d. t. suzuki - uvod u zen budizam

Click here to load reader

Post on 23-Sep-2014

988 views

Category:

Documents

14 download

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Poznata knjiga japanskog filozofa Daisetsu Teitaro Suzukija o Zen budizmu. Upozorenje: knjiga nije dobro skenirana, ima grešaka.

TRANSCRIPT

D. T. SUZUKI

UVODU ZEN BUDIZAMPredgovor

C.G. JUl\GUredio

Christmas

IJu mphreys

bivi predsjednik Budistikog drutva u London u

Zagreb, 1998.

Naslov izvornika Ari IiUrodiiction to Zen Huddhism RIDER, zastupnik preminulog autora, D.T. Suzuki ja, 1969.

BILJEKA UREDNIKA

Prijevod; Zdenka Sajko Uredila: Marina Kralj Grafiko oblikovanje: Zlatko Havoi Grafika priprema: ARCODK d.o.o. Zagreb Tisak: Kaslnniller Zagreb Nakladnik: Biovega d.o.o. Zagreb Sva prava pridrava BIOVEGA d.o.o. Niti jedan dio ove knjige ne sniije se koristiti bez prethodnog odobrenja nakladnika. DAISETZ TKITARO SUZUKI, preminuli profesor budistike filozofije tia Sveuilitu Otaui n Kvotu, roen je 1870. Bio je vjerojatno najvei ivui strunjak zen budizma, a umro je 1966. Broj njegovih glavnih djela o zen budizmu na engleskom jeziku je dvadeset i pet, a najmanje osamnaest djela na japanskom jo je nepoznato Zapadu. Povrh toga, bi'j je, kako jasno pokazuje kronoloki popis literature o enu na engleskom, prvi uitelj ovog predmeta izvan Japana. Prije objavljivanja serije njegovih Eseja o zen budizmu (Essavs in Zen Buddhism) 1927. godine nita se nije znalo o zenu kao ivotnom iskustvu, izuzevi djelo Kiiten \ukariya Reiigion of t/ie Sarnurai (I.uzae &Co., I!)II) i asopis The Eastern Buddhist (1921-1939.). Dr. Suzuki pisao je vjerodostojno. Ne samo da je prouavao originalna djela na sanskrlu, kineskom, japanskom i pali jeziku, ve je bio upuen i u tadanja znanja zapadne misli na njemakom i francuskom, te na engleskom kojeg je tako teno govorio i pisao. K tome, bio je vie od znanstvenika, lako sam nije bio sveenik nijedne budistike sckle, bio je poslovnu u svakom limuni u Japanu. Kako svjedoe svi koji su inu sjedili do nogu, njegovo je znanje

DJELA DAISETZ TEITARO SUZUKIJA o zen budizmu su medu najboljim doprinosima znanju 0 ivuem budizmu u posljednjih nekoliko desetljea, a sam zen je najvaniji plod s drveta ije korijenje je zbirka knjiga pali kanona.1 Ne moemo biti dovoljno zahvalni autoru, prvo zbog in;enice to je pribliio zen zapadnom razumijevanju, a drugo zbog naina 11a koji je to postigao. Orijentalne religijske predodbe obino se toliko razlikuju od naih zapadnjakih da smo ak i u samom prijevodu rijei suoeni s velikim potekoama, i prilino smo daleko od iznesenih ideja koje je u nekim okolnostima bolje ne prevoditi. Trebam samo spomenuti kineski tao, rije koja jo nije prevedena ni 11a jedan europski jezik. I originalni budistiki spisi sadre gledita i ideje koje se, vie ili manje, 11c mogu prilagoditi prosjenom zapadnjakom razumijevanju. Na primjer, ne znam koja je duhovna podloga (ili moda klimatska?) ili priprema nuna da bi se iz budistikog pojma kama izvela neka potpuno ista ideja. Usprkos svemu to znamo o sutini zena i ovdje se javi ja pitanje sredinje pcrccpcijc, nenadmane u svojoj posebnosti. Ova neobina percepcija naziva se atori, a moe se prevesti kao "prosvjetljenje". Suzuki kae:^Stiton je raison d'elre zena i bez njega nema zena". Zapadnjakom umu ne bftrebalo biti teko shvatiti io mistik podrazumijeva pod "prosvjctljenjem", ili to znai "prosvjetljenje" u religijskom govoru. Meutim, atori opisuje1 K;iko i sami autori Orijenta priznaju, izvor je Buddhina 'Propovijed o cvijetu'. Tom je prilikom ispruio cviji-t prema skupini uenika, bez ijedne rijei. Samo Kasvapa ga je shvatio. (Shucj Ohasatna. '/xn. Ikr Ubc'tdiiie. tiiutdhismus m Ja/xiii. 1925.. str. 3)

9

umjetnost i nain prosvjeti jenja koje je Europljanima gotovo nemogue razumjeti. Istiem prosvjetljenje Hvakuja (Pai-chang Iluai-hai, 724-814. g. n.e.) na stranici 99. Sljedee moe sluili kao dodatni primjer: redovnik je jednom prilikom doao Genshi elei saznati gdje su vrata do puta istine. Genshn ga je upitao: "uje li ubor potoka?" "Da , ujem," odgovorio je redovnik. "Tamo su vrata," poduio ga je uitelj. Zadovoljit u se ovim primjerima koji jasno oslikavaju neprozirnost atori iskustva. Promatrajui primjer za primjerom i dalje je krajnje nejasno kako dolazi do tog prosvjetljenja i od ega se sastoji, drugim rijeima na to ili iine je ovjek prosvijetljen. Kaiten \ukariya, i sam nekadanji profesor na So-To-Shu Collegeu u Tokiju, govorei o prosvjetljcnju kae: "Osloboivi se pogrenog shvaanja Sebe, sljedee to moramo uiniti je probuditi natr unutranju niudrost, istu i boansku, koju zen uitelji nazivaju Buddhin um. bodhi ili prajna. Ona je boansko svjetlo, unutarnji raj, klju sveg moralnog bogatstva, izvor sveg utjecaja i moi, sjedite ljubaznosti, pravde, suosjeanja, nepristrane ljubavi, humanosti i milosti, mjerilo svih stvari. Kad je ova unutarnja mudrost potpuno probuena, tad moemo shvatiti da je svatko od nas u duhu, u sutini, po prirodi istovjetan s univerzalnim ivotom ili Buddhom, da svatko zauvijek ivi licem u lice s Buddhom, da svakog okruuje obilje- milosti od Blagoslovljenog, da On potie njegovu moralnu prirodu, da On otvara njegove duhovne oi, da On razvija njegove nove sposobnosti, da On odreduje njegov zadatak da ivot nije ocean roenja, bolesti, starosti i smrti niti dolina suza, ve sveti Buddhin hram, ista Zemlja gdje se uiva blaenstvo nirvane.

Tad nai umovi doivljavaju itavu revoluciju. Vie nas ne mue bijes i mrnja, ne grizu nas zavist i ambicija, ne bodu nas alost i zlovolja, ne savladavaju nas melankolija i oaj," itd. Ovako ovjek istoka, uenik ena, opisuje sutinu prosvjetljenja. Mora se priznati da bi ovaj odlomak zahtijevao samo sitne promjene da bi se naao u nekoj kranskoj mistinoj knjizi bogosluja. Ipak, ne uspijeva nam pomoi u svezi s razumijevanjem atori iskustva opisanog ovom sveobuhvatnom kazuistikom. Nukariva se vjerojatno obraa zapadnom racionalizmu kojeg je i sam usvojio dobrim dijelom, pa zato sve i zvui tako bezuvjetno uzvieno. Teko razumljiva skrovitost zen-pria je bolja od ad usu/n Delphi ni jer sadrava puno vie, a govori manje. Zrni je sve samo ne psihologija u zapadnjakom smislu rijei.1 Ovo miljenje izraava Buolf Otto u svom uvodu Ohasamiuc knjige Zen kad kae da je Nukariva stavio magini orijentalni svijet ideja u nae zapadne filozofske kategorije i pomijeao ga s ovima. Ako se pozovemo na psihofiziki paralelizam, najtvru od svih doktrina, da bi objasnili ovaj mistini intuitivni osjeaj ne-dvojnosti (Nwhtzweihe.il), Jednotu i coincidenlia opposilorium, potpuno smo izbaeni iz podruja koana, kivalsun i sclori'p. Bolje je prethodno si dopustiti duboko nadahnue egzotinom skrovitou zen-pria te cijelo vrijeme imati na umu da je atori mvsterium inejjabde, to uitelji zena uistinu i ele. Kako mi shvaamo, izmeu pria i mistinog prosvjetljenja je jaz na ije se premoivanje u najboljem sluaju moe ukazati, ali se nikada ne moe postii u praksi. 1 ovjek ima osjeaj da je dodirnuo pravu' '/.on nije i psihologijo ni filozofija." Ollo ii Ohasami: '/.at, sir. viii 1 Pokuam li tmato ovome "objasniti" ono $lo slijedi, jo sam uvijek potpuno svjestan - i ti /sit HuiUtlihiu, II. str. 100) " Usjorli: Suzuki, /vt*.v..

19

sadraj tiu se jedino vanjskih formi. Osim redovnike halje, put duhovne obuke ili oblikovanja sastoji se i od koana. Koan podrazumijeva paradoksalno pitanje, izraz ili djelo uitelja. Prema Suzukijevom opisu, uglavnom su to pitanja koje uitelj daje u obliku pria. Uitelj ih ueniku daje za meditaciju. Klasini primjer je VVu- ili Mu-pria. Jednom jf redovnik pitao uitelja: "Imn li i pas budistiku narav?", na to je uitelj odgovorio: "VVu." Kako Suzuki primjeuje, ovaj "Wu" jednostavno znai "VVu", oito ono to bi i sam pas odgovorio. Na prvi pogled ini se da takvo pitanje predvia ili prejudicira konani ishod meditacije i da odreuje njen sadraj, poput jezuitskih duhovnih vjebi ili nekih jogijskih meditacija iju sadrim odreuju pitanja koja je postavio uitelj. Koani su, meutim, tako raznoliki, tako neodreeni i, iznad svega, tako nadmono paradoksalni da ak i strunjak, tapkajui u potpunom mraku, ne zna koje odgovarajue rjeenje e izai na vidjelo. Povrh toga, opisi iskustava su toliko mutni da se ni u jednom sluaju ne moe opaziti racionalna veza izmeu koana i iskustva, a kojoj ne bi bilo prigovora. Budui da se ne moe dokazati logiki slijed, moe se pretpostaviti da ftoa/i-metoda ni najmanje ne ograniava slobodu duhovnih zbivanja te da, prema tome, konani rezultat proizlazi iz osobne predispozicije inicirane osobe. Potpuno unitenje racionalnog intelekta koje obuka ima za cilj stvara gotovo potpunu odsutnost pretpostavke o svijesti. Time je svjesna pretpostavka iskljuena koliko god je to mogue, ali nesvjesna pretpostavka nije, tu jest, postojee neprimjetno psiholoko odreenje koje je sve samo ne praznina i odsutnost pretpostavke. Ovaj imbenik je dar prirode i kad daje odgovor - to je oito atori iskustvo - to je odgovor Prirode koja je uspjela izravno prenijeti svoje reakcije u svijest.-7 Ono to nesvjesna priroda uenika suprotstavlja uitelju ili koanu kao odgovor je oito atori. ini mi se da je barem ovo promatranje koje, prema svim opisima,Suzuki (Hssa^s itt Zeit BuMlilsui* II. str. 46) kae:"... /.cn svijest... koja je letimian uvid u nesvjesno."

manje ili vie tono izraava sutinu satorija. Ovo miljenje takoer podrava injenica da su "letimian uvid u vlastitu prirodu", "prvobitan ovjek" i dubina bia za zen uitelje esto najvanije s t v a r i * Zen se razlikuje od svih ostalih filozofskih i meditativnih praksi po svom naelu "odsustva pretpostavki" (l'oraus sctzung). Buddha se strogo odbacuje, gotovo bogohulno se ignorira, iako - ili moda zbog toga - bi mogao biti najjaa od svih duhovnih pretpostavki. No, i on sam je slika i zbog toga se mora staviti na stranu. Nita ne smije postojati osim onog to je stvarno prisutno, to jest ovjek sa svojom potpunom, nesvjesnom pretpostavkom koje se nikad, nikad ne moe rijeti upravo stoga to ona jest nesvjesna. Odgovor koji dolazi iz praznine, svjetlo koje izbija iz najcrnjeg mraka, to su oduvijek bila iskustva divnog i blagoslovljenog prosvjetljenja. Svijet svijesti je neizbjeno svijet ispunjen ogranienjima i zidovima koji stoje na putu. Sastoji se od uvijek jednostrane nunosti nastale kao posljedica sutine svijesti. Nijedna svijest ne moe udomiti vie od vrlo malog broja istovremenih predodbi. Sve ostale moraju ostati u sjeni, daleko od oiju. Poveanje istovremenih sadraja smjesta stvara pomutnju u svijesti, konfuziju, ak do toke dezorijentacije. Svijest ne samo da zahtijeva, ve jest po svojoj samoj sutini, strogo ograniena na nekoliko i stoga jasnih sadraja. Zahvalu za nau openitu orijentaciju dugujemo iskljuivo injenici da puteni panje moemo izvesti razmjerno brzo nizanje sltka. Panja je, meutim, napor za koji nismo stalno sposobni. Zato nam taj minimum istovremenih percepcija i nizanja slika mora, takorei, biti dovoljan. Zbog toga su velika podrujaetvrta zen maksima kae: 'Uvianje prirode ovjeka i ostvarenje budistva" (Suzuki, /*.* M /AH Huddhisttt. I. str. 7). Kad je redovnik zatraio Hui Nenga da ga podui, ovaj mu odgovori: "Pokai mi svoje prvobitno lice prije roenja." (isto. 210). Salon doivljaj uitelju otkriva "prvobitnog ovjeka*. Hui Neng ree: "Ne misli na dobro, ne misli na zlo. ve vidi koja su tvoja prvobitna svojstva u ovom trenutku, a koja si imao prije no Sto si doao u ivot." (isto U. str. 28)

