1. UVOD

Osiguranje u islamskom svijetu je veoma specifično i interesantno jer se zasniva na

šerijatu, zakonu na kojem počiva islam kao vjeroispovijest. Najviše je zastupljeno u

Saudijskoj Arabiji, a zatim u Malaziji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Prema šerijatskim

zakonima, konvencionalno osiguranje zabranjeno je zbog špekulacija i kamata, što je

zabranjeno u muslimanskom svijetu.   Za islamsko tržište osiguranja – takaful karakteristične

su niske stope povećanja obima, ali visoke stope ekonomskog rasta, što pozitivno utiče na

sektor u cjelini. Islam putem svojih propisa, u kojima regulira društveno-ekonomske odnose,

poziva i podstiče na uspostavljanje društva koje će biti izgrađeno na međusobnom

potpomaganju, saradnji i aktivnom pružanju svih vidova pomoći, ne tražeći za to nikakvu

protuuslugu. S obzirom da je šerijat zakon koji važi do Sudnjeg dana (kraj života na zemlji) i

da posjeduje sve pretpostavke da iznađe rješenja za sva pitanja koja se pojave u svim

mjestima i vremenima, islamski učenjaci su dali smjernice za uspostavljanje islamskog

sistema osiguranja koji ne sadrži šerijatom zabranjene radnje.

U nastavku ovog pristupnog rada saznat ćete koji su to modeli islamskog osiguranja te kakvo

je stanje u industriji osiguranja u islamu, kako u svijetu, tako i u Bosni i Hercegovini.

2. INDUSTRIJA OSIGURANJA U ISLAMU

2.1. Značenje «Tekaful-a»

Islamsko osiguranje (Tekaful) ima svoje korijene u Časnom Kur'anu i Sunnetu. Ime

Tekaful potiče iz arapske riječi kefele ili kafala, što znači garancija, uzajamno jamstvo. Za

mnoge, izraz tekaful je relativno nov, ali koncept se može pratiti unzad mnogo godina i bilo je

poznato da ga prakticiraju Muhadžiri u Mekki i Medini i Ensarije, nakon hidžre1 poslanika

Muhameda (s.a.w.s.) prije više od 1.400 godina.

2.2. Historijski pregled razvoja islamskog osiguranja do 20. stoljeća

Tekaful je izveden iz arapske prakse asabiyaa (plemenske solidarnosti) i diyah (naknade ili

krvarine) pod doktrinom al-aqilah. To je bila uobičajena praksa među plemenima da, ako bi

bilo koji član pojedinih plemena bio ubijen od strane člana nekog drugog plemena, rođaci

ubice trebaju nasljednicima umrlog isplatiti odštetu (krvarinu).

Praktikovanje osiguranja u vremenu Poslanika a.s., koji nije odbacio princip akile, može se

vidjeti u narednom hadisu:

„Ebu Hurejre r.a. nam prenosi slučaj da su se jednom dvije žene iz plemena Huzeil

posvađale. Jedna je drugu pogodila kamenom, ubivši i nju i njenu bebu u stomaku.

Nasljednici žrtve iznesoše slučaj pred Poslanika a.s., koji presudi da nadoknada za ubijenu

bebu u stomaku bude rob, čovjek ili žena, a nadoknada za ubijenu ženu bude novac koji će se

sakupiti od strane očevih rođaka ubice“ (tj. putem doktrine “Akile“).

Centralna ideja doktrine akile (al-aqilah) među starim arapskim plemenima bila je ta, da

svako pleme bude spremno učestvovati u novčanoj donaciji porodici u slučaju ubistva člana

drugog plemena. Ta spremnost arapskih plemena na uzajamno pomaganje, značila je

finansijsku sigurnost života unesrećenih usljed iznenadne smrti ili nekog drugog velikog

štetnog događaja. To je u skladu sa Medinskim ustavom u kojem, u članu 12(a), stoji:

1 Hidžra Muhammed a.s. iz Mekke u Medinu je jedan od najvažnijih događaja u historiji Islama. Putem Hidžre ostvarena je politička i svaka druga egzistancija islamskog ummeta i može se reći da je ona bila prethodnica širenju Islama i odbrani njegovih svetih principa. Zbog važnosti tog događaja, datum Hidžre je uzet kao početak islamskog kalendara i pored drugih tako važnih datuma u islamskoj historiji, kao što su rođenje Allahovog Poslanika, a.s., početak njegove poslaničke misije, Bitka na Bedru i sl. http://www.medzlis-konjic.com/biblioteka/Hidzra.htm (pristupljeno 08.05.2011.)

2

“Vjernici neće ostaviti ni jednog svog člana pod teretom teških obaveza, a da za njega ne

plate, iz osjećaja dobročinstva, bilo otkup ili krvarinu.“

Dakle i u ovom slučaju islam je pokazao solidarnost prema ubici time što neće on sam snositi

posljedice svog djela, ukoliko nije počinio ubistvo namjerno. Postojali su također ugovori o

uzajamnom prijateljstvu, zatim praksa mekanskih trgovaca da organizuju šeme i fondove za

kompenzaciju gubitaka proizašlih iz putovanja te nadoknade štete iz prirodnih katastrofa. U

Osmanskom carstvu postojala su pomorska osiguranja u 18. stoljeću, pod imenom „Sukurat“

ili „Sigorta“.

Ibn Abidin (1784-1836) je bio prvi islamski učenjak koji je započeo ozbiljnije diskusije u vezi

savremene djelatnosti osiguranja. Nakon toga, rastao je interes uleme2 za prilagođavanjem

konvencionalnih oblika u islamski prihvatljiv model osiguranja.

2.3. Razvoj islamskog osiguranja u 20. stoljeću i danas

Početkom 20. stoljeća, poznati islamski učenjak Muhammed Abduh izdao je dva pravna

mišljenja u periodu od 1900. do 1901. godine s kojima je legalizirao praksu osiguranja. U

svom pravnom iskazu, koristio je nekoliko izvora da pokaže zašto je osiguranje života

dozvoljeno. On vidi povezanost između osiguranika i osiguravajuće kuće kao Mudarib

(ugovor između najmanje dvije stranke u kojem jedna stranka, nazvana investitor obezbjeđuje

kapital drugoj stranci sa sposobnostima u cilju realizacije investicijskog poduhvata). Njegovo

drugo pravno mišljenje legalizira transakciju osiguranja života na osnovu principa nasljedstva

i oporuke.

