skender kulenovic - pjesme i ogledi

Download skender kulenovic - pjesme i ogledi

Post on 28-Apr-2015

227 views

Category:

Documents

5 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

<p>BO[NJA^KA KNJI@EVNOST U 100 KNJIGA</p> <p>BONJAKA KNJIEVNOST U 100 KNJIGA</p> <p>Urednik Edicije EMINA MEMIJA Urednik EDIN MULA Priredio MARKO VEOVI Recenzent JASMINA MUSABEGOVI Likovno oblikovanje MEHMED ZAIMOVI Redakcioni odbor IRFAN HOROZOVI, MUNIB MAGLAJLI, EMINA MEMIJA, JASMINA MUSABEGOVI, FEHIM NAMETAKISBN 9958-820-41-2</p> <p>Skender Kulenovi</p> <p>PJESME * OGLEDI</p> <p>Preporod Sarajevo</p> <p>POEZIJA SKENDERA KULENOVIA</p> <p>1. Ima pjesnika koje itate u mladosti i vie nikad. Ima pjesnika koji vam, dok ste mladi, ne kazuju nita posebno i treba da mnogota vae odnese mutna voda pa da se njihov glas pone i vas ticati. Ima pjesnika s ijim ste pjesmama ivjeli dugo, ali, najednom, vie nemaju da vam kau nita bitno novo, vaom ili njihovom krivicom, svejedno. I ima pjesnika za cio ivot: njihova poezija zgrabi vas u prvom susretu i ne prestaje, do smrti, da u vaim oima raste. U ove potonje i, dakako, najrjee, ide Skender Kulenovi: ne umijem rei koliko puta sam ga dosad itao, ali znam da mi je, nakon svakog itanja, bivao vei i da sam u njegovoj poeziji uvijek otkrivao mnoge stvari koje dotad ili nisam razumio, ili su mi bile nevidljive. Posegnuu za primjerom: Sad, nada mnom upalj stoji i kamenolom oblak. Ovo je stih iz soneta Govorenje tvrave. Rei da mi ranije kamenolom oblak nije govorio nita, bilo bi netano, jer u poeziji ne mora neto razumjeti do kraja da bi djelovalo na tvoj duh: u metafori kamenolom oblak, koja preslikava teko na lako, zemno na nebesko, traj ni kamen na prolazne oblake, osjeao sam istinsku poeziju, ali mi se ova slika posve otvorila kad sam Kulenovia ponovo iitao da, za ovoj pogovor, dotjeram, djelimino preradim, produbim, presloim i proirim tekstove koje sam o njemu pisao prije rata. Odjednom je taj kamenolom oblak bljesnuo smislom kojem ranije moja italaka mata nije bila dorasla. Otkrio mi se, sam od sebe, nosilac poredbe: oblaci su kamenolom jer u prvima pucaju gromovi, a u drugom pucaju mine! to mi je otvorilo nov zrenik smisla. Danas (tako govo 5</p> <p>ri Kulenovieva tvrava) nada mnom upalj stoji i kamenolom oblak, to znai da je nekad, u njenom vremenu, bilo drukije. Danas je prazno, iscrpeno nebesko nalazite kamena za gradnju, to nam priziva u pamet nebesko neimar stvo iz usmenog pjesnitva, one kule i gradove zidane na grani od oblaka. Ovo je pjesma o tvravi iz dalekog vreme na koja, svojim govorenjem, baca otro svjetlo na optu sudbinu ovjekovih gradilakih napora u istoriji, ali, poto je Kulenovi u svemu to vidi oko sebe otkrivao ifru vlastite duhovne ili opstojne situacije to je esto znailo muke ovo je i pjesma o njenom tvorcu: pozni komunist Kulenovi vie ne umije, kao onaj mladi, zidati u oblacima i, uz to, vie se u nebesima ne pale fitilji pjesnike kreacije to su oblake pretvarali u kamenolome koji su ga snabdijevali materijalom za pjesniku gradnju. 