20

21

moguih percepcija trajno zanemarena i svijest -se uvijek vee za najui krug. :\;e moe se pojmiti to hi se dogodilo kad l)i individualna svijest jednim pogledom uspjela obuhvatili istovremenu sliku sveg sto moe zamisliti. Ako je ovjek ve uspio izgraditi strukturu svijeta od nekoliko jasnih stvari koje moe percipirati u jednom trenutku, koji boanski prizor bi li mu se ukazao da moe percipirati puno toga odjednom i lo jasno? Ovo se pitanje odnosi samo na percepcije za koje smo sposobni. Ali ako bi tome dodali nesvjesne sadraje - to jest sadraje koji nisu jo ili nisu vie sposobni bili u svijesti i onda pokuali zamisliti itav prizor, pa, to je izvan najsmjelijih sanjarija. Ova nezamislivost je, naravno potpuna nemogunost u svjesnom obliku, ali u nesvjesnom obliku ona jc injenica, jer sve ono to kljua ispod je uvijekprisutna mogunost predodbe. Nesvjesno je potpunost svih podsvjesnih imbenika koje je nemogue uvidjeti, "potpuni prikaz" mogue prirode. Ona ini itavo ureenje iz kojeg, s vremena na vrijeme, svijest uzima samo djelie. Ako se svijest isprazni od svih sadraja koliko god je mogue, ovaj drugi e pasti u stanje (barem u kratkotrajno stanje) nesvjesnosti. Ovo pomaknue kao pravilo u zenu proizlazi iz injenice da se energija svjesnog povlai iz sadraja i prenosi na pojam praznine ili na koan. Budui da ovo dvoje posljednih mora biti stabilno, slijed slika jc takoer ukinut, a s njime i energija koja odrava kinetiku svjesnog. Koliina energije koja je sauvana prelazi u nesvjesno i pojaava njegove prirodne zalihe do odreenog maksimuma. Ovo poveava spremnost nesvjesnih sadraja da se probiju u svijest. Budui da pranjenje i zatvaranje svjesnog nije laka stvar, nuna je posebna obuka i neodreeno dugo vremensko razdoblje' da bi se proizveo taj maksimum napetosti koji voi do konanog proboja nesvjesnih sadraja u svijest. Sadraji koji probiju nisu ni u kojem sluaju potpuno neodreeni. Psihijatrijsko iskustvo u lijeenju umobolnosti pokazuje da postoje udne veze izmeu svjesnih sadraja-" l i o d l i i d h a r m a , OStiiva z e n a ti Kini, k a e : "...Svaki n a p o r t a k v i h ljudi

te halucinacija i bunila koja upadaju u njih. Ove su veze ist? kao i one izmeu snova i djelatne svijesti normalnih ljudi. Veza je u sutini kom/?enzacijski*M odnos''1: nesvjesni sadraj iznosi na povrinu sve to je u najirem smislu nuno'- za ispunjenje, odnosno za potpunost svjesne orijentacije. Ukoliko se ponueni ili silom nametnuti dijelovi nesvjesnog uspjeno ugrade u ivot svjesnog, pojavljuje se oblik psihikog postojanja koji bolje odgovara cijeloj osobnosti i tako uklanja neplodne sukobe svjesne i nesvjesne osobnosti. Moderna psihoterapija poiva na ovom naelu u mjeri 11 kojoj se mogla oteti povijesnoj predrasudi da nesvjesno uva samo infantilne i moralno nie sadraje. Sigurno je da postoji mrani kulak, ropotarnica prljavih tajni, koje su, meutim, manje nesvjesne, a vie skrivene i samo napola zaboravljene. No, ovo s cjelinom nesvjesnog ima tolike veze koliko i uplji zub sa itavom osobnosti. Nesvjesno je osnova svih metafizikih tvrdnji, sve mitologije, sve filozofije (u onoj mjeri u kojoj nije iskljuivo kritika) i svih oblika ivota temeljenih 11a psiholokim pretpostavkama. Svaka najezda nesvjesnog jc odgovor na odreeno slanje svesnog i taj odgovor dolazi iz cjelokupnosti moguih ideja koje postoje, to jesi iz itavog ureenja koje je, kao to je objanjeno gore, istovremena slika in potentia psihikog postojanja. Razdvajanje na pojedinano, jednostrano, djelomino obiljeje odgovara sutini svjesnog. Reakcija ureenja uvijek ima obiljeje potpunosti, jer je u skladu s prirodom koja nije pojeljena nikakvom diferencijalnom svijesti." Odatle joj neodoljiva snaga. To je neoekivan, razumljiv, potpuno prosvjetljujui odgovor," Koji jc vjerojatniji od potpuno komplementarnog, dopunskog odnosa. Za ovo moram itatelja uputiti na medicinsko-psiholo.^ku literaturu. Ova 'nunost* je radna hipoteza. Ljudi mogu imati i imaju razna miljenja o njoj. Na primjer, jesu li religijski pojmovi 'nuni'? To moe odmlili jedino tijek individualnog ivota, to jest individualno iskustvo. Z a t o nema apstraktnih kriterija. "Kad um diferencira, javlja se mnogostrukost stvari, a kad ne diferencira tad gleda istinsko slanje stvari." (Suzuki, / w m in /.en liudtltiism, I. str. 88)

inora se izjaloviti." (Suzuki, l-stavs in Zen HiuMfiisin, I, str. 17G)

22

2)

koji kao prosvjetljenje i otkrovenje djeluje jo bolje jer je svjesno ugurano u slijepu ulicu bez nade.' 1 Kad, dakle, nakon puno godina tekog vjebanja i napornog razaranja racionalnog razumijevanja, zen uenik dobije odgovor - jedini istinski odgovor - od same Prirode, sve to je reeno o sotori/u moe sc razumjeti. Kako je lako i vidjeti, prirodnost (.\aturhafligkeit) je ono to isijava iz veine zen-pria. Da. moemo s potpunom susret I jivou prihvatiti prosvijetljenog uenika koji je, kako pria kae, zaelio svom uitelju dobru pljusku kao nagradu (vidi str. 103-104.). Koliko mudrosti lei u uiteljevom "VVu". odgovoru na pitanje o budistikoj prirodi psa! Moramo, meutim, uvijek uzeti u obzir da s jedne strane postoji velik broj ljudi koji ne mogu razlikovati duhovnu mudrost i besmislice, a s druge strane puno ljudi koji su toliko uvjereni .1 svoju nadarenost da u ivotu nisu sreli nikog do samo budale. Iako je vanost zen budizma za razumijevanje procesa religijskog preobraaja velika, nije vjerojatno da e ga koristiti ljudi sa Zapada. Duhovni pojmovi nuni za zen nedostaju Zapadu. Tko bi od nas tako slijepo vjerovao nadreenom uitelju i njegovim nerazumljivim nainima ponaanja? Ovakvo potovanje prema iroj ljudskoj osobnosti postoji jedino na Istoku. Tko bi se mogao hvaliti da vjeruje u mogunost iskustva preobraaja koje je paradoksalno preko svake mjere, tovie do te mjere da je ovjek spreman rtvovati mnoge godine u zamornoj potrazi za takvim cil;em? I konano, tko bi se usudio prihvatiti vjerodostojnost preobraaji log iskustva neke druge vjere? ovjek koji, moda iz patolokih razloga, ima previe toga rei o sebi ne bi bio pouzdan, i takav ovjek ne bi imao razloga da se ali na nedostatak sljedbenika meu nama. Ali ako "Uitelj" zada teak zadatak koji zahtijeva vie od mehanikog ponavljanja, Europljanin poinje sumnjati jer je strma staza samorazvoja za njega" odlomak koji poinje: *Have your nund like unio spaec..." (Suzuki, 'Essavs itt '/.t u UtultUiism, i, sir. SS)

pakleno alobna i mrana. Ne sumnjam da se atori iskustvo dogaa i na Zapadu, jer i mi imamo ljude koji njue konani cilj i koji se nee uvati od nikakve boli da bi mu se pribliili. Ali oni e utjeti, ne samo iz srameljivosti ve i zato jer znaju da bi svaki pokuaj prenoenja svog iskustva drugima bio bezuspjean. U naoj kulturi nema niega to bi bilo blizu ovakvim tenjama, ak ni Crkva, uvar religijskih dobara. Njena je funkcija, ustvari, da se suprotstavi svim takvim krajnjim iskustvima jer ona mogu bili samo krivovjerna. Jedini pokret u naoj kulturi koji djelomino razumije i ko;i bi djelomino trebao razumjeti ovakve tenje je psihoterapija. Nije, dakle, sluajno da je ovaj predgovor napisao psihoterapeut. Gledano sutinski, psihoterapija je dijalektika veza izmeu lijenika i pacijenta. Ona je razgovor izmeu dvije duhovne cjeline u kojem je sva mudrost samo alat. Cilj jc preobraaj, ne predodreena ve neodreiva promjena iji je jedini kriterij nestanak ja-stva. Nikakavi napori s lijenikove strane ne mogu prisiliti iskustvo da se pojavi. Najvie to 011 moe uiniti je da pacijentu olaka put do zauzimanja stava kojim e se suprotstaviti i najmanjem otporu prema presudnom iskustvu. Ako znanje i igra ve.iku ulogu u naim zapadnjakim postupcima, ono je ekvivalentno vanosti tradicionalne duhovne atmosfere budizma u enu. Zen i njegove tehnike mogu postojati jedino na temeljima budistike duhovne kulture i to je njegova pretpostavka. Nc moe unititi raeionalistieki intelekt koji nikad nije ni postojao. Strunjak zena nije rezultat neznanja i nedostatka kulture. Stoga se i kod nas nerijetko dogaa da sc terapijom mora proizvesti svjesni ego i svjesno, kultivirano razumijevanje prije 110 to ovjek moe uope pomisliti o ukidanju jastva ili racionalizma. K ome, psihoterapija sc ni u kom sluaju ne bavi ljudima koji su, poput zen redovnika, spremni na bilo kakve rtve zbog istine, ve vrlo esto s najtvrdoglavijim Europljanima. Zadaci psihoterapije su naravno jo razuolikiji i25

24

osobne faze dugog procesa susreu se s puno vie otpora nego u zenu. Iz ovih i mnogih drugih razloga izravni prijenos zena u zapadnjake uvjete nije ni preporuljiv niti mogu. Meutim, psihoterapeut koji je ozbiljno zaokupljen ciljem svoje terapije ne mo? ostati nepokoleban kad vidi emu tei krajnji rezultat orijentalne metode duhovnog "iscjeljivanja" - to jest "uiniti cijelim". Dobro je poznata injenica da je ovaj problem ozbiljno zaokupljao najodvanije umove Istoka vie od dvije tisue godina i da su u tom pogledu razvijen4 metode i filozofske doktrine koje zasjenjuju sve zapadne pokuaje u istom smjeru. Nai pokuaji su se, s nekoliko izuzetaka, zaustavili ili na maginim (misteriozni kultovi, u koje se mora ubrojiti i kranstvo) ili intelektualnim (filozofi od Pilagorc do Schopenhaucra). Samo duhovne tragedije Goetheovog Fausta i .Nietzscheovog Zarathuslrc oznauju prvi trag proboja potpunog iskustva (Ganzheitscrlcbnis) na nau Zapadu polutku. '' Jo ni danas ne znamo to ovi proizvodi europskog uma koji najvie obeavaju, 11a kraju i znae, jer su prekriveni materijalnou i oevidnou naeg unaprijed odredujueg grkog 7 duha. lako je na intelekt doveo gotovo do savrenstva sposobnost ptice grabeljivice da opazi i najmanjeg mia s najviih visina, gravitacija zemlje ga sputava i sangskare ga zapliu u svijet zbunjujuih slika ukoliko vie ne vreba plijen nego skree pogled prema unutra da nade onog koji trai. Da, pada u poroajne muke demonskog roenja, pritiu ga neznane strahote i opasnosti te prijete opsjenarske tlapnje i zamreni labirinti. Najstrasnija od svih sudbina prijeti pustolovu tiha. bezdana samoa u vremenu koje on zove svojim. Tko ita zna o dubokim motivima "remekjela"," U svezi s ovim morom spomenuti 1 engleskog mistika Williama Blakea. Usporedi s izvrnim predstavljanjem u djelu Miltona 0. Pereivala. H'illiam lilake's f.'inlc *>f Desiiitv, Columbia l'niversitiv Press, 1D5S. " Grki genij oznaava prohuj svijesti u materijauosl svijeta iuie je ovaj posljednji lien svojeg prvobitnog nalika snu.

kako je Goethc n.tzvao Fausta, ili o drhtajima "Dionizovog iskustva"? ovjek mora proitati liardo Thodol, Tibetanski knjigu mrtvih, unatrag, kao to sam predloio", kako bi naao istonjaku paralelu muenjima i katastrofama zapadnjakog "naina 11 pui a uja" u cjelovitost. To je vano, a 110 dobre namjere, spretno oponaanje ili ak intelektualna akrobatika. To je ono to se, u aluzijama, u veim ili manjim fragmentima, pojavljuje pred psihoterapeutom koji se oslobodio ishitrenih i kratkovidnih naunih uvjererja. Ako je on sluga svojoj kvazi-biolokoj vjeri, tad e uvijek pokuati svesti svoja opaanja na neto otrcano svakidanje i pri tom ih dovesti do racionalistikog nazivnika koji je dovoljan samo onom tko je zadovoljan s prividima. Prvi meu svim prividima, meutim, je da neto moe nekom bili dovoljno. Taj privid stoji iza sveg nepodnoljivog i ispred sveg napretka i najtee ga je nadvladati. Nae li psihoterapeut malo vremena izvan svojih korisnih djelatnosti za malo razmiljanja, ili ako je sluajno prisiljen prozreli svoje vlastite privide, moe 11111 poslali jasno kako su uplja i plitka, kako suprotna ivotu sva racionalistika reduciranja u susretu s neim ivim to e se razviti. Ako nastavi, uskoro e shvatiti to znai "silovito otvoriti vrata kraj kojih bi se svi rado prouljali". Ne elim da se ni u kojim okolnostima misli da time dajem bilo kakve preporuke ili nudim bilo kakve savjete. Ali kad ljudi Zapada ponu govorili o zenu, smatram svojom dunou pokazati Europljaninu gdje je na ulaz na tu "najduu od svih cesta" koja voi u atori, i kojim je tekoama posut put kojim je gazila satno nekolicina naih najveih ljudi - kao baklja na visokoj planini, isijavajui u maglovitu budunost. Bila bi nezdrava pogreka pretpostaviti da se atori ili samadhi mogu nai negdje ispod tih visina. Za potpuno iskustvo sve to je manje ili manje vrijedno od cjeline ne dolazi u obzir. Psiholoki znaaj ovog sc moe razumjeli uzimajui u obzir injenicu da je svjesno samo dio duhovnog i zbog loga nikad nije spoV'.V. Evans-VVentz. tkis TiltelaniM-lie Totenbuch. Rasclier. Zurieli.

