2009...2011/11/22 · su na takozvane meditativne prakse (zen-budizam i yoga-vježbe), koje vode k...

živo vreloliturgijsko-pastoralni list

od 4. do 31. listopada 2009.

Hrvatski institut za liturgijski pastoral pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji • god. XXVI. • cijena: 13 kn10102009

od 4. do 31. listopada 2009.od 4. do 31. listopada 2009.

Liturgija i mistikaod 4. do 31. listopada 2009.od 4. do 31. listopada 2009.

živo vreloISSN 1331-2170 – UDK 282

WWWWWWWWWWWWWWWživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživoživo

Wživo

Wvre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvrevre

Wvre

Wlo

Wlolo

Wlolo

Wlolo

Wlolo

Wlolo

Wlolo

Wlolo

Wlolo

Wlolo

Wlolo

Wlolo

Wlo

ISSN 1331-2170 – UDK 282

WISSN 1331-2170 – UDK 282

WW2009 10

God. XXVI. (2009.)Liturgijsko-pastoralni list

za promicanje liturgijske obnove

Glavni i odgovorni urednik: Ante Crnčević

Uredničko vijeće:Petar Bašić, Ante Crnčević,

Ivan Ćurić, msgr. Ivan Šaško,msgr. Antun Škvorčević,

Ivica Žižić

Predsjednik uredničkog vijeća:msgr. Antun Škvorčević

Uredništvo:Ante Crnčević, Ivan Andrić,

Gabrijela Miličević

Gra� čka priprema:Tomislav Košćak

Izdavač i nakladnik:Hrvatski institut za liturgijski pastoralpri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji

Kaptol 2610000 ZAGREB

Telefon: 01 3097 117Faks: 01 3097 118

e-mail: [email protected]

Tisak:Gra� ka Markulin, Lukavec

urednikova riječ 1 Liturgijska mistika

naša tema: liturgija i mistika 2 Temeljne odrednice mistike

i mističnog iskustva, J. Mamić

Od mistike do Otajstva, I. Žižić

Liturgija i mistični život Crkve, A. Crnčević

otajstvo i zbilja 20Biblijska razmišljanja:I. Raguž, I. Šaško, Ž. Tanjić, S. Slišković,

Dvadeset i sedma nedjelja kroz godinu

Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu

Dvadeset i deveta nedjelja kroz godinu

Trideseta nedjelja kroz godinu

symbolon 36 Liturgijsko posuđe i kriteriji

liturgijske estetike, A. Crnčević

u duhu i istini 38 Glazbeni prilog:

Otpjevni psalmi za 28. i 29. nedjelju kroz godinu

trenutak: pisma čitatelja 40 Uporaba zvona u slavlju euharistije

POSEBNA

P ON U DA • TRI KNJIGE •

180 kn

UREDNIKOVA RIJEČ

1

ŽIVO VRELO 10-2009

G Liturgijska mistika

Govoriti o zajedništvu i prožetosti mistike i liturgije može se, u prvi mah, činiti krivim korakom bijega u nepotrebnu i nejasnu ‘spiri-tualizaciju’ liturgije ili pak u degradiranje mističnoga na obredno

iskustvo. Ipak, dubljom analizom bîti liturgije i vlastitosti mistike otkri-va se da liturgija svoj vrhunac doseže kroz iskustvo koje povijest duhov-nosti naziva »mističnim iskustvom« te da mistika svoj najdublji temelj i mjesto svoje zbiljnosti nalazi u liturgiji. Razlog takve međusobne upuće-nosti liturgije i mistike jest zajednička usredištenost na Otajstvo. Litur-gija kao obredno-simbolički čin pruža zbilju Otajstva spasenja, a misti-ka teži k poniranju u Otajstvo Boga. Kristova utjelovljenost u svijet i u život Crkve oblikuju liturgiju kao »mjesto« susreta s Bogom, kao Dar u koji kršćanin ponire da bi istinski iskusio Boga i tako živio mističnu di-menziju vjere.

Suvremenost, ‘razvedenost’ i mnogoznačnost pojma mistika, ali i njezina različita usmjerenja kroz povijest duhovnosti, uvelike su zastr-li jasnoću kršćanskoga mističnog iskustva. Zato se pod pojmom mistič-noga danas ponajprije misli na izvanredno i posebno, i to pod vidom ‘fenomenā’ koji ostaju neobjašnjivi. S druge strane, u novije se vrijeme zamjećuje i obrnuti proces koji ‘mistično’ vidi posvuda, pa se svako du-hovno iskustvo naziva mističnim. U tim okolnostima nije lako pružiti jasnu sliku kršćanske mistike i mističnoga iskustva pa i smještanje mi-stičnoga u okvir liturgije Crkve nosi opasnost stavljanja mistike pod još jednu zavjesu, onu obredno-simboličku. Valja reći da je mistici potreb-na liturgija kako bi mistično bilo zbiljsko i iskustveno, u dodirnosti s Otajstvom, te da je liturgiji potrebna mistika kako se obredno ne bi oka-menilo u površnosti ljudskoga kultnog čina. Otajstvena (misterijska) di-menzija liturgije definira liturgiju u njezinoj biti.

Prilozi sabrani u ovome broju Živog vrela pokušaj su rasvjetljavanja li-turgije kroz govor mistike te, istovremeno, pokušaj razumijevanja i življe-nja mistike iz obrednoga govora liturgije. Liturgijska mistika najčišći je i najcjelovitiji doživljaj Boga jer polazi od njegove zbiljnosti u otajstvu i teži k prožimanju čovjeka i njegova života slavljenim otajstvom.

Urednik

NAŠA TEMA

2

Liturgija i mistika

SŠto razumijemo kad kažemo mistika, iskustvo, kršćansko iskustvo, mistično iskustvo? Pojam mistika ima u sebi značenje preobrazbe-ne snage Božje ljubavi (sjedinjenje s Bogom), ali i značenje iskustva

nutarnje transcendencije koja ne mora imati religiozni smisao. Nije svaka religija mistična, niti je svaka mistika religiozna. S obzirom na tu crtu reli-gioznoga, osnovnu dilemu predstavljaju svakako istočne politeističke re-ligije: nazivamo ih i njima se bavimo kao religijama, a temeljno je pitanje jesu li one religije. Takvo pitanje posebno je zaoštreno na Zapadu u odno-su na takozvane meditativne prakse (Zen-budizam i Yoga-vježbe), koje vode k stanju duha nazivanom ‘nirvana’, odnosno k prosvjetljenju, što se nerijetko u širokoj religioznoj kulturi danas svrstava u religiozno mistič-no područje. Vrijedilo bi s više pozornosti posvetiti se istraživanju ove du-biozne religiozne crte nazivane »nutarnja transcendencija«, koja u nekim polureligioznim kulturološkim krugovima danas slovi kao vrijednost ko-joj se pridaje mistično značenje.

Razložnost istraživanja mistike danasUz ova dva temeljna i aktualna pojma (objektivna preobrazbenost i isku-stvo nutarnje transcendencije), prisutna u našem znanstvenom i kultu-rološkom podneblju, nalazimo i druge pojmove koji postaju sve aktual-niji, istina, povezani s konfuznim razumijevanjem i korištenjem pojma mistike. Govori se gotovo uobičajeno o »mistici filozofije«, o »mistici umjetnosti«, o »mistici politike«, o »mistici športa« itd. Teološko i krš-ćansko shvaćanje mistike svakako je najdublje moguće objektivno isku-stvo Boga i njegovog otajstva, ničim od nas aktivno prouzročeno – ia-ko ono ne isključuje ni biblijsku (riječ) niti liturgijsku (znak) medijaciju – i samo Božjim sebedarnim zahvatom ostvareno. Ako je, dakle, misti-ka dubinsko darovano vjerničko iskustvo Boga i ako se, s druge strane, pod mistikom shvaća svaka druga transcendencija, ili ako u nekom tre-ćem slučaju mistika jest i filozofija, umjetnost, sport i politika, odnosno barem nekakav transcendirajući oblik iskustva ovih stvarnosti, onda to znači da se polazi od pretpostavke da u svemu tome ima nešto zajednič-ko. Istovremeno, čini se, da na temelju fenomenoloških pojava i zapaža-nja, smijemo u svim poimanjima zamijetiti jedan tajanstveni korijen ko-ji je zajednički svim duhovno-religijskim stremljenjima. Mogli bismo ga, možda, uvjetno nazvati Tajnom: to je ono skriveno, transcendentno, što je nutarnjim duhovnim procesom postalo ‘dostupno’ u okvirima religij-skih ili metafizičkih medijacija. U tom smislu možda bi se moglo govoriti o mističnom u raznim sustavima, vrijednostima i iskustvima. Ipak držim,

Važno uporište razložno-sti proučavanja mistično-

ga danas jest u samome »biti kršćanin«: polazeći od činjenice da smo svi, kao kršćani, preporođeni

»vodom i Duhom Sve-tim« (sakrament krštenja)

i stoga suobličeni slici Sina Božjega (preobraz-benost), znademo da je

u nama posve novi život kojega nismo ni stvorili

ni zaslužili (darovanost). U tom je smislu svatko

od nas kršćana »mistik« (nastanjeni smo živim Misterijem i u dodiru

smo s Misterijem) i stalo nam je da upoznamo

i vjernički živimo taj otaj-stveni dio vlastitoga

života, tj. ono božansko i naj dublje u nama.

Temeljne odrednice mistike i mističnog iskustvaKršćanin pred izazovima raznorodnosti mističnoga

Jakov Mamić

3

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo102009200910200910

ukoliko je riječ o nekom obliku vjere u neosob-no tajanstveno biće ili u meta-naravno, da naša prosudba može biti bliže stvarnosti ako sva ta iskustva i njihovu pojavnost nazovemo jedno-stavno misticizmom, a za kršćansko iskustvo u kojemu se događa sjedinjenje po darovanoj lju-bavi (teologalnoj), da zadržimo pojam ‘mistič-no’. Ipak, možda je najobjektivnije reći da je po-jam na uporabnoj razini doista višeznačan.

Različiti su faktori koje uočavamo kao ra-zlog sadašnjem zanimanju za mistiku, naravno u njezinim različitim oblicima i očitovanjima. Navodimo najvažnije: prije svega, obnova egze-getskih, patrističkih i liturgijskih studija; zatim, kritička izdanja djela velikih mistika i drugih izvora; promjena u odnosima mistike-savršeno-sti-ljubavi; utjecaj istočnjačkih tehnika u medi-taciji; prodor humanističkih znanosti te njihov kritički i interpretativni doprinos; i na koncu, ispražnjenost civilizacije od dubinskih duhovnih čovjekovih slojeva. Stoga nas ne čudi da ova re-ligijsko-kulturološko-misaona stvarnost našega

»sada« iziskuje pojačano proučavanje ove stvar-nosti. Ovomu valja dodati činjenicu da ta ista ra-zložnost dobiva na još većoj težini iz perspekti-

ve povijesno-teološko-duhovnog zanimanja. Riječ je, naime, o jednom od najranijih teo-loških područja koja trajno zaokupljaju po-zornost Crkve, ukoliko ona proučava svoj polog i svoj život: počevši od prouke Pavlo-vih poslanica (s obzirom na njegovo isku-stvo otajstva Krista), preko otačkih vre-mena s posebno jakim naglaskom u V.-VI. stoljeću (Pseudo-Dionizije), da bi se njo-me bavili najvrsniji umovi Crkve (Toma i Bonaventura te glasovita Renanska škola). Teološki sustavniji pristup proučavanju mistike kao iskustva i puta teološke spo-znaje te o mjestu mističnoga u životu vje-

re ponudit će karmelski autori XVI. stolje-ća (osobito Terezija Avilska i Ivan od Križa,

a kasnije i Mala Terezija). Ovakav ozbiljan pri-stup i zanimanje trajat će do naših dana (Rah-ner i Von Balthasar). Osim ovoga povijesno-te-ološkog razloga, potrebu teološkog bavljenja mističnom stvarnošću nalazimo u samoj na-ravi kršćanskoga života, a osobito iz razumije-vanja liturgije kao događanja spasenja: sve što teologiju zanima ne izlazi iz okvira iskustva vje-re, ukoliko vjera i nije drugo nego odnos u ko-jemu se događa novost objave na razini vjer-ničke eklezijalne (komunitarne) ili pojedinačne (osobne) egzistencije. Ako je doista Bog čovje-ku vjerniku i Crkvi otvoren upravo kroz ovakvo iskustvo-odnos, onda smijemo reći da je mi-stika stvarna mogućnost svakoga autentičnog vjerničkog življenja odnosa s Bogom. U misti-ci prosvijetljena i življena vjera doseže vrlo vi-soke egzistencijalne oblike i izraze. Ona je, kao iskustvo, prisutna tijekom cijelog procesa Obja-ve i povijesti Crkve. Mnoštvo je svjedočanstava u prilog ovoj tezi. Sadržaj i oblici tih iskustava prenijeti su nam u evanđeoskim izvorima kao i drugim literarnim svjedočenjima. Na taj način možemo ući u dodir s tim oblikom milosti i bo-žanske prisutnosti, kao i s posebnim duhovnim odjecima što ih ona stvara u misticima. Ona da-kle nije neki sporadični fenomen ili neka ‘pri-raslica’ kršćanskom životu. Naprotiv, riječ je o




a kasnije i Mala Terezija). Ovakav ozbiljan pri-stup i zanimanje trajat će do naših dana (Rah-ner i Von Balthasar). Osim ovoga povijesno-te-ološkog razloga, potrebu teološkog bavljenja




a kasnije i Mala Terezija). Ovakav ozbiljan pri-stup i zanimanje trajat će do naših dana (Rah-ner i Von Balthasar). Osim ovoga povijesno-te-

Mistika ne predstavlja izvanrednost duhovnoga života. Ona je istinitost života u spoznaji i zajedništvu s Bogom.

NAŠA TEMA

4

Liturgija i mistika

neprekinutom zbivanju u povijesti Crkve, u do-sljednosti s izvorima objave i kroz utkanost u najintenzivniji život Crkve.

Ne manje važno uporište razložnosti prou-čavanja mističnoga danas jest u samome »biti kršćanin«: polazeći od činjenice da smo svi, kao kršćani, preporođeni »vodom i Duhom Svetim« (liturgijski, dakle, sakramentalno) i stoga suo-bličeni slici Sina Božjega (preobrazbenost), zna-demo da je u nama posve novi život kojega ni-smo ni stvorili ni zaslužili (darovanost). U tom smislu svatko od nas kršćana jest »mistik« (na-stanjeni smo živim Misterijem i u dodiru smo s Misterijem) i stalo nam je da upoznamo i vjer-nički živimo taj otajstveni dio vlastitog života, tj. ono božansko i najdublje u nama. U konač-nici, svedimo na dva temeljna teološka razloga motive zbog kojih se ovim pitanjem baviti da-nas: prvo, egzistencijalna potreba da upozna-mo Tajnu koja nas kršćanski obuhvaća; drugo, potreba da steknemo teološke kriterije koji će nam pomoći razlučiti zbivanja u nama i u drugi-ma oko nas. Aktualnost ove stvarnosti traži teo-lošku refleksiju s obzirom na njezin odnos s po-logom vjere i s kršćanskim životom kao takvim, ali i njezinu određenost u odnosu na sve što se danas predstavlja kao mistika.

Kršćansko-povijesnarazumijevanja mističnogaDa bismo cjelovito razumjeli pojam mistike, po-trebno je temeljito istražiti kako je on nastajao i u kojim je sve oblicima korišten kroz povijest. Isto tako trebalo bi istražiti i one sadržaje ko-je su mu pridavali krš ćansko iskustvo i teologi-ja. Jasno nam je da je helenistički korijen ovoga pojma važan, ali je sa stajališta teološkoga pri-stupa posve razumljivo da se sve ne može pre-pustiti etimologiji, povijesti religija ili pukom teorijskom pojašnjenju pojmova. Potrebno je, naime, uvažiti upravo ovu crtu iskustvene razi-ne i posebno teološke spoznaje da bi se uočilo stvarno bogatstvo pojma. U tom smislu »misti-ka«, »misterij«, »mistik«, »mističan« označa-vaju Božju komunikaciju čovjeku te po ljubavi ostvareni oblik čovjekovog uvođenja u razumi-jevanje Božjih nauma.

Helenističko-biblijski pojam mysterion upo-trebljava i sv. Pavao, ali s posve drukčijim zna-čenjem od helenističkoga. Mysterion kod Pavla ili općenito u Novom Zavjetu jest otajstvo Bož-je. »Mysterion« je tajna Kristova. Istovreme-no ta tajna jest i spasenje ili ekonomija spase-nja. Dok je u religijama ‘mysterion’ put za dodir, kod Pavla je on zbivanje – događanje spasenja. U konačnici: kad Pavao rabi pojam ‘mysterion’, osobito u njegovu teološki razrađenom obliku, onda je to otajstvo Krista.

Uporaba pojma ‘mysterion’ kod crkvenih otaca stoji na tragu Svetog pisma te označava Otajstvo Kristovo, ali i spasenje. Osobito će se upotrebljavati kod otaca pojam u značenju »taj-ne«. Latinski oci taj će izraz (misterium) pre-vesti riječju sacramentum. Zato će sakramen-talna duhovnost biti prvenstveno mistična duhovnost: preoblikovno djelovanje Duha Sve-toga kroz tajnu-sakrament.

Iako je pojam mistike ušao u kršćanstvo iz helenističkoga kulturnog svijeta (myo – zatvo-riti usta i oči, nevidjeti; mystérion – zatvorena, nedostupna stvarnost), ipak postoji velika razli-ka u poimanju i razumijevanju te stvarnosti u kršćanstvu i u drugim duhovnim i religijskim pravcima. Već smo dijelom rekli kako je u svim ne-monoteističkim religijama božanstvo daleko

Božja riječ i sakramenti jesu »oči« mističnoga gledanja Boga. (M. Chagall, 1912.)

5

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo102009200910200910od čovjeka, jedva metafizički dokučivo i uvijek impersonalno, a može ga se ‘iskustveno dodir-nuti’ kroz obredno-magijske sadržaje i medija-cije. Za monoteističke biblijski utemeljene reli-gije (židovstvo i islam), Bog je povijesni Bog i upravo je ta povijest, pretočena u otajstvo kao događaj, pravo mjesto i medijacija susreta s nji-me. U kršćanstvu je, osim ove povijesne dimen-zije i medijacije, posebno istaknuta personal-na crta komunikacije i susreta: osobnost Boga i osobnost čovjeka, a razina komunikacije među njima je ‘sjedinjenje’. Liturgijsko-sakramentalno razumijevanje. U litur-gijsko-sakramentalnome pristupu pojam mi-stično najprije se primjenjuje na euharistiju koju oci nazivaju pascha mistica. »Pascha« je vazam, mistični vazam, mistična žrtva, mistično tijelo, euharistija, mistično jelo. Nakon njegove primjene na euharistiju, ovaj pojam prelazi na krštenje, a potom i na druge sakramente. Smi-sao liturgijskoga mističnog pojma je opet isti: odnos s Kristom ili sam Isus Krist koji je mistič-no skriven u tom sakramentalnom događanju. Mistično skriven, doista znači realno prisutan u tajnovitom smislu tajnovitog događanja.

I Katekizam Katoličke Crkve mistično isku-stvo stavlja u bitni odnos sa sakramentalnom participacijom milosti. Upravo snagom ovoga pristupa smijemo već sada kazati da pojam »mi-stike« u kršćanskom teološkom izričaju označa-va otajstveno zajedništvo kršćanina s Bogom.

