jezik prostor i konceptualizacija

8/12/2019 Jezik Prostor i Konceptualizacija

1/319

1

Branimir Belaj

JEZIK, PROSTOR I KONCEPTUALIZACIJA

SHEMATINA ZNAENJA HRVATSKIH GLAGOLSKIH PREFIKSA

Osijek, 2008.


2/319

2

Nakladnik

Sveuilite Josipa Jurja Strossmayera u OsijekuFilozofski fakultet

Za nakladnika

Ana Pintari

Recenzenti

prof. dr. sc. Ivo Pranjkoviprof. dr. sc. Milena ic-Fuchs

prof. dr. sc. Mario Brdar

CIP zapis dostupan u raunalnom kataloguNacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu

pod brojem 666472

Tisak

Grafika d.o.o. Osijek


3/319

3

SADRAJ

PREDGOVOR. 5

PRVI DIO

1. UVOD .. 11

1.1 Predmet prouavanja, cilj istraivanja i metodologija .. 11

1.2 Sheme i varijante : Shematino i specifino .... 14

1.3 Dosadanje spoznaje o determinatorima prostornih odnosa 30

DRUGI DIO

2. SHEMATINA ZNAENJA HRVATSKIHGLAGOLSKIH PREFIKSA.. 872.1 Uvodne napomene. 87

2.2 Analiza shematinih znaenja hrvatskih glagolskih prefiksa .. 93

2.2.1 Prefiks iz-i shema ekstralokativnosti .... 932.2.2 Prefiksnad-i shema supralokativnosti .. 1152.2.3 Prefikspod-i shema sublokativnosti .. 1252.2.4 Prefikspre-i shema sumarne translokativnosti .. 1502.2.5 Prefikspred-i shema prelokativnosti . 1792.2.6 Prefikspri-i shema adlokativnosti .... 1882.2.7 Prefikspro-i shema etapne translokativnosti .... 2042.2.8 Prefiksraz-i shema disperzivnosti .... 253

2.3 Semantike mree i znaenjski lanci .. 2662.3.1 Semantika mrea glagolskoga prefiksa iz- .. 2692.3.2 Semantika mrea glagolskoga prefiksanad- ... 2732.3.3 Semantika mrea glagolskoga prefiksapod- .... 2752.3.4 Semantika mrea glagolskoga prefiksapre- .... 2782.3.5 Semantika mrea glagolskoga prefiksapred- ... 2822.3.6 Semantika mrea glagolskoga prefiksapri- 2852.3.7 Semantika mrea glagolskoga prefiksapro- 2882.3.8 Semantika mrea glagolskoga prefiksaraz- 293


4/319

4

TREI DIO

3. ZAKLJU

NE NAPOMENE 299

LITERATURA 303

INDEKS IMENA 311

INDEKS POJMOVA . 313


5/319

5

Supruzi Idi i sinu Antoniju


6/319

6


7/319

7

PREDGOVOR

Ova knjiga rezultat je etverogodinjega istraivanja prostornih znaenja

hrvatskih glagolskih prefiksa, a ideja o njezinu nastanku javila se iz nekoliko razloga.

U prvom redu elja mi je bila u jezikoslovnoj kroatistici doprinijeti afirmaciji

suvremene konceptualne semantike odnosno kognitivnolingvistikoga pristupa

znaenjskoj komponenti jezinoga opisa, ali i openito semantike kao lingvistike

discipline koja je u nas bilo pod utjecajem mladogramatiarskih, bilo strukturalistikih

ili pak generativistikih opredjeljenja oduvijek zapostavljana, bez obzira to uz

pragmatiku u dobrom dijelu suvremenih gramatikih teorija, od funkcionalnih sintaksa

pa do razliitih teorijskih pristupa u okviru kognitivne lingvistike, ve nekoliko

desetljea ima primat. Stoga stavovi u ovoj knjizi proizlaze iz moga najdubljeg

uvjerenja, a samim tim i teorijskolingvistikoga opredjeljenja, da semantika ne samo

da ne moe biti na margini jezinih istraivanja nego, upravo suprotno, da je njezina

uloga u jezinom opisu, prije svega u smislu njezina utjecaja na formalnu, gramatiku

i tvorbenu, komponentu od presudne vanosti, pa je ta kljuna pretpostavka onda,

posve razumljivo, i u samim teorijskim temeljima problematike pristupa znaenju

prefigiranih glagola. Drugim rijeima u ovoj e se knjizi pokazati da, suprotno

tvrdnjama hrvatskih gramatika, isti prostorni prefiks kao tvorbeni formant na jednoj

razini znaenjski povezuje sve njime prefigirane glagole odreujui ih kao polisemnu,

a ne homonimnu kategoriju. Kao to sam od samoga poetka istraivanja bio uvjeren

da svi glagoli tvoreni istim prefiksom moraju na neki nain biti znaenjski povezani,paralelno sam sumnjao i u aktualne kognitivnolingvistike stavove o naravi te veze, a

koji se najveim dijelom svode na uspostavljanje neizravnih znaenjskih veza meu

takvim glagolima, najee prema modelu tzv. znaenjskih lanaca. Nasuprot tomu ova

je knjiga pokuaj uspostavljanja jedne puno vre znaenjske veze, veze preko

jednoga shematinoga obiljeja zajednikoga svim glagolima koje se, zadravajui

temeljno znaenje, potom elaborira na specifinijim razinama interpretacije, ovisno o

znaenju osnovnoga glagola. Koliko je ova knjiga uspjela u svojoj namjeri, procijenit


8/319

8

e drugi, a ovom se prilikom najsrdanije zahvaljujem recenzentima prof. dr. sc. Ivi

Pranjkoviu, prof. dr. sc. Mileni ic-Fuchs i prof. dr. sc. Mariju Brdaru koji su svojim

zavidnim lingvistikim znanjem te dobronamjernim savjetima i komentarima

doprinijeli poboljanju teksta ove knjige. Posebnu zahvalnost dugujem i GoranuTanackoviu Faletaru, prof. kako na strunim komentarima, tako i na velikoj pomoi

oko tehnikoga ureivanja rukopisa. Zahvaljujem se takoer i svojim studentima tree

i etvrte godine kroatistike na Filozofskom fakultetu u Osijeku s kojima sam esto u

proteklih nekoliko godina raspravljao o razliitim spornim pitanjima koja su navirala u

vremenu nastajanja knjige i iji su komentari takoer ponekad otvarali nove vidike.

U Osijeku, 25. travnja 2008.


9/319

9

1 PRVI DIO


10/319

10


11/319


12/319

12

obzirom na razvedenost prefiksalne tvorbe u hrvatskom jeziku kao najeega i

najplodnijega tvorbenoga naina u glagola, opravdano se postavlja pitanje odabira

korpusa, pa stoga odmah treba istaknuti da navedeni prefiksi koji e biti predmet

rasprave u ovoj knjizi nisu rezultat sluajnoga odabira. U tom smislu nekoliko jerazloga zbog kojih je kao predloak uzeto upravo tih osam prefiksa. Prvo, kao

kandidati su odmah iskljueni slabo plodni i neplodni prefiksi. Pomou njih se tvori

vrlo mali broj glagola pa bi se njihovim ukljuivanjem u analizu dodatno opteretila

rasprava, a na analitinosti se ne bi dobilo gotovo nita. Nadalje, iskljueni su i oni

prefiksi ije znaenje nije prostorno, a onda je od preostalih izbor suen na one preko

kojih se najbolje moe dokazati da svi glagoli tvoreni istim prefiksom na jednoj razini

svoje znaenjske interpretacije moraju dijeliti isto shematino znaenjsko

obiljeje ije se elaboracije kreu od prototipnijih do rubnijih, ovisno o znaenju

osnovnoga glagola, ime se dobiva na znaenjskoj kompaktnosti cijele kategorije. To

nikako ne znai da kod nekoliko preostalih prefiksa s primarno prostornim znaenjem

(od-, do-, na-, u-, o-i ob-) ista teza nije dokaziva, ali neki su od njih iznimno plodni pa

bi njihovo uvrtavanje u analitiki dio rasprave u najboljem sluaju rezultiralo

udvostruavanjem obujma knjige, to u metodolokom smislu nije preporuljivo.

Takav pristup znaenju glagola tvorenih istim prefiksom jezikoslovnoj je kroatistici

uglavnom nepoznat2, a uz oslanjanje na temeljne metodoloke postavke kognitivne

gramatike bit e ponueno i dosta, kako metodolokih, tako i idejnih novina u odnosu

na dosadanje kognitivne pristupe znaenju glagolskih prefiksa kao jednom od

najintrigantnijih determinatora prostornih odnosa, posebno u slavenskim jezicima.

to se tie opisa znaenja prefigiranih glagola, hrvatske gramatike, a o emu e

se detaljnije govoriti u poglavlju 1.3, nasljeuju tradicijski, predstrukturalistikiodnosno mladogramatiarski, pristup prema kojemu se, ovisno o plodnosti prefiksa,

glagoli tvoreni istim prefiksom rasporeuju u manje ili vie razliitih semantikih

razreda meu kojima se ne uspostavlja nikakva znaenjska veza, a iz ega onda

proizlazi da glagoli tvoreni istim prefiksom tvore mreu homonimnih odnosa.

Nasuprot tomu, a to e se pokazati i u ovoj knjizi, zajednika je nit kognitivnih

pristupa inzistiranje na uspostavi manje ili vie vrstih znaenjskih poveznica unutar

2Naznake problematike kojom e se ova knjiga baviti daju se u Belaj (2004).


13/319

13

kategorija glagola tvorenih istim prefiksom odnosno inzistiranje na uspostavi mree

polisemnihodnosa.

Stoga se istiu dvije temeljne teze ove knjige, kojima se, prvo

eli ostvariti otklon od predstrukturalistikoga odnosno mladogramati-arskoga pristupa znaenju prefigiranih glagola prisutnog u hrvatskim

gramatikama i takvom pristupu inherentne ideje prema kojoj glagoli

tvoreni istim prefiksom tvore skup homonimnih odnosa

ali i otklon u odnosu na dosadanje pokuaje rjeavanja istoga problema u okvirima

kognitivnih pristupa kod kojih je temeljna ideja o polisemnosti odnosa u skupinama

glagola tvorenih istim prefiksom ostvarena prema modelu znaenjskih lanaca koji u

jedinstvenu skupinu povezuju razliita prefiksalna znaenja. Taj se pomak u ovoj

knjizi, kao to je vereeno, pokuava ostvariti tako da se

svim glagolima odreene prefiksalne skupine pridrui jedno jedinstvenoznaenje na najvioj razini shematinosti, dok njoj podreene razine

pritom predstavljaju zasebne elaboracije zajednike supersheme ime se

uvelike dobiva na znaenjskoj kompaktnosti cijele kategorije

Knjiga je podijeljena u tri vee cjeline. U prvom, uvodnom, dijelu najprije se

openito govori o pojmovima sheme i varijante odnosno shematinoga i specifinoga

kao temeljnim pojmovima za razumijevanje ustroja svih kategorija (poglavlje 1.2), a

potom se u poglavlju 1.3 prelazi na iscrpan prikaz dosadanjih spoznaja o

determinatorima prostornih odnosa u predstrukturalistikoj, strukturalistikoj i

kognitivnoj lingvistici. Drugi dio knjige predstavlja sredinji dio u kojem nakonuvodnih metodolokih napomena (poglavlje 2.1) slijedi sama analiza shematinih

znaenja glagolskih prefiksa (poglavlje 2.2). U poglavlju 2.3, naslovljenom

Semantike mree i znaenjski lanci, razliite elaboracije istoga shematinoga znaenja

povezuju se u manje znaenjske cjeline kako bi se predoila jo vea znaenjska

kompaktnost glagola tvorenih istim prefiksom. Trei je dio knjige zakljuni dio u

kojem se rekapitulira reeno s naglaskom na najvanijim tezama i obraenim

problemima.