1031 27

sobno za duhovnu potpunost. Za to je potrebno beskrajno proirenje nesvjesnog. Ovo posljednje, meutim, se ne moe ugrabili vjetim formulama niti istjerati poput avla putem naunih dogmi, jer neto poput Sudbine prianja uz njeg - da, ponekad jc to sama Sudbina, kao to Faust i Zarathustra vrlo jasno pokazuju. Postignue potpunosti trai da sc koristi cjelina. Nita manje nee biti dovoljno, stoga ne moe biti lakih uvjeta, nikakvih zamjena, nikakvih kompromisa. S obzirom na to tla su i Faust i Zarathustra, iako vrlo cijenjeni, na granici razumljivosti za Europljanina, teko se moe oekivati od kultivirane publike koja je tek poela sluati o zatamnjenom svijetu due da bude sposobna stvoriti prikladnu predodbu duhovnog stanja ovjeka koji je upravo upao u konfuziju procesa individuacije, termin kojim sam oznaio "postajanje cijelim" (Ganziverdung). Ljudi izvlae rjenik patologije, tjee sami sebe s terminologijom "neuroze" i "jjsihoze", apuu o "tajni stvaranja" - ali to moe stvorili ovjek koji vjerojatno nije pjesnik? Nes|>orazum kojeg sam posljednjeg spomenuo je u moderna vremena potakao nemali broj ljudi da sami sebe nazovu "umjetnicima". Kao da "umjetnost" nema nikakve veze sa "sposobnou"! Ako nema nita za "stvorili", moda stvara sebe. Zen pokazuje koliko "jiostati cijelim" znai Istoku. Zaokujjljenosl zen-zagonetkama moe moda ukrutiti kraljenicu straljivog Europljanina ili mu osigurati par naoala za njegovu kratkovidnost da iz svoje "mrane rupe u zidu" moe uivali barem u letiminom pogledu 11a svijet duhovnog iskustva, do tad zavijenog u izmaglicu. Sigurno nee loe zavrili, jer oni koji su prestravljeni bit e uinkovito zatieni od daljnjeg kvarenja, kao i od sveg znaajnog, korisnom idejom o "autosugestiji" (vidi stranicu 104.). Htio bih, meutim, upozoriti paljivog i dobrohotnog itatelja da ne potejenjuje duhovnu dubinu Istoka i da ne smatra zen jeftinim u bilo kojem smislu. w Gorljivo pothranjivan stav doslovnog vjerovanja orijentalnoj riznici misli u ovom jc sluaju manja opasnost, jer, nasreu, u zenu nema onih izvanredno nerazumljivih rijei kao u28

indijskim kultovima. Zen se ne igra ni sa sloenim teh likannv ' hatha-yoge koje zavode fizioloki orijentiranog Europljanina lanom nadom da se duh moe dosei sjetenjem i disanjem. Naprotiv, zen zahtijeva inteligenciju i snagu volje, kao i sve velike stvari koje ele postati stvarne.

nije razbibrigu, ve najozbiljniji zadatak u ivotu. Nijetbia praz ta glava mu sc nee usuditi blizu.' (Suzuki. FJMIVS 111 7xn lUuidhism. 1. str. 16). Vidi takoer str. 82. '" "Kad trai budastvo... nikad nee poslii istinu." kae uitelj. (Suzuki, / v w m in 7xn DucUthixm. i, str. 222)

29

1. poglavlje

UVODBUDIZAM jc lijekom svog razvoj! poprimio oblik koji se toliko razlikuje od takozvanog primitivnog ili originalnog tipa da opravdano moemo istaknuli njegovu povijesnu pocjelu na dvije kole, binayana i mahayana, ili Mala kola i Velika kola osloboenja. Mahavana, sa svim svojim raznim formulama, ustvari nije nita drugo do razvijeni oblik budizma kojemu je krajnji izvor indijski utemeljitelj, veliki Buddha Sakvamuni. Kad je ovaj razvijeni oblik ma:iayane doao u Kinu, a polom u .Japan, nastavio se dalje razvijati i u ovim zemljama. Razvoj su, bez sumnje, poticali kineski i japanski budistiki vode koji su znali primijenili naela svoje vjere na nestalne uvjete ivota i religijske potrebe ljudi. Promjena i prilagodba koju su proveli jo je vie produbila ve postojei jaz izmeu mahayane' i njenog primitivnijeg oblika. Moe se rei da1 Temeljne ideje mahavane su detaljno iznesene u hajnaparamita skupini budistike knjievnosti: prve od tih ideja pojavile su se ne kasnije od tri stotine godina nakon Buddhine smrti. Zameci su im, nesumnjivo, u spisima koji pripadaju takozvanom primitivnom budizmu. Meutim, one se nisu mogle razvijati, to jest nisu se mogle svjemo spoznati kao najhitnije u uenjima utemeljitelja, ukoliko sljedbenici zaista nisu ivjeli njegova uenja u raznolikim i promjenjivim uvjetima ivota. S tako obogaenim iskustvom i sa zreloSeu u razmiljanju, indijski su budisti razvili mahavana oblik budizma koji se razlkovao od svog primitivnog ili originalnog oblika. I Indiji su pozrate dvije mahavana kole: Madhyamika od Nagarjune i VijnaptimnJra ili V'ogacara od Asange i Vasuhandhu. U Kiiu se razvilo jo kola: Tendai (t'ien-tai). Kegon (avatamsaka). Jodo (ehing-t'u). Zen (ch'au). itd. Osim ovih. u Japanu postoje llokke. Shingon. Shin. Ji, itd. Sve ove kole ili sekte pripadaju krilu mahavana budizma.

11

mahayana u dananjem obliku ne pokazuje, barem ne povrno gledano, obiljeja koja se smatraju najislaknutim osobinama prvobitnog budizma. Neki bi ljudi iz tog razloga izjavili da ova grana ustvari i nije budizam u smislu koji se obino podrazumijeva. Meutim, moja je tvrdnja sljedea: sve to u sebi ima ivot je organizam, a j>d samoj svojoj prirodi ogranizam se nikad ne zadrava u istom stanju postojanja. ir jc sasvim drugaiji, kao to je i mladi hrast s njenim liem tek proklijalim iz zatitne ljuske sasvim drugaiji od potpuno izraslog, dostojanstvenog, divovskog drvela koje sc uzdie do neba. No, kroz ove raznovrsne faze promjene postoji neprekidan rast i jasni znaci istovjetnosti, prema kojima znamo da je ta jedna te ista biljka prola mnoge razine postojanja. Takozvani primitivni budizam je sjeme; iz njega je nastao budizam Dalekog Istoka s obeanjem daljnjeg razvoja. Znanstvenici mogu govoriti o povijesnom budizmu, no ja ovdje ne sagledavam budizam samo u njegovom povijesnom razvitku, ve i s gledita da jo uvijek ulje? na na ivot kao poticajna duhovna snaga na Dalekom Istoku. Medu brojim sektama budizma koje su sc pojavile naroito u Kini i Japanu, nalazimo jedinstveni red koji tvrdi da sutinu i duh budizma prenosi izravno od svog zaetnika, bez ikakvog tajnog spisa ili tajanstvenog obreda. Ovaj je red jedan od najznaajnijih vidova budizma, ne samo iz gledita povijesne vanosti i ivotne duhovne snage, ve i zbog vrlo o r i g i n a n o p ; i poticajnog naina manifestiranja. Njegovo skolastiko ime je "Doktrina Buddhinog srca (buddhahridaya)", ali je obino znan kao zen. Iako je ime izvedeno iz kineske transliteracije (ch'an-na; zanua na japanskom) originalne sanskrtske rijei, zen nije isto to i hvana, kao to c biti objanjeno kasnije. Ova je kola po mnogoemu jedinstvena u povijesti religija. Teoretski, njene sc doktrine mogu nazvati spekulativnim misticizmom, no one se predstavljaju i prikazuju na takav nain da samo oni upuenici koji su nakon 12

duge obuke uistinu spoznali sustav mogu razumjeti njihovo konano znaenje. Za one koji nisu postigli ovu prodornost u znanju, to jest za one koji nisu iskusili zen u svom svakodnevnom, djelatnom ivotu, njegova uenja ili, bolje reeno, izraavanja poprimaju dosta udan, sirov, pa ak i zagonetan izgled. Takvi ljudi, promatrajui zen vise ili manje konceptualno, smatraju ga krajnje apsurdnim i smijenim, ili namjerno nerazumljivim kako bi na ta; nain ouvao svoju prividnu snagu od vanjske kritike. No, prema sljedbenicima, prividno paradoksalne tvrdnje zena nisu umjetne tvorevine smiljene da bi se skrivale iza nejasnoe. Budui da ljudski jezik nije primjeren izraavanju najdubljih istina zena, one ne mogu biti predmet logikog izlaganja; njih se treba iskusiti u dubini due, kada po prvi put i postaju razumljive. Nijedna druga grana ljudskog iskustva nije se izrazila jednostavnije i izravni je od zena. "Ugljen je crn." - ovo je jasno, ali zen tvrdi, "Ugljen nije crn." I ovo je jasno, a kad doemo do istine stvari, ak i jasnije od prvog, pozitivnog iskaza. Osobno iskustvo jc u enu, dakle, sve. Ideje su nerazumljive onom tko nema podrku iskustva. To jc plitkoa duha. Malo dijete nema ideja jer nema dovoljno razvijen mentalitet da bi moglo doivjeti neto kroz ideje. Ako uope ima ideje, one su sigurno vrlo nejasne i mutne i ne podudaraju se sa stvarnou. Da bi se neka stvar najjasnije i najuspjenije razumjela, treba je, dakle, osobno doivjeti. Osobno je iskustvo apsolutna nunost, naroito ako je stvar vezana uz sam ivot. Bez tog iskustva nita glede njegovog dubljeg djelovanja nee sc ispravno, a time ni uspjeno pojmiti. Temelj svili pojmova je jednostavno, nerafinirano iskustvo. Zen stavlja najvei naglasak na to temeljno iskustvo te oko njega gradi sve one verbalne i konceptualne skele poznate u zen knjievnosti kao "Poslovice" (jap. goroku, kin. yu-lu). Iako skela prua vrlo korisno sredstvo za dosezanje unutarnje stvarnosti, ipak je to samo pomna obrada i umjetna tvorevina. Kad je shvatimo kao konanu stvarnost, gubimo njen cjelovit

))

smisao. Priroda ljudskog razumijevanja prisiljava nas da ne vjerujemo previe u nadgradnju. Mistifikacija nije eiij zena, ali onima koji nisu dotakli sredinju injenicu ivota zen se neizbjeno ini zbunjujuim. Prodri kroz konceptualnu nadgradnju i 0:10 to ti se inilo kao mistifikaeija smjesta e nestati, a istovremeno e doi do prosvijetljenja znanog kao atori Zen, stoga, vi lo snano i ustrajno zahtijeva unutarnje duhovno iskustvo. On ne pridaje nikakvu istinsku vanost svetim sutrama ili njihovim tumaenjima od strane mudrih i uenih ljudi Osobno je iskustvo odluno suprot stavljeno autoritetu i objektivnom objavljenju, a kao najpraktiniju metodu postizanja duhovnog prosvijetljena sljedbenici zena predlau upranjavanje dhvane, na japanskom znanu kao zazenS Ovdje treba rei nekoliko rijei o sustavnoj obuci sljedbenika zena za postizanje duhovne spoznaje, a koja je prije spomenula kao temeljno iskustvo zena. Po njoj se zen nadmono razlikuje od ostalih oblika misticizma. Ovakvo duhovno iskustvo, tako snano osobno, kod veine je mistika povremeno, zasebno i neoekivano. Da bi ga prizvati, krani se slue molitvom, muenjem tijela ili tzv. kontemplacijom, a njegovo ispunjenje preputaju boanskoj milosti. Budui da budizam ne priznaje natprirodne sile u ovim stvarima, zen-metoda duhovne obuke praktina je i sustavna. Sklonost prema njoj bila je snana jo od njenih poetaka 1; Kini. Kako je vrijeme protjeealo, pojavio se konano pravilan sustav, pa dnnns zen-kola ima temeljitu metodu uz pomo koje se sljedbenici uvjebavaju za postizanje svog cilja. I njoj lei praktina vrijednost zena. Dok je s jedne strane zen krajnje spekulativan. s druge strane njegova metodika disciplina ima vrlo plodan i blagotvoran uinak na moralno bie ovjeka. Ponekad zabcravljamo njegovu visoko apstraktnu Vidi dolje. ' '/.u znai "sjedili", a zuzrn zajedno moe znaiti "sjediti 11 meditaciji". Tono znaenje vidjet emo kasnije u opisu "Dvorane za meditaciju* < jap. Zendo: kin. ch'an-t'ang).

