. 2. SRCE VAM U MILOTU NOSIMO, s. l. 1944. 3. JA GLASAM, Beograd, 1946. Zajednika zbirka. 4. A TA SAD, Zagreb, 1946. Aktovka. 5. KOMEDIJE, Sarajevo, 1947. Djelidba, Veera i A ta sad. . VIENJE JOVANA ULUMA SA ERILOVIM DJE TETOM, Zagreb, 1948. . ZBOR DERVIA, Beograd, 1949. 8. VEERA, Beograd, 1950.; Zagreb, 1963. 9. EVA, Kultura, Beograd, 1952. 10. STARAC I DIJETE, Beograd, 1954.; 1959. 11. SVJETLO NA DRUGOM SPRATU, Prosveta, Beograd, 1954. 12. POEME, Prosveta, Beograd, 1961.; 1981.; Svjetlost, Sarajevo, 1988. 13. SONETI, Matica srpska, Novi Sad, 1968.; Prva knjiev na komuna, Mostar, 1973. 14. SONETI, III, Matica srpska, Novi Sad, 1974. 15. IZABRANE PJESME, Veselin Maslea, Sarajevo, 1969. 16. POEZIJA. ESEJI, Matica srpska, Novi Sad / Beograd, 199. 17. PISMA JOVE STANIVUKA (19421945), Prosveta, Beograd, 1969.; 1975. 442

18. IZABRANA DJELA, IV, Veselin Maslea, Sarajevo, 1971. [Izbor Nika Milievi.] 1. Pjesme; 2. Pripovijetke; 3. Drame; 4. Eseji i 5. Miscellanea. 19. DIVANHANA, Nolit, Beograd, 1972. 20. GROMOVO ULE, Vuk Karadi, Beograd, 1975.; Veselin Maslea / Svjetlost, Sarajevo, 1990.; Bosanska rije, Wuppertal, 1994.; Svjetlost, Sarajevo, 1996. 21. SABRANE PJESME, Srpska knjievna zadruga, Beograd, 1977. 22. PONORNICA, Nolit, Beograd, 1977.; Svjetlost, Saraje vo, 1983.; 1984. / 1985.; 1991.; Veselin Maslea, 1984.; Sarajevo Publishing, Sarajevo, 1997.; BZK Preporod, Sarajevo, 2003.; Civitas, Sarajevo, 2004. 23. KOZARO, MILO MOJE IME, Prijedor / Beograd / Novi Sad, 1977. 24. IZABRANA DJELA, IVIII, Sarajevo / Mostar / Banja Luka, 1983. [Priredio Enes Durakovi.] 1. Pjesme; 2. Pripovijetke; 3. Divanhana. Gromovo ule; 4. Drame; 5. Ponornica; 6. Eseji; 7. Miscellanea I i 8. Miscellanea II. 25. SONETI I POEME, Veselin Maslea, Sarajevo, 1983. 26. POEME I SONETI, Svjetlost / Fondacija Branko opi, Sarajevo / Banja Luka, 1988. 27. PJESME I PRIPOVIJETKE, Svjetlost, Sarajevo, 1984. / 1985. 28. PJESME. PONORNICA, Svjetlost, Sarajevo, 1991. 29. SONETI I PRIPOVIJETKE, Svjetlost, Sarajevo, 1997.

443

LITERATURA

1. Bandi, Milo: Raspevana eva Skendera Kulenovia, Mlada kultura [Beograd], god. I, br. 5 (8. I 1953), str. 2. 2. Bandi, Milo: Skender Kulenovi, Poeme, Politika [Beograd], god. LVIII, br. 17242 (8. X 1961). 3. Bazdulj, Muharem: Jedini roman velikog pjesnika, Dani [Sarajevo], br. 389 (26. 11. 2004), str. 7071. 4. Begi, Midhat: Simfonija Skendera Kulenovia, Odjek [Sarajevo], god. XXVIII (1975), br. 21, str. 89; god. XXXII (1979), br. 4, str. 10; etiri bosanskohercegovaka pjesnika, ivot [Sarajevo], god. 28 (1979), br. 9, str. 331363; etiri bosanskohercegovaka pjesnika, Svjetlost, Sarajevo 1981; Raskra IV, Svjetlost, Sarajevo 1987, str. 610656; Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knj. IV, Novija knjievnost poezija [priredio Enes Durakovi], Alef, Sarajevo 1998, str. 288-298. 5. Begi, Midhat: Uz jednu knjigu o poeziji Skendera Kulenovia, Raskra IV, Svjetlost, Sarajevo 1987, str. 435443. Rajko Petrov Nogo: Obilje i rasap materije, Svjetlost, Sarajevo 1978. 6. Begi, Midhat: Uz neobjavljenu poemu Skendera Kulenovia, ivot [Sarajevo], god. XXX (1981), br. 9, str. 165170; Raskra IV, Svjetlost, Sarajevo 1987, str. 426434. 7. Begi, Midhat: iva ponornica ljudskog i pjesnikog, Odjek, god. 34 (1981), br. 23, str. 1 i 5; Raskra IV, Svjetlost, Sarajevo 1987, str. 422425. 444