Ovo zajedništvo rađa jednu specifičnu spo-znaju Boga. Upravo ta specifična spoznaja Bo-ga i jest bitna značajka kršćanske mistike: mistik ima, dakle, intimnu, duboku, sveobu-hvatnu, darovanu spoznaju božanske Tajne. On razumije smisao misterija. On razumije smisao Božje transcendencije i njegova spozna-ja nikla je iz dodira: ona se rodila u cjelovitom osobnom susretu. Točno je da svaka spoznaja, pa i mistična, ostaje prekrivena zastorom vje-re. Ali kod mistikā je riječ o vjeri koju je rodio i osvjetljuje susret.Duhovno-kontemplativno značenje. U ovome pri-stupu pojam mistika najviše je oblikovao zna-čajniji pisac naše problematike, Pseudo-Dionizi-je, iako ga nalazimo već kod Origena: ‘mysterion’

označava Krista kao našega vodiča u kontempla-ciji, koja je mistična i neizreciva. Duhovno-kon-templativno značenje ide za tim da pokaže kako mistično pripada ne samo ‘skrivenim stvarnosti-ma’, nego iznad svega stvarnosti ‘vrhunaravnog reda’. Zato će njegovo konkretno kršćansko zna-čenje u našem duhovnom životu biti: milost u du-ši. Uvijek valja gledati taj dubinski zahvat milosti Božje, jer je narav ne može proizvesti: ona je naj-dublja božanska finoća koja preoblikuje i mode-lira čovjeka, a ostaje nam kao nedokučiva tajna. Osim ovoga otajstvenog značenja, većina autora smatra da se u tom ‘tehničkom’ pojmu kontem-placije krije također viši stupanj duhovnog živo-ta koji se naziva kontemplativnim, motrilačkim, molitveno sjedinjujućim.

Kontemplacija nije plod našega djelovanja ili uobi-čajenog razvoja milosti, nego je dar. Ona je Bo žje nagnuće nad čovjeka kroz koje Bog čovjeka zahvaća.

Termin theoria (kontemplacija) znači obje-dinjeno gledanje: jednim mahom vidjeti, ta-ko dubinski zreti da ga proničemo, vidjeti du-boko i sveobuhvatno, vidjeti cjelinu bića, dakle, iskustveno. Naravno, ovdje je riječ o objedinje-nom gledanju otajstva. Riječ je o pojmu kon-templativnoga života, o posebnome jedinstvu s Bogom. Već smo natuknuli kako karmelska duhovna škola uči da ovakav oblik sjedinjenja s Bogom ne nalazimo u redovitom stanju milo-sti, što znači da on nije svojstven svakoj milosti ili svakom stanju milosti, nego posebnom, kon-templativnom. Kontemplacija je dar na dar. Nije proizvod ni našega djelovanja niti uobičaje-nog razvoja milosti, nego je dar više: ona je Bož-je nagnuće nad čovjeka kroz koje Bog, zbog svo-je silne i božanske prisutnosti, čovjeka zahvaća i čovjeku se komunicira. To je kao što plamen zahvaća goruću stvarnost te i ona sama, zahva-ćena, postaje i proizvodi plamen. Zato je kon-templacija dubinsko duhovno iskustvo: isku-stvo proizvedeno i nabijeno Duhom Svetim na razini ljudskoga duha.

U redovnom pak razvoju milosti u nama, milost djeluje tako da potiče i rađa našu surad-nju s Bogom putem nadisaja Duha Svetoga, i to

NAŠA TEMA

6

Liturgija i mistika

je redoviti put izgrađivanja našega duhovnog ži-vota. Upravo to osluškivanje nadisaja znači bi-ti u milosti. Milost tada rađa pozitivnim činima volje, a ovi nas angažiraju u našim aktivnosti-ma i tako se duhovno obogaćujemo, izrastamo u duhovni lik sukladan nadisajima Duha.

Međutim, kod mistične milosti to nije pro-ces. Bog djeluje mimo naravnih sposobnosti i Božje djelovanje posve nadilazi naravne spo-sobnosti. Njegovo je djelovanje po milosti ne-posredno i aktivira dušu. Aktivnost duše ogra-ničava se na primanje onoga što Bog daje. Donedavno se o mističnom stanju duše govo-rilo kao o stanju čiste pasivnosti. Međutim, iz analize duševno-duhovnih aktivnosti pri susre-tu s darom kontemplacije ili sjedinjenja, blizu smo nešto cjelovitijem razumijevanju ‘pasivno-sti’: duša je pasivna s obzirom na izvor sjedinju-juće milosti, ali nije pasivna s obzirom na njezin učinak. Ona je mjesto zbivanja preobrazbe. Ona nudi ‘kisik’ za ‘izgaranje’ i preobrazbu bića po-put drveta koje postaje vatra. Ona je u tom smi-slu vrlo aktivna.

Odnos mističnoga i misterija u kršćanstvuRecimo odmah na početku govora o ovom isku-stvu da mistična milost sa sobom nosi i razluči-vanje, dakle neki početak refleksije, s ciljem da ju provjere i usmjere u skladu sa sadržajima vje-re i zahtjevima iskustva kršćanskog života. Tu re-fleksiju stvaraju sami mistici, ili odgovorne oso-be oko njih. Što se tiče dosega teologije u ovom pitanju, treba jasno istaći da teologija može ra-zlučivati i obrazlagati mistične milosti, ali ih ona ne može stvarati niti zamijeniti. Mistična milost je djelo Duha Svetoga, a ima eklezijalno i osob-no životno značenje, te se isključivo znanstve-nim putem ne može rekonstruirati. Upravo sto-ga nezaobilazno je neposredno nadahnjivanje na izvornim mističnim tekstovima i to u njiho-vom osobnom i zajedničarskom okusu. U njiho-vom vlastitom opisnom i simboličkom jeziku.I ne zadovoljiti se samo komentarima o mistici.

Iskustvo treba proučavati kao središnje mje-sto antropološke i teološke kršćaninove stvarno-sti. Naime, u samoj naravi vjere jaka je potreba religioznog iskustva kao eminentnog pokazate-

lja života vjere. Danas je to još više pojačano s obzirom na određene pravce razvoja duhovnog života pojedinca i crkvenih skupina, a očituje se kroz razne oblike djelovanja vrhunaravnoga: bi-lo da se radi o iskustvu Duha Svetoga kroz je-zike (glosolalije), bilo kroz ozdravljenja (u što ubrajamo i hagioterapiju) ili kroz nutarnje us-hite i vanjske uvjetno rečeno »mistične fenome-ne« (počivanje u Duhu, ekstaze itd.). To isku-stvo velika je značajka ne samo karizmatskoga suvremenog kretanja, nego i cijeloga jednog pravca razvoja duhovnog života unutar kršćan-stva u kojemu ta dimenzija postaje okosnicom i kriterijem autentičnosti. Ta stvarnost aktualno-sti iskustva te problem spoznaje njegovog izvo-ra i sadržaja temeljni su razlozi da se nad njim malo zaustavimo na teološko-duhovnoj razini. A kako je riječ o iskustvu u kontekstu mistično-ga, valja pojasniti njihov suodnos i nastojati da-ti valjan odgovor na pitanje o objektivnoj naravi kršćanskog mističnoga iskustva.

Narav iskustvaDanas je pojam »iskustvo« postao uobičajen u duhovnosti, a još više u mističnoj teologiji. Slo-ženost i raznolikost njegove primjene zahtijeva uočavanje različitih razina njegovoga značenja jer sve one ulaze po neposrednom ili posrednom načinu u kategoriju mističnoga. Stoga je dobro u tom razlučivanju voditi brigu prvenstveno o sli-jedeća njegova četiri temeljna oblika ili razine: ljudsko, religiozno, kršćansko, mistično.

7

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo102009200910200910»Iskustvo«, pripominje A. Guerra, »s onu

stranu različitih etimologija, koje zadržavaju svoju valjanost, ima svoje prvo značenje o ko-jemu valja voditi računa pri svakom daljnjem istraživanju: označava ljudski život sa svim po-ukama koje dolaze iz njegovog ostvarenja.« Pro-matrajući, dakle, ovu životnu stvarnost ljudsko-ga bića, otkrivamo ono što iskustvo u sebi jest. Dolazimo naime do spoznaje da istinsko isku-stvo nije nešto samo subjektivno. Riječ je o otva-ranju jednoj izvanjskoj stvarnosti. Iskustvo se ne rađa nego od objekta koji se predstavlja na-šoj osjetljivosti na različitim područjima (onom iz umjetnosti, rekreacije, politike, religije itd.), i to s onim nabojem privlačnosti koji je sposoban pokrenuti čitav niz osobnih poticaja… Ali snaga i privlačnost objekta nisu dostatni. Osim objekta uključene su i situacija, osoba, kultura… Da bi si-la objekta uspjela privući, nužno je da ga subjekt životno uvede u sebe. U protivnom ne možemo govoriti o iskustvu. To je očevidno, na primjer, u odnosu na estetsko iskustvo. Da bi se imalo ta-kvo iskustvo, nije dovoljno dovesti osobu pred neko umjetničko djelo. Nužna je prihvaćajna sposobnost pomoću koje će osoba dosegnuti lje-potu objekta pred kojim se nalazi.

Kao plod i mjesto osobnoga susreta, isku-stvo se suprotstavlja svakoj apstraktnoj spozna-ji, a ne može se izjednačiti ni s univerzalnom spoznajom niti je plod deduktivnoga spoznaj-nog procesa. Ono je osobna i neposredna spo-znaja pojedinačnih i konkretnih stvari. »Svijest životnih odnosa s drugim osobama, s Bogom, oblikuje srce iskustva.« (J. Mouroux) Ono će biti razoreno ako ga lišimo njegovih bitnih di-menzija: objektivnosti i subjektivnosti. Empi-rizam će ga tumačiti kao čistu emociju ili pa-sivni osjećaj osobe koji je izazvan od stvari. U imanentizmu, u kojemu autonomni subjekt sve regulira, ne vodeći računa o višim objektivnim instancama, ono će, kao mogućnost kvalitetno drugačije spoznaje, biti ignorirano. Mi držimo da je ono osobni cjeloviti i dinamički čin čovje-ka. U iskustvu osoba cjelovito djeluje: pasivna je i aktivna istovremeno. Postoji jedna pasivna pasivnost koja se ograničava na to da podno-si stvarnost i podliježe njezinom utjecaju. Ova-

kav oblik ne smatramo autentičnim iskustvom jer ono nije pasiviziranje osobe. Ono je u sebi bitno kreativno. Postoji naime i trpna (pasivna) ili prijamna (receptivna) aktivnost, kada osoba stvarnost i vanjski utjecaj prihvaća i čini svojim, unoseći ih u ozračje vlastitog života.

Stoga će autentično iskustvo nastajati u do-diru osobe sa svijetom, s drugim osobama i s Bogom. I da bismo mogli govoriti o istinskom osobnom iskustvu, neophodno je da osoba ima svijest o tom odnosu. Bez svijesti iskustvo nije moguće, u biti i ne postoji. Stoga, slijedeći Mo-urouxa, možemo kazati da je iskustvo svijest o životnim odnosima s drugim osobama i s Bo-gom. U tom slučaju imamo najveći oblik isku-stva, tj. zajedništvo kada ulazimo u neposredni i životni odnos s drugim osobama. Međuljudski odnos jest najviši oblik ljudskog iskustva.

Bitna značajka mističnoga iskustvaRazvoj mistične problematike te odnos mistič-noga s misterijem, kao otajstvom vjere, i isku-stvom kao jedinim i univerzalnim mjestom mističnoga, čini okosnicu kršćanskoga prou-čavanja mističnog iskustva. Predmet sustavne prouke ove tematike nije detaljno istraživanje naravi i razvoja mističnoga kroz povijest, koli-ko proučavanje odnosa unutar samoga mistič-nog. Iskustvo kao temeljna antropološko-teo-loška značajka kršćanske mistike nužno nosi konotaciju cjelovitoga oblika spoznaje. Upra-vo zbog toga važno ga je ispravno razumjeti i te-ološki vrjednovati. Riječ je o percepciji putem integralnog susreta. Ova se percepcija ne može poistovjetiti isključivo s intelektualnom spozna-jom. Iskustvena percepcija, jer je cjelovita i ne-posredna, ne treba druge medijacije osim pri-sutnosti subjekta: ona je neposredni prodor u srž. Zato je možemo pridati onome što naziva-mo mističnom spoznajom. Drugi oblici spozna-ja uvijek su medijativni i djelomični. Time ni-kako ne želimo kazati kako je ta neposrednost temelj mistične spoznaje. Ona je antropološ-ki uvjet mogućnosti mistične spoznaje u odno-su na subjekt iskustva, a mistična spoznaja, kao takva, nikako ne ovisi o toj kvaliteti. Riječ je o darovanoj, a ne o iznuđenoj spoznaji. Mistično

Mistično zajedništvo sv. Katarine s Kristom u duhovnostii umjetnosti predstavlja se kao »zaruke s Kristom«.

NAŠA TEMA

8

Liturgija i mistika

će iskustvo, stoga, biti poklonjeno (teološki, uli-veno): duša je sva pokretana Duhom Svetim, a ne temeljem svojih moći (razuma-spoznaje, vo-lje-htijenja i pamćenja-reminiscencije). Riječ je o iskustvu prisutnog i beskonačnog Boga što ga je zahvat Duha Svetoga u duši ostvario kao sje-dinjenje. Kad ovo kažemo, mislimo da je nemo-guće imati iskustvo Boga izvan reda milosti, a u mističnom iskustvu valja dodati i element pa-sivnosti ljudskog subjekta, barem u izvorištu mističnog iskustva, tako da Bog postaje glav-ni djelatnik sveukupnog zbivanja po kojemu se događa čovjekovo pobožanstvenjenje.

drugih srodnih iskustava isključivo po toj kva-lifikaciji jer ona je svojstvo svakog intenzivnog iskustva, premda njegov predmet i ne bio tran-scendentnog značenja. Želimo li da mistika, u smislu iskustvene stvarnosti, apstrahirajući od mistične teologije koja proučava objektivni mi-stični problem unutar kategorija i stvarnosti kršćanskog nauka, i dalje znači nešto vjerodo-stojno, moramo njezinu posebnost postaviti na razinu svijesti i darovanosti božanskih osoba: pojavak svjesnoga zajedništva u njegovim on-tološkim elementima dara, prisutnosti i odgo-varajuće aktivnosti. Jasno je da imamo u vidu kršćansku ontološku stvarnost, nama dostupnu prvenstveno kroz liturgijsku medijaciju ‘komu-nije’, i teologalno iskustvo. Zato Ivan od Kri-ža objavljene istine vjere i Božja otajstva naziva »očima«: jer kršćanin osjeća da su ti misteriji i te objavljene istine lice Ljubljenoga Krista koje ga stalno gledaju i po kojima vjernik vidi. Nije, dakle, primarno zamijetiti kako kršćanin motri otajstva kao neke događaje povijesti ili sažetke vjerničkoga pologa, nego odgoj za slavlje otaj-stva koje postaje susret s Bogom u otajstvima (kao realnim i djelotvornim povijesno spasenj-skim mjestima i oblicima Božje nazočnosti). Kad je riječ o nepatvorenom mističnom iskustvu, on-da je svakako riječ o sintezi cjelokupnoga kr-šćanskog života kao osobnog i komunitarnog vjerničkog odnosa s Bogom kroz misterij. Neza-obilazna je, dakle, medijacija riječi i liturgijskog znaka. Istovremeno imajući u vidu težinu »svje-snosti zajedništva« u mističnom iskustvu, čini nam se da će teološko-duhovno razmišljanje o kršćanskoj mistici temeljno težište svakako mo-rati imati u refleksivno-iskustvenoj analizi cjelo-kupnog zbivanja. Takav pristup posve odgovara naravi djelatne milosti (prouka darovanoga), a isto tako odgovara cjelovitom stavu i pozornosti mistika kao osobe i kao vjernika (prouka subjek-ta darovanoga). U tom smislu valja razumjeti za-ključak R. Dalbieza kad kaže: »Cjelovito tuma-čenje mističnog iskustva bit će teološko, ili neće biti nikakvo«, ili pak Knowelsa: »Bilo bi doista žalosno da kršćanska teologija, nakon dvije tisu-će godina, nije u stanju inkorporirati u sebe naj-uzvišenija stanja života milosti.«

Na temelju onoga što smo rekli o antropo-loškoj naravi iskustva, s napomenom da zadrža-va bitne konotacije i u religioznom i duhovnom iskustvu s naglašenom prisutnošću »svetoga«, naziremo značajke mističnog iskustva. Ono je događanje u kojemu čovjek vjernik ima svijest da ulazi u posvemašnju novost po jednome zovu i ide u neposredni dodir (bez slike i bez razma-tranja, ali ne bez svjetla) u susret s nedostupnim Bogom. Važna je ova svijest ulaska na temelju dubinskog zova. Nema sile koja se ovom zovu može oprijeti: on zahvaća, uvodi i mijenja. To je neposredni dodir, zov u nepojmljivu blizinu. A kako se sve događa na razini Duha Svetoga i du-ha čovjekovoga, događa se dodir. Znači, nema predodžbe i vlastite slike o Bogu. Nema ni raz-mišljanja ni razmatranja, ali osoba nije bez svje-tla. To svjetlo jest onaj zov koji može biti vjera ili ljubav. Svakako, na vrhuncu toga dodira samo je ljubav jer je takvo preobražajno stanje u ko-jemu gotovo da vjera iščezava. Tada djeluje sa-mo ljubav i ništa više. Analizirajući narav toga iskustva autori kažu da se stječe iskustvena per-cepcija Boga. Znači iskustveno shvaćanje Boga. Zato će ga mistici jednostavno nazvati »sve«.

Iako je u povijesti proučavanja mističnog iskustva kategorija neposrednosti imala deter-minirajuću težinu u razvrstavanju iskustava, da-nas ne želimo razlikovati mistično iskustvo od

Mistično iskustvo jest iskustvena percepcija Boga, spoznaja i shvaćanje Boga kroz iskustvo. Zato će ga mistici jednostavno nazvati – »sve«.

9


OOdnos između liturgije i mistike na prvi pogled izgleda u se-bi podijeljen, štoviše, suprotstavljen. Dok mistika teži prema nutrini, odvajajući odnos s Bogom od bilo koje vrste ili forme

izvanjskog posredovanja, liturgija zadržava duhovnu svezu odnosā vezujući ih čvrsto uz obredne geste i riječi, simbole i slike. I dok se mistika čini »izvanrednom« formom duhovnosti, liturgija se smatra »uobičajenom« praksom vjere. Tako posebnost mističnog poniranja u iskustvo svetoga biva obilježena ‘isključivanjem’ bilo kojega obli-ka posredništva, a ideal mističnoga iskustva prepoznaje se u idealu lišenosti od svega izvanjskoga. Cilj je, naime, mistike čista i neome-tana nutarnja očevidnost božanskoga do koje se dolazi »izlaskom« iz okvira egzistencije (ek-stazom) po božanskoj inicijativi i ljudskoj otvorenosti tom djelovanju. A učinak je mističnoga iskustva »ispu-njenost božanskim« koje nadvisuje sve riječi i geste, jer u njima ne može ni prebivati niti komunicirati. Poradi toga jedina je ‘gesta’ mi-stičnog iskustva šutnja, a jedini način pristupa mističnom iskustvu onaj individualni. Tako mistika neizravno nalaže paradoksalni obrat: da bi se stvorio prostor susreta s Bogom, valja se odvojiti od drugih; a da bi se moglo istinski komunicirati s Bogom, valja utihnuti sve ri-ječi i otkloniti sve geste. Mistično zrenje, naime, nalazi se onkraj vid-ljivoga, opipljivoga i čujnoga. Ono se očituje kao čisti pokret duhovne žudnje za Bogom, kao iskustvo kojem dostaje samo Bog.