narav izraenu ti injenicama svakodnevnog, praktinog ivota. Ali, tu moramo cijeniti stvarnu vrijednost zena, jer zen pronalazi neizrecivo duboku misao ak i u podizanju prsta u pozdrav ili "dobro jutro" upueno prijatelju kojeg sluajno sretnemo na ulici. S gledita zena, najpraktinije je ono najskrovitije. i obrnuto. Cijeli sustav discipline koju je zen usvojio je posljedica temeljnog iskustva. Rekao sam da je zen mistian. To je neizbjeno, ako znamo da je zen glavna misao orijentalne kulture. Zapad esto ne uspijeva u potpunosti dosei dubine orijentalnog duha, jer se misticizam po svojoj pravoj prirodi suprotstavlja logikoj analizi, a logika jc najznaajnije obiljeje zapadne misli. Istok je sintetian u svojoj metodi rasuivanja, i nije mu toliko stalo do razrade pojedinosti koliko do sveobuhvatnog intuitivnog razumijevanja cjeline. Stoga je istonjaki um, ako pretpostavimo da postoji, nuno nejasan i neodreen te se ini da nema pokazatelja kojim bi neupuenoj osobi odjednom otkrio svoj sadraj. Stvar je tu. pred naim oima, i odbija da jc ignoriramo, no kad se odvaimo zgrabiti je u vlastite ruke da bismo je bolje i sustavnije prouili, izmie nam i gubimo joj trag. Zen nam izazivaki izmie, l'zrok loga nije nikakva svjesna ili smiljena lukavtina koju istonjaki um koristi da izbjegne ispitivanje drugih. Neokuivost jc. lako rei, u samoj gradi istonjakog uma. Da bismo, dakle, razumjeli Istok, moramo razumjeti misticizam, to jest zen. Meutim, moramo imati na umu da postoje razni tipovi misticizma, racionalni i iracionalni, spekulativni t okultni, razumni i fantastini. Kad kaem da je Istok mistian, ne mislim da je fantastian, iracionalan i da je potpuno nemogue dovesti ga u podruje intelektualnog razumijevanja. Jednostavno mislim da 11 djelovanju istonjakog uma postoji neto smireno, spokojno, tiho, neuznemirujue to kao da uvijek gleda u beskonanost. Ovaj mir i tiina nisu znak puke ispraznosti i nedjelatnosti. Tiina nije ona ogoljele pustinje bez vegetacije, niti je to tiina lea palog u vjeni san i trule. To je tiina "vjenog bezdana"15

14

u kojemu su zakopane sve suprotnosti i uvjeti; to je tiina Boga koji, duboko razmiljajui o svojim prolim, sadanjim i buduim djelima, spokojno sjedi na tronu apsolutne jednote i sveukupnosti. To je "tiina groma" usred bljeska i buke sukobljenih elektriciteta. Ovakva tiina proima sve orijentalno. Teko onom tko jc vidi kao dekadenciju i smrt, jer e ga savladati silna djelatnost iz vjene tiine. To je ono to podrazumijevam govorei o misticizmu orijetalne kulture. Tvrdim da jc utjecaj zena glavni razlog njegovanja ovakvog misticizma. Ako se budizam na Dalekom Istoku trebao razvi.i tako da zadovolji religijske tenje ljudi, onda je morao izrasti u zen. Indijci su mistini, ali njihov je misticizam previe spekulativan, kontemplativan, previe sloen, a povrh toga nema stvarne, ivotne veze s praktinim svijetom pojedinosti u kojem ivimo. Suprotno tome, misticizam Dalekog Istoka je izravan, praktian i iznenaujue jednostavan. Nije se mogao razviti ni u ta drugo do u zen. Sve ostale budistike sekte u Kini kao i u Japanu, jasno odaju svoje indijsko porijeklo. Njihova metafizika sloenost, zamorna frazeologija, vi lo apstraktno rasuivanje i prodoran uvid u prirodu stvari su vrlo oito indijski, nimalo kineski ili japanski. Svi koji su upoznati s dalekoistonim budizmom smjesta e to prepoznati. Pogledajmo, na primjer, krajnje sloene obrede koje prakticira Shingon sekta te njezin razraeni sustav mandale kojim pokuava razjasniti svemir. Niti jedan kineski ili japanski lim nije mogao stvoriti t.iko zamreni splet filozofije bez poetnog utjecaja indijske misli. Zatim promotri kako je vrlo spekulativna filozofija Madhyamika, Tendaia (kin. t'ien-tai) ili Kegona (Avatamsaka ili Gandavyuha na sanskrtu). Njihovo apstraktno miljenje i logika jasnoa su uistinu zadivljujue. Ove injenice jasno pokazuju da su navedene sekte dalekoistonog budizma, u biti, uvezene. Kad nakon razmatranja opeg gledita budizma stignemo do zena, moramo priznati da su njegova jednostavnost. 16

izravnost, sklonost k pragmatinom te njegova bliska veza sa svakodnevnim ivotom u znatnoj suprotnosti s ostalim budistikim sektama. Nesumnjivo je da su glavne ideje zena izvedene iz budizma i da zen moemo smatrati njegovim razvojnim stupnjem. No, taj je stupanj postignut kako bi se zadovoljile potrebe naroito svojstvene psihologiji ljudi Dalekog Istoka. Duh budizma napustio je svoju viseko metafiziku nadgradnju kako bi postao praktina disciplina ivota. Rezultat je zen. Stoga, usuujem se rei da je u enu sistematizirana, ili bolje kristalizirana sva filozofija, religija i sam ivot ljudi Dalekog Istoka, a posebno Japanaca.

17

2. poglavlje

STO JE ZENfPrije no to nastavim s donekle podrobnim tumaenjem zen uenja na sljedeim stranicama, dopustite mi odgovoriti na nekoliko pitanja u vezi stvarne prirode zena, a koja cslo postavljaju kritiari. Jc li zen sustav filozofije, visoko intelektualan i duboko metafizian, kao to je i veina budistikih uenja? Ve sam ustvrdio da u zenu nalazimo kristaliziranu svu filozofiju Istoka, ali to ne znai da je zen filozofija u uobiajenom smislu rijei. Zen zacijelo nije sustav temeljen na logici i analizi. Ako nita drugo, on je antipod logici, pod ime podrazumijevam dualistiki nain miljenja. U zenu moda ima intelektualnih elemenata, jer zen je itav um i u njemu nalazimo mnoge stvari. No, um nije mjeavina stvari koja se dijeli na puno sposobnosti od kojih ne ostaje nita nakon seciranja. Zen nas nema to nauiti o intelektualnoj analizi, niti ima bilo kakve odreene doktrine koje namee sljedbenicima I" ovom smislu zen je prilino kaotian. Sljedbenici zena mogu imati skup doktrina, ali na svoj vlastiti raun i za svoju vlastitu dobrobit, oni ne duguju tu injenicu zenu. Zato, u zenu nema svetih knjiga ili dogmatskih naela, niti simbolikih formula pomou kojih se moe spoznali znaenje zena. Da ine, dakle, pitaju emu zen poduava, odgovorio bih, zen ne poduava niemu. Sva uenja zena koja postoje ok.ze iz ovjekovog vlastitog uma. Mi sami sebe poduavamo, zen samo pokazuje put. Ukoliko to pokazivanje nije*S>

poduavanje, u zenu sigurno nema nieg namjerno zadanog kao osnovna doktrina ili temeljna filozofija. Zen tvrdi da je budizam, no sva budistika uenja onakvima kako su iznesena u sutrama i sastrama, zen smatra otpacima papira korisnima za brisanje prljavtine intelekta i nita vie. Meutim, nemojte misliti da je zen nihilizam. Svaki nihilizam je sunodestruktivan i ne vodi nikuda. Negativizam je dobar kao metoda, ali najvia istina jc afirmacija. Kad sc kae da zen nema filozofiju, da porie svaki utjecaj doktrine, da odbacuje svu takozvanu svetu knjievnost kao glupost, ne smijemo zaboraviti da samim djelom negiranja zen istie neto prilino pozitivno i zauvijek afirmativno. Ovo e postajati jasnije kako budemo ili dalje. Je li zen religija? On n j e religija u smislu koji se popularno podrazumijeva, jer zen nema Boga kojeg oboava, nema ceremonijalnih obreda koje slavi, nema budueg prebivalita za mrtve, i posljednje, zen nema due o ijoj se dobrobiti brine netko drugi i ija je besmrtnost stvar od silne vanosti za neke ljude. Zen je osloboen svih ovih dogmatskih i "religijskih" optereenja. Kad kaem da u zenu nema Boga, poboni itatelj moe biti okiran, ali to ne znai da zen porie Boje postojanje. Zen sc ne bavi ni poricanjem ni afirmacijom. Kad sc neto porie, samo poricanje obuhvaa neto neporeeno. Ista se stvar moe rei i /.a afirmaciju. Ovo jc neizbjeno u logici. Zen sc eli uzdii iznad logike, zen eli nai viu afirmaciju gdje nema antiteza. U zenu, stoga, ttog se ne porie niti se na njemu inzistira, jedino to u zenu nema takvog Boga kakvog su zamislili idovski i kranski umovi. Iz istog razloga iz kojeg zen nije filozofija, zen nije ni religija. to se lie svih onih slika raznih Budha, bodhisattvi, deva i ostalih bia s kojima se ovjek susree u zen hramovima, oni su poput mnogih drugih komada drveta, kamena ili metala. Oni su poput kamelija, azaleja ili kamenih svjetiljki104 4 0

u mom vrtu. Pokloni se kameliji koja jc sada u punom cvatu i tuj je kao boanstvo ako eli, rekao bi zen. U tom inu ima isto toliko religije koliko i u klanjanju raznim budistikim bogovima, ili u prskanju svetom voom, ili sudjelovanju u Bojoj veeri. Sva ova pobona djela koja veina takozvanih religijski svjesnih ljudi smatra hvalevrijednim i svetim, u oima zena su unjetne tvorevine. On smjelo izjavljuje da "bezgreni yogiji ne ulaze u nirvanu i da redovnici koji kre pravila ne idu u pakao". Ovo je, za obian lun, u suprotnosti s prirodnim zakonom moralnog ivota, ali u tome lei istina i ivot zena. Zen je duh ovjeka. Zen vjeruje u ovu unutarnju istou i dobrotu. Sve to je dodano ili nasilno otrgnuto ranjava cjelovitost duha. Stoga je zen naglaeno protiv sveg religijskog konvencionalizma. Meutim, njegova je nereligioznost samo prividna. Oni koji su istinski religiozni bit e iznenaeni da se u barbarskoj deklaraciji zena nalazi toliko religioznog. No, rei da jc zen religija u smislu kranstva ili muhainediuistva bilo bi pogreno. Da bi razjasnio svoju tvrdnju citiram sljedee. Kad sc Sakyamuni rodio kau da je podignuo jednu ruku prema nebu, a drugom pokazao 11a zemlju, uzviknuvi;" Iznad neba i ispod neba, jedino sam ja Onaj kojeg slave!" Ummon, osniva Ummon kole zena ovo komentira rijeima; "Da sam bio s njim u trenutku kad je to izgovorio, sigurno bih ga bio ubio jednim udarcem i bacio le u sirite 1 gladnog psa." Koji bi to nevjernici ikad izrekli ovakve mahnite primjedbe o duhovnom voi? No, jedan od zen uitelja, nasljednik Ummona kae: "Zaista, to je nain na koji Ummon eli sluiti svijetu, rtvujui sve to ima, tijelo i um! Kako zahvalan mora da je bio za ljubav Buhe!" Zen se ne smije zamijeniti s oblikom meditacije kakav prakticiraju ljudi "Nove misli", kranski znanstvenici, hindu sannyasini ili neki budisti. Prema zenu, dhyana ne odgovara onoj praksi koja se provodi u zenu. ovjek moe1

sirite = dio cluca kod preivaa (op. p.)