8. Begi, Midhat: Djelo Skendera Kulenovia, Izraz [Sarajevo], god. XXVII (1983), br. 5, str. 284322; Izabrana djela, knj. I, Svjetlost, Sarajevo 1983, str. 561. 9. Begi, Midhat: [...Kob je pjesnika Skendera Kulenovia...], u knjizi Skender Kulenovi. 19101986, Bosanski Petrovac 1986, str. 2324. 10. Bilosni, Tomislav M: Na izvoru poeme, Odjek [Sarajevo], god. XXXVIII (1975), br. 23, str. 10. 11. Bogdanovi, Milan: Tri drame na sarajevskoj sceni, Knjievne novine [Beograd], god. I, br. 3 (2. mart 1948), str. 3. 12. Bogdanovi, Milan: Skender Kulenovi: eva, Republi ka [Zagreb], 1953, br. 1, str. 99100; Stari i novi, knj. V, Prosveta, Beograd 1955, str. 115. 13. Bogdanovi, Milan: Knjievnost i angaovanje, Prva knjievna komuna, Mostar 1977. 14. Bogievi, Miodrag: Poetska rije i smisao zaviaja. Nad knjievnim djelom Skendera Kulenovia, u knjizi Knjievnost i angaovanje, Prva knjievna komuna, Mostar 1977, str. 3335. 15. Bogievi, Miodrag: [I jo neto to je u ovoj prilici znaajno napomenuti.], u knjizi Skender Kulenovi. 19101986, Bosanski Petrovac 1986, str. 26. 16. Bulatovi, Boo: Skender Kulenovi, Rad, Beograd 1968. 17. Burina, Safet: Skender Kulenovi: Svjetlo na drugom spratu, Sloboda [Mostar], god. XI, br. 9 (22. II 1960), str. 4. 18. Cikota, Ljiljana: Predgovor, u knjizi Stojanka majka Kneopoljka [Skender Kulenovi], Veselin Maslea, Sarajevo 1982; 1987. 19. Crvenanin, Vera: Skenderova trajanja, Knjievne novine Enciklopedija, Beograd 1998. 20. aenovi, Jovan: Prva verzija Kulenovieve poeme Stojanka majka Kneopoljka, Godinjak Instituta za jezik i knjievnost u Sarajevu, knj. VIII (1979), str. 257268. 445

21. alovski, Todor: Pogovor i prepev, u knjizi Stojanka majka Kneopoljka i drugi stihovi [Skender Kulenovi], Makedonska kniga, Skopje 1982. 22. olak, Tode: Pripoveda Skender Kulenovi, Savremenik [Beograd], god. XXII (1976), br. 89, str. 142150; Osloboenje [Sarajevo], god. XXXVII (1979), br. 11207, str. 11; Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knj. IV, Novija knjievnost proza [priredio Enes Durakovi], Alef, Sarajevo 1998, str. 338346. 23. ubeli, Vinko: Traganje za ulnim doivljajem svijeta, Radio Sarajevo Trei program, god. V (1976), br. 14, str. 331336. 24. opi, Branko: Moj Skendere, u kolu kokane, u knjizi Skender Kulenovi. 19101986, Bosanski Petrovac 1986, str. 79. 25. osi, Bora: eva, Skendera Kulenovia, Revija [Beograd], god. II, br. 4 (1. II 1953), str. 3. 26. Davio, Oskar: Trenutak koji peva eva Skendera Kulenovia, Nova misao [Beograd], god. I (1953), br. 1, str. 132136. 27. Durakovi, Enes: Skender Kulenovi prije ratnih poema, Godinjak Instituta za jezik i knjievnost u Sarajevu, knj. III (19741975), str. 317326. 28. Durakovi, Enes: Plodonosna pjesnika sinteza, ivot [Sarajevo], god. XXIV (1975), br. 78, str. 8996. 29. Durakovi, Enes: Ratna poezija Skendera Kulenovia, Izraz [Sarajevo], god. XIX (1975), br. 89, str. 152175. 30. Durakovi, Enes: U matici revolucije Skender Kulenovi, Trei program Radio Sarajevo, god. IV (1975), br. 11, str. 264272. 31. Durakovi, Enes: Poezija Skendera Kulenovia (skica), Most [Mostar], 1978, br. 1718, str. 5776. 32. Durakovi, Enes: Majka Hanifa i majka Stojanka, Delo [Beograd], god. XXVIII (1982), br. 10, str. 130139; ivot, god. XXXII (1983), br. 12, str. 8194. 44