Moderni razvoj islamskog osiguranja započeo je u Sudanu i Ujedinjenim Arapskim

Emiratima i to 1979. godine, a zatim u Maleziji 1984. godine. Kulminacija inicijalnog razvoja

islamskog koncepta osiguranja desila se nakon pravne odluke Evropskog vijeća za fetve o

dopuštenosti uzajamnog osiguranja. U zadnje dvije decenije, zabilježena su brojna osnivanja

islamskih osiguravajućih društava (Tekaful osiguranja) u mnogim zemljama svijeta, a

primarno u muslimanskim zemljama. Na dalekom istoku, Malezija se pokazala kao lider

razvoja Tekaful osiguranja koja je zajedno sa svojom Centralnom bankom (Bank Negara)

uvela odvojenu regulativu za islamsko osiguranje i bankarstvo. Ubrzo nakon toga, Singapur,

2 Ulema ili Reisu-l-ulema je titula vjerskog poglavara muslimana u Bosni i Hercegovini i muslimana porijeklom iz BiH koji su u dijaspori.

3

Indonezija i Bruneji su slijedili primjer osnivanja islamskih osiguravajućih društava. Na

prostoru Bliskog istoka, Tekaful osiguranja razvila su se u Saudijskoj Arabiji, Bahreinu,

Iranu, Kataru, Egiptu, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Jordanu, Kuvajtu i drugim

zemljama. Pored ove dvije regije, Tekaful osiguranje se uvodi i u Evropu i Ameriku. Godišnji

rast Tekaful osiguranja je i dalje veoma visok, islamska industrija osiguranja je sa 6,9

milijardi dolara u 2009. godini porasla 33 % i tako u 2010. godini dostigla iznos od 9,15

milijardi dolara, a smatra se da će udio islamskog osiguranja u ukupnom svjetskom osiguranju

porasti za 31% u 2011. godini – sa 9,15 milijardi dolara u prošloj, ove godine će dostići 12

milijardi dolara.

Stoga je očigledno da je potencijal za pružanje usluga Tekaful proizvoda u svijetu veliki i da

postaje sve veći.

Danas uspješno posluju mnoga islamska osiguravajuća društva u raznim zemljama kao što su:

Bahrein, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Sudan, Tunis, Brunei, Bangladeš,

Iran, Indonezija, Malezija, Turska zatim Australija, Bahamas, Gana, Luxemburg, Senegal,

Šrilanka, Trinidad, Velika Britanija, Sjedinjene Američke Države, Singapur i dr.

2.4. Osnovne karakteristike islamskog osiguranja

Osnovni cilj Tekafula je promovisanje uzajamne pomoći, solidarnosti među osiguranicima i

uzajamno potpomaganje koje pruža finansijsku sigurnost i pomoć u slučaju ostvarenja

određenih rizika, a u skladu sa Šerijatskim principima. Tekaful se može takođe i vizualizirati

kao ugovor među grupom osiguranika koji su se usaglasili da garantiraju uzajamnu

nadoknadu štete.

2.4.1. Islamsko osiguranje nasuprot konvencionalnom osiguranju

Poređenjem sa islamskim osiguranjem, konvencionalno osiguranje odlikuju sljedeće

karakteristike:

Osiguravajuće društvo prikuplja premije osiguranja, iz kojih pokriva nastale štete. Cilj

je profit. Za ovakav način rada se smatra da je "maysir" - špekulativan, što je prema

Šerijatu zabranjeno.

4

Osiguranik plaća premiju osiguravajućoj kompaniji u zamjenu za naknadu štete od

rizika koji se ne mora dogoditi. Ovaj princip dvosmislenosti je srodan "gharar"-u

(neizvjesnosti).

Osiguravajuće društvo ulaže svoje novčane fondove u investicije čiji je prihod kamata.

Nema posebnih ograničenja izuzev u smislu boniteta vrijednosnih papira u koje se

ulaže (za razliku od Tekafula, gdje je dozvoljeno ulagati samo u halal djelatnosti).

Ovaj proces ulaganja podrazumijeva "riba" (kamata) ili se odnosi na haram

(zabranjene) aktivnosti.

Osnovne razlike između ove dvije vrste osiguranja su:

1. Uzajamni fond - Temeljni cilj tekafula je platiti definirane štete iz definiranih

fondova. Štete se pokrivaju iz fonda stvorenog donacijama osiguranika.

Odgovornost se prenosi među osiguranicima koji zajedno snose rizik nastanka

štetnog događaja. U suštini, svaki osiguranik je ujedno i osiguravatelj. Takođe,

svaki osiguranik plaća iznos doprinosa shodno riziku od kojeg se želi osigurati.

2. Zabrana kamate ('Ribã ) - Cjelokupno poslovanje i svaka transakcija islamskog

osiguranja mora biti slobodna od kamate u bilo kojem obliku.

3. Vlasništvo fonda - osiguranici doniranju svoje priloge u tekaful fond, te su oni

ujedno i vlasnici fonda i imaju pravo na udio u profitu fonda.

4. Donacije su dobrovoljne kao pomoć za slučaj nastanka štete, te ne

podrazumijevaju unaprijed određene novčane koristi za osiguranike.

5. Uprava fonda Tekaful - fondom upravljaju menadžeri na principu mudaraba ili

wakala.

6. Poštivanje uslova partnerstva (Mudareba) - U islamskom osiguranju, svi

osiguranici koji su platili određeni doprinos osiguranja za određene rizike, imaju

pravo participiranja u višku profita u smislu tehničkog rezultata.

7. Investicijski uvjeti - Sva ulaganja moraju biti u skladu sa Šerijatom, koji

zabranjuje ulaganje u industrije čija je djelatnost haram te zahtijeva korištenje

instrumenata koji su bez kamate. Također, u skladu sa načelima islamske

ekonomije, tekaful operator se ne vodi isključivo ekonomskim načelima pri

ulaganju sredstava, nego i socijalnim efektima svojih investicija.

8. Postojanje Šerijatskog upravnog odbora – koji ima obavezu da osigura poštivanje

Šerijatskih principa u svim aktivnostima Tekaful operatora.

5

Uzajamno-pomagajuće (Tekaful) osiguranje, iako je u osnovi dozvoljeno, mora ispunjavati

sljedeće uslove:

1. potpisnik i učesnik ovog osiguranja mora biti uračunljiv, punoljetan i slobodan;

2. ugovor je na dobrovoljnoj bazi kao i rata koju će uplaćivati (donacija),

3. da učesnik ima za cilj prvenstveno pomaganje a ne čistu zaradu/korist što je slučaj kod

životnog osiguranja.

4. da se sredstva iz tog fonda ulažu prvenstveno u halal investicije i poslove.

5. da učesnik ne ulaže svoj novac pod uvjetom da dobije predodređeni iznos, već će

dobiti onoliko koliko iznosi njegov gubitak ili dio tog iznosa, što zavisi od

raspoloživih sredstava u fondu.

Tekaful kompanija isplaćuje odštete iz zajedničkog fonda te iz sredstava beskamatnog zajma

(kard hasan) u slučaju manjka sredstava u fondu. S druge strane, premijsko osiguranje

isplaćuje naknade iz svojih rezervi.

