zlatovic ogledi iz autorskog kazalisnog prava

42
Dragan Zlatović OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA 133 Dragan Zlatović * OGLEDI IZ AUTORSKOG OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA KAZALIŠNOG PRAVA Suvremeno autorsko pravo nastoji pravno regulirati poziciju autora i drugih nositelja srodnih prava, ne samo u odnosu na klasična autorska djela s područja književnosti i umjetnosti, nego i ona koja su posljedica ne samo autorske ingenioznosti nego i tehnološkog, komunikacijskog napretka. U ovom radu analiziraju se temeljni instituti i pojavnosti vezane za autorsko kazališno pravo, dakle autorskopravne situacije koje imaju svoj predživot ili nastajanje ili trajanje u književnosti odnosno kazalištu kao umjetničkoj djelatnosti. Ključne riječi: kazalište, dramsko djelo, autorsko pravo, ugovor o scenskom prikazivanju I. Uvodni traktat o autorskom kazališnom pravu I. Uvodni traktat o autorskom kazališnom pravu Razvitak suvremenog autorskog prava u mnogome je određen razvojem tehnologija koje stvaratelji upotrebljavaju kod stvaranja odnosno primjene i korištenja autorskih djela.Posebno je to karakteristično za drugu polovinu XX. stoljeća i početak XXI. stoljeća kada se zbiva izuzetan ubrzan razvoj novih tehnologija koje diktiraju su- vremeni život i ljudske djelatnosti. U kontekstu tog neuobičajenog ubrzanog razvoja tehnologija pravna regulative, pa i ona na području autorskog prava, uvijek zaostaje u odnosu na taj razvoj tehnologija. 1 Tehnološki razvoj u prošlom i ovom stoljeću omogućio je sofisticirane suvremene modalitete i sredstva priopćavanja i korištenja zaštićenih djela, pa tako i autorskih djela u globalnim razmjerima (internet 2 , satelit, CD, DVD, mp3, broadband, nova prava vezana za baze podataka, fonograme i sl.). 3 Ove pojavnosti dovode i do informatičke revolucije, odnosno do procvata tzv. kul- turne industrije, pod kojom se podrazumijevaju aktivnosti i industrije čija je temeljna * Dragan Zlatović, mag. iur., ravnatelj Šibenskog kazališta i Međunarodnog dječjeg festivala 1 Cornish, W., Intelektualno vlasništvo – sveprisutno, ometajuće, nebitno?, OMNILEX, Zagreb, 2008., str. 77. 2 Forder, J., Svantesson, D., Internet and E-commerce Law, Oxford university press, 2008., str. 8. i 141. 3 Cit. Vukmir, M., Utjecaj razvoja tehnologija na autorsko pravo i pravna priroda predmeta zaštite intelektualnog vlasništva, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 2001., vol. 2., str. 9. i 15. Pobliže i kod Zlatović, D., Pravo intelektualnog vlasništva u suvremenom digitalnom okruženju, ogledi i pravni izvori, Propisi.hr, Centar za mangement i savjetovanje, Zagreb, 3/2009., str. 17.

Upload: hlynurbjorn

Post on 06-Apr-2016

79 views

Category:

Documents


11 download

DESCRIPTION

Suvremeno autorsko pravo nastoji pravno regulirati poziciju autora i drugih nositelja srodnih prava, ne samo u odnosu na klasična autorska djela s područja književnosti i umjetnosti, nego i ona koja su posljedica ne samo autorske ingenioznosti nego i tehnološkog, komunikacijskog napretka. U ovom radu analiziraju se temeljni instituti i pojavnosti vezane za autorsko kazališno pravo, dakle autorskopravne situacije koje imaju svoj predživot ili nastajanje ili trajanje u književnosti odnosno kazalištu kao umjetničkoj djelatnosti.

TRANSCRIPT

Page 1: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

133

Dragan Zlatović*

OGLEDI IZ AUTORSKOG OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVAKAZALIŠNOG PRAVA

Suvremeno autorsko pravo nastoji pravno regulirati poziciju autora i drugih nositelja srodnih prava, ne samo u odnosu na klasična autorska djela s područja književnosti i umjetnosti, nego i ona koja su posljedica ne samo autorske ingenioznosti nego i tehnološkog, komunikacijskog napretka. U ovom radu analiziraju se temeljni instituti i pojavnosti vezane za autorsko kazališno pravo, dakle autorskopravne situacije koje imaju svoj predživot ili nastajanje ili trajanje u književnosti odnosno kazalištu kao umjetničkoj djelatnosti.

Ključne riječi: kazalište, dramsko djelo, autorsko pravo, ugovor o scenskom prikazivanju

I. Uvodni traktat o autorskom kazališnom pravuI. Uvodni traktat o autorskom kazališnom pravuRazvitak suvremenog autorskog prava u mnogome je određen razvojem tehnologija koje stvaratelji upotrebljavaju kod stvaranja odnosno primjene i korištenja autorskih djela.Posebno je to karakteristično za drugu polovinu XX. stoljeća i početak XXI. stoljeća kada se zbiva izuzetan ubrzan razvoj novih tehnologija koje diktiraju su-vremeni život i ljudske djelatnosti. U kontekstu tog neuobičajenog ubrzanog razvoja tehnologija pravna regulative, pa i ona na području autorskog prava, uvijek zaostaje u odnosu na taj razvoj tehnologija.1 Tehnološki razvoj u prošlom i ovom stoljeću omogućio je sofi sticirane suvremene modalitete i sredstva priopćavanja i korištenja zaštićenih djela, pa tako i autorskih djela u globalnim razmjerima (internet2, satelit, CD, DVD, mp3, broadband, nova prava vezana za baze podataka, fonograme i sl.). 3 Ove pojavnosti dovode i do informatičke revolucije, odnosno do procvata tzv. kul-turne industrije, pod kojom se podrazumijevaju aktivnosti i industrije čija je temeljna

* Dragan Zlatović, mag. iur., ravnatelj Šibenskog kazališta i Međunarodnog dječjeg festivala1 Cornish, W., Intelektualno vlasništvo – sveprisutno, ometajuće, nebitno?, OMNILEX, Zagreb,

2008., str. 77.2 Forder, J., Svantesson, D., Internet and E-commerce Law, Oxford university press, 2008., str. 8.

i 141.3 Cit. Vukmir, M., Utjecaj razvoja tehnologija na autorsko pravo i pravna priroda predmeta zaštite

intelektualnog vlasništva, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 2001., vol. 2., str. 9. i 15. Pobliže i kod Zlatović, D., Pravo intelektualnog vlasništva u suvremenom digitalnom okruženju, ogledi i pravni izvori, Propisi.hr, Centar za mangement i savjetovanje, Zagreb, 3/2009., str. 17.

Page 2: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

134

snaga ukorijenjena u zaštiti njihovih primarnih proizvoda i usluga kroz pravo autor-skog i srodnih prava, kao segmenta prava intelektualnog vlasništva.4

Kako autorsko pravo pokriva izvorno ljudsko intelektualno stvaralaštvo na polju književnosti, znanosti i umjetnosti, upravo kazališna (dramska, scenska) umjetnost, odnosno jednom riječju kazalište, kao prvotna univerzalna umjetnost, iskonski odo-lijeva suvremenim tehnologijama, iako i sama nije imuna od korištenja tehnoloških rješenja u svom procesu. Kazalište je autonomno u svojim razvojnim tijekovima u krugu ostalih umjetnosti i specifi čno je po svojemu gravitiranju između umjetnosti i života.5 Unatoč razvojnim fazama i umjetničkim novinama, kazališna umjetnost uspijeva gotovo ostati u svojom izvornom obliku, odnosno čini nam se kako mo-derne informacijske, tehnologijske i komunikacijske mijene nemaju upliva u svijet i izraz kazališta kao u drugim umjetničkim i životnim područjima. Dok su 90-te godine prošlog stoljeća u suvremenoj umjetnosti donijele dosad najbolju i najbržu komunikaciju na relaciji umjetnik-publika, kada preko interneta možemo vidjeti gotovo istog dana sve ono što je prikazano, stvoreno ili izloženo bilo gdje u svijetu, u kazališnoj komunikaciji gotovo se ništa nije promijenilo.

Kada analiziramo moderno autorsko pravo i srodna prava, sastavljeno od međunarodnih ugovora i konvencija, nacionalnog zakonodavstva, komunitarnih propisa i precedentne prakse zemalja common law-a i copyright-a, uočavamo kako je ono najmanje usmjereno regulirati određena pitanja u području kazališne umjet-nosti. Naime, kazališni autori i izvođači, kao i kazališni producenti, moraju se tražiti u općim normama autorskog prava, bez posebnih, njima specifi čnih rješenja.

Stoga ćemo u ovom radu nastojati približiti institute i rješenja autorskog i sro-dnih prava konkretnim situacijama karakterističnim isključivo za kazališnu umjet-nost, pokušavajući ne samo dati konačne odgovore na neka pitanja nego i otvarati nova pitanja, iskazivati dvojbe, provocirati promjene ukoliko su one nužne.

Hrvatsko autorsko pravo možemo u ovom trenutku razvoja hrvatskog pravnog poretka, bez ikakvog nacionalnog zanosa i samodopadnosti, okarakterizirati kao moderno, cjelovito, sustavno i harmonizirano pravno područje s iznimno visokim stupnjem usklađenosti s rješenjima međunarodnog i europskog autorskog prava.6

Možda hrvatsko kazalište i glumište u isto vrijeme ne može dobiti tako visoke ocjene, uspoređujući ga sa svjetskim tendencijama7, ali danas, kad se o problemi-ma hrvatskog kazališta toliko raspravlja, neće biti na odmet ni ovaj pokušaj da se dade pravna, stilska i strukturalna analiza temeljnih autorskopravnih pitanja koja se susreću u kazališnom djelovanju.

4 Idris, K., Intelektualna svojina moćno sredstvo ekonomskog rasta, Zavod za intelektualnu svojinu & BalkanKult, Beograd, 2003., str. 158. O pravu intelektulanog vlasništva detaljnije kod Zlatović, D., Žigovno pravo, Vizura, Zagreb, 2008., str. 33.

5 Pignarre, R., Povijest kazališta, Matica hrvatska, Zagreb, 1970., str. 5.6 Detaljnije vidi kod Matanovac Vučković, R., Zbirka propisa u području prava intelektualnog

vlasništva – autorsko i srodna prava, patent, žig, industrijski dizajn, topografi je, oznake, Narodne novine & DZIV, Zagreb, 2008., str. 5. i dalje.

7 O tome Boko, J., Zapisi iz kazališnog (su)mraka, Književni krug , Split, 2007., str.29. O ranijim zapažanjima kod Gavella, B., Hrvatsko glumište, Zora, Zagreb, 1953., str.11.

Page 3: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

135

Prema Zakonu o kazalištima („Narodne novine“, broj 71/06), kazališna dje-latnost obuhvaća pripremu i organizaciju te javno izvođenje dramskih, glazbe-no-scenskih, lutkarskih i drugih scenskih djela (scenska i glazbeno-scenska djela).Kazališnu djelatnost obavljaju kazališta i kazališne družine kao samostalne pravne osobe, a iznimno kao posebne ustrojstvene jedinice unutar druge pravne osobe te kazališne kuće. Zakon o kazalištima kao lex specialis u odnosu na kazališnu dje-latnost ne sadrži posebne odredbe koje bi regulirale autorska ili izvođačka prava u svezi kazališnog djela odnosno predstave.

Kazalište je ona umjetnost koja se redovito nalazi između autora i gledatelja i bez kojeg kazališna djela ne bi bila dostupna javnosti.Iako bi u odnosu između auto-ra i kazališta trebao postojati prvenstveno poslovni odnos, s obzirom na specifi čnost kulture kao negospodarske i samo djelomično tržišne djelatnosti, u tom odnosu imanentni su prije svega elementi osobnih odnosa.

Naime, autor dramskog djela kojemu je imanentno i scensko djelo, nema samo želju vezanu za objavljivanje (nakladu, izdavanje) svog djela, nego i nakanu da ono doživi postavljanje na kazališne pozornice i tako dobije svoj pravi iskaz.

Ovi odnosi između autora i kazališta kao i njihova međusobna prava i obveze uređuju se ugovorom o scenskom prikazivanju. Jedno dramsko djelo može biti više puta postavljeno na scenu odnosno prikazano od strane jedne te iste (isto dramsko djelo se ponovno nakon određenog vremena postavlja na repertoar u drugoj režiji i drugoj glumačkoj podjeli u istoj kazališnoj kući – op.aut.) ili više različitih kazališnih kuća. Ugovor o scenskom prikazivanju može biti sklopljen kao ekskluzivni ugo-vor prema kojem se autor obvezuje za određeno vrijeme svoje pravo prikazivanja određenog dramskog djela prenijeti isključivo jednoj kazališnoj kući. Za to vrijeme druge kazališne kuće ne mogu prikazivati isto dramsko djelo, odnosno autor ne smije tim kućama dati dopusnicu za postavljanje na scenu tog istog dramskog djela za ugovoreno vrijeme ekskluziviteta. Ukoliko ekskluzivitet inscenacije nije ugovo-ren, dramsko djelo se može naći istodobno na repertoaru različitih kazališnih kuća. Takva pojava nije rijetka. Naime, to što se isto dramsko djelo nalazi na repertoaru različitih kazališnih kuća, ne znači da se radi o istoj kazališnoj predstavi. Štoviše, ne može se niti dogoditi ista predstava. To je jednostavno u kazalištu nemoguće. Ugovor o scenskom prikazivanju obično se naziva i kazališnim ugovorom u užem smislu. Međutim, odlukom kazališne uprave da postavi na scenu i u svoj kazališni repertoar određeno dramsko djelo konkretnog autora, te autorovim pristankom, nije okončan proces inscenacije. Nužno je još izvršiti izbor redatelj, podjelu ulo-ga, prirediti scenografi ju, kostimografi ju, glazbu i sl.8 Sve te aktivnosti i sudionici kazališnog procesa traže uređenje posebnim ugovorima, koji se također svrstavaju u kazališne ugovore u širem smislu.

Autor predaje svoje djelo kazalištu da ga ovo postavi na scenu, uprizori, konkretizira, predstavi, prikaže, učini pristupačnim javnosti.Pri tome autor ima vje-ru da se neće zlorabiti njegova moralna (a i imovinska) autorska prava, dok kazalište izborom autora i njegovog djela izražava povjerenje u kvalitetu autorskog djela uz

8 Kurz H., Praxishandbuch Theaterrecht, Verlag C.H. Beck, Muenchen, 1999., str. 529.

Page 4: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

136

ulog svog kapitala, znanja, imena i rada kako bi to djelo bilo prikazano, odnosno gospodarskim rječnikom kazano “pušteno u promet ili na tržište”.

Treba stoga strogo razlikovati kazališno autorsko djelo od kazališne predstave, kao što se na drugi način pravno razlikuju i kinematografsko djelo i fi lm.9 Ovo je posebno važno apostrofi rati jer se često u svakodnevnom govoru, ali i u teatrološkim radovima mogu naći drukčija gledišta koja stavlja znak jednakosti između kazališnog djela i kazališne predstave.

Ipak, odnos dramskog djela i kazališne predstave ne treba poimati prekruto, odnosno u smislu izravne i potpune vezanosti teksta o predstavi i obrnuto, predstave o tekstu.10 Doduše, dramska umjetnost se defi nira kao jedan od rodova književnosti, te kao praksa vezana za igru glumca koji utjelovljuje ili pokazuje neki lik pred gledateljstvom.11 Time je podcrtana ovisnost kazališta o književnosti, koju u svojim velikim razdobljima apsorbira, odnosno pokušava raskinuti te sveze u razdobljima kazališnih kriza. Ali kazalište odnosno teatar (grč. théatron) druga je umjetnička vrsta, odnosno rezultanta često zajedničkog djelovanja nekoliko umjetnosti: književnosti, glume, likovnih umjetnosti, mime, plesa i glazbe.

Dramsko djelo u smislu odredbe čl. 5. ZAPSP-a je u svojoj osnovi književno djelo, doduše ono koje svoj život može imati i na pozornici, ali se njegova vrijed-nost ne iscrpljuje samo u kazališnoj predstavi, jer se može čitati ili slušati kao bilo koje drugo književno djelo.

U smislu autorskog prava autorsko djelo nije kazališna predstava, autorsko dje-lo je dramski tekst, dramski predložak, drama kao kazališno autorsko djelo. U nekim pravnim sustavima dramska djela su podvedena pod književna djela, te nisu nave-dena kao posebna autorska djela.12 Kazališna predstava je pak svaka radnja koju glumci izvode s određenom svrhom pred gledateljima.13 Ona se doduše u pravilu zasniva na nekom dramskom tekstu kao autorskom djelu, ali ne nužno. Česte su kazališne predstave koje nemaju za predložak dramski tekst. Radi se o primjerima tzv. neverbalnog kazališta, kazališta mime, predstavama koje nastaju kao zajednički projekt izvođača koji ne polaze od zadanog predloška nego u samom nastanku predstave istodobno sami ili s redateljem stvaraju i dramski tekst. I dok je u situaciji klasičnog kazališta s pozicija autorskog i srodnih prava sve naizgled jednostavno – dramski tekst prema kojem se predstava priprema predstavlja autorsko kazališno djelo, a sama kazališna predstava izvođenje autorskog djela, dakle predmet srodnih izvođačkih prava - u modernom kazalištu nije sve tako jednostavno. Naime mogu se susresti primjeri u kojima nema klasičnog autorskog djela ni autorskopravne zaštite, već samo egzistiraju prava interpretatora (neverbalno kazalište), do situacija u koji-ma se autorsko pravo i izvođačka prava stapaju u istim osobama kao nositeljima (glumačko projektno kazalište, performans).

9 Janjić, M., Autorsko fi lmsko pravo, Institut za uporedno pravo, Beograd, 1971., str. 11. 10 Cit. Solar, M., Teorija književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1976., str. 177.11 Cit.Pavis, P., Pojmovnik teatra, Izdanja Antibarbarus, ADU & CDU, Zagreb, 2004., str. 75.12 MacQueen, H., Waelde, Ch., Laurie, G., Contemporary Intellectual Property, Law and Policy,

Oxford University Press, New York, 2008., str. 59.13 Cit.Škavić, Đ., Hrvatsko kazališno nazivlje, HC ITI-UNESCO, Zagreb, 1999.,str.89.

Page 5: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

137

Posebna su pitanja vezana za poštovanje dramskog djela kao autorskog dje-la i dramskog teksta, odnosno dramskog predloška, u njegovom izvornom obliku tijekom nastajanja kazališne predstave. Naime, gotovo je danas raritet pogledati pre-dstavu u kojoj je dramsko djelo preneseno u svom tekstualnom i strukturalnom to-talu i izvornosti. Nova scenska “čitanja” klasičnih dramskih tekstova, snažna pojava tzv. redateljskog kazališta, djelovanje dramaturga kao profesionalnog umjetničkog kazališnog sudionika, želja glumaca kao izvođača da dadu svoj doprinos i svoje viđenje dramskog djela odnosno u ostvarenju teksta na pozornici - sve to dovodi do raširene pojavnosti kako postoji bitna razlika između dramskog teksta i njegove konkretne inscenacije, i to sve do njegove neprepoznatljivosti u scenskom iskazu.

Često se kao kazališna djela pojavljuju i izvedena djela, odnosno djela nasta-la preradom, adaptacijom odnosno dramatizacijom nekog drugog autorskog djela. Pod adaptacijom podrazumijevamo preinaku nekog djela njegovim premještanjem iz roda u kojem je originalno napisan u neki drugi rod. Za našu raspravu interesant-ne su adaptacije romana ili bajki u kazališno djelo. Na taj se način, u svojevrsnoj semiotičkoj operaciji transfera, roman pretače u dijaloge, koji se mogu bitno razliko-vati od izvornih, te u scenske radnje koje se koriste svim sredstvima kazališnog predstavljanja (gestom, slikom, glazbom i dr.).14 Adaptacija nekog književnog djela u dramsko djelo odnosno kazališni tekst naziva se još i dramatizacijom. U autorsko-pravnom smislu radi se o primjeni pravila o preradi. Naime, prilagodbe i druge pre-rade autorskog djela koje predstavljaju nove originalne intelektualne tvorevine indi-vidualnog karaktera, u koje spadaju kazališne adaptacije i dramatizacije, zaštićene su kao samostalna autorska djela. Međutim, to ne utječe na prava autora koja su prerađena, koji ima isključivo pravo dati dopuštenje za preradu svog izvornog au-torskog djela , te prerada ne smije vrijeđati njegova moralna prava, a niti ismijavati ili deformirati izvorno autorsko djelo, osim u slučaju dopuštene parodije.15 Radi se o načelno jasnom pravnom pravilu, međutim ipak s obzirom na specifi čnosti prenošenja kazališnog djela na pozornicu, ne smiju se ova pravila kruto primjenji-vati.