33. Durakovi, Enes: Pusto svijeta i rasko sna, Izraz [Sarajevo], god. XXVII (1983), knj. LIII, br. 12 (januar februar), str. 2132. 34. Durakovi, Enes: Soneti Skendera Kulenovia. Plodotvorna pjesnika sinteza, Radio Sarajevo Trei program, god. XII (1983), br. 40, str. 251264. 35. Durakovi, Enes: Pjesnitvo Skendera Kulenovia, Veselin Maslea, Sarajevo 1983. 36. Durakovi, Enes: Poeme Skendera Kulenovia, Godinjak Instituta za knjievnost Sarajevo, knj. XI (1984), str. 4164. 37. Durakovi, Enes: Od kolektivne do pojedinane sudbine, u knjizi Skender Kulenovi, Ponornica, Veselin Maslea, Sarajevo 1984, str. 516; Odjek [Sarajevo], god. XXXVII (1984), br. 1314, str. 56; Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knj. IV, Novija knjievnost proza [priredio Enes Durakovi], Alef, Sarajevo 1998, str. 347354. 38. Durakovi, Enes: Pjesnik ekstaze i apoteoze ivota, Go dinjak Instituta za knjievnost Sarajevo, knj. XV (1986), str. 99125; Rije i svijet. Studije i eseji o bosanskohercegovakim pjesnicima dvadesetog vijeka, Svjetlost, Sarajevo 1988, str. 205250; Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knj. IV, Novija knjievnost poezija [priredio Enes Durakovi], Alef, Sarajevo 1998, str. 299331. 39. Duri, Raid: Pripovijetke i novele Skendera Kulenovia, Putevi, [Banja Luka], god. XXIV (1978), br. 5, str. 105113. 40. Duri, Raid: Poema Na pravi put () Skendera Kulenovia u sinhroniji sa majkom Stojankom Kneopoljkom, Dubrovnik, god. XXXI (1989), br. 12. 41. Danko, Muhidin: Epsko natpjevavanje izmeu bega i kmeta. O jednom aspektu romana Ponornica Skendera Kulenovia, Novi Izraz [Sarajevo], god. III, knj. III, br. 7 (proljee 2000), str. 5963. 44

42. okovi, Milan: Dramsko djelo Skendera Kulenovia, Savremenik [Beograd], god. XXII (1976), br. 89, str. 155-15. 43. orevi, Mirko: Skender Kulenovi, Ponornica, NIN [Beograd], god. XXVIII, br. 1436 (16. VII 1978), str. 39. 44. urikovi, D[ejan]; V. Zeremski: Kulenovi, Skender, Leksikon pisaca Jugoslavije, knj. III, Matica srpska, Novi Sad 1987, str. 514516. 45. urovi, arko: Skender Kulenovi, Poeme, Invalidski list [Beograd], god. XIII, br. 42 (14. X 1961), str. 9. 46. Egeri, Miroslav: Kasno leto Skendera Kulenovia, u knjizi Ljudi, knjige i datumi, Matica srpska, Novi Sad 1971, str. 8691. 47. Egeri, Miroslav: Skender Kulenovi, Soneti, Delo [Beo grad], god. XV (1968), br. 2, str. 223226. 48. F. J: Umjetnici i njihova ratna stvaranja. Kako je nastala Stojanka, Front [Beograd], god. XII, br. 22 (29. XI 1956), str. 16. 49. Fetahagi, Sead: O dvojstvu umjetnika Skendera Kulenovia, Osloboenje [Sarajevo], god. XVIII, br. 4332 (18. V 1960), str. 5. 50. Filipovi, Muhamed: Poezija jedne kritike. Poeme. Stojanka majka Kneopoljka, Jovo Stanivuk i eva, ivot [Sarajevo], god. X (1961), br. 1011, str. 672675. 51. Finci, Eli: Naa knjievnost u otadbinskom ratu, Letopis Matice srpske [Novi Sad], god. CXXI (1947), knj. CCCLX, br. 2, str. 6571. 52. Finci, Eli: Skender Kulenovi: Veera, Knjievnost [Beo grad], god. III (1948), br. 10, str. 672688. 53. Finci, Eli: Skender Kulenovi:Djelidba, u knjizi Vie i manje od ivota, IV, Prosveta Beograd 1965, str. 6769; Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knj. V, Novija knjievnost drama [priredila Gordana Muzaferija], Alef, Sarajevo 1998, str. 265266. 448

54. Fogl, Ivan: Proljetna eva nad kolonom pjeva domovinu, ivot [Sarajevo], god. II (1953), br. 8, str. 364 366. 55. Fogl, Ivan: Poeme Skendera Kulenovia, ivot [Sarajevo], god. VIII (1959), br. 12, str. 813816. 56. Gajevi, Dragomir: ivotna i pjesnika drama Skendera Kulenovia, ivot [Sarajevo], god. XXXV (1986), br. 34, str. 352365; Bosanske teme, Svjetlost, Sarajevo 1989, str. 329350. 57. Gajtani, Adem: Poet i populit, Flaka e vllazrmit [Shkup], god. XXXIII, br. 2099 (29. I 1978), str. 5. 58. Gavela, uro: Rije o Kulenoviu esejisti, Savremenik [Beograd], god. XXII (1976), br. 89, str. 151154. 59. Gavrilovi, Zoran: Od epike ka lirici. O Kulenovievim Sonetima, Knjievne novine [Beograd], god. XXII, br. 369 (9. V 1970), str. 7. 60. Hozi, Advan: Susreti sa Skenderom Kulenoviem, u knji zi Vijenac od slova i sjeanja, Hypocrat Drutvo pisaca, Sarajevo 1995, str. 99107. 61. Hromadi, Ahmed: Moj uitelj, u knjizi Skender Kulenovi. 19101986, Bosanski Petrovac 1986, str. 15. 62. Idrizovi, Muris: Knjievno stvaranje za djecu i omladinu, ivot [Sarajevo], god. XXII (1973), br. 1112, str. 455-48. 63. Idrizovi, Muris: Skender Kulenovi, u knjizi Knjievnost za djecu i omladinu, Institut za knjievnost / Svjet lost, Sarajevo 1991, str. 2729. 64. Idrizovi, Muris: Skender Kulenovi, u knjizi Knjievnost za djecu, Savez drutava prosvjetnih radnika BiH, Sarajevo 1998, str. 233236. 65. Ivekovi, Mladen: Hrvatska lijeva inteligencija 1918 1945, Naprijed, Zagreb 1970. 66. Jekni, Dragoljub: Svjetlost poezije. Skender Kulenovi: Izabrane pjesme, Izraz [Sarajevo], god. XIV (1970), 449

67. 68. 69. 70. 71.