Medinski ustav 3dozvoljava tri načina uzajamnog potpomaganja među muslimanima:

1. Praksa plaćanja nadoknade (“Diyah”) ili praksa plaćanja cijene krvi putem doktrine

Akile tj. bližih rođaka ubice nasljednicima žrtve radi pravnog rasterećenja ubice;

2. Praksa plaćanja otkupnine ('Fidyah') s ciljem oslobađanja zarobljenika;

3. Drugi načini socijalnog osiguranja, kao što se navodi u Članu 4-20a Medinskog

ustava: da će zajednica biti odgovorna uspostaviti uzajamni fond sa uzajamnim

razumijevanjem u cilju pružanja neophodne pomoći kome je to potrebno, bolesnima i

siromašnima.

2.4.2. Nadzor poslovanja islamskih finansijskih institucija

Jedna od specifičnosti poslovanja islamskih finansijskih institucija je i Šerijatski odbor.

Uloga članova Šerijatskog odbora u tekaful kompanijama je nadzor poslovanja društva,

nadzor razvijanja proizvoda islamskog osiguranja, te da kontroliše usklađenost tih proizvoda

3es-sahifa (spis, list) i el-wesika (dokument, povelja) – Medinski ustav, Član 1. "Ovo je ustav koji daje Muhammed-Poslanik (koja će uređivati odnose) između vjernika i muslimana Kurejša i Jesriba (Medine) i onih koji ih budu slijedili, koji im se pridruže i koji se s njima budu borili".

6

kao i investicija sa Šerijatom. Šerijatski odbor je taj koji osigurava da cjelokupno poslovanje

Tekaful kompanije bude čisto od elemenata koji su u Islamu zabranjeni.

Tržišna ekonomija, privatno vlasništvo i motiv zarade su islamom priznate i propisane

kategorije. Međutim, islamski od neislamskog pristupa razlikuje to što se ekonomskim

aktivnostima motiviranim profitom ne dopušta neograničeno djelovanje. Poznate su situacije

kad je neki oblik ekonomske aktivnosti, pod snažnim pritiskom financijski jakih ljudi, krupnih

kapitalista, bio odobren iako je štetan za pojedinca i za društvo u cjelini, npr. financiranje

kocke ili proizvodnje i trgovine zabranjenim i za društvo štetnim proizvodima i uslugama.

Šerijatski odbor to ne dopušta bez obzira koliki profit bio u igri.

Islamske finansijske institucije moraju se u potpunosti pridržavati najbolje prakse

korporativnog upravljanja, tako da one imaju i dodatni sloj nadzora u obliku vjerske

zajednice. Šerijatski odbori imaju konsultativnu i nadzornu funkciju. Budući da članovi

Šerijatskog odbora imaju veliku odgovornost, važno je da on bude sastavljen isključivo od

visokoškolovanih i moralnih kadrova.

Finansijske institucije koje posluju u skladu sa principima Šerijata, moraju uspostaviti takve

operativne procedure da nijedna bitna investicijska ili poslovna aktivnost ne može biti

poduzeta bez saglasnosti Šerijatskog odbora. Menadžment također ima odgovornost da

periodično obavještava Šerijatski odbor o stvarnim ulaganjima kako bi se osiguralo da su ona

odobrena ulaganja zaista i realizovana.

Šerijatski odbor mora se sastojati od najmanje tri učenjaka, sa specijaliziranim znanjem iz

oblasti Šerijatskog prava (fiqh al-muamalat), te savremenih finansija, biznisa i ekonomije.

Fiqh al-muamalat predstavlja okvir za ponašanje u društvenoj zajednici. Njime se definiše

zabranjeno i dozvoljeno, gdje važi pravilo da sve što nije zabranjeno automatski

podrazumijeva da je dozvoljeno. Šerijat se u osnovi sastoji od dva dijela: muamalat i ibadet.

Muamalat uređuje odnose i transakcije među ljudima, a ibadet označava robovanje Bogu, tj.

sva djela kojima je Allah dž.š. zadovoljan i koja ljude približavaju Njemu.

Članovi su općenito odgovorni prije svega za davanje odobravanje bankarskih, tekaful i

drugih finansijskih proizvoda i usluga za korištenje u poslovnoj praksi tih finansijskih

institucija. Oni o tome izdaju posebnu potvrdu (certifikat) o sukladnosti sa Šerijatom.

Također, Šerijatski odbor zadužen je i za svojevrsnu reviziju poslovanja Tekaful društva (ili

općenito, islamskih finansijskih institucija), kako bi se naknadno provjerilo da li je

menadžment radio u skladu sa odobrenjima Šerijatskog odbora.

Teško je objasniti i shvatiti neiscrpne rasprave koje vode učenjaci o tome je li neki od načina

financiranja (halal) dopušten. Jasno je da se od islamskih učenjaka (alima) očekuje da objasne

7

zašto je neki način financiranja prihvatljiv i nije kamata, iako nam se, po obliku i ekonomskim

efektima, čini sličnim ili istim. Budući da je Odbor redovno sastavljen od velikih učenjaka,

korisnici takvih finansijskih usluga mogu biti sigurni da su poslovi u koje se upuštaju halal, tj.

da je novac koji primaju halal. U suprotnom, grijeh pada na članove Šerijatskog odbora.

2.4.2.1. Šerijatski odbor BBI-a

“BBI je certificirana islamska banka. Njene ugovore odobrava i njihovu primjenu kontrolira

Šerijatski odbor. U Šerijatskom odboru BBI banke su istaknuti stručnjaci: reisu-l-ulema dr.

Mustafa Cerić, dr. Murad Wilfred Hoffmann, dr. Abdussatar Abu Guddah, dr. Nizam Yaqoobi

i dr. Šukrija Ramić. Naravno, kod odobravanja određenih proizvoda (ugovora) Šerijatski

odbor ima u vidu okolnosti u kojima banka posluje i ne postavlja uvijek najviše standarde,

nego se, ponekad, zadovoljava i onim minimalnim, koje Šerijat propisuje u posebnim

okolnostima. Prema tome, Šerijatski odbor je garant da nijedan proizvod ne izlazi iz okvira

Šerijata.„4

O kako važnoj funkciji se radi, govori činjenica da, na primjer, Šerijatski odbor BBI banke

čini pet članova, od kojih su dva iz BiH, a to su reisu'l'ulema dr. Mustafa ef.

Cerić (predsjedavajući) i prof. dr. Šukrija ef. Ramić (član) .