Poseban modalitet prerade kazališnog djela ogleda se u često kazališnoj praksi tzv. “štrihanja“. Štrih (šprung, precrt teksta, skok, kraćenje teksta) se u kazališnoj terminologiji označava kao izostavljanje pojedinih dijelova teksta, rečenica ili riječi unutar dramskog teksta. Štrih je u praksi najčešće u domeni dramaturga, koji u skla-du s redateljevom koncepcijom, tekst krati kako bi intenzivirao predstavu. Ukoliko dramaturg nije uključen u pripremu i realizaciju scenskog postavljanja određenog kazališnog djela, šrtihom se bavi redatelj, odnosno nerijetko i sami glumci, bilo u fazi čitalačkih pokusa, mizanscenske pripreme predstave ili u tijeku života pre-dstave nakon premijerne izvedbe. Ipak, u kazališnim praksama u kojima je autor dramskog teksta neprikosnoveni autoritet, kraćenje tekstova živućih autora često se smatra blasfemičnim. S autorskopravnog aspekta, svako kraćenje kazališnog djela

14 Pavis, P., Pojmovnik teatra, Akademija dramskih umjetnosti – Centar za dramsku umjetnost – Izdanja Antibarbarus, Zagreb, 2004., str. 21.

15 Zlatović, D., Parodija kao autorsko djelo, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 2006., vol. 7., str. 67 – 94.

Page 6: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

138

odnosno dramskog teksta u nastajanju predstave bez dozvole autora teksta ne bi bilo dopušteno. Ipak, pravo autora na zaštitu cjelovitosti i integriteta njegovog autorskog djela često se u kazališnoj praski stavlja u drugi plan, posebice u ponašanju drama-turga ili redatelja koji bi se željeli nametnuti kao autori u kazališnoj djelatnosti, želeći na svoj način „čitati“ i inscenirati kazališno djelo. U takvom ponašanju dramaturga i redatelja ne vidimo samo želju za statusnom prevlasti, nego i kao njihov umjetnički stav naspram djela kojim se bave na scenski način. Međutim, ne ulazeći u opravda-nost takvog umjetničkog viđenja, ne smiju se autorska djela bez dopuštenja autora korigirati izvan razumske mjere (primjerice zamjena nekih starijih u svakodnevnom govoru napuštenih riječi novima, razumljivijima suvremenoj publici, zamjena stranih riječi istoznačnim riječima iz jezika na kojem se predstava izvodi i dr.).

I dok je pozicija autora kazališnog djela ili dramatičara16 danas razvidna, kako u suvremenoj dramskoj literaturi tako i u autorskom pravu, pozicija dramaturga nije do kraja defi nirana.17 Međutim, to nije ništa čudnoga, jer se ni suvremena kazališna teorija, teatrologija i dramaturgija, a niti kazališna praksa, ne slažu u potpunosti gdje je mjesto i uloga dramaturga u kazalištu danas.

Dramaturgom se smatra književni i kazališni savjetnik pojedine kazališne kuće, družine ili redatelja, odnosno osobe odgovorne za pripremu određene predstave. Njegova zaduženja, između ostaloga, obuhvaćaju i poslove adaptacije ili modifi ci-ranja postojećeg izvornog dramskog teksta (montaža, kolaž, kraćenje teksta, pona-vljanje pojedinih dijelova teksta). Međutim, njegova uloga u suvremenom hrvatskom kazalištu nije postojana. Naime, iako se često pojavljuje kao dio umjetničke ekipe, česte su i pojave kad je djelomično ili potpuno isključen iz pripreme predstave, bilo da samo asistira redatelju ili njegovu ulogu u cijelosti preuzima redatelj. Dramaturg u suvremenom teatru kroz svoje zahvate na kazališnom djelu to isto djelo postavlja u određeni politički i društveni milje različit u odnosu na izvorno djelo, što traži bitne preinake u strukturi i tekstu izvornog djela. Ali to isto ne znači kako mu je dopušteno određeno autorsko djelo mijenjati i prerađivati bez dopuštenja autora sukladno autorskopravnim pravilima za slučaj prerade. Nitko mu neće osporiti ori-ginalnost i autorskopravni status njegove dramaturške prerade, ali mora imati za to dozvolu autora djela na čijoj je preradi dramaturg radio.

Daleko je u praksi dominantnija pojava redatelja kazališne predstave, koji iako ga autorsko pravo svrstava među interpretatore, sve više zahtijeva svoju autorsku poziciju, intervenirajući toliko u dramski tekst da se redatelj tako uspinje na mje-sto demijurga, svrhunaravnoga stvaratelja predstave i onoga koji najbitnije utječe na estetsku i svaku drugu sliku glumišta.18 Sukladno pravu izvođača, ali i dobrim kazališnim običajima, nakon premijere ne bi bilo moguće bez znanja i suglasnosti redatelja činiti neke veće zahvate u tkivo predstave koji bi mogli ugroziti redateljsku zamisao i nacrt predstave. Međutim, u kazališnoj praksi, posebice kod obnavljanja predstave, dakle ponovnog stavljanja na repertoar ranije izvedene i igrane predsta-ve iste kazališne kuće nakon proteka određenog vremena neizvođenja, moguće su

16 Pavis, P., op.cit., str. 65.17 U njemačkom teatru razlikujemo pojam Dramatiker kao onog koji piše drame, od pojma Drama-

turg kao onoga koji priprema njihovu interpretaciju i scensku realizaciju. Cit. Pavis, P., op.cit., str. 67. 18 Usp. Mrduljaš, I., O vlasniku predstave, Hrvatsko slovo, od 15.12.2006., str. 20.

Page 7: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

139

određene intervencije, od promjena u izvođačkoj glumačkoj ekipi do adaptacija predstave i sl. Pa iako kazalište kao „vlasnik“ odnosno producent kazališne predsta-ve ne bi smjelo bez redateljskog dopuštenja raditi preinake redateljskog koncepta te kazališne predstave, isto tako ne bi smio niti redatelj zlorabiti svoja prava, primjerice da zabranjuje kazalištu nužnu adaptaciju predstave za izvedbe na gostovanjima, na drugim scenama koje nemaju prostorne i tehničke preduvjete kao matična pozorni-ca, odnosno za izvedbe na otvorenim ambijentalnim scenama.19

Kazališni redatelj je interpretator kazališnog djela, te je njegov primarni za-datak iščitavanje i analiza teksta, a ne obrnuti postupak učitavanja značenja koja se nikako ne mogu izvesti iz dramskog predloška ni uskladiti s njime te bi moglo u konkretnom činu značiti i zlouporabu dramskog djela kao autorskog djela konkret-nog autora.20

Važnost dramatičara u daljnjoj evoluciji kazališta pomalo se čini prenaglašena u odnosu na važnost redatelja, koji se u kazalištu u današnjoj ulozi pojavljuje tek krajem XIX.stoljeća, a osobito u odnosu na važnost glumca. Dramatičar se i danas u autorskom kazališnom pravu smatra jedinim autorom kazališnog djela21, dok su redatelji i glumci u autorskopravnom smislu u pravilu i dalje određeni samo kao interpretatori ili izvođači.

I dok se autorstvo kazališnog djela u pravilu vezuje za dramatičara, a dra-maturg, redatelj i glumci čine umjetničku ekipu predstave koja ima zakonom predviđena izvođačka prava, u nastajanju same predstave mogu svoj doprinos dati i drugi sudionici, čiji doprinos može biti u cijelosti autorski. Tu prije svega mislimo na scenografi ju kao autorstvo scenografa, scensku glazbu u predstavi kao autorstvo skladatelja, dizajn kazališne rasvjete kao autorstvo oblikovatelja rasvjete i sl. Pri-mjerice, scenska glazba se često koristi u kazališnoj predstavi, bilo da je posebno skladana za kazališni komad (kazalište sa skladateljem zaključuje ugovor o autor-skom djelu za skladanje i korištenje određene izvorne scenske glazbe – op.aut.), bilo da je posuđena iz već postojećih glazbenih opusa (kazalište sklapa sa sklada-teljem ili udrugom za kolektivnu zaštitu ugovor o iskorištavanju autorske glazbe – op.cit.), i to bez obzira predstavlja li glazba samostalno djelo ili postoji jedino u odnosu na režijske zahtjeve. Nužno je ukazati da se kod insceniranja djela iz stra-nih književnosti u domaćim kazalištima obvezno rješava i autorskopravno pitanje prijevoda dramskog djela na hrvatski jezik, jer je i prijevod kao pravo prerade u svojoj naravi izvorno autorsko djelo čiji je nositelj prava prevoditelj, a koji da bi mogao uživati autorsko pravo na prijevodu mora imati dozvolu za prevođenje od strane autora originalnog djela koje se prevodi.Kod prijevoda nekog dramskog djela kao dramskog predloška buduće kazališne predstave nužno je ukazati na obvezu kazališne kuće kao producenta kazališne predstave da prethodno ugovorno riješi odnose ne samo s autorom prijevoda, nego i s autorom izvornog djela.

19 Zlatović, D., Kazališni redatelj i režija u smislu doktrine, legislative i prakse autorskog prava, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 40 (71.-72.), 2003., str. 371.-411.

20 Cit.Hrovat, B.B., Goldoni zaslužuje boljeg redatelja, Vijenac, br.404-405., od 10.rujna 2009., str. 19..

21 Vidi dručije stavove u Pignart, R., Histoire de la mise en scène (théâtrale), Presses Universitaires de France, Paris, 1975., str.9.

Page 8: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

140

Svako dramsko djelo živi svoj život u javnosti pod svojim naslovom. Pod tim naslovom ovo djelo biva objavljeno, tiskano, prikazano. Pod tim naslovom djelo se iskorištava i stječe reputaciju. Prema naslovu dramska djela se razlikuju jedno od drugoga. Odredbom čl. 5.st.4. u svezi st.1. ZAPSP-a predmet autorskog prava je i naslov autorskog djela.

Naslov autorskog djela koji ne udovoljava pretpostavkama da bi bio predmet autorskog prava, a koji je već korišten za neko autorsko djelo, ne može se koristiti za djelo iste vrste ako bi mogao izazvati zabunu o autoru. Dakle, naslov dramskog djela može biti različito zaštićen. Ako se radi o originalnom naslovu koji maštoviti produkt intelekta, naslov dramskog djela uživa autorskopravnu zaštitu. Međutim ako se radi o nekom banalnom naslovu koji ne udovoljava uvjetima autorskopravne zaštite, i takav naslov dramskog djela neće biti moguće koristiti kod kasnijeg drugog dramskog djela iz razloga nelojalne utakmice odnosno zaštite od zablude o osobi autora. Razlozi za ovu drugu zaštitu ogledaju se u interesu zaštite javnosti kao i sa-mih autora od neovlaštenog prisvajanja njihovih koristi od strane drugih autora.

II. Autorska kazališna djela II. Autorska kazališna djela U daljnjem tekstu razmotrit ćemo autorska scenska (kazališna) djela kako ih uređuje postojeći Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (“Narodne novine”, broj 167/03 i 79/07., u daljnjem tekstu : ZAPSP)22, kao i inozemna rješenja na ovom području.

U doktrini često se ova djela određuju kao kazališna (teatarska) djela, pod kojima se smatraju ona koja su namijenjena za scensko prikazivanje posredstvom jednog ili više izvođača. Kod ovih djela način izražavanja može biti govor, glazba, ples, igra I to kako pojedinačno tako i zajedno.23

Prema kriteriju načina izražavanja autorska kazališna djela mogu se grupirati u četiri kategorije:

a) dramska djela;b) dramsko-glazbena djela;c) koreografska djela;d) pantomimska djela.

1. Dramsko i dramsko-glazbeno autorsko djelo1. Dramsko i dramsko-glazbeno autorsko djelo

Preduvjet za zaštitu autorskog prava je stvaranje samostalne, nepromjenjive, jedin-stvene osobne tvorevine. Iako naš ZAPSP ne izriče to načelo, ipak u zakonskom smislu djelima se mogu nazivati samo osobne duhovne tvorevine.24

22 Stupanjem na snagu ZAPSP-a prestao je važiti Zakon o autorskom pravu („Narodne novine“, broj 53/91, 58/93, 9/99 – proč.tekst, 76/99, 127/99 i 67/01, dalje: ZAP), kojeg ovdje navodimo jer će se određena u ovom radu citirana doktrinarna i sudska rješenja temeljiti na navedenom zakonu.

23 Tako Dabović Anastasovska, J., Pepeljugoski, V., Pravo na intelektualna sopstvenost, Praven fa-kultet „Justinijan Prvi“, Skopje, 2008., str. 170.

24 Pod tvorevinama podrazumijevamo nematerijalne kreacije individualnog ljdskog duha. Tako Marković, S.M., Pravo intelektualne svojine, Magistrat i Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007., str.31.

Page 9: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

141

Kao svojstvene duhovne tvorevine mogu se promatrati samo ona djela koja zbog svog sadržaja ili oblika ili zbog povezanosti sadržaja i oblika predstavljaju nešto novo i jedinstveno.

Predmet autorskog prava su umjetnička djela, a to su – prema članku 5. sta-vak 1. ZAPSP-a25 – svojstvene duhovne tvorevine26, između ostaloga, i na području književnosti, glazbe, likovne te fi lmske umjetnosti.

Proizvod ljudskog duha je svojstven ako je nastao uslijed stvaralačke duhovne djelatnosti, te ako njegova jedinstvenost po kojoj se razlikuje od ostalih djela proiz-lazi iz osobnosti stvaratelja.

Upotrebom pojma duhovnosti nastoji se istaknuti kako predmet zaštite autor-skog prava nije ono materijalno (npr. izrađen predmet, ili mnoštvo predmeta), već duhovno oblikovanje koje se krije iza toga.

Pod pojmom stvaralaštvo podrazumijeva se rezultat oblikovanja određenog prikazanog sadržaja, s time da taj rezultat mora biti razvidan u pojavnom vanjskom svijetu.

Djela dakle moraju biti originalna, a međusobno se moraju razlikovati po au-torskim pravima (što znači da moraju biti individualna, tj. vlastita); te nadalje moraju biti objektivno ocijenjena kao umjetnost, te smisleno pojmljiva.

Po članku 1.točka 1. ZAPSP-a , za zaštitu autorskih prava potreban je slijedeći preduvjet: određeno djelo mora biti iz područja književnosti, znanosti ili umjetno-sti, odnosno drugih područja stvaralaštva. Članak 5. stavak 1. istog zakona određuje kakvo i koje djelo može biti autorski zaštićeno. U članku 5. stavak 2. alineje 1 –11. ZAPSP-a navode se najvažnije vrste djela. Ovo nabrajanje međutim nije iscrpno, tako da i tvorevine koje nisu spomenute u toj odredbi potpadaju pod pojam “ au-torskog djela”, ukoliko ispunjavaju preduvjete navedene u članku 1 . i 5. stavak 1. ZAPSP-a.27

U čl. 5. st.2. alineja 3. ZAPSP-a, među zakonom nabrojenim autorskim djeli-ma, nalazimo i na dramska i dramsko – glazbena djela.

Dramska djela (engl. dramatic work, franc. oeuvres dramatiques, njem. drama-tische Werke, tal. opera drammatiche) se defi niraju kao književna djela stvorena za scensko prikazivanje određene dramske radnje (akcije).28 Dakle, radi se o naročitom

25 Matanovac Vučković, R., Zbirka propisa u području prava intelektualnog vlasništva, Narodne novine & DZIV, Zagreb, 2008., str.83.; Gliha: Autorsko pravo – zbirka propisa, Informator, Zagreb , 2000., str. 30.

26 Profesor Henneberg navodi da je naš raniji ZAP izostavio ispred izraza “tvorevina” riječi “svo-jstvena duhovna” jer da već sama navedena područja dovoljno upućuju na to da se radi o duhovnoj tvorevini. Cit. po Henneberg: Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 1996., str. 58. Međutim radi boljeg shvaćanja problematike autorskopravnog položaja kazališnog redatelja ovdje smo skloniji prihvatiti de-taljniju odrednicu pojma autorskog djela od one korištene u ZAPSP-u.

27 Slično i u austrijskom pravu , samo što se autorskim djelima po paragrafu 2. stavak 2. austrijskog Zakona o autorskom pravu nazivaju samo one tvorevine koje predstavljaju osobno duhovno stvaralaštvo. Ovaj dio navedenoga zakona nije baš precizno formuliran, što je dovelo do toga da još nije pronađena jedinstvena defi nicija pojedinih preduvjeta za zaštitu autorskih prava. Vidi kod Schanda: Character- und Personality-Merchandising in Oesterreich, OeBI 1998, 323, str.2.

28 Cit. po Hennebreg I., Vrste autorskih djela i njihova autorskopravna zaštita, Informator, br. 4077, od 3. 4. 1993., Male stranice, str. 2.

Page 10: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

142

obliku govornih književnog djela, čiji je predmet postavljanje na scenu neke ra-dnje.29

Dramsko – glazbena djela (engl. dramatico – musical works, franc. oeuvres dramatico-musicales, njem. dramatisch-musikalische Werke, tal. opere drammati-co-musicali) su glazbena djela s riječima stvorena za scensko prikazivanje određene dramske radnje (akcije) s glazbenom izvedbom. 30

S obzirom na svoje karakteristike ova se djela još nazivaju i scenskim ili kazališnim djelima, i to kako u pravnoj doktrini31, tako eksplicitno i u nekim ino-zemnim zakonima s područja autorskog prava32.

Naše zakonsko rješenje prati ono koje sadrže većina poredbenih izvora, gdje se dramska i dramsko-glazbena djela navode kao posebna vrsta autorskih djela, s obzirom da se radi o autorskim djelima koja su namijenjena scenskoj izvedbi jednog ili više umjetnika – izvođača.33 Komparativnom analizom inozemnih zakonskih tek-stova s područja autorskog prava možemo uočiti i ona rješenja po kojima ova djela nisu izdvojena u posebnu vrstu autorskih djela , nego su obuhvaćena određenjem književnih djela za dramska djela odnosno glazbenih djela za dramsko-glazbena djela.34

Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela iz 1886. godine, sa posljednjom novelom od 28. rujna 1979. godine, predviđa zaštitu prava autora književnih i umjetničkih djela (engl. literary and artistic works) u zemljama koje su članice Konvencije. Pojam “književna i umjetnička djela” uključuje svaku tvorevi-nu na književnom, znanstvenom i umjetničkom polju, neovisno o načinu ili formi

29 Usp. Spaić V., Teorija autorskog prava i autorsko pravo u SFRJ, Pravni fakultet u Zagrebu i RO Jugoslavenska autorska agencija Beograd, Zagreb – Beograd – Čakovec 1983., str.45.

30 Tako i Henneberg I., Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2001., str. 94.31 Usp. Henneberg I., op. cit., str. 94.; Besarović V., Pravo industrijske svojine i autorsko pravo,

NIO Poslovna politika, Beograd, 1984., str. 227.; Marković S. M., Autorsko pravo i srodna prava, Službeni glasnik, Beograd, 1999., str. 131.

32 Tako o kazališnim djelima kao autorskim djelima u čl. 3. toč. 3. čileanskog Law No. 17. 336 on Copyright, as amended up to February 22, 1990., u čl. 2. st. 1. češkog Law No. 35 of March 25, 1965, on Literary, Scientifi c and Artistic Works, as last amended by Law No. 86 of March 14, 1996. , u čl. 2. st. 1. grčkog Law No. 2121/1993 as last amended by No. 2435 of August 2, 1996. Svi ovi zakoni, kao i ostali koje navodimo u ovom radu, izuzev onih uz koje je naznačen poseban izvor, dostupni su na internet stranici www.unesco.org/culture/copy/copyright .