14/319

14

1.2 Sheme i varijante : Shematino i specifino

Pojmovi sheme i shematinostiu kognitivnoj su lingvistici bez sumnje kljuni

pojmovi za razumijevanje naravi kategorija svih vrsta, a posebno za razumijevanjeodnosa meu pojedinim lanovima kategorije. Budui da su oni u kontekstu analize

znaenja glagolskih prefiksa ujedno i sredinji pojmovi ove knjige, a istovremeno

kroatistikoj i iroj javnosti uglavnom nepoznati, u uvodnom je dijelu neophodno o

njima rei neto vie kako bi se olakalo razumijevanje daljnje rasprave.

Kognitivna gramatika (Langacker 1987, 1991; Taylor 2002) razlikuje tri tipa

jezinih jedinica semantike, fonoloke i simboline od kojh su potonje spoj

fonolokih i semantikih, a sve su ustrojene na temelju odnosa sheme i varijante

odnosno na temelju vertikalnih odnosa koji vladaju izmeu superordiniranih

shematinih jedinica i specifinijih subordiniranih jedinica. Shematine i specifine

jezine jedinice naelno odgovaraju tradicijskim pojmovima hiperonima i hiponima,

no nekoliko je bitnih razloga zbog kojih su ti pojmovi kognitivnoj lingvistici

neprihvatljivi ili, blae reeno, nisu kompatibilni s njezinim temeljnim postavkama.

Prvo, pojmovi shematinoga i specifinoga izvrsno se uklapaju i zapravo proizlaze izkognitivnolingvistikoga konceptualnoga pristupa semantici koji otvara put i

sredinjoj tezi kognitivne gramatike prema kojoj gramatika i leksikon nisu odvojene

razine jezinoga opisa, nego ine kontinuum. Gramatika, dakle, nije neovisna o

semantici, nije autonomna, ve upravo suprotno, gramatike su strukture rezultat

semantikih odnosa i u funkciji su strukturiranja konceptualnoga sadraja. Gramatika

takoer tvori inventar simbolinih jedinica, spojeva forme i znaenja, odnosno prema

Langackeru (1987: 76) fonolokoga i semantikoga pola, i svaka je gramatika

struktura opisiva upravo preko te simbolinosti, a kontinuum forme i znaenja i

uvjetovanost prvoga drugime omoguuje da se pojmovi shematinoga i specifinoga,

proire i primijene i na fonoloke i na simboline jedinice, za razliku od hiperonima i

hiponima koji su reducirani samo na semantike odnose. Isto tako sami su termini

shematino i specifino puno vie u skladu s konceptualnim pristupom znaenju nego

tradicijski termini hiperonim i hiponim. Ukoliko se malo razmisli o izvanlingvistikim

kontekstima u kojima se upotrebljava rijeshema i to ona znai, vrlo lako e se doi


15/319

15

do atributa kojima se ona moe okarakterizirati. Tako se za shemu moe npr. rei da

ona apstrahira detalje, da je ope naravi, da je to mutna ili nejasna slika neega to tek

treba detaljnije osmisliti itd. Budui da je vizualizacija odnosno predoavanje situacija

konkretiziranih jezinim izrazima jedno od sredinjih obiljeja konceptualizacije,pojmovi shematinoga i specifinoga koji asocijativno potenciraju predoavanje

najbolje odgovaraju konceptualom pristupu semantici. Evo kako odnose izmeu sheme

i specifinih inaica definiraju R. Langacker i J. Taylor:

A schema...is an abstract characterization that is fully compatible with all the members

of the category it defines...; it is an integrated structure that embodies the commonality

of its members; which are conceptions of greater specificity and detail that elaborate theschema in contrasting ways. (Langacker 1987: 371)

An instance inherits the specifications of the schema, but fleshes out the schema in

more detail. Different instances flesh out the schema in contrasting ways. Alternatively,

we can say that the schema abstractswhat is common to its instances. (Taylor 2002:

124).

U ovom poglavlju ukratko emo objasniti narav tih odnosa unutar svih triju

jezinih struktura semantikih, fonolokih i simbolinih.

Kako bi predoio odnose koji vladaju meu shematinim i specifinim

semantikim jedinicama R. Langacker (1987: 373-385) posluio se kategorijom

drveta analizirajui proces djetetove kategorizacije odnosno usvajanja razliitih

uporabnih konteksta rijei drvo koje se temelji na prepoznavanju i svrstavanju

pojedinih specifinih vrsta drvea u shematinu simbolinu jedinicu [[DRVO] /

[drvo]].3 U prvim fazama usvajanja kategorije drveta dijete na spomen rijei drvo u

svom kognitivnom sustavu ima prototipne lanove kategorije odnosno one najee i

izgledom vrlo sline s kojima se svakodnevno susree kao to su, primjerice, breza,

kesten, hrast, lipai sl. Na tom stupnju kategorizacije kada uje rijedrvodijete stvara

3

U kognitivnoj se gramatici, kao to je veistaknuto, simboline jedinice sastoje od semantikoga ifonolokoga pola. Oba se pola biljee u uglatim zagradama; semantiki pol oznaava se tiskanimslovima, a fonoloki pisanim.


16/319

16

apstraktnu shemu koja ujedinjuje oite slinosti meu njemu do tada poznatim vrstama

drvea i u kojoj se istovremeno zanemaruju njihove malobrojne, konceptualno

redundantne, razlike koje se recimo odnose na manje visinske razlike, oblik lia,

debljinu grana itd. Dijete, dakle, na tom poetnom stupnju u glavi stvara shemu drvetakoja proizlazi iz njegova dotadanjega iskustva i u kojoj se nalaze sva relevantna

obiljeja koja sadre njemu poznate specifikacije kao prototipne vrste (npr. postojanje

lia i grana, boja i aproksimativna veliina lia, priblino podjednaka visina itd.).

Takav se odnos izmeu sheme i prototipnih specifinijih varijanti u kognitivnoj

gramatici (Langacker 1987: 379) naziva odnosom pune shematinosti ili

specijalizacijei prikazuje se punom strelicom, u ovom sluaju kao

[DRVO] [HRAST], [BREZA] itd. Kako vrijeme prolazi, dijete se postupno

upoznaje i s drugim vrstama drvea koje tvore odreeni otklon od sheme stvorene u

njegovu kognitivnom sustavu. Tako ono u nekom trenutku svoga ivota uvia da se,

primjerice, i semantika struktura [BOR] podvodi pod semantiku strukturu [DRVO]

u iskazima u kojima se fonolokom polu [drvo] pridruuje semantiki pol [BOR] (npr.

ako mu majka pokazujui na borkae da gleda kamo ide kako ne bi udario u drvo).

Budui da je [BOR] rubni primjer drveta u odnosu na [HRAST] ili [BREZU] on tvori

odreeni otklon od postojee sheme u djetetovu kognitivnom sustavu formirajui sa

shemom [DRVO] odnos djelomine shematinosti ili ekstenzije (Langacker 1987:

379) koji se prikazuje isprekidanom strelicom [[DRVO] / [drvo]] [[BOR] /

[drvo]] jer se semantika struktura [BOR] ne uklapa u potpunosti u do tada postojeu

shemu (borima iglice umjesto lia, grane se rasprostiru od dna stabla do njegova vrha

itd.) Kako bi dijete podvelo novu semantiku jedinicu [BOR] pod fonoloki pol [drvo]

ono mora izvriti daljnju apstrakciju postojee sheme [DRVO] u kojoj e bitineutralizirane razlike izmeu [BORA] s jedne strane i [HRASTA], [BREZE] itd. s

druge strane pa formira lokalnu shemu viega reda [DRVO'] pri emu je prijanja

shema [DRVO] u funkciji lokalnoga prototipa. S vremenom dijete upoznaje npr. i

koncept [PALME] kojoj se takoer na fonolokom polu moe pridruiti izraz [drvo].

[PALMA] ima puno vee lie koje je bodljikavo i poredano u krug, ona nema grane,

ima deblje i neobino stablo pa tada ini novu ekstenziju od postojee sheme [DRVO']

stupajui s njom u novi odnos djelomine shematinosti


17/319

17

[[DRVO'] / [drvo]] [[PALMA] / [drvo]]. Da bi i [PALMU] svrstalo u kategoriju

drveta, dijete mora izvriti apstrakciju jo viega reda odnosno formirati jo

apstraktniju shemu koja e sadravati maksimalne generalizacije svojstvene svim

lanovima kategorije. Ta se shema opet moe prikazati kao [DRVO''] iji e lokalniprototip biti [DRVO']. Na sl. 1. prikazan je puni taksonomijski model kategorije drveta

uspostavljen na temelju odnosa shematinosti i specifinosti.

Taksonomijski model na sl. 1. nije konaan. On se moe proirivati i prema

dolje, prema specifinijim razinama kategorizacije (npr. specifine vrste hrastakao to

su kitnjak i lunjak, razliite sorte jabuka itd.), ali i prema gore. Ako bismo u tom

smislu ovom modelu jo dodali koncepteporodinogaili sintaktikoga drveta, dodue

u hrvatskom se jeziku u tim kontekstima ee upotrebljava stablo, morali bismo

formirati shemu [DRVO'''] iz koje bi morala biti uklonjena trodimenzionalnost, a

dobivena dvodimenzionalna shema sadravala bi samo koncept grananja, i to grananja

u openitom smislu irenja odreenih dijelova vezanih uz stablo budui da je ve

semantikom ekstenzijom [PALME] iz lokalne sheme [DRVO''] morao biti uklonjen

doslovan koncept grana.

J. Taylor (2002: 125) odnos shematinih i varijantnih specifinih jedinica

uspostavlja temeljnim modelom prikazanim na sl. 2. U tom modelu [A] je shematina

struktura u odnosu na strukture [B] i [C] odnosno za strukture [B] i [C] kae se da su

varijante sheme [A] i da ju elaboriraju popunjavajui ju razliitim specifinim

konceptualnim sadrajima. Kada upotrebljava dvosmjerne pune strelice koje povezuju

shemu i varijante J. Taylor (2002: 125) nije najprecizniji kada kae da one oznaavaju

odnos koji moe ii u obama smjerovima od varijante prema shemi i obratno. Pri

tome se, vjerojatno, misli samo na asocijativni odnos, a nikako i na kategorizacijski jerako [A] kategorizira [B], ne moe ujedno i [B] kategorizirati [A]. Stoga e se zbog

preciznosti i metodoloke ujednaenosti u nastavku odnos elaboracije prikazivati

jednosmjernom strelicom od shematinije prema specifinijoj jezinoj jedinici.

Dvostrukom isprekidanom strelicom koja povezuje varijante oznaava se slabija

konceptualna veza utemeljena na slinostima, a ne na elaboraciji.


18/319

18

DRVO''

DRVO' PALMA

DRVO BOR

VOKA

JABUKA KRUKA TRENJA HRAST BREZA KESTEN

Sl. 1. Taksonomijski model semantike jedinice [DRVO] utemeljen na odnosupune i djelomine shematinosti prema R. Langackeru (1987: 383)4

4 U svom modelu R. Langacker umjesto breze i kestena navodi brijest i javor, no breza i kestensvakako su blii iskustvu hrvatskih govornika pa se ine prikladnijima u ovom kontekstu.


19/319

19

[A] (shema)

[B] (inaica) [C] (inaica)

Sl. 2. Temeljni model odnosa shema / varijanta prema J. Tayloru (2002: 125)

Uvrstimo li u taj model npr. kategoriju [PROIZVODA] kao semantiku

jedinicu, dobivamo taksonomiju prikazanu na sl. 3., pri emu je [PROIZVOD] najvie

rangirana visokoapstraktna odnosno visokoshematina jedinica prikazana isprekidanim

pravokutnikom kao znakom autonomne konceptualne nedostupnosti. Ona je

superordinirana svim ostalim razinama kategorizacije pa ju se stoga moe nazvati i

supershemom ija je konceptualizacija mogua tek preko njezinih elaboracija, tj.

preko subordiniranih razina.