2.4.3. Šerijatsko pravo i konvencionalno osiguranje

1) Brojnija grupa učenjaka, među kojima su Muhammed Behit el-Muti'i (bivši egipatski

muftija), Ahmed Ibrahim el-Husejni (istaknuti egipatski šerijatski pravnik),

Abdurrahman Kara'a, Muhammed ebu Zehre, Abdullah el-Kalkili (bivši jordanski

muftija) i Es-Siddik ed-Dariri zastupali su mišljenje da  komercijalno osiguranje nije

šerijatski dozvoljeno i svoj stav argumentirali na sljedeći način:

- Ugovor o osiguranju sadrži  u sebi dozu varke i obmanjivanja što ga čini ništavnim. Već

smo istakli da je komercijalno osiguranje ugovor uz naknadu, tako da ga obmana, koja se u

velikoj mjeri u njemu nalazi, čini ništavnim. Ebu Hurejre, r.a, je rekao: ''Allahov Poslanik je

zabranio kupoprodaju (koja se izvrši na taj način što kupac baci kamenčić, pa na što on

padne, to je prodano) zvanu ''prodaja upotrebom kamenčića'' i kupoprodaju u kojoj ima

4 http://bbibanka.com.ba/web/index.php?option=com_content&view=article&id=286&Itemid=290&lang=en (pristupljeno 06.05.2011.)

8

obmane'', jer je u tome varanje kupca koji ne zna na koju robu će kamenčić pasti i npr. koliko

metara će iznositi dužina platna gdje se kamenčić zaustavi.

Ugovor koji sadrži obmanu ili varku je svaki ugovor nepoznatog ili skrivenog ishoda. Možda

će se ostvariti ugovoreno uz profitiranje obje strane, možda samo jedne, a možda niko neće

ostvariti dobit. Ugovor će biti ništavan ako obmana i varka budu u velikoj mjeri, a to je u

slučaju da predmet ugovora, cijena i vrijeme budu neodređeni i neprecizirani u ugovoru, kao

na primjer prodaja ptice u zraku, ili prodaja neodređene količine pšenice, ili ako se sklopi

ugovor u kojem se navede da kuća prelazi na ime novog vlasnika(kupca) kada se imenovana

osoba vrati s puta, a ne zna se datum njenog povratka.

Ako obmana i varka budu u neznatnoj mjeri izražene, onda ugovor neće biti ništavan,

naprotiv, valjan je; jer to ne vodi konfliktnim situacijama i nesporazumu među

suprotstavljenim stranama u ugovoru, a i nemoguće je sačuvati se od toga u praksi, kao što je

na primjer prodaja oraha u ljusci, zgrade ili kuće kojoj nije pregledan temelj i sl.

Obmana i varka koje se nalaze u ugovoru komercijalnog osiguranja su u velikoj mjeri

izražene, jer je naknada i dobitak neizvjestan, a također i visina te naknade i dobitka. Sve

vrste komercijalnog osiguranja sadrže u sebi visoki procenat obmane, jer se u ugovoru ne

ističe da li će osiguranik dobiti sumu osiguranja ili ne. To je stoga što je realizacija u vezi sa

dešavanjem osiguranog slučaja, odnosno nesreće koja se može, ali i ne mora dogoditi.

Također, ukupan zbir premija koje procijeni osiguravač (osiguravajuće društvo) nije

zagarantovan, jer je i to u vezi sa dešavanjem osiguranog slučaja koji je neizvjestan. Ugovor o

komercijalnom osiguranju ne sadrži podatke o visini odštete koju će naplatiti od

osiguravajućeg društva, ni podatke o visini ukupnog iznosa od premija koje uplaćuje

osiguranik u korist osiguravajućeg društva. Ta vrsta osiguranja ne precizira vrijeme isplate

sume osiguranja, kao što je slučaj kod doživotnog osiguranja gdje se osiguravajuće društvo

obavezuje da će sumu osiguranja isplatiti nakon smrti osiguranika, a taj rok je nepoznat i

neodređen.

- Ugovor o komercijalnom osiguranju sadrži kamatu, jer je to u suštini prodaja gotovog novca

za gotov novac. Osiguranik sklopi ugovor sa osiguravajućim društvom da će redovno i u roku

plaćati premije, a zauzvrat će mu biti isplaćena suma osiguranja, ako se desi osigurani slučaj.

Novčani iznos koji će uzeti osiguranik nakon proteka jednog vremenskog perioda može biti

potpuno identičan visini uplaćenih premija, ili veći od toga. Ako je iznos isti, a osiguranik ga

uzme nakon izvjesnog vremena to je kamata(nesietun), a ako bude iznos veći od uplaćenih

premija i osiguranik ga uzme nakon izvjesnog vremena, onda je to dupla kamata(fadlun) i

(nesietun).

9

Prisutnost kamate u ugovoru čini taj ugovor ništavnim i u tome se slažu svi islamski učenjaci.

Uslov koji se postavlja da bi kupoprodaja gotovog novca za gotov novac bila ispravna je

trenutačna razmjena novca (iz ruke u ruku) ako se radi o različitim valutama. Ovdje treba

naglasiti da se većina procesa u komercijalnim osiguravajućim društvima odvija uz učešće

kamate, jer komercijalna osiguravajuća društva svoj novac investiraju u banke koje posluju 

kamatama.

- Ugovor o komercijalnom osiguranju sadrži hazard i igranje na sreću. Islam je zabranio sve

vidove kocke i igara na sreću. Uzvišeni Allah, dž.š, kaže: ''O vjernici, zaista su opojna pića (i

sredstva), igre na sreću, kumiri i strelice za gatanje nevaljala, šejtanska djela, pa ih se klonite

da biste bili spašeni. Šejtan želi da  pomoću opojnih pića i igara na sreću unese među vas

neprijateljstvo i mržnju i da vas odvrati od namaza i sjećanja na Allaha, pa hoćete li

prestati!?''

Sličnost između igara na sreću i ugovora o komercijalnom osiguranju je u tome što u oba

slučaja postoji vjerovatnoća ili, bolje rečeno, neizvjesnost dobitka; jer osiguranik ne zna hoće

li doći do odštete kao što hazarder ne zna hoće li ostvariti dobitak u igri na sreću.

- Ugovor o komercijalnom osiguranju sadrži prodaju duga za dug, a takva prodaja je

zabranjena jednoglasnim mišljenjem šerijatskih pravnika. Razlog te zabrane je  nepostojanje

koristi od takve prodaje; jer je osnova da se i kupac i prodavac, nakon obavljene kupoprodaje

okoriste, tako što kupac iskoristi robu koju je kupio, a prodavac iskoristi novac koji je dobio

za prodanu robu. Ibn Tejmije je rekao da je takav način kupoprodaje zabranjen kako se ne bi i

kupac i prodavac zadužili bez ostvarene koristi od te kupoprodaje, a poznato je da je

najvažniji cilj u trgovini preuzimanje robe, odnosno naknade za tu robu. Također, u ugovoru o

komercijalnom osiguranju osiguranik je dužan da uplati premije, a osiguravajuće društvo je

dužno osiguraniku sumu osiguranja.