33 Tako primjerice u čl. 7. st. 1. toč. III brazilskog Law No. 9610 of February 19, 1998 on Copyright and Neighbouring Rights; čl. 1. st.1. danskog Act on Copyrught 1995; čl. L.112-2. toč. 3. francuskog Law on the Intellectual Property, No. 92-597 of July 1, 1992, as last amended by Law No. 97-283 of March 27, 1997.; čl. 2. st. 1. toč. 1. i 2. talijanskog Law for the Protection of Copyright and Neighbouring Rights, No. 633 of April 22, 1941, as last amended by Decree Law No. 154 of May 26, 1997, vidi kod Gaudenzi A.S., Il Nuovo Diritto D’autore, Maggioli Editore, Rimini, 2002., str. 28.; čl. 7. st.1. ruskog Law on Copyright and Neighbouring Rights; te čl. 2. st. 1. Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela, vidi kod Gliha: op.cit., str. 189. Slovenski Copyright and Related Rights Act of March 30, 1995. u čl. 5. st. 2. toč. 4. navedenim djelima pridodaje i lutkarska djela. Detaljnije o kazališnim djelima u slovenskom autorskom pravu kod Trampuž M., Avtorsko pravo, Cankarjeva založba, Ljubljana, 2000., str. 98.

34 Vidi npr. odredbu čl. 2. st.1. toč. 1. i 2. ranije važećeg njemačkog Law on Copyright and Neigh-bouring Rights of September 9, 1965, as last amended by the Law of July 19, 1996.; čl. 2. st. 1. toč. 1. austrijskog Copyright Law; odnosno čl. 1. st. 2.a švicarskog Federal Law on Copyright and Neighbouring Rights of October 9, 1992, as amended by the Law of December 16, 1994.

Page 11: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

143

njihove ekspresije.Takvo izražavanje podrazumijeva, među ostalima, i dramska dje-la i dramsko-glazbena djela.35

Dramskim djelima smatraju se osnovne vrste - drama, tragedija, komedija, ali i igrokazi, monodrame i dr.

Dramom (engl. drama, franc. drame, tal. drama, njem. Drama) se označava kako velika skupina književnih djela (tzv. dramska književnost) , tako i jedna dramska vrsta unutar dramske književnosti koja se tada razlikuje od tragedije i komedije.Drama je noviji i sve češći opći naziv za književno djelo namijenjeno scenskom izvođenju u kazalištu, s glumcima i pred nazočnim gledateljima. Postoji i određenje ovog pojma stricto sensu pod kojim tada podrazumijevamo književni tekst pisan u dijalozima, koji je ozbiljnog sadržaja i prikazan je u govornim sukobima osoba.Dakle, radi se o scenskoj vrsti u kojoj se predložak predstavi scenski ostvaruje govorom. Tragedija (engl. tragedy, franc. tragedie, tal. tragedia, njem. Trauerspiel, Tragoedie) je dramsko djelo s konfl iktima, ozbiljnog sadržaja i snažnih strasti, u kojima sukob glavnog lika kao nositelja ideje ili načela i njegove okoline , društva ili suprotnih strana završava, uglavnom, smrću ili propašću glavnog junaka. Komedijom (engl. come-dy, franc. comedie, tal. commedia, njem. Komoedie, Lustspiel) se naziva dramsko djelo veselog sa držaja. Dramsko se u komediji ogleda u neskladu što ga uzrokuju želje i ponašanja po jedinaca ili društva i sposobnosti, odnosno mogućnosti da se te želje ostvare, pa je takav nesklad uzrok komičnih situacija. Tragikomedija je naziv za suvremeno dramsko djelo u kojem se isprepleću ozbiljni i potresni elementi sa smiješnima, dakle koje ima ozbiljan zaplet sa završetkom koji je sretan i radostan. Igrokaz je općeniti naziv za scen sko djelo, a njime se ipak najčešće naziva drama iz pučkog života vezana uz neke narodne običaje, ali i ona političko-satiričke odno-sno sentimentalno-patetične te matike, koja može imati glazbeno-pjevane umetke. Melodrama označava dramsko djelo u kojem glazba djelomice ili u cjelini prati govoreni dio teksta, odnosno plesne točke.36

Dramsko djelo napisano za jednog izvođača naziva se monodrama. Postoje stajališta da je kazališno djelo isključivo ono u čiju su izvedbu uključene najmanje dvije osobe -izvođača, pa da se monodrama ne smatra kazališnim djelom.37 Ipak, smatramo da broj osoba koje su navedene u dramskom tekstu, odnosno koje su-djeluju u scenskoj izvedbi djela, nije bitan kada se ima u vidu određenje dramskog djela, te se i monodrame imaju smatrati dramskim djelom, a pravo javne izvedbe se ostvaruje kao “veliko pravo”. 38

Postavlja se pitanje kako se tretira posebna scenska glazba, koja je skladana za pojedinu kazališnu predstavu i ne čini sastavnicu samog izvornog dramskog djela.Ovakva glazba smatra se posebnim glazbenim djelom, čija se javna izvedba ostva-ruje individualno kao tzv. “veliko pravo”.39

35 Usp. Tritton G., Intellectual Property in Europe, sec.ed., Sweet & Maxwell, London, 2002., str. 307 – 308.

36 Detaljnije u Solar M., Teorija književnosti, Školska knjiga, Zagreb, 1980., str. 177-194.; Hribar – Ožegović M., Kazališni glosarij, Globus, Zagreb, 1984., str. 34.; Taritaš M., Rječnik književne interpre-tacije, Matica Hrvatska Pakrac, Zagreb, 1993., str. 53.; Čubelić T., Književni leksikon, Zagreb, 1972., str. 116.; Škavić Đ., Hrvatsko kazališno nazivlje, Hrvatski centar ITI – UNESCO, Zagreb, 1999., str. 96.

37 Tako Spaić V., op.cit., str. 45.38 Tako Henneberg I., op.cit., str. 95. 39 Ibid.

Page 12: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

144

Dramsko-glazbenim djelima smatraju se opere, operete, glazbene drame, mju-zikli i dr.

Opera ( engl. opera, franc. opera, tal. opera, njem. Oper) je oznaka za glazbe-nu dramu, u kojoj se gotovo sav tekst pjeva. Dakle, radi se o scenskoj vrsti u kojoj je dramski tekst pjevan i u cijelosti prožet glazbenom pratnjom.U operi je težište na glazbenoj i pjevanoj stani, međutim dramski tekst (libreto) nije sporedan, što više takav tekst , izgrađen u izrazitoj dijaloškoj formi, ima umjetničku vrijednost. Ope-reta ( engl. operetta, comic opera, franc. operette, tal. operetta, njem. Operette) ili mala opera je scensko djelo vedrog raspoloženja u kojemu glazba prati tekst, ali ima i govornih dijelova bez glazbene pratnje.Radi se o veselom kazališnom komadu u kojem se tekst djelomično govori, a djelomično pjeva. Mjuzikl je glazbeno-scensko djelo koje se temelji na izražajnim sredstvima drame, operete i baleta. To je glaz-benoscenska vrsta američkog podrijetla temeljena na europskim iskustvima opere-te, pretežito suvremena sadržaja i modernih glazbenih te plesnih obilježja.40 Neka dramsko – glazbena djela ( scenski oratorij, scenska kantata i sl.), ukoliko se izvode nescenski, gube to svoje određenje i tada se smatraju glazbenim djelima. Pravo objavljivanja i pravo scenskog izvođenja dramsko-glazbenog djela kao zajedničkog djela koautorima pripadaju kao odvojena prava.

Ista argumentacija koju smo rabili kod određenja monodrame kao dramskog djela, vrijedi i za kuplet kao dramsko-glazbeno djelo, gdje pjeva samo jedna oso-ba.41

Radnja kazališnog djela izvodi se na sceni, neposredno pred publikom, dok su sredstva izražavanja raznolika – govor, pokret, igra, glazba, lutka, bilo korištenjem jednog izražajnog sredstva ili kombinacijom više sredstava. Međutim, iako su pr-venstveno namijenjena scenskom prikazivanju , kazališna djela mogu se izvoditi i nescenski, no i tada se smatraju scenskim djelima.42

2. Koreografska i pantomimska djela2. Koreografska i pantomimska djela

U čl. 5. st. 2. alineja 4. ZAPSP-a među nabrojenim autorskim djelima navode se i koreografska (engl. choreographic work, franc. oeuvres chorégraphique, tal. ope-re coreografi che, njem. choreographische Werke) i pantomimska (engl. pantomi-me, dumb show, franc. pantomime, revue-feerie, tal. opere pantomimiche, njem. Pantomimische Werke, Maerchenrevue, Zauberstueck) djela čije je predstavljanje utvrđeno u pisanom obliku. Radi se o autorskim djelima koja su izražena tjelesnim pokretom, mimikom i gestama u prostoru.

U hrvatskom autorskom pravu ova djela izdvojena su u posebnu kategoriju, što se obrazlaže time da ona obuhvaćaju i djela plesnih revija i folklornih plesova i obrada koja se ne mogu podvesti pod kazališna djela. Međutim, glavna i najpozna-tija koreografska djela su balet te suvremeni scenski ples, dok su takva pantomimska

40 Detaljnije u Solar M., op.cit., str. .; Hribar – Ožegović M., op.cit., str. .; Taritaš M., op.cit., str. .; Čubelić T., op.cit., str. .; Škavić Đ., op.cit., str. .

41 Suprotno stajalište u starijoj pravnoj teoriji zastupano je u Spaić V., op.cit., str. 45.42 Prof. Hennebreg navodi takav slučaj kada se dramsko djelo emitira putem radija, te kada se

pravo javne izvedbe ostvaruje individualno kao tzv. “veliko pravo”. Vidi Henneberg I., op. cit., str. 95.

Page 13: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

145

djela žive slike, pantomime i dr., te se može zaključiti da ista isto pripadaju tzv. scen-skim djelima, jer im je, kao i dramskim i dramsko-glazbenim djelima, zajedničko što je način njihovog priopćavanja scensko predstavljanje.43 Ova djela različito su tre-tirana u inozemnim zakonodavstvima. Dok u nekim zakonodavstvima nisu izdvoje-na, nego su obuhvaćena dramskim i dramsko-glazbenim djelima ili navedena uz ta djela44, ili uopće nisu eksplicitno navedena45, u većini zakonodavstava46 kao i u Bernskoj konvenciji47 izdvojena su u posebnu vrstu autorskih djela.

43 Ulmer, E.: Urheber- und Verlagsrecht, Berlin, 1980., str. 143.44 Tako za prvu situaciju u paragrafu 3. britanskog Copyright, Design and Patent Act-a iz 1988.

godine: “dramatic works include a work of dance or mime” i u čl. 1.st. 1. toč. 3. norveškog Act-a No. 2 of May 12, 1961, Relating to Copyright and Literary, Scientifi c and Artistic Works, as last amended by Law No. 27 of June 2, 1995., odnosno za drugu situaciju u čl. 10. st.1.c. španjolskog Law No. 22/1987, of November 11, 1987, on Intellectual Property, as last amended by law No. 93/1999, of December 30, 1999., te čl. 1., st.2., toč. 8. poljskog Law of February 4, 1994, on Copyright and Neighbouring Rights, u Barta J – Markiewicz R., Prawo autorskie, Dom Wydawniczy ABC, Warszawa, 1999., str. 15. O drams-kom djelu u britanskom pravu, koji izraz uključuje i djela plesa i mimike, detaljnije kod Cornish W.R., Intellectual Property, third edition, Sweet & Maxwell, London, 1996., str. 336.

45 Tako u čl.1. st.1. toč. 3 . švedskog Act-a on Copyright in Literary and Artistic Works, Law No. 729, of December 30, 1960, as last amended by Law No. 1274, of December 7, 1995., gdje su navedena samo “musical and dramatical work”, ali koja implicite uključuju i koreografska i pantomimska djela. Identično rješenje sadrži i čl. 1. st.1. danskog Act on Copyright iz 1995.

46 Tako u čl.5. st.2. toč. 4. slovenskog Copyright and related Rights Act-a of March 30, 1995.; čl.1., st.2.a švicarskog Federal Law on Copyright and Neighbouring Rights of October 9, 1992, as amended by the Law of December 16, 1994. (“works of dance or mime”), u čl. L. 112-2. toč. 4. francuskog Law on the Intellectual Property Code, No. 92-597 of July 1, 1992, as last amended by Law No. 97-283 of March 27, 1997., gdje se navode i cirkuska djela, te u čl. 7. st. 1. ruskog Law on Copyright and Neighbouring Rights. Slično i u američkom autorskom pravu. Američki Copyright Act nije štitio koreografi ju do amandmana iz 1976. (17 U.S.C. s 102a.4) Prije 1976 Ured za zaštitu autorskih prava (Copyright Offi ce) štitio je samo koreografi ju, koja je imala neku priču, kao u slučaju baleta “Romeo i Julija”. Usp. Singer B.A., In Search of Adequate Protection for Choreographic Works: Legislative and Judicial Alternatives vs. the Custom of the Dance Community, 38 U. Miami l. Rev. 287, 298 & n.46,(1984). Američki sudovi su pružali zaštitu tim plesovima, jer su zadovoljavali predmetnu kategoriju «dramskih ili dramsko-glazbenih kompozicija.» Iako amandman iz 1976 omogućava zaštitu koreografi je, točno utvrđivanje zaštićenih djela nije sasvim jasno, jer predmetna kategorija «djela pantomime i koreografi je» nije defi nirana. Interno izvješće Kon-gresa iznosi da «djela koreografi je ne uključuju društvene plesne korake i jednostavne rutine.» Postoje dva zaključka koja se mogu izvući iz toga. Po jednom se zaključuje da se isključivanjem jednostavnih rutina željelo staviti izvan zaštite «čisto scensko kretanje.» Usp. Wallis L.E., Comment, The Different Art: Choreography and Copyright, 33 UCLA L. Rev. 1442, 1453, (1986). Drugi zaključak je da koraci moraju imati minimalnu razinu težine, da bi imali pravo na autorsku zaštitu . Ured za zaštitu autorskih prava prihvatio je ovaj drugi zaključak i utvrdio normativ minimalne razine težine.Ured za zaštitu autorskih prava defi nira koreografi ju kao «kompoziciju i aranžman plesnih pokreta i obrazaca . . . koji su obično popraćeni glazbom.» Sada američki sudovi moraju ustanoviti jasan normativ za potrebnu razinu težine pokreta, kao u sporu Horgan v. MacMillan, 789 F.2d 157 (2d Cir. 1986).

47 Vidi čl. 2. Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela, kod Gliha I., Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2000., str. 189.

Page 14: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

146

Naš raniji ZAP, slično kao i rješenja iz francuskog48, brazilskog49, čileanskog50 i talijanskog51 zakonodavstva, tražio je i dodatni uvjet kod priznavanja ovih djela kao autorskih djela, i to tako da je njihovo predstavljanje utvrđeno u pisanom obliku ili na neki drugi način.52 Bernska konvencija ne sadrži ovakav uvjet nakon njezine revizije u Stockholmu od 14. srpnja 1967. godine, ali se u čl. 2. st. 2. iste konvencije ostavlja mogućnost da zemlje članice svojim zakonodavstvima predvide da se ova vrsta djela štite samo ako su fi ksirana na materijalnoj podlozi. Ova mogućnost nije vezana samo za koreografska i pantomimska djela, nego se može odnositi i na druga djela, pa tako i na dramska i dramsko-glazbena djela.

Međutim, naš novi ZAPSP briše navedeni uvjet za ova djela, tako da se više ne traži da koreografska i pantomimska djela moraju biti utvrđena u pisanom obliku ili na neki drugi način. Ipak, to ne znači kako se takva djela ne smiju izražavati i u pi-sanom obliku, štoviše, upravo njihovo zapisivanje odnosno fi ksacija mogu pomoći u spornim situacijama.53

Među ovim djelima, za potrebe ove rasprave, izdvajamo balet kao neprije-porno scensko kazališno djelo i pantomimu. Baletom nazivamo umjetnički ples u kojem se uz glazbenu pratnju pokretima ljudskog tijela i mimikom tumači dramska radnja, misli i osjećanja. Pantomimom nazivamo predstavu u kojoj glumac misli i osjećaje izražava pomoću pokreta tijela i mimike. Baletni sadržaj i dramska radnja pantomime, s opisom radnje, daju se u scenariju.54

Kako su baletne izvedbe gotovo redovito popraćene glazbom, bilo ranije sk-ladanom ili novostvorenom posebno za određeni balet, postavilo se pitanje radi li se ovdje o djelu koautorstva odnosno jesu li djelo glazbe za balet odnosno djelo koreografi je odvojena, posebno zaštićena djela. Naša ranija judikatura priklonila se stanovištu o djeljivosti i posebnosti ovih djela, pozivajući se pri tome na zakonsku stipulaciju u kojoj su glazbena i koreografska djela regulirana zasebno.55

48 Vidi čl. L. 112-2. toč. 4. francuskog Law on the Intellectual Property Code, No. 92-597 of July 1, 1992, as last amended by Law No. 97-283 of March 27, 1997.

49 Vidi čl. 7., st. 1., toč. IV. brazilskog Law No. 9610 of February 19, 1998, on Copyright and Neighbouring Rights : “choreographic and mimed works whose stage performance is set down in writing or otherwisw”.

50 Vidi čl. 3. st.1. toč. 3. čileanskog Law No. 17.336 on Copyright as amended up to February 22, 1990.

51 Vidi čl. 2.st. 1. toč. 3. talijanskog Law for the Protection of Copyright and Neighbouring Rights, No. 633 of April 22, 1941, as last amended by Decree Law no. 154. of May 26, 1997.: “choreographic works and works of dumb show, the form of which is fi xed in writing or otherwise”.

52 Henneberg tako navodi Labanovo plesno pismo, opise, crteže, slike, snimke i dr. kao modalitete fi ksiranja. Cit. po Henneberg I., op.cit., str. 96.

53 Detaljnije o ovim djelima kod Zlatović, D., Koreografska i pantomimska djela i njihova autor-skopravna zaštita, Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo, Zagreb, 2005., vol. 6., str. 179.-210.

54 Cit. po Škavić Đ., Hrvatsko kazališno nazivlje, Hrvatski centar ITI-UNESCO, Zagreb, 1999., str. 98. i 124. O suvremenoj plesnoj umjetnosti detaljnije kod Cohen S.J.: Ples kao kazališna umjetnost, CEKADE, Zagreb, 1992., str. 172.-182.

55 Vidi presudu VSH, Gž-3834/70 , od 2. ožujka 1972. Za suprotno mišljenje vidi Spaić: op.cit., str. 46.

Page 15: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

147

3. Prerada autorskog djela3. Prerada autorskog djela

Čest je slučaj da se autor prigodom stvaranja novog autorskog djela “naslanja” na već poznato autorsko djelo, bilo da ga ono inspirira kao motiv ili da ranije djelo stvaralački varira pretvarajući ga u novo djelo.

Prerade autorskih djela kod nas su uređene u čl. 6. ZAPSP-a. Pri tome, slijedeći stipulaciju čl. 2. st. 3. Bernske konvencije, naš zakonodavac ne daje zakonsku de-fi niciju ovog instituta, nego se zadovoljava nabrajanjem najčešćih načina odnosno djela prerade.

Određenje prerade autorskih djela daje naša autorskopravna doktrina, kada se kaže da se radi o autorskim djelima izvedenim iz već postojećih autorskih djela na stvarateljski dopušten način izmjenom sredstava izražavanja.56

Dakle, radi se o autorskom djelu koje ima izvorište u drugom, ranije nastalom autorskom djelu, iz kojeg izvire, iz kojeg je deriviran, u kojem se utemeljuje, ali koje predstavlja originalnu intelektualnu tvorevinu, zasebnu i različitu od prerađenog autorskog djela. Ipak, u novom djelu moraju biti sadržane prepoznatljive, original-ne i specifi čne karakteristike prerađenog autorskog djela. Ukoliko ranije djelo nije autorsko djelo, novo djelo koje se izvodi iz tog djela ne predstavlja djelo prerade u smislu autorskog prava. Djela koja su rezultanta samo tehničkih intervencija na postojećem autorskom djelu (npr. skraćivanja, transkripcije, transpozicije, brisanja pojedinih dijelova drame radi lakšeg izvođenja djela, reprodukcije u drugoj tehnici i dr.) ne smatraju se djelom prerade.57

ZAPSP kao djela prerade, primjera radi navodi prijevode, prilagođavanja, glaz-bene obrade, ostavljajući mogućnost i drugih pojavnih oblika prerade.