2. U predgovoru Kulenovievim Izabranim djelima iz 1983. godine Midhat Begi kae:(...) u sredini koja mu je dala poratno prebivalite bilo je potpuno potcijenjeno njegovo pripovjednoroman sijersko i esejistiko djelo, a u Bosni i Hercegovini od koje se odvojio, to je doprinijelo da u prvom cjelovitom kritikoistorijskom djelu, izalom u biblioteci Kulturnog nasljea Bosne i Hercegovine, Pregled knjievnosti u Bosni i Hercegovini poslije 1945. istaknutog romansijera, pripovjedaa i kritiara Riste Trifkovia, iz 1968. godine, za ivo udo nema ni slike ni imena Skendera Kulenovia, zasnivaa te knjiev nosti, i njenog najveeg pjesnika.</p> <p>I za mene je Kulenovi najvei pjesnik te knjievnosti i, u isti mah, jedan od najveih jugoslovenskih pjesnika 20. stoljea, ali i jedan od najveih arobnjaka koji su ikad </p> <p>na jezik upotrebljavali u knjievne svrhe: dao je nekoliko uzoraka najsavrenije pjesnike primjene tog jezika otkad on postoji kao knjievno orue. No moda rije orue nije sasvim na mjestu, jer Kulenoviu jezik je bio cilj bar koliko i sredstvo. Proitate li bilo koju njegovu pjesmu, ili njen komad, snano osjetite da je pjesnik, ponajprije, uvar jezika, i sluga jezika reeno sartrovski a potom i sve ostalo, i da je poezija prevashodno dogaanje u jeziku, pa tek onda i tota drugo. Posegnimo opet za primjerom. Kad u sonetu Noturno kae: I smislie mene iz moje amebe, ovaj, naoko, jedno stavan iskaz o zaetku ljudskog bia krije slutnje irokog ras pona: od sadanjeg do iskonskog i od lirskog do ironijskog. Taj skok od ljudske misli do amebe, taj ponor vremena koji se otvori posljednjom rijeju stiha, nagovjetava puninu, ili, ako vie volite, teinu ljudskog i imaginativnog iskustva koje je leglo u Kulenovieve najbolje stihove i pjesme. Kao da je prapoetak svekolikog ivota izjednaen sa trenom pjesniko va zaea, tanije, kao da svi mi startujemo od amebe. Ovaj munjevito prevaljeni put od ljudske misli kao emanacije visoko organizovane materije mozga do najprostijeg obli ka ivota u amebi odvodi nas u oblast gdje je sve pomalo pomjereno, sve pomalo lebdi, jer je izmjeteno iz realnog okvira i zato obasjano ironijom: ono to u postelji rade otac i majka jo nezaetog djeteta dobija dostojanstvo mislenog ina. Glagol smislie stoji, u stvari, umjesto stvorie. Da su ga stvorili iz amebe, stih bi bio i dalje dobar, ali ne bi bilo is koraka u zaumno, ni brisanja granice izmeu duha i materije. A sve je saeto u jeziki mlaz u kojem meki sonant m, etiri puta ponovljen, biva naelo jedinstva mogunog tek u poeziji, naelo slivanja ljudske misli i praivotinje, niskosti i veliajnosti trena nastanka, slutnje o vlastitoj preegzistenciji u vidu amebe i prozrenja da je zainjanje ovjeka ve jedan duhovan dogaaj, i sve skupa daje pomalo mitsko, pomalo </p> <p>filozofsko osjenenje iskazu koji nas odvlai u dubine eg zistencije gdje je malo kom Kulenovievom savremeniku bilo dato da boravi. Ukratko, radi se o mnotvu knjievnih posljedica jezikog dogaanja iniciranog susretom glagola smisliti i imenice ameba, posve neoekivanim, jer na stav prema stvarnosti i jezika orua kojima ga artikuliemo