Liturgijska obrednost, naprotiv, obraća se cjelini čovjekove hu-manosti unoseći je u susret s Bogom. Ona slijedi potpuno drukči-ju strategiju koja se događa putem »uključivanja« svih stvarnosti u jedinstveni oblik posredništva. Liturgija tvori prostor susreta s Bo-gom po susretu zajedništva i u snazi riječi i gesta posred kojih pre-poznaje njegovu prisutnost. Liturgijsko iskustvo, dakle, ne poznaje duhovnost bez tijela, spoznaju bez riječi, susret s Bogom bez od-nosa s drugima. Duhovno iskustvo odnosa s Gospodinom liturgija

Od mistike do OtajstvaPolazišta za razumijevanje liturgijskoga temelja mističnog iskustva

Ivica Žižić

Premda se mistika može činiti »izvanrednim«, a

liturgija »redovnim« obli-kom odnosa s Bogom, u stvarnosti, valjalo bi pre-poznati u samoj liturgiji

mističnu izvanrednost jer je ona događaj Otajstva,

nesvediv na bilo koju drugu duhovnu, dogmat-sku ili moralnu instancu krš ćanske vjere. Upravo

s tog gledišta mistika igra ključnu ulogu u otkriću

biti kršćanskoga obreda. Ako je istinito da mistika

bez liturgije ris kira po-stati iluzorni misticizam, podjednako je istinito da

liturgija bez mistike može postati drugotni ili površ-

ni izričaj vjere. Ono što u stvarnosti objedinjuje

mistiku i liturgiju jest dioništvo na Otajstvu.

NAŠA TEMA

10

Liturgija i mistika

ne utvrđuje prekidom sa svim dimenzijama čo-vjekove humanosti, već integracijom, odnosno, sakramentalnom preobrazbom svega u Kristu.

Polazeći od ovih pretpostavki nameće nam se neizbježno pitanje: postoji li oštra suprot-stavljenost liturgije i mistike? Ili, nije li misti-ka »isključiva« ili »alternativna« duhovnost u kojoj nema mjesta za obrednost? U konačni-ci, čuva li liturgija mistiku od pada u »mistici-zam«? I osigurava li mistika liturgiji »duhovni značaj«? Pitanja koja fenomen mistike postav-lja pred liturgiju ne zahtijevaju toliko uspored-bene analize koliko uočavanje dodirnih točaka ili temeljnih odnosa između liturgije i mistike bez kojih bi prva bila zacijelo svedena na ispra-znu površnost, a druga na nestvarni zamišljaj.

Mistika – neiščitani znak vremena?Neosporna je činjenica da u okrilju kršćan-stva, a i izvan njega, mistika nanovo dobiva na važnosti. Dok tradicionalne pobožnosti bilje-že opadanje, a i sama liturgija, pod pritiskom funkcionalnih rješenja, ne uspijeva uvijek ot-krivati svoje temeljno poslanje, mistika se na-metnula kao alternativni oblik duhovnosti u kojoj je osiguran put iznalaska vlastitog jastva. Iako većina teoretičara suvremenih duhovnih kretanja upozoravaju da je taj oblik mistike izrazito antropocentričan, individualan, te da počiva na izvjesnom ‘panteizmu’, mistika kao oblik duhovnosti predstavlja za obredno sre-dište kršćanskoga vjerovanja značajan izazov. Prije svega, duhovno iskustvo ne niječe tijelo već ga integrira u cjelinu. Suvremeni ‘misti-cizam’ prepoznaje u ozbiljenju cjeline princip čovjekove duhovne realizacije. Za razliku od negdašnjeg ideala duhovnosti, koji se asketski povlačio u čistu i sigurnu unutrašnjost, mo-gli bismo ustvrditi da novi tip duhovnosti teži prema uranjanju u »totalitet«, u jedinstvenu preobrazbu putem koje biva otvoren put no-vom pogledu na stvarnost. Ova značajka, na-ravno, nije jedini niti isključivi pokazatelj pre-okreta u traganju za duhovnošću. No, ona je, unatoč mnogim dvoznačnostima, ukazala na

ulogu i način cjelovitog dioništva te vratila svi-jesti i tijelu nezaobilaznu ulogu u posredova-nju duhovnoga, a duhovnome nanovo uzvrati-la iskustvo doticaja sa »svijetom života«.

Potreba za duhovnošću s mističnim licem s jedne strane počiva na potrebi za zacjeljenjem čovjekova jastva i postizanjem ravnoteže du-hovno-tjelesnog jedinstva, narušenog namet-nutim materijalističkim životnim nazorom. Mistika je takorekuć ključ sveopćeg duhovnog prožimanja koje se pojavljuje poput protute-že sveopćoj sekularizaciji. Tako se na krhotina-ma zapadnjačke racionalnosti rađaju novi uvi-di u duhovnu zbiljnost, koji nerijetko uz pomoć istočnjačkih tehnika i učenja pokušavaju stvo-riti alternativne duhovnosti, tj. sintetizirati sve ono što može poslužiti čovjekovoj dobrobiti, a ukloniti sve ono što uzrokuje temeljnu tjesko-bu. Obraćajući se temeljnim oblicima čovjeko-va otvaranja životu i smislu, meditacijske teh-nike kušaju dovesti do jačanja jastva pojedinca i samim time određuju se individualnim nači-nom vjerovanja i subjektivnim viđenjem reli-gioznoga. U tom se okviru pronalazi neobična privlačnost ponude suvremenoga misticizma, ali i neizbježna opasnost pada u iluzornu, tera-peutsku religiju lišenu tradicije i pripadnosti.Obzirom na kršćansku obrednost, iz-gle da da se mistično isku-

Liturgija je vlastito mjesto mističnoga iskustva Boga.

11

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo102009200910200910stvo i općenito novi modeli duhovnosti mimo-ilaze sa sakramentalnim načinom vjerovanja i djelovanja, odnosno, u njemu ne pronalaze svoje mjesto. Jer karizmatsko iskustvo afektiv-noga dioništva na božanskome ne slijedi usta-ljene i definirane oblike, niti se da podvrći in-stitucionalnim obrascima, obrednost kao takva sačinjava nepremostivu zaprjeku na obzoru oz-biljenja mistike. Obredni trenutak zasigurno nije u potpunosti uklonjen, ali biva relativizi-ran u odnosu na individualno iskustvo. Drugim riječima, istinsko iskustvo svetoga valja tražiti ‘izvan’ ili ‘pored’ obredne prakse, unutar potpu-no individualnoga iskustva popraćenog eventu-alnim uputama ‘učitelja’. Taj motiv je nerijetko prisutan u načelu kojim se obrednost odbacuje u ime duhovnosti ili se istoj podvrgava, odno-sno, u još uvijek problematičnom suodnosu iz-među liturgije i duhovnoga života.

Ako bismo s pravom mogli ustvrditi da je duhovno buđenje, obilježeno potragom za mi-stičnim, svojevrsni »znak vremena« pred kojim inteligencija vjere ne može ostati nezainteresi-rana, onda bismo tu tvrdnju mogli primijeni-ti u prvom redu na liturgiju, koja je na neki na-čin ostala pored duhovnih gibanja, a zbog svoje »redovitosti« i nije pobuđivala interes kod tra-žitelja »izvanrednoga«. Riječ je, naime, o još uvijek nedovoljno prepoznatoj »mističnoj« ve-ličini liturgije po kojoj ona nije samo aktualna u suvremenoj duhovnosti, nego joj treba pruži-ti autentični izvor i okvir čuvajući je od pada u iluzorni misticizam.

Mistika i Otajstvo: teološka promišljanjaZanimljivo je primijetiti da je odnos između duhovnosti i liturgije, a potom mistike i obred-nosti, obilježio same početke teološkoga raz-mišljanja o liturgiji. Dovoljno je podsjetiti na raspravu između M. Festugier-a i J. Navate-la glede uloge liturgije u duhovnome životu, a potom i Caselove teologije otajstva da bismo shvatili kako suvremeno otkriće liturgije u veli-koj mjeri počiva na razmatranju mistike u kon-tekstu obreda. Prinos Oda Casela ovoj temati-

ci zacijelo je najznačajniji jer je on u temeljnom teološkom tumačenju liturgije posegnuo ne sa-mo za poredbenom analizom ranokršćanske obrednosti i misterijskih kultova antičke Grč-ke, nego unutar liturgije prepoznao jedinstve-ni »misterijski princip«. Naime, ako je liturgija Otajstvo (Mysterion), tj. sakramentalno uzbi-ljenje Vazmenog Otajstva, dioništvo na liturgiji je mistika, jer vjernik po slavlju Otajstva posta-

je »mistik« (myste). Mistika se dakle ne prepo-znaje u sferi čudotvornih učinaka, ekstatičnih uzleta duše ili tajnih spoznaja, nego u redu oče-vidnosti vjere osvjedočene u okrilju liturgijskih simbola Kristove nazočnosti. Poradi toga litur-gijska mistika nije individualno traganje za sve-tim, nego je učinak sakramentalnoga odnosa u kojega vjernik biva iniciran milosnom zahvaće-nošću u Kristovu smrt i uskrsnuće. Zbog toga mistika u redu liturgije počiva na odnosima ko-ji jamče autentičnost duhovnosti otkane sveza-ma sakramenta. Sva je Caselova misao usredo-točena na reintegraciju liturgije u duhovnost i na iznalaženje autentičnoga liturgijskog isku-stva koje u sebi nosi istinsku veličinu mistike. U tom pogledu, mistika se smješta u red misterij-skoga događaja vjere, a nipošto u red izvanred-nih događaja rezerviranih samo nekima. Stoga ona ne predstavlja dovršeni oblik duhovnosti, nego se zbiva unutar stalnoga inicijacijskog pri-stupa neiscrpnom događaju Otajstva.

Nakana Oda Casela bila je da čitavoj kr-šćanskoj duhovnosti udari liturgijske temelje te da i samu mistiku iščita u redu liturgijskoga iskustva Otajstva. A to znači da na mistiku va-lja gledati u perspektivi Otajstva koje se očitu-je, a ne skriva u redu simbola liturgije. Mistika je zapravo sakramentalno prianjanje pashal-nom događaju koje uključuje simbole i tijelo,

Mistika se ne prepoznaje u sferi čudotvornih uči-naka, ekstatičnih uzleta duše ili tajnih spoznaja, nego u redu očevidnosti vjere osvjedočene u okrilju liturgijskih simbola Kristove nazočnosti.

NAŠA TEMA

12

Liturgija i mistika

zajednicu i obred u jedinstveni čin u kojem se združuju ljudsko i božansko djelovanje. I za-to mistika počiva na percepciji Kristova djelo-vanja u našem su-djelovanju, a mistik postaje onaj tko biva iniciran živjeti liturgiju kao totali-tet odnosa s Gospodinom.

Slična razmišljanja nalazimo i kod Roma-na Guardinija, kojemu je strana duhovnost po-božnih osjećaja, mistika bijega (fuga mundi) ili intimizam ogoljen od doticaja sa svijetom i drugima. Duhovnost ne može ostati u bestje-lesnom stanju pobožne misli niti se dade svesti na elitarni izraz subjekta, jer je ona bitno litur-gijska, a time i zajedničarska forma odnosa s Kristom. Liturgija, naime, realizira cjelinu čo-vjekova čovještva unesenog u odnos s Bogom u Kristu. Ona je temelj i središte kršćanske du-hovnosti jer po svojoj ‘materijalnosti’ sazdaje i čuva ‘duhovni’ odnos s Bogom. Time duhov-nost dobiva svoju polazišnu i uporišnu točku u epifaniji Otajstva, koja se obraća svim dimen-zijama čovjekova življenja i rekapitulira ih u je-dinstveni i sveobuhvatni odnos vjere.

Bit kršćanske mistike, prema ovim autori-ma, valja potražiti unutar liturgijskog iskustva, a kriterije njezine istinitosti unutar objektivno-sti sakrametalnoga bogoslužja. Time mistika nije jednostavno svedena na liturgiju, nego biva otkrita na onom mjestu gdje se doista događa.

Mistika dioništva Odlučujući čimbenik u razumijevanju kršćan-ske duhovnosti, a tako i mistike, jest poimanje Otajstva. Casel je pokazao da Otajstvo nije spo-znajna kategorija, niti zbiljnost koja je nepri-stupačna razumu, nego Božje očitovanje koje zahvaća čovjeka i objavljuje mu se u okrilju li-turgijskoga čina vjere. Guardini je taj vid litur-gijskoga iskustva produbio razmišljanjem nad »očevidnošću vjere« u liturgijskim činima, ge-stama i slikama te pokazao da očitovanje otaj-stva prožima temeljna čovjekova iskustva otvaranja istini i smislu. No, oba autora naši-roko su ukazala na bit liturgije ističući njezi-nu sin-ergijsku okosnicu na kojoj se uzajamno

susreću božansko i ljudsko djelovanje. Duhov-ni, pa i mistični značaj odnosa s Bogom, nije moguće shvatiti samo na temelju subjektivno-ga ‘govora o Bogu’ ili devocionalnoga ‘govora s Bogom’, nego s osloncem na sakramentalno djelovanje u kojemu Bog po Kristu progovara i u Duhu govoreći djeluje. U tom događaju, čo-vjek nije tek pasivni primatelj božanskih poru-ka, već biva milosno združen u uzajamnost da-

ra. Na temelju tih postavki proizlazi da liturgija nije isključivo, ali je svakako temeljno mjesto realizacije autentične kršćanske mistike jer se u njoj na najneposredniji način događa čovje-kova preobrazba. Budući da nema drugoga na-čina živjeti u Kristu doli onoga kojega je sam Krist povjerio sakramentalnoj formi posredo-vanja svoje prisutnosti, mistika je nužno upu-ćena u liturgiju i samo u njoj pronalazi auten-tično ostvarenje svojega poziva.

Iako se mistika može učiniti »izvanred-nim«, a liturgija »redovnim« oblikom odnosa s Bogom, u stvarnosti, valjalo bi prepoznati u samoj liturgiji mističnu izvanrednost jer je ona događaj Otajstva, nesvediv na bilo koju drugu duhovnu, dogmatsku ili moralnu instancu krš-ćanske vjere. Upravo s tog gledišta mistika igra ključnu ulogu u otkriću biti kršćanskoga obre-da. Ako je istinito da mistika bez liturgije ris-kira postati iluzorni misticizam, podjednako je istinito da liturgija bez mistike može posta-ti drugotni ili površni izričaj vjere. Ono što u stvarnosti objedinjuje mistiku i liturgiju je dio-ništvo na Otajstvu. I upravo u prizmi dioništva valja gledati liturgijske temelje mistike i mi-stične temelje liturgije.

Dioništvo je u prvom redu nesvedivo na razmjenu dobara, pa i onih duhovnih. Do istin-skog smisla dioništva nije moguće doći niti kla-

Liturgija realizira cjelinu čovjekova čovještva, une-senog u odnos s Bogom u Kristu. Ona je temelj i središte kršćanske duhovnosti jer po svojoj ‘materi-jalnosti’ sazdaje i čuva ‘duhovni’ odnos s Bogom.

13

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo102009200910200910sifikacijom teologalnih krjeposti, niti deduk-tivnim izvlačenjem milosnih učinaka. Već su oci liturgijske teološke misli uvidjeli da smisao dioništva valja pronaći u antropološkoj for-mi iskustva svetoga utkanog u sve misterijske tradicije i u sav dinamizam čovjekova pristu-pa istini i smislu. Obredno sveobuhvatno uje-dinjenje, nazvano još i »totalno mišljenje«, u kojem svijest biva probuđena transcendenci-jom simbola, tvori autentično mistično isku-stvo u srcu kršćanskoga obreda. U tom isku-stvu u kojem su zvukovi važniji od riječi, a pokreti važniji od značenja, nastupa uvid u cje-linu i jedinstvo odnosa s Bogom pri čemu ni-ti jedna stvarnost nije isključena nego sva bi-va zahvaćena i preobražena. Stapanje u jedno liturgija vrši putem neprestanog unošenja u »milosna stanja« u čijem okrilju logičke i ra-cionalne očevidnosti ustupaju mjesto afektiv-nom osvjedočenju istinitosti. Od tog spontano-

ga ‘širenja svijesti’ i ujedno ‘poniranja u jednu sveobuhvatnu zbiljnost Otajstva živi liturgijska mistika dioništva. Njezin cilj nije dosezanje ni-za milosnih učinaka, nego bezrezervna otvore-nost otajstvenom događaju koji nepredvidivo dolazi. Doista, u jezgri liturgijske mistike nala-zi se perceptivna vjera koja gleda više od ono-ga što se može vidjeti očima tijela i čuje više od jednoznačnoga pojma. U tom pogledu liturgij-ska se mistika obraća čitavom čovjeku, počevši od njegova tijela, kao i cjelini njegove duhovne i egzistencijalne situacije uvodeći ga u iskustvo osvjedočene vjere. U liturgiji, naime, sve ono što je dodirnuto Duhom pretače se u percepci-ju prisutnosti i sve ono što biva vjerovano po-staje iskustvo. Epifanija Otajstva od koje je ot-kan obred, u konačnici, nema za cilj »mistično oslijepiti«, već uvesti vjernika u euharistijsko tijelo Uskrsloga u kojem je iskon »novoga ne-ba i nove zemlje« (usp. Otk 21,1).

NAŠA TEMA

14

Liturgija i mistika

RReligijska dimenzija života u suvremeno post-moderno doba zao-kuplja na nov način misao o čovjeku i njegovu integritetu, ali za-odijeva i nove oblike poimanja vjere i njezine življenosti. Pod sve

više isticanim pojmom »osobna vjera« danas se gotovo i ne misli na vje-ru koja je zahvatila osobu u njezinim životnim načelima i samome živ-ljenju života, nego se misli poglavito na »osobnost« koja ima »pravo« na »svoj« izbor u vjeri, na »svoj« način življenja vjere, pa i na samo obli-kovanje vjere. Iz takvoga pristupa iskustvu vjere lako se dolazi do nače-la u kojem se vjeru živi, ali i definira, kao »osobnu stvar«. Dekompozici-ja religijskih sustava – izražena u težnji da religija bude oslobođena od objave, od autoriteta, od pripadnosti zajednici te od religijskih modela i ustaljenih obrednih formā – rađa individualizacijom vjerovanja gdje čovjek »u sebi« otkriva i »na svoj način« živi religijsku dimenziju života kao jednu od svojih potreba za cjeloviti život. Zato religija (kao sustav) i vjera (kao izgrađenost i uronjenost osobe u vjerovano i Vjerovanoga) bivaju zamijenjeni sveobuhvatnim i nejasnim pojmom duhovnoga. Sve češće možemo čuti govor o »duhu« kao nečemu što je čovjeku važno i po čemu biva cijenjen te o »duhovnim vibracijama« ili »pozitivnim energi-jama« koje oko sebe šire oni koje se naziva »dobrim ljudima«. Želja za potpunom slobodom oblikovanja religijske dimenzije života – po nače-lu believing without belonging (G. Davie) – vodi k individualizaciji vje-re i duhovnoga iskustva, pa čovjek ostaje sam na putu vjere, suočen s nemogućom zadaćom oblikovanja vlastitoga spasenja. Ključni pojmovi religijskoga sustava (objava, zajednica, spasenje, žrtva...) svode se na in-dividualistički osjećaj nutarnjega mira i zadovoljstva, a osnovni kriteriji religioznosti i duhovnosti postaju »biti u sebi zadovoljan«, »biti sretan« i »osjećati mir«. U takvome ‘samogospodarenju’ duhovnim životom (do it yourself) naglo se otvara široki spektar duhovnih ponuda, koje nasta-ju kao novi oblici religioznosti ili pak kao novi smjerovi unutar tradicio-nalnih religijskih sustava, pa tako i unutar crkvenih zajednica.