U kazališnoj umjetnosti, koja podrazumijeva postavljanje na scenu ne samo nacionalno domicilnih autora nego i djela inozemnih autora, prijevodi dramskih djela su gotovo svakodnevica, kao izraz potrebe da se svjetska dramska književnost predstavi na jeziku mjesta izvedbe radi lakše dostupnosti i razumljivosti široj publi-ci.58

Česte su pojave u suvremenoj kazališnoj umjetnosti prilagodbe (adaptacije) postojećih autorskih djela, kod čega se autorsko djelo jedne vrste pretvara u au-torsko djelo druge vrste.59 Exempli gratia, radi se o slučaju prerade nedramskog književnog djela (npr. romana, poezije, epa, bajke, basne i sl.), televizijske drame ili fi lma u dramsko djelo koje postaje podesno za kazališno predstavljanje.60

56 Cit. po Henneberg I., Autorsko pravo, Informator, Zagreb, 2001., str. 109.57 Tako i Henneberg I., op.cit., str. 109. te Marković S.M., op.cit., str. 138.58 Na temelju opće defi nicije djela prijevoda, prema Hennebergu (bilješka 31.), možemo prijevod

dramskog djela odrediti kao preradu dramskog jezičnog autorskog djela što se ogleda u kreativnoj prom-jeni jezika sa izvornog na jezik države prevoditelja ili kazališta koje izvodi djelo. Prema tome ne radi se o rutinskom prijevodu teksta, nego onom koji predstavlja stvaralački čin koji za rezultat ima intelektualnu tvorevinu.

59 Tako i Henneberg I., Vrste autorskih djela i njihova autorskopravna zaštita, Male stranice, Infor-mator br. 4077, od 3. travnja 1993., str. 11.

60 Pregledom repertoara naših kazališta u tekućoj 2002./2003. kazališnoj sezoni nailazimo i na konkretne primjere djela prerade, npr. na repertoaru Zagrebačkog kazališta mladih je drama nastala preradom poznatog romana Christiane F. “Mi djeca sa kolodvora ZOO”, koju su za kazališnu izved-

Page 16: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

148

Kod autorskog djela nastalog preradom već postojećeg djela nailazimo u načelu na autorskopravni odnos više osoba. Kako to proizlazi iz odredbi čl. 6. st. 1. i 3. ZAPSP-a, prerada autorskog djela zaštićena je kao i izvorno djelo, što ne utječe na prava autora izvornog autorskog djela. Dakle, u tom slučaju imamo autora novog djela i autora izvornog djela, ukoliko ovom drugom još traju autorska imovinska prava, koji nota bene mora dati dopuštenje za preradu svog djela. U suprotnom radilo bi se o zlouporabi, te tako nastalo djelo na štetu autora ranijeg djela ne uživa zaštitu. Ako se prerađuje izvorno djelu u odnosu na koje su autorska imovinska pra-va prestala, autorsko pravo postoji samo glede djela prerade.

III. Kazališni autorski i izvođački ugovoriIII. Kazališni autorski i izvođački ugovori

1. Ugovor o scenskom prikazivanju autorskog djela1. Ugovor o scenskom prikazivanju autorskog djela

1.1. Pojam ugovora o scenskom prikazivanju1.1. Pojam ugovora o scenskom prikazivanju

U hrvatskom pravu ugovor o scenskom prikazivanju autorskog djela uređen je Zako-nom o autorskom pravu i srodnim pravima, i to općim odredbama zajedničkim za sve autorske ugovore (čl.51.-55.) te specijalnim odredbama koje se odnose na ovaj ugovor (čl.71. i 72.) i na ugovor o izvedbi (čl.68.-70.).61

Sukladno odredbi čl.55 ZAPSP-a i na ovaj autorski ugovor se primjenjuju odre-dbe zakona kojima se uređuju obvezni odnosi, ako odredbama ZAP-a nije drugačije određeno. Radi se dakle o supsidijarnoj primjeni odredbi Zakona o obveznim odno-sima (“Narodne novine”, broj 35/05 i 41/08, u daljnjem tekstu:ZOO) na sve one si-tuacije kada se u ZAPSP-u ne može naći odgovarajuće rješenje odnosno odgovor.

Pod ugovorom o scenskom prikazivanju (engl. agreement for theatrical per-formance, franc. contrat de representation theatrale, njem. Buehnenauffuehrun-gsvertrag, tal. contratto di reppresentazione) smatra se posebni autorski ugovor o prenošenju autorskog prava kojim autor dramskog, glazbeno-scenskog, koreo-grafskog, pantomimskog ili drugog scenskog djela62 odnosno nositelj autorskog pra-va istog djela prenosi na korisnika autorskog djela pravo javnog prikazivanja tog dje-la, dok se korisnik obvezuje predmetno djelo javno prikazati i isplatiti za to autoru odgovarajuću naknadu na način i pod uvjetima određenim ovim ugovorom.63

Naš ZAPSP u čl.71.st.1. određuje ovaj imenovani autorski ugovor kao ugovor kojim se osniva za korisnika pravo javnoga scenskoga prikazivanja određenog au-torskog djela, a korisnik se obvezuje autorsko djelo scenski prikazati na način, u roku i pod uvjetima određenim ugovorom te za stečeno pravo platiti naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno.

bu preradili Kai Hermann i Horst Rieck, zatim spominjemo komediju “Nemoćnik u pameti” Marina Tudiševića nastalu prema Moliereu u izvedbi Zagrebačkog gradskog kazališta “Komedija”, te “Parsifal” Tene Štivičić prema priči Chrétiena de Troyesa u izvedbi Kazališta “Mala scena”.

61 Gliha I., Autorsko pravo, zbirka propisa, Informator, Zagreb, 2000.62 Zlatović D., Kazališna autorska djela, Hrvatska pravna revija, Zagreb, god. III., br. 2., str. 30.-34. 63 Spaić V., Teorija autorskog prava i autorsko pravo u SFRJ, Pravni fakultet Zagreb & RO Jugosla-

venska autorska agencija Beograd, Zagreb-Beograd-Čakovec, 1983., str. 220.-221.

Page 17: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

149

U drugim zakonodavstvima različito se određuje pojam ugovora o prikazi-vanju. Iz različitih izvora poredbenog autorskog prava razvidno je da inozemna zakonodavstva ne prave dovoljnu distinkciju između ugovora o prikazivanju i ugo-vora o izvedbi (kao uostalom i naš ZAP-op.aut.).64

Tako možemo naći određenje talijanskog zakona gdje se pod ugovorom o prikazivanju smatra ugovor kojim autor ustupa pravo javnog prikazivanja dramskog, dramsko-glazbenog, koreografskog, pantomimskog ili bilo kog drugog djela na-mijenjenog prikazivanju, pa zatim defi niciju francuskog zakona gdje se pod ugo-vorom o prikazivanju podrazumijeva takav ugovor na temelju kojeg autor određene tvorevine duha ili nositelj njegovih prava ovlašćuju neku pravnu ili fi zičku osobu na prikazivanje odnosnog djela pod uvjetima koji oni odrede, pa do češkog primjera gdje se drži da se radi o ugovoru kojim autor kazališnog ili glazbenog djela prenosi na neku organizaciju pravo javnog izvođenja djela dok se organizacija obvezuje na izvođenje djela o svom trošku uz obvezu isplate honorara autoru.65

Naš raniji ZAP u čl.72 pod ugovorom o prikazivanju pojmovno je određivao ovaj ugovor kao onaj ugovor kojim autor djela prenosi66 na korisnika pravo javnog prikazivanja autorskog djela, a korisnik se obvezuje da to djelo prikaže u određenom roku, na način i uz uvjete koji su određeni ugovorom. Kako vidimo u novom ZAPSP-u ovaj je ugovor preimenovan iz ugovora o prikazivanju u ugovor o scenskom prika-zivanju autorskog djela. Ovim se željelo precizno odrediti o kojem se prikazivanju radi, iako iz samog ratia zakonskih odredbi i bivšeg ZAP-a je nedvojbeno proizlazilo kako se radi isključivo o scenskom prikazivanju.

Budući se prikazivanje obavlja u pravilu u kazalištu, odnosni ugovor zove se i kazališni ugovor u užem smislu.

1.2. Pravna priroda ugovora o scenskom prikazivanju1.2. Pravna priroda ugovora o scenskom prikazivanju

Ugovor o scenskom prikazivanju po svojoj naravi pripada skupini imenovanih au-torskih, obveznopravnih ugovora koji se sklapaju s obzirom na osobu (intuitu perso-nae), konsenzualnih, dvostranoobveznih, u pravilu naplatnih, formalnih ugovora.67

64 Tako prema čl. 76. Zakona o autorskom i srodnim pravima Srbije i Crne Gore iz 1998. godine ovaj ugovor se defi nira kao ugovor kojim autor ili drugi nositelj autorskog prava ustupa korisniku pravo na predstavljanje autorskog djela, a korisnik se obvezuje da to djelo predstavi u određenom roku, na način i pod uvjetima koji su oređeni ugovorom. Vidi kod Besarović V. – Žarković B., Intelektualna svojina – industrijska svojina i autorsko pravo, knjiga prva, Dosije, Beograd, 1998., str. 255. Kako se , dakle, ova prava ustupaju korisniku, time se po ovom zakonu isključuje mogućnost da se tim ovlaštenjima raspolaže na translativan način, tj. da se ona prenesu na korisnika. Prof. Marković smatra da se tako nije učinio veći propust što se odredilo da se ugovorom o predstavljanju može vršiti samo konstitutivno raspolaganje odnosnim ovlaštenjima, jer se samo to u praksi i događa. Naime, priroda korištenja scenskih djela putem neposrednog osobnog angažmana interpretatora je takva da čini translativni promet tih ovlaštenja ner-acionalnim i neprivlačnim ne samo za prenositelja, već i za korisnika. Cit. po Marković S.M., Autorsko pravo i srodna prava, Službeni glasnik, Beograd, 1999., str. 284.

65 Ibid. 66 Prof. Gliha ukazuje na probleme oko korištenja pravnog termina “prijenos autorskog prava” te

se zalaže za korištenje termina “raspolaganje autorskim pravom”. Vidi Gliha I., op.cit., str. 12.67 Zlatović D., Ugovor o prikazivanju, Informator, Zagreb, br. 4545/97., str.5.

Page 18: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

150

Ovaj ugovor je, unutar autorskih i obveznopravnih ugovora, ugovor sui generis, koji ima određenih dodirnih točaka sa drugim autorskim ugovorom i nekim obvez-nopravnim ugovorima, primjerice ugovorima o izvedbi, prodaji, djelu, zakupu i sl., međutim s obzirom na brojne posebnosti nije s njima identičan.

No, ne radi s o ugovoru koji bi postavljao izrazitu novinu u odnosu na druge obveznopravne ugovore. Naime, i on je po svojoj prirodi obveznopravni ugovor, što neprijeporno utvrđuje i već citirani čl. 55. ZAPSP-a.Karakterizira ga, kao i ostale konsenzualne dvostranoobvezne ugovore, činidba kao predmet ugovora te način njegova stupanja u pravni život koji se ogleda u postojanju volje stranaka u trenutku prihvata ponude.

U tom smislu pripadanje skupini autorskih ugovora ne označava izraženu po-sebnost ugovora, već se time samo ukazuje da se radi o ugovoru obveznopravne prirode koji se zaključuje radi iskorištavanja odnosno prijenosa autorskih prava na drugu osobu.

Ovaj ugovor nadalje karakterizira i široka dispozitivnost, uz određene odredbe imperativnog karaktera (npr.ništavnost autorskog ugovora kojim autor prenosi pravo iskorištavanja svih svojih budućih djela iz ranijeg čl.58. st.2. ZAP-a-op.aut68).Kako je već naznačeno radi se o ugovoru s visokim stupnjem osobnosti među ugovara-teljima pa korisnik na kojeg je izvršen prijenos prava ne može dalje prenositi to pravo trećemu bez suglasnosti autora odnosno nositelja autorskog prava, ako ugo-vorom nije drugačije određeno (čl.48.ZAPSP).69

Ipak, kako bi se otklonila neka stajališta prisutna u teoriji autorskog prava i pozna-toj sudskoj praksi koja ovaj ugovor identifi ciraju sa drugim obveznopravnim ugovori-ma, potrebno je ukazati na razgraničenja ugovora o prikazivanju od sličnih ugovora.

1.3. Razgraničenje prema drugim ugovorima1.3. Razgraničenje prema drugim ugovorima

1.3.1. Razlika od ugovora o izvođenju autorskog djela1.3.1. Razlika od ugovora o izvođenju autorskog djela

Kako se najčešće ne razlikuju ugovori o prikazivanu od ugovora o izvođenju (izve-dbi), iako u odnosu ta dva ugovora postoje bitne razlike glede prava što se preno-se, predmeta ugovora, načina iskorištavanja autorskog djela i određivanja autorskih honorara (naknade), potrebno je eksplicirati njihove posebnosti koje ukazuju da se radi o dva potpuno različita autorska ugovora.

Toj nejasnoj određenosti ovih ugovora doprinosio je i naš ranije važeći ZAP jer u Glavi IV.2.3. (čl.72.-76.) govorio istodobno o ugovoru o prikazivanju odnosno o ugovoru o izvedbi. ZAPSP ovu nelogičnost otklanja i razdvaja ova dva ugovora I strukturalno I regulacijski.

68 Prema novom ZAPSP-u autorskopravni ugovor može biti sklopljen i glede autorskog djela koje još nije stvoreno pod pretpostavkom da se njime odredi barem vrsta i način korištenja budućeg djela čl.52.st.2.). To je sasvim sukladno kazališnoj praksi prema kojoj se često od autora naručuje potpuno novo originalno djelo, koje mora biti izraženo u određenoj vrsti djela, predano kazalištu u određenom roku kako bi se postavilo na scenu. Međutim ne može ugovor sadržavati pravo iskorištavanja svih auto-rovih budućih djela, jer bi takva odredba temeljem čl.52.st.3. ZAPSP-a bila ništava.

69 Henneberg I., Autorsko pravo, 2. izdanje, Informator, Zagreb, 2001., str. 164.

Page 19: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

151

Ugovor o izvođenju je ugovor kojim autor nescenskog glazbenog ili književnog djela odnosno nositelj autorskog prava prenosi na korisnika pravo javne izvedbe nescenskih glazbenih odnosno književnih djela. a korisnik se obvezuje izvesti to djelo na način, u roku i pod uvjetima određenim ugovorom.70 Dakle, prema čl.68.st.1. ZAPSP-a ugovorom o izvođenju autorskog djela autor daje korisniku odobrenje za javno recitiranje autorskog djela ili javnu izvedbu glazbenog djela na način i pod uvjetima određenim ugovorom, a korisnik se za stečeno pravo obvezuje platiti naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno. Razvidno je kako se ovaj ugovor ne može odnositi na ugovor kojim autor dramskog djela odobrava njegovo kazališno (dakle scensko) prikazivanje.

Predmet prijenosa kod ugovora o izvođenju su tzv.mala autorska prava, za razliku od ugovora o scenskom prikazivanju gdje su predmet prijenosa tzv.velika autorska prava.Predmet ugovora o izvedbi je dakle, prema navedenoj zakonskoj defi niciji, nescensko glazbeno odnosno književno djelo, dok je predmet ugovora o prikazivanju scensko dramsko-glazbeno, koreografsko odnosno pantomimsko i drugo scensko djelo.

Ovi ugovori razlikuju se i po načinu korištenja djela, odnosno kod ugovora o prikazivanju predmetno djelo korisnik se obvezuje javno inscenirati (prikazati, posta-viti na pozornicu), a kod ugovora o izvedbi korisnik se obvezuje javno izvesti nescen-sko glazbeno djelo odnosno održati javno recitiranje nescenskih književnih djela.

Distinkcija je prisutna i kod načina utvrđivanja autorske naknade, jer se ista utvrđuje sporazumom ugovornih strana kod ugovora o prikazivanju, odnosno prema odredbama ugovora ili pak prema posebnim propisima i tarifi autorskih organizacija kod ugovora o izvedbi.

Kod ugovora o prikazivanju druge osobe mogu realizirati autorska prava isključivo temeljem posebnog ovlaštenja (punomoći) autora, dok kod ugovora o izvedbi ta prava mogu realizirati samo autorske organizacije i to bez punomoći autora.

Tako je razvidna i razlika kod određivanja ugovornih strana kod ovih ugovora, jer su ugovorne strane ugovora o prikazivanju autor odnosno nositelj autorskog prava i korisnik, a kod ugovora o izvedbi najčešće autorska organizacija koja kolektivno ostvaruje pravo javne izvedbe nescenskih glazbenih i književnih djela i korisnik djela (primjerice organizator koncerta i druge priredbe ili drugi korisnik javne izvedbe, jav-nog recitiranja odnosno drugog nescenskog priopćavanja javnosti ovih djela).

Dakle, radi se ipak o dvije vrste autorskih ugovora sa nekim podudarnostima ali i različitostima u ključnim elementima.

1.3.2.Razlika od ugovora o djelu1.3.2.Razlika od ugovora o djelu

Ugovorom o djelu izvršitelj radova obvezuje se obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fi zičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj mu se za to obvezuje platiti naknadu (čl.590. ZOO-a).71

70 Ibid., str. 180.71 Gorenc V., Trgovačko pravo – ugovori, 3. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Školska knjiga, Za-

greb, 1995., str. 101.

Page 20: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

152

Radi se o ugovoru koji je obveznopravnog karaktera, i spada u skupinu ime-novanih, konsenzualnih, dvostranoobveznih, naplatnih i neformalnih ugovora. Kod ugovora o djelu važnost je na strani rezultata rada izvoditelja radova, a ne samog rada, a bitni sastojci ugovora su djelo i naknada.72

Kako se kod ugovora o prikazivanju često radi o situaciji da kazalište od pozna-tog autora naruči autorsko djelo radi prikazivanja,a radi se o djelu kao intelektualnoj tvorevini, to su razvidne mnoge podudarnosti ovog ugovora s ugovorom o djelu.

Međutim, mogu se uočiti i brojne različitosti.Tako je ugovor o djelu nefor-malni ugovor, dok je ugovor o scenskom prikazivanju bio sukladno odredbi ranijeg čl.55. ZAP-a formalni ugovor jer se tražilo da bude sklopljen u pismenom obliku pod prijetnjom ništavnosti. Pisana forma ugovora o scenskom prikazivanju ostala je važeća i u novom ZAPSP-u u odredbi čl.51.

Predmetom ugovora o djelu može biti i rezultat fi zičkog rada, a ne samo inte-lektualnog, dok su predmeti autorskih ugovora intelektualne tvorevine.

Subjekti ugovora o djelu su naručitelj i izvođač, što analizirajući predmet ugo-vora i druge bitne sastojke, dovodi do zaključka da u trenutku zaključenja ugovora posao (djelo) nije još obavljen.

Kod ugovora o scenskom prikazivanju može postojati i situacija da je predmet ovog ugovora već gotovo, napisano, stvoreno scensko umjetničko djelo,a ne samo djelo po narudžbi.I kod jednog i drugog ugovora primjenjuje se pravilo o sklapanju ugovora izjavom ponuđenog o prihvatu ponude, međutim do ugovora o djelu može doći i nadmetanjem odnosno pristupanjem, što nije karakteristično za ugovor o prikazivanju.

Naša sudska praksa zauzima stajalište da je ugovor o autorskom djelu po svojoj tipologiji i prirodi upravo ugovor o djelu u smislu čl.600. ZOO-a, po ko jem se izvođač obvezuje za izvršenje, između ostalog, i intelektualnog rada, a naru-čitelj se obvezuje za to autoru platiti honorar (vidi presude VPSH, Šž-1196/85, od 4.11.1986. Bilten 10/87, odl.8. i PSH, Pž-2199/92 od 6.10.1992. Informator br.4284, od 29.3.1995.).

Ugovor o autorskom djelu jeste ugovor kojim stranke uređuju obvezne odno-se, pa se na njega, u smislu čl.55.ZAPSP-a primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuju obvezni odnosi ako odredbama ZAPSP-a nije drugačije određeno, posebice odredbe ZOO (vidi presude PSH, Pž-3050/88, od 15.11.1988., PSP 41/89, odl. 163; VPSH , Pž-403/87, od 24.2.1987. i Vsh, Rev-99/87 od 15.10.1987., PSP 36/88, odl 161), međutim ne može se izvršiti jasna identifi kacija autorskih ugovora sa ugovo-rom o djelu, kako to pogrešno čine sudovi u citiranim rješidbama.