72. 73. 74. 75.

76.

br. 3, str. 255266; Od danas do sutra, Svjetlost, Sarajevo 1973, str. 2338. Jekni, Dragoljub: Predgovor, u knjizi Ponornica [Skender Kulenovi], Svjetlost, Sarajevo 1983. Jerkov, Aleksandar: Skender Kulenovi: Ponornica, Savremenik [Beograd], god. XXV (1979), br. 12, str. 95-10. Jones, Francis R: Kulenovievi Soneti / Sonnets, u knjizi Prevoditeljev put, Buybook, Sarajevo 2004, str. 241263. KapidiOsmanagi, Hanifa: Soneti Skendera Kulenovia, Novi Izraz [Sarajevo], god. III, knj. III, br. 7 (pro ljee 2000), str. 4458. Kazaz, Enver: Hronika sjeanja. Polifoninost naracije u romanu Ponornica Skendera Kulenovia, ivot [Sarajevo], god. XLVII (2000), br. 34, str. 6175; Bonjaki roman XX vijeka, Naklada Zoro, Sarajevo / Zagreb 2004, str. 215229. Kisi, Ugljea: Izmeu istorije i legende, Izraz [Sarajevo], god. XXX (1986), br. 12, str. 589608. Ki, Danilo: O Skenderu Kulenoviu. Knjievna re [Beo grad], god. XV, br. 285 (25. IX 1986); Brazde [Bijeljina], god. XXVI, br. 43 (25. V 1987). Klajn, Hugo: Dramsko stvaranje Skendera Kulenovia, Izraz [Sarajevo], god. IV (1960), br. 5, str. 429440. Kodri, Sanjin O: Problem knjievnog angamana u jugoslavenskom socijalizmu. Sluaj Djelidbe S. Kulenovia, Novi Izraz [Sarajevo], god. VII, knj. VII, br. 31 (januarmart 2006), str. 8694. Kodri, Sanjin O: Literatur und Geschichtskultur im jugoslavischen Sozialismus: Literaturtheoretische und -historische Untersuchungsmodelle nebst einem Einblick in Djelidba von Skender Kulenovi, u zborniku Geschichte (ge-)brauchen: Literatur und Geschichtskultur im Staatssozialismus. Jugoslavien und Bulgarien [Priredile: Angela

450

77. 78.

79. 80. 81. 82. 83. 84. 85. 86. 87.

Richter i Barbara Beyer], Frank&Timme, Berlin 2006, str. 147162. Koneski, Blae: Snagom svih ula. O poeziji Skendera Kulenovia, Osloboenje [Sarajevo], 11. IX 1985, str. 6. Konstantinovi, Radomir: Apsolutni Krajinik, Skender Kulenovi, Radio Beograd Trei program, god. VIII (1977), br. 32, str. 395427; Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knj. IV, Novija knjievnost poezija [priredio Enes Durakovi], Alef, Sarajevo 1998, str. 259-28. Ko, Erih: Odlomci, seanja, pisci (VIII) Skender Kulenovi i Mea Selimovi, Knjievnost [Beograd], god. 44, knj. 88, br. 4 (1989), str. 528536. Krklec, Gustav: Majstor soneta, u knjizi Skender Kulenovi. 19101986, Bosanski Petrovac 1986, str. 1213. Krnjevi, Vuk: Predgovor, u knjizi Poeme [Skender Kulenovi], Prosveta, Beograd 1981, str. 59. Kuni, Mirsad: Neroeni stihovi Skendera Kulenovia (Programski soneti ili ta?), Lica [Sarajevo], god. IX (2004), br. 112, str. 5456. Kusturica, Nazif: Interpretativni zahvat u niz Skenderovih soneta-ekfazisa, Novi Izraz [Sarajevo], god. VII, knj. VII, br. 30 (oktobardecembar 2005), str. 115123. Lali, Ivan V: Soneti Skendera Kulenovia, Matica srpska, Novi Sad 1968; Letopis Matice srpske [Novi Sad], god. CDII (1968), br. 23, str. 265268. Lati, Demaludin: Besputna noga Skendera Kulenovia. (O romanu Ponornica.) ivot [Sarajevo], god. XXX (1981), br. 1, str. 7180. Leovac, Slavko: Knjievno delo Skendera Kulenovia, ivot [Sarajevo], god. V (1956), br. 3, str. 145151. Leovac, Slavko: Svetlo i tamno. Pregled knjievnosti Bosne i Hercegovine od 19181956, Svjetlost, Sarajevo 1957. 451