Ovo duhovno okružje suvremenoga čovjeka ne trpi velike sustave te traži male zajednice u kojima će pojedinac na neposredniji način moći iskusiti snagu duhovnoga i svjedočiti svoj vidik duhovne dimenzije živo-ta. Takva zajednica, upućena na uski krug ljudi, još više potiskuje religio-zno iskustvo u njegovu subjektivizaciju, ovisnu o sposobnostima, duhov-nim stanjima, kulturi i životnim nagnućima pojedinaca. Ipak, premda je riječ o individualizaciji i subjektivizaciji življenja duhovne dimenzije živo-ta, mala zajednica pruža pogodno tlo za nastanak duhovnog ili religijskog liderstva, kao surogat izgubljenoj komunitarnosti (ili eklezijalnosti) vjere.

Liturgija i mistični život CrkveObredna dimenzija mističnoga iskustva

Ante Crnčević

Ukupnost kršćanskih iskustava Boga i različitih načina zajedništvovanja s njim pronalazi zajed-

ničku nit u upućenosti na »sakramentalnost Boga«, na njegovu blizinu i »re-alnost« po liturgiji Crkve.

Tako se liturgija osvje-dočuje kao »vrhunac i

vrelo« svega života i poslanja Crkve,

ali i svekolikoga kršćan-skog iskustva Boga.

Otkrivena u onoj odred-nici koja prelazi dimenzi-

oniranost ljudskoga i ‘doživljajnoga’, liturgija

postaje kriterij istinitosti i cjelovitosti vjerovanja te mjesto kušanja misti-

čnoga iskustva vjere.

15

1010živo vrelo10živo vrelo1010živo vrelo102009200910200910Mala pak zajednica ne može biti nositelj ‘snažno-ga iskustva’ koje bi, oslonjeno na tradiciju, mo-glo trajnije držati pojedince zajedno pa se razvi-ja »duhovni nomadizam« koji svjedoči ne samo duhovno lutanje čovjeka nego i gubitak čvrstih formi i sustava unutar zajednicā vjere. Gubit-kom čvrstih oslonaca u zajednici i objavi, poku-šava se oblikovati »demitiziranu obrednost« ko-ju se živi unutar malih zajednica. U tom lutanju uočava se sve veća sloboda pristupa liturgijskim činima vjere, pa oni bivaju raslojeni u logici svo-ga simboličkog govora i lišeni smisla koji može imati jedini temelj u Otajstvu Boga i u aktuali-zaciji njegova djela spasenja. Gubitak izvornoga smisla liturgijskog čina pokušava se nadoknadi-ti i rekonstruirati bijegom u »nejasno duhovno« koje se olako naziva mističnim.

Ovdje orisani profil suvremenih duhovnih kretanja može biti uzet kao jedan od razloga sve prisutnijega govora o mistici i mističnome isku-stvu. Valja pritom imati na umu raznorodnost i površnost uporabe toga pojma. Čak se i u sa-mim kršćanskim zajednicama on rabi u preširo-kim značenjima. Često ponavljana misao Karla Rahnera kako će kršćanin stoljeća u koje smo zakoračili biti mistik ili ga uopće neće biti, biva shvaćena dvojako: u površnosti pristupa mistič-nome ili pak u nužnosti omogućavanja prostora istinskome mističnom iskustvu u svim kršćan-skim iskustvima.

Ukupnost kršćanskih iskustava Boga i razli-čitih načina zajedništvovanja s njim pronalazi za-jedničku nit u upućenosti na »sakramentalnost Boga«, na njegovu blizinu i »realnost« po liturgi-ji Crkve. Tako se liturgija osvjedočuje kao »vrhu-nac i vrelo« svega života i poslanja Crkve (usp. SC 10), ali i svekolikoga kršćanskog iskustva Boga. Otkrivena u onoj odrednici koja prelazi dimenzi-oniranost ljudskoga i ‘doživljajnoga’, liturgija po-staje kriterij istinitosti i cjelovitosti vjerovanja te mjesto kušanja mističnoga iskustva vjere. Ipak, o mističkoj dimenziji liturgije i upućenosti misti-ke na liturgiju nije vrijedno govoriti iz današnje uvjetovanosti duhovnim lutanjima, nego iz ra-zložnosti koja počiva u samoj biti liturgije. Otaj-stvo, objavljeno u Kristu, zajednički je cilj svako-ga liturgijskog i mističnog iskustva.

Liturgijska »mistika djelovanja«Obnoviteljska gibanja na polju liturgije, inten-zivirana početkom dvadesetoga stoljeća, do-živjela su veliki zaokret u Caselovu otkriću li-turgije kao otajstva (mysterion). Činjenica da otajstvenu dimenziju liturgije nazivamo ‘otkri-ćem’ kazuje nam u kojoj je mjeri liturgija bila zapretana u izvanjskost obrednosti, podložne povijesnim mijenama i interpretacijama ko-je su bile u službi raznih pastoralnih i drugih potreba u životu Crkve. U tome misterijskom obratu u shvaćanju liturgije začeta je sva ka-snija misterijska teologija. Liturgiju se proma-tra kao aktualizaciju Otajstva – Božjega nauma spasenja. U tom je misterijskom usmjerenju li-turgija obnavljana osobito u razdoblju nakon Drugoga vatikanskog sabora pa i danas njezinu autentičnost valja promatrati kroz njezinu oče-vidnost i iskustvenost Otajstva.

Usporedno s gibanjima na liturgijskome po-lju događao se i razvoj na području kršćanske

U otvorenosti mističnom iskustvu vjernik se u potpunosti otvara potpunoj spoznaji Boga. (R. Delaunay, 1912.)

NAŠA TEMA

16

Liturgija i mistika

duhovnosti i mistike. Valja reći da je mistika još od kraja srednjega vijeka bila odvojena od ‘redovite’ kršćanske duhovnosti te smještana u okvire izvanrednih ‘iskustava’ Boga i zajed-ništva s njim. Dugo je bila gledana kroz priz-mu kršćanske moralke, kao oblik kršćanskoga savršenstva, a kroz prošlo stoljeće pokušalo joj se dati mjesto unutar sustavne teologije ili do-gmatike (K. Rahner), ponajprije zbog ideje da je mistika najdublja spoznaja Boga. Novi smje-rovi unutar duhovnoga bogoslovlja približava-ju mistiku kršćanskoj liturgiji pronalazeći u njoj »izvor i vrhunac« mističnoga doživljaja Boga. Moguće je reći da je to povratak mistike u nje-zin izvorni kontekst.

Lom koji je stoljećima dijelio liturgiju od kon-templacije i mistike – definirajući liturgiju kao objektivnu (tj. ‘izvanjsku’ i obrednu), a mistiku kao subjektivnu (osobnu i nutarnju) duhovnost – počeo je zacjeljivati kroz dvadeseto stoljeće, ali je još uvijek vidljiv u duhovnome životu Cr-kve. Višestoljetna podijeljenost duboko je rani-la poimanje liturgije i mistike. Pokušaji pomir-be i zbližavanja katkada idu u krivome smjeru,

pa liturgiju guraju u drugu krajnost – u intimi-zam – a mistiku svode na uobičajenost duhov-noga iskustva. Pretvaranje liturgijskoga slavlja u intimizam, u osobnu pobožnost, oduzima litur-gijskom činu temeljnu pretpostavku za mistično iskustvo Boga. Kao što se liturgija ne definira iz svojih obrednih odrednica, tako se ni mistiku ne može značenjski vezati za unutarnjost doživlja-ja. I liturgija i mistika, naime, usredotočene su na Otajstvo. Liturgija (leit-ourgia) je spasenjski čin događaj (ergon) Otajstva, doživljen kroz za-jedništvo slavitelja. Liturgijska mistika ne nje-guje intimu pojedinaca nego intimu zajednice u kojoj se događa Božje djelo spasenja. Subjekt liturgijskoga slavlja jest zajednica, Crkva, shva-ćena kao »jedan u Kristu« (Gal 3,28; usp. Rim 12,5). Iskusiti dar spasenja u liturgiji Crkve, naj-viši je doseg mističnoga doživljaja Boga.

Sakramentalno zajedništvo s Bogom jest udioništvo u njegovu božanskom životu i djelu spasenja. Po otajstvu krštenja krštenik je uro-njen u Krista, u božanski život: ono što je Bo-gu vlastito po naravi, to čovjeku biva darovano po milosti. Stoga je pobožanstvenjenje (theopo-iesis, deificatio) pojam koji najvjernije oslikava liturgijski čin Crkve. Živjeti krsnu milost znači trajno ponirati u božanski život. Kršćanski et-hos, razrađen u moralnom nauku Crkve, ima temeljni cilj »biti u Bogu«, živjeti darovanim božanskim životom. Stoga je krsna vjera ponaj-prije mistika, a tek potom etika (C. Roccheta).

Istinsko udioništvo u liturgijskom životu Crkve, u simboličkim spasenjskim činima, uvo-di vjernike u mistično iskustvo Boga, tj. u otaj-stveno zajedništvo s njim. Mistično zajedniš-tvo s njim jest drugo ime za zbilju spasenja. No, spasenje je uvijek zahvat (ergon), događaj koji zahvaća duboko u čovjekov život te nije mogu-će govoriti o mističnom iskustvu koje bi ostalo skriveno u čovjekovoj intimi. Mistika koju litur-gijsko iskustvo Boga tvori u čovjekovu životu nije svediva na »unutarnji život«. Liturgija, na-ime, osposobljava čovjeka za mistiku djelova-nja, čini ga sposobnim da bude pronositelj Bož-jega djela spasenja. Zato Crkva u liturgiji moli da pričesnici »životom vrše ono što su vjerom prihvatili« (usp. SC 10).

I liturgija i mistika usredištene su prema Otajstvu Krista.Liturgija, kao zbilja Otajstva, postaje mjesto mističnog života Crkve.

17


Euharistija – »mistična gozba«Među najstarijim nazivima koji označavaju slav-lje euharistije jest i slika »mistične gozbe« (cena mistica, mystikos deipnon). U ranokršćanskoj književnosti susrećemo i nazive mensa misti-ca, communio mistica, Pascha mistica. Slikom mistične gozbe crkveni oci opisuju otajstvo eu-haristije i euharistijski stol kao mjesto udioniš-tva Crkve u Kristovu božanskom životu. Tako sv. Ćiril Jeruzalemski u euharistijskoj gozbi pre-poznaje ispunjenje starozavjetne žudnje za »ne-beskim kruhom« i »čašom spasenja« (Četvrta mistagoška kateheza, 5; usp. Ps 115,4). Lako je vidjeti da se takvim liturgijsko-simboličkim ra-zumijevanjem u euharistijskome činu prepo-znaje spomen-čin Kristove Pashe, njegovo da-rivanje božanskoga života. Stoga je udioništvo na euharistiji »gozba života«, hranjenje božan-skim životom. Euharistijske »prilike« (species) kruha i vina nisu samo prilike Kristove otajstve-ne prisutnosti, one su prilike spasenjske zbilje i božanskoga života. U lomljenju i blagovanju eu-haristijskoga kruha postajemo stvarno dionici Gospodinova Tijela (realiter participantes) te bivamo uzdignuti do sjedinjenja s njim (LG 7). Obredno blagovanje euharistije u sakramental-nome govoru zadobiva naziv pričest – commu-nio. Pričest je udioništvo u Kristu i njegovu bo-žanskom životu. Biti pričesnik Krista, znači biti dionik Njega samoga, njegova spasenja i njego-va spasenjskog poslanja u svijetu.

Kršćanska mistika ima jasna euharistijska stremljenja. Biti jedno s Kristom, živjeti u Bo-gu, biti unesen u božanski život – temeljne su odrednice mističnoga iskustva. Stoga je mistiku nemoguće gledati u odijeljenosti od liturgijske i sakramentalne zbilje. Tragom razumijevanja otajstva euharistije kao »udioništva u božansko-me životu« po liturgijskom simbolu blagovanja postaje razvidno da mistika sakramenta ne vodi pričesnike u ‘intimizam’ s Kristom, u ‘gledanje’ Krista, nego u zajedništvo s braćom u vjeri. Mi-stika sakramenta ima eklezijalni i društveni ka-rakter, ističe papa Benedikt XVI. »Postati jedno s Kristom znači istodobno postati jedno sa svi-ma onima kojima se on daruje. Ne mogu imati Krista samo za sebe; mogu mu pripadati samo u

jedinstvu sa svima onima koji su postali ili će po-stati njegovi.« (Deus caritas est, 18; Sacramen-tum caritatis, 89) Tvrdnja da je Crkva »mistično tijelo Kristovo« nalazi svoje obistinjenje upravo u euharistijskome zajedništvu te u vjerničkome životu »euharistijske dosljednosti«, tj. očitujući na svim razinama života Božju darovanost.

Kršćansku je mistiku moguće definirati je-zikom euharistijskoga otajstva. »Kršćanin je u svakom svojem činu pozvan Bogu prikazivati istinsko bogoslužje. Ovdje se oblikuje bitno eu-haristijska narav kršćanskoga života. Budući da uključuje ljudsku narav vjernika u njezinoj kon-kretnosti svakodnevice, euharistija danomice omogućuje postupnu preobrazbu čovjeka koji je milošću pozvan biti slikom Sina Božjega (usp. Rim 8,29). Sve što je autentično ljudsko – misli i osjećaji, riječi i djela – u sakramentu euhari-stije nalazi primjeren oblik kako bismo tu svoju ljudskost mogli živjeti u punini.« (Sacramen-tum caritatis, 71) Euharistija ne prožima samo »život duha«. Ona preobražava samu ljudsku narav i čovjeka čini dionikom božanske naravi. Kao hrana s »mistične gozbe« euharistija za-

Istinitost mističnoga iskustva prepoznaje se u upućenosti na ljude i na evanđeoski životu u svijetu. (S. Dalí, 1964.)

NAŠA TEMA

18

Liturgija i mistika

hvaća svaki vid čovjekove egzistencije osposo-bljujući ga za »novi« način življenja. Euharistija nas stoga unosi u »novost života« u Kristu.

Govor o otajstvu euharistije još uvijek je za-sjenjen pitanjem »vjere« u Kristovu prisutnost. No, euharistija je prije svega događanje Krista i njegova otajstva. On je prisutan po otajstvu spa-senja. Njegova je prisutnost u euharistiji dina-mička, preobrazbena, životna, apostolska i mi-sionarska. Potiskivanje euharistijskoga iskustva u sferu privatnoga i individualnoga ili u okvir osobne (intimne) duhovnosti izravan je oblik negiranja euharistijske zbilje i same Kristove dinamičke, tj. spasenjske prisutnosti u životu Crkve. Euharistijsku se mistiku živi u poslanju ljudima, u zajedništvu s braćom, u darivanju drugima – euharistijski rečeno: »u lomljenju sebe« za život drugih.

Euharistija kao »mistična gozba« ikono-grafski je na zanimljiv način prikazana na zna-menitoj ikoni nepoznatoga autora iz 18. st. u cr-kvi Rođenja Marijina u Vokopoli kod Berata u Albaniji. Ikonograf je u jednu kompoziciju uje-

dinio događaj i simbol. Stoga je sliku Kristo-ve pashalne gozbe prikazao u dva kruga. Manji krug predstavljen je okruglim stolom dok dru-gi krug čine apostoli okupljeni oko stola. Prvi krug nosi spomen na povijesni događaj, a drugi je krug čin simboličke gozbe Crkve, gozbe koja se aktualizira u svakome euharistijskom slavlju. No, zanimljivo je uočiti da se dva kruga dodiru-ju u samo dvije točke: po ruci ljubljenoga uče-nika koji naslanja glavu na Isusovo rame te po ruci Jude koji uzima zalogaj sa stola. Otajstvo se može »dodirnuti« ljubavlju ili izdajom. U pr-vome dodiru plod je mistično zajedništvo s Kri-stom, zajedništvo koje Krist oslikava pozivom »ostanite u meni«. Plod drugoga »dodira« jest propast, umiranje, nezahvaćenost novošću ži-vota. Euharistija nas otvara »dodiru Kristove ljubavi«, udioništvu u njegovu izabranju, u lju-bavi koja se živi kao »ostajanje u Bogu«.

Novi izazovi euharistijskoj misticiU liturgijskome životu Crkve, navlastito u slav-lju euharistije, moguće je uočiti gibanja koja ne stavljaju u središte dodir »kruga okupljene Cr-kve« s krugom »stola Kristove pashalne veče-re«. Slavlja nerijetko gube svoju otajstvenu di-menziju jer se u njima u prvi plan stavlja neki drugotni cilj – okupljanje, poruku, katehezu, meditaciju, glazbeni izričaj slavlja... Takvo slav-lje biva lišeno svoga temelja i razloga – iskustva Otajstva. U kriznosti koja je plod krivo shvaće-ne i(li) nezaživljene liturgijske obnove u zadnje se vrijeme ponovno poseže za stanovitim mi-sticizmom liturgijskoga slavlja. Mističnu se di-menziju euharistije površno promatra u nje-zinoj nepristupačnosti i »nedodirljivosti«, u neobuhvatnosti, pa se otajstvenost liturgijsko-ga čina želi ponovno zajamčiti obrednošću ko-ja omogućuje samo intimno raspoloženje du-še, ali ne i zahvaćenost čitave osobe slavljenim otajstvom. Poslijesaborskoj se liturgiji upućuje prigovor da je zapostavila otajstvo i »govor du-še« te da je »uzvišenost« liturgijskoga čina svela na ljudske kategorije doživljaja i iskustva. Stoga se ponegdje ponovno poseže za latinskim jezi-kom koji bi, navodno, svojom nerazumljivošću jamčio doživljaj otajstvenosti, ili pak za obred-

U slavlju euharistije okupljena Crkva postaje dionicom Kristove spasenjske Pashe.(Nepoznati autor, Vokopola, Albanija, 18. st.)

19


18 N DVADESET I DEVETA NEDJELJA KROZ GODINU 19 P Svagdan ili: Sv. Ivan Brebefski; Sv. Pavao od Križa

Rim 4,20-25; Otpj. pj.: Lk 1,69-75; Lk 12,13-21 20 U Svagdan: Rim 5,12.15b.17-19.20b-21;

Ps 40,7-10.17; Lk 12,35-38 21 S Svagdan: Rim 6,12-18; Ps 124,1-8; Lk 12,39-48 22 Č Svagdan: Rim 6,19-23; Ps 1,1-4.6; Lk 12,49-53 23 P Svagdan ili: Sv. Ivan Kapistranski

Rim 7,18-25a; Ps 119; Lk 12,54-59 24 S Svagdan; ili: Sv. Antun Marija Claret

Rim 8,1-11; Ps 24,1-6; Lk 13,1-9 25 N TRIDESETA NEDJELJA KROZ GODINU

(U posvećenim crkvama za koje se ne zna datum posvete danas se slavi Svetkovina posvete crkve. Čitanja iz Slavlja posvete crkve.)