2) Grupa islamskih učenjaka među kojima su Abdulvehhab Hallaf, Ali el-Hafif,

Abdurrahman Isa i Mustafa Ahmed ez-Zerka' su na stanovištu da je ugovor o

komercijalnom osiguranju validan, a za to su naveli sljedeće argumente:

- Upotrebom analogije (kijasa) došli su do zaključka da je ovaj ugovor poput sistema

uzajamnog rodbinskog pomaganja (akiletun) u izmirenju odštete (dije) u slučaju nenamjernog

ubistva; jer ako bi neko počinio nenamjerno ubistvo, šerijatsko pravo propisuje da se

obeštećenje mora izmiriti rodbini ubijene osobe na taj način što svi odrasli muškarci iz

rodbine ubice, koji su mu podrška i ispomoć u životu, dijele i međusobno snose teret

10

izmirenja obeštećenja. U tome se ogleda mudrost i svrsishodnost tog propisa koji olakšava

teret počiniocu nenamjernog zločina i sprečava  poigravanje i obezvrjeđivanje ljudskog

života.

Sličnost između ugovora o osiguranju i sistema ''akile'' je u podjeli tereta između većeg broja

ljudi radi ublažavanja posljedica nesreće.

- Ugovor o komercijalnom osiguranju ima sličnosti sa ugovorom o potpomaganju u kojem

osoba nepoznatog porijekla ili roda kaže osobi koja zna svoje porijeklo: ''ti si moj pomagač,

nasljeđuješ me nakon moje smrti i učestvuješ u plaćanju dije ako počinim nenamjerno

ubistvo.'' Ugovor o potpomaganju je validan kod učenjaka hanefijske pravne škole na osnovu

ajeta: ''A onima s kojima ste sklopili ugovore - podajte njihov dio, Allah je, zaista, svemu

svjedok.'' Oni su spomenuti ''dio'' u ajetu protumačili da se on odnosi na nasljedstvo.

Osiguranje od odgovornosti je slično ugovoru o potpomaganju; jer, osiguravajuće društvo je

na mjestu onoga koji nudi ugovor o potpomaganju, osiguranik je u ulozi onoga koji prihvata

ponudu u ugovoru o potpomaganju. Suma osiguranja koju snosi osiguravajuće društvo je kao

obeštećenje (dija), a nasuprot tome je premija koju uplaćuje osiguranik, koja je na mjestu

nasljedstva koje poklanja onaj koji je ponudio sklapanje ugovora o potpomaganju.

3) Ova grupa islamskih učenjaka napravila je razliku između osiguranja imovine i osiguranja

lica, pa su prvo dozvolili, a drugo zabranili koristeći argumente koje smo prethodno naveli.

4) Muhammed el-Medeni je izjavio da o ovom pitanju ne treba dati fetvu prije nego se

sakupe svi eminentni stručnjaci iz ekonomije, bankarstva i drugih oblasti koje imaju dodirnih

tačaka sa pitanjem osiguranja, kako bi zajedno sa islamskim učenjacima, nakon opsežnog i

detaljnog istraživanja donijeli zajednički stav; samo na taj način bi se mogao demantirati i

potisnuti stav većine uleme o zabrani komercijalnog osiguranja. U protivnom, ostaće

podijeljenost među ulemom, od kojih jedni zabranjuju komercijalno osiguranje, a drugi ga

dozvoljavaju, želeći time olakšati ljudima i ići ukorak s društvenocivilizacijskim napretkom.

Pretežnije mišljenje o komercijalnom osiguranju je mišljenje prve grupe učenjaka koji su rekli

da je takav ugovor ništavan, jer sadrži u sebi obmanu i varku, kamatu, hazard i prodaju duga

za dug. Onaj ko se raspita za iskustva savremenih država i društava po pitanju ove vrste

osiguranja bit će zaprepašten onim do čega je to osiguranje dovelo: dijete nastoji i planira da

se riješi svog roditelja kako bi dobilo novac od osiguranja; ili, izazove požar, organizuje krađu

11

da bi ostvarilo pravo na sumu osiguranja.

2.5. Osnivanje islamskog osiguravajućeg društva (IOD)

Dr. Jusuf Kasim smatra da uzorak i plan za osnivanje islamskog osiguravajućeg društva

(IOD-a) ima dvije faze:

Prva: osnivanje kase osiguranja u kojoj će učestvovati sve islamske institucije, preduzeća i

lica zainteresovani za osiguranje i to predstavlja prvi korak ka formiranju islamskog

osiguravajućeg društva (IOD). Da bi smo to postigli predlažemo da svi zainteresovani

učesnici doniraju određena sredstva shodno svojim mogućnostima i da sve islamske institucije

(banke, vakufi, mešihati, Rijaset, firme, pojedinci itd.) odvoje jedan procenat od godišnjih

prihoda za taj projekat.

Druga:

a) osnivači IOD-a su islamske institucije, organizacije, firme koje se u svom poslovanju

strogo pridržavaju islamskih načela i propisa.

b) kapital IOD-a sačinjavaju: 

- novac iz kase osiguranja

- donacije svih učesnika koji godišnje uplaćuju jedan procenat od svojih ostvarenih prihoda

- neuslovljene donacije i hedije koje stižu na ime IOD-a od pravnih lica i pojedinaca, kao i

sume novca koje se doniraju na ime vasijjeta, vakufa itd.

Ciljevi i namjene IOD

Dužnost IOD-a je nadoknada svih šteta koje mogu pogoditi bilo koga od pravnih ili

fizičkih lica koja su učestvovala i pomogla u osnivanju IOD-a. IOD je slobodan da na

sve raspoložive, šerijatom dozvoljene načine investira svoj kapital, neovisno da li je

riječ o industrijskom, trgovačkom, poljoprivrednom ili nekom drugom sektoru, ili

putem kupovine nekretnina(zemljišta, objekata i sl.), njihove izgradnje ili davanja pod

zakup, i to pod uslovom da se mora izbjeći sve ono što je šerijat zabranio, kao prevara,

mito, kamata i sl. Nakon što IOD ''stane na svoje noge'', dozvoljeno je da dio od

ostvarenog profita podijeli osnivačima i učesnicima, shodno njihovom novčanom

12

učešću, ako to prilike i situacija dozvoljavaju i ako se time ne narušava održivost i

funkcioniranje IOD-a.

Uslovi koje IOD mora ispuniti5:

1. Da to bude društveno osiguranje kome će osnovni cilj biti pružanje pomoći kroz

međusobnu saradnju i potpomaganje radi rekonstrukcije i saniranja šteta kojim bivaju

izloženi svi učesnici u osiguranju. Svi oni moraju imati za prioritetni cilj  pružanje

pomoći članovima koje je pogodio osigurani slučaj, a ne da taj cilj isključivo i na

prvom mjestu bude profit.