88. Lei, Josip: Drama Skendera Kulenovia. Izraz [Sarajevo], god. XXVII (1983), br. 12, str. 957991. 89. Lei, Josip: Skender Kulenovi, Pozorite [Tuzla], god. XXVI (1984), br. 12, str. 1831; Drame, u Savremena knjievnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u 50 knjiga, knj. 49, Svjetlost, Sarajevo 1984 / 1985, str. 2541. 90. Lei, Josip: Dramska knjievnost II, u Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i Hercegovine, knj. 21, Institut za knjievnost / Svjetlost, Sarajevo 1991. Na stranama 2733, 35, 36, 3968, 72, 73, 82, 85, 9098, 102, 104, 108, 167, 185 spominje se Skender Kulenovi. 91. Lovrenovi, Ivan: Autobiografizam Skendera Kulenovia, u knjizi Skice, lajtmotivi, Glas, Banja Luka 1986, str. 142-14. 92. Mahmutehaji, Rusmir: Rijei kao boje zdjela. Znaci istinite predaje u sonetima Skendera Kulenovia, u knjizi Prozori. Rijei i slike, Did / Durieux / Radio Kameleon, Sarajevo / Zagreb / Tuzla 2000, str. 101127; Rijei kao boje zdjela. Odrazi vjeite mudrosti u sonetima Skendera Kulenovia, Did, Sarajevo 2000. 93. Maksimovi, Vojislav: Zapretane due nad romanom Ponornica Skendera Kulenovia, Osloboenje [Sarajevo], god. XXXVII, br. 11614 (1. X 1980), str. 10. 94. Markovi, Milivoje: U prostoru tuge i nade, u knjizi Raskra romana. Jugoslovenski roman 19751981, Jedinstvo, Pritina 1982, str. 122124. 95. Mekuli, Hasan: Pete dhe prozator i denj i vecantive t jetes, Rilindja [Prishtine], god. XXXIII, br. 6766 (28. I 1978), str. 12. 96. Milai, Boo: Polje nevolje, u knjizi Stojanka majka Kneopoljka [Skender Kulenovi], Svjetlost, Sarajevo 1967, str. 717. 97. Miljanovi, Mira: Biografija Bibliografija, u knjizi Ponornica [Skender Kulenovi], u Savremena knjiev452

nost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u 50 knjiga, knj. 6, Svjetlost, Sarajevo 1984 / 1985, str. 219226. 98. Miljanovi, Mira: Pjesnika ponornica Skendera Kulenovia. Devedeset godina od roenja. Katalog izlobe, Muzej knjievnosti i pozorine umjetnosti BiH / BZK Preporod, Sarajevo 2000, str. 910. 99. Miljanovi, Mira: ivotopis Skendera Kulenovia, u Pjesnika ponornica. Skender Kulenovi. Devedeset godina od roenja. Katalog izlobe, Muzej knjievnosti i pozorine umjetnosti BiH / BZK Preporod, Sarajevo 2000, str. 1930. 100. Mirkovi, edomir: Poverenje u sonetnu formu, Sa vremenik [Beograd], god. XX (1974), br. 10, str. 918 -919. 101. Mirkovi, edomir: enja za slobodom, lepotom, venou..., Knjievne novine [Beograd], god. XXV, br. 455 (16. I 1974), str. 7. 102. Mirkovi, edomir: Raznolikosti i kontinuiteti, Savreme nik [Beograd], god. XXII (1976), br. 89, str. 109118. 103. Mirkovi, edomir: Bogatstvo oblika i znaenja. Knjievno djelo Skendera Kulenovia od Ocvale primule do Ponornice, Odjek [Sarajevo], god. XXXIII (1980), br. 19, str. 12; br. 20, str. 1824. 104. Nametak, Abdurahman: Stojanka majka Kneopoljka, u knjizi Stojanka majka Kneopoljka [Skender Kulenovi], Svjetlost, Sarajevo 1967, str. 717. 105. Neovi, Slobodan: Borac, mislilac, poeta, Odjek [Sara jevo], god. XXVIII (1975), br. 23, str. 10. 106. Ognjanovi, Dragoljub: Sonetna forma Skendera Kulenovia, Knjievne novine [Beograd], god. XXIII, br. 293 (19. VI 1971), str. 5. 107. Ognjanovi, Dragoljub: Poezija Skendera Kulenovia, Knjievnost i jezik [Beograd], god. XXI (1974), br. 2, str. 3234. 453

108. Oljaa, Mladen: Pale 1942. godine, Putevi [Banja Luka], god. XXIV (1978), br. 5, str. 2738. 109. Osti, Josip: O sonetima Skendera Kulenovia, ivot [Sa rajevo], god. XLVII (2000), br. 34, str. 7681; Zvijezda u krilu mladoga mjeseca. Eseji o djelima bonjakih pisaca, Drutvo bosanskohercegovskega in slovenskega prijateljstva Ljiljan, Ljubljana 1999, str. 2937. 110. Pavievi, Ilija: Kulenovieva Ponornica pesnikova knjiga, Mostovi [Pljevlja], god. XI (1979), br. 47, str. 7380. 111. Pavlovi, Luka: Na temu revolucije. Biljeka o knjievnom stvaralatvu Skendera Kulenovia, Vidici [Slavonski Brod], god. II (19521953), br. 1 (rujanlistopad), str. 2225. 112. Pavlovi, Luka: Skender Kulenovi. Svjetlo na drugom spratu Narodno pozorite, Mostar, u knjizi Pozorine hronike, I, Svjetlost, Sarajevo 1966, str. 134136; Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knj. V, Novija knjievnost drama [priredila Gordana Muzaferija], Alef, Sarajevo 1998, str. 262264. 113. Peco, Asim: Neka filoloka razmiljanja o Kulenovievoj poemi Stojanka majka Kneopoljka, Savremenik [Beograd], god. XXIII (1977), br. 12, str. 425438; Putevi [Banja Luka], god. XXIV (1978), br. 5, str. 133148. 114. Peco, Asim: Nad Kulenovievom poemom posveenoj majci, Knjievnost [Beograd], god. 44, sv. 3 (1988), str. 380391. 115. Peco, Asim: Lingvistiki pristup Kulenovievoj poemi Stojanka majka Kneopoljka, u knjizi Knjievni jezik i narodni govori, Prva knjievna komuna, Mostar 1990, str. 5366. 116. Peco, Asim: Leksike specifinosti u poeziji Skendera Kulenovia, u knjizi Knjievni jezik i narodni govori, Prva knjievna komuna, Mostar 1990, str. 6675. 454