meditirati na neki religijski ili filozofski predmet dok je pod stegom zena, ali samo uzgredno, jer sutina zena uope nije u tome. Cilj zena je staviti um pod stegu, uiniti ga vlastitim vladarom kroz uvid u njegovu stvarnu prirodu. I vid u stvarnu prirodu ovjekovog uma ili due je temeljni cilj zen budizma. Zen je, dakle, vie od meditacije i hyanc u obinom smislu. Zen disciplina se sastoji u otvaranju mentalnog oka kako bi se vidio sam razlog postojanja. Da bi meditirao, ovjek mora na neto usmjerili svoju misao, na primjer na jednolu Boga, njegovu beskrajnu ljubav ili na nestalnost stvari. Ali, zen eli izbjei upravo to. Ako postoji neto to zen jako naglaava onda jc to postizanje slobode, to jest slobode od svih neprirodnih zapreka. Meditacija je neto umjetno stvoreno, ne pripada medu prirodne djelatnosti uma. Na to meditiraju ptice u zraku? Na to meditiraju ribe u vodi? One lete, one plivaju. Nije li to dovoljno? Tko eli usredotoili svoju misao na jedinstvo Boga i ovjeka ili na nitavnost svog ivota? Tko eli biti zarobljen u dnevna ispoljavanja svoje ivotne djelatnosti meditacijama na dobrotu boanskog postojanja ili na vjenu vatru pakla? Moemo rei da je kranstvo monoteistiko i vcanlizam panteislian, ali ne moemo slino tvrditi o zenu. Zen nije ni monotcizain, ni panteizam, zen odolijeva svim takvim oznakama. Zato u zenu nema predmeta na koji se moe usmjeriti misao. Zen je plutajui oblak na nebu. Ne dri ga nikakav vijak, ne zanznva nikakva vezica, pomie se kako ga je volja. Xikakva meditacija nee zadrati zen na jednom mjestu. Meditacija nije zen. Ni panteizam, ni monoteizam ne osiguravaju zenu predmet koncentracije. Da je zen monoteistian, moda bi govorio svojim sljedbenicima da meditiraju na jednolu stvari gdje su sve razlike i nejednakosti, obavijene prosvjetljujuom svjetlou, izbrisane. Da je zen panteislian, govorio bi nam da i najsitniji cvijet u polju odraava boju slavu. Ali ono to zen kae je: "Nakon to su sve stvari svedene na42

jednolu, na to se svodi to Jedno?". Zen eli da je um ov jeka slobodan i neoptereen, ak je i ideja jednote ili sveukupnosti kamen spoticanja i kobna zamka koja prijeti prvobitnoj slobodi duha. Zen, dakle, ne trai da usredotoimo nau misao na ideju da je pas Bog ili da su kilogram i pol lana boanski. Kad zen to uini, tad se predaje odreenom sustavu filozofije i vie nema zena. Zen jednostavno osjea da je vatra topla, a led hladan, jer kad padne mraz mi drhtimo i pozdravljamo vatru. Osjeaj je sve u svemu, kako Faust kae; sva naa teoretiziranja ne dotiu stvarnost. Ali "osjeaj" se ovdje mora razumjeti u svom najdubljem smislu i najiem obliku. ak i kad se kae "Ovo je osjeaj", znai da zena vie tu nema. Zen odolijeva stvaranju bilo kakvih pojmova. Zbog toga ga je teko shvatiti. Meditacija koju zen nudi je uzeti stvari takvima kakve jesu, smatrati snijeg bijelim, a gavrana crnim. Kad govorimo o meditaciji, u veini sluajeva mislimo na njezino apstraktno svojstvo, to jest meditacija je znana kao usredotoenje uma na neku vrlo uopenu postavku koja nije, po prirodi stvari, uvijek blisko i izravno vezana s konkretnim stvarima u ivotu. Zen opaa ili osjea, a ne apstrahira ili meditira. Zen prodire i naposljetku se gubi u tom uronjavanju. Meditacija je, s druge strane, otvoreno dualistina i posljedino neizbjeno povrna. Jedan kritiar- smatra zen "budistikim pandanom duhovnih vjebi vSv. Ignaeija Loyala". Kritiar pokazuje veliku sklonost ka pronalaenju kranskih analogija za budistike stvari i ovo je jedan od takvih sluajeva. Oni koji bar donekle jasno razumiju zen smjesta e vidjeti da je ova usporedba sasvim promaena. ak i povrno govorei, nema ni traga slinosti izmeu zen-vjebi i onih koje postavlja utemeljitelj Drutva Isusa. Kontemplacije i molitve Sv. Ignaeija su, s gledita zena, samo proizvodi mate pomno istkani u korisl pobonih, a u stvarnosti to-Arthur Loyd, iVhcat Anumg llic Tare*, str. >5

41

je kao gomilanje erijepova na glavu ovjeka, a pri lom nema istinskog dobitka u duhovnom ivotu. Meutim, moemo rei da ove duhovne vjebe po neemu slie odreenim meditacijama hinayana budizma, kao to su Pet naina umirivanja uma, Devet misli o neistoi ili est ili Deset predmeta pamenja. Zen ponekad znai "ubojstvo uma i proklinjanje ispraznog sanjarenja". Ovo je izjava Griffisa, vrlo poznatog autora djela Religions of Japan (Religije Japana). 1 Ne znam to tono misli pod "ubojstvom uma", misli li da zen ubija djelovanje uma tako tla vee misao na jednu stvar ili tako da izazove san? Gospodin Reischaucr 11 svojoj knjizi 4 gotovo pristaje uz ovo vienje Griffisa izjavljujui da jc zen "mistino samoopijanje". Znai li to da je zen opijen takozvanim "Velikim Jastvom", kao to je Spinoza bio opijen Bogom? Iako g. Reischaucr nije ba jasan glede znaenja "opijenosti", moda misli da jc zen nepravilno obuzet milju o "Velikom Jastvu" kao konanoj stvarnosti ovog svijeta pojedinosti. Zapanjujue je vidjeli kako su povrni neki od nekritikih promatraa zena! Zapravo, zen nema "um" kojeg treba ubiti, zato u zenu nema ni "ubijanja uma". Zen, opet, nema "jastva" u koje se moemo skloniti kao u utoite, stoga, u zenu nema ni "jastva" koje nas moe opiti. Istina je da je zen krajnje neuhvatljiv, barem u pogledu njegovih izvanjskih obiljeja. Kad misli da si ga na trenutak, letimino, spoznao vie ga nema. Izdaleka izgleda tako pristupano, ali im mu se priblii vidi da je jo dalje od tebe no prije. Ako, dakle, ne posveti nekoliko godina ozbiljnog uenja razumijevanju njegovih osnovnih naela, ne moe oekivati da e poeti shvaati zen. "Da bi se uzdigao do Boga ovjek mora sii u sebe," to su rijei Hugoa. "Ako eli istraiti duboke boje stvari, istrai dubine vlastitog duha," ovo je rekao Richard od* sir. 255. 1 Si udici oj Huddhism iu Japan, str. 118. 104

Sv. Viktora. Kad se sve ove duboke stvari pretrae, "jastva" uope nema. Tamo gdje silazi nema duha, nema Bogu ije se dubine mogu izmjeriti. Zato? Jer zen jc bezdan. Zen izjavljuje, iako na malo drugaiji nain: "Nita ustvari ne postoji irom trostrukog svijeta. Gdje eli vidjeti um (ili duh = /isin)? Sva etiri elementa su prazna po svojoj konanoj prirodi. Gdje bi moglo biti Budhino boravite? - ali gle! istina se odvija upravo pred tvojim oima. To je sve to ona jest - i uistinu nita vie!" 'IVenutak oklijevanja i zen je nepovratno izgubljen. Svi Buddhe prolosti, sadanjosti i budunosti mogu pokuati natjerati te da ga jo jednom uhvati, 110 011 je ipak tisuu milja daleko. "Ubojstvo uma" i "samoopijanje", stvarno! Zen nema vremena baviti se takvim kritikama. Kritiari mogu smatrati da zen hipnotizira um do stanja nesvjesnosti, a kad to postigne ostvarena je omiljena budistika doktrina praznine (sunyata), u kojoj osoba nije svjesna objektivnog svijeta ili sebe, izgubljena u ogromnoj praznini ma to ona bila. Ovo tumaenje opet ne uspijeva opisati zen kako treba. Tono je da 11 zenu postoje izrazi koji mogu navesti 11a takvo tumaenje, ali da bismo razumjeli zen moramo ovdje napraviti skok. Moramo prekoraiti "ogromnu prazninu". Osoba se mora probuditi iz stanja nesvjesnosti ako ne eli biti iva zakopana. Zen se postie jedino kad se napusti "samoopijanje" i kad se "pijanac" stvarno probudi u svojem dubljem jastvu. Ako um treba "ubiti", posao prepusti zenu, jer zen je taj koji e povratili ubijenog i beivotnog u stanje vjenog ivota. "Rodile se ponovno, probudite se iz sna, ustanite od mrtvih, o, vi pijanice!", uzviknuo bi zen. Nemoj pokuavati, dakle, vidjeti zen povezanih oiju, tvoje ruke su suvie nesigurne da bi ga drale. I zapamti da ovo nisu samo puste rijei. Mogao bih navesti mnogo takvih kritika, ali sc nadam da je gernje dovoljna priprema itateljevom umu za pozitivne izjave o zenu koje slijede. Temeljna ideja zena je doi 11 vezu s unutarnjim djelovanjem naeg bia i to na naj45

izravniji mogui nain, bez oslanjanja na ita to je izvanjsko ili dodano. Stoga zen odbacuje sve to slii vanjskom autoritetu. I potpunosti se vjeruje u ovjekovo unutarnje bie, jei koji god autoritet da postoji u zenu. sve dolazi iznutra. Ovo je tono u najuem smislu rijei. ak ni sposobnost rasuivanja se ne smatra konanom ili potpunom. Upravo suprotno, oteava umu da dodc u najizravniju komunikaciju sa samim sobom. Intelekt ispunjava svoj zadatak kad djeluje kao posrednik, a zen nema nita s posrednikom osim kad eli saopili sebe drugima. Iz tog razloga svi spisi su samo pokusni i privremeni, u njima nema konanosti. Sredinja ivotna injenica, onakva kakva se ivi, je ono to zen tei spoznali i to 11a najizravniji i najivolniji nain. Zen tvrdi da je dub budizma, 110 ustvari 011 je duh svih religija i filozofija. Kad se zen shvati u potpunosti, postie se bezuvjetni duhovni mir i ovjek ivi onako kako bi trebao ivjeti, e m u se vie moemo nadati? Neki kau da, budui da je po opem priznanju oblik misticizma, zen ne moe tvrditi da je jedinstven u povijesti religija. Moda je tako, ali zen je misticizam svoje vrste. Mistian je u smislu da sunce sja, da cvijet cvjeta, da u ovom trenutku ujem nekoga na ulici kako udara 0 bubanj. Ako su ovo mistine injenice, onda ih je zen pun do vrha. Kad su jednom pitali nekog uitelja zena to je zen, odgovorio je: 'Tvoja svakodnevna misao." Nije li ovo jednostavno i vrlo iskreno? Nema nikakve veze s duhom sektatva. Krani i budisti mogu jednako prakticirati zen kao io i velika i mala riba sretno ive u istom oceanu. Zen je ocean, zen j? zrak, zen je planina, zen je grom i munja, proljetni cvijet, ljetna vruina i zimski snijeg - ne, i vie od toga, zer. je ovjek. Sa svim formalizmima, konvencijama i dodacima koje je zen nakupio u svojoj dugoj povijesti, njegova sredinja injenica je vrlo iva. Posebna vrijednost zena je da jo uvijek moemo prozreli tu krajnju injenicu bez ikakvih predrasuda.

Kac to je ve spomenuto, ono to zen koji se prakticira u Japanu ini jedinstvenim je njegovo sustavno vjebanje uma. Obian misticizam bio je previe hirovit i daleko od ovjekovog svakodnevnog ivota, a to je zen radikalno promijenio. Ono to je bilo na nebu zen je spustio na zemlju. S razvojem zena, misticizam je prestao biti mistian, i vie nije sporadini proizvod neprirodno nadarenog uma. Zen se otkriva u najnezanimljivijcm i najbcznaajiiijem ivotu obinog ovjeka na ulici, prepoznavajui injenicu ivljenja usred ivota onakvog kakav jest Zen sustavno vjeba 11111 da to uvidi; 011 otvara ovjekove oi da vidi najveu zagonetku koja se odvija svakog dana, svakog sata; on proiruje srce da obuhvati vjenost vremena i beskonanost prostora u njegovom svakom otkucaju; ini da ivimo u svijetu kao da hodamo po lajskom vrlu. Sve ove duhovne majstorije ostvaruju se brz prijanjanja uz ikakve doktrine i jednostavnim izraavanjem istine koja lei u naem unutarnjem biu na najizravniji nain. togod drugo zen bio, 011 je praktian i svakidanji, a u isto vrijeme vrlo iv. Drevni uitelj, htjevi pokazati to zen jest, podigao je jedan prst, drugim je utnuo loptu, a treim pljusnuo lice pitaoca. Ako se unutarnja istina koja lei duboko u nama pokazuje 11a taj nain, nije li zen najpraktinija i najizravnija metoda duhovne obuke kojoj se ikad pribjegavalo u bilo kojoj religiji? Nije li ta praktina metoda ujedno i najoriginalnija? Uistinu, zen ne moe biti nita drugo do originalan i kreativan, jer se ne eli baviti pojmovima ve se bavi ivuim injenicama ivota. Ako ga razumijevamo konceptualno, podizanje prsta je jedan od najobinijih dogadaja u ivotu svakoga. No, gledano s gledta zena. titra boanskim znaenjem i kreativnom ivolnou. Tako dugo dok nam zen moe ukazati 11a tu istinu usred naeg konvencionalnog i pojmovima pritjenjenog postojanja, m o r a m o rei da ima razloga za postojanje.