ne doputaju da bude miljenja gdje ima ameba, i obrnuto. Ovu poeziju trebalo bi propisivati kao lijek protiv redovnih, uhodanih, naviknutih misli i osjeanja. Da sve to rekoh nije moja slobodna esejistika nadgradnja ve pomno ispitivanje znaenjskih mogunosti jednog velikog stiha svjedoi i sonet uda, jedan od najboljih u Kulenovievoj prvoj knjizi soneta:Svrh snijega do juga rijeka: zveket vilinskog nakita. Tu glau se krili galeb, korijenom gnijezdi se jasen. S pastrvom danuju zvijezde, i vidre s eljem rakit. Nebo ogromnosti oko. Tu protegnut sam i spasen. Srce je sjelo na prijesto, i svaku pomiso cara domisli odmah i prui iz sebe oblije krasa. Zrno do zrna se stiem u punom srcu svog nara. Sam, bor iz petnih mi ila u bezdan sunani stasa. I na dnu go sam oblutak ljubljen oblinama vode. Sva nevidjela se bistre kroz bistre mi oi rde. U mranoj duplji mi duba zlate se zujna mi saa. Sunovrat s gromom sam slapa, i iskok duge iz pjene. S njom gasnem, i svaka mi kap se, u sladostrau mijene, u praroditeljku ud, u prakap bremenu vraa.</p> <p>Zar poenta ove pjesme ne govori o povratku u amebu, ovaj put ne u svoju, nego u optu? Protegnut, na Zemlji, koja je elipsom izostavljena kako bi svojim duhom, svojim biem mogao biti protegnut na sve oko sebe i zato spasen u punom poistovjeenju s prirodom, koje svjedoi da je ovaj tekst iziao iz pera jednog od najdubljih pjesnika prirode 8</p> <p>koji su pisali na naem jeziku, Kulenovi se vraa, svakom kapljom sebe, na sam poetak ivota, u prakap bremenu: rije je, dakako, o prvoj kapi koja je rodila sve ivo, o pra roditeljki uda koju pjesnik dosee jednaei se s prirodom i umom i emocijom i matom. Jer slika srca koje je sjelo na prijesto na nezaboravan nain artikulie carsko vaznesenje u zanosu koji je bogat mi slima poteklim i iznutra i izvana, iz pjesnika i iz krasa, rije je o dvosmjernoj komunikaciji: oblije krasa ne samo da domisli misli roene u vaznesenju srca, nego ih pjesni ku prua iz sebe, srce ih otkriva u pejsau, uspostavljeno je strujno kolo izmeu srca i krajolika. Ali povratak u pra roditeljku ud dosee se i jezikom: ko moe pouzdano rei o emu se uistinu pjeva, na primjer, u stihu: Zrno do zrna se stiem u punom srcu svog nara? O punoi u pjesnikovu srcu? O punoi u srcu nara? Radi se o kriancu, o naru koji je pjesnik i o pjesniku koji je nar, a takvo to moglo je biti proizvedeno samo jezikim putem i to, ponajprije, zahvaljujui krenju jedne zabrane na kombinaciju, kako bi rekli jezi koslovci: gramatika zahtijeva da se kae: zrno do zrna se stie, to jest, nalae tree, a ne prvo lice, koje u pjesnikov iskaz uvodi dva subjekta! Prvo lice brie granicu izmeu pjesnika i nara, uvlai pjesnika u nar, a zamjenica svog omoguuje naru da ue u pjesnika, da bude slika njegove nutrine. Briljivom analizom bi se lako dokazalo da je ovdje zanos, koji pjesnika duboko poistovjeuje s prirodom kao arsenalom udesa, maksimalno kontrolisan jezikom, ak djelimino napravljen jezikim sredstvima. Na primjer, skraeni oblici dativa kojima pjesnik sebi daje, dodaje prirodu, pogotovo u stihu: U mranoj duplji