117. Petkovi, Novica: Soneti Skendera Kulenovia, Izraz [Sarajevo], god. XIII (1969), br. 1, str. 7478. 118. Petkovi, Novica: Stih i jezik Skendera Kulenovia, Savremenik [Beograd], god. XXII (1976), br. 89, str. 119-12. 119. Petrov Nogo, Rajko: Obilje i rasap materije, Svjetlost, Sarajevo 1978. 120. Petrov Nogo, Rajko: Vox Populi, Vox Dei, Putevi [Banja Luka], god. XXIV (1978), br. 5, str. 6982. 121. Petrov Nogo, Rajko: Predgovor, u knjizi Soneti i poeme [Skender Kulenovi], Veselin Maslea, Sarajevo 1983. 122. Petrovi, Boko: Pesnik Skender Kulenovi, Letopis Matice srpske [Novi Sad], god. CLI (1975), knj. CDXV, br. 4, str. 349354. 123. Petrovi, Miodrag: Skender Kulenovi majstor sonetne forme, Letopis Matice srpske [Novi Sad], god. CLVIII (1987), knj. CDXL, br. 6, str. 960979. 124. Popovi, Bogdan: Dvadeset soneta, Knjievne novine [Beograd], god. XI, br. 322 (20. VII 1968), str. 34. 125. Popovi, Jovan: O problemu satire na domau reakciju, u knjizi Pozorine kritike, Sterijino pozorje, Novi Sad 1974, str. 202208. 126. Pozderac, Hamdija: [Postoje stvaraoci ije se djelo...], u knjizi Skender Kulenovi. 19101986, Bosanski Petrovac 1986, str. 1920. 127. Prohi Kasim: Stvaralatvo Skendera Kulenovia, Radio Beograd Trei program, god. X (1978), br. 36, str. 41-44. 128. Proti, Miodrag: Skender Kulenovi ili preobraaj soneta, Izraz [Sarajevo], god. XVIII (1974), br. 10, str. 51-519. 129. Proti, Miodrag: Predgovor, u knjizi Stojanka majka Kneopoljka [Skender Kulenovi], Ivan Goran Kovai, Jama, Jedinstvo, Pritina 1982. 455

130. Rackovi, Miodrag: Pjesnik koji ivi od podsjeanja. Skender Kulenovi, Pisma Jove Stanivuka, Prosveta, Beograd 1969; Republika [Zagreb], god. XXXVI (1970), br. 78, str. 382383. 131. Radanovi, Nenad: Skender Kulenovi ili tenja ka savrenstvu, Devedeset godina od roenja. Katalog izlobe, Muzej knjievnosti i pozorine umjetnosti BiH / BZK Preporod, Sarajevo 2000, str. 57. 132. Raikovi, Stevan: Pesnika ponornica Skendera Kulenovia, Letopis Matice srpske [Novi Sad], god. CXLIV (1968), knj. CDII, br. 4, str. 301316; Stojanka majka Kneopoljka, Prosveta, Beograd 1968, str. 523; Srpska knjievnost u knjievnoj kritici, knj. 9, savremena poezija [priredio Sveta Luki], Beograd 1973, str. 303 320; Putevi [Banja Luka], god. XXIV (1978), br. 5, str. 5367. 133. Raikovi, Stevan: Jedna dopuna za poetski portret Skendera Kulenovia, Savremenik [Beograd], god. XXII (1976), br. 89, str. 99108. 134. Raikovi, Stevan: [Sredite Kulenovievog pjesnikog luka...], u knjizi Skender Kulenovi. 19101986, Bosan ski Petrovac 1986, str. 21. 135. Rakiti, Slobodan: Umjetnost je jedno treperenje prirode, Savremenik, [Beograd], god. XXII (1976), br. 89, str. 170185. Intervju sa Skenderom Kulenoviem. 136. Rizvanbegovi, Fahrudin: Ratna proza Skendera Kulenovia, Godinjak Instituta za knjievnost Sarajevo, knj. XIII (1984), str. 211221. 137. Rizvanbegovi, Fahrudin: Ratne poeme i pripovijetke Skendera Kulenovia, Izraz [Sarajevo], god. XXX (1986), br. 78, str. 7085. 138. Rizvanbegovi, Fahrudin: Svjetlost divanhane, Osloboenje, Sarajevo 1990. 45