PROIZVOD

ODJEA NAMJETAJ

KREVET STOLICA

BRANI KREVET DJEJI KREVET

Sl. 3. Taksonomijski model kategorijeproizvodautemeljen na odnosima elaboracije i slinosti


20/319

20

U svakom taksonomijskom modelu vlada odnos naizmjenine shematinosti i

specifinosti, to znai da je svaka subordinirana jedinica specifina u odnosu na svoje

izravne superordinirane jedinice kao to je i ona sama istovremeno shematina u

odnosu na svoje elaboracije kao subordinirane jedinice. Tako su u naem modelu (sl.3.) [ODJEA] i [NAMJETAJ] specifini prema [PROIZVODU], ali su shematini

prema [KREVETU] i [STOLICI]. [KREVET] i [STOLICA] specifini su u odnosu na

[NAMJETAJ], ali su shematini u odnosu na [BRANI KREVET] i [DJEJI

KREVET] s jedne strane i u sluaju [STOLICE] u odnosu na recimo [ELEKTRINU

STOLICU] i [ZUBARSKU STOLICU]. Na sl. 3. moe se primijetiti da su [KREVET]

i [STOLICA] oznaeni deblje otisnutim pravokutnikom. To je stoga to oni u ovom

sluaju predstavljaju temeljne razine (engl. basic levels) kategorizacije koje su s

komunikacijskoga gledita od presudne vanosti. Dobro je poznato da pojmovi

nadreeni temeljnim nivoima pokazuju odreene jezine anomalije kao to su

morfoloka nerazvedenost, koja se, primjerice, esto oituje u pojavljivanju u samo

jednom broju (npr. namjetaj, / *namjetaji) ili u samo jednom rodu (npr.

visokoshematine razine kategorizacije kao to su recimo voe, povre, metal i sl. u

njemakom su jeziku uglavnom srednjega roda, dok su specifinije razine veinom

mukoga i enskoga roda (usp. Taylor, 1995: 50)), razliite tvorbeno - semantike

anomalije (npr. u sluaju bojepridjev obojan iskljuuje crnu i bijelu boju) ili su, pak,

tvorbeno slabo plodni (namjetaj / *namjetaji; proizvod / *proizvodi) itd. Budui

da ljudski konceptualni sustav, odnosno poimanje, predoavanje, shvaanje i

spoznavanje izvanjezinih referenata, snano utjee na jezini sustav determinirajui

sastav, oblike i distribuciju jezinih jedinica, a ne obrnuto kao to se u razliitim

strukturalistikim pristupima esto znalo isticati, takve gramatiko tvorbeneanomalije jedinica nadreenih temeljnim razinama proizlaze upravo iz konceptualnih

anomalija koje su posljedica njima svojstvene nemogunosti ostvarivanja

konceptualizacije na viim kategorizacijskim razinama. Na tim je razinama rije o

iznimno apstraktnim i uopenim, pa samim tim i konceptualno teko dokuivim,

konceptima preko kojih se komunikacija u neutralnim i svakodnevnim kontekstima

gotovo nikada ne odvija. E. Rosch (1975) i Rosch i Mervis (1975) ve su davno u

svojim istaivanjima i radovima dokazali da se komunikacija odvija preko temeljnih


21/319

21

razina kao zadnjih razina konceptualizacije, jer oni u isto vrijeme maksimaliziraju broj

relevantnih obiljeja koja dijele lanovi kategorije, a minimaliziraju broj obiljeja koja

dijele s lanovima drugih kategorija. To znai da ne moemo npr. razmiljati o

proizvodu, namjetaju, vou ili povru preko njih samih, nego preko njihovihelaboracija kao temeljnih razina, tj. moemo, primjerice, o vou razmiljati jedino

prekojabuka, kruaka, ljivaitd. Vidimo li tako npr. nekoga kako jede voei upitamo

li ga to jede, malo je vjerojatno da e odgovoriti da jede voe, ve e se odgovor

kretati na temeljnim razinama kategorizacije odnosno odgovorit e da jede jabuku,

kruku ili neku drugu vrstu voa. Isto tako odgovor se nee realizirati ni preko

subordiniranih razina pa osoba vjerojatno nee odgovoriti ni da jede neku posebnu

vrstu kruke, npr. viljamovku. Temeljne su razine kategorizacije, dakle, u funkciji

razgraniavanja komunikacijski bitnoga i obavijesnoga od nebitnoga i neobavijesnoga.

U taksonomijskom se modelu isti fonoloki oblik ne mora nuno uvijek vezivati samo

uz jedno znaenje. Tako sl. 4. prikazuje tip kategorizacije u kojem se ista fonoloka

struktura povezuje s dvjema semantikim strukturama odnosno pas prema Tayloru

(2002: 138) oznaava i vrstu ivotinje, pri emu se pas kao temeljna razina

kategorizacije suprotstavlja maki, ali i mujaka psapa je tada suprotstavljen kuji, tj.

enkipsana specifinijoj razini. Slino je i s mnogim drugim ivotinjskim vrstama (s

iznimkom sufiksacije kao strategije mocijske tvorbe, usp. lav/ lavica, tigar/ tigrica).

No situacija moe biti i obrnuta, pa ulogu istoga fonolokoga oblika i razliitoga

znaenja moe preuzeti i enski pripadnik vrste (npr. kokose na temeljnoj razini kao

ivotinjska vrsta suprotstavlja drugim ivotinjama, ali kokoje nasuprotpijetluujedno

i enka kokoikao vrste.

Temeljni model (sl. 2.) odnosa shematinih i specifinih jedinica Taylor (2002:143-163) primjenjuje i na fonoloke strukture. Prva mogua taksonomija fonolokih

jedinica tie se odnosa fonema i alofona (sl. 5.), pri emu je fonem shematian u

odnosu na svoje alofone.


22/319

22

IVOTINJA

MAKA PAS'

PAS'' KUJA

Sl. 4. Dva smisla rijeipasprema J. Tayloru (2002: 138)

/ n /

[] [n'] []

Sl. 5. Shematinost hrvatskoga fonema / n / u odnosu na nekontinuirani glotalizirani []npr. u [gagster], na nekontinuirani palatalizirani [n']

npr. u [in'un] itd. kao svoje alofone

Budui da su alofoni takoer apstraktne jedinice u smislu preciznoga trajanja i

intenziteta, oni su opet shematini u odnosu na konkretne i pojedinano uvjetovane

specifine govorne ostvaraje.


23/319

23

Drugi taksonomijski tip o kojemu Taylor (2002: 146) govori tie se podjele

glasova to je prikazano na sl. 65.

[SEGMENT]

[OTVORNIK] [SONANT] [UMNIK]

[]

[PREDNJI] [SREDNJI] [STRANJI] [] []

[i] [e] [a] [o] [u]

Sl. 6. Taksonomijski model podjele glasova prema artikulacijsko akustikim svojstvima

u hrvatskom jeziku

Isto kao i kod semantikih jedinica, o temeljnoj razini kategorizacije moe se

govoriti i u kontekstu taksonomije fonolokih jedinica. Budui da je, kao to je ve

istaknuto, uloga temeljnih razina kategorizacije da maksimaliziraju relevantna i

minimaliziraju redundantna obiljeja, onda u taksonomiji fonolokih jedinica temeljnu

razinu zauzima fonem kao jedinica koja potencira alijetet odnosno razliitost od

ostaloga ostvaruje maksimaliziranjem relevantnih i minimaliziranjem redundantnih

inherentnih distinktivnih obiljeja koja pak slue za opis alofona.

5 Prikaz odnosa shematinosti i specifinosti u taksonomijskom modelu na sl. 6. donekle jepromijenjen u odnosu na Taylorov (2002: 146) prikaz. Naime on u svom modelu vokalesuprotstavljakonsonantimabudui da se u engleskom jeziku naziv vokalupotrebljava i u smislu artikulacijsko akustikoga kriterija i u smislu slogotvornoga kriterija. U hrvatskom jeziku postoje dva naziva, pa seprema artikulacijsko akustikom kriteriju glasovi temeljno dijele na vokale (otvornike) i umnike(opstruenteuzme li se kao temeljni kriterij postojanje prepreke koja prilikom izgovora uvjetuje um i

turbulenteuzme li se kao kriterij samo um koji se proizvodi), a prema kriteriju slogotvornosti dijelese na samoglasnike(silabeme) i suglasnike(konsonanteili asilabeme). U model su takoer ukljueni isonantikoje Taylor ne navodi.


24/319

24

Langackerov6 (1987: 388-409) pristup shematinosti u sluaju fonolokih

jedinica razlikuje se od Taylorovog utoliko to on ne promatra fonem kao jedinicu

izravno ukljuenu u taksonomijski model odnosno kao jedinicu shematinu prema

svojim alofonima, vemreu odnosa ustrojenu na temelju shematinosti i specifinostiformira samo u odnosu na alofonske realizacije. Slika 7.1. prikazuje djelominu mreu

odnosa pozicijskih varijanti engleskoga fonema / a /.

(x)a

xa

pa

ta

a ka

Sl. 7.1. Mrea alofonskih ostvaraja engleskoga fonema / a / utemeljena na odnosima punei djelomine shematinosti prema R. Langackeru (1987: 390)

U toj mrei [a] predstavlja temeljni, prototipni alofon koji je kognitivno istaknut

kao izgovorno najjednostavniji i najei. Strukture [pa], [ta] i [ka] pozicijske su

varijante odnosno alofoni koji se realiziraju kada se anae u glasovnoj okolini sp, ti k

i predstavljaju ekstenziju od prototipnoga [a], tj. [a] je djelomino shematian u

odnosu na njih. Jedinica [xa] s tim je pozicijskim varijantama u odnosu pune

shematinosti i predstavlja cijeli razred postkonsonantskih alofona fonema / a /, dok je

jedinica [(x)a] jo shematinija jer apstrahira (neutralizira) razliku izmeu prisutnosti i

odstutnosti konsonanata u poetnom poloaju. Drugim rijeima jedinica [(x)a]

shematina je i u odnosu na prototipni alofon [a] i u odnosu na njegove rubne

6O odnosu shematinosti i specifinosti kako kod fonolokih, tako i kod semantikih jedinica vidi i uLangacker (1988d).


25/319

25

postkonsonantske ostvaraje. R. Langacker, dakle, fonem ne promatra kao jedinstvenu

jedinicu u taksonomiji izravno shematinu prema svojim alofonima, ve ga, to je

prikazano na sl. 7.2., promatra kao rezultat sloene mree alofonskih odnosa s kojom

ga izjednaava:

The phoneme / a / is not identified in this model with either this topmost schema or the

prototype [a]; it is equated with the entire schematic network. (Langacker 1987: 390)

a phoneme is not regarded as a unitary entity, but rather as a complex category;

instead of rules and representations, one speaks of schematic networks and categorizing

relationships.(Langacker 1987: 393)

(x)a

xa

/ a /pa

ta

a ka

Sl. 7.2. Vrijednost fonema kao mree alofonskih ostvaraja i njihovih odnosa

Na prvi se pogled moe stei dojam da je ovakav pristup fonemu poprilino u

suprotnosti s vaeim spoznajama tradicijske fonologije budui da se fonem ne smatrajedinstvenom jedinicom, nego se promatra kao mrea alofonskih realizacija, a nema ni


26/319

26

pojedinanih fonolokih pravila koja pokrivaju pravilnosti fonetskih ostvaraja istoga

fonema. Meutim u pristupu kognitivne gramatike nije rije o dokidanju tih pravila,

ve je samo rije o njihovu ujedinjavanju u mreu shematinih odnosa ime se

pospjeuje kompaktnost i loginost odnosa koji vladaju meu razliitim ostvarajimauvjetovanima razliitim glasovnim okolinama, a usto se olakava i njihovo usvajanje.