mi duba zlate se zujna mi saa. Ta mrana duplja i zujno sae neto su spoljnje, to postoji van pjesnika, u dubu i, u isti mah neto nutarnje, dativi briu meu to dijeli ta dva svijeta, dativi su orue pjesnikovoga jednaenja i s dubom i sa saem. Slino je i sa stihom: Sva nevidjela se bistre kroz 9</p> <p>bistre mi oi rde. Oi su i pjesnikove i rodine, ali ovaj dativ ne doputa da odluimo jesu li pjesnikove oi postale bistre kao u rode (koja je barska ptica, stoga ima otre oi da moe vidjeti to dublje kroz vodu, do hrane), ili pak pjesnik, poistovjeen s rodom, gleda njenim oima u sva nevidjela? Nevidjelo je narodska rije i znai mrak, tamu, na ta je neophodno ukazati, jer ovaj stih posjeduje i emotivni i saznajni naboj: pjesnik je spasen od mrakova savremenog svijeta, i mrakova u vlastitoj dui, kojima je umakao u prirodu, ali, u isti mah, njegove oi, posuene od rode, koje bistre sva nevidjela, govore o jaanju njegove spoznajne moi. 3. Kulenoviev jezik je i narodski i skroz lian, posjeduje arhajsku snagu to see do amebe i do prakapi bremene a u isti mah je do srike moderan. Jednim krajem uranjajui u iskonsko, drugim krajem je otvoren ka svim novinama, zato ne oskudijeva ni u plebejskoj stamenosti ni u aristokratskoj prefinjenosti. Za Tolstoja je reeno: od ovoga grofa nije bilo veeg muika u ruskoj knjievnosti. Za Kulenovia se moe rei: od ovog bega nije bilo veeg kmeta u jugoslovenskoj knjievnosti. Spoj kmetske snage i begovske gospodstvenosti, aromatine drevnine i bitnih novina, daje ovoj poeziji veliki raspon koji je temeljno jamstvo njene veliine. Ta poezija zasiuje svih pet ula, skrauje rastojanje izmeu nas i stvari, jer pjesnik vidi mnogo vie od nas, i esto kao da gleda kroz uvealo, uje mnogo vie od nas, ak i kako lijesci u pupoljcima sitna srca kucaju, stoga nas ova poezija sa stvarima familijarizuje, u njih nas utapa, to ne umanjuje njenu mo da sluti obzorja onkraj materije, da otvara prozore u ino. Emotivnost, koja esto ide do najvie ekstaze, ne smeta joj da misaono snano vibrira. 10</p> <p>S dna sue kedrovi sru pa kronjama vodoskok pru u e svih rana zeleni tamjan tiine.</p> <p>Ovi stihovi (iz soneta Pod kedrovima) djeluju kao dovreno djelce, kao vrsna minijatura, to je u Kulenovievoj poeziji svakodnevan pojav: njegov stih je spuva koja upija cijelu rasko zapaanja, osjeta, slutnji, matarija, primisli, emocija, ili, kazano kulenovievski, njegova stihovana rije je puna ko pun torba ren. arolija kojom plijeni metafora zele ni tamjan tiine potie iz trostrukog slikovnog udara: zelena boja koja se vidi, tamjan koji se njui i tiina koja se uje sjedinjeni su u smjesu velike lirske snage; ukljuena su, ili bi trebalo rei, napadnuta su tri naa ula istodobno, i to u dvostrukoj sinesteziji tiinu i vidimo i miriemo. Eto u ta se pretvara kedrovo lie kad ue u Kulenovievu pjesmu. O njegovu jeziku bi se moglo kazati ono to je Kulenovi, u poemi eva, kazao o zemlji u jesen: Nadaja sisom, hrani mirisom, / ugriza kisom. Zato je uutanje lia postalo tiina? Balar bi rekao: tiina i jeste trijumf zvukova prirode nad zvucima koje