26 P Svagdan: Rim 8,12-17; Ps 68; Lk 13,10-17 27 U Svagdan: Rim 8,18-25; Ps 126,1-6; Lk 13,18-21 28 S SV. ŠIMUN I JUDA, apostoli, blagdan

Ef 2,19-22; Ps 19,2-5; Lk 6,12-19 29 Č Svagdan: Rim 8,31b-39; Ps 109; Lk 13,31-35 30 P Svagdan: Rim 9,1-5; Ps 147; Lk 14,1-6 31 S Svagdan: Rim 11,1-2a.11.12.25-29;

Ps 94,12-13a.14-15.17-18; Lk 14,1.7-11

Liturgijski kalendarLISTOPAD

4 N DVADESET I SEDMA NEDJELJA KROZ GODINU 5 P Svagdan

Jon 1,1 – 2,1.11; Otpj. ps.: Jon 2,2-5.8; Lk 10,25-37 6 U Svagdan; ili: Sv. Bruno

Jon 3,1-10; Ps 130,1-8; Lk 10,38-42 7 S Bl. Djevica Marija od Krunice, spomendan

vl.: Dj 1,12-14; Otpj. pj.: Lk 1,46-55; Lk 1,26-38 8 Č Svagdan: Mal 3,13-20a; Ps 1,1-4.6; Lk 11,5-13 9 P Svagdan; ili: Sv. Dionizije; Sv. Ivan Leonardi

Jl 1,13-15; 2,1-2; Ps 9,2-3.6.16.8-9; Lk 11,15-26 10 S Svagdan: Jl 4,12-21; Ps 97,1-12; Lk 11,27-28 11 N DVADESET I OSMA NEDJELJA KROZ GODINU 12 P Svagdan: Rim 1,1-7; Ps 98,1-4; Lk 11,29-32 13 U Svagdan: Rim 1,16-25; Ps 19,2-5; Lk 11,37-41 14 S Svagdan; ili: Sv. Kalist, papa i mučenik

Rim 2,1-11; Ps 62,2-3.6-7.9; Lk 11,42-46 15 Č Sv. Terezija Avilska, dj. i crkv. naučiteljica, spomendan

Rim 3,21-30a; Ps 130,1-6b; Lk 11,47-54 16 P Svagdan; ili: Sv. Hedviga; Sv. Marija Margareta Alacoque

Rim 4,1-8; Ps 32,1-2.5.11; Lk 12,1-7 17 S Sv. Ignacije Antiohijski, biskup i mučenik, spomendan

Rim 4,13.16-18; Ps 105,6-9.42-43; Lk 12,8-12

nim gestama klečanja koje bi jasnije izražava-le čovjekovu nedostupnost otajstvu. U pričesti se želi vidjeti samo actus animae, čin duše i nje-zin »intimni susret« s Kristom. Zaboravlja se, međutim, da je euharistija istinski dodir čovje-ka s Bogom, Božji spasenjski zahvat u čovjeko-vu egzistenciju. Mističnost euharistije doživlja-va se na cjelovit način upravo u egzistencijalnoj preobrazbi čovjeka i života Crkve te u holi-stičkom udioništvu čovjeka u slavlju Otajstva. Upravo zbog toga Konstitucija o liturgiji nagla-šava aktivno sudjelovanje per ritus et preces, tj. po molitvi i činima Crkve. Obredna forma, po vjeri Crkve i djelovanju Duha, postaje mjestom spasenjske zbilje. Nije joj cilj objaviti smisao ili značenje slavljenoga otajstva vjere, nego samo otajstvo učiniti činom (actio sacra). Zato litur-gijska mistika ne bježi u intimnost, ne bježi od obrednosti, nego se služi obrednošću kao mje-stom darivanja otajstva i poniranja u božanski

život. Ono što se skolastičkim govorom u euha-ristiji naziva akcidentima uistinu nije akciden-talno za doživljaj Otajstva (A. Grillo). Upravo obrednost posreduje cjelovitost doživljaja Otaj-stva, njegovu egzistencijalnu dimenziju i prože-tost u ljudske čine, u život vjernika.

U površnim se pristupima mističnu dimen-ziju liturgije pokušava tražiti samo u činima koji omogućavaju neki oblik »izravnoga inti-mizma«, kao npr. u trenutcima šutnje, u osob-nim (svećeničkim) molitvama priprave ili za-hvale za pričest, u činu kađenja, u gesti poklona ili stavu klečanja, u gesti raširenih ruku... No, mističnost liturgije nije moguće svesti na takve trenutke duhovne intime ili upućenosti na bo-žansko i nebesko. Liturgijska je mistika u živ-ljenju otajstva, u egzistencijalnoj zahvaćenosti slavljenim otajstvom. Jednom riječju, otajstve-ni život, kao srž mističnoga iskustva, krajnji je cilj svakoga liturgijskog slavlja.

OTAJSTVO I ZBILJAOTAJSTVO I ZBILJA

20

Prijedlozi za pjevanje

Prvo čitanje (Post 2,18-24)I dvoje njih bit će jedno tijelo.

Čitanje Knjige PostankaReče Gospodin, Bog:»Nije dobro da čovjek bude sam!Načinit ću mu pomoć kao što je on.«Tada Gospodin, Bog, oblikova od zemlje sve životinje poljske i sve ptice nebeske i privede ih čovjeku da vidi kako će koju nazvati, pa kako koje stvorenje čovjek prozove, da mu tako bude ime. Čovjek nadjene imena svoj stoci, svim pticama nebeskim i životinjama poljskim. No čovjeku se ne nađe pomoć kao što je on. Tada Gospodin, Bog, pusti tvrd san na čovjeka te on zaspa pa mu izvadi jedno rebro, a mjesto zatvori mesom. Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Gospodin, Bog, ženu pa je dovede čovjeku. Nato čovjek reče:»Odjednom, evo kosti od mojih kosti,mesa od mesa mojega! Ženom neka se zove,od čovjeka kad je uzeta!« Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza ženu svoju i dvoje njih bit će jedno tijelo.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam (Ps 128,1-6)

Pripjev: Blagoslovio nas Bogsve dane života našega!

Blago svakome koji se boji Gospodina,koji njegovim hodi stazama!Plod ruku svojih ti ćeš uživati,blago tebi, dobro će ti biti.

Žena će ti biti kao plodna lozau odajama tvoje kuće;sinovi tvoji ko mladice maslineoko stola tvojega.

Eto, tako će biti blagoslovljen čovjekkoji se boji Gospodina!Blagoslovio te Gospodin sa Siona,uživao sreću Jeruzalemasve dane života svojega!

Vidio djecu svojih sinova,mir nad Izraelom!

Drugo čitanje (Heb 2,9-11)Posvetitelj i posvećeni – svi su od jednoga.

Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo: Njega, za malo manjeg od anđelâ, Isusa, vidimo zbog pretrpljene smrti slavom i časti ovjenčana da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio.Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po kojemu je sve – kako bi mnoge sinove priveo k slavi – po patnjama do savršenstva dovede početnika njihova spasenja. Ta i posvetitelj i posvećeni – – svi su od jednoga! Zato se on i ne stidi zvati ih braćom.Riječ Gospodnja.

Ulazna pjesmaSve je, Gospodine,u tvojoj volji, nitko joj se ne može oprijeti.Ti si sve stvorio, neboi zemlju, cijeli svemir,ti si Gospodar svega.

(Est 13,9.10-11)

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože,bolji si nego što zaslužujemoi želimo. Budi nam milosrdan: otpusti grijehe kojih se savjest plaši, a daruj i ono što ne umijemo moliti. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, primi žrtvukoju si ustanovio. Otkupi nas posveti otajstvima, što ih dužnim poštovanjem slavimo. Po Kristu.


4. listopada 2009.

Ulazna: 167 O Stvoritelju ljudi (1. kitica)Otpjevni ps.: 388 Blago svima Prinosna: 167 O Stvoritelju ljudi (2. kitica)Pričesna: 260 O da budeZavršetak: 604 Zdravo budi, Kraljice

21


Pjesma prije evanđelja (1 Iv 4,12)

Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.

Evanđelje (Mk 10,2-16)Što Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Pristupe farizeji k Isusu pa ga upitaše: »Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?« On im odgovori: »Što vam zapovjedi Mojsije?« Oni rekoše: »Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.«A Isus će im: »Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed. Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih. Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!«U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali. I reče im: »Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub. I ako žena napusti svoga mužapa se uda za drugoga, čini preljub.«Donosili mu dječicu da ih se dotakne,a učenici im branili. Opazivši to, Isus se ozlovolji i reče im: »Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.« Nato ih zagrli pa ih blagoslivljaše polažući na njih ruke.Riječ Gospodnja.

Pričesna pjesmaDobar je Gospodin svima što seu nj uzdaju,duši koja ga traži.

(Tuž 3,25)

Popričesna molitvaSvemogući Bože,daj da se opojeni i nahra -njeni ovim otajstvima preobrazimo u ono što smo primili. Po Kristu.

Sestre i braćo, Bog nam je u srca utkao dar ljubavi kojom nas on sam ljubi. S pouzdanjemu njegovu dobrotu, zamolimo ga da našu ljubav pročisti i nadahne svojom ljubavlju: 1. Za Crkvu, zajednicu tvojih vjernika:

krijepi je danomice svojom ljubavljukako bi mogla svjedočiti radost evanđelja svim ljudima, molimo te.

2. Za supružnike, svjedoke tvoje ljubaviu svijetu: podari im milost neprestanog rasta u zajedništvu i međusobnoj ljubavi, molimo te.

3. Za mlade koji žele ostvariti bračno i obiteljsko zajedništvo: u njihove želje usadi duh svetosti i istinske odgovornosti da u nesebičnoj i vjernoj ljubavi mogu prihvatiti sve radosti i tjeskobe obiteljskoga života, molimo te.

4. Za naše obitelji: potakni ih da zajedničkom molitvom jačaju sakramentalni vez ljubavi te svojim zajedništvom i povjerenjem budu snaga koja preporađa čitavo društvo, molimo te.

5. Za naše pokojnike: obraduj ih zajedništvom u nebeskoj obitelji tvojih svetih, molimo te.

Svemogući Bože, vrelo istinske ljubavi,ti si se u svome Sinu Isusu Kristu objavio kao Ljubav. Usliši nam prošnje i daj da naš život bude živo svjedočanstvo ljubavi prema tebii bližnjima. Po Kristu, Gospodinu našemu.

Molitva vjernika

»Što Bog združi čovjek neka ne rastavlja...«(M. I. Rupnik, kapela Redemptoris Mater, Vatikan, 1997.)


22


O Božjemu združivanju žene i muškarca

Što Bog združi, čovjek ne-ka ne rastavlja! – Kako su to snažne i lijepe rečenice

o braku. A kad pogledamo da-našnje brakove, ne samo rasta-ve, nego zajednički život bračnih supružnika, koliko je tu samo hladnoće, ravnodušnosti, nera-zumijevanja, ispraznih navika, i to na tako uskom prostoru, pod zajedničkim krovom, u zajed-ničkoj postelji, tada nam se čini da ne znamo što bismo s Kristo-vim riječima. Kao da nam pre-ostaje jedino ono što je napisao francuski književnik Georges Bernanos: »Obiteljske su mr-žnje najopasnije od svih zato što se utažuju stupnjevito, nepresta-nim dodirom ukućana. Naliku-ju na gnojne dugotrajne rane što truju malo-pomalo, bez grozni-ce… Trebalo bi mnogo moliti za obitelji, obitelji me plaše. Neka im Bog bude milo-stiv.« Ovo kratko razmatranje na temelju Kristovih riječi ipak neće biti samo izričaj mojega straha, ne-go ponajprije molitva, molitveno razmatranje po-svećeno svim brakovima i obiteljima.

Združeni jedno za i uz drugo prema Bogu»Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja.« Pitamo se, kako to Bog združuje, a kako to čovjek rastavlja? O tome pitanju ovisi kako se kršćan-ski shvaća i živi brak. Pokušajmo sada vidjeti ka-ko nam o tomu govori Sveto pismo. U Knjizi Po-stanka čitamo da Bog združuje na sljedeći način: »Od rebra što ga je uzeo čovjeku napravi Jahve, Bog, ženu pa je dovede čovjeku.« (Post 2,22) U tim rečenicama možemo već otkriti duboko teo-loško značenje. Eva je stvorena iz Adamova re-bra, čime se želi naglasiti njihovo duboko za-jedništvo. Eva je iz Adama, ona mu nije strana, jedno drugomu nisu stranci, nije jedno s Venere, a drugo s Marsa, kako to neki današnji pisci že-

le, pridonoseći samo otuđenju muškarca i žene. Sveti Pavao produbljuje starozavjetnu mi-sao pišući da vrijedi obrnuto, da je muškarac također po ženi. Ti-me se pretpostavlja da i muška-rac također nije muškarac bez žene, da postaje muškarcem po ženi: »U Gospodinu – ni žena bez muža, ni muž bez žene! Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve je od Boga.« (1Kor 11,11-12) Jednom riječju, muškarac i žena stvoreni su da budu jedno za drugo.

Ali tu se krije i jedna dru-ga, vrlo važna dimenzija. Re-bro označava ono što se čovje-ku nalazi sa strane, ono što je uz njega. Biblijski tekst kao da nas upozorava na taj danas pomalo zaboravljeni prijedlog uz. Uz mi se čini puno snažnijim od svih

ostalih prijedloga za označavanje odnosa pre-ma bližnjemu. Sa svakim se može biti, kod sva-koga se može biti, ali uz nekoga može biti samo onaj tko ljubi i dušom i tijelom. Rijetko koga pri-puštamo da bude uz nas, jer uz znači dodirivati drugoga (duhom i tijelom), naslanjati se na nje-ga i biti zajedno na istom putu. U tom smislu ni-je dovoljno u braku biti samo jedno za drugo, jer za još svjedoči o određenoj distanciranoj ljubavi. Potrebno je doći na razinu prijedloga uz koji ne-ma više u sebi te napetosti, odmaka i konfliktu-alnosti onoga za. Uz nas upućuje također na još jedan vrlo bitan vid Božjega združivanja. Biti uz nekoga znači ne biti stalno usmjeren prema dru-gomu, nego upućuje mene i drugu osobu prema trećemu. Lijepo je vidjeti kad muž i žena šeću za-jedno jedno uz drugo. Ta banalna šetnja izriče njihovu otvorenost prema trećemu, prema dru-gima, naposljetku prema Bogu. Iz toga slijedi da Bog združuje muškarca i ženu tako da budu jed-no uz drugo, i kao takvi usmjereni i upućeni pre-

23


Odjeci RiječiVođa na putu uz: Heb 2,9-11

Kristološki naslov arhegos (vođa) upućuje na Mojsija i Jošuu u Heb 2,10 (usp. i 12,3). Na starozavjetnoj pozadini Izlaska Isus preuzima Jošuino mjesto. Ova je pozadina važna za objašnjenje spasenjskoga »danas« (usp. Heb 3,7.15; 4,7; 13,8). Sadržaj spase-nja je po poslanici Hebrejima u biti istoznačan s obećanim spa-senjskim dobrom neposrednog zajedništva s Bogom. Krist kao prodromos (preteča; Heb 6,20) već sada živi u nebeskom svetištu u neposrednom zajedništvu s Bogom i kao zagovornik – sjedeći s desne Očeve (1,3; 8,1; 10,12; 12,2) – zagovara svoje (7,25; 8,2; 9,24), pojavit će se na dan ispunjenja spasenja onima koji ga čekaju (9,28) i vodit će ih u neposredno zajedništvo s Bogom.A to je danas. No naslovnici treba da idu hode »očišćeni« (usp. Heb 1,3) putem spasenja kojim ih on kao arhegos vodi.

Mario Cifrak

Zrnj

e

ma Bogu, da zajedno hodočaste, putuju ovim prolaznim i smrtnim životom prema Bogu.

Združeni u napuštanjuValja istaknuti i treću dimenziju: »Stoga će čo-vjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju že-nu i bit će njih dvoje jedno tijelo.« (Post 2,24) Muškarac i žena ne mogu biti jedno za drugo, jedno uz drugo prema Bogu, ako nisu spremni na ostavljanje. Otac i majka označavaju ono da-rovano oko čega se ne treba posebno truditi. Mi smo njihova djeca, želimo li to ili ne. Sada se u ljubavi zahtijeva da promijenimo perspekti-vu. Mi sada trebamo postati od obdarenika da-rivatelji, napustiti staro i otvoriti se novomu, kao darivatelji biti spremni primiti novost dara druge osobe. Ljubavi u braku nema bez te živ-ljene geste napuštanja samoga sebe. A brak sa-kramentalno naznačuje i ostvaruje također jed-nu gestu napuštanja, gestu ljubavi Isusa Krista i Crkve: »Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti… da bude sveta i bez mane. Tako tre-ba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nika-da ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njegu-je kao i Krist Crkvu… Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. Dakle, neka svaki

od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.« (Ef 5,25-33)

Sada već vidimo kako čovjek rastavlja ono što Bog združuje. Čovjek razdvaja tako što iz-dvaja samo jedan vid Božjega sjedinjavanja. Želi biti samo za drugoga, bez da bude duhom i tije-lom uz drugoga, prema Bogu. Tu ljubav posta-je distancirana, ledena, a prije i kasnije i ono za pretvori se u ravnodušnost ili u protiv. Potreb-no je otvoriti se Božjoj ljubavi da odledi i ugrije tu ljubav. Čovjek si također umišlja da može bi-ti samo uz drugoga bez za drugoga i bez Boga. Takva ljubav postaje nepodnošljivo vrela, u njoj se gušimo od prisutnosti drugoga, zaposjedamo drugoga, mislimo da ćemo umrijeti bez drugo-ga te postajemo nasilni. Stoga Božja ljubav ima ulogu rashlađivanja takve ljubavi. Naposljetku, nerijetko se čovjek samo usmjerava prema Bo-gu, postaje religiozan, zaboravljajući da se Boga ljubi tako što se biva za i uz drugoga čovjeka.

Ipak, na koncu se pitamo je li ovo molitveno razmatranje samo nekakav san, ili čak još gore, samo iluzija, ako pogledamo današnje brakove. No, Božja riječ je snažnija i realnija od svakoga sna i iluzije: »Živa je, uistinu, Riječ Božja i dje-lotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača.« (Heb 4,12) U tu smo se Božju riječ ovdje pouz-dali i s njom molimo za brakove i obitelji.

Ivica Raguž

Stvaranje je Božji poziv na posto-janje, poziv koji se događa iz čiste Božje ljubavi. To Stvoriteljevo oči-

tovanje ljubavi obvezuje čovjeka na ljubav: postojanje jest svjedočenje

Stvoriteljeve ljubavi. Obveza vjerne i neporecive ljubavi osobito ima bi-

ti snažna u čovjekovu udioništvu na Božjoj stvaralačkoj ljubavi, u ženid-benom životu. Nerazrješivost ženid-

be ima svoj korijen u »Početku lju-bavi«, u Bogu koji čovjeka stvara iz

ljubavi za ljubav. (A. C.)


24

Ulazna pjesmaAko se, Gospodine,grijeha budeš spominjao, Gospodine, tko će opstati? Al’ u tebe je praštanje, Bože Izraelov.

(Ps 130, 3-4)

Zborna molitvaGospodine, nek nas tvoja milost uvijek nadahnjujei prati te budemo sveudilj usmjereni na dobro.Po Gospodinu.

Darovna molitvaPrimi, Gospodine, molitve i prinose svojih vjernika, da po ovoj svetoj službi prijeđemo u nebesku slavu.Po Kristu.

Prvo čitanje (Mudr 7,7-11)Ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s mudrošću.

Čitanje Knjige MudrostiPomolih se i razbor dobih; zavapih i primih duh mudrosti. Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom. Nisam je htio uspoređivati ni s draguljima, jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska, a srebro je prema njoj kao blato. Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote i zavolio više od svjetlosti, jer njezin sjaj bez prestanka svijetli. A s njome su mi došla sva dobra i od ruku njezinih blago nebrojeno.Riječ Gospodnja.


Pripjev: Nasiti nas smilovanjem svojimda kličemo!

Nauči nas dane naše brojitida steknemo mudro srce.Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš?Milostiv budi slugama svojim!

Jutrom nas nasiti smilovanjem svojimda kličemo i da se veselimo u sve dane!Obraduj nas za dane kad si nas šibao,za ljeta kad smo stradali!

Neka se na slugama tvojimpokaže djelo tvojei tvoja slava na djeci njihovoj!Dobrota Gospodina, Boga našega,nek bude nad nama!Daj da nam uspije djelo naših ruku,djelo ruku naših nek uspije!

Drugo čitanje (Heb 4,12-13)Riječ Božja prosuđuje nakane i misli srca.

Čitanje Poslanice HebrejimaŽiva je riječ Božja i djelotvorna;oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja (Mt 5,3)

Blago siromasima duhom:njihovo je kraljevstvo nebesko.

Evanđelje (Mk 10,17-30)Što imaš, prodaj i idi za mnom!

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«On mu odgovori:»Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.«

11. listopada 2009.