2. Da statut i rad kase osiguranja budu podvrgnuti općim šerijatskim pravilima. Njihov

rad i sprovođenje mora konrolisati tijelo sastavljeno od eksperata šerijatskog prava.

3. Da se u svom radu IOD potpomaže tehničkim sredstvima, proračunima i analizama

koje koriste komercijalna osiguravajuća društva u svom poslovanju pri određivanju

visine premija i suma osiguranja.

4. Da se osnivači i učesnici zajedno uključe u rukovođenje  kasom osiguranja putem

predstavnika koji ih predstavljaju u upravnom odboru. 

 5. Dozvoljeno je odrediti iznose plaća iz budžeta IOD-a onim službenicima koji rade

na administrativnim poslovima, ili im je povjereno investiranje novca IOD-a.

6. Dozvoljeno je investirati novac iz kase osiguranja na šerijatski dozvoljene načine,

čime se postiže veća efektivnost i prodornost prilikom ispunjenja prioritetnog cilja

osnivanja IOD-a, a to je što veća mogućnost pružanja pune materijalne pomoći za

otklanjanje šteta koje pogađaju njene članove. Svi ostvareni prihodi sakupljaju se u

zajedničku kasu, a oni se mogu i dijeliti učesnicima i osnivačima prema visini

njihovog novčanog učešća.

7. U slučajevima kada se ne desi osigurani slučaj, a osigurani period istekne, premije

se u punom iznosu zajedno sa profitom vraćaju učesnicima osiguranja (članstvu) i nije

dozvoljeno da uprava zadrži ta sredstva.

8. Deficit koji se javi u kasi osiguranja otklanja se učestvovanjem svih učesnika u

prevazilaženju nastale situacije, svaki shodno visini svog učešća, ili formiranjem

posebnog urgentnog fonda koji se puni iz sredstava koja preteknu i na taj način se

normalizuje stanje.

5 http://www.turntoislam.com/forum/showthread.php?t=63996 (pristupljeno 06.05.2011.)

13

2.6. Modeli tekafula6

U današnjem modernom svijetu poslovanja, susrećemo četiri modela Tekaful društva:

mudaraba model ( čisti ili modifikovani ), wakala model, kombinovani model ( mudaraba +

wakala ) te waqf model. Suština čistog mudaraba modela je u tome da Tekaful operatoru

pripada samo procentualni dio od investiranja koji je dogovoren, dok se kompletan višak

uzajamnog fonda vraća osiguranicima. Modifikovani mudaraba model podrazumijeva da

Tekaful operater, pored procentualnog dijela od investicija, učestvuje i u višku preko

uzajamnog fonda. Wakala model podrazumijeva naknadu koju Tekaful operatori naplaćuju

prilikom zaključenja svake pojedinačne police, investicije i višaka iz uzajamngo fonda.

Najoptimalniji model, ujedno i model koji se danas najviše koristi u svijetu, je kombinacija

mudarabe i wakale. Suština ovog modela je segregacija između osiguranika i dioničara fonda,

kao kompanije operatora čija je uloga upravljanje premijskim fondom u ime svih njih. Iz tog

razloga, Tekaful kompanija ima dva fonda: dioničarski i premijski ( uzajamni ) fond. U ovom

modelu, wakala se koristi za ulogu preuzimanja rizika, a mudaraba za investicije fonda.

Glavni zadatak svih modela islamskih osiguravajućih društava je razdvajanje fonda učesnika

od fonda dioničara, dok se uloga kompanije svodi na upravljanje fondovima u ime učesnika.

To je razlog zbog kojeg se Tekaful društvo uobičajeno naziva “Tekaful operator” a ne

osiguravatelj.

Ono što je još bitno napomenuti i što važi za sve modele je da se doprinosi ( premije u

konvencionalnom osiguranju ) trebaju plaćati na bazi donacije ( tabarru ), da se otklone

elementi gharar-a7 iz Tekaful ugovora. Ovo se smatra esencijalnim elementima sa stanovišta

Šerijata is vi tekaful modeli moraju biti u skladu sa ovim principima.

2.6.1. Mudaraba model

Mudaraba je ugovor u kojem se jedna strana ( rab al-maal ili ra’sul mal ) pojavljuje u

ulozi finansijera projekta bez aktivnog učešća u upravljanju tim projektom, a druga strana

(mudarib-menadžer) ulaže ideju, znanje, rad, dio opreme ili objekata, znanja iz menadžmenta

i marketinga, te sve ostalo što je potrebno za pokretanje i uspješnu realizaciju poslovnog

poduhvata. Ostvarena dobit se dijeli u dogovorenom omjeru između mudariba i finansijera.

Kada je u pitanju ovaj slučaj, Tekaful operator je mudarib a osiguranici su finansijeri. Važno

je napomenuti da, u slučaju gubitka, njega snose finansijeri tj. ide na teret uloženog kapitala.

6 http://bs.wikipedia.org/wiki/Islamsko_osiguranje ( pristupljeno 06.05.2011. )7 arapska riječ gharar = rizik, neizvjesnost, hazard

14

Ovo je čisti mudaraba model, koji se uglavnom prakticira u jugoistočnoj Aziji ( pr. Takaful

Int. Bahrein, Takaful Malaysia STM Malaysia… ).

Shema 1. Mudaraba model

Izvor: http://wiki.islamicfinance.de/index.php/Mudaraba ( pristupljeno: 06.05.2011. )

Kod ovog modela, Šerijatski odbor unaprijed utvrđuje omjer raspodjele eventualno ostvarene

dobiti ( pr. 50:50, 60:40… ). Primjenjujući čisti mudaraba model, kod porodičnog tekaful

osiguranja dijeli se samo dobit od investicija između korisnika i tekaful operatora, dok se

višak tehničkog rezultata u potpunosti dijeli osiguranicima. Kada je u pitanju modifikovani

mudaraba model, prihod ostvaren od investicija se usmjerava u tekaful fond, gdje tekaful

operator dijeli višak sredstava u fondu zajedno sa osiguranicima. Prema nekim mišljenjima,

kod modifikovanog mudaraba modela nema podjele profita od poduhvata između kompanije i

osiguranika. Umjesto toga, višak tehničkog rezultata iskazanog na kraju perioda se dijeli ( a

ne razlika između viška na kraju i na početku godine ). Važno je spomenuti da, u skladu sa

mudaraba ugovorom, tekaful fond pripada osiguranicima a ne tekaful kompaniji.

15

2.6.2. Wakala model

Ovaj model, koji se uglavnom koristi na Bliskom Istoku, pravi razliku između tekaful

operatora ( wakeel ) i tekaful fonda. Operater ne sudjeluje u podjeli tehničkog rezultata, ali se

finansira iz dijela doprinosa od strane sudionika. Također, sudjeluje u profitu ostvarenom od

investicionih aktivnosti. Stopa naknade tj. procenat koji se odbija od doprinosa osiguranika,

određuje se godišnje unaprijed u dogovoru sa Šerijatskim odborom.