Takve mree shematinih odnosa, osim to su, bez sumnje, primjenjive na razliite

fonetske realizacije istoga fonema, primjenjive su i na realizacije razliitih fonema

objedinjujui odreene fonetske ostvaraje shemama viega reda. Tako se npr. u

hrvatskom jeziku dva razliita pravila koja definiraju nastanak kontinuiranoga

nazalnoga fona [] fonema / n / i / m / ispred zubno usnenih [v] i [f], konkretno

[[n] []] (npr. [iflacija]) i [[m] []] (npr. [travaj]) mogu

podvesti pod istu shemu notacije [[N] []] pri emu je [N] shematian u

odnosu na nazalne sonantne fonove [n] i [m]. Langacker (1987: 394) zakljuuje da je

bit ovakvoga pristupa u tome to i sami odnosi i kategorizacijska pravila ulaze u

sloenu mreu pune i djelomine shematinosti u kojoj su i sama shematina prema

pravilima niega reda te ujedno mogu biti i specifina prema pravilima viega reda. U

naem bi primjeru taj odnos izgledao ovako:

[[[N] []] [[n] []] / [[m] []]].

Odnos shematino specifino odnosno shema varijanta primjenjiv je i na

simboline jedinice koje, kao to je ve istaknuto, tvori veza semantikoga i

fonolokoga pola. Sve su jezine jedinice simboline naravi, a takva njihova narav i

implikacije toga simbolikoga pristupa na ustroj i shvaanje gramatikih odnosa jedna

je od temeljnih postavki kognitivne gramatike. Budui da predmet rasprave u ovoj

knjizi ne zahtijeva detaljnije zadiranje u tu problematiku, upuujem na knjige R.

Langackera (1987, 1991) i J. Taylora (2002), a ovdje emo se na simboline jedinice

ukratko osvrnuti samo u kontekstu odnosa shema varijanta. Vidjelo se da i

semantike i fonoloke jedinice s jedne strane mogu biti varijante shematinije

jedinice viega kategorizacijskoga reda, a s druge strane ujedno i same mogu biti

shematine u odnosu na druge subordinirane jedinice. Po istom taksonomijskom


27/319

27

principu ustrojene su i simboline jedinice, iz ega proizlazi da ukoliko npr. za rije

pastvrdimo da je simbolina jedinica notacije [[PAS] / [pas]], simbolinom jedinicom

moramo smatrati i gramatiku kategoriju kojoj pripada, ija je ona specifina inaica, a

to je u odnosu na nju shematina simbolina jedinica [IMENICA] koja je opetspecifina prema shematinoj simbolinoj jedinici najviega reda ili, drukije reeno,

prema supershematinoj simbolinoj jedinici [RIJE]. Niti jednoj niti drugoj

simbolinoj jedinici, dakle ni [IMENICI] ni [RIJEI], ne moe se pridruiti notacija

[[IMENICA] / [imenica]] odnosno [[RIJE] / [rije]] jer bi to znailo da se govori o

imenicii rijeikao o konkretnim imenicama enskoga roda u hrvatskom jeziku, veim

se na semantikom polu pridruuje konceptualno teko dokuiv sadraj najviega

stupnja apstrakcije koji je shematian, tj. koji objedinjuje bilo koje znaenje jedinica

niega reda, a isto tako shematian fonoloki pol omoguuje kombinaciju bilo kojih

fonolokih elemenata. Na sl. 8. taj je visokoapstraktan konceptualni sadraj prikazan

trima tokicama kako na semantikom, tako i na fonolokom polu.

''

[RIJE][]

'' '' [][IMENICA] [GLAGOL]

[] []

'DRVO' 'PAS' []

[drvo] [pas]

Sl. 8. Djelomini taksonomijski model vrsta rijei kao simbolinih jedinica premaJ. Tayloru (2002: 166)


28/319

28

Moe se lako stei dojam da je semantiki pristup klasifikaciji vrsta rijei u

suprotnosti s distribucijskim kriterijima koje od strukturalizma (posebno amerikoga)

na ovamo sredinja lingvistika struja smatra jedinim relevantnim kriterijem.

Kognitivna gramatika ne osporava vanost distribucijskih kriterija, ali ih ne smatra ijedinima. Drugim rijeima polazi se od toga da su distribucijski kriteriji samo

nadgradnja semantikih kriterija kao temelja odnosno svaka klasifikacija, da bi bila

valjana, mora uzimati u obzir i jedne i druge kriterije. Kako bi potkrijepio tu tezu J.

Taylor (2002: 168-171) daje nekoliko zornih primjera kojima dokazuje da isto

distribucijski kriteriji klasifikacije vrsta rijei nuno podlijeu cirkularnosti.

Primijenimo li to na hrvatski jezik, jedan je od distribucijskih kriterija prepoznavanja

npr. glagola i taj da se u odreenim glagolskim vremenima referencija na kategoriju

vremena provodi fleksijskim odnosno konjugacijskim nastavcima. No taj je kriterij

iskljuivo glagolska kategorija koji da bi bio prepoznat pretpostavlja da znamo to je

glagol. Ili ako kaemo za glagol da funkcionira kao glava glagolske skupine u nekoj

sureenici, pretpostavlja se da znamo to je glagolska skupina kao i da znamo to je

sureenica. I glagolska skupina i sureenica prema distribucijskim se kriterijima opet

moraju definirati preko svojih dijelova od kojih je jedan glagol itd. Zato Taylor (2002:

170) zakljuuje da se taj zatvoreni krug moe razbiti jedino ukoliko se kao temelj

klasifikacije uzmu semantiki kriteriji. J. Taylor (2002: 168) daje jo jedan dobar

primjer teze da klasifikacija vrsta rijei mora poivati na sprezi semantikih i

distribucijskih kriterija. Susretnemo li se npr. s nekom reenicom (J. Taylor navodi

jedan primjer Lewisa Carrolla) koja se sastoji od nekoliko besmislenih, izmiljenih

rijei kojima se ne moe pridruiti nikakvo znaenje, na osnovi distribucijskih kriterija

bit emo u stanju prepoznati ili barem pretpostaviti to je imenica, a to glagol ilipridjev u reenici. No kada prepoznamo o kojoj se vrsti rijei radi, istovremeno emo

imati i nekakvu predodbu o njihovu znaenju; barem emo biti u stanju pridruiti im

shematian sadraj koji ih openito karakterizira, npr. procesualnost kod glagola

odnosno, kako kae J. Taylor (2002: 168), mi zapravo rijeima omoguujemo da

nasljeduju shematino znaenje vrste rijei ija su inaica. Dakle formalna

(morfosintaktika) svojstva jezika nikako ne mogu biti jedini kriterij; ona moraju

poivati na semantikim kriterijima i iz njih se generirati. Po samoj prirodi stvari


29/319

29

forma mora biti i jest u slubi znaenja ve prema temeljnoj funkciji jezika

komunikacijskoj.

Shematinost simbolinih jedinica ne vezuje se samo uz vrste rijei, ve i uz

sintaktike konstrukcije. Tada se u kognitivnoj gramatici, a i u konstrukcijskimgramatikama7 openito, govori o konstrukcijskim shemama koje kao simboline

jedinice takoer ulaze u opreku shematino specifino. Tako se, primjerice,

prijelazna konstrukcija notacije [V NP] kao simbolina jedinica, slino kao i jedinica

[RIJE] na razini taksonomije vrsta rijei, sastoji od visokoapstraktnoga semantikoga

i fonolokoga pola te je shematina u odnosu na primjerice rezultativne [V NP XP],

uzrone [V NP XP] ili neke druge vrste prijelaznih konstrukcija koje bi u taksonomiji

odgovarale [IMENICI] ili [GLAGOLU] na sl. 8., a koje su, pak, i same opet

shematine u odnosu na svoje specifine inaice konkretnoga leksikoga materijala.

U ovom smo poglavlju definirali pojmove sheme i shematinosti i pokazalo se

da su oni od iznimne vanosti u svakom vidu jezine kategorizacije te da su osim u

kategorizacijskom vrlo vani i u metodolokom smislu, i to na svim razinama

jezinoga opisa. Prije nego to te pojmove primijenimo na znaenjsku analizu

hrvatskih glagolskih prefiksa, u sljedeem emo poglavlju detaljnije prikazati i

osvrnuti se na neke od najrelevantnijih knjiga, studija i pojedinanih radova koji su

ostavili dublji znanstveni trag u prouavanju odnosa jezika i prostora, u prvom redu u

okvirima strukturalistikih i kognitivnih pristupa.

7 Kognitivna gramatika, iskljuimo li dijakronijsku perspektivu po kojoj je ona starija odkonstrukcijskih gramatika, takoer se moe smatrati inaicom konstrukcijskih gramatika (Kay iFillmore 1999; Goldberg 1995; Croft 2001) i to prema temeljnoj razlici koju s ostalim konstrukcijskimgramatikama dijeli u odnosu na funkcionalnosintaktike pristupe (npr. Dik 1978, 1989; Halliday 1985;Givon 1984, 1990; Foley i Van Valin 1984; Van Valin i LaPolla 1997; Van Valin 2001). Ta setemeljna razlika prema funkcionalnim sintaksama oituje u tome to je simbolina veza izmeu forme

i znaenja kod konstrukcijskih gramatika imanentna konstrukciji u cjelini, dok se kod funkcionalnihsintaksa ona promatra izvan sintaktike i semantike komponente preko tzv. pravila povezivanja(engl. linking rules).


30/319

30

1.3 Dosadanje spoznaje o determinatorima prostornih odnosa

U ovom emo se poglavlju detaljnije osvrnuti na neka od znaajnijih

strukturalistikih i kognitivnih istraivanja determinatora prostornih odnosa kako bisredinji dio ove knjige, analiza shematinih znaenja hrvatskih glagolskih prefiksa,

bio itatelju to jasniji i u metodoloko terminolokom pogledu na koji se naa

analiza s manjim promjenama nadovezuje, ali i u pogledu idejnih analitikih novina

koje ona donosi. Kada je rije o izraavanju prostornih odnosa, u svim se jezicima

mogu izdvojiti tri temeljna sredstva - estice, prijedlozi i prefiksi pa emo se tim

determinatorima posvetiti i u ovom poglavlju. Postojea literatura koja se bavi

analizom znaenja glagolskih estica, prijedloga i prefiksa moe se prema koritenoj

metodologiji naelno podijeliti u tri skupine. Prvu skupinu ine radovi koji znaenju

navedenih jedinica pristupaju sluei se strukturalistikim metodolokim aparatom, to

ukljuuje komponencijalnu analizu i povlaenje otrih granica izmeu jedinica s [+

obiljejem X] i onih s [- obiljejem X], dok postojee znaenjske razlike, kao i

motivacijske poveznice izmeu pojedinih podskupina unutar tako definiranih [+] i [-]

podruja navedenoj metodi ostaju potpuno nedostupne. Drugu skupinu ine radovikoji nastaju kao izravna reakcija na navedene slabosti strukturalistikoga opisa, a

mogu se svrstati u metodoloke okvire kognitivne lingvistike. U tim radovima

pokuava se ispraviti navedeni nedostatak strukturalistike analize opisivanjem

unutarnje kompleksnosti, ali i integriranosti znaenjskih mrea analiziranih jedinica s

obzirom na razliite uporabne kontekste u kojima se pojavljuju. Treu pak skupinu

ine radovi koji se odlikuju specifinim eklekticizmom, odnosno nekom vrstom

hibridne metodologije koja ujedinjuje temeljne postavke kognitivne lingvistike s

dijelovima aparata formalne logike. Primjer je takvoga metodolokog aparata tzv.

teorija apstraktnih prostora ( engl. abstract loci theory) koja u prostornu predodbu

ukljuuje razliite logike operatore kako bi odredila invarijantna znaenja jedinica.