Odredbe ZOO o ugovoru o djelu mogu u smislu čl.55.ZAP-a poslužiti kao odredbe supsidijarnog prava, jer se radi o različitim ugovorima sa brojnim speci-fi čnostima.

72 Vedriš M. – Klarić P., Osnove imovinskog prava, 4. izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 1983., str. 375.

Page 21: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

153

1.3.3. Razlika od ugovora o emitiranju scenskog djela putem radija i televizije1.3.3. Razlika od ugovora o emitiranju scenskog djela putem radija i televizije

Ugovor o scenskom prikazivanju srodan je danas, zbog razvijenosti difuzijske teh-nologije i novih navika publike, izuzetno raširenom ugovoru o emitiranju scenskog djela putem radija ili televizije.Ovim ugovorom autor objavljenog ili neobjavljenog djela prenosi na radio-difuznu ili televizijsku ustanovu pravo emitiranja njegovog djela. dok se ustanova autoru obvezuje platiti ugovorenu naknadu za svako emiti-ranje.73

Ugovorne strane su, dakle, autor i korisnik djela-organizacija za radiodifuziju i televizijsku difuziju na koju se prenosi pravo emitiranja određenog scenskog djela.Takvim ugovorom može se predvidjeti izravno emitiranje ugovorenog djela (npr.iz kazališta, iz studija, iz koncertne dvorane, sa eksterne pozornice ili drugog mje-sta), jedno odgođeno emitiranje pomoću tzv. efemerne slike ili višekratna emitiranja pomoću tzv. trajne snimke.

Osim prava izravnog emitiranja, ovdje se mogu prenositi i neka druga radio-difuzijska autorska prava, primjerice kabelska distribucija, reemitiranje i dr.Ukoliko radio-difuzna ili televizijska ustanova u ugovorenom roku ne emitira djelo, autor može odustati od ugovora odnosno tražiti naknadu štete u iznosu autorskog hono-rara.

S obzirom na prirodu ovih emitiranja, te konkurentnosti ustanova i programa, autor ne bi mogao sklopiti ugovore za emitiranje istog djela sa raznim radio i tele-vizijskim ustanovama.

Očito je da se radi o ugovoru koji je umnogome sličan ugovoru o scenskom prikazivanju, ZAPSP ga u čl.71.st.2. samo imenuje bez dodatne razrade, što je sa-svim sigurno propust zakonodavca , međutim ipak se radi o drugom tipu autorskog ugovora koji za medij nema kazalište već radio i televizijsku mrežu.

1.3.4. Razlika od ugovora o licenciji1.3.4. Razlika od ugovora o licenciji

Neki hrvatski pravni autori smatraju da su autorski ugovori jedna vrsta ugovora o licenciji kojima se na drugoga prenose pojedini elementi prava intelektualnog vlasništva.74

Točno je da je autorsko pravo dio prava intelektualnog vlasništva, da je pred-met prijenosa autorskog prava ugovorom upravo autorsko djelo kao intelektualna kategorija, međutim smatramo do su ugovori o licenciji samo obveznopravni ugovo-ri kojima se prenose pojedini elementi prava industrijskog vlasništva, također dijela prava intelektualnog vlasništva, ali ne i autorskog prava.

Mogu se doduše pronaći sličnosti između ugovora o scenskom prikazivanju i ugovora o licenciji u njihovoj konsenzualnosti, dvostranosti i formalnosti.

73 Zlatović D., Ugovor o radiodifuzijskom emitiranju scenskog djela, Informator, Zagreb, br. 4589/98.., str. 20.

74 Detaljnije o licenciji prava intelektualnog vlasništva kod Zlatović, D., Licencija žiga po novom obveznom i žigovnom pravu, Godišnjak 14. «Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravna prakse», Organizator, Zagreb, 2007., str. 705.-727.

Page 22: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

154

U hrvatskom pravu neće se moći govoriti o autorskim ugovorima kao o licen-cnim ugovorima budući da ZOO izričito propisuje što se prenosi ugovorom o li-cenciji.75 Tako čl.699.ZOO regulira da se ugovorom o licenciji obvezuje se davatelj licencije ustupiti stjecatelju licencije u cjelini ili djelomično pravo iskorištavanja izuma, znanja i iskustva, žiga, uzorka ili modela, a stjecatelj licencije obvezuje se platiti mu za to određenu naknadu.

Predmet ugovora o licenci nije dakle autorsko djelo scenskog izražaja, već izum (pronalazak), know-how, te znakovi razlikovanja; pa se radi dakle o ugovoru slične pravne naravi koji pokriva prijenos prava s područja industrijskog vlasništva.

1.3.5.Odnos prema drugim sličnim ugovorima1.3.5.Odnos prema drugim sličnim ugovorima

Ugovor o scenskom prikazivanju ima određenih dodirnih točaka s ugovorom o stva-ranju autorskog djela po narudžbi. Prema čl.73. ZAPSP-a ugovorom o stvaranju autorskog djela po narudžbi autor se obvezuje stvoriti određeno autorsko djelo i primjerak tog djela predati naručitelju, a naručitelj se obvezuje autoru za to ispla-titi ugovorenu naknadu ako ugovorom nije drukčije određeno. Ugovorom o stva-ranju autorskog djela po narudžbi odre đuju se i obilježja, sastojci te rokovi predaje naručenog djela. Ako ZAPSP-om ili ugovorom nije drukčije određeno, autorsko pra-vo na naručenom djelu zadržava autor bez ograni čenja. Naime, iako autor pretežito svoje ovlaštenje za scensko prikazivanje autorskog djela daje u formi ugovora o scenskom prikazivanju djela, može se dogoditi situacija kada kazalište naručuje novo dramsko djelo od poznatog autora za svoje repertoarne potrebe. U tom slučaju kazalište može s autorom sklopiti ili ugovor o scenskom prikazivanju novog budućeg djela u kojem će se eksplicirati takva narudžba, ili ugovor o narudžbi u kojem će mjesto naći i odredbe o pravu scenskog prikazivanja naručenog djela.76

Također, moguća je situacija i da se autor dramskog djela nalazi u radnom odnosu u kazalištu koje ima potrebu za scenskim prikazivanjem njegovog dramskog djela. I ovdje su moguće razne pravne situacije. Autor može biti u radnom odnosu na mjestu dramskog pisca i dramaturga, kada je moguće da je prema ugovoru o radu obvezan napisati za matičnu ustanovu određen broj dramskih djela, odnosno prerada djela drugih autora za potencijalno prikazivanje na sceni matične kuće. U tom slučaju autorsko djelo stvoreno je u radnom odnosu kada autor izvršava svoje obveze iz ugovora o radu ili po uputama poslodavca sukladno čl.75. i 76. ZAPSP-a. Ugovorom o radu između autora – zaposlenika i poslodavca reguliraju se pitanja glede prava scenskog prikazivanja autorskog djela autora – zaposlenika, odnosno da li poslodavac stječe i po kojim kondicijama pravo na iskorištavanje autorskog djela, opseg i trajanje tog prava. Naime, ukoliko nije propisano ili ugovoreno drukčije autorsko pravo na autorskom djelu stvorenom u radnom odnosu zadržava autor bez ograničenja. Međutim, autor-zaposlenik može stvoriti autorsko djelo i izvan svojih

75 Zlatović D., Licencija i prijenos žiga, Slobodno poduzetništvo, Zagreb, 2002., br. 7., str. 102.-107.

76 Marković, S.M., Pravo intelektualne svojine, Magistrat i Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2007., str. 222.; Dabović Anastasovska, J., Pepeljugoski, V., Pravo na intelektualna sopstvenost, Praven fakultet „Justinijan Prvi“, Skopje, 2008., str.308.

Page 23: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

155

obveza iz ugovora o radu. Naime, može primjerice biti zaposlen u kazalištu kao glumac ili inspicijent, a biti autor dramskog djela za koje je zainteresirano njegovo matično kazalište radi postavljanja na scenu. U tom slučaju držimo kako se ne radi o autorskom djelu stvorenom u radnom odnosu, nego se sva prava i obveze između kazališta-poslodavca i autora – zaposlenika rješavaju ugovorom o scenskom prika-zivanju autorskog djela.77

Prema stajalištima nekih teoretičara ugovor o scenskom prikazivanju uspoređuju se sa ugovorima o zakupu, ortakluku, cesiji i izdavačkom ugovoru.

Međutim, ne može se naći veća cjelovita podudaranost ovih ugovora, iako postoje i neke sličnosti, poglavito kada se radi o odnosu ugovora o prikazivanju i ugovora o zakupu.Iako se radi o obveznopravnim ugovorima, korisnik iz ugovora o scenskom prikazivanju ima uz obveznopravni zahtjev i pravo na iskorištavanje pre-dmeta ugovora, i to ga u bitnome razlikuje od ugovora o zakupu.78 Inače, sličnost između ovih ugovora ogleda se prvenstveno u primjeni pravila o jamstvu zakupopri-mca odnosno korisnika da će sa predmetima ugovora postupati štiteći u prvom redu integritet predmeta ugovora ali i prava zakupodavca odnosno autora.

Slijedom navedenog razvidno je da se kod ugovora o scenskom prikazivanju radi o specifi čnom obveznopravnom i autorskom ugovoru, koji doduše ima dodir-nih točaka sa drugim obveznopravnim ugovorima ali njima nije identičan.

1.4. Forma ugovora o scenskom prikazivanju1.4. Forma ugovora o scenskom prikazivanju

Odredbom čl. 51. ZAPSP-a izričito je predviđeno da se autorskopravni ugovori, pa tako i ugovori o scenskom prikazivanju, sklapaju u pisanom obliku, odnosno radi se o redovito formalnim pravnim poslovima (forma ex lege).

Ovim je i naše zakonodavstvo prihvatilo većinsko stajalište inozemne legislati-ve, nasuprot u obveznom pravu uvriježenog načela neformalnosti ugovora po kojem sklapanje ugovora ne podliježe nikakvoj formi osim ako zakonom nije drugačije određeno (čl.286.ZOO-a).

Ipak neka zakonodavstva ne zastupaju načelo formalnosti autorskopravnih ugovora, međutim ista, kao npr.njemački zakon, priznaje praktičnu snagu dokaza pisanom ugovoru.79 Zakonski formalni oblik autorskih ugovora redovito se poja-vljuje kao uvjet o valjanosti ugovora (ad solemnitatem). Autorskopravni ugovor, pa tako i ugovor o scenskom prikazivanju, koji nije zaključen u pisanom obliku, nema pravno djelovanje (v.VPSH, Pž-1150/81, od 23.2.1982, PSP 20, odl. 304). Tako suk-ladno odredbi čl.51.ZAPSP-a ugovor o scenskom prikazivanju koji nije sklopljen u pisanom obliku nema pravni učinak, ako zakonom nije drugačije određeno.

Dakle, neodržavanje propisanog oblika ugovora o prikazivanju ima za poslje-dicu ništavnost ugovora.

Autorsko se djelo može iskorištavati samo po autorovoj dozvoli odnosno odo-brenju, pa kraj izričite odredbe da autorski ugovor mora biti sklopljen u pisanom

77 Dabović Anastasovska, J., Pepeljugoski, V., Avtorsko pravo, Praven fakultet „Justinijan Prvi“, Skopje, 2006., str. 203.

78 Gorenc V. op.cit., str. 86.79 Henneberg I., op.cit., str. 166.

Page 24: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

156

obliku nije relevantno da li je eventualno autor usmeno dopustio iskorištavanje djela (v.PSH, Pž-531/91, od 14.3.1991. PSP 50/91, odl.209). Prema odredbi čl.18.ZAP-SP-a autor ima isključivo pravo priopćavanja autorskog djela javnosti, koje suklad-no odredbi čl.21.alineja 2. ZAPSP-a uključuje i pravo javnog prikazivanja scenskih djela koje prema čl.23.ZAPSP-a predstavlja isključivo pravo priopćavanja javnosti dramskoga, dramsko-glazbenoga, koreografskog ili pantomimskog djela njegovim scenskim prikazivanjem uživo.

Pri tom treba naznačiti da je ugovor o scenskom prikazivanju dvostrano forma-lan ugovor, odnosno ovdje oba ugovaratelja moraju dati izjavu volje u pisanoj formi, što proizlazi iz specifi čnih obveza i ovlaštenja svake ugovorne strane.

Zahtjev ZAPSP-a da ugovor o prikazivanju mora biti sklopljen u pisanom obliku, vrijedi prema odredbi čl.286.st.2..ZOO i za sve kasnije izmjene ili dopu-ne ugovora (v.VSH, Rev.-2206/82 od 17.3.1983.).Izmjene i dopune ovog ugovora moraju se odnositi kako na revidiranje temeljnih obveza ugovaratelja, tako i na postojanje spornih obveza.

Kod ovog pravila da svi kasniji dodaci ugovoru moraju biti izraženi u zakon-skoj formi određenoj za glavni ugovor, treba ukazati na iznimke i to jednu prema kojoj su pravosnažne kasnije usmene dopune o sporednim točkama o kojima u osnovnom tekstu ugovora nije ništa kazano, ako to nije protivno cilju radi kojeg je forma predviđena (čl.286. st.3. ZOO), te drugu prema kojoj su pravovaljane i kasnije usmene pogodbe kojima se smanjuju ili olakšavaju obveze jedne ili druge strane, ako je posebna forma propisana samo u interesu ugovornih strana (čl.286.st.4.ZOO).

Opće je pravilo obveznog prava da se ugovor za čije se sklapanje zahtijeva pisana forma smatra pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili u pretežitom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako ih cilja zbog kojeg je forma propisana očito ne proizlazi što drugo (članak 294.ZOO). Narečeno pravilo primjenjuje se i kad je u pitanju ugovor o prikazi-vanju, koje stajalište zauzima i praksa trgovačkih sudova(v.PSH, Pž-2723/90, od 29.1.1991., PSP 48/91, odl.152). Dakle dobrovoljno ispunjenje usmeno sklopljenog ugovora konvalidira nedostatak pisanog oblika (v.VSH, Gzz-15/74 od 19.6.1974., VPSH, Pž-190/81 od 24.3.1981.; VSH,Rev-813/85 od 10.7.1985. i Rev-2319/88 od 19.4.1989.).

Slijedom navedenog proizlazi da za valjanost ugovora o scenskom prikazi-vanju nije dovoljna usmena suglasnost, međutim dopuštena je konvalidacija ugo-vora kojem nedostaje propisani oblik, ako su ugovaratelji ispunili u cijelosti ili pretežit dio preuzetih obveza (VPSH, Pž-53/91 od 15.5.1991., PSP 50/91 i VPSH, Pž-2672/85 od 4.11.1986., BSP PSH, 10/87).

Sudska praksa zauzela je i stajalište da pisana forma autorskog ugovora nema solemnitetni karakter tj.ne proizvodi pravnu posljedicu nepostojanja ugovora uslijed nedostatka pisane forme, već je pisana forma potrebna ad probationem, odnosno radi osiguranja dokaza postojanja ovog ugovora. Stoga i usmeno zaključeni usmeni ugovor proizvodi pravne učinke ako se dokaže njegov sadržaj, te prava i obveze koje iz njega proizlaze (v.VSPH, Pž 2627/85, od 4.11.1986., BSP PSH 10/87, odl.7).

Page 25: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

157

1.5. Bitna obilježja ugovora o scenskom prikazivanju1.5. Bitna obilježja ugovora o scenskom prikazivanju

Iz formulacije čl.52. i 72. ZAPSP-a razvidni su sastojci (elementi) ugovora o prikazi-vanju:imena ugovornih strana, naziv djela koje je predmet ugovora, način prikazi-vanja, područje na kojem se autorsko scensko djelo može iskorištavati, visina, način i rokovi plaćanja naknade ako se djelo iskorištava uz naknadu i sl.

1.5.1.Ugovorne strane1.5.1.Ugovorne strane

U prvom redu ugovorne strane ugovora o prikazivanju kao dvostranog pravnog po-sla jesu autor s jedne strane i korisnik djela (kazalište ili drugi organizator prikazi-vanja) s druge strane.

U slučaju postojanja više koautora jednog djela, za sklapanje ugovora o prika-zivanje tog djela traži se suglasnost svih koautora, te korisnik mora sklopiti ugovor sa svim koautorima, čime se njihov pravni položaj identifi cira sa pozicijom suvlasnika (v.PSH, Pž-3229/92 od 9.2.1993., Informator br.4275od 25.2.1995.).

Osim samog autora kao ugovorna strana ugovora o prikazivanju mogu se pojaviti i druge osobe i to u situacijama kada autora nema, kad je isti nepoznat ili mrtav,odnosno kada pravo javnog prikazivanje može odobriti netko drugi.Iza smrti autora kao ugovorna strana najčešće se mogu pojaviti njegovi zakonski ili testa-mentarni nasljednici, kao njegovi univerzalni sukcesori. Na nasljednika autorovom smrću prelaze svekolika autorska prava, te se u odnosu na samo autorsko djelo na-sljednik pojavljuje kao da je sam autor,osim ako autor oporukom odredi drugačije, te uz vremenska i druga ograničenja sukladno ZAPSP-u.80

Za slučaj smrti autora koji nije ostavio nasljednika, kao ugovorna strana poja-vljuje se država, te se ugovor o prikazivanju sklapa s nadležnim organima države odnosno jedinice lokalne samouprave kojima je sudskom rješidbom predana auto-rova ostavština.

Nadalje, ugovor o prikazivanju moći će sklapati i one osobe na koje je autor odnosno nasljednik prenio pravo iskorištavanja djela javnog prikazivanja.

Problem izbora ugovorne strane može se pojaviti kod scenskog djela nepoz-natog autora, gdje korisnik koji želi prikazati to djelo, a pri tome ne povrijediti au-torsko pravo, treba sukladno odredbi članka 12. stavak 1. ZAPSP-a potražiti drugu ugovornu stranu, i to u strukovnoj organizaciji autora koja štiti autore tih djela. Ako autor nije poznat, niti je odrediv, autorsko pravo mogu ostvariti za izdano djelo nak-ladnik koji je djelo zakonito izdao, odnosno za objavljeno djelo koje nije izdano osoba koja je autorsko djelo zakonito objavila (čl.11.st.2. ZAPSP-a), i to do otkri-vanja identiteta autora koji stječe ne samo prava pro futuro, nego mu se predaju i ostvarene imovinske koristi od scenskog prikazivanja njegovog autorskog djela.

U slučaju kada je strana ugovora o prikazivanju druga osoba a ne autor, na djelu i popratnim materijalima prikazivanje (reklama, plakati, programe knjižice i sl.) uvijek se mora naznačiti ime autora radi zaštite moralnih prava autora, osim ako se autor ne protivi mogućnosti nepostojanja naznake imena autora.

80 Spaić V., op. cit., str. 221.

Page 26: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

158

Korisnik ugovora o prikazivanju jeste najčešće kazalište, a mogu se pojaviti i druge ustanove, udruge, obrti, organizacije, pojedinci i društva kao priređivači kul-turno-umjetničkih priredbi.

Pravo scenskog prikazivanja određenog autorskog djela autor može istodobno prenijeti na veći broj korisnika, ako se ugovorom nije odrekao tog prava.

1.5.2.Predmet ugovora1.5.2.Predmet ugovora

Predmet ugovora o scenskom prikazivanju je javno pravo prikazivanja dramskog, dramsko-glazbenog, koreografskog, pantomimskog i drugog scenskog autorskog djela.81

Korisnik stječe pravo javnog scenskog prikazivanja, odnosno isključivo pravo osobno priopćavanja javnosti scenskog djela scenskom igrom tako da ono postaje perceptivno za vid odnosno za vid i sluh.Ovo se pravo često naziva i “velikim au-torskim pravom” budući se radi o prikazivanju scenskog djela što zauzima cijeli program ili većinu programa (barem trećinu).