Shema 2. Wakala model

Izvor: http://wiki.islamicfinance.de/index.php/Wakala ( pristupljeno: 06.05.2011. )

Da bi se dao poticaj dobrom upravljanju sredstvima fonda, stopa naknade zavisi i od

uspješnosti ulaganja sredstava. Višak tekaful fonda u smislu tehničkog rezultata pripada

osiguranicima. U slučaju da tekaful operater želi ostvariti što veći profit, on mora dobro

upravljati, kako investicijama, tako i svojim troškovima ( plate zaposlenim, provizije agenata,

troškovi prodaje i marketinga… ) koje finansira iz wakala naknada. Ovaj se model može

smatrati transparentnim jer su naknade direktno vezane za operativne troškove tekaful

kompanije. Što su manji operativni troškovi, veći dio doprinosa odlazi u fond kojim upravlja

operater, i pod pretpostavkom dobrog investiranja ostvariti će se veća dobit.

16

Shema 3. Konvencionalni model osiguranja vs. Tekaful – Wakala model

Izvor: http://wiki.islamicfinance.de/index.php/convencional vs islamic ( pristupljeno:

06.05.2011. )

2.6.3. Waqf model

Ovo je neprofitni model. Podrazumijeva društveno vlasništvo tekaful fonda i programe

osiguranja bazirane na neprofitnoj osnovi ( pr. Al Sheikhan Takaful Company – Sudan ).

Doprinosi se podrazumijevaju u 100% iznosu na tabarru principu ( donacija ) od strane

učesnika, koji dobrovoljno pristaju na transfer tih sredstava unesrećenim članovima njihove

zajednice.

Za razliku od mudaraba i wakala operatera, vakuf djeluje kao javna fondacija. Kod ovog

modela fond nema izričitog vlasnika dok kod prethodna dva modela, fond pripada

osiguranicima. Bilo koji višak sredstava u fondu u prva dva modela teoretski može biti

17

raspodijeljen između članova ( iako je to rijedak slučaj u praksi, osim kod prodičnog

tekafula ), dok kod waqf modela to nije moguće.

Smatra se da je waqf model najkompatibilniji sa prvobitnim modelima osiguranja u Islamu,

jer je stvoren u svrhu saradnje članova određene zajednice. Saradnja i međusobno pomaganje

je naređeno u Časnom Kur’anu kao i hadisima Božijeg poslanika s.a.w.s :

“Nijedan čovjek neće postići istinsko vjerovanje sve dok ne bude volio drugim ljudima ono što

voli i sebi od dobra.”

Ukoliko se osniva jedan takav fond, onda on mora imati status pravnog subjekta. Ukoliko

neko da donaciju u taj fond, to će se smatrati doprinosom za opće dobro zajednice. Vakufni

fond je nezavisni subjekt što je i propisano Šerijatom.

2.6.4. Kombinovani model

Wakala/Mudaraba model dominira na Bliskom Istoku a veoma je čest model

organizacije tekaful društava širom svijeta. Postoje tendencije da kombinovani model postane

univerzalni model organizovanja tekaful društava u cijelom svijetu.

Kao i svi prethodni modeli i kombinovani model mora poštovati zahtjeve u vezi organizacije

tekaful društava, tako da u strukturi kombinovanog ( mješovitog ) modela, tekaful društvo ima

dva fonda – jedan za vlasnike a drugi za učesnike tj. osiguranike. U ovom modelu, Mudaraba

se koristi za investicione aktivnosti a Wakala za osiguravateljne aktivnosti. Uz poštivanje

potpisivanja aktivnosti, vlasnici djeluju kao wakeel ( agent ), te u ime osiguranika upravljaju

njihovim fondovima, gdje tekaful društvo ( vlasnici ) prima doprinose, plaća odštete, prenosi

dio rizika u retekaful i sve druge potrebne radnje u tekaful poslovima. Kao zamjenu za

obavljanje ovih poslova, društvo naplaćuje od svakog učesnika određenu naknadu ( wakala

nadoknada ), koja je uglavnom postotak doprinosa kojeg plaća svaki od učesnika.

Procenat wakala nadoknade mora biti određen po fer principu i odobren od strane Šerijatskog

odbora, te javno saopšten učesnicima. Pošto se ta nadoknada smatra glavnim izvorom zarade

tekaful društva, posebna se pažnja posvećuje njenom određivanju. To je zbog toga što je ona

fiksna ( čini fiksan procenat od doprinosa ) i ne može se mijenjati nakon što je odobrena od

strane Šerijatskog odbora i saopštena učesnicima. Ako se desi da tekaful operater neprecizno

izračuna nivo wakala nadoknade može ostvariti gubitak u slučaju da prenisko odredi

nadoknadu.

Operater ima pravo da iz viška sredstava u fondu uzme jedan dio kao nagradu za dobro

upravljanje fondovima. Ta se nadoknada nekad naziva i “nadoknada za podstrek”, kako bi

tekaful operater imao više motiva da efikasno upravlja fondovima. Uglavnom se određuje kao

18

procenat od viška u fondu učesnika. Činjenica je da postoje i određene rasprave među

naučnicima po pitanju opravdanosti ovakve nadoknade, jer mnogi od njih smatraju da je svaki

višak koji se pojavi u fondu učesnika isključivo vlasništvo učesnika, što je i razlog da mnogi

tekaful operateri ne praktikuju uzimati ovu vrstu nadoknade.

Tekaful operater investira sredstva u različite Šerijatom dozvoljene instrumente na mudaraba

principu, gdje društvo djeluje kao mudarib ( menadžer ) u ime učesnika – rab al-maal

( snadbjevači kapitala ). Kako god, da bi se zadovoljili zahtjevi Šerijata za Mudaraba ugovor,

stopa profita ( procentualni dio ) je fiksna i određena je između dvije strane pri potpisivanju

ugovora.

Prihvatanje wakala ugovora u aktivnostima osiguranja je javno i smanjuje elemente konflikta

dvije ugovorne strane. Društvo ima nekoliko izvora zarade po ovom modelu, a to su : wakala

nadoknada, nadoknada za podstrek te profit od investicionih aktivnosti. Iz ovoga se može

zaključiti da je unificirani pristup od strane svih tekaful društava krucijalan u razvoju tekaful

industrije i povećanju povjerenja i razumijevanja kako klijenata tako i konvencionalnih

osiguranika.