Strukturalistikim metodama opisa koristila se Edna Andrews (1984) u svojoj

analizi ruskih prijedloga i prefiksa o(-) i ob(-). Specifinost njezine analize lei u

injenici da se smjenjivanje navedenih prijedloga i prefiksa u konkretnim uporabnim

kontekstima dotad smatralo istom morfonolokom alternacijom. S obzirom na to


31/319

31

autorica je pokuala potkrijepiti svoju osnovnu tvrdnju kako se u sluaju navedenih

jedinica ne radi o razliitim izrazima istoga morfema, ve o dvama razliitim

morfemima.

The Soviet and American works which have dealt with the prepositions and preverbs

O / OB have considered them to be one preposition / preverb with two surface

manifestations which are based on purely phonological grounds. Specifically, the

preposition O is said to occur before words beginning in a consonant, OB before

words beginning in a vowel. (...) With regard to the preverbs, the Academy

acknowledges the existence of minimal pairs such as obsudat'/osudat (to discuss / to

condemn, sentence), obkleivat' / okleivat' (to paste around, glue) but simply states that

these verbs have semantic or stylistic differences, and still treats O / OB- as one

prefix (along with OBO-). (Andrews 1984: 477)

Nasuprot navedenomu, E. Andrews pokuava u skladu s temeljnim postavkama

teorije jezinoga znaka dokazati kako razliitost izraza u ovom sluaju signalizira i

razliitost sadraja, tj. kako je sustavno izmjenjivanje spomenutih prijedloga i prefiksa

semantiki, a ne morfonoloki motivirano. Znaenjska razlika ije postojanje E.Andrews u svome radu pokuava dokazati (usprkos iz dijakronijske perspektive

vidljivoj injenici da navedeni prijedlozi i prefiksi imaju jedinstveno porijeklo)

proizlazi iz znaenjskog sustava suvremenoga ruskog jezika, tj. uoljiva je na

sinkronijskoj razini. Kao to je ve napomenuto, autorica se u svojoj analizi

opredjeljuje za isti strukturalizam koji ukljuuje komponencijalnu analizu, odnosno

oznaavanje lanova unutar znaenjskih opozicija kao obiljeenih / neobiljeenih u

odnosu na neko semantiko svojstvo:

I am proposing that O and OB are two semantically distinct prepositions and preverbs

which can be analyzed as a marked / unmarked relationship in the Jakobsonian sense

of markendess. The synchronic reality of O / OB as distinct prepositions / preverbs is

not as clear - cut as the difference between those prepositions which are totally

unrelated (e.g. ZA and PRI), but they nevertheless represent a phenomenon which

must be reckoned with in language. (Andrews 1984: 477)


32/319

32

Kako bi dokazala svoju temeljnu tezu o semantikoj uvjetovanosti smjenjivanja

prijedloga i prefiksa o(-)i ob(-)u sustavu suvremenoga ruskog jezika, autorica u svrhu

analize pronalazi ezdeset minimalnih parova, a za potrebe rada analizira deset

najreprezentativnijih primjera koji idu u prilog navedenoj tezi:

1. osudat' / osudit' = to condemn, sentence, blame

obsudat' / obsudit' = to discuss

2. oiat' / oistit' = to clean, clear, refine, purify, purge, peel

obiat' / obistit' = to clean, brush, rob (clean out)

3. oivat' / oit' = to be resurrected, begin to live anew

obivat' / obit' = to assimilate a new place as home

4. odeljat' / odelit' = to present with, endow with

obdeljat' / obdelit' = to do someone out of his fair share

5. ostavljat' / ostavit' = to leave behind, reserve

obstavljat' / obstavit' = to surround, to furnish (set up furniture)

6. omyvat' / omyt' = to wash around, wash up on shore, refreshe, cleanse, purify

obmyvat' / obmyt' = to bathe (the dead), bathe all over

7. ogovarivat' / ogovorit' = to stipulate, specify, slander, make a reservation

obgovarivat' / obgovorit' = to discuss something, exchange opinions, slander

8. otekat' / ote' = to swell, become dropsical

obtekat' / obte' = to flow around

9. obivat' / obit' = to beat off, upholster, haunt, bind

obbivat' / obbit' = to hurt someone, damage a surface with blows

10. oledenevat' / oledenet' = to freeze through and through, to became covered with iceobledenevat' / obledenet' = to freeze, become covered with ice (Andrews 1984: 479)

Autorica u analizi navedenih minimalnih parova metodologijom slijedi R.

Jakobsona (1971) te iz svih pojedinanih konteksta najprije apstrahira stalna i

nepromjenjiva znaenja prefiksa o- i ob-, a potom pomou njih objanjava konkretne

kontekstualne razlike.


33/319


34/319

34

objekta zahvaenog procesom, dok obledenet' (povrinski se zalediti) samo

privremeno prekriva objekt; obit' (obiti) modificira znaenje glagola bit' tako da se

prefiksom o-fokusiraju posljedice procesa, a ne njegovo trajanje, dok se glagolom

obbit' (povrijediti kogaili otetiti to udarcima) oznaava sam tijek istoga procesa.

Once again, the meanings proposed for O- and OB- as preverbs hold here: O- has

implications that go beyond the process indicated. (Andrews 1984: 483)

Na slian je nain provedena i analiza razliitih znaenja prijedloga oi ob(koji

se u nekima od primjera koje autorica navodi mogu smatrati ekvivalentima hrvatskih

prijedloga o i u). Tako primjerice u reenici Ona udarilas' golovoj o dver'/ob dver'.(Udarila je glavom o vrata / u vrata) i drugim slinim kontekstima autorica uvia kako

prijedlog o oznaava trenutak vrenja glagolskog procesa kao tek jednu toku u

sukcesivnom nizu drugih dogaaja (tako primjerice i u hrvatskom jeziku moemo rei

Udarila je glavom o vrata i potom nastavila hodati), dok prijedlog obpak ne implicira

niz drugih dogaaja, ve se fokusira iskljuivo na aktualni trenutak vrenja procesa

oznaenog glagolom. Kao to smo venapomenuli, hrvatski ekvivalent tom prijedlogu

u spomenutom bi kontekstu bio prijedlog u(npr. udariti glavom u vrata). Tomu je tako

zbog injenice da je uz prijedlog obu navedenim kontekstima vezano znaenje vee

silovitosti, odnosno snage pri vrenju glagolskoga procesa, uslijed koje objekt trpi i

vee promjene, a sam rezultat procesa time esto postaje konaan, dok slino znaenje

nije vezano uz prijedlog o. U skladu s tim, i u analizi primjera razbit' o sudno/ob sudno

(udarcem razbiti o brod / u brod) autorica u drugom sluaju kao razlikovno obiljeje

navodi snagu, budui da prijedlogob

implicira silovitost procesa koja se ukombinacijama s prijedlogom one uoava. Zbog svega navedenog prijedlog obsmatra

se u ovom radu semantiki oznaenim lanom unutar opozicije o / ob, i to s obzirom

na znaenjsku komponentu koju E. Andrews definira kao snagu. to se pak prefiksa

tie, unutar opozicije o- / ob- autorica semantiki oznaenim smatra prvi lan, i to s

obzirom na semantiko obiljeje ekstenzivnosti, odnosno injenicu da glagoli

tvoreni prefiksom o- impliciraju trajnost stanja prouzroenog glagolskim procesom i

nakon njegova zavretka.


35/319


36/319

36

R

FRO-int(LOC)

LOC

INT (LOC) FRO(LOC)

FRO-ext(LOC)

EXT(LOC)

Sl. 1.8Topoloki prikaz apstraktnog prostora i moguih odnosa entiteta unutar njega

The notion locusrefers to abstract place (spatial or temporal or notational). LetRbe a

referential domain and let the locus LOC be a part of R. This locus LOC builds a

partition of R composed of three parts: INT (LOC): interior locus of LOC;

EXT(LOC): exterior locus of LOC; FRO(LOC): boundary locus of LOC between

EXT(LOC) and INT(LOC).

(Descls i dr. 2001: 2)

U svrhu opisa navedenih odnosa uvodi se u ovu teoriju i pojam relacije

usidrenja (engl. anchoring relation), koji oznaava odnos izmeu usidrenog

entiteta (engl. anchored entity) i entiteta u funkciji sidra (engl. anchor entity), no

moemo odmah rei da ti pojmovi zapravo oznaavaju koncepte bliske onima koji se u

okvirima kognitivne lingvistike oznaavaju kao trajektor i orijentir9. U skladu s

8 Ovaj je lanak objavljen u zborniku Proceedings of the Workshop on Temporal and SpatialInformation Processing - Volume 13i preuzet je s internetske stranicehttp://portal.acm.org/citation.cfm?id=1118238.1118241, no stranice u elektronikom dokumentu nisunumerirane pa se ovdje oznaavaju brojevima od 1 do 8.9

Trajektor i orijentir prijevodi su engleskih naziva trajector i landmark. Ta su dva pojma meukljunim pojmovima u kognitivnoj gramatici, a i sredinji dio ove knjige, analiza shematinihznaenja hrvatskih glagolskih prefiksa, temeljit e se na njihovu odnosu. Oni su dvije podstrukture


37/319

37

opisanim modelom autori potom pristupaju analizi prijedloga i prefiksa sur / sur- i

przez / prze-. U analizu prijedloga sur ukljueni su primjeri 1-7, a u analizu njegova

prefiksalnog parnjaka primjeri 8-13.

(1) Le livre est sur le table.(Knjiga je na stolu)(2) L'affiche est sur le mur.(Plakat je na zidu)(3) La mouche est sur le plafond.(Muha je na stropu)(4) Les ponts sur la Moselle(Mostovi na rijeci Moselle)(5) Luc appuie sur une touche du piano.(Luc pritie tipku klavira)(6) Le regard de Jean tombe sur sa fille.(Jeanov je pogled pao na ker)(7) Je l'attends sur les onze heures.(ekam ga oko 9 sati)(8) L'avion survole Paris.(Zrakoplov nadlijee Pariz)(9) Pierre surlve la table.(Pierre podie stol (iznad ega))(10)La lanterne surmonte la porte.(Svjetiljka je iznad vrata)(11)Le magasin surbaisse les prix des vtements. (Trgovina prekomjerno (iznad

potrebnemjere) sputa cijene.)

(12)Emilie suralimente son bb.(Emilie prekomjerno (iznad granice) hrani svojubebu)

(13)Luc surmonte ses problmes.(Lucnadilazi svoje probleme)

Invarijantno znaenje prijedloga suru svim navedenim uporabnim kontekstima

definirano je kao

svakoga scenarija: trajektor je profilirani, istaknuti, entitet scenarija, a orijentir je referencijska tokaprema kojoj se trajektor vrednuje. Barbara Kryan Stanojevi i Mateusz Milan Stanojeviu svomprijevodu (2005) knjige Elbiete Tabakowske (1995) za upotrebljavaju nazive lik prvoga i likdrugoga plana. Od sada pa nadalje, osim ako nije rijeo citatima, upotrebljavat e se nazivi trajektoriorijentir, u prvom redu zato to su jezino ekonominiji. Takoer, to se trajektoratie, korijen rijeiuobiajen je u hrvatskom jeziku usp. trajekt, trajektna luka itd. - a opravdanost upotrebe nazivatrajektortim je vea to u matematici i fizici postoji termin trajektorijaije je jedno znaenje 'krivuljau prostoru koju ine toke kretanja estice ili tijela u gibanju', a drugo je 'putanja kretanja nekoga tijelau prostoru' (vidi Ani-Goldstein 1999: 1307), pa nema nikakvoga razloga da se isto tako trajektorneprihvati kao lingvistiki termin. to se orijentira tie, osim to je jezino ekonominiji, osobno tajprijevod smatram boljim od lika drugoga plana s obzirom na njegovu definiciju kao referencijskeorijentacijske toke. Iako ne primjenjuje metodologiju kognitivne gramatike, naziv orijentirtakoer usvojoj knjizi upotrebljava i P. Piper (1997) bavei se problematikom odnosa jezika i prostora na razinireenice i teksta. Njemu orijentir, dodue, ne odgovara pojmu landmarkakojemu u toj knjizi odgovaranaziv lokalizator, ali ga upotrebljava u znaenju konkretizatora odnosa izmeu objekta lokalizacije(trajektora) i lokalizatora (landmarka). Orijentirom se tako, primjerice, smatraju razliiti prijedlozi

kojima se uspostavlja odnos izmeu objekta lokalizacije i lokalizatora (npr. Olovka (objektlokalizacije) je u (orijentir) ladici (lokalizator). U teorijskom e smislu o trajektoru i orijentiru biti jorijei u poglavlju 2.1.