Kad svih javnih scenskih prikazivanja djela potrebno je odobrenje autora, osim za prikazivanje djela bez autorske dozvole i bez naknade u svrhu nastave i školskih svečanosti, pod uvjetom da je pristup gledateljima besplatan i da izvođači nastupaju gratis (čl.88.ZAPSP-a). Ovo dopuštenje vezano je za određene pretpostavke:- scensko prikazivanje određenog autorskog djela mora biti u obliku izravnog

poučavanja na nastavi, ili na priredbama vezanim za nastavu- opseg scenskog prikazivanja mora biti opravdan obrazovnom svrhom koja se

želi postići priopćavanjem,- scensko prikazivanje ne smije se koristiti za stjecanje izravne ili neizravne imo-

vinske ili komercijalne koristi za obrazovnu ustanovu, organizatora ili treće osobe,

- izvođači koji sudjeluju u scenskom prikazivanju ne smiju primati honorar za takvu izvedbu,

- ne smiju se za scensko prikazivanje naplaćivati ulaznice.Ovo sadržajno ograničenje autorskog prava vezano za scensko prikazivanje

bez potrebe traženja dopuštenja autora može dovesti do određenih prijepora pose-bice kod organiziranja izvedbi odnosno scenskih prikazivanja u humanitarne svrhe. S obzirom na pretpostavke iz čl.88. ZAPSP-a, a kako se i kod humanitarnih školskih priredbi radi o neizravnom stjecanju imovinskih prihoda, dopuštenje autora za takvo prikazivanje nužno je tražiti.

Dramska djela su ona književna djela stvorena za scensko prikazivanje određene radnje, a dramsko-glazbenim djelima određuju se ona glazbena djela s tekstom stvorena za scensko prikazivanje određene radnje s glazbenom izvedbom. Ova djela nazivaju se i kazališnim ili scenskim djelima.Među dramska djela ubrajaju se drame, tragedije, komedije, igrokazi i sl. kao i monodrame (iako tu stajališta u teoriji nisu jedinstvena), dok se među dramsko-glazbena djela ubrajaju opere, glaz-bene drame, operete, mjuzikli i sl.

81 Kurz H., op.cit., str. 548.

Page 27: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

159

Koreografska i pantomimska su ona autorska djela koja se izražavaju pokreti-ma ljudskog tijela, gestom i mimikom.Među koreografska djela ubrajaju se naročito koreografi ja baleta i scenskih plesova, a među pantomimska djela pantomime, žive slike, pa čak i cirkuski brojevi i prizori (kao u Francuskoj -op.aut.).82

Predmetom ugovora o scenskom prikazivanju može biti već objavljeno odnosno stvoreno kao i do sada neobjavljeno djelo odnosno djelo koje još nije stvoreno. U praksi će u ugovoru o prikazivanju neobjavljenog djela biti sadržana izričita dozvola autora za objavljivanje djela.83 Bitno je pri tome napomenuti da je ništav ugovor o scenskom prikazivanju kojim bi autor izvršio prijenos prava prikazivanja svih svojih budućih djela, čime se štiti autor kao ekonomski slabija ugovorna strana.

U slučaju ugovaranja prikazivanja neobjavljenog autorskog djela, odnosno djela koje još nije stvoreno u trenutku zaključenja ugovora, ugovorom će trebati odrediti predmet ugovora tako da se barem naznači naslov djela te po mogućnosti i okvirni sadržaj, odnosno modalitet korištenja.

Za ovaj slučaj će u ugovoru o scenskom prikazivanju potrebno uglaviti rok pre-daje djela korisniku. Ukoliko rok nije ugovoren, rok će se moći odrediti po općim pravilima obveznog prava sukladno čl.173. ZOO-a.

Autor naručenog djela za koje je ugovorom osigurano pravo javnog scenskog prikazivanja, ispunit će svoju obvezu ako u okviru rečenog roka preda ugovoreno djelo. Pri tome korisnik je obvezan primiti to djelo neovisno o njegovoj kvaliteti, te ga je dužan prikazivati, jer u suprotnom odgovara autoru za naknadu štete.

Ukoliko korisnik pribavlja primjerak djela od autora, odnosno njegovog prav-nog slijednika, pretpostavka je da isti time ne stječe vlasništvo na tom djelu.84 Prije-nosom prava iskorištavanja scenskog djela javnim scenskim prikazivanjem, predmet ugovora-autorsko djelo ostaje u portfelju autora, osim ako se drugačije ugovori.

1.5.3. Opseg i trajanje korištenja prava javnog scenskog prikazivanja1.5.3. Opseg i trajanje korištenja prava javnog scenskog prikazivanja

Ugovorom o scenskom prikazivanju utvrđuje se opseg prava koje autor odnosno drugi nositelj autorskog prava prenosi na korisnika autorskog djela.

Korisnik stoga ima pravo scenskog prikazivanja autorskog djela samo u onom opsegu u kojem je na njega ugovorom o scenskom prikazivanju preneseno.Opseg prava je limitiran glede oblika scenskog prikazivanja djela, te vremenskog odnosno teritorijalnog određenja prikazivanja. Ugovorom o scenskom prikazivanju korisnik može steći isključivo ili neisključivo ovlaštenje na korištenje djela. Ukoliko ugo-vorom nije drugačije određeno, smatra se da je ugovorno ustupanje neisključivog karaktera.

82 Zlatović D., Kazališna autorska djela, Hrvatska pravna revija, Zagreb, god. III., br. 2., str. 30.-31.

83 Iako ovakva odredba može izgledati suvišnom i nepotrebnom, držimo da ta odredba ima svoje opravdanje utoliko što autoru ostavlja mogućnost da, prije ugovorenog prikazivanja djela, objavi djelo na drugi način. Tako primjerice autor može ugovoriti sa kazalištem prikazivanje svoje nove i još neobjav-ljene drame, s tim da, u međuvremenu, objavi dramu izdavanjem iste u obliku knjige. Tako i Marković S.M., op.cit., str. 285.

84 Marković S.M., op.cit., str. 284.

Page 28: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

160

Tako elementi prostora odnosno vremena prikazivanja mogu ugovorom o scenskom prikazivanju biti uređeni ograničeno ili neograničeno. Ako se ugovorom pravo scenskog prikazivanja ne ograniči ni vremenski ni prostorno, to znači da ko-risnik može prikazivati djelo bilo gdje za vrijeme cijelog roka trajanja autorskih imovinskih prava kako je to zakonom određeno za pojedinu vrstu scenskih djela.Ugovor može ograničiti opseg prava korisnika na način da isti može djelo scen-ski prikazivati samo na odleđenom teritoriju (npr.u sjedištu kazališta, u tuzemstvu, izuzećem određenih država i sl.) odnosno vrijeme na koje se ugovor sklapa može biti ograničeno (npr.određen broj predstava, pojedina kazališna sezona, određeni festival i sl.). Vremenska ograničenja u ovom ugovoru mogu biti određena osim rokom tijekom kojega je korisnik ovlašten koristit djelo i na druge načine, kao što je primjerice nastupanjem određenog događaja, primjerice kada broj gledatelja pred-stave padne ispod predviđenog broja u određenom nizu predstava (npr. u posljednje tri predstave).85 Ugovorom o scenskom prikazivanju autor može korisnika ograničiti u vršenju pribavljenog ovlaštenja na prostoru koji je uži od teritorija jedne države (dakle primjerice na području jednog grada, okruga i sl.).

Ugovor o scenskom prikazivanju može sadržavati i druga ograničenja kori-snika (npr.glede jezika na kojem će djelo biti prikazano i sl.).

Da bi se ekonomski potencijal autorskih djela koja se scenski prikazuju optimal-no iskoristio, potrebno je brižljivo planiranje i ugovaranje njihovog korištenja, vodeći računa o mogućnostima koje pružaju izložena teritorijalna ili vremenska ograničenja, kao i o tome koje je korištenje (isključivo ili neisključivo) ugovoreno.86

Ugovor o scenskom prikazivanju sadrži i niz uglavaka koji su čisto obvezno-pravnog karaktera. Već je rečeno da autor može sklapati ugovor o scenskom prikazi-vanju i s drugim korisnicima, ako se ugovorom nije odrekao tog prava. Međutim, u praksi su najčešće situacije da je autor ovlašten sklopiti ovaj ugovor sa više kazališta, pod uvjetom da se ona ne nalaze u istom mjestu odnosno da se autor odrekne prava prijenosa iskorištavanja djela drugom kazalištu za određeno razdoblje (ekskluzivitet prikazivanja).

U praksi su česti slučajevi da kazalište zadržavaju u ugovorima o scenskom prikazivanju za sebe pravo premijernog scenskog prikazivanja djela. To znači da će se autor suzdržati od toga da sam ili preko drugoga djelo prvi put prikaže dok to ne učini korisnik. Korisnikovo “pravo na premijeru” može se odnositi na prvo prikazivanje uopće (“pravo na praizvedbu”), ili u određenoj državi ili mjestu, ili na određenom jeziku. Međutim s tim ne treba miješati pitanje objavljivanja djela. Ugovorne strane mogu ugovoriti sa korisnik stječe ovlaštenje na prvo scensko prika-zivanje djela, čak i ako je djelo već objavljeno na drugačiji način od scenskog prika-zivanja. Kad je korisnik stekao ugovorom ovlaštenje na premijerno prikazivanje još neobjavljenog djela, to ne znači da je korisnik stekao i ovlaštenje na objavljivanje djela. Sukladno tome, ukoliko je volja ugovornih strana da se djelo prvim prikazi-vanjem i objavi, onda takva volja mora naći svoj neposredan izraz u ugovoru.87

85 Ibid., str. 285.86 Ibid.87 Ovdje treba napomeniti noviju praksu i u hrvatskom glumištu, posebice na Biblioteku Kazališta

Mala scena® iz Zagreba, s posebnim naglaskom na dramskim tekstovima recentno objavljenima uz

Page 29: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

161

Pravo javnog scenskog prikazivanja autorskog djela temeljem ugovora o prika-zivanju ne daje ovlaštenje korisniku da djelo prikazuje putem radio-difuzije, televi-zije odnosno drugih tehničkih sredstava prijenosa ili snimanja, osim ako je ugovo-rom i to predviđeno.

Ovi ugovori mogu sadržavati i odredbe kojima se rezerviraju za autora određena prava glede samog scenskog prikazivanja. Tako autor ugovorom može sebi osigurati utjecaj na scensko prikazivanje bilo da se radi o obveznom angažmanu određenog redatelja, dirigenta, glumaca i sl., ili o obveznoj izvedbi predstave isključivo u određenoj kazališnoj zgradi ili na određenoj sceni, ili o ovlaštenju autora da dozvoljava nastup kazališta sa tom predstavom na nekom festivalu, smotri i sl.

Ugovori o scenskom prikazivanju sadrže uobičajeno i klauzule koje uređuju prodaju korisniku odnosnog tekstovnog ili glazbenog materijala (rukopis, partitura, uloge, glasovne partije i sl.), a koja može biti u vidu kupoprodaje ili najma.

Redovito ugovori o scenskom prikazivanju imaju uglavak glede utvrđivanja ugovorne kazne za teže povrede ugovornih obveza.

1.5.4. Autorska naknada1.5.4. Autorska naknada

Ugovor o scenskom prikazivanju ovisno o volji ugovornih strana može biti sklopljen kao naplatan, odnosno, što je daleko rjeđi slučaj, kao besplatan pravni posao.

U ZAPSP-u je stipulirana pretpostavka naplativosti prijenosa korištenja autor-skog djela, pa se ima smatrati da je ugovor o prikazivanju sklopljen uz naknadu, ako iz ugovora ne proizlazi drugačije (čl.71.st.1.ZAPSP-a).

Kada je ugovor o scenskom prikazivanju sklopljen kao naplatiti pravni posao tada mora biti ugovorena visina naknade, i to tako da se pri utvrđivanju naknade za scensko prikazivanje autorskog djela, gdje je god to moguće, uzimaju u ob-zir kriteriji kvalitete djela, materijalne koristi koju druga ugovorna strana postiže korištenjem djela i drugi uvjeti kojima se mogu utvrditi rezultati koje autorsko djelo postiže u zadovoljavanju društvenih potreba (čl.53.ZAPSP-a).

Visina autorske naknade može biti određena na više načina (paušalno, u po-stotku, preko tantijema, kombinirano i sl.), a što isključivo ovisi o volji stranaka.88 Rokovi u kojima korisnik mora isplatiti naknadu najčešće prate ugovoreni način plaćanja.89

kazališne premijere (npr. uz praizvedbu predstave, umjesto programa ovo je kazalište objavilo integralni tekst na hrvatskom i engleskom jeziku drame Parsifal Tene Štivičić).

88 Najjednostavniji vid određivanja naknade jest paušalna naknada. Međutim, u praksi se najčešće ugovara naknada u ovisnosti od intenziteta i ekonomskog efekta korištenja djela. Tako naknada može iznositi određeni postotak od prihoda od svakog prikazivanja, ili određeni iznos po posjetitelju na svakoj predstavi, koncertu ili sl., ili se može odrediti kombiniranom metodom.

89 Za stariju sudsku prasku primjenjivu i na sadašnju zakonodavnu situaciju vidi rješidbe: Ako ugo-vorom nije određeno da se djelo koristi besplatno, autoru pripada naknada ex lege (v.VPSH,Pž-404/87. od 24.2.1987., Informator, br.3509, od 24.10.1987.), pa kad naknada u ugovoru nije određena, utvrđit će je sud sukladno odredbama čl.27.st.4 i čl.57.st.2 ZAP-a te čl.623.st.2 ZOO-a (v.VSH, II Rev-159/82, od 2.2.1983., PSP 23/84, odl.132). Sudske odluke iz autorskih sporova sabrne su kod Gliha I. Autorsko pravo, sudska praksa, prilog lista Informator, god. VI., br. 24., Informator, br. 4450-4451/96.

Page 30: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

162

U slučaju kada korisnik ostvari dobit od scenskog prikazivanja autorskog djela koja je u očitom nerazmjeru s ugovorenom naknadom autor ima pravo da mu se odredi pravedniji udio u prihodu ostvarenom korištenjem njegova djela izmjenom ugovora o scenskom prikazivanju djela sukladno odredbi čl.58.ZAP-a (v.VPSH. Pž-18/87, od 20.10.1987.,PSP 35/88, odl.232; VSH,Rev-84/88 od 14.6.1989,PSP 45/90).

Ako je djelo većeg opsega od ugovorenog u slučaju sklapanja ugovora o scen-skom prikazivanju djela koje još nije stvoreno, autor nema pravo na honorar veći od ugovorenog (v.VSH, Gž-2528/73, od 13.110.1974;PSP 6/75, odl.144.).

Autorska naknada za prikazano autorskog djelo bez suglasnosti osobe koja uživa autorsku zaštitu ima se utvrditi na temelju objektivne vrijednosti prikazivanja djela na tržištu (v.VPS, sl.2727/71 od 3.2.1972., ZSO XVII /2, 1972.; VPS, Sl.2612/71 od 3.2.1972., ZSO XVII/2,1972.).

Obveza plaćanja autorske naknade za prikazivanje autorskog scenskog djela tereti korisnika djela kao drugu ugovornu stranu,koji tu svoju obvezu, bez privole autora, ne može prenijeti na treću osobu s učinkom prestanka te obveze na strani stvarnog korisnika (v. VSH, II Rev-49/86, od 11.9.1986, PSP 32/87, odl. 109.).

Konačno kad je o naknadi riječ treba napomenuti da je autorsko pravo na traženje pravednijeg dijela dobiti vezano samo za autora a ne i za druge nositelje autorskih prava, odnosno da niti autor neće imati na to pravo u slučaju besplatnog ugovora o scenskom prikazivanju. To stoga što činjenica ostvarenja neočekivano velike dobiti od prikazivanja djela ne može utjecati na sam ugovor na način da isti od besplatnog postane ugovor uz naknadu.

1.5.5. Rok ispunjenja1.5.5. Rok ispunjenja

Rok u kojem je korisnik obvezan prikazivati djelo nije naveden ni u odredbi čl.52. st.1. niti čl.71. ZAPSP-a, pa se ne radi o bitnom sastojku ugovora o prikazivanju.90

Naime, ugovor o scenskom prikazivanju nije fi ksni ugovor, ako iz odredbi sa-mog ugovora, posebice onih koji vremenski ograničavaju korištenje, ne proizlazi nešto drugo.

1.6. Prava i obveze ugovornih strana1.6. Prava i obveze ugovornih strana

Kod ugovora o scenskom prikazivanju radi se o dvostranoobveznom ugovoru, što znači da su prava i obveze ugovornih strana korelativni, odnosno obje su strane istovremeno i aktivni i pasivni ugovorni subjekti.

90 Suprotno stajalište kod Marković S.M., op.cit., str. 284. Naime, prof. Marković smatra, temeljem odredbe čl. 77. Zakona o autorskom i srodnim pravima Srbije i Crne Gore, da su rokovi koje ugovrne strane propišu za izvršenje obveze predaje primjerka djela korisniku, odnosno za otpočinjanje korisnika sa predstavljanjem djela bitni sastojci ugovora, u tom smislu da propuštanje tih rokova ovlašćuje drugu stranu na traženje raskida ugovora.

Page 31: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

163

1.6.1. Prava i obveze autora1.6.1. Prava i obveze autora

Autor odnosno drugi nositelj autorskog prava obvezan je omogućiti korisniku ne-smetano javno scensko prikazivanje djela.

Ukoliko nije to izričito uglavljeno u ugovoru, autor ne može pravo javnog scen-skog prikazivanja prenijeti drugom korisniku. Ako ovakva klauzula postoji u ugovoru to ovlašćuje autora da može pravo prikazivanja prenijeti na veći broj korisnika.

Nadalje je autor obvezan predati korisniku djelo u ugovorenom roku. Također je ovaj dužan osigurati korisniku potrebit materijal kako bi korisnik mogao realizirati preneseno pravo scenskog prikazivanja odnosnog djela, i to prodajom, predajom ili iznajmljivanjem knjige, partiture i sl. Ugovorom o najmu određuje se opseg, vrijeme, uvjeti uporabe materijala i naknada za uporabu (engl. Hire fee, franc. Prix de location, njem. Materialgebuehr).91 Pri tome, moramo napomenuti da ugovor o scenskom prikazivanju ne podrazumijeva nužno predaju primjerka djela korisniku. Korisnik može nabaviti primjerak djela (dramski tekst, partituru i sl.) posredno, dakle ne neposredno od autora, nego i iz drugih izvora (npr. kupiti knjigu u knjižari, posu-diti knjigu u knjižnici, zakupiti partituru od nakladnika i sl.).

Ako u ugovoru nije precizno određen rok predaje djela, isti će se odrediti pre-ma okolnostima slučaja, posebice prema cilju kome služi prikazivanje (npr. prikazi-vanje na svečanosti povodom obljetnice kazališta i sl.).92

Autor odnosno drugi nositelj autorskog prava jamči korisniku da pravo koje prenosi pripada isključivo njemu te da nije limitirano u korist nekog trećeg. S tim u svezi, autor je za vrijeme trajanja ugovora dužan suzdržavati se od onih radnji koji-ma bi ometao korisnika u korištenju prenesenog prava scenskog prikazivanja.

Autor ima pravo prisustvovanja pokusima, te je uobičajeno da bude pozvan na premijerno prikazivanje odnosno obaviješten o ostvarenim prihodima od prikazi-vanja. Uobičajeno je pravilo da autor ima pravo na određeni broj besplatnih ulazni-ca za prikazivanje svog djela, pa i ovo pitanje, iako gotovo bagatelno i marginalno, može naći svoju regulaciju u ugovoru o scenskom prikazivanju.

1.6.2. Prava i obveze korisnika1.6.2. Prava i obveze korisnika

Odredbom čl.71.ZAPSP korisnik djela je obvezan scenski prikazati autorsko djelo u određenom roku, i to na ugovoreni način i pod ugovorenim uvjetima.

Kod pripreme djela za scensko prikazivanje korisnik mora poštovati osobno-pravna ovlaštenja autora. Ovo je naročito izraženo kod pripreme scenskih djela za prikazivanje (npr. pripremanje književnog djela za kazališnu predstavu). Ipak mo-ramo naglasiti da sam čin pripreme predstave ne podrazumijeva obvezu poštivanja moralnih prava autora je nema javni karakter.93 Kod postavljanja na scenu jednog književnog djela uobičajeno je da isto mora doživjeti značajne izmjene kako bi se prilagodilo scenskom izrazu, pa čak i u tom vidu da se radi o novom djelu od-nosno djelu prerade. Optimalno bi bilo da se ugovorom o scenskom prikazivanju unaprijed regulira koje izmjene autor dozvoljava. Međutim, to je u praksi gotovo

91 Cit. prema Henneberg I., op.cit., str. 179.92 Spaić V., op.cit. str. 223.-224.93 Marković S.M., op.cit., str. 286.

Page 32: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

164

nemoguće, pa treba ostaviti mogućnost da autor tijekom priprema predstave ima uvid u njihov tijek, kako bi se suglasio sa izmjenama ili da bi iste zabranio. Na ovaj način preventivno se djeluje u cilju izbjegavanja mogućih sporova između autora i korisnika. U konkretne radnje pripreme predstave spada i oblikovanje plakata i pro-gramskog letka ili knjižice za predstavu te drugi promidžbeni materijal.