25



Pričesna pjesmaOsiromašišemogućnici i gladuju,a koji traže Gospodina ne trpe oskudice.

(Ps 34,11)

Popričesna molitvaGospodine, ti nas hraniš tijelom i krvlju svoga Sina: daj da postanemo dionici božanske naravi.Po Kristu.

On se na tu riječ smrkne i ode žalostanjer imaše velik imetak.Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – – i u budućem vijeku život vječni.«Riječ Gospodnja.

Nebeskome Ocu, jedinom izvoru pravoga bogatstva, uputimo iskrene molitve proseći najprije »ono jedno« što je potrebno za životu istinskoj radosti: 1. Gospodine, vodi Crkvu mudrošću svoga Duha

da uvijek znade slijediti put evanđeljate se nikad ne navezuje na bogatstva svijeta,molimo te.

2. Gospodine, pastirima svoga naroda podari odvažnosti da naviještaju radikalnost evanđelja, molimo te.

3. Gospodine, sve koji te traže iskrena srca ohrabri da se odvaže napustiti sve što ih zarobljava i priječi te slobodno prionuuz tvoju riječ spasenja, molimo te.

4. Gospodine, ti si stvorio bogatstva svijetai povjerio ih ljudskoj dobroti: sve koji obiluju nadahni na evanđeosku pravednosti solidarnost s onima koji oskudijevaju;ne dopusti da bogatstvo bude razlog nepravdi i podjela, molimo te,

5. Gospodine, obdari nas zahvalnošću za zemaljska dobra koja smo primili; otvori nam oči da prepoznamo potrebe svojih bližnjih te budemo radosni djelitelji dobara koja smo primili od tvoje ljubavi, molimo te.

Nebeski Oče, izvore svakoga dobra, daj da služeći se dobrima koja si nam dao uvijek budemo svjesni kako je darivanje veća radost od posjedovanja. Obogati nas spremnošću za radosno za darivanje. Po Kristu Gospodinu našemu.

Molitva vjernika

Ulazna: 219 Gospode BožeOtpjevni ps.: Nasiti nas smilovanjem svojim (glazbeni prilog str. 38.)Prinosna: XIV Evo nas, OčePričesna: 186 Sva ljubavi mi, IsuseZavršetak: 611 Tebi, naša Gospo jaka

Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš prodaj, i podaj siromasima... A onda dođi i idi za mnom!


26

Bogaćenje ostavljanjem, umnažanje svođenjem na jedno

Slaveći vazmeno otajstvo, ova nedjelja ostaje radosno izazovna u Isusovoj rečenici: »Jed-no ti nedostaje…« Što nam nedostaje i ka-

ko to primijetiti? U evanđelju čitamo o bogatome mladiću koji Isusa iskreno pita što treba činiti da bi baštinio vječni život. Isus mu je nabrojio zapo-vijedi, a nakon što mu je mladić rekao da je sve to vršio, »Isus ga pogleda i zavoli ga«. Dakle, najpri-je se treba podvrgnuti tomu pogledu, dopustiti mu da me prožme kako bi mi otkrio moje istinsko si-romaštvo.

Mi se obično uspoređujemo s drugima, bilo materijalno, bilo duhovno, a iz toga se rađa ili za-vist ili pokušaj oponašanja drugih. Ovdje nas Isus upozorava da trebamo samo njegov pogled, izbje-gavajući druge usporedbe. Samo me njegov po-gled pun ljubavi otkriva meni samomu. Samo u susretu s tim pogledom mogu posvijestiti svoje nedostatnosti, lukavosti, otuđenja, pakosti… pra-zninu. To je praznina koju treba isprazniti kako bismo bili sposobni primiti sve. Učiteljev pogled ne govori mi o tomu što nemam, već o tomu što nisam. Ni u vjerskomu životu nam ne nedostaju stvari. Nedostaje nam gubitak.

Otkriti nedostajanjeKada Isus nabraja zapovijedi, čini se da su to sa-mo one koje nazivamo zapovijedima s ‘druge plo-če’ Deset zapovijedi. Međutim, zahtjev upućen mladiću da proda sve što ima pripada ‘prvoj plo-či’. Kako bismo Boga uistinu imali kao jedinu vri-jednost, shvaćamo da treba izabrati između ono-ga što imamo i onoga što nam nedostaje. Taj odmak, odvajanje, najveći je čin klanjanja, a kla-njanje evanđeoska krjepost siromaštva koje obo-gaćuje. Bogati je čovjek dotrčao i kleknuo. To je trebao učiniti na kraju, a ne na početku.

Pravi je siromah ipak Isus. Prije njegovih ri-ječi – u ovome evanđelju – uvijek dolazi pogled. Nema nikakvoga drugog jamstva, osim pogleda; a ljudi se mogu okrenuti i otići. Bog je uistinu si-romašan i slab prema ljudskoj slobodi. Nema druge snage da zadrži čovjeka, osim toga pogle-da, ispunjena ljubavlju.

Nitko tko je ostavio nešto, tko je nešto izgubio, radi evanđelja neće ostati nenagrađen – stostru-ko. Uvjet koji je trebao potpisati i bogataš, jedna-ko kao i mi, jest – izgubiti, ostaviti. Isus nam ne plaća isključivo u ‘vrijednosnicama buduće sla-ve’, već nam daje i u sadašnjosti, dok smo ovdje. Ali treba nešto ostaviti i to što primamo je sto-struko od onoga što smo spremni ostaviti. Za to je potrebno svakodnevno umiranje, svakodnevna smrt da bi se dopustilo uskrsnuće stvari. Ako pri-hvatimo odricanje stvari, Bog nam ih vraća kao predokus neba, predokus koji nam nitko više ne može oduzeti.

Rame za novi teretili noge u drugome smjeru?Na Isusov zahtjev Petar s olakšanjem prihvaća i kaže: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za to-bom.« Čini se da u tome slučaju nema nikakvih poteškoća. Pa ipak, u Petrovu se pitanju skriva vi-še sumnja negoli sigurnost. Ono što je za Isusa »sve«, možda ipak nije naše »sve«, jer mi imamo naviku ipak ostaviti nešto izvan »svega«, mudro prešućujući barem djelić. I zbog toga u svojemu životu osjećamo prazninu. A ta je praznina stvo-rena zbog onoga što smo sačuvali.


Osloboditi se navezanosti na bogatstvoi dobra svijeta preduvjet je dara vječnoga života.

27


Odjeci Riječi

Zrnj

e

»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Pitanje

bogatoga mladića razotkriva njegovu spoznaju da se vječni život ne može steći ili kupiti, nego samo zadobiti,

primiti u baštinu. On je svjestan da svojim bogatstvom može kupiti sve

osim onoga što je dar i samo dar. Tek kad smo slobodni od moći kupovanja

i posjedovanja, možemo u radosti primiti dar. Baštinik Dara može

biti smo onaj tko u iskrenosti čuva zajedništvo s Darivateljem. (A. C.)

Gledajući još dublje, Isus upozorava učeni-ke na trajnu opasnost koju tvore bogatstva i na gotovo nemogućnost za bogataša da uđe u nebe-sko kraljevstvo. Ovaj čovjek, koga Marko ne opi-suje pobliže (Matej kaže da je mladić, a Luka da je uglednik), spreman je preuzeti još neku obve-zu od Učitelja, a Isus kaže da mu nešto nedosta-je. Očekuje još kakvo djelo i postat će još bolji. Na njegovo iznenađenje, treba oduzeti, a ne dodati; izgubiti, ne dobiti. To je bilo suprotno od njegove dotadašnje izgradnje.

Prema mentalitetu koji je vladao u židovstvu, bogatstvo se tumačilo i kao znak Božje prisutno-sti u kući pobožnika. Gomilanje na zemlji davalo bi mogućnost umnažanja dobara za nebo. Riječ je o dvostrukoj zaradi. Isus, na njegovo razočaranje, ne nudi novu zapovijed. On traži od njega da se odre-kne ‘duhovnoga kapitaliziranja’. Isus ne traži do-datak, već drukčije usmjerenje života. A mi, mi kao da smo spremni prihvatiti još dio tereta na putu kojim idemo, ali nismo spremni promijeniti put.

Evanđelje u slici ‘nemogućega značenja’Čini se da se ni Bog ne drži pravila duhovnosti koju smo zacrtali. Najveću nam bol zadaje odri-canje od slike Boga koju smo stvorili. Nova ari-tmetika koju nudi Isus glasi: izgubiti, da bi se dobilo. Znamo da smo u životu spremni zaigra-ti i s velikim svotama, ali staviti kao ulog sve –

to ne dopuštamo. Naša lukava igra je razboritost koja ima bezbroj inačica: realizam, prava mjera, kompromis, suzdržanost…

I dok Isus poseže za paradoksalnom slikom svoga zahtjeva, mnogi su se tumači trudili ubla-žiti tu sliku ili ju sasvim izbrisati. Kad Isus veli da je »lakše devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje«, neki smatraju da bi bila riječ o pogrješci u prepisivanju. Naime, umjesto grčke riječi kamelos, što znači deva, radilo bi se o rije-či kamilos, što znači debelo uže kojim su se vezali brodovi. Drugi su otkrili da su u Jeruzalemu po-stojala tako niska i uska vrata koja su se zvala ‘uši-ce igle’. Tako su se deve, ako su druga velika vra-ta bila zatvorena, morale ponekad provlačiti kroz ta vrata. Tako su i neki propovjednici govorili o potrebi za poniznošću, da bi se ušlo na vrata raja, ali priča o vratima je ipak iz kasnijega doba – iz 9. stoljeća – i nema arheološku potvrdu.

Općenito govoreći, za puk je deva bila veoma velika životinja, a postoji rabinska izreka koju se može povezati s Isusovom, a koja veli: »Da ti nisi od tamo gdje slonovi prolaze kroz iglene ušice?« Ostaje činjenica da se Isus služi pretjerivanjima stavljenim u dojmljive i lako pamtljive slike: trun i balvan u oku; cijediti komarca, a gutati devu; micati brda… Valja nam prihvatiti devu upravo zato što ne može proći kroz iglene uši – da bismo shvatili (= životom prionuli) i držali se evanđelja.

Ivan Šaško

Mač Božje riječi uz: Heb 4,12-13

Autor predstavlja motiv žive riječi Božje. Po njoj se narod Božji trebao mjeriti i odlučivati (usp. Heb 3,7-9), a to vrijedi i danas (usp. Heb 4,1-11). Kao oštrija od svakoga dvosjekla mača pokazuje nam ozbiljnost našeg odgovora jer prema odluci slušatelja može biti navještaj spasenja ili suda. Božja riječ je snažna stvoriteljska riječ (usp. Heb 1,3; 11,3), a time onda i uništavajuća sudačka riječ. Sve što se ovdje kaže o Božjoj riječi i njezinoj snazi ima za cilj da pokaže da ju se ne može nekažnjeno zapostavljati. Božja riječ u Sinu je ona po kojoj su uređeni svjetovi. I sam Sin nosi sve snagom svoje riječi. Sinovljevo poslanje gledamo kao poslanje proroka i svećenika (usp. Heb 4,14). Isus sklapa novi Savez, ostvaruje ono što je Jeremija navijestio u Jr 31,31-34 (usp. Heb 8,7-13), pa je u konačnici riječ Božja evanđelje, spasenjski poziv (usp. Heb 4,1-11).

Mario Cifrak


28

Ulazna pjesmaZazivam te, Bože,ti ćeš me uslišiti:prikloni mi uho i čuj riječi moje. Čuvaj me ko zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih.

(Ps 17,6.8)

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, daj da ti uvijek budemo odani i tvome Veličanstvu služimo iskrena srca. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, obdari nas milošću i očisti od grijeha,da tvojim otajstvimaslužimo u slobodi srca.Po Kristu, Gospodinu našemu.

Prvo čitanje (Iz 53,10-11)Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu,vidjet će potomstvo.

Čitanje Knjige proroka IzaijeSvidjelo se Gospodinu pritisnuti ga bolima.Žrtvuje li život svoj kao naknadnicu,vidjet će potomstvo, produžiti sebi dane i Gospodnja će se volja po njemu ispuniti.Zbog patnja duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom. Sluga moj pravedni opravdat će mnoge i krivicu njihovu na sebe uzeti.Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam (Ps 33,4-5.18-20.22)

Pripjev: Neka dobrota tvoja, Gospodine, bude nad nama, kao što se u tebe uzdamo!

Prava je riječ Gospodnjai vjernost su sva djela njegova.On ljubi pravdu i pravo:puna je zemlja dobrote Gospodnje.

Evo, oko je Gospodnje nad onima koji ga se boje,nad onima koji se uzdajuu milost njegovu:da im od smrti život spasi,da ih hrani u danima gladi.

Naša se duša Gospodinu nada,on je pomoć i zaštita naša.Neka dobrota tvoja, Gospodine,bude nad nama kao što se u tebe uzdamo!

Drugo čitanje (Heb 4,14-16)Pristupajmo smjelo prijestolju milosti.

Čitanje Poslanice HebrejimaBraćo:Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije kroz nebesa – – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere.Ta nemamo takva velikog svećenika koji ne bi mogao biti supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom.Pristupajmo dakle smjelo prijestolju milosti da primimo milosrđe i milost nađemo za pomoć u pravi čas!Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja (Mk 10,45)

Sin Čovječji došao je da služii život svoj dade kao otkupninu za mnoge.

18. listopada 2009.



Ulazna: 207 Prigni se, svako koljenoOtpjevni ps.: Neka dobrota tvoja, Gospodine (glazbeni prilog str. 39.)Prinosna: 226 Od sva se četiri vjetra (2-3 kitica)Pričesna: 244 Odzivam se IsuseZavršetak: 610 O Marijo mila

29


Pričesna pjesmaOko je Gospodnje nad onima koji ga se boje, nad onima koji se uzdaju u milost njegovu, da im od smrtiživot spasi, da ih nahraniu vrijeme gladi.

(Ps 33,18-19)

Popričesna molitvaGospodine, i ovom nas službom približi nebeskoj Crkvi. Prati nas vremenitom pomoći i uči vječnoj mudrosti. Po Kristu Gospodinu našemu.

Evanđelje (Mk 10,35-45)

Sin Čovječji došao je da život svoj dadekao otkupninu za mnoge.

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Pristupe Isusu Jakov i Ivan,sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem,ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« Oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati – – to je onih kojima je pripravljeno.«Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«Riječ Gospodnja.

Otvoreni nadahnuću Božjega Duha koji nas poučava istinskoj molitvi, obratimo se nebeskome Ocu:1. Za Crkvu u svijetu: da u zauzetosti za potrebe

ljudi i svijeta nikad ne prestane tražitii svjedočiti nebesko kraljevstvo, molimo te.

2. Za papu Benedikta, biskupe, svećenike, đakone i sve kojima si povjerio brigu za svoj sveti narod: da svoje poslanje vrše u duhu Kristova služenja te svojom nesebičnošću budu graditelji povjerenja među svim ljudima, molimo te.

3. Za sve pogođene tjelesnim i duševnim patnjama: utješi ih svojom milosrdnom ljubavlju i potakni da svoje trpljenje utkaju u ostvarenje tvoga nauma spasenja svijeta, molimo te.

4. Za ovdje okupljenu zajednicu: ukloni između nas svaki razdor i sebičnost te nas ujedini istinskom ljubavlju koja se nesebično daruje, molimo te.

5. Za pokojne sestre i braću: po svojoj milosrdnoj ljubavi oprosti im grijehe i primi ih u svoje vječno kraljevstvo, molimo te.

Nebeski Oče, tvoj nam se Sin objavio u liku sluge i u služenju nam pokazao put spasenja. Izliječi nas od naše oholosti i prodahni spremnošću za služenje. Po Kristu.

Molitva vjernika

Učitelju, daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.


30


Spoznati što molimo

Tko od nas ne bi želio biti na mjestu apostolā Jakova i Ivana, sinova Zebedejevih? Ima-ti priliku izravno, licem u lice pitati Gospo-

dina da učini ono što ga molimo. Ta nije li to bit same molitve – neposredno se obratiti Gospodi-nu, prositi od njega ispunjenje svojih želja? On je sām rekao kako treba ‘kucati’ i ‘tražiti’ da bi nam se ‘otvorilo’ i ‘dalo’. Svi bismo to htjeli iskusiti ba-rem jednom u životu. No, jesmo li spremni za Isu-sov odgovor da ne znamo što tražimo?

Pohlepa molitveRedovito se tješimo mišlju da ne tražimo ono što traže dvojica apostola. Ne tražimo slavu koju oni traže. Mi tražimo puno manje i skromnije, ne-što što nam se čini manje sebično i tašto od ono-ga što traže Jakov i Ivan, premda se može reći da je njihova molba više nego razumljiva. Upozna-li su Učitelja, vidjeli i osjetili posebnost njegovog poslanja te nakon toga ništa drugo ne žele nego ostati s njime uvijek povezani, biti s njime u sla-vi zdesna i slijeva. Mi to ne tražimo. Mi tražimo zdravlje, sreću, ljubav, blagoslov za sebe i najbli-že, uspjeh u školi i na poslu. Sve ono što ljudski život na ovoj zemlji čini smislenim. Stoga misli-mo da trebamo i dobiti ono što tražimo.

Molba dvojice učenika primjer je iskrivlje-noga shvaćanja kršćanske molitve. Kada su uče-nici zamolili Učitelja da ih nauči moliti, on ih je učio da se Ocu obraćaju s prošnjom i preda-njem: »neka bude tvoja volja« (Mt 6,10). U pri-zoru koji je opisan u današnjemu evanđeoskom odlomku učenici su dali prednost vlastitoj želji i molbi. Oni ne traže da se vrši Božja volja ne-go da se ostvari ono što oni žele. Žele Gospodi-nu nametnuti svoju volju i svoju želju kao znak Božje vjerodostojnosti. Umjesto slobodnog di-jaloga s Bogom, oni se s njime nadmeću, oni zapravo od Gospodina žele načiniti ‘idola’ ko-ji služi ispunjavanju njihovih želja. Nisu naučili moliti ispunjeni Gospodinovim Duhom i u nje-govo Ime. Nisu razumjeli Isusove riječi koje se odnose na njegovo poslanje. Upravo to razumi-jevanje tvori okosnicu svake ispravne molitve.

Kršćanin je ponajprije pozvan razumjeti osobu i poslanje Isusa Krista, ući u zajedništvo s njim da bi mogao spoznati sve ono što je Bog obećao i što ostvaruje. »Bog ne ostvaruje sve naše želje, ali ostvaruje svoja obećanja.« A ona imaju puni-nu u Isusu Kristu. Ako tako činimo onda ćemo uvidjeti bit i pravi način molitve. Vidjet ćemo da i molitva prije svega proizlazi iz logike krštenja i euharistije koju Isus spominje kada govori o »čaši koju treba piti« i »krstu kojim se treba kr-stiti«. Krštenje i euharistija oblikuju nas druk-čije, daju nam drukčiju formu i time oblikuju i drukčiju molitvu: onu koja ponajprije traži i pri-hvaća Božju volju i ponizno moli da uronjeni u muku, smrt i uskrsnuće Isusa Krista razumije-mo što trebamo činiti i na koji način Bog ostva-ruje svoja obećanja u našem životu.

»Nije tako među vama...«Molitva dvojice učenika otkriva još jednu važ-nu dimenziju kršćanskoga života i poslanja. Njihova molba otkriva da u njihovim očima za-jednica kojoj pripadaju postoji zbog ostvarenja vlastitih ciljeva. Nisu shvatili da zajednica nije zbog njih, nego da uvodi u otajstva Kraljevstva


»Čašu« koju ja pijem, pit ćete, ali sjesti meni zdesna ili slije-va – to je onih kojima je pripravljeno.