46

47

Sljedei citat iz pisma Yenga (Yuan-\vu, 1566-1642.) moe donekle odgovoriti na pitanje postavljeno na poetku ovog poglavlja, "to je zen?". "On ti se pokazuje pravo u lice i u ovom trenutku se predaje u tvoje ruke. Za inteligentnog mladia trebala bi biti dovoljna jedna rije da ga uvjeri u njegovu istinitost, ali ak se i tad potkrada greka. Jo i vie kad se stavlja perom na papir ili kad se preputa rjeitom prikazivanju ili logikoj igri rijeima, tada odmie sve dalje od tebe. Veliku istinu zena ima svatko. Pogledaj u svoje vlastito bie i ne trai je kroz druge. Tvoj vlastiti um je iznad svih oblika, on je slobodan, miran i dovoljan, 011 se vjeno utiskuje u tvojih est osjetila i etiri elementa. Njegova svjetlost sve upija. Utiaj dualizam subjekta i objekta, zaboravi oba, transcendiraj intelekt, otrgni se od razumijevanja i prodri izravno i duboko u identitet Buddhinog uma, izvan ovog nema stvarnosti. Zato kad je Bodhidharina doao sa Zapada jednostavno je izjavio: "Izravno ukazivanje na ovjekovu duu, moja je doktrina jedinstvena i ne remete je propisana uenja, ona je potpuni prijenos pravog peata." Zen nema nikakve veze sa slovima, rijeima ili sutrama. O11 jedino trai da izravno shvati stvar i u tome nade svoje spokojno prebivalite. Kad se um uznemiri, razumijevanje je potaknuto, stvari sc prepoznaju, pojmovi se razmatraju, duhovi su zazvani i predrasude neob uzano rastu. Zen e zauvijek ostati izgubljen u labirintu. Mudri Sekiso (Shili-shuaug) jc ickao. "Prekini sn svim svojim udnjama, neka plijesan izraste na tvojim usnama, uini sebe poput savrenog komada iste svile, neka tvoja misao bude vjenost, budi poput mrtvog praha, hladan i beivotan, ponovo budi poput starog kandila u naputenom seoskom hramu!" "Jednostavno vjerujui u ovo, navikni se na red u skladu s tim, dopusti da se tvoje tijelo pretvori u beivotni predmet prirode poput kamena ili komada drveta. Kad stanje savrene nepokretnosti i nesvjesnosti bude posti-

gnuto, svi znakovi ivota e te napustiti, a ujedno e nestati i svaki trag ogranienja. Nikakva ideja nee uznemirivali tvoju svijest, kad - gle! odjednom e spoznati svjetlo koje obiluje piuiom radou. To je kao pronalaenje svjetla u gustoj tami, kao primanje blaga u siromatvu. etiri elementa i pet agregata vie 11c osjea kno teret, tako si lugiui, lako zadovoljan, lako slobodan. Samo tvoje postojanje osloboeno jc svih ogranienja, poslao si otvoren, svijetao i providan. Dobio si prosvjetljujui uvid u samu prirodu stvari i one ti se sada ine poput vilinskog cvijca koje nema shvatljivu stvarnost. Tu se pokazuje isto jastvo koje je prvobitno lice Ivog bia, ovdje je prikazan, sasvim ogoljen, najljepi krajolik tvog mjesta roenja. Postoji samo jedan pravi prolaz, u potpunosti otvoren i bez zapreka. To je lako kad se odrekne svega - svog tijela, svog ivota i sveg najskrovitijeg to ti pripada. 'I\i poslie mir, zadovoljstvo, nedjelovanje i neizreciv uitak. Sve sutre i sastre samo prenose ove injenice. Svi mudraci, drevni kao i moderni, iscrpli su svoju genijalnost i matu s jedinom svrhom - da ukau na put do toga. To je kao otkljuavanje vrata riznice; kad jednom ue, svaki predmet koji ugleda jc tvoj, svaka prilika koja se pojavljuje ti je na raspolaganju. Jer, nisu li sve stvari, ma koliko mnogobrojne, dostine unutar tvog prvobitnog vlasnitva koje si ti? Svako bogatstvo samo eka 11a tvoje zadovoljstvo i koritenje. To je ono to sc misli pod "Jednom tvoje, zauvijek tvoje, ak i do kraja vremena." Ipak, nita nije postignuto. Ono to si postigao nije postignue, n ipak jc u tome neto istuiski postignuto."

5. poglavlje

JE LI ZEN NIHILIZAM!

U povijesti zena, Ycno (Mui-ncng, 1 638-715.), koji se tradicionalno smatra estim patrijarhom zen sekte u Kini, odigrao je najznaajniju ulogu. Ustvari, on je utemeljitelj zena koji se razlikovao od ostalih budistikih sekti u tadanjoj Kini. Standard koji je postavio kao istinski izraaj zen vjere je ova strofa: Bodhi (Istinska Mudrost) nije kao drvo; sjajno ogledalo ne sjaji nigdje: budui da ga nema, gdje li se praina skuplja? Ovo je napisano kao odgovor na strofu jednog drugog zen redovnika koji je tvrdio da je spoznao vjeru u njenoj istoi. Njegovi stihovi idu ovako: Ovo drvo je Bodhi-drvo; dua je kao sjajno ogledalo; pazi da uvijek bude ista. i ne daj da se praina na njoj skuplja. Obojica su bili uenici Petog patrijarha, Gumna (Hungjen, umro 675.), a on jc smatrao da jc Ycno ispravno razumio duh zena i da je zato zasluio nositi njegovog plai i zdjelu kao njegov stvarni nasljednik u zenu. Uiteljevo priznanje znaaja prve, Yenovc, strofe utvruje je kao pravovjerni izraaj zen vjere. Budui da se ini da1

Hui-neng se izgovara VVei-lang na anzajskom dijalektu. SI

udie duh nitavnosti, mnogi ljudi smatraju da zen zastupa nihilizam. Ovo poglavlje namjerava to opovri. Istina je da ima puno odlomaka u zen knjievnosti za koje se moe rei da prerose nihilistiku doktrinu, na primjer, teorija sunvate (praznine).- ak i neki od uenjaka koji su dobro upoznati s opim uenjem mahayana budizma, jo uvijek se dre miljenja da je zen praktina primjena sanron (san-lun) filozofije, znane kao Madhyamika kola. Sanron znai "tri rasprave", a to su Madhyamika Sastra i Razgovor od dvanaest odlomaka od Nagarjune i Razgovor od stotinu strofa od Deve. Ove sadre sve bitne doktrine ove kole. Nagarjuna se smatra njezinim utemeljiteljem, a budui da tnahayana sutre, svrstane pod poglavarstvo Prajnaparamite, objanjavaju vie ili manje slina gledita, filozofija ove kole se ponekad oznauje kao prajna doktrina Oni misle da zen, dakle, praktiki pripada ovoj vrsti, ili drugim rijeima, konani znaaj zena bio bi podravanje sunyata sustava. Do odreene mjere, barem povrno, ovo jc miljenje opravdano. Na primjer, proitajte sljedee: "Dolazim ovdje traiti istinu budizma," uenik je rekao uitelju. "Zato trai ovdje takvu stvar?" odgovorio je uitelj. "Zato luta uokolo, zanemarujui svoje vlastito vrijedno blago kod kue? Nemam ti nita za dati, i koju istinu budizma eli nai u 1110111 samostanu? Tu nema nieg, apsolutno nieg." Uitelj bi ponekad rekao: "Ne razumijem zen. Nemam tu nita za pokazati, zato, nemoj stajati tako, oekujui neto iz niega. Sam se prosvijetli, ako eli. Ako ima neto to treba uhvatiti, uhvati to sam." Ponovno: "Istinsko znanje (bodhi) nadilazi sve naine' to teorija sunvate zaista znai je donekle detaljno opisano u tCssays iu '/xn tiuddliiun, III. pod "Filozofija i religija Prajnaparanuta Sutre". (str. 207- 88.).

izraavanja. Od samog poetka nije bilo nikog tko bi tvrdio da je na putu do prosvjetljenja neto stekao." Ili: "U zenu nema nieg to bi se objasnilo rijeima, nema nieg to bi se razglasilo kao sveta doktrina. Trideset udaraca, bilo da potvruje ili nijee. Ne budi utljiv, niti nesuvisao." Pitanje kako ovjek moe uvijek biti s Buddhom potaklo je jednog uitelja na sljedei odgovor: "Neka u tvom umu ne bude nemira; budi savreno ravnoduan prema objektivnom svijetu. Ostati tako cijclo vrijeme 11 potpunoj praznini i spokoju je nain da se bude s Buddhom." Ponekad naidemo 11a sljedee: "Srednji put je onaj gdje nema ni sredine ni dvije strane. Kad si sputan objektivnim svijetom, ima jednu stranu; kad ti je um uznemiren, ima di ngu stranu. Kad nema ni jedne od ovih, nema ni sredine i to jc srednji put." Japanski zen uitelj koji je govorio prije nekoliko stotina godina znao je rei svojim uenicima kad bi ga ovi usrdno molili da im kae nain kako pobjei od okova roenja i snu-ti: "Ovdje nema roenja i smrti." Bodhidharmu (jap. Dariuna; kili. Tamo), Prvog patrijarha zen sekte u Kini pitao je VVu, prvi car (vladao 502549.g.n.e.) Liang dinastije o krajnjem i najsvetijem naelu budizma. Kau da je m u d r a c odgovorio: "Beskrajna praznina i nita svetog u njoj." Ovi su odlomci nasiuncc izabrani iz nepreglednog skladita zen knjievnosti i svi su proeti idejama praznine (sunyata), nitavila (nasti), mira (santi), ne-misli (acinta) i drugim slinim pojmovima, a za koje moemo misliti da su nihilistini ili da zagovaraju negativni mir. Citat iz Prajnaparainita-Hridaya sutre* moe zapanjiti vieVidi takoer citat Sekisa, dolje, koji se esto pogreno smatra izriit im zagovaranjem doktrine anihilacije. Za original na sauskrtu. kineski prijevod Hstian-cluianga te knjievni ju i toniju englesku izvedbu vidi 7xn t-jsavs, III. str. 190-206, gdje autor daje vlastito tumaenje znaaja ove vane sutre. S)

52

od ijednog od gornjih odlomaka. Ustvari, sve sutrc koje pripadaju prajna razredu mahayana knjievnosti su potpuno proete idejom sunyate, i oni koji nisu upoznati s takvim nainom miljenja bit e zateeni i moda nee znali izraziti svoj sud. Ta sutra smatra se najsaetijom i najrazumljivijom od svih prajna sutri te se njezini stihovi svaki dan kazuju u zen samostanima; ustvari, to je prva stvar koju redovnici recitiraju ujutro i prije svakog obroka. Tako, Sariputra, sveslvari imaju narav praznine, nemaju poetka, nemaju kraja, one nemaju mane i imaju mane, one nisu savrene niti nesavrene. Zato, o, Sariputra, ovdje u ovoj praznini nema oblika, nema percepcije, imena, pojmova, znanja. Nema oka, nema uha, nosa, jezika, tijela, uma. Nema oblika, zvuka, mirisa, okusa, dodira, predmeta... Nema znanja, nema neznanja, nema unitenja neznanja.... Nema propadanja ni smrti; nema etiri istine, naime, nema boli, nema uzroka boli, nema zaustavljanja boli niti puta do zaustavljanja boli. Nema svjesnosti o nirvani, nema postizanja nirvane ni nepostizanja. Stoga, o, Sariputra, budui da nema postizanja nirvane, ovjek koji se pribliio Prajnaparamiti Bodhisattve prebiva nesmetan u svijesti. Kad se zapreke svijesti ukinu, tada on postaje osloboen od sveg straha, tada je izvan dosega promjene i uiva konanu nirvanu." Promatrajui sve ove citate, moemo smatrati da kritiari imaju pravo kad optuuju zen za zagovaranje filozofije iste negacije, no nita nije tako daleko od zena kao ono na to ova kritika ukazuje. Zen uvijek tei shvaanju sredinje ivotne injenice koja nikad ne moe dospjeti na obdukcijski stol intelekta. Kako bi shvatio ovu sredinju ivotnu injenicu zen je primoran ponudili niz negacija. Puka negacija, meutim, nije duh zena, ali budui da smo tako vini dualistikom nainu razmiljanja, ovu intelektualnu pogreku treba sasjei u korijenu. Zen bi prirodno izjavio: "Ne to, ne ono. ne nita." No, mi moemo postaviti pitanje zenu to ostaje nakon sveg log nijekanja, a uitelj104 5 4

e nas moda u tom sluaju pljusnuti po licu, uzvikujui: "Ti, ludo, to jc ovo?" Netko moe shvatiti ovo samo kao nain bijega od nedoumice ili kao praktian primjer loeg odgoja. Ali kad se zen-duh spozna u svojoj istoi, vidjet e se kako je stvarna ta pljuska. Tu nema negacije, nema afirmacije, ve jednostavna injenica, isto iskustvo, sam temelj naeg bia i misli. I njoj lei sva tiina i praznina koju ovjek moe poeljeli usred najjae mentalne djelatnosti. Nemoj da te zanese ita izvanjsko ili uobiajeno. Zen se mora uhvatiti golim rukama, bez ikakvih rukavica. Zen je prisiljen sluiti se negacijom zbog naeg neznanja {avidva) koje tvrdoglavo prianja uz um kao mokra odjea uz tijelo. "Neznanje"4 je dobro u odreenoj mjeri, ali ne smije ii preko vlastitih granica. "Neznanje" je drugo ime za logiki dualizam. Snijeg je bijel, a gavran je crn. No, oni pripadaju svijetu i njegovom neukom nainu govorena. Ako elimo doi do same istine stvari, moramo ih promatrati iz toke gdje svijet jo nije kreiran, gdje svijest o ovome i onome jo nije probuena i gdje je um apsorbiran u svom identitetu, to jest, u svojem spokojstvu i praznini. To je svijet negacija koji vodi prema vioj ili kraojco mladicu bambusa, pojeo bi i samu Dharmakavu. Ovakva vienja stvarno nisu vrijedna prie."