Često su interesi korisnika i autora u koliziji, pa takve situacije treba u ugovoru predvidjeti. Naime, autor može imati interes da se njegovo djelo scenski prikazuje neovisno o ekonomskom efektu takvog prikazivanja, dok korisnik može imati in-teres da povuče djelo sa repertoara s obzirom na negativni ekonomski efekt koji predstava može imati primjerice zbog slabe posjete.

Nadalje, korisnik je obvezan platiti autoru ugovorenu naknadu za prikazivanje, u visini, na način i u roku određenom ugovorom.Korisnik ugovora o scenskom prikazivanju dužan je autoru omogućiti uvid u prikazivanje djela, ostvariti tehničke uvjete prikazivanja djela koji osiguravaju poštivanje autorskih moralnih prava te autoru ili njegovom zastupniku dostavljati program i povremeno ga izvještavati o prihodima od prikazivanja djela.

Prema čl.94.st.2. ZAPSP-a na zahtjev autora nadležna policijska uprava ili po-licijska postaja bila je ovlaštena zabraniti održavanje priredbe na kojoj se prikazuje autorsko djelo ako priređivač odnosno drugi korisnik nije imao odobrenje autora. Držimo opravdanim da i prema novom ZAPSP-u, autor u sklopu individualne zaštite svog autorskog prava može tražiti angažman nadležnih državnih organa i inspekcija.

Korisnik je obvezan dozvoliti autoru pristup na pokuse i dati mu sva potrebna objašnjenja oko priprave djela za javno scensko prikazivanje.94

Kako je ugovor o prikazivanju ugovor “intuitu personae”, korisnik nema ovlaš-tenje prenositi pravo prikazivanja na treću osobu bez privole autora, ako ugovorom se ne uredi drugačije (čl.48.ZAPSP-a).

Prijenosom prava prikazivanja korisnik ne stječe prava na izmjenu djela, ako zakonom ili ugovorom o prikazivanju nije drugačije određeno. Samo autor može na drugu osobu prenijeti pravo scenskog prikazivanja djela i korisniku dati dozvolu glede izmjene odnosno prerade autorskog djela (v.PSH, Pž-2944/90, od 26.2.1991., PSP 48/91, odl. 151.;PSH,Pž-782/90, od 10.4.1990.,PSP 46/90, odl.201.).

Korisnik nije ovlašten bez ozbiljnih razloga vršiti izmjene umjetnika izvođača, ako su isti određeni suglasno s autorom. Konačno korisnik je dužan poštivati moral-na autorska prava na način da označavanjem imena autora na programima i propa-gandnim materijalima predstave prizna autorstvo prikazanog djela.

1.7. Prestanak ugovora o scenskom prikazivanju1.7. Prestanak ugovora o scenskom prikazivanju

Ugovor o scenskom prikazivanju prestaje po općim pravilima obveznog prava koji važe za prestanak obveznih ugovora.

Neki slučajevi prestanka obveznog odnosa predviđeni zakonom ne mogu zbog svojih specifi čnosti naći primjenu kod ugovora o scenskom prikazivanju (npr.prijeboj, otpust i sl.).

Ovaj ugovor u pravilu prestaje ispunjenjem ugovora ili neispunjenjem ugovora.

94 Ibid., str.224.

Page 33: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

165

Ispunjenjem ovaj ugovor prestaje kad je scensko prikazivanje ugovorenog au-torskog djela izvršeno na način i pod uvjetima utvrđenim ugovorom o scenskom prikazivanju. Po isteku roka za scensko prikazivanje sukladno ugovoru dolazi i do prestanka ugovora.

Do neispunjenja ugovora može doći u sljedećim slučajevima:a) sporazumnog raskida ugovora,b) raskida ugovora o scenskom prikazivanju temeljem zakona, tec) više sile.

Raskid ugovora o scenskom prikazivanju temeljem zakona može uslijediti u sljedećim situacijama:a) ako autor ne preda korisniku djelo (rukopis, partituru i sl.) u ugovorenom roku,

kada je korisnik ovlašten tražiti raskid ugovora i naknadu štete zbog neizvršenja ugovora,

b) ako korisnik djelo ne prikaže u ugovorenom roku, kada autor može zahtijevati raskid ugovora o prikazivanju i tražiti naknadu štete zbog neispunjenja ugovo-ra,

c) ako bi se djelo trebalo prikazivati na način kojim se vrijeđaju moralna prava autora, kada autor može tražiti i naknadu štete.95

Ako djelo nije scenski prikazano u ugovorenom roku autor ima pravo, uz raskid ugovora i naknadu štete, i zadržati primljenu naknadu (v.VPSH, Pž-749/87, od 29.10.1987, PSP 35/88, odl. 234.), odnosno tražiti isplatu ugovorene naknade (v.VPSH, Pž-2112/84, od 13.11.1984., BSP PSH 9/86).

ZAPSP ne predviđa raskid ugovora kao obvezu stranaka, pa u slučaju neprika-zivanja autorskog djela, autor može, ali ne mora, tražiti raskid ugovora (v.VPSH, Pž-2811/85,od 18.2.1986., BSP PSH 10/87, odl, 9.).

Sporovi u svezi autorskih prava i srodnih prava u Republici Hrvatskoj spadaju u stvarnu nadležnost trgovačkih sudova. 96 Naime, prema članku 34b. st. 1. toč. 8. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 20. Zakona o sudovima (“Narodne novine”, broj 150/05, 16/07 i 113/08)97, trgovački sudovi u prvom stupnju sude, između ostalog, i u sporovima koji se odnose na zaštitu i uporabu autorskog prava i srodnih prava, kao i inače u sporovima glede prava intelektualnog vlasništva, ako drugim posebnim zakonom nije drugačije određeno.98 I prema ranije važećem članku 18. Zakona o sudovima (“Narodne novine”, broj 3/94, 100/96 , 131/97 i 129/00 ), trgovački sudo-vi u prvom stupnju sudili su u sporovima iz autorskog prava ako posebnim zakonom nije drugačije određeno (v.VTS RH, Pž-1639/94, od 29.11.1994.).

Kako druge zakonske odredbe u tome nema, jer ZAPSP ne sadrži odredbe o nadležnosti sudova u sporovima iz autorskog prava, u sporovima radi naknade štete

95 Henneberg I., op.cit. str. 179.96 Vidi kod Triva, S., Dika, M., Građansko parnično procesno pravo, VII. izdanje, Narodne novi-

ne, Zagreb, 2004.,str.264.; Verović, M., Određivanje stvarne i mjesne nadležnosti u postupcima pred trgovačkim sudovima prema ZPP, Hrvatska pravna revija, br.5., 2006., str.107.

97 O ranijem zakonodavstvu kod Foretić, D., Zakon o sudovima, Informator, male stranice, br. 5215, od 28.2.2004.,str.16., a o stvarnoj nadležnosti trgovačkih sudova nakon novele ZPP-a kod Blažević, B., Mirenje u sporovima iz nadležnosti trgovačkih sudova, na www.vtsrh.hr .

98 V. presudu VTS RH, Pž-1639/94, od 29.11.1994., Zbornik Odluka VTS RH 1994.-2004., br.9., odl. 595/III

Page 34: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

166

zbog povrede autorskog prava nadležnost trgovačkih sudova je isključiva i neprije-porna, bez obzira na svojstvo stranaka.99 O tome postoji usklađena sudska praksa kako ona ranijeg datuma tako i poslije donošenja Zakona o sudovima.

Prilikom utvrđivanja visine štete koju trpi autor zbog neprikazivanja djela treba uzeti u obzir predvidljivu mogućnost prikazivanja djela kao i korist koja bi za autora nastala uslijed prikazivanja djela (v. VSRH, II Rev-71/90, od 22.5.1991., IO VSRH, 1993.,odl.174.).

Autorovo pravo na raskid ugovora o scenskom prikazivanju nije vezano za da-vanje naknadnog roka za ispunjenje ugovora, već je dovoljno da autor dade izjavu o raskidu ugovora.

Viša sila također može biti razlog za raskid ugovora o scenskom prikazivanju (npr. propast djela, protek zaštitnog roka djela i sl.).

Na kraju i kod ugovora o scenskom prikazivanju može doći do primjene tzv.prava pokajanja autora (čl.17. ZAPSP-a), kada autor ima pravo raskinuti ugovor ako iz bilo kojeg razloga drži da bi daljnje prikazivanje djela moglo štetiti njegovom umjetničkom ugledu, uz obvezu da korisniku naknadi štetu.

2. Ugovor o preradi scenskog autorskog djela 2. Ugovor o preradi scenskog autorskog djela

Ugovor o preradi (adaptaciji) autorskog djela je ugovor kojim autor (ili njegov na-sljednik) određenog autorskog djela dozvoljava drugoj osobi na njeno traženje da preradi njegovo autorsko djelo, a druga ugovorna strana (prerađivač) mu se za to obvezuje platiti naknadu. 100

Druga strana kod kazališnih ugovora o preradi su obično sama kazališta, koja od autora dobivaju dozvolu da insceniraju djelo, ali uz prethodnu preradu autor-skog djela. Dakle, ukoliko autor (npr. autor književnog djela – romana) daje dozvolu kazališnoj ustanovi radi korištenja odnosno prikazivanja djela kao kazališnog scen-skog djela, onda je ugovor o preradi sastavnica ugovora o scenskom prikazivanju kojim se prenose imovinskopravna ovlaštenja glede korištenja djela. Naime, u ugovo-rima o scenskom prikazivanju čest je uglavak kojim autor dopušta korisniku izmjenu autorskog djela radi scenskog prikazivanja. Samu faktičku preradu djela tada obavlja dramaturg predstave kojeg kazalište posebno angažira ili je ovaj u radnom odnosu u kazalištu, te koji sudjeluje u radu na predstavi intervencijama na dramskom tekstu, ili

99 Dika: Stvarna nadležnost trgovačkih sudova u parničnom i izvršnom postupku, Pravo u gospo-darstvu, br.7-8/94.

100 Autorsko djelo iskorištava se i prerađivanjem., a za svako iskorištavanje potrebno je odobrenje autora. Stoga autor ima pravo i na naknadu štete od osobe koja je bez njegova odobrenja preradila i iskorištavala djela i time povrijedila njegovo autorsko pravo. Cit . po rješidbi VSH, Gž-3974/73, od 11.9.1974., PSP 7/75, 179. objavljenu kod Gliha I., Autorsko pravo - Sudska praksa, Prilog lista Informa-tor, god. VI., br.24., Informator, br. 4450-4451, od 30.10. i 2.11.1996., str. 13. Ovo pravo na naknadu štete ne treba miješati sa naknadom za dato odobrenje za preradu. Autor ima isključivo pravo davati odobrenje za iskorištavanje autorskog djela u slučaju neovlaštenog korištenja od strane trećih osoba, kao I pravo na naknadu bez obzira na to koriste li isti autorska djela uz naplatu ili bez naplate. Vidi odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, br. Pž-3558/01 od 11.12.2002., objavljenu u Informator, god. LI., br. 5135, od 24.5.2003.

Page 35: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

167

sam autor.101 Jasno, dramaturg se obvezno mora držati ugovornih odrednica koje su sastavni dio ugovora o preradi kojeg je kazalište zaključilo sa autorom.

Kod toga nije bitno da li će prerada izvornog djela rezultirati nastankom no-vog autorskog djela ili će se raditi samo o manjim, “kozmetičkim” izmjenama djela koje nemaju za posljedicu nastanak novog djela.

Ovaj ugovor je imenovani102, konsenzualni, dvostranoobvezni, naplatni i for-malni ugovor103.

Bit ovog ugovora nije u prijenosu imovinskopravnih autorskih ovlaštenja104, već u autorovom odricanju od autorskog moralnog prava na priznanje autorstva i poštivanje cjelovitosti djela105, u korist druge strane ugovornice i to za točno određeni slučaj (inter partes učinak).

Ipak, ne radi se o neograničenim mogućnostima intervencije u izvorno djelo. Ugovorom o preradi određuju se okviri odnosno limiti prerade, na način da izmje-na djela ne može biti takva da deformira ideju odnosno smisao djela, čime bi se ugrožavao ugled i čast samog autora.

U ovim ugovorima često se rezervira pravo autora da bude informiran o promjenama djela, odnosno da mu druga strana mora omogućiti uvid u prerađeno djelo prije njegovog prikazivanja u javnosti.

Ugovorom o preradi uređuje se i pitanje naslova novog djela nastalog prera-dom. Obično se ugovara situacija da se zadrži naslov izvornog djela, uz obveznu naznaku da se radi o djelu prerade kod svakog prikazivanja djela.106

Prema članku 51. i 52. ZAPSP-a autorskopravni ugovori su oni ugovori kojima autor prenosi svoja prava iskorištavanja djela na drugoga. Iz ove defi nicije otvara se pitanje da li ugovor o preradi predstavlja autorskopravni ugovor. Međutim, čini nam se da bi autorske ugovore trebalo ekstenzivnije defi nirati tako da oni obuhvaćaju i one ugovore kojima se dozvoljava ili zabranjuje vršenje određenog autorskoprav-nog ovlaštenja.

3. Ugovor o režiji3. Ugovor o režiji

Redateljem (režiserom) nazivamo osobu koja upravlja i ravna kazališnim činom, odnosno idejno i organizacijski postavlja kazališni komad na scenu.107 On provodi orkestraciju dramaturgije, odnosno pretvara dramu u konkretno scensko zbivanje. Redatelj je “čovjek – orkestar”, a njegova partitura je dramsko djelo. 108 Redatelj je

101 Cit. po Škavić Đ., Hrvatsko kazališno nazivlje, Hrvatski centar ITI-UNESCO, Zagreb, 1999., str. 71.

102 Vidi čl. 54. ZAP-a.103 Vidi čl. 55. st.1. ZAP-a.104 Tako i Marković S.M., op.cit., str. 288.105 O autorskim moralnim pravima, posebice o pravu na poštivanje cjelovitosti djela, detaljnije

kod Henneberg I., op.cit., str. 160. 106 Slično kod Marković S.M., op.cit., str. 289.107 Cit. po Škarić Đ., Hrvatsko kazališno nazivlje, Hrvatski centar ITI - UNESCO, Zagreb, 1999.,

str. 61.108 Usp. za raniju teatrološku literaturu kod Lazić R., Fenomen režija, Književna zajednica Novog

Sada, Novi Sad, 1989., str. 60.

Page 36: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

168

homo teatralis – on sjedinjuje različite oblike dramskog i scenskog stvaranja u jedin-stveno estetsko teatarsko djelo.109 Redatelj umjetnošću režije ostvaruje dramski život na sceni postavkom glumca (i ne samo njih – sic!) u prostor i vrijeme.110 Režija se odnosi na postavljanje na pozornicu nekog dramskog ili glazbenog djela, izuzevši balet (ovdje režijske poslove potpisuje koreograf – op.aut.).

Dakle, režija se može defi nirati kao stvaralačko organiziranje, po određenoj koncepciji, svih prikazivačkih ingredijenata u scenskom vremenu i prostoru u umjet-ninu ili usmjeravanje svih autora u zajedničko umjetničkoprikazivačko stvaralaštvo na bazi dramskog teksta.111

Kazalište našega vremena snažno je obilježilo redateljsko kazalište i nove ten-dencije dramske režije u njemu. Ono je karakteristično po dominantnom položaju i ulozi redatelja u procesu nastanka kazališne predstave, koji zadire u integri-tet dramskog teksta, te preuzima u svoja ovlaštenja kraćenja, adaptacije, obrade predloška predstavi. Dakle, redateljskim kazalištem nazivamo onu scensku inter-pretaciju predloška predstavi koju obilježava prepoznatljiva redateljeva težnja za stvaranje posebnog teksta predstave.

Redatelj intervenira u tekst – predložak uvođenjem naratora, skraćivanjem, mijenjanjem radnje, osuvremenjivanjem radnje i likova, koncipiranjem novih liko-va, produbljivanjem dramatičnosti, premontiranjem scena, uvrštavanjem teksto-vnih pasaža iz drugih piščevih djela ili djela drugih autora, dopisivanjem teksta, prigušivanjem ili akcentiranjem poruka i tendencije, uvrštavanjem songova i slično. Sve ove intervencije ne mogu se smatrati preradom djela u smislu autorskog pra-va. Koji stupanj osobnosti redateljeve intervencije je potreban i dovoljan da bi se redatelju odobrila autorska zaštita kroz djelo prerade, mjeri se prema shvaćanjima krugova koji se bave književnim i umjetničkim pitanjima.

Individualnost kod inscenacije kazališnog djela postoji onda ako se kod određene predstave ne radi o rješenju koje na sličan način može postaviti svatko i koje je lako dokučivo, odnosno koje je preslikano ranije korišteno rješenje.

Dramski tekst je ishodište dramske umjetnosti.112 Redatelj pretvara dramu, koja je kao literarno djelo inače dana samo kao niz rečenica, napisanih ili tiskanih, u konkretno scensko zbivanje.113 Dramski tekst služi kao polazište kazališnoj predsta-vi. Dramsko djelo stvara u pravilu pojedinac, dok je kazališna umjetnost kolektivni umjetnički čin više osoba različitih struka i uloga, dakle kojeg obilježava snažna interdisciplinarnost u doprinosu predstavi.

Scenski redatelj stvara nešto što nije trajno, što živi određeno vrijeme, pri čemu se više ili manje mijenja (izvođenja predstave u različitim vanjskim uvjeti-

109 Začetke moderne režije nalazimo u meiningenskom kazalištu 19. stoljeća. Vidi kod Molinari Č., Istorija pozorišta, Beograd, 1982., str. 244. te kod

110 Gorčakov N., Predavanja o režiji, NZH, Zagreb, 1949., str. 218.; Stanislavski K.S., Rad glumca na sebi, Cekade, Zagreb, 1989., str. 345.

111 Ovakvu defi niciju daje Vrabec M., Režirati za djecu, u Zborniku studijskih razgovora XXVI JFD-a, Šibenik, 1986., str. 16.

112 Tako i Švacov V., Temelji dramaturgije, Školska knjiga, Zagreb, 1976., str. 92.113 Klajn H., Osnovni problemi režije, II izdanje, Univerzitet umetnosti u Beogradu, Beograd,

1979., str. 31.

Page 37: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

169

ma, različitim kolektivnim i individualnim raspoloženjima izvođača i sl.). Dakle, predstavu obilježava tranzistornost u vremenu – nepovratna dezintegracija i samo fragmentarna mogućnost ponovnog konstituiranja.