31


Isus ne dokida »prva mjesta«. On sa-mo kaže da prva mjesta nisu ona ko-

ja ljudi drže prvim. Gledajući na ljud-sku rasporedbu mjestā i natjecanje oko

vladanja i gospodarenja Isus učenici-ma kaže: »Nije tako među vama!« Me-đu svoje učenike Isus želi staviti natje-

canje u služenju. Prvi je onaj koji je sluga svima. Takvo uređenja odnosā

može i danas liječiti svu pohlepu koja vodi u propast. Kršćanima se ne nije-

če pravo na prva mjesta u društvu. No, pozvani su biti »prvi u služenju« i na

prvome i na zadnjemu mjestu. (A. C.)

Zrnj

e

Odjeci Riječi

koje nadilazi i samu zajednicu. Krivo razumije-vanje molitve i Kristovog poslanja stoga vodi i krivom razumijevanju mjesta i uloge zajednice Crkve koju ne treba vidjeti i oblikovati kao za-jednicu koja služi ostvarenju osobnih ciljeva, koja se ponaša logikom moći koja vlada u svi-jetu i njegovim institucijama. Krštenje i euha-ristija oblikuju nas za logiku služenja kao jedi-nu pravu logiku življenja Kristove zajednice. »Iz Krista sluge rađa se Crkva koja služi.« Kada se to ne ostvaruje, događa ono što se dogodilo s Ja-kovom i Ivanom. Pismo kaže da su se ostala de-setorica počela gnjeviti. U zajednici se stvaraju podijeljenost, konkurencija, negativni osjećaji. Zato Isus upozorava svoje učenike da oni mora-ju živjeti ispunjeni drugačijim Duhom, a ne du-hom koji vlada u drugim zajednicama i institu-cijama. »Nije tako među vama.«

Ove Isusove riječi tvore kriterij razlikova-nja između ispravnog i krivog shvaćanja Crkve. Crkva nije država, nije stranka ili poduzeće. Ne smije funkcionirati logikom krhkih, konzumi-stičkih i konkurentskih odnosa, utemeljih na traženju vlastitoga probitka, nego pokazivati važnost darovanih odnosa koji traju i koji su vo-đeni logikom služenja u duhu međusobnog pri-hvaćanja i praštanja. Ako se Crkva tako oblikuje,

ako vrši autoritet logikom služenja utemeljeno-ga na Kristovom služenju, onda će uistinu biti drukčija zajednica. Svojom će drukčijošću za-jedništva i služenja biti izazov svijetu, izazov svakome drugom zajedništvu u kojemu vlada-ju natjecanje i nadmetanje. U tu svoju vlastitost drukčijosti neće morati druge uvjeravati nika-kvim drugim argumentima nego samo evanđe-oskom logikom, istinitošću življenja, kao što je jasno da Isusove riječi na najbolji mogući način razotkrivaju ono što u Crkvi nije dobro. Najveća kritika Crkve ne dolazi od njezinih pravih ili laž-nih neprijatelja, nego proizlazi iz samog Evan-đelja koje joj istovremeno pokazuje kako biti prava Kristova zajednica.

Potrebno je u iskrenosti molitve pred Bogom pitati se u kojoj je mjeri evanđelje kritika naše-mu životu, osobnom i zajedničkom, našoj moli-tvi i našemu apostolskom djelovanju. Možda na-še molitve zaslužuju Isusov odgovor: »Ne znate što ištete.« Molitva je uvijek predanje, služenje Onomu koga molimo da nam se daruje. Stoga je molitva neodvojiva od služenja. Biti uslišan zna-či biti spreman istinski služiti, prepoznajući u ljudima one koji su potrebni našega služenja – – u duhu Kristova nesebičnog samodarivanja.

Željko Tanjić

Narav kristova svećeništva uz: Heb 4,14-16

Ovo je prvi put da se u Poslanici Hebrejima nagovješćuje nebeska narav Kristova svećeništva. On je svećenik u nebeskom Hramu, u Božjoj prisutnosti, a ne u rukotvorenu zemaljskom Hramu. Odatle proistječe i sva različitost kršćanskog od starog židovskog bogoslužja (4,14). Druga značajka ovoga Velikog svećenika u činjenici je njegova utjelovljenja, po kojem je on postao »supatnik u našim slabostima« (4,15). Već je ranije u Poslanici Hebrejima navedeno: »Trebalo je da u svemu postane braći sličan« (2,17). Postao je braći u svemu sličan, osim u grijehu (4,15). Zato su čitatelji Poslanice pozvani da smjelo pristupe »prijestolju milosti«, jer im je ulaz otvoren »po krvi Isusovoj« (10,19). Na taj način vjernici primaju »milosrđe i milost« za pomoć »u pravi čas« (4,16), a taj je čas ono »danas« koje poziva na ulazak u Božji počinak (usp. 3,7.13).

Darko Tepert


32

Ulazna pjesmaNeka se raduje srce onih što traže Gospodina. Tražite Gospodina i njegovu snagu, tražite svagda njegovo lice!

(Ps 105,3-4)

Zborna molitvaSvemogući vječni Bože, daj da rastemo u vjeri, nadi i ljubavi: da hoćemo što zapovijedaš i postignemo što obećavaš. Po Gospodinu.

Darovna molitvaGospodine, pogledaj darove što ih prinosimo. Daj da tako vršimo ovu službu da bude tebi na slavu.Po Kristu.

Prvo čitanje (Jr 31,7-9)Slijepe i hrome utješene vraćam.

Čitanje Knjige proroka JeremijeOvo govori Gospodin: »Kličite od radosti Jakovu, podvikujte prvaku narodâ! Objavljujte, uznosite, navješćujte: Gospodin spasi narod svoj, ostatak Izraelov! Evo, ja ih vodim iz zemlje sjeverne, skupljam ih s krajeva zemlje: s njima su slijepi i hromi, trudnice i rodilje: vraća se velika zajednica. Evo, u suzama pođoše, utješene sad ih vraćam! Vodit ću ih kraj potočnih voda, putem ravnim kojim neće posrnuti, jer ja sam otac Izraelu, Efrajim je moj prvenac.«Riječ Gospodnja.


Pripjev: Velika nam djela učini Gospodin:opet smo radosni!

Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,bilo nam je ko da snivamo.Usta nam bjehu puna smijeha,a jezik klicanja.

Među poganima tad se govorilo:Silna im djela Gospodin učini!«Velika nam djela učini Gospodin:opet smo radosni!

Vrati, Gospodine, sužnjeve našeko potoke negepske!Oni koji siju u suzama,žanju u pjesmi.

Išli su, išli plačući,noseći sjeme sjetveno;vraćat će se s pjesmomnoseći snoplje svoje.

Drugo čitanje (Heb 5,1-6)Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.

Čitanje Poslanice HebrejimaSvaki veliki svećenik, od ljudi uzet,za ljude se postavlja u odnosu prema Bogu da prinosi darove i žrtve za grijehe.On može primjereno suosjećati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sâm zaogrnut slabošću. Zato mora i za narod i za sebe prinositi okajnice. I nitko sam sebi ne prisvaja tu čast, nego je prima od Boga, pozvan kao Aron. Tako i Krist ne proslavi sâm sebe postavši svećenik, nego ga proslavi onaj koji mu reče:


25. listopada 2009.


Ulazna: 224 Oče naš dobri (1. i 2. kitica)Otpjevni ps.: 122 Velika nam djelaPrinosna: 224 Oče naš dobri (3. kitica)Pričesna: 850 Klanjam ti se smjernoZavršetak: 600 Zdravo, Djevo čista

Napomena: U posvećenim crkvama za koje se ne zna datum posvete danas se slavi Svetkovina posvete crkve. Čitanja iz Slavlja posvete crkve.

33


Pričesna pjesmaKrist nas je ljubio i predao sebe za naskao prinos i žrtvu Bogu na ugodan miris!

(Ef 5,2)

Popričesna molitvaGospodine, daj da tvoja otajstva izvrše u nama što sadrže: da doživimo u punoj stvarnosti što sada vršimo u znakovima.Po Kristu.

Ti si sin moj, danas te rodih, po onomešto pak drugdje veli: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu.Riječ Gospodnja.

Pjesma prije Evanđelja (usp. 2 Tim 1,10)

Spasitelj naš Isus Krist obeskrijepi smrti učini da zasja život po evanđelju.

Evanđelje (Mk 10,46-52)

Učitelju moj, da progledam.

Čitanje svetog Evanđelja po MarkuU ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj putaje sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev. Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin,stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!« Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.Riječ Gospodnja.

Rasvijetljeni svjetlom Kristova evanđelja, upravimo svoje prošnje Ocu nebeskom:

Za Crkvu, kojoj se svakodnevno daruješ1. u svojoj riječi i u zbilji sakramenata: da vjerno čuva istinsko zajedništvo s tobom te svjedočeći život evanđelja bude svjetlo narodā i putokaz spasenja svim ljudima, molimo te.Za sve koji se tebi posvetiše po sakramentu 2. svećeničkoga reda: da vjerno i ustrajno žive poslanje koje si im povjerio, uvijek oslonjeni na snagu Kristova svećeništva, molimo te.Za sve čija su srca ovijena tamom grijeha: 3. rasvijetli im srca svjetlom svoje ljubavi i pomozi im nadvladati grijeh koji priječi put predanja tebi, molimo te.Za ovu zajednicu tvojih vjernika:4. po ovom susretu s tobom obnovi u nama snagu i svjetlo vjere te u nesebičnsoti služenja budemo ustrajni lučonoše tvoga spasenja, molimo te.Za preminulu našu braću i sestre:5. nagradi ih vječnim svjetlom svoga kraljevstva, molimo te!

Bože, izvore istinskoga svjetla, rasvijetli nas svojim Duhom da u svjetlu tvoje riječi radosno živimo i tvoju dobrotu svjedočimo svim ljudima. Po Kristu Gospodinu našemu.

Molitva vjernika

»Učitelju moj, daj mi da progledam!«(V. Blažanović, 2004.)


34


Smiluj mi se da bih te mogao slijediti!

Domovina, rodni grad ili kraj nepresušna su inspiracija raznim umjetnicima. Čak i moderni reperi pjevaju o ravnici slavon-

skoj, dok je gotovo nemoguće zamisliti ugodno opuštajuće društveno ozračje bez pjesme o bre-gima, kršu ili morskom žalu. Mjesto gdje smo rođeni, odrasli ili živimo uvelike nas određuje. Slika oblikovanja čovjeka od zemlje nosi u sebi i poruku vezanosti za prostor. On je od prvih stra-nica Svetoga pisma Božji dar i blagoslov. Čitava se povijest spasenja smjestila između edenskih prostranstava i jeruzalemskih zidina, a za goto-vo svaki događaj Biblija kazuje i gdje se odigrao. Mjesto je više od pozornice. Tako je s Jerihonom iz kojega Isus izlazi u epizodi iz današnjeg evan-đelja. Pokušat ćemo poruku današnjih čitanja iščitati upravo u znakovitosti ovog mjesta.

JerihonJerihon je jedna od najstarijih poznatih civiliza-cija. U njemu je život postojao tisućama godina prije Krista. Isus izlazi iz Jerihona »s učenicima i silnim mnoštvom«. Slika je to napuštanja starog i hoda prema novom. Isus nadilazi Stari savez i kreće prema Novom. Taj Novi savez je uskoro, odmah nakon Jerihona, uspostavljen u Jeruza-

lemu krvlju Isusa Krista, Velikog Svećenika o ko-jemu nam govori današnje drugo čitanje. On nije kao dotadašnji svećenici. Ne mora najprije pri-nositi žrtvu za svoje grijehe kako bi čist mogao prinijeti žrtvu za spas naroda. Oni prinose »krv junaca i jaraca«, a Krist svoju vlastitu. Upravo zato ga pisac Poslanice Hebrejima uspoređuje s Velikim svećenikom Melkisedekom koji se po-javljuje tek na trenutak da bi nahranio one koji su u potrebi. Njegovo ime znači »Kralj mira«. O njemu ne znamo ništa drugo. Nepoznato je kad je rođen. Ne znamo gdje je živio, tko mu je obi-telj i kako je umro. Svećenik je to koji nije opte-rećen ničim drugim osim da ispuni svoju službu. Zato je savršena slika Isusa Krista. Isus, poput Melkisedeka, daje hranu koja vraća u život govo-reći: »Uzmite i jedite! Uzmite i pijte!« On poput Melkisedeka postaje Kralj mira prihvaćajući rije-či: »Bolje da jedan čovjek umre za narod.«

Druga oznaka Jerihona je da se nalazi neko-liko stotina metara ispod razine obližnjeg Medi-terana. Kad se jednom spustiš u Jerihon, osta-je samo uspon. Slijedi put prema Jeruzalemu. U današnjem evanđelju to je put prema Kalva-riji. Ono što je već toliko puta najavio, Isus sad ostvaruje. Nizina Jerihona je takva da se ne mo-že ići niže. Slikovito govoreći Isus svojim do-laskom pokazuje da mi ne možemo tako ni-sko pasti da bi on bio nespreman doći i izvući nas. »Ponizi sam sebe«, »nama jednak u sve-mu, osim u grijehu«. »Može primjereno suosje-ćati s onima koji su u neznanju i zabludi jer je i sam zaogrnut slabošću.« Ništa što je ljudsko ni-je mu strano, daleko i njega nedostojno. Ispovi-jedamo da je čak »sišao nad pakao«. Sve to či-ni da bi nas oslobodio i donio nam svjetlo, kao Bartimeju u današnjem evanđelju.

Bartimej je slijepac, čovjek nevažan, tek net-ko pokraj puta. Znamo da je sin Timejev. Kao da se želi kazati da je on Timejeva pogrješka ili neu-spješan projekt. Susret s njime pun je detalja koji tvore jednu dinamičnu akciju. Mnoštvo prolazi, prosjak viče, oni ga nastoje ušutkati, Isus dola-zi, ozdravlja ga i ovaj kreće za njim. Sve se od-vija jako brzo. Nema komplikacija. Isus ga od-

Slijepac odmah progleda i uputi se za Isusom. (C. Pastro)

35


Odjeci Riječi

Zrnj

e

Ozdravljenje slijepca Bartimeja metafo-ra je probuđene vjere. Na početku opi-sa Bartimej »sjedi pokraj puta«. Nepo-

mičan je. Nezahvaćen Kraljevstvom koje dolazi u Isusu. Kad mu rekoše »Ustani!

Zove te«, on »baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe k Isusu«. Njegova vjera nije samo rasvijetljena kroz ozdravljenje usahlo-

ga vida, nego je i pokrenuta. Početnoj sli-ci sjedenja pored puta suprotstavljena je završna: »odmah progleda i uputi se za

njim«. Cjelovitoj vjeri potrebno je svjetlo u srcu i pokretnost u djelima. (A. C.)

mah ozdravlja jer se nalazi na putu. Važan mu je cilj: Jeruzalem u kojemu će podnijeti muku. Judi će kazati: »Što imaš činiti, čini brzo.« I ovdje ta-ko postupa. Brzo ga ozdravlja. Međutim, cilj koji ima pred očima Isusu ne zatvara pogled da ne vi-di svijet oko sebe i ljude kojima je potrebna nje-gova pomoć. On zna za uzvišenost poslanja ko-je će učiniti u Jeruzalemu, ali pogled u nebo nije mu isprika da ne vidi kuda i pokraj koga prolazi.

Spomenimo ovdje i hipokriziju onih koji idu za Isusom. Najprije na sve načine nastoje ušut-kati Bartimeja, a kasnije hineći suosjećajnost govore: »Hrabro. Zove te!« Da je Isus prošao ne čujući njegove vapaje, sigurno se ne bi potrudili dovesti ga Isusu i pomoći mu.

Jerihon je prvi grad kojega su Izraelci zau-zeli vraćajući se iz Egipatskog ropstva u Obeća-nu zemlju porušivši njegove zidine. I današnje prvo čitanje najavljuje sličan događaj. Jeremi-ja najavljuje narodu koji je zbog grijeha došao u ropstvo da će biti spašen. Vratit će se velika zajednica i podijeljena plemena ponovno će bi-ti dio jednog naroda. Gospodin će spasiti narod svoj. Zato poziva: »Kličite od radosti, podvikuj-te...« Upravo se to događa u današnjem evan-đelju. Isus donosi spas slijepcu. Međutim, evan-đelist naglašava i ulogu Bartimeja. On sam ruši preprjeke koje ga dijele od Isusa. Viče i traži po-

moć. Kad ga ne čuje, »on još jače vikaše«. Odba-cuje svoj ogrtač koji je vjerojatno jedino dobro koje je imao i u koji je skupljao milostinju. Ta-kav stav postiže učinak i zaslužuje riječi: »Vjera te tvoje spasila.« Tek nakon toga Isus ruši pre-prjeku koja je slijepca dijelila od svijeta i daje mu vid. U Jeruzalemu će srušiti preprjeku koja čovjeka dijeli od Boga pobijedivši grijeh svojom pravednošću i smrt svojom smrću.

Uputiti se za njimPoruka današnjega evanđelja nadilazi i transcen-dira opisani događaj susreta Isusa i slijepog Bar-timeja. Evanđelje nas poziva da uvidimo sljepoću koja nas drži pokraj puta, a ne na putu nasljedo-vanja Isusa Krista; sljepoću koja nas izolira od drugih ljudi te ne vidimo i ne dijelimo njihovu ra-dost, a još manje potrebe i nesreće. Potiče nas da ostavimo hipokriziju glumljenja dobrih kršćana, dok u stvarnosti svojim životom priječimo po-gled i udaljavamo ljude od Boga. Poziva nas da istinski živeći svoje kršćanstvo svima donesemo poruku nade: »Hrabro. Zove te!« Jednako tako, Isus nam nudi obećanje da naši vapaji neće ostati neuslišani ako smo spremni srušiti preprjeke ko-je nas dijele od njega i drugih ljudi te krenuti za njim preko Golgote do svjetla uskrsnuća.

Slavko Slišković

Svećeni, uzet od ljude za ljude uz: Heb 5,1-6 Veliki svećenici u Hramu bili su ljudi poput svih drugih te su od njih izdvojeni za vršenje te službe (Heb 5,1). Stoga su prinosili žrtve ne samo za narod, nego za same sebe i svoje grijehe (5,3; usp. Lev 9,7; 16,6). Tako su priznavali da su slabi i podložni grijehu poput svih drugih ljudi (Heb 5,2). Osim toga, nijedan svećenik Staroga zavjeta nije mogao sam odlučiti ući u tu službu, nego je od Boga pozvan (5,4). Arona je i njegove sinove izričito odredio Bog, a njihove potomke uvrštavao je po rođenju u red svećenika. Riječi Psalma 2. prikazuju kralja kao Sina Božjega, onoga nad kojim je poseban Božji blagoslov. Poslanica Hebrejima primjenjuje to na Kristovo svećeničko dostojanstvo. Pored toga, on je i »svećenik po redu Melkisedekovu« (Heb 5,6; usp. Ps 110,4), ne svećenik po rođenju nego, poput Melkisedeka, posebno od Boga pozvan. Njegova se svećenička služba ostvaruje njegovom patnjom i poslušnošću (Heb 5,7-10).

Darko Tepert

OTAJSTVO I ZBILJA

36

SYMBOLON

U oblikovanju liturgijskoga slavlja valja posvetiti pozornost i liturgijskim pred-metima i posuđu, imajući na umu da su

i oni također nositelji značenja u službi otaj-stva te de nemaju samo funkcionalno-obrednu zadaću. Premda katkada nije lako jasno izreći što to neki predmet čini »liturgijskim«, ipak se može reći da njegova »liturgičnost« ne proizla-zi iz posebnosti njegovih oblika, nego ponajviše iz njegove namijenjenosti samo za liturgijsko slavlje. Gledajući povijesni razvoj liturgijskih predmeta prvi korak u njihovu nastanku jest upravo njihova izdvojenost iz svakidašnje upo-rabe. Uskoro će ta izdvojenost oblikovati i »iz-dvojenu formu«, tj. čuvati oblike i materijale koji nisu redoviti u svakidašnjoj uporabi.