139. Rizvanbegovi, Fahrudin: Roman Ponornica Skendera Kulenovia, u knjizi Antologija bonjakog eseja XX vijeka [priredio Alija Isakovi], Alef, Sarajevo 1996, str. 355368; Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knj. IV, Novija knjievnost proza [priredio Enes Durakovi], Alef, Sarajevo 1998, str. 355366. 140. Rizvi, Muhsin: Knjievni ivot Bosne i Hercegovine izmeu dva rata, knj. IIII, Svjetlost, Sarajevo 1980. Na stranama 422 i 441 knj. II i 88, 230, 232, 235237 i 265 knj. III spominje se Skender Kulenovi. 141. Rizvi, Muhsin: Na slapovima pjesnike ponornice Skendera Kulenovia, u knjizi Panorama bonjake knjievnosti, Ljiljan, Sarajevo 1994, str. 394410. 142. Rosi, Tiodor: Jedinstvo individualnog i kolektivnog iskustva, Savremenik [Beograd], god. XXII (1976), br. 89, str. 134141. 143. Rugovacemsovi, Emina: Tradicija u pjesnitvu Skendera Kulenovia motiv majke (Na primjeru pjesama: Stojanka majka Kneopoljka, Na pravi put sam ti, majko, izio i Nad mrtvom majkom svojom), Novi Izraz, god. VII, knj. VII, br. 30 (oktobardecembar 2005), str. 124136. 144. S. K: Pria predgovorka, u knjizi Skender Kulenovi. 19101986, Bosanski Petrovac 1986, str. 56. 145. S. M: Skender Kulenovi, Djelidba, Brazda [Sarajevo], god. I (1948), br. 3, str. 150153. 14. Sedam slova o Skenderu, Unskosanske novine, Biha 2000. 147. Sinanovi, Emsud: Skender Kulenovi, u knjizi Bonjaka drama, Lovran, Rijeka 1996, str. 127129. 148. Skender Kulenovi. 19101986, Odbor za obiljeavanje imena i djela Skendera Kulenovia, Bosanski Petrovac 198. 45

149. Smailovi, Ismet: Specifinost i znaenje leksike u poeziji Skendera Kulenovia, Rukovet [Subotica], god. XXI (1975), br. 910, str. 583593. 150. Smailovi, Ismet: Znaaj leksike u poeziji Skendera Kulenovia, Most [Mostar], god. VIII (1976), br. 29, 9193. 151. Spahi, Vedad: Bricolage: Skender Kulenovi, Svejedno, Razlika / Differance [Tuzla], god. I, br. 1 (proljee 2001), str. 3746. 152. Stalev, Georgi: Pribliuvanje, II, Nova Makedonija, Skopje 1983. 153. Stojanovi, Dragan: Senijina lepota Ponornica Skendera Kulenovia, Sveske Zadubine Ive Andria [Beograd], br. 20 (2003), str. 190215. 154. Stojkovi, ivorad: eva Skendera Kulenovia, NIN [Beograd], god. III, br. 105 (4. I 1953), str. 9. 155. Stipevi, Augustin: Skender Kulenovi, Veera Premijera u Hrvatskom narodnom kazalitu, Zagreb, u knjizi Savremena drama i kazalite u Hrvatskoj, Novi Sad 1987, str. 269273; Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knj. V, Novija knjievnost drama [priredila Gordana Muzaferija], Alef, Sarajevo 1998, str. 25-21. 156. Suvajdi, Boko: Smrt majke Jugovia i Stojanka majka, Knjievnost i jezik [Beograd], god. 36 (1989), br. 2, str. 157160. 157. emsovi, Sead: Transformacija nekih elemenata usmenog pjesnitva u poeziji Skendera Kulenovia, Novi Izraz, god. VI, knj. VI, br. 20 (ljeto 2003), str. 121 133. 158. emsovi, Sead: Pregnua. Bonjaka knjievnost u 100 knjiga, esto kolo, Preporod, Sarajevo 2003, Novi Izraz, god. VI, knj. VI, br. 21 (jesen 2003), str. 21-224. 458

159.

160. 161.

162. 163.

164. 165. 166. 167.

Prikaz knjiga iz estog kola: Mehmedbeg Kapetanovi Ljubuak, Narodno blago; Hamid Dizdar, Pjesme i pripovijetke; Skender Kulenovi, Ponornica; Bisera Alikadi, Pjesme / Larva i Hadem Hajdarevi, Ua / Semezdin Mehmedinovi, Sarajevo blues. indi, Miljko: Stanovite prolosti i stanovite sadanjosti, Putevi [Banja Luka], god. XXIV (1978), br. 5, str. 83104: Knjievna Krajina [Banja Luka], 1984, str. 116135. op Ivan: Skender Kulenovi: Ponornica, Knjievne novine, god. XXIX, br. 546 (1. XI 1977), str. 5. Toovi, Risto: U samom vrhu naeg pesnitva, u knjizi Sabrane pjesme [Skender Kulenovi], Srpska knjievna zadruga, Beograd 1977, str. IXVIII; Borba [Beograd], god. LVII, br. 24 (26. I 1978), str. 9. Trifkovi, Risto: Iskustvo soneta, Politika [Beograd], god. LXI, br. 21940 (2. XI 1974), str. 9. Trifkovi, Risto: Esejistika Skendera Kulenovia, u knjizi itajui, Sarajevo 1976, str. 227233; Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knj. VI, Novija knjievnost knjievna kritika [priredio Enes Durakovi], Alef, Sarajevo 1998, str. 241244. Trifkovi, Risto: Starac i dijete eona pripovijetka Skendera Kulenovia. Putevi [Banja Luka], god. XXIV (1978), br. 5, str. 115122. Trifkovi, Risto: Prvi roman pjesnika Skendera Kulenovia, Republika [Zagreb], god. XXXIV (1978), br. 4, str. 428430. Veovi, Marko: Skender Kulenovi, Izraz [Sarajevo], god. XXX (1986), br. 34, str. 182191. Veovi, Marko: Pogovor Skender Kulenovi, u knjizi Poeme i soneti [Skender Kulenovi], Svjetlost / Fondacija Branko opi, Sarajevo / Banja Luka 1988, str. 169179. 459