proizvodi ljudsko nasilniko, kakvo bi dugo bilo? prisustvo u svijetu. Ali tiina, ovdje, nije neto iskljuivo vanjsko: tiina je ono to utanje kedrovog lia unosi u duu, onaj mir, ona stianost, onaj spokoj. U Kulenovia se vanjsko s lakoom promee u nutarnje: kao u kadrilu, materija prelazi gdje je bio duh i obrnuto. Materija se oduhovljuje, misao se materi jalizuje, Laza Kosti bi rekao ovapuuje. I zar tamjanski miris, to ga izluuje lie kedra, ne sugerie da se radi o svojevrsnoj bogomolji? Zar Kulenovi ovdje nije paganski oboavatelj drvea, stari Sloven koji u drvetu vidi hram? I zar slika zeleni tamjan tiine nema pjesniku snagu kakvom nas plijeni japanski haiku? Odmah se uoava: ovdje nema pjesnika. Ni ljudi. Ima tek njihovih rana, koje su zadobile zasebnu egzistenciju, gotovo kao u Tina Ujevia: Duboka rana biva tajno bie. Svoj lini doivljaj pjesnik univerzalizuje zamjenicom sve. 11</p> <p>Tano je da govori o svojim ranama, ali nije napisao tako: vlastito ja, njegovo izriito prisustvo, uklonio je iz iskaza, bar iz njegova prvog plana, ono je dato preutno, pjesnik se pomakao u pozadinu, u podrazumijevanje, da bi u stih uli drugi. Svi drugi. Rane svih drugih. Subjekat je morao biti precrtan, jer sua u ovoj pjesmi nije samo ljetnja, mediteran ska, ve i egzistencijalna. U jednom intervjuu Kulenovi je rekao:Ne mislim da je poetski postupak kojemu i ja po svojoj prirodi pripadam jedini pravi. Ali kod mene nije moglo drukije nego kako je bilo od Ocvalih primula pa preko poezije u ratu do poznih soneta. Svakoj mojoj pjesmi prethodio je neki neizdriv napon u meni. Napon neega to je, gledano s jedne strane, neka neispiljena misao, s druge emocija. (U meni se to dvoje nikako ne razdvajaju. Misao mi postaje emocija i emocija misao. To je kao kad se susretnu barut i iskra i rascvjetaju u plamen, i pri tom je teko saznati ta je bilo barut ta iskra). Jedan primjer da Vam navedem za ovo moje. Bio sam jednom pod takvim dugotrajnim naponom, vozio sam se s jednim prijateljem njegovim kolima od Dubrov nika preko hercegovakog kra, cesta nas dovede do suhog korita rijeke, koja se naglo pojavljuje poslije topljenja snijega i potom naglo presahne, ostavivi za sobom samo suhi katarakt kamenja. U tom trenutku, u tom suhom kamenju, preko kojeg je prola voda, i u tom ednom korijenju obala koje novu vodu eka, pre poznao sam sebe, i tako je nastao moj sonet Mrtvo korito. Tako je to bivalo u svim mojim pjesmama.</p> <p>Teko da se moe precijeniti vanost ovih rijei koje sa dre ogoljenu formulu Kulenovieva pjesnitva: prepoznavanje sebe u svemu izvan sebe, vanjski prizor kao zrcalo, Eliot bi rekao objektivni korelativ, unutarnjeg stanja. Priroda je Kulenoviu znaila osnovni oblik nalaenja sebe, i nalaenja sveta, da se posluim rijeima Miodraga Pavlovia. Sua o 12</p> <p>kojoj govori ovaj sonet znai i suu u nutrini, u sopstvenom biu, ali je i slika egzistencije uopte. Te ako je sua metafora pjesnikovog i uopte ljudskog, pa i postojanja kao takvog, prirodno je to rane ne bole nego su edne i to su kronje kedrova postale vodoskoci koji tu e ga...</p>