Razumljivo je da je najranija kršćanska za-jednica za liturgiju rabila posuđe i predmete koje je koristila i u svakodnevnoj kućnoj upora-bi. »Obiteljska« i »kućna« narav prve kršćan-ske zajednice, okupljene u domovima svojih članova, takvo je ozračje očitovala i u liturgij-skim predmetima i posuđu. Sve je bilo uzeto »iz života« i ponovno stavljano u život. Druge mogućnosti nije ni bilo. Kada se, uskoro, za li-turgijska okupljanja zajednice izdvajaju poseb-na mjesta (domus ecclesiae), otvorit će se mo-gućnost da za liturgiju budu izdvojeni stalni liturgijski predmeti, tj. elementi posuđa i dru-gih predmeta koji se svojim oblikom ili ma-terijalom nisu razlikovali od onih u redovitoj uporabi, ali su bili namijenjeni samo za litur-gijsku službu. Tek će u VII. stoljeću nastati pr-ve odredbe o liturgijskom posuđu. Tada su vrlo opširne i ističu posebnost liturgijskih predme-ta te njihovu namijenjenost isključivo za litur-gijsku službu. Nakon god. 1000. odredbe kra-jevnih sinoda znatno su preciznije te se odnose poglavito na tvar od koje se izrađuju liturgij-ski predmeti. U odredbama o izradi najvažnije-ga liturgijskog posuđa (kaleži, patene, posude za pričest vjernika i čuvanje posvećenoga kru-ha) zabranjuje se uporaba drva, stakla, mjedi (bakra) i kosti, a savjetuje se izbor plemenitih materijala (osobito zlata i srebra) koji od toga doba postaju najredovitije, premda ne uvijek i jedine tvari za izradu liturgijskih predmeta.

Preciznije odredbe koje je sv. Karlo Boromejski u svojim Instructionum fabricae et suppellec-tilis ecclesiasticae libri duo (1577.) dao za mi-lansku biskupiju, uskoro će biti primjenjivane i u drugim crkvenim pokrajinama.

Današnje odredbe o liturgijskim predmeti-ma i posuđu ostavljaju veliku slobodu umjet-ničkom i zanatskom oblikovanju, ali ističu važnost izbora materijala te potrebu da se litur-gijski predmeti oblikom i umjetničkom obra-dom »jasno razlikuju (clare distinguantur) od posuđa koje je namijenjeno za svakodnevnu uporabu« (OURM 332).

Glede izbora materijala za izradu posuda iz kojih se u euharistiji kruh i vino prinose, posve-ćuju i blaguju odredbe naznačuju da ti predme-ti budu izrađeni od plemenite kovine (ex me-tallo nobili). Ako su kalež, plitica i posuda za pričešćivanje te za čuvanje euharistije izrađeni od kovine koja hrđa ili od neke koja je manje plemenita od zlata, određeno je da ti predme-ti iznutra budu pozlaćeni (OURM 327-328). U skladu s odredbama pojedinih biskupskih kon-ferencija bogoslužno se posuđe može izrađiva-ti i od drugih čvrstih i, prema općem shvaćanju svakoga pojedinog kraja, plemenitih materija-la, npr. od ebanovine ili drugoga tvrdog drva, vodeći brigu da je riječ o tvari koja nije lomlji-va i koja ne propada. Kod izrade kaleža važno je odabrati tvar koja ne upija tekućinu (OURM 330). Očevidno je da današnje odredbe daju slobodu pristupa, uzimajući u obzir različitost kulturā. Vrijedno je napomenuti da Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska Konferen-cija BiH nisu donijele posebne odredbe o litur-gijskome posuđu pa kod nas vrijede jedino op-će odredbe. Nije dopušteno rabiti kaleže, plitice i pikside (ciborije) izrađene od drva, stakla ili pečene gline jer je za redovitu uporabu takvoga posuđa potrebna pozitivna odredba biskupske konferencije uz suglasnost mjerodavnog dika-sterija Apostolske stolice.

Uz brigu oko izbora prikladne tvari za izra-du liturgijskoga posuđa još je veća pozornost i osjetljivost potrebna za njegovo umjetničko- -liturgijsko oblikovanje. I ovdje je potrebno isticati vlastitost liturgijske umjetnosti, tj. one

Liturgijsko posuđe i kriteriji liturgijske estetikeO nužnosti »liturgijskog« oblikovanja liturgijskoga posuđa

Liturgijska umjetnost

37


čija će ideja nastajati iz logike liturgijskoga či-na i biti vođena kriterijima liturgijske estetike. Iz te liturgijske estetike, koja pruža istinsko na-dahnuće i dostatnu slobodu umjetničkom obli-kovanju, nastat će predmeti koji će biti »dostoj-ni, ugledni i lijepi (dignae, decorae et pulchrae) kao znakovi i simboli nadnaravnih vrjednota« (SC 122). »Ljepota« liturgijskih predmeta rav-na se dakle kriterijima estetike koja u liturgij-skom simboličkom činu uzbiljuje sjedinjenje obrednog i otajstvenog. Stoga je uz osjećaj za »umjetnički lijepo« potrebno imati osjećaj i za »liturgijski lijepo«.

Širina pristupa današnjih odredbi o umjet-ničkom oblikovanju liturgijskih predmeta u puno slučajeva shvaćena je kao sloboda od sva-koga ograničenja i usmjerenja, pa se nerijetko gubi smisao za ono što neki predmet čini »lije-pim i dostojnim« za liturgijsko slavlje. U godi-nama nakon Drugoga vatikanskog sabora osje-ćao se snažan zamah takve ‘slobode’, pa se išlo čak do toga da se liturgijski čin – pod idejom da bude izraz životnosti vjere – liši svake sakral-nosti te da se u liturgijskom slavlju rabe pred-meti iz redovite životne uporabe. Nakon luta-nja u takvome osiromašenju liturgijske ideje i zaborava istinske liturgijske umjetnosti, u slje-dećem razdoblju počelo se izrađivati nove litur-gijske predmete, ali bez osjećaja za uzvišenost liturgijskoga čina. Stoga su liturgijski predme-ti iz »masovne proizvodnje« bili vođeni (a još i danas je tako) samo idejom obredne funkcio-nalnosti te lišeni ljepote koja vodi u zbilju sa-kramentalnog susreta s Bogom i otajstvom spasenja. Čak je i obredna funkcionalnost li-turgijskih predmeta svedena na »minimalizam znaka«. Tako je svećenik, na primjer, primoran u obrednome činu oprati ruke u nekoliko kapi vode, nad pladnjem promjera nekoliko centi-metara. Posuđe mora biti liturgijski uporablji-vo, tj. mora služiti autentičnosti i punini obred-noga čina, a ne pružati samo reminiscenciju ili aluziju na neki sveti čin. Minimalizam znakov-nosti liturgijskih predmeta vidljiv je i u samo-me nazivlju koje nerijetko koristi deminutive. Ako se u redovitome životu služimo posuda-ma, vrčevima i ubrusima, a u liturgiji posudi-cama, vrčićima, ampulicama i krpicama, onda je očevidno da liturgija nije slavlje i da nije ži-votna nego tek pokušaj insceniranja nejasnog nam svetog čina.

Unutarnja logika svetoga čina nalaže po-sebnost liturgijskoga posuđa i njegovu namije-njenost samo za liturgiju. Takvu ideju posebno-sti čuva i hrvatski naziv kalež, koji bi se, u želji za čistoćom jezika, mogao vjerno prevesti riječ-ju čaša, ali upravo rezerviranost pojma kalež samo (ili gotovo samo) za liturgiju čuva poseb-nost »liturgijske čaše« i otkriva posebnost čina u kojemu se ona rabi. U prethodnim se stolje-ćima posebnost liturgijskoga posuđa izražavala prije svega izborom dragocjenih materijala te umjetničkom izradom (osobito kaleža i poka-znice). U današnje vrijeme dimenzija posebno-sti ne nalazi uvijek jasan put svoga izričaja pa se uočava »umjetničko lutanje« u potrazi za smi-slom i značenjem liturgijskoga posuđa. Mogu-će je uočiti dvije krajnosti takvoga lutanja.

Prva se odnosi na preuzimanje modela iz prethodnih umjetničkih razdoblja, osobito iz baroka, a što se primjenjuje ponajviše u izradi kaleža. »Novi barokni kalež« na jednostavnom oltaru koji čuva formu stola, u modernoj crkvi koju ‘rese’ naglašene geometrijske linije i čiste zidne plohe, slika je koja snažno progovara o nutarnjem neskladu obreda. Ideja nekadašnjeg podizanja kaleža u trenutku posvećenja nagla-šavala je sjaj i dojmljivost njegove pojavnosti, a snažna ikonografija dala je veće značenje nje-govu podnožju negoli samoj »čaški« koja čini bit kaleža. Jasno je da »nova« liturgijska ideja te puno svjesno i djelatno sudjelovanje zajedni-ce u slavlju ne traže više takvu formu kaleža.

Druga je krajnost ona koja se zadovoljava minimalizmom forme, i u kojoj se umjetnička obrada prepoznaje tek u urezivanju znaka križa ili pak nekih nepripadnih znakova (riba, kruh, klas...). Liturgijski predmet treba nositi zna-čenje u samome sebi a ne u pridodanome mu znaku. Ako je u posezanju za modelima iz proš-losti riječ o fingiranju umjetničkog djela, ovdje je riječ o površnosti pristupa predmetu koji za-htijeva novu umjetnost, izraslu iz smisla litur-gijskoga čina.

Nova liturgijska umjetnost liturgijskih predmeta trebala bi dati znatno veću pozornost izboru materijala (čuvajući se svake lažnosti), ljepoti koja je dostojna liturgijskoga čina, ali i samoj vrijednosti. »Plemenita ljepota« liturgij-skoga čina ne dopušta nikakvu »osrednju i pri-vidnu umjetnost« (SC 124).

Ante Crnčević

OTAJSTVO I ZBILJAU DUHU I ISTINI

38

Liturgijska glazba

Nasiti nas smilovanjem svojimOtpjevni psalam za 28. nedjelju kroz godinu – B

Blaženko Juračić

39


Neka dobrota tvoja, GospodineOtpjevni psalam za 29. nedjelju kroz godinu – B

Maruša Bartolić

OTAJSTVO I ZBILJATRENUTAK

40

Pisma čitatelja

Uporabu zvona u slavlju euharistije va-lja ponajprije promatrati iz okolnosti u kojima je takva praksa nastala. Prvi spomen takvoga zvo-njenja nalazimo na početku 13. st, a zvonjenje se uvodi da bi se na taj način svratila pozornost i potaknula sabranost vjernika na čin posveće-nja, smatran središnjim i »najuzvišenijim« činom slavlja mise. Zvonce je trebalo podsjetiti zajedni-cu da potpunom šutnjom (altissimum silentium) iskaže poklonstvo pred otajstvom Kristove euhari-stijske prisutnosti. Zvonjenje se najprije vezalo uz poklik »Sanctus« i podizanje posvećenoga kruha, uskoro i uz podizanje kaleža, a već krajem 13. sto-ljeća zvonjenju zvoncem unutar obreda pridružu-ju se i zvona s crkvenoga tornja. Tako se i odsutne članove zajednice poziva da na trenutak prekinu svoje aktivnosti te se, okrenuti prema crkvi, poklo-ne Gospodinu koji biva prisutan po sakramentu euharistije. No, zvon zvonā ponegdje prati i neke druge dijelove slavlja mise, npr. himan »Slava Bo-gu na visini«, navještaj evanđelja te završnu dok-sologiju na kraju euharistijske molitve (»Po Kristu i s Kristom i u Kristu...«). Ključni razlozi uvođenja zvona stoje u nemogućnosti potpunoga i djelat-noga sudjelovanja zajednice u liturgijskome činu. Odijeljenost svećenika od zajednice – odijeljenost nerazumljivošću jezika, prostornom razdijeljeno-šću, glazbenom kulisom, nemogućnošću gledanja obrednoga čina i slušanja liturgijskih molitava – iziskivala je da se vjernike barem zvonom »opo-mene« na pojedine važne obredne trenutke. Do Drugoga vatikanskog sabora u Redu mise zvonje-nje je bilo predviđeno samo kod poklika »Svet« te kod podizanja posvećenoga kruha i kaleža, a uz ri-ječi »Gospodine nisam dostojan...«, prije pričesti, znak zvona bio je predviđen kao opcionalan.

Liturgijska obnova nakon Drugoga vatikan-skog sabora za svoj je cilj stavila »puno, svje-sno i djelatno« sudjelovanje cijele zajednice u li-

Uporaba zvona u slavlju euharistijePoštovani, zbunjuje nas raznolikost uporabe zvona u slavlju euharistije.U nekim crkvama susrećemo praksu zvonjenja kod posvećenja i podizanja euharistijskoga kruha i kaleža, a u drugim su crkvama euharistija slavi bez uporabe zvona. Htjeli bismo znati smisao takvoga zvonjenja.

Marta i Dejan P.

turgijskim činima Crkve. U slavlju u kojemu se ostvaruje takvo sudjelovanje, tj. u slavlju u koje-mu se zajednica doživljava istinskim slaviteljem, pojedini ‘stari’ podsjetnici za sudjelovanje mo-gu imati suprotan učinak, tj. mogu biti doživlje-ni kao narušavanje obrednoga ritma ili pak kao prenaglašavanje pojedinih dijelova obrednoga tijeka. Zvukom zvona naglasiti gestu podizanja posvećenoga kruha i kaleža znači poručiti da je čin podizanja važan te da je to »trenutak« u ko-jemu je zajednica pozvana da se (duhom, pogle-dom) pridruži činu koji se događa. Takvo izdva-janje geste podizanja može danas biti zaprjekom da se posvetni i sakramentalni karakter euhari-stije vidi u cijeloj euharistijskoj molitvi, pa i u ci-jelome slavlju euharistije. Ako se u nekoj zajed-nici još uvijek osjeća potreba za zvonom, unatoč prihvaćenosti obnovljene forme slavljenja, to pokazuje, barem u izvjesnoj mjeri, da u zajedni-ci još nije u dostatnoj mjeri zaživjelo puno, svje-sno i djelatno sudjelovanje vjernika.

Nova Opća uredba Rimskog misala polazi od pretpostavke da zajednica u slavlju sudjeluje na djelatan način te da nema potrebe za posebnim upozorenjima na pojedine trenutke u slavlju. U tom duhu određuje: »Malo prije posvećenja poslužitelj, ako je zgodno (pro opportunitate), može vjernike upozoriti znakom zvonca. Isto tako, prema običaju mjesta, može zvoniti zvon-cem kod oba pokazivanja.« (br. 150) Stavlja-njem znaka zvona u okvir izbornoga te u ovi-snost o potrebi, naznačuje se da jednako tako samo zvonjenje može biti »inoportuno« tj. ne-potrebno i neprikladno za zajednicu koja je do-segla dostatnu razinu udioništva u slavlju. Mo-že se, stoga, reći da potreba za zvonom u slavlju euharistije može biti stanovitim mjerilom »no-voga« razumijevanja liturgije i djelatnoga su-djelovanja zajednice u njoj.

MMMMživo vrelo

ISSN 1331-2170 – UDK 282

A. Crnčević • I. ŠaškoNa vrelu liturgijeTeološka polazišta za novostslavljenja i življenja vjere680 str. � 195 kn

Vjerno slijedeći započeti put liturgijske obnove, ovo djelo postaje dragocjenim mistagoškim suputnikom zajednicama i pojedincima koji se žele obnavljati liturgijom i trajno ponirati u Otajstvo koje ona uzbiljuje. Knjiga vraća naša v jernička i pastoralna nastojanja katkad zaboravljenomu Vrelu koje očituje životnu snagu Kristove prisutnosti i darovanosti u Crkvi.MMMMList izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3 EUR; 5 CHF; 6 USD; 6 CAD; 7 AUD

Godišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 39 EUR; 65 CHF; 78 USD; 78 CAD; 97.50 AUD – BiH, SRB, MNE: 30 EURZa pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%. Uplate za Hrvatsku: Privredna banka Zagreb, d.d. – 2340009-1110174994

model plaćanja: 02 – poziv na broj: upisati pretplatnički broj Uplate za inozemstvo: Privredna banka Zagreb, d.d. – 703000-012769

SWIFT: PBZGHR2X – IBAN: HR88 2340 0091 1101 7499 4

živo vrelo MA. Crnčević • I. Šaško

MA. Crnčević • I. Šaško

MMMaa bb ccccJedan je vaš Učitelj.

Homiletska razmišljanja uz čitanja godine A.298 str. 65,00 kn

Osluškujući Riječ. Homiletska razmišljanja uz čitanja godine B.252 str. 65,00 kn

U radosti naviještene Riječi. Homiletska razmišljanja uz čitanja godine C.228 str. 65,00 kn

bbbbbbCCbCbbCbCCbCbbCbCCCbCbbCbaababbabaababbabaaababbabaBIBLIJSKA RAAbAbbAbbZMbbZMbbIbbŠbbŠbLJALJAbLJAbbLJAb NJAUZ NEDJELJE I BLAGDAbEDJELJE I BLAGDAbbEDJELJE I BLAGDAbCEDJELJE I BLAGDACbCbEDJELJE I BLAGDAbCbbCbEDJELJE I BLAGDAbCbCEDJELJE I BLAGDACCEDJELJE I BLAGDACbCbEDJELJE I BLAGDAbCbbCbEDJELJE I BLAGDAbCbCEDJELJE I BLAGDACCEDJELJE I BLAGDACbCbEDJELJE I BLAGDAbCbbCbEDJELJE I BLAGDAbCbbabEDJELJE I BLAGDAbabaEDJELJE I BLAGDAaaEDJELJE I BLAGDAababEDJELJE I BLAGDAbabbabEDJELJE I BLAGDAbabaEDJELJE I BLAGDAababEDJELJE I BLAGDAbabbabEDJELJE I BLAGDAbabCNCCNCCECCCCCCCCCCIvan

bbaa»J … Lomeći Riječ stavio je pred nas bogatstvo koje prelama život u radostima otajstvenoga. Ivan Dugandžić uspijeva povezati življenje uronjeno u povijest i prisutnost Boga u njoj kao jamstvo da konačna Riječ pripada Bogu, dajući smisao svakomu danas. Tu njegova tumačenja postaju istinski liturgijska…

List izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3 EUR; 5 CHF; 6 USD; 6 CAD; 7 AUDGodišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 39 EUR; 65 CHF; 78 USD; 78 CAD; 97.50 AUD – BiH, SRB, MNE: 30 EURZa pretplatnike s deset i više primjeraka odobravamo popust od 10%. Uplate za Hrvatsku: Privredna banka Zagreb, d.d. – 2340009-1110174994

List izlazi 13 puta godišnje. Cijena pojedinog primjerka: 13,00 kn. Inozemstvo: 3 EUR; 5 CHF; 6 USD; 6 CAD; 7 AUDGodišnja pretplata: 169,00 kn. Inozemstvo: 39 EUR; 65 CHF; 78 USD; 78 CAD; 97.50 AUD – BiH, SRB, MNE: 30 EUR

živoživovrevrelolo

298 str. 65,00 kn 252 str. 65,00 kn

»J »J »Lomeći Riječ stavio je pred nas bogatstvo koje prelama život u radostima otajstvenoga. Ivan Dugandžić uspijeva povezati življenje uronjeno u povijest i prisutnost Boga u njoj kao jamstvo da konačna Riječ pripada Bogu, dajući smisao svakomu danas. Tu njegova tumačenja postaju istinski liturgijska…

POSEBNA

P ON U DA • TRI KNJIGE •

180 kn

2009...2011/11/22 · su na takozvane meditativne prakse (zen-budizam i yoga-vježbe), koje vode k...

Documents