38/319

38

(...) anchoring relation of an entity to the external boundary locus, FRO-ext(LOC),

according to an orthogonal gradient.(Descls i dr. 2001: 3)

pa se na kraju analize uspostavlja i sljedea znaenjska mrea:

Sl. 2. Znaenjska mrea francuskoga prijedloga sur

Invarijantno znaenje prefiksa sur-i mrea njegovih znaenja definirani su pakna sljedei nain:

The spatial use of the preverb sur-, is oriented according to the high - low gradient

(gravity) (8, 9, 10) and the position above the external boundary of an anchor. In the

other cases (11, 12, 13), the preverb sur- indicates a position above the external

boundary of locus, organized according to some gradient. (Descls i dr. 2001: 4)

gravitacija(1)

vremensko prostorno-

vremensko

kontaktno nekontaktno(4)

(7)

prostorno

snaga(2), (3)

promatranje(6)

djelovanje(5)

invarijantno znaenje: pravokutan uspon dovanjske granice


39/319

39

Sl. 3. Znaenjska mrea francuskoga prefiksa sur-

Na isti su nain opisani i poljski prijedlog i prefiks przez / prze-, ije je

invarijantno znaenje ovom metodom definirano kao prelazak granice lokusa.Slinom su metodom Denitsa Daynovska i Jean-Pierre Descls (2004)

analizirali znaenja prijedloga i prefiksa v / v-i iz / iz-u bugarskom jeziku, sluei se i

dalje pri odreivanju temeljnih znaenja kvazitopolokim logikim operatorima.

Usto, autori se u ovom radu u svrhu prikaza perfektivizacijske uloge glagolskih

prefiksa koriste i dvodimenzionalnim grafikim prikazima te sustavom otvorenih i

zatvorenih zagrada koje oznaavaju razliite aspektualno - temporalne intervale, kao u

sljedeem primjeru:

invarijantno znaenje: pravokutanuspon do vanjske granice

prostorni uspon neprostorna znaenja

kretanje statinost (10)

prelazak praga

kontaktno(9)

nekontaktno(8)

(13) akumulativniglagoli (12)

(11)


40/319

40

Toj trgna vranni zori.(Otiao je u rano jutro)

Sl. 4.

This representation can be resumed as: the event (closed interval) is located

in the interior of the state designated by (open interval).

(Daynovska i Descls 2004: 53)

Analizirajui razliite primjere uporabe prijedloga v, autori njegovo

invarijantno znaenje definiraju kao unutranjost lokusa (koji moe predstavljati

prostor, vrijeme ili neku vrstu aktivnosti). to se pak tie prijedloga iz, njegovo je

osnovno znaenje naputanje granica lokusa, odnosno kretanje iz njegove

unutranjosti prema vanjskom prostoru. Prilikom analize prefiksa v-, kao to je ve

napomenuto, autori kao jednu od temeljnih popratnih znaajki prefiksacije u

slavenskim jezicima navode promjenu glagolskoga vida. Naime kada se prefiks, u

ovom kontekstu promatran kao operator, doda nesvrenom glagolu, novi glagol postajesvren. Uz pomodvodimenzionalnih grafikih prikaza na sljedei su nain predoene

promjene u vidu i znaenju glagola vnesa u reeniciToj vnese masata v stajata.(Unio

je stol u sobu).

Sl. 5.

----------]-----VRIJEME: rano jutro-----[------------------>

-------------------[DOGAAJ: otiao je]------------------->

IN

EX

vnesa


41/319

41

Uporaba istoga prefiksa s apstraktnim znaenjem prikazana je pak na primjeru

glagola vloa (pogorati se).

Neredovnijat ivot vloava zdraveto.(Neuredan ivot pogorava zdravstveno stanje)

Sstojanieto mu se vloi.(Zdravstveno mu se stanje pogoralo)

Sl. 6.

Na isti se nain prouavaju i prostorna i neprostorna znaenja prefiksa iz-, kao i

njegova perfektivizacijska uloga.

Izvrvjax ptja do Universiteta pea. (Preao (ishodao) sam pjeice put do

sveuilita)

Sl. 7.

loe

dobro

se vloi

izvrvjax

sveuilite

ishodinatoka

put


42/319

42

Tja izpravipadnalata vaza.(Uspravila je prevrnutu vazu.)

Sl. 8.

Za razliku od rada koji se bavi analizom francuskih i bugarskih prijedloga suri

przezte s njima povezanih glagolskih prefiksa sur-iprze-(Descls i dr. 2001), ovdje

se naknadno ne uspostavlja mrea razliitih znaenja prijedloga i prefiksa v / v- i iz /

iz-, veje napor autora usmjeren iskljuivo prema odreivanju njihovoga zajednikog

znaenja u svim uporabnim kontekstima te prikazivanju perfektivizacijske uloge

prefiksa. S obzirom na sve navedeno, moemo zakljuiti kako u prikazanim radovima

uvoenje metoda formalne logike u analizu prostornih znaenja prijedloga i prefiksa

poneto olakava prepoznavanje invarijantnih znaenja odreene jedinice u razliitim

kontekstima, ali u analizi njezinih znaenjskih podskupina i njihove meusobne

povezanosti, kao to se dobro vidi u gore prikazanom opisu semantike mree

francuskih prijedloga i prefiksa sur / sur-, ne pokazuje nikakve prednosti. Autori su,

naime, pri opisu tih niih znaenjskih razina bili primorani koristiti sestrukturalistikom metodom pripisivanja znaenjskih obiljeja kao to su prostorno /

vremensko, kontaktno / nekontaktno, statino / dinamino itd. pojedinim

podskupinama te na taj nain dodatno dezintegrirati vlastiti metodoloki aparat. Takvo

metodoloko rasplinjavanje ini se jo nepotrebnijim ukoliko na umu imamo

injenicu da se koncepti pokriveni terminima anchored entity i anchor entity daju

svesti na pojmove trajektora i orijentira koji ve postoje u okvirima kognitivne

lingvistike i pogodni su za znaenjski opis na svim razinama shematinosti, odnosno

izpravi

uspravno

nijeuspravno


43/319

43

specifinosti, kao i to da je pojam apstraktnoga prostora objanjiv u okvirima teorije

konceptualne metafore (Lakoff i Johnson 1980; Lakoff 1987) bez dodatnoga

kompliciranja metodolokoga aparata. Iako metodoloki eklekticizam u svojoj naravi

nije negativna pojava, ve naprotiv, preporuljiv je te u manjoj ili veoj mjeri estopredstavlja nunost, ini se kako u ovom sluaju za tim nije bilo potrebe budui da se

svi navedeni koncepti daju svesti na ve postojee pojmove u okvirima kognitivne

lingvistike, to znatno integrira metodoloki aparat i, to e se u ovoj knjizi pokuati

praktino pokazati, pokazuje brojne prednosti u analizi razliitih razina shematinosti

odnosno specifinosti znaenja glagolskih prefiksa.

Kao to je vereeno, treu skupinu radova koji se bave ovom tematikom ine

analize nastale u metodolokim okvirima kognitivne lingvistike. Jedna je od prvih i

bez sumnje najzapaenijih rasprava u podruju kognitivnoga pristupa determinatorima

prostornih odnosa disertacija Susan J. Lindner (1981) koja predstavlja

leksikosemantiku analizu engleskih glagolskih konstrukcija s esticama outi up10. S.

Lindner znaenja glagola s esticama out i up u svome radu postavlja hijerarhijski.

Naravno tu se radi o hijerarhiji u vidu odnosa shema-varijanta, tj. odnosa apstraktnijih

znaenjskih shema prema konkretnijima, a s obzirom na koliinu relevantnih

informacija koje se nalaze na razliitim razinama tako uspostavljenoga modela. Tako

autorica, primjerice, za glagolske konstrukcije s esticom out unutar svoga modela

uspostavlja tri temeljne podsheme (OUT 1, OUT 2 i OUT 3), u koje potom svrstava

sve glagolske konstrukcijeiz svoga korpusa.

Svaka od tih triju podshema predstavlja zasebnu razradu zajednike supersheme

koja je predoena u gornjem pravokutniku i preapstraktna je da bi bilo koju glagolsku

konstrukciju opskrbila relevantnim znaenjima, tj. iz nje se ne moe raspoznatidomena u koju se znaenje odreene glagolske konstrukcije projicira (prostor, vrijeme,

privatno vlasnitvo, pripadnost skupini i sl.). U tom smislu tri podsheme razrauju

10Uz S. Lindner iste je godine objavljena i rasprava C. Brugman (1981) o zna enjima konstrukcija sengleskim prijedlogom over. Rije je o pionirskom pokuaju (i to vrlo uspjelom) uspostaveznaenjskih poveznica meu naizgled raznorodnim znaenjima toga engleskog prijedloga pomouznaenjskih lanaca koji rezultiraju vrstom polisemnom semantikom mreom. Ta je rasprava bezsumnje jedna od najzapaenijih i najcitiranijih u kognitivnoj lingvistici i upravo joj se zbog toga ovdje

neemo detaljnije posvetiti kako ne bi dolo do ponavljanja onoga to je vevie puta reeno kakoiscrpno, tako i fragmentarno. O toj problematici, osim u Brugman (1981), iscrpno se moe vidjeti uLakoff (1987) i Taylor (1995).


44/319

44

Sl. 9. Temeljni model specifinosti triju relevantnih podshema u odnosu na supershemu

apstraktnu supershemu, razrjeavajui spomenute dvojbe svaka na svoj nain. Razinu

tih triju podshema S. Lindner naziva thegreatest relevant level of abstraction(Lindner

1981: 99), budui da one sadre osnovne podatke potrebne za semantiku analizu

glagolskih konstrukcija. Tako je svim glagolskim konstrukcijama koje pripadaju

podshemi OUT 1 zajedniko to da su trajektor i orijentir razliiti entiteti11i da trajektor

izlazi izvan granica orijentira; kod onih koje pripadaju podshemi OUT 2 trajektor i

11Entitet se u ovoj knjizi nee upotrebljavati u Langackerovom (1987) smislu kada on u kognitivnojgramatici slui da bi se objasnilo manje ili vie konkretno odnosno apstraktno ustrojstvo omeenogapodruja (prema Langackerovoj definiciji [STVARI]) u nekoj domeni kao definicije nominalnihprofila odnosno imenica. Drugim rijeima, to se omeeno podruje u kognitivnoj gramatici definirakao skup meusobno povezanih entiteta maksimalne zbijenosti i minimalne kognitivne udaljenostiime se omoguuje jasno uspostavljanje granica izmeu istaknutoga nominalnoga profila i pozadinskedomene kao baze njegove konceptualizacije. Iako to nije predmet rasprave u ovoj knjizi, samoilustracije radi objasnit u na jednom jednostavnom prototipnom primjeru o emu se zapravo radi.Uzmimo kao primjer imenicu kampkoja ini omeeno podruje u prostornoj domeni, a tu omeenostomoguuje zbijenost i povezanost entiteta koji ju ine u ovom sluaju atora, kamp kuica ili nekihdrugih prirunih stambenih prostora koji svojom defokusiranom meusobnom povezanou(uspostavom relacijskoga odnosa izmeu dvaju ili vie entiteta) profiliraju kamp kao sumarnoomeeno podruje u odnosu na neku prostornu domenu kao bazu. Situacija je puno sloenija kodapstraktnih i nebrojivih imenica, a o tome se detaljnije moe vidjeti u Langacker (1987: 183-214). U

ovoj knjizi entitet e se upotrebljavati u znaenju bilo kakvoga sudionika kodiranoga dogaaja, bilomaterijalnoga, bilo apstraktnoga, a u sinonimnom e se znaenju upotrebljavati i termini fiziki inefiziki objekt.