168. Vukovi, Radovan: Opaanja o ratnim poemama Skendera Kulenovia, Lica [Sarajevo], god. VI (1973), br. 56, str. 1825. 169. Vukovi, Radovan: Pesnik ivota. Skender Kulenovi, u knjizi Problemi, pisci, dela, knj. IV, Svjetlost, Sarajevo 1981, str. 225246. 170. alica, Miodrag: Poema eva Skendera Kulenovia, Jugoslovenski radio [Beograd], god. I (1953), br. 1, str. 14. Priredio: Sead EMSOVI

40

SADRAJ

Marko Veovi: POEZIJA SKENDERA KULENOVIA ................5

PJESMEPred zurne i tapan..........................................................................5 Ocvale primule (IV) .................................................................... Stojanka majka Kneopoljka ........................................................85 Na pravi put sam ti, majko, izio ..................................................99 eva .............................................................................................111 Pisma Jove Stanivuka .................................................................131 Pismo crvenoarmejcu Nikolaju Ivanoviu Krilovu ..............139 Pismo o crnom snu ...............................................................145 Pismo po leptirici ..................................................................159 Pismo izdajici .......................................................................15 Pismo iz daleka .....................................................................173 Pismo o crnim kouljama .....................................................185 Pismo preko mora .................................................................199 Soneti, I Rusa pjesma ..........................................................................209 Ponornica ..............................................................................210 Noturno .................................................................................211 Pisma ....................................................................................212 Nad mrtvom majkom svojom ...............................................213 etnja ....................................................................................214 ......................................................................................215 uda ......................................................................................21 Tarih ......................................................................................21 Mrtvo korito ..........................................................................218 Poskoica smrti .....................................................................219 Evo elom svega ...................................................................220 Vaze ......................................................................................221 O alge ....................................................................................222 Krik .......................................................................................223 Svejedno ...............................................................................224 Prh .........................................................................................225

Pod kedrovima ......................................................................22 Govorenje tvrave ................................................................22 Steak....................................................................................228 Soneti, II Oraeve duge ........................................................................231 Mrav......................................................................................233 Pria ......................................................................................234 Kod Don Kihota....................................................................235 Kletva....................................................................................236 U maternici inercije ..............................................................237 Putnik ....................................................................................238 Neskraeni ............................................................................239 Dnevni sonet .........................................................................240 Iza bezzidog zida ..................................................................241 Sa tapom sljepakim ...........................................................242 Govorenje sahatkule .............................................................244 Tarih (II)................................................................................245 Sijedi djeak .........................................................................24 Pratnja ...................................................................................24 Batovan koga usnijem .........................................................248 Zlatni klju ............................................................................250 Niija ve moja .....................................................................251 Zateeni ................................................................................252 Pjesma od dva ruba ...............................................................253 Pjesme izvan zbirke Branko sine ...........................................................................25 Povratak iz raja .....................................................................258 BaruhBenediktus de Spinoza brusa (IV) .........................259 Prepjev prvog pjevanja Ilijade .................................................25

OGLEDIIz humusa (Geneza jedne pjesme) ..............................................289 Iz smaragda Une (Grozdanin kikot Hamze Hume) .....................313 Moji susreti sa Mauranievim epom .........................................332 Junaci ubie pisca (Hasan Kiki) ................................................361 Lirski portret Vladimira Nazora..................................................370 Dno i obale jedne literature (Andrieva Prokleta avlija) ............410 Gama i rije Isaka Samokovlije ..................................................41 BIOGRAFIJA, BIBLIOGRAFIJA, LITERATURA ...................439

Skender Kulenovi PJESME * OGLEDI Izdava Matini odbor Bonjake zajednice kulture Preporod Sarajevo, Branilaca Sarajeva 30 Za Izdavaa AIR FILANDRA Lektura i korektura Redakcioni odbor Edicije Tehniki urednik MURIZ REDOVI Raunarska priprema MAHIR SOKOLIJA tampa DES Sarajevo Za tampariju DEMAL BAI 200.

CIP Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.163.4(497.6)1 821.163.4(497.6)4 821.163.4(497.6).091 012 Kulenovi S. KULENOVI, Skender Pjesme ; Ogledi / Skender Kulenovi. Sarajevo : BZK Preporod, Matini odbor, 2006. 460 str. ; 19 cm. (Bonjaka knjievnost u 100 knjiga) Poezija Skendera Kulenovia / Marko Veovi: str. 572. Biografija: str. 441. Bibliografija: str. 442460 ISBN 9958-820-41-2 1. Kulenovi, Skender: Ogledi COBISS.BHID 15302150