Nato uitelj ree: "Uzmi alicu aja." Kasnije, drugi redovnik doe i ovaj mu uputi isto pitanje: "Jesi li bio ovdje ikad prije?" Ovaj put odgovor je bio sasvim suprotan. "Nisam nikad bio ovdje, gospodine." Stari uitelj, meutim, odgovori isto kao prije: "Uzmi alicu aja." Nakon toga. Inju (redovnik koji je vodio samostan) upita uitelja: "Kako to da jednako nudi alicu aja bez obzira na to to redovnik odgovori?" Stari uitelj uzvikne: "O, Inju!" i ovaj se smjesta odazove "Da, uitelju." Nato Joshu ree: "Uzmi alicu aja." Joshu (778-897.) je bio jedan od najpronicljivijih zen uitelja za vrijeme T'ang dinastije i zahvaljujui njemu zen u Kini se jako razvio. Kau da je putovao ak u osamdesetoj godini s ciljem da se usavri u ovladavanju enom. Umro je u sto i dvadesetoj godini. Sve njegove izjave bile su poput sjajnih dragulja. O njemu je reeno: "Njegov zen sja mu na usnama." Redovnik koji je jo uvijek bio pripravnik doe k njemu i zatrai da ga poui zenu. Joshu ree: "Jesi li ve orukovao?" Redovnik odgovori: "Da, gospodine, ve sam orukovao." "Ako jc lako, tad operi svoje posude." Ova uiteljeva primjedba otvorila jc pripravniku oi za istinu o zenu. Jednog dana meo je dvorite kad ga redovnik upita: "Ti si tako mudar i svet uitelj; reci mi, kako to da se praina uope skuplja u tvom dvoritu?" Uitelj ree: "Dolazi izvana." Jednom drugom prilikom pitali su ga: "Zato ovo46

1

uOni koji su proitali samo prethodnu raspravu o nelogikom zenu ili o zenu kao vioj afirmaciji, mogu zakljuiti da je zen neto nepristupano, neto daleko od naeg obinog svakodnevnog ivota, neto vrlo primamljivo ali neuhvatljivo. Ne moemo im zamjeriti misle li tako. Zen treba, dakle, predstaviti takoer i s njegove lake, poznate i pristupane strane. ivot je temelj svih stvari; nita nc moe biti i/.van njega. Sa svom filozofijom, svim naim velikim i uzvienim idejama nc moemo pobjei od ivota jer ga ivimo. Oni koji promatraju zvijezde ipak hodaju po zemlji. to je onda zen, kad se svima uini pristupaan? Joshu (Chao-ehou) jednom upita novog redovnika: "Jesi li bio ovdje ikad prije?" Redovnik odgovori: "Da, gospoine, jesam."104

svelo mjesto privlai prainu?" Na lo je odgovor bio: "Evo, jo jedna estica praine!" I Joshuovom samostanu bio je slavni kameni most kao jedna od tamonjih znamenitosti. Strani redovnik ga upita: "Prije nekog vremena uo sam za va slavni kameni most. ali toga ovdje ne vidim, vidim samo dasku." Joshu ree: "Vidi dasku, a ne kameni most?" "Gdje je onda ta) kameni most?" govor. "Upravo si preao preko njega," bio je hitar od-

Yisan ree: "Onda nisi potratio ljeto." Sada je bio red na Kvozanu da pila Yisana to jc radio tijekom proteklog ljeta, te on upita: "Kako si ti proveo ljeto?" "Jedan obrok dnevno i dobar san nou." Ovo )c izazvalo Kyozanov komentar: " Onda nisi potratio ljeto." Konfucijanski znanstvenik pie: "Oni trae istinu predaleko od sebe samih, dok je ona upravo kraj njih." Ista se stvar moe rei i za zen. TVaimo tajne tamo gdje se one najmanje nalaze,_l&.jesi. u verbalnim apstrakcijama i metafizikoj istananosti, dok istina zena zaista lei u konkretnim stvarima svakodnevnog ivota. Redovnik upita uitelja: "Ve je neko vrijeme otkako sam doao k vama da me poduile svetom putu Buddhe, no nikad mi niste dali ni slutnju toga. Molim vas, imajte vie razumijevanja." Na ovo je dan sljedei odgovor: "Kako lo misli, sine moj? Svako jutro me pozdravlja, i zar ti ja ne odzdravim? Kad mi onese alicu aja, zar je ja ne prihvatim i ne uivam li ispijajui je? Osim ovoga, kakve jo poduke eli od mene?" Je li to zen? Je li lo ivotno iskustvo koje zen eli da imamo? Zen pjesnik pjeva: Kako udesno neobino, i kako zapanjujue je ovo! Vuem vodu, nosim gorivo. Kail se zen promatra kao nelogian i neracionalan, bojaljivi itatelji se uplae i moda ne ele imati nikakve veze s njim, 110 siguran sam da e ovo j>oglavlje {osveeno praktinom zenu ublaiti svu njegovu strogost i sirovost koja se moda pojavljuje u intelektualnom pristupu. U onoj mjeri u kojoj je istina zena u njegovoj praktinoj strani, ne smijemo previe naglaavati njegovu iracionalnost. To moe teiti jo veoj nepristupanosti zena za obini intelekt. Da bih nadalje pokazao kako je zen jednostavna i trezvena stvar, a u isto vrijeme naglasio praktinu stranu91

Jednom drugom prilikom kad su Joshua pitali /a laj isti kameni most, njegov odgovor bijae: "Konji ga prelaze, ljudi ga prelaze, svi ga prelaze." Vidimo li u ovim razgovorima samo beznaajnu priu o obinim stvarima u ivotu i prirodi? Nema li neeg duhovnog, neeg to vodi do prosvjeti jenja religiozne due? Je li zen, onda, previe praktian, previe obian? Je li lo prenagli silazak s visina transcendentalizma do svakodnevnih stvari? Pa, sve ovisi o lome kako gleda na to. Mirisni tapi izgara na mom stolu. Je li to beznaajna stvar? Potres trese zemlju i planina l-'iji se rui. Je li ovo veliki dogadaj? Da, tako dugo dok postoji pojam prostora. No. ivimo li mi uistinu zatvoreni ogradom zvanom prostor? Zen bi smjesta odgovorio: "S izgaranjem mirisnog tapia itava triloka izgara. I Joshuovoj alici pleu morske sirene."Sve do.< je ovjek svjestan prostora i vremena, zen vanosti potpuno K nerazmjeran. Uzgredan dodir fitilja i slijedi eksplozija koja trese same zemljine temelje. Svi uzroci, svi uvjeti za atori su u umu, oni samo ekaju sazrijevanje. Kad je iz nekog razloga um spreman, proleti ptica ili zazvoni zvono i ti se smjesta vraa u svoj prvobitni dom, to jest, otkriva svoje pravo ja. Od samog poetka nita ti se nije skrivalo, sve to si elio vidjeti bilo je pred tobom cijelo vrijeme, samo si ti laj koji je drao oi zatvorene. Stoga u zenu nema nita za objasnili, nita za poduiti to e pridonijeti tvom znanju. Ne dolazi li upravo iz tebe, nikakvo znanje nije stvarno tvoje, ve je to samo posueno perje. Kozankoku (Huan Shan-ku), konfucijski pjesnik i dravnik Sunga, doao je K\vaiou (Hui-t'ang) da ga uvede u zen. Zen uitelj ree: "U teksiu postoji jedan odlomak kojeg jako dobro poznaje i koji prikladno opisuje uenje zena. Nije li Konfucije izjavio: 'Mislite li da skrivam stvari od vas, o, uenici moji? Zaista nemam nita od vas skrivati.'" Kozankoku pokua odgovoriti, ali ga Kwaido smjesta sprijei, govorei: "Ne, ne!" Konfucijski znanstvenik osjeao se zbunjeno, ali nije znao kako se izraziti. Kasnije su etali planinama: div ji brljan bio je u punom cvatu i zrak je odisao njegovim mirisom. Zen uitelj upita: "Osjea li miris?" Kad |c konfucijanac odgovorio potvrdno, K\vaido ree: "Evo, nemaru nita za sakriti od tebe." Ovo podsjeanje je smjesta odvelo Kozankokov um k otvaranju satorija. Sljedei e primjeri biti dovoljni da j>okau to atori jest i kako se otkriva. Meutim itatelj moe upitati: "Nakon pomnog itanja svih tvojih objanjenja i znakova, nismo ni mrvu mudriji. Ne moe li tono opisati sadraj satorija, ako ga uope ima? Tvoji primjeri i izjave su dosta provizorni, ali mi jednostavno znamo kako vjetar pue. Gdje je luka kojoj amac konano plovi?" Na ovo posveenik zenu mogao bi odgovoriti: to se lie sadraja, ni u102 1

satoriju ni u zenu nema sadr aja koji bi se mogao tvom intelektu objasniti, prikazali ili pokazati. Zen nema posla s idejama, a atori jc vrsta unutarnje percepcije - ne percepcija jednog pojedinanog predmeta, ve percepcija same Stvarnosti. Kr ajnje odredite satorija je Jaslvo, nema nikakvog drugog cilja osim da se ovjek vrati samom sebi. Zalo. Joshu ree, "Uzmi alicu aja." Zato, Nansen ree, "Ovo je dobar- srp, tako dobro sijee." Tako djeluje Jastvo i trcoa ga uhvatiti, ako se uope moe uhvatili, usred njegovog djelovanja. Budui da atori cilja u korijen postojanja, njegovo postizanje openito oznaava prekretnicu u ovjekovom ivotu. Postignue, meutim, mora biti isto i temeljito. Mlak atori, ako tako neto i postoji, gori je od nikakvog satorija. Vidi sljedee primjere: Kad je Rinzai (Lin-ehi) ponizno primio trideset udaraca od Cbakua (Huang-po), bio je to vrlo bijedan prizor, 110 im je postigao atori postao je sasvim druga osoba. Njegov prvi uzvik bio jc: "U Obakuovom budizamu nema puno toga!" Kad je ponovno vidio prijekornog Obakua, vratio mu je uslugu pljuskom o lice. "Kakva drskost! Kakva besramnost!", ovjek moe pomisliti. No, bilo je razloga za Rinzaicvu bezobratinu, pa nije ni udo to je Obaku bio prilino zadovoljan ovakvim postupkom. Kad jc Tokusan spoznao istinu zena, smjesta je izvadio sve svoje komentare Dijamantne sutre, nekad lako cijenjenje i smatrane neophodnima da ih je morao nositi gdje god bi iao, pa ih zapalio i pretvorio rukopise u pepeo. Uzviknuo jc: "Ma koliko da je duboko znanje zakuaste filozofije, ono je poput vlasi kose koja leti kroz golemo prostranstvo svemira. Ma koliko da je vano ovjekovo iskustvo u svjclovnirii stvarima, ono je pojmi kapi vode baene u neizmjeran bezdan." Jednog dana, nakon zgode s leteim guskama koju sam ve spomenuo, Baso se pojavio u dvorani za predavanja i spremao se govoriti pred oku|)ljenima, kad istupi Hyakujo101

iji nos bijae doslovno iskrivljen, i pone smatati rogoinu na kojoj klee uitelji poloenu ispred Buddiie. Smatanjc obino oznaava krai propovijedi. Baso, bez prosvjeda, side sa propovjedaonice i vrati se u svoju sobu. Zatim poalje po Hyakujoa i upita ga zato jc smotao rogoinu prije 110 to je izrekao ijednu rije. Hvakujo odgovori: "Juer si mi zavrimo nosom i bilo je prilino bolno." Baso ree: "Gdje su ti misli lutale?" Hvakujo odgovori: "Danas vie nije bolno." S ovim Baso prizna Hyakujovo razumijevanje. Ovi primjeri su dovoijni da pokau kakve sc promjene dogadaju u ovjekovom umu pri postizanju atori ja. IV i je satorija, kako su bespomoni bili ti redovnici! Bili su poput putnika izgubljenih u pustinji. No nakon satorija ponaaju se poput apsolutnih vladara. Vie nisu nikome robovi, ve su sami gospodari. Nakon ovih primjedbi mogu se navesti i saeti sljedee injenice o otvaranju uma to sc zove atori. .judi esto zamiljaju da disciplina zena podrazumijeva proizvodnju slanja samosugestije kroz meditaciju. To jc potpiuii promaaj, kao to se moe vidjeti iz raznih zgoda gore citiranih. atori se ne sastoji od proizvoenja odreenog imaprijed zamiljenog stanja intenzivnim razmiljanjem o njemu. To je zauzimanje novog gledita za promatranje stvari. Jo od razvitka svijesti bili smo usmjeravani da odgovaramo na vanjske i unutarnje prilike 11a odreeni pojmovni i analitiki nain. Disciplina zcn.i sastoji se onekad ukazuje na postojanje nekog nepristupanog podruja u naem umu. Iako ustvari ne postoji podruje odvojeno od nae svakodnevne svijesti, o njemu govorimo jer nam je tako lake shvatiti. Kad koan slomi sve prepreke do krajnje istine, svi mi shvatimo da, ipak nema nikakvih "skrivenih kutova uma" ili ak istine zena koja nam se cijelo vrijeme ini tako zagonetnom. Koan nije ni zagonetka niti duhovita primjedba. On ima krajnje odreeni cilj, poticanje sumnje i njeno dovoenje do krajnjih granica. Izjavi izgraenoj na logikom temelju moe se prii kroz njenu racionalnost. Svaka sumnja ili potekoa glede nje se rastapa slijedimo li prirodni tok ideja. Sve rijeke sigurno utiu u ocean, ali koan je elini zid na putu koji prijeti svakom intelektualnom naporu ovjeka da proe. Kad Joshu kae "empres u dvoritu" ili kad Hakuin isprui jednu ruku, nema logikog naina shvaanja. Osjea kao da je mar tvojih misli odjednom zaustavljen. Oklijeva, sumnja, zabrinut si i uznemiren, ne znajui kako proi kroza zid koji se ini potpuno neprobojan. Kad stigne do tog vrhunca, tvoja cijela osobnost, unutarnja volja, najdublja priroda, odluivi okonati situaciju, baca se bez misli o sebi ili ne-sebi, o ovome ili onome, izravno i otvoreno, o elini zid koana. Ovo bacanje tvog cjelovitog bia o koan neoekivano otvara dotad nepoznata podruja uma. Intelektualno, to je transeeniranje granica logike dvojnosti, no istovremeno to je obnova, buenje unutarnjeg osjeta koji omoguuje ovjeku da prozre stvarno djelovanje stvari. Po prvi puta znaenje koana postaje jasno i to na isti nain na koji ovjek zna da je led hladan i smrznut. Oko vidi, uho uje, bez sumnje, ali um kao cjelina postie atori.119