OUT 1

TR LM(TR naputagranice LM)

OUT 2

TR = LM(irenje u odnosu nagranice prim. LM)

OUT 3LM = poetna toka

kretanja(TR naputa poetni

poloaj)


45/319

45

orijentir nisu konceptualno odvojivi entiteti (uloga orijentira ovdje pripada poetnom

stanju odreenoga entiteta, a naputanje granica orijentira dogaa se u vidu irenja tog

istog entiteta); unutar sheme OUT 3 orijentir je poetna toka u odnosu na promatrano

kretanje trajektora. Jasno, svaka od triju podshema potom biva dodatno razraena idefinirana unutar podreenih shema koje se meusobno razlikuju prema jo

konkretnijim parametrima. Na toj razini saznajemo projicira li se odreena glagolska

konstrukcija u domenu prostora, vremena, privatnoga vlasnitva, perceptivne

dostupnosti i sl. Iz toga proizlazi i vanost prototipnosti scenarija kretanja na ovoj

razini (prototipno znaenje kretanja projicira se u domenu prostora), a iz nje pak

kriterij metaforinosti iskaza (ukoliko se znaenje glagolske konstrukcije ne projicira u

prostornu domenu, autorica govori o metaforikom irenju glagolskih konstrukcija s

out u druge domene). Na osnovi tih kriterija izvrena je i potpodjela triju temeljnih

podshema:

OUT 1

TR LM(TR naputagranice LM)

prototipno OUT(projekcija u

prostornoj domeni;LM je omeen prostor,TR kretanjem naputa

njegove granice)

metaforiko OUT(projekcija u apstraktnijim

domenama koje semetaforiki poimaju kaoomeeni prostori, a TR

naputa njihove granice)


46/319

46

Sl. 10. Potpodjela triju znaenjskih podshema engleske glagolske estice out

OUT 3

LM = poetnatoka kretanja

(TR naputa svojpoetni poloaj)

znaenje se projicira u

prostornu domenu(poetni je poloaj

odreena toka u prostoru)

znaenje se projicira uapstraktnije domene

(vremenska, misaona,ideoloka, drutvena);

poetno stanje metaforikise shvaa kao toka u

prostoru

OUT 2

TR = LM(irenjeu odnosu

na graniceprimarnog LM)

TR i LM ovdje sukonceptualno neodvojivi;

LM je poetno stanjeodreenog entiteta, a

irenje, tj. naputanjeprimarnih granica odvija

se u domeni prostora)

TR i LM konceptualno suneodvojivi; metaforiko

poimanje irenja uneprostornim domenama

(vremenska, misaona,domena vlasnitva i sl.)


47/319

47

Na etvrtoj, najnioj, razini ovoga modela nalaze se sasvim konkretna znaenja;

nadreene sheme razraene su do najsitnijih detalja (tu npr. nalazimo informacije o

tome je li LM jednodimenzionalan, dvodimenzionalan ili trodimenzionalan entitet, je li

govornikova toka gledita ukljuena u znaenje odreene glagolske konstrukcije,kakva je ona i sl.).

Sve opisane razine znaenja objedinjene su, kako je venavedeno, zajednikom

supershemom. Ona je u pogledu relevantnih informacija presiromana da bi bilo

koju glagolsku konstrukciju opskrbila konkretnim znaenjima; ne govori nam nita o

odnosima trajektora i orijentira, o tome jesu li oni jedan ili dva entiteta, je li orijentir

odreen kao zasebna jedinica ili skup slinih jedinica, je li trajektor uoljiv u zavrnoj

znaenjskoj konfiguraciji i sl. Ipak, takva nam supershema prua uvid u jedinstvenost

modela na vrlo visokoj razini apstrakcije te pripadnost svih pojedinih glagolskih

konstrukcija zajednikoj kategoriji; pridodaje mu nunu razinu formalizacije te

omoguuje jasniju predodbu samoga procesa metaforikog irenja osnovnoga

(prototipnog) znaenja estice out.

Meu prvim jezikoslovcima koji su opis znaenja glagolskih prefiksa smjestili u

metodoloki okvir kognitivne lingvistike nezaobilazno je ime Laure Jande, koja u

prvome od svojih radova spomenute tematike (Janda 1985) uspostavlja i opisuje

semantiku mreu ruskoga glagolskog prefiksaza-, a sam rad nastao je kao reakcija na

prijanje jezikoslovne stavove koji se tiu semantike glagolskih prefiksa. Naime

dostrukturalistika12 je lingvistika promatrala iste prefikse aktivne u tvorbi razliitih

glagola kao skupinu homonimnih odnosa (npr. Bogusawski 1963), uviajui na taj

nain iskljuivo semantike razlike i gubei iz vida zajednika znaenja svih glagola

tvorenih istim prefiksom13

. Reakcija na takav pristup javila se ponajprije u okvirima

12 Kada se kae dostrukturalistika lingvistika, ne misli se samo na pristupe koji su vremenskiprethodili strukturalizmu nego i na one kasnije koji su nasljedovali tradicijski, mladogramatiarski,pristup.13Takav je pristup znaenju prefigiranih glagola nasljedovan i u hrvatskim gramatikama. Tako npr. S.Babi (1991: 506) govorei o prefiksu raz - i njegovim alomorfima navodi pet znaenja koja tajprefiks ostvaruje: a ) radnja osnovnoga glagola ide, odnosno usmjerena je na sve strane, iri se,razjedinjuje se (rasprodati, razaslati, rairiti...); b ) vrenje radnje s veom intenzivnou; (rascvastise, razbjesnjeti, rasplamtjetise...) c ) radnja osnovnoga glagola izvrena je do potankosti (razvidjeti,

rastumaiti, rasuditi...); d ) ponitavanje rezultata prethodnoga djelovanja (raspopiti, raskuiti,rasteretiti...) i e ) postizanje cilja (rashladiti, raskraviti, rasrditi...), aHrvatska gramatika(Barii dr.1995: 381) navodi sljedea znaenja glagola tvorenih prefiksom


48/319

48

strukturalistike semantike. Jezikoslovci toga usmjerenja (Van Schooneveld 1958,

1978; Flier 1975, 1984; Gallant 1979) prvi su uvidjeli kljunu pogreku tradicijskoga

pristupa znaenju prefigiranih glagola, ali su s obzirom na metodoloki aparat kojim su

raspolagali, a koji je ukljuivao komponencijalnu analizu i jednoznano utvrivanjeprisutnosti odnosno odsutnosti pojedinih znaenjskih obiljeja, svojim opisom na

odreen nain odlazili u drugu krajnost. Naime prikazom znaenja uz pomobinarnih

obiljeja oni su se usredotoili samo na ona znaenjska obiljeja koja su svim

glagolima odreene prefiksalne skupine zajednika, isputajui pritom iz vida njihove

semantike razlike. Moe se stoga rei da je dostrukturalistiki opis ostajao slijep za

jedinstvo unutar postojeih razliitosti, dok je strukturalizam pak previao postojee

razlike unutar jedinstvenih znaenjskih okvira koje je primarno opisivao.

Prepoznajui te kljune slabosti dvaju navedenih pristupa, L. Janda vlastitu

metodu semantikoga opisa naziva modificiranim strukturalistikim pristupom,

budui da sama, poput strukturalista, pokuava odrediti zajednika znaenja svih

glagola tvorenih istim prefiksom, ali i istovremeno jasno naznaiti granice koje unutar

zajednikoga znaenjskog okvira razdvajaju pojedine podskupine. Razliita, ali

meusobno povezana, znaenja ruskoga prefiksa za- autorica opisuje sluei se

prikazima razliitih konfiguracija elemenata u prostoru. Kljuno je ovdje

napomenuti da se navedeni pojam odnosi na mentalnu predodbu prostora koja moe

biti i jednodimenzionalna i dvodimenzionalna, odnosno da prostor shvaen na ovaj

nain nije nuno trodimenzionalan kakvim ga definira postajntajnovska fizika. Svaka

od konfiguracija pomou kojih autorica opisuje razliita znaenja glagolskih prefiksa

sastoji se od trajektora, orijentira i njihovih jasno naznaenih odnosa te pokriva jedno

ili vie podznaenja. Istovremeno, sve su opisane konfiguracije integrirane ujedinstvenu mreu pomou sustava poveznica koje oznauju male znaenjske

iz -: a) pokrenuti neto ili iz samog sebe iz unutranjosti prema van ili odozdo prema gore (izbaciti,izgovoriti, izgurati...); b) sativno znaenje(izljubiti se, ispavati se, izvikati se...); c) finitivno(izboriti,izgorjeti, izigrati...); d) distributivno (ispogibati, ispolagati, ispreplivati...). Osim toga, i u opisuznaenja pojedinih glagola ima ozbiljnih semantikih propusta. Primjerice S. Babi (1991: 506)glagole rastumaitii rashladiti svrstava u razliite znaenjske kategorije iako oba oznauju postizanjecilja, pa se onda eventualno moe rei da je znaenje izvrenja radnje do potankosti samo

potkategorija znaenja postizanja cilja i sl. Od hrvatskih gramatika koje zastupaju ovakav tradicijskipristup znaenju glagolskih prefiksa, po mom sudu najbolji je opis do sada ponuen u Sili-Pranjkovievoj Gramatici hrvatskoga jezika(2005).


49/319

49

transformacije. Ukoliko jedna konfiguracija pokriva vie podznaenja, tada je jedno

obino prostorno i predstavlja temelj za razliite metaforike ekstenzije, tj. semantika

preslikavanja elemenata prostorne domene na elemente koji pripadaju drugim,

apstraktnijim domenama. L. Janda slinosti i razlike izmeu svoga modificiranog istandardnoga strukturalistikog pristupa sama obrazlae na sljedei nain:

The limiting function of the system of links is therefore in some way parallel to that of

distinctive features. Both links and distinctive features comprise relatively small,

closed sets. The difference between the present modified structuralist approach and a

standard structuralist approach is in the way in which the description is restricted. The

system of links imposes internal restrictions on the possible semantic structure of acategory, whereas distinctive features focus on establising external boundaries (that is,

by drawing the line between [+feature X] and [-feature X]. (Janda 1985: 29)

Znaenjska mrea prefiksaza-ukljuuje pet razliitih konfiguracija. Prva je od

njih prema autorici prototipna i uz nju je vezano est razliitih podznaenja, dok su

ostale konfiguracije izvedene iz nje razliitim transformacijama o kojima e u

nastavku biti vie rijei. Temeljno je znaenje glagola pokrivenih prvomkonfiguracijom odreena devijacija, tj. odmak od oekivanoga, prirodnog stanja

trajektora. To znaenje pojavljuje se u razliitim vidovima u svih est znaenjskih

podskupina za koje je karakteristina konfiguracija 1.

TR

OR

Sl. 11. Konfiguracija 1


50/319

50

Orijentir unutar ovoga prikaza predstavlja normalno, kanonsko okruenje

trajektora, tj. uobiajeno stanje u odnosu na koje se spomenuta devijacija uoava.

Granice orijentira dijele kognitivni prostor na dva podruja: podruje unutar njegovih

granica ili domenu i podruje izvan tih granica ili ekstradomenu. U procesimaoznaenim glagolima koji pripadaju prvoj konfiguraciji trajektor se prvotno nalazi

unutar granica orijentira, a potom prelazi u ekstradomenu koja se obino kvalitativno

razlikuje od prostora domene i esto ne doputa slobodu kretanja koja unutar granica

orijentira postoji. Uz tu konfiguraciju L. Janda vezuje est moguih podznaenja:

otklon, fiksiranost, promjenu stanja, prekomjernost, inkoativnost i zamjenu.