Naše postojeće autorskopravno zakonodavstvo ne sadrži odredbe koje bi priz-nale kazališnom redatelju autorskopravni položaj, niti ono tretira kazališnu režiju odnosno kazališnu predstavu kao autorsko djelo.114

Uvažavajući teatrološke rasprave i inozemnu pravnu legislativu te stajališta pra-vne doktrine, i kod nas se kazališni redatelj smatra umjetnikom – izvođačem (inter-pretatorom) kazališnog djela. Naš zakonodavac propustio je to eksplicitno odrediti u ranije važećem čl. 101. ZAP-a, gdje je naveo da umjetnici izvođači jesu osobe i umjetnički ansambli koji na umjetnički način prikazuju, recitiraju, deklamiraju, pje-vaju, sviraju, plešu ili na drugi način izvode književna, glazbena i druga umjetnička djela. Dramski umjetnici (redatelji, glumci) ovdje bi se podveli pod sintagmu «onih koji na umjetnički način prikazuju», iako bi bilo bolje da je to već tada bilo izričito navedeno, odnosno da se umjetnicima izvođačima smatraju i oni koji glume, dirigi-raju i režiraju. Međutim, taj je propust ispravljen u odredbi čl.122. ZAPSP-a gdje je propisano da se umjetnikom izvođačem smatra i redatelj kazališne predstave.115

114 Drugačije zakonsko rješenje našli smo u autorskom pravu Srbije i Crne Gore i portugalskom autorskom pravu. Po čl. 4. Zakona o autorskim i srodnim pravima (“Službeni list SRJ”, br. 24/98) koji je stupio na snagu 23. svibnja 1998. godine, kazališna režija se također smatra autorskim djelom ako ispunjava uvjete iz čl.2. st. 1. tog zakona. Vidi Besarović V. – Žarković B., Intelektualna svojina – indu-strijska svojina i autorsko pravo, knjiga prva, Dosije, Beograd, 1998., str. 184. Ista pozicija osigurana je i u Zakonu o autorskom i srodnim pravima iz 2004. (“Službeni list SCG”, br.61/04), pod obrazloženjem da je svaka kazališna režija specifi čna i zaslužuje autorskopravnu zaštitu kao izvorno autorsko djelo. Vidi kod Vuković, S.R., Komentari Zakona o autorskim i srodnim pravima, Zakona o žigovima, Zakona o pra-vnoj zaštiti dizajna I Zakona o zaštiti topografi ja integrisanih kola, Poslovni biro, Beograd, 2005., str. 16. To što je u navedenom Zakonu o autorskom i srodnim pravima u članu 2.st.2.toč.10. izričito spomenuta “pozorišna režija” kao autorsko djelo, jeste jedan kompromis koji je tamošnji zakonodavac napravio pod pritiskom Udruženja dramskih umetnika Srbije, tačnije, lobija kazališnih reditelja koji su ugledne javne ličnosti. Riječ je o kompromisu zato što se režija spominje u kontekstu djela prerade, pa nije sasvim jasno da li zakonodavac priznaje svojstvo autorskog djela kazališnoj predstavi kao takvoj (što su redatelji htjeli), ili se misli na režiju kao akt prerade dramskog teksta. Ako je tačno ovo drugo, onda navedeni zakon ne donosi ništa novo, jer je uvijek i svuda bilo nesporno da osoba koje preradi dramski tekst, pa bio to i redatelj, ima autorsko pravo na delu prerade. Tamošnja sudska praksa još nije imala priliku izjasniti se o tumačenju ove zakonske odredbe.Po mom mišljenju, pitanje priznanja kazališnom redatelju svojstva au-tora predstave je i ovdje preuveličano. Ako se pođe od toga da su kazališni redatelji nesporni nosioci pra-va interpretatora, i da, u praktičnom smislu, njihova ovlaštenja kao interpretatora sasvim zadovoljavajuće štite njihove realne ekonomske interese u vezi sa eksploatacijom kazališne predstave, reklo bi se da je pitanje autorstva jedno iracionalno statusno pitanje. Taj smo dojam posebno stekli u razgovorima sa tamošnjim poznatim redateljima npr. Mijačem, Draškićem, Alisom Stojanović, koji nisu mogli formulirati što je to što bi oni praktično dobili priznanjem svojstva autora, a što već nemaju kao interpretatori.

Portugalski Code of Copyright and Related Rights, No. 45/85, September 17, 1985, as last amen-ded by Law No. 114/91 of September 3, 1991., u svom čl. 2.1.c. navodi da se autorskim djelima smatraju i dramska i dramsko-glazbena djela i njihova produkcija (predstava). Također se i dramatizacija smatra kao izvorno djelo prema čl. 3.1. ovog zakona. Objavljenim djelom smatra se prema čl. 6.3. ovog zakona ono djelo koje je na zakonit način predstavljeno javnosti, npr. izvedba dramskog djela. Vidi kod Lipszyc D., Copyright and Neighbouring Rights, UNESCO, 1999., str. 433.

115 Detaljnije kod Zlatović, D., Kazališni redatelj i režija u smislu doktrine, legislative i prakse autorskog prava, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 40 (71.-72.), 2003., str. 371.-411.

Page 38: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

170

Redatelj predstave ima sva imovinska i moralna prava koja su predviđena za umjetnike izvođače sukladno odredbama čl. 124. – 131. ZAPSP-a, uključivo pra-vo na naknadu za režiju predstave i naznaku imena redatelja kod prikazivanja i promidžbe predstave.

Ostvareno djelo režije koje predstavlja djelo izvedbe u smislu ZAPSP-a nastaje u momentu premijerne izvedbe predstave.116

Naša sudska praksa, barem ona objavljena, koja tretira pravni položaj kazališnog redatelja, je oskudna. Tako samo posredno iz nekih rješidbi možemo zaključiti kako sudovi ugovore koje se primjerice odnose na režiranje opere, smatraju izvođačkim ugovorima, neovisno što su ih stranke nazvale ugovorima o autorskom radu.117

Iz svega navedenoga mogu se izvesti temeljne odrednice ugovora o režiji kazališnog scenskog djela.

Radi se dakle o ugovoru kojim se redatelj obvezuje da za određenu kazalište po-stavi na scenu kao kazališnu predstavu određeno autorsko djelo za koje kazalište ima pravo prikazivanja, a kazalište se obvezuje redatelju za to isplatiti određenu naknadu. Kazalište ovom ugovorom povjerava redatelju uprizorenje određenog djela.

Dakle, radi se o dvostranoobveznom, konsenzulanom, naplatnom i neimeno-vanom ugovoru.

Ugovorne strane su kazalište (bilo da se radi o javnom kazalištu ili privatnom kazalištu, kazalištu ili kazališnoj kući, društvenoj organizaciji u oblasti kazališta, kazališnoj družini ili drugim statusnim kazališnim oblicima) i redatelj.

Obično se ovim ugovorom uređuje obveza redatelja da ravnatelju kazališta preda u određenom roku pismeni prijedlog podjele uloga s obrazloženjem, dok se ravnatelj obvezuje razmotriti prijedlog podjele i donijeti odluku o tome u određenom roku.

Nadalje se u ugovoru o režiji predviđa termin kada je redatelj obvezan započeti sa pokusima, vrijeme u kojem je ovaj dužan uvježbati navedeni dramski tekst i završiti predstavu, određuje se nadnevak javnog generalnog pokusa te premijerne izvedbe. Nakon premijerne izvedbe kazalište ima isključivo pravo igrati određenu predstavu u neograničenom trajanju, dok za to postoje repertoarne potrebe i inte-resi, te je ukoliko se za to ukaže potreba eksploatirati u vidu video-snimke, radio ili TV zapisa i sličnog.

Kazalište se za obavljeno postavljanje na scenu dramskog djela obvezuje ispla-titi redatelju honorar u određenom roku, najčešće do premijerne izvedbe ili odmah iza premijerne izvedbe. Uz ovaj honorar redatelj može ugovoriti i isplatu tantijema za svaku pojedinu izvedbu predstave po premijeri.

Ugovorom se može predvidjeti da ravnatelj kazališta ima pravo nakon prvog generalnog pokusa zatražiti doradu ili preradu predstave na temelju svoje ocjene, ukoliko smatra da obavljeni posao nije izvršen savjesno, odnosno predstava nije dovoljno pripremljena za javno izvođenje. Uz ovaj uglavak može se predvidjeti i

116 Vidi za inozemnu praksu presudu Vrhovnog suda Srbije, Gž-59/97, objavljenu u Milić D., Komentar Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima sa sudskom praksom, Nomos, Beograd, 1998., str. 23.-24.

117 Vidi presudu VPSH, Pž-1196/85, od 4.11.1986., Bilten, 10/87, odl. 8., objavljenu kod Gliha I., Autorsko pravo, “Sudska praksa” – prilog lista Informator, br. 4450-4451/96, god. VI., br. 24., str. 16., odl.br. 94.

Page 39: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

171

mogućnost uskrate isplate dijela ugovorenog redateljskog honorara ako dođe do zakašnjenja u realizaciji predstave, obično u postotnoj uskrati od ukupno ugovore-nog iznosa po danu zakašnjenja.

Ako i nakon dorade predstava ne zadovoljava umjetničke kriterije kazališta, ravnatelj može zadržati pravo da predstavu skine s repertoara kazališta a ugovor proglasi ništavim zbog neispunjenja obveza koja je predmet ugovora o režiji.

Ovim ugovorom kazalište se obvezuje ustegnuti od svih preinaka predstave bez suglasnosti redatelja.

Autorski ugovor je po svojoj naravi ugovor obveznog prava, a po vrsti ugovor o djelu iz čl. 590. ZOO. 118 Naša sudska praksa izjasnila se o ugovoru o režiji na način da je ugovor kojim je tuženik naručio od tužitelja režiranje određene opere, a ovaj se obvezao to izvršiti, okvalifi cirao po svojoj tipologiji kao ugovor o djelu, u kojem se izvođač obvezuje na izvršenje određenog intelektualnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje da mu za to plati naknadu.119

Obveze izvođača iz ugovora o djelu regulirane su odredbama od čl. 596. do čl. 603. ZOO-a, dok je od čl. 604. do čl. 611. ZOO-a regulirano pitanje odgovor-nosti za nedostatke.

4. Izvođački - tzv. glumački ugovori4. Izvođački - tzv. glumački ugovori

Tzv. glumački ugovori su posebni kazališni ugovori, koji se u bitnome razlikuju od ugovora o izvedbi.

Naime, ugovori o izvedbi defi niraju se kao ugovori kojima autori nescenskih glazbenih odnosno književnih djela daju odobrenje korisniku djela za javne izve-dbe nescenskih glazbenih djela, odnosno javno recitiranje nescenskih književnih djela u roku, na način i pod uvjetima koji su određeni ugovorom.120 Kod ugovora o izvedbi radi se o nescenskim djelima dok je kod glumačkih ugovora riječ o scenskim djelima (glazbeno-scenskim ili dramskim).

Dakle, glumački ugovori mogli bi se odrediti kako ugovori između kazališta, s jedne strane, koji angažira vanjskog glumca kao izvođača121 radi sudjelovanja u izvedbi scenskog djela i za to mu platiti naknadu , dok se glumac obvezuje prihvatiti ulogu i izvesti je na način i u broju predstava određenima ugovorom.122

Glumac ovim ugovorom pristaje da u određenoj predstavi pripremi i potom reprizno izvede određenu ulogu, a prema konkretnom dramskom tekstu i zamisli redatelja. Kazalište se ovim ugovorom obvezuje glumcu platiti po svakoj izvede-noj predstavi honorar odnosno naknadu za odrađene izvedbe. Također se obično

118 Momčinović H., Ugovori obveznog prava, prva knjiga, Narodne novine, Zagreb, 1987., str. 57.119 Vidi odluku VPSH, Pž-1196/85, od 4.11.1986., objavljenu u Biltenu sudske prakse privrednih

sudova Hrvatske br. 10/87, odl. 8. 120 Cit. prema Henneberg I., op.cit., str. 180.121 Obveze glumca zaposlenog u kazalištu glede igranja u predstavama matične kuće regulirane

su Zakonom o kazalištima („Narodne novine“, br.71/06), Zakonom o radu („Narodne novine“, br. 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04, 137/04 – proč.tekst i 68/05) i ugo-vorom o radu, kao i odredbom čl.130. ZAPSP-a..

122 Farber C.D., Producing Theatre, A comprehensive legal and business guide, sec. rev. ed., Lime-light editions, New York, 1997., 209.

Page 40: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

172

kazalište obvezuje za gostovanja izvan sjedišta kazališta osigurati glumcu prijevoz do mjesta izvođenja, dok na izvedbe u mjestu sjedištu kazališta glumac je dužan do-laziti samostalno. Isto tako se kazalište obvezuje na gostovanjima osigurati glumcu smještaj i isplatiti mu pripadajuće dnevnice.

Glumac se obvezuje ostvariti ugovoreni umjetnički zadatak, dužan je sa pri-premom uloge započeti u određenom roku, dovršiti ga do određenog vremena , su-djelovati u reprizama te na gostovanjima. Glumac se obično obvezuje da za trajanja ugovora neće prihvaćati druge angažmane ili obveze koje bi ga omele u izvršavanju preuzetih obveza.

Kao što je već navedeno radi se o ugovoru gdje su ugovorne strane kazalište kao naručitelj i glumac kao izvođač, ali samo onaj glumac koji se ne nalazi u ra-dnom odnosu u tom kazalištu. Ukoliko je glumac u radnom odnosu u kazalištu u kojem se izvodi predstava za koju se po podjeli uloga traži nastup tog glumca, glu-mac je dužan nastupati sukladno propisima o radu, odnosno prema ugovoru o radu a ne prema ugovoru o djelu. 123Ukoliko se angažira vanjski glumac, bilo da je član ansambla nekog drugog kazališta ili samostalni umjetnik, tada se ugovorne obveze i prava sagledavaju sukladno obveznopravnim propisima i ugovornim utvrđenjima.

U tom ugovoru potrebno je, radi izbjegavanja terminske kolizije nastupa glu-mca u matičnom kazalištu i u kazalištu koje ga je angažiralo, obvezati glumca da od određenog momenta stavi na raspolaganje prioritetne termine za izvedbu predstave, izuzev termina u matičnoj kazališnoj kući , uz dužnost da javi te termine drugoj strani do određenog dana u mjesecu za sljedeći mjesec.

Prema čl. 122. i 123. ZAPSP-a glumci i glumački umjetnički ansambli se sma-traju umjetnicima izvođačima koji na umjetnički način prikazuju dramska djela. S obzirom na prava umjetnika izvođača iz čl. 124. do čl. 131. ZAPSP-a koja nesu-mnjivo pripadaju i glumcima, nužno je pitanja ostvarivanja pojedinih izvođačkih prava regulirati ugovorom.124

5. Drugi kazališni ugovori 5. Drugi kazališni ugovori

U kazalištu se radi postavljanja određene predstave sklapaju i drugi ugovori nužni radi realizacije scenskog projekta. Oni su vezani za angažman umjetničkog osoblja, i to onoga koje se ne nalazi u radnom odnosu u kazalištu koje prikazuje scensko djelo. U Umjetničko osoblje, ili umjetnički personal, ubrajamo sve sudionike koji samostalno, stvaralački sudjeluju pri stvaranju kazališne predstave. To su glumci, redatelji, sceno-grafi , koreografi , kostimografi , te dramaturzi i jezični savjetnici odnosno prevoditelji.

Radi se najčešće o različitim pojavnim vidovima ugovora o narudžbi autorskog djela. Ovim ugovorom se jedna ugovorna strana obvezuje za kazalište izraditi autor-sko djelo i predati mu ga radi korištenja (npr. izrada dramskog teksta, scenografi je, scenske glazbe, koreografi je, kostimografi je i sl.), dok se kazalište obvezuje da mu za to isplati naknadu.

Djelo koje je naručeno mora biti dovoljno određeno, ali i jedinstveno. Posebno je teško precizno regulirati određenost djela, jer kod nekih je takvih ugovora ugovor-

123 Tako i Henneberg I., op.cit., str. 244.124 To se posebno odnosi na emitiranje izvedbi i pitanje preinačenja izvedbi.

Page 41: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Dragan Zlatović

OGLEDI IZ AUTORSKOG KAZALIŠNOG PRAVA

173

na obveza neodređena , posebice u slučaju izrade glazbe za dramsku predstavu. U takvim slučajevima kazalište kao naručitelj ne može osporavati urednost izvršenja obveze druge ugovorne strane na ime odgovornosti za materijalne nedostatke djela odnosno neodgovarajuće elemente djela.

Napominjemo da određena zakonodavstva priznaju scenografi ji karakter au-torskog djela, ukoliko ispunjava zakonske uvjete.125 U Italiji prava s ovoga osnova traju 5 godina i njegovom nositelju pripada pravo na posebnu naknadu u slučaju prijenosa na drugo kazalište. Ova teorija zahtijeva da se radi o objektivno novim rješenjima te da se ne ponavljaju banalne niti poznate sheme. Scenografi jom na-zivamo slikarske radove i cjelokupno likovno uobličenje kazališnog prostora za potrebe određene kazališne izvedbe.126 Dakle, radi se o posebnim scenografskim slikama ili cjelovitoj scenografi ji kao skupu skica, dekoracije, pokućstva, maketama i drugim dodacima. Sudska praksa je scenografskim djelima priznavala kvalifi kacije autorskog likovnog djela kad je imala oblik slike127. O cjelovitoj scenografi ji kao autorskom djelu izjasnila se francuska sudska praksa.128

Kostimografi ja kao oblikovanje (crtanje i kreiranje) kostima za potrebe kazališta i kazališne predstave se priznaje u doktrini kao autorsko djelo129.Kostimografi ja je na granici između likovne i primijenjene umjetnosti. Svakako mora se raditi o ispunja-vanju uvjeta da se radi o vanjskom posebnom izrazu izvorne tvorevine.

Scenska glazba koja nije sastavni dio dramskog djela tretira se kao posebno glazbeno djelo. Odobrenje korisnicima za potrebe prerade u svrhu izrade glazbe za kazališnu predstavu, za korištenje takve glazbe u ime autora ne može dati HDS ZAMP kao autorska udruga odnosno kolektivno tijelo koji štiti tzv. mala autorska prava, tj. nescensku izvedbu glazbenih djela. Naime, tu se radi o uporabi autorovih skladbi u scenskom djelu kao bitnom elementu takvog djela i ta prava autori sa ko-risnicima reguliraju individualno kao tzv. veliko pravo.

Koreografi ja baletnih djela je autorsko djelo, ali nije nedjeljiva cjelina s glaz-bom i scenarijem baleta, pa za razliku od glazbene kompozicije i scenarija, može postojati više koreografa istog baletnog djela.130

U svim ovim slučajevima kazalište posebnim ugovorima naručuje izradu određenih kazališnih elemenata. Radi se o naplatnim pravnim poslovima, a kad naknada nije određena utvrđuje je sud.131

125 Tako talijansko autorskopravno zakonodavstvo među djelima likovne umjetnosti koja se sma-traju autorskim djelima predviđa i scenografi ju (čl. 2. t. 4. Legge 22 aprile 1941, n. 33 Protezione del diritto d’autore e di altri diritti connessi al suo esercizio). Vidi kod Sirotti Gaudenzi A., Il Nuovo Diritto D’Autore, Maggioli Editore, Rimini, 2002., str. 28.

126 Cit. po Škavić Đ., op.cit., str. 65.127 Tako njemački Savezni sud BGH GRUR 1986, str. 458 (Oberammergauer Passions-spiele), LG

Koeln, GRUR 1949, str. 303 (Urfaust), LG Berlin, UFITA 24, str. 134. Cit . po Trampuž M., Avtorsko pravo in likovna umetnost, ČŽ Uradni list Republike Slovenije, Ljubljana, 1996., str. 47.-48.

128 Vidi rješidbu Cour de Paris, 8.7.1971., RIDA 1973, str. 134. Cit. ibid. 129 Tako Colombet C., Propiete litteraire et artistique et droits voisins, 5. ed., Paris, 1990., str. 82.

Autor navodi slučaj priznanja autorskog djela za kostimografi ju slavnog slikara Dalija za kazalište Mon-naire u Francuskoj.

130 Vidi odluku VSH, Gž-3834/70, od 2.3.1972., objavljeno kod Gliha I., op.cit., str. 4.131 Vidi odluku VSH, II Rev-159/82, od 2.2.1983., objavljeno u PSP 23/84, odl. 132.

Page 42: Zlatovic Ogledi Iz Autorskog Kazalisnog Prava

Zbornik Hrvatskog društva za autorsko pravo

Volumen 10 (2009) 133-174

174

SUMMARYSUMMARY

REFLECTIONS ON COPYRIGHT IN THEATREREFLECTIONS ON COPYRIGHT IN THEATRE

Dragan Dragan Zlatovićlatović

In the Croatian law literature there are numerous articles dealing with copyright doctri-ne generally speaking or its application in the individual art fi elds (visual art, architecture, publishing, music...).

Nevertheless there is a need ot the articles that would systematically treat essential issues referring to the relationship of the theatre art and copyright law. These articles are only to be found in the law textbooks. Obviously, it is not suffi cient, and that is why it is important to discuss all actual questions connected to regulation of copyright and performer’s rights in the theatre law.

The author has applied a great number of available works, as well as the knowledge and information gained by his active participating in the contemporary Croatian theatre pro-duction.

Furthermore the author tried to point out disputable issues appearing in the drama works, regarding the position of the authors and the other participants in a collective theatre act.

The paper is split into three units: the fi rst one dealing shortly with basicial points re-ferring to the copyright law in theatre; the second part treating drama and the other author’s works in the modern theatre; and the third part includes copyright theatre contracts in the narrow and large sense as a modality to transfer author’s right regarding the creation and performance of the theatre act.

The author tries to elaborate some issues and possible solutions in the framework of existing legislation and potential reforms of law on copyright and neighboring rights.