To jc in percipiranja, bez sumnje, ali to je percepcija najvieg reda. U ovom lei vrijednost zen discipline, jer rada nepokolebljivo uvjerenje da sc stvarno neto dogada izvan samog intelekta. Kad si jednom probio zid koana i dobro oistio sve intelektualne prepreke, vraa sc. takorei, svojoj svakodnevnoj relativno izgraenoj svijesti. Jedna ruka nc proizvodi zvuk sve dok je druga nc udari. empres uspravno stoji ispred prozora. Svim ljudskim biima nos stoji okomito, a oi su im postavljene vodoravno. Zen je sada najobinija stvar na svijetu. Polje za koje smo prije mislili da je daleko, sari vidimo da je to upravo polje po kojem hodamo iz dana u dan. Kad izaemo iz satorija vidimo poznat nam svijet sa svim mnotvom predmeta i ideja, zajedno sa svom njihovom logikom te ih proglaavamo "dobrima". Kad jo nije bilo sustava koana, zen je moda bio prirodniji i ii, 110 samo je nekolicina izabranih mogla doprijeti do njegovog duha. Pretpostavimo li da si ivio u to doba, to bi uinio da ti je netko snano prodrmao ramena? Kako bi podnio da te netko nazove sasueno strugalo blata? Ili da te uitelj jednostavno zamoli da inu doda onaj tamo jastuk, i kad mu ga doda da te ovaj udari njime? Kad je tvoja odluka da izmjeri dubine zena snana kao elik te kad je vjera u "razboritost" zena vrsta kao zemlja, tada e, nakon mnogih godina meditacije, moda uspjeti ovladati enom. No. takvi su primjeri rijetki u ovom modernom vremenu Naa je panja toliko rastresena svakakvim poslovima da ne moemo potpuno sami ui u labirintski prolaz zena. I ranim danima T'ang dinastije ljudi su bili prostoduni i imali su vie vjere, njihovi umovi nisu bili pretrpani intelektualnim predrasudama. Ali ovakvo stanje, po prirodi stvari, nije moglo dugo opstati. Da bi zen zadrao svoju ivotnost bilo je nuno nai neko sredstvo pomou kojeg bi zen postao pristupaniji i u tom smislu popularniji. Koan vjebu trebalo je osmisliti u korist nadolazeih narataja i svih120

ostalih koji e doi. Iako je zenu svojstveno da nikad 11c moe postati popularna religija u onom smislu u kojem su to Shin budizam ili kranstvo, razlog zbog kojeg je uspio o(b'ati lanac predaje neprekinutim, je po 1110111 miljenju sustav koana. U Kini iz koje jc zen potekao, koan ne postoji u svom istom obliku. Lanac predaje vie nc postoji; toliko )e proet praksom iste Zemlje koja priziva ime Buddlie. Jedino je u Japanu zen jo uvijek vitlan . jo uvijek ponalazi svoje pravovjerne predstavnike. S razlogom se moe vjerovati a je to zbog sustava por.ovnog oivljavanja koana vezanih uz prakticiranje zazena. Nema sumnje da je taj sustav veinom umjetna tvorevina i a skriva velike zamke, 110 njime protjee ivot zena ako ga se pravilno koristi. Za one koji ga promiljeno prevode pod vodstvom stvarno strunog uitelja, zen iskustvo je mogue i stanje satorija e sigurno doi. Maemo, dakle, vidjeti da se zen iskustvo moe postii podvrgavanjem odreenom postupku obuke. To znai, koan vjeba je sustav postavljen 11a odreeni nain i s odreenim ciljem. Zen nije poput ostalih oblika misticizma |H)tpuno preputen hirovitosti sree ili sporadinoj prirodi iskustva. Sistematizacija koana je, dakle, jedna od najveih znaajki zena. To je 0110 to uva zen da ne potone u trans, asc ne udubi u puku kontemplaciju, da ne postane vjeba za smirenje. Zen pokuava zgrabiti ivot u njegovom inu ivljenja. Zaustavljanje toka ivota i njegovo promatranje nije posao zena. Stalna prisutnost koana u naem unutarnjem vienju odrava na um stalno zaposlenim, to jest, u punoj djelatnosti. atori se postie usred te djelatnosti, a nc njenim potiskivanjem, kao to bi neki mogli misliti. Koliko se zen razlikuje od "meditacije" omiko kako se ona obino shvaa i prakticira, sad moemo bolje vidjeti iz onog to sam gore naveo a to se tie prirode koana. Sistematizacija zena poela je u doba Pet Dinastija - to jest. u desetom stoljeu - 110 do njenog kraja doveo ju jc genij Hakuina (1683-1768.) koji jc ivio u Tokugawa eri. Ma to da se govorilo o zloupotrebi koana, upravo je koan taj121

I

koji je spasio japanski zen od potpunog unitenja. Pogledajmo kako se kineski zen sve vie udaljava; koliko vidimo, sve je, vie ili manje, samo puko ime. I pogledajmo opu sklonost vidljivu kod sljedbenika Solo kole u dananjem Japanu pri prakticiranju zena. Ne moemo porei da u Sotou ima nekih dobrih toaka koje bi trebalo paljivo prouiti, no to se lice ivljenja samog zena vjerojatno vie aktivnosti ima u Rinzai koli koja koristi sustav koana. ovjek moe rei: "Ako je zen stvarno tako daleko izvan kruga intelekta kao to li tvrdi, u njemu ne bi trebalo biti nikakvog sustava. Ustvari, ne bi ga moglo biti, jer je sam pojam sustava - intelektualan. Da bi smo ostali potpiuio dosljedni, zen bi trebao ostati jednostavno apsolutno iskustvo, iskljuujui sve to mirie na postupak, sustav ili disciplinu. Koan mora biti izraslina, suvinost, tovie - proturjeje." Teoretski, ili bolje, s apsolutnog gledita, ovo je sasvim tono. Stoga, kad se zen postavlja "izravno", ne priznaje nikakav koan i ne zna za nikakav sporedni put do proglaavanja samog sebe. Samo tap, lepeza ili rije! ak i kad kae "Ovo je tap," "ujem zvuk," ili "Vidim aku", zen vie nije tu. On je poput bljeska munje, u zenu nema mjesta ni vremena u kojem bi se zaela misao. O koan u ili sustavu govorimo samo kad doemo do njegove praktine ili uobiajene strane. Kao to je ve reeno, to to je ovo djelo napisano je ustvari samo ustupak, isprika, kompromis, a itava sistematizacija zena je lo jo vie. Vanjskim promatraima ova "sistematizacija" sc ne ini sistematinom, jer je puna proturjeja, a ak i meu samim zen uiteljima postoji veliki nesklad koji je prilino uznemiruju. Ono to jedan tvri, drugi jasno porie ili daje sarkastinu primjedbu, tako da su oni neinicirani u udu to zakljuiti iz svih tih beskrajnih i beznadnih zavrzlama. injenica je da zen ne treba gledati s njegove povrine, jer izrazi sustav, racionalnost, dosljednost, proturjeje ili nesuglasje pripadaju povrini zena. Da bismo razumjeli zen potrebno je preokrenuti komad tog122

brokala i pregledati ga s druge strane, gdje jednim pogl?om moemo sagledati svu sloenost potke i osnove. Ovo preokretanje rcdosljeda je velika potreba u zenu. Navedimo primjer da bismo vidjeli kako s njim postupaju razni uitelji. Funyo, veliki zen uitelj iz T'ang dinastije, ree: "Ako neki ovjek zna io je ovaj tap, njegovo prouavanje zena se zavrava. "ini se da je ovo jednostavan koan. Uitelj obino nosi dugaki tap koji jc danas znak njegovog religijskog autoriteta, ali koji jc u drevnim danima bio samo tap za putovanja, koristan pri penjanju na planine ili gaenju preko potoka. Budui da se radi o jednom od najpoznatijih predmeta, uitelj ga uvijek pokazuje skupini kako bi oslikao propovijed. esto je tap predmetom velike rasprave medu redovnicima. Cho od R okidana, drugi zen uitelj, jasno se suprotstavio vienju prethodnog uitelja, Funvoa, kad je ustvrdio: "Ako ovjek zna to je tap, otii e u pakao ravno kao to leti strijela." Ako je tome tako. nitko nee biti uveden 11 uenje zena; 110, to ustvari Cho lime misli? Ho-an, jo jedan zen uitelj, daje izjavu o tapu koja nije tako radikalna. Prilino je racionalan i nevin kad kae: "Ako ovjek zna to je tap. neka ga uzme i nasloni ga 11a onaj tamo zid." Iznose li svi ovi uitelji istu injenicu i pokazuju li na istu istinu? Ili sc protive jedni drugima ne samo rijeima, ve i injenicama i istinom? ispitajmo jo neke uitelje glede tapa. Suriyu jednog dana sie s propovjedaonice i, pokazujui tap. povjeri se: "Razlog inog dvadesetogodinjeg prebivanja 11 ovom samostanu je vrlina ovoga." Jedan redovnik istupi i upita: "Koju si vrlinu stekao od toga?" "Oslanjajui se na njeg, gazim preko potoka, prelazim preko planina; zaista, io mogu bez njega?" Kasnije, Shokei, jo jedan zen uitelj, uvi o ovoj primjedbi, ree: "Da sam na njegovom mjestu, ja lo ne bili rekao."121

"Sto bi ti rekao?" brzo upita redovnik. Shokei tad uzme Stap, spusti se na tlo i ode. Ho-an sada daje primjedbu o ovoj dvojici uitelja: "Suiryuov tap bio jc prilino dobar, ali koja teta! ima zmajevu glavu i zinijiu rep. Shokei ga slijedi, a rezultat je jo jedna teta: njegova bijae kao da stavlja toke na naslikanog tigra. Kad ga je redovnik upitao koju mo tapa je on dobio, zato nije izvadio tap i bacio ga pred skupom? Tad bi se pojavio pravi zmaj, pravi tigar, izazivajui oblake i maglu." Dopustite da pitani, zato toliko vike ni za to? Ako moderni zen predstavlja sustav, kakav jc to sustav? ini se kaotian, i kako su suprotna vienja uitelja! No s gledita zena postoji samo jedna struja koja struji kroz sav ovaj mete, i svaki uitelj podrava sve ostale uitelje na najuedvosmisleniji nain. Prividno proturjeje ni na koji nain ne smeta stvarnoj potvrdi. I' takvom meusobnom dopunjavanju, ne loginom ve na nain svojstven zenu, nalazimo ivot i istinu koana. Mrtva izjava 11c moe proizvoditi rezultate. Hakiunova "jedna ruka", Joshuov "empres" ili "prvobitno lice" estog patrijarha 1 ', sve ove su ive do same sri. Dodirni im srce jednom i cijeli luiiverzuin e ustati iz groba gdje smo ga pokopali naom logikom i analizom. Na korist uenicima koji ele znati vie o koanima koji se daju zen uenicima da ih rijee, nekoliko njih dano je ovdje. Kad je Kyosan dobio ogledalo od Yisana. iznio ga jc pred skupinu redovnika i rekao: "O, redovnici, Yisan je poslao ogledalo; da li da ga zovemo Yisanovim ili mojim? Ako ga zovete mojim, kako to da dolazi od Yisana? Ako ga zovete Yisanovim, kako objanjavate to da se nalazi u mojim rukama? Ako moete rei neto ispravno, zadrat u ogledido; ako ne moete, razbit u ga u komadie." Ovo je objavio tri puta, a kako nitko nije istupio da neto kae, unitio jc ogledalo." Ovo su neke od prvih koanc zen uenika. 104

Tozan doe Unmionu po poduku; potonji upita: "Odakle dolazi?" "Iz Saloa." "Gdje si proveo ljeto?" "Kod Hojin iz Konana." "Kad si otamo otiao?" "Dvadeset i petog dana osmog mjeseca." Ummon odjednom podigne glas i ree: "Opratam ti trideset udaraca. Moe sc povui sada." Uveer Tozan ode k Ummonu u sobu i upita ga to je to skrivio da je zasluio trideset udaraca. Uitelj ree: "Je li to nain na koji tumara zemljom? O, ti, vreo rie!" Yisan je drijemao, kad ude Kyosan. uvi posjetitelja, Yisan se okrene prema zidu. Kyosan ree: "Ja sam tvoj uenik, nije potrebna nikakva utivost." Uitelj se pokrene kao da sc budi iz sna. Kyosan krene izai iz sobe, no uitelj ga pozove natrag. Yisan ree: "Ispriat u ti svoj san." Kyosan se nagne naprijed kao da slua. Yisan ree: "Ti pogodi." Kyosan izae te donese posudu punu voe i runik. Uitelj umije lice vodom, 110 prije no to se vrati 11a svoje mjesto, drugi redovnik, Kyogcn, ude. Uitelj ree: "Izvodili smo udo - i to ne beznaajno." Kyogcn odgovori: "Bio sam ispod i znam sve to sc dogaalo izmeu vas dvojice." "Ako je tako, reci mi to je to?" zatrai uitelj. K>ogen 11111 tada donese alicu aja.125

Yisan tad prinijeli: "O, vas dvoji