Kod prvoga mogueg podznaenja unutar konfiguracije 1 orijentir je najee

nekakav uobiajeni, predvieni put ili kanonski poloaj u prostoru u odnosu na koji

trajektor svojevoljno ili pod vanjskim utjecajem vri nenadani otklon (npr. zabirat' v

milicijuu kontekstu reenice koja govori o vremenima kada je djevojkama u hlaama

bilo zabranjeno posjeivati kina i kazalita, a esto su zbog toga i privoene u

policijsku postaju). U navedenom primjeru predvieni put u kino ili kazalite

predstavlja orijentir, a prefiksomza-istie se otklon trajektora od tog planiranog puta.

Osnovna razlika izmeu prve i druge skupine podznaenja (otklon i fiksiranost)

sastoji se u tome da trajektori druge skupine ostaju trajno zarobljeni u ekstradomeni.

Takvo je, primjerice, znaenje glagola zapomnit' (zapamtiti), koje oznaava

nepovratan proces prelaska granice orijentira, odnosno trajno zadravanje trajektora

(informacije) u ekstradomeni.

Trea skupina podznaenja (promjena stanja) zapravo je metaforika ekstenzija

prve skupine i njezinih prostornih znaenja budui da u njoj kognitivne prostore, tj.

domenu i ekstradomenu, predstavljaju razliita stanja. Orijentir ili domenu predstavljanormalno, prirodno stanje trajektora koji potom prelazi u ekstradomenu, tj. u stanje

kvalitativno razliito od uobiajenoga. Ta skupina podznaenja ne pokriva sve

promjene stanja, ve samo njihove specifine tipove koji se mogu opisati kao

uobiajeno neuobiajeno, aktivno neaktivno, upotrebljivo neupotrebljivo i sl.

Takvo je primjerice znaenje glagola zatrudnjat' (oteati) u kontekstu leta

zrakoplovom oteanog vremenskim uvjetima. Promjena stanja, tj. prelazak iz domene


51/319

51

u ekstradomenu, odnosi se na specifinost oteanog leta u odnosu na uobiajenost leta

u normalnim uvjetima.

etvrta skupina podznaenja (prekomjernost) vrlo je slina treoj. Ona pokriva

skupinu glagola koji inae oznaavaju nekakvu drutveno poeljnu radnju, ali setvorbom pomou prefiksa za- mogu rasvijetliti i neki njezini potencijalno opasni

aspekti. I ovdje je orijentir odreena norma koju trajektor naputa uslijed pretjerane ili

preduge izloenosti odreenom (drutveno poeljnom) procesu ili uslijed vlastitoga

sudjelovanja u njemu, a rezultat toga procesa negativno je vrednovan i ocjenjuje se kao

tetan. Tako primjerice glagol zauit' oznaava negativnu posljedicu prekomjernog

pouavanja ex chatedrazbog kojega uenici ne stjeu na vrijeme naviku samostalnog

promiljanja.

Unutar pete podskupine (inkoativnost) orijentir je definiran kao nulti stupanj

aktivnosti koju je odreeni agens u normalnim uvjetima sposoban provoditi, a otklon

od tog nultog stupnja primjeuje se u trenutku kada se s aktivnou zapone. Takvo

znaenje prefigiranih glagola L. Janda nalazi u sljedeim primjerima:

Golosom Larisy Gertejn zagovoril drugoj Okudava. (Glasom Larise Gerstein

progovorio je drugi Okudava.)

Gor'kij govoril kak-to, to, esli eloveka vse vremja nazyvat' svin'ey, v konce koncov

on zaxrjukaet.(Gorki je rekao kako e ovjek ako ga dugo nazivate svinjom na koncu

zaroktati.)

Unutar este skupine podznaenja (zamjena) trajektor zapravo mijenja

kognitivni prostor omeen granicama orijentira za vanjski prostor (ekstradomenu).Tako primjerice sam glagolzamenit'u reenici koja govori o zamjeni veernjega aja

laganim obrokom odgovara konfiguraciji 1 na sljedei nain: veernji obrok

predstavlja trajektor, uobiajeni aj predstavlja prostor orijentira (domenu), a lagani

obrok kojim ga zamjenjujemo ekstradomenu, tj. kognitivni prostor izvan uobiajenih

granica.


52/319

52

Znaenje druge konfiguracije unutar semantike mree glagolskoga prefiksaza-

L. Janda definira kao prekrivanje. Unutar te skupine trajektor predstavlja objekt koji

prekriva orijentir.

TR

OR

Sl.12. Konfiguracija 2: prekrivanje

Navedeno znaenje prefigiranoga glagola autorica nalazi u primjeru oblaka sve

ee zavolakivali nebo (oblaci su sve ee prekrivali nebo), u kojemu oblaci kao

dvodimenzionalni trajektori prekrivaju nebo koje predstavlja dvodimenzionalni

orijentir unutar prikazane konfiguracije. Takoer, unutar ove skupine pojavljuju se i

metaforike ekstenzije:

Zvuki lesa zaglualis' revom dvigatelja i boltovney sotrudnikov. (Zvukove ume

zagluila je buka strojeva i dovikivanje radnika)

Glagolzagluit'tako prikazuje razliite zvukove kao dvodimenzionalne entitete

meu kojima glasniji prekrivaju tie.

Znaenja prefigiranih glagola koji pripadaju treoj konfiguraciji vrlo su slina

znaenjima glagola prethodne skupine, a osnovna razlika izmeu dviju skupina sastoji

se u tome to trajektor ovdje predstavlja skupinu objekata. Rezultat je toga rasprenost

objekata ili toaka na povrini orijentira, za razliku od njegove potpune prekrivenosti u

prethodnoj skupini.


53/319

53

TR

OR

Sl. 13. Konfiguracija 3: skupno prekrivanje

Nel'zja zasorjat plja ob''edkami, okurkami, gazetnoj bumagoj i t. p.(Plaa se ne smije

zagaivati ostacima hrane, opucima, novinama itd.)Vo vremja dodlivoj pogody mono vsretit' devuek, u kotoryh ulki i niz pal'to

zabryzgany grjazju. (Za kinog vremena mogu se sresti djevojke kojima su arape i

rubovi kaputa poprskani blatom)

Znaenja glagola etvrte konfiguracije (popunjavanje) takoer su slina onima

druge skupine (prekrivanje), ali za razliku od dvodimenzionalnih povrina koje

predstavljaju orijentire u drugoj skupini ovdje nailazimo na trodimenzionalne objekte

koje trajektori popunjavaju.

TR

OR

Sl. 14. Konfiguracija 4: popunjavanje

... zatopajte dyroku.(popunite rupu)

... neto massivnoe vdvinulos' izagorodilo proem. ( neto veliko pomaknulo se i

zagradilo prolaz)


54/319

54

Zajedniko znaenje glagola za koje je karakteristina posljednja, peta

konfiguracija jest naputanje povrine. To je znaenje povezano s vrlo malom

skupinom glagola koji oznaavaju uklanjanje trajektora s povrine drugoga objekta, tj.

orijentira. Konfiguracija 5 zapravo je trodimenzionalna inaica konfiguracije 1 kodkoje se trajektor na poetku nalazi unutar granica dvodimenzionalnoga orijentira, da bi

potom preao u ekstradomenu. Glagoli koji pripadaju konfiguraciji 5 takoer

oznaavaju prelazak u ekstradomenu, ali ovaj put treom dimenzijom.

TR

OR

Sl. 15. Konfiguracija 5: naputanje povrine

to to u vas na xalate opjat' pjatno? Skin'te da dajte skoree, ja vyvedu i zamoju.

Zavtra niego ne budet.(Je li to opet mrlja na vaoj haljini? Odmah ju skinite i dajte

meni.Uzet u ju i oprati.Sutra vie nee biti niega.)

Koristei se metodom koja joj omoguuje eljeni opis jedinstva u razliitosti

znaenja glagola tvorenih prefiksomza-, L. Janda uz opis svake pojedine konfiguracijei njezinih semantikih specifinosti u svome radu donosi i prikaz naina na koji su te

razliite skupine meusobno povezane u jedinstvenu znaenjsku mreu. To ini

pomou ve opisanih motivacijskih poveznica izmeu pojedinih skupina, koje u

njezinom prikazu predstavljaju opisane semantike transformacije s obzirom na broj

dimenzija orijentira, jedinstvenost ili brojnost trajektora i sl. U skladu s tim,

semantika mrea opisanoga prefiksa prikazana je na sljedei nain:


55/319

55

Sl. 16. Semantika mrea ruskoga prefiksaza-

Iz prikazane mree vidi se kako su sve opisane konfiguracije neposredno ili

posredno izvedene iz prototipne, prve konfiguracije i njezinih razliitih podznaenja, a

za takvo irenje prefiksalnoga znaenja zaslune su prema autorici neznatne

semantike transformacije poput izmjena u broju dimenzija orijentira, prirodi

trajektora i sl.

Na slian je nain L. Janda (1988) razradila i semantiku mreu ruskoga

glagolskog prefiksa pere-, koja se temelji na istoj logici iako je znatno razvedenija s

obzirom na broj konfiguracija koje pokrivaju razliita znaenja toga prefiksa, a time isustav njihovih meusobnih poveznica postaje kompleksniji. I ovdje razliite

konfiguracije zapravo predstavljaju znaenjske prikaze u kognitivnom prostoru koji

nije nuno trodimenzionalan, ve odgovara naoj mentalnoj percepciji prostornih

odnosa i moe se kao takav sastojati od jedne, dviju ili triju dimenzija. Svaka se

konfiguracija sastoji od orijentira, trajektora ije kretanje uoavamo u odnosu na

orijentir te putanje koja je zapravo profil toga kretanja, i to najee u odnosu na

vremensku dimenziju. Orijentir i trajektor mogu biti razliitih oblika i veliina te se,

5

321

4

TR = TRy

3-D 3-D

single vs.mass


56/319

56

kao i kognitivni prostor u kojemu su prikazani, mogu odnositi i na mnoge stvari koje

nisu konkretni fiziki objekti. Orijentir se moe odnositi na prostor, vrijeme, odreen

in ili stanje, a i trajektor moe biti konkretan ili apstraktan objekt. Kao i kod prefiksa

za-, svakoj prikazanoj konfiguraciji odgovara jedno ili vie podznaenja, a ukoliko ihje vie, prvo je obino prostorno, dok se druga odnose na njegove metaforike

ekstenzije.

Uz prvu konfiguraciju vezana su dva znaenja: transfer i trajanje. Primjer je

prvoga znaenja glagol pereletet' (preletjeti), a drugoga glagol perezimovat'

(prezimiti). Ujedno, autorica napominje kako prva konfiguracija ima dodatnu funkciju

u semantikoj mrei: ona slui kao idealizirani kognitivni model (ICM) za uspostavu

itave mree. Druga konfiguracija izvedena je iz prve transformacijom koju L. Janda

naziva kvantifikacijom orijentira, a uz nju su vezana tri podznaenja: superiornosti,

prekomjernosti i ponavljanja. Primjeri su prvoga podznaenja glagoli perep'et kogo

(popiti vie od koga), perekriat' (nadglasati) i sl. Kao primjeri drugoga podznaenja

navode se glagoliperesolit'(presoliti),perestarat' sja(pretjerano se truditi) itd., a kao

primjeri treega podznaenja glagoli perespraivat' (ponovno pitati), peredumat'

(ponovno razmisliti) i perestroit' (ponovno, na novi nain ustrojiti). Vano je

napomenuti i kako autorica prve dvije konfiguracije smatra gravitacijskim sreditima

itave semantike mree prefiksa pere- te je stoga uz njih vezano vie razliitih

podznaenja, dok ostale konfiguracije ine periferiju iste mree. Uz treu

konfiguraciju, koja je takoer izravno izvedena iz prve, ali sada reduplicira

jezik prostor i konceptualizacija

Documents