Ono što je bitno naglasiti je da svaki od ovih modela ima svoje prednosti i mane i nijedan ne

može važiti za univerzalni model koji će zadovoljiti potrebe svih ljudi na svim tržištima na

svijetu. Iz razloga što svaki od ovih modela služi svrsi na svoj način, teško je prosuditi koji od

ovih modela je najbolji. Isto tako, nijedan od ovih modela nije perfektan, te moraju postojati

usklađena nastojanja da se njihovim finim podešavanjem riješe problem id a se stalno radi na

unapređenju ovih modela. To je jedini način kako bi se osigurao uspjeh tekaful osiguranja

širom svijeta. Šerijatski eksperti, tekaful stručnjaci i vladina tijela moraju međusobno

sarađivati i planirati strateška rješenja. Jedino je edukacija rješenje mnogih trenutno prisutnih

problema u tekaful industriji. Mnogi su stajališta da Šerijatska vijeća trebaju uspostaviti

univerzalni model koji će se koristiti u svijetu. Međutim, budući da različite države imaju

svoje zakone, standardni globalni model teško bi se provodio.

Međutim, postoje i oni koji zagovaraju postojanje više tekaful modela. Oni smatraju da je

tekaful sistem, a ne proizvod koji treba porediti sa konvencionalnim osiguranjem. Mišljenja

su da se moderni tekaful treba razvijati na drugačiji način, a ne po uzoru na konvencionalno

osiguranje koje teži maksimizaciji prihoda od premija i minimizaciji isplaćenih šteta ( iz

perspektive osiguravatelja, naravno ). Oni ističu da bi univerzalni model mogao biti nezdrav

trend u razvoju tekafula, koji izvorno ima isključivo socijalnu funkciju, i njegovo

približavanje konvencionalnom osiguranju.

19

2.7. Islamsko osiguranje u praksi

Praktično, osiguravajuća kompanija može osigurati sve vrijednosti koje su pod

rizikom. U osnovi, postoje dva osnovna tipa osiguravajućih polica tekaful osiguranja:8

1. Generalna polica

2. Polica životnog osiguranja

2.7.1. Generalna polica ( opći tekaful, islamsko neživotno osiguranje )

Opći tekaful bazira se na uzajamnom fondu tabarru i principu mudarebe. Generalna

polica je u osnovi kratkoročna, i uključuje stvari pod rizikom kao što su automobili, kuće,

poslovni poduhvati, plovila i slično. U generalnoj polici, maksimalni rok važenja je jedna

godina. Plaćena premija se smatra doprinosom ukoliko u periodu važenja police ne bude

zahtjeva za odštetu. U tom slučaju, osiguranik o dospijeću potražuje bonus kao nagradu od

osiguravajućeg društva, plus eventualno drugi bonusi u zavisnosti od politike kompanije.

Uplate se kod bilo koje vrste generalne police mogu smatrati doprinosom (al-Musahamah) u

kojem veći dio odlazi u dobrotvorni fond kao donacija (at-Tabarru). Ostatak se tretira kao

kapital osiguranika po Mudaraba principu, gdje se osiguranik pojavljuje u ulozi investitora.

U generalnoj polici, vrijednost koja može biti osigurana može se svrstati u sljedeće kategorije:

1. Imovinsko osiguranje: pokriva rizike kao što su požar, provala, zatim osiguranje

motornih vozila, plovila te ostalih vrsta imovine od rizika kojima mogu biti izložene

2. Poslovno osiguranje: bilo koja Šerijatom prihvaćena djelatnost koja je pod rizikom

3. Osiguranje potraživanja

4. Socijalno osiguranje

2.7.2. Životno osiguranje ( porodični tekaful )

Centralna ideja modela Islamskog životnog osiguranja nije cilj da se osigura nečiji

život, već finansijska transakcija koja se oslanja na princip međusobne saradnje u svrhu

8 http://bs.wikipedia.org/wiki/Islamsko_osiguranje ( pristupljeno: 06.05.2011. )

20

pomaganja onih koje je uzdržavala osigurana osoba koja je preselila na drugi svijet. Allah

dž.š. naređuje međusobno pomaganje:

“… i jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i

neprijateljstvu…”

Takav model životnog osiguranja ne uključuje Šerijatom zabranjene elemente, iako moramo

napomenuti da postoje određene polemike oko toga među islamskim učenjacima. S obzirom

da vjerovatno ne postoji oblast života i rada u kojoj nema neke vrste polemika među ulemom,

pomenutim raspravama nećemo poklanjati posebnu pažnju. U svakom slučaju, naučnici koji

smatraju nedozvoljenim postojeći model osiguranja života, treba li bi izaći sa nekim svojim

(prihvatljivijim) rješenjem.

Potrebno je napomenuti da se životno osiguranje u praksi Tekaful društava uglavnom naziva

„family Tekaful“ – porodični Tekaful – upravo zbog toga što izraz osiguranje života može

navesti na pogrešne zaključke da se radi o istom principu kao kod konvencionalnog životnog

osiguranja. Naprotiv, islamsko životno osiguranje uveliko se razlikuje od konvencionalnog.

Životna polica kod konvencionalnog osiguranja, između ostalog, uključuje riba – kamatu,

provizije agentima iz uplaćenih premija itd. S druge strane, polica životnog osiguranja u

islamu bazira se na Mudaraba modelu, a isplate agentima se vrše iz ostvarenog profita

osiguravatelja.

Kod konvencionalnog životnog osiguranja korisnik ne mora biti nasljednik osiguranika, dok

kod Islamskog modela to ograničenje postoji. Krajnji korisnici osiguranja su nasljednici

osiguranika, a može se zadužiti jedan od njih da preuzme na sebe odgovornost raspodjele

naknade na sve korisnike. Dakle, kod konvencionalnog osiguranja korisnik osiguranja je

apsolutni korisnik – on ima isključivu korist po polici. Nasuprot tome, nominovani u

islamskom životnom osiguranju je samo povjerenik, koji naplaćuje policu u ime nasljednika

umrlog i distribuira je među njima, u skladu s principima Mirath (nasljedstvo) i Wasiyyah

(zaostavština).

Ako osigurana osoba umre za vrijeme trajanja osiguranja, korisnik ostvaruje pravo na

kompletan iznos uplaćenih premija, bonuse i dividende, udio u dobiti ostvarenoj investiranjem

uplaćenih premija te donaciju iz humanitarnog fonda osiguravatelja, čija veličina zavisi od

materijalnog stanja korisnika.

21

U slučaju doživljenja, osigurana osoba ima pravo na cjelokupan iznos uplaćenih premija, udio

u dobiti ostvarenoj tokom trajanja osiguranja po Mudaraba principu, te bonus i dividende.

Agenti kod Tekaful osiguranja ne mogu primati svoje naknade/provizije iz sredstava premija,

zbog toga što oni rade za Tekaful kompaniju i svoju platu treba da primaju od te kompanije.

Praktično, budući da je životno osiguranje bazirano na mudaraba ugovoru, strane umiješane u

posao (osiguranik, osiguravatelj i agent) dijele ostvareni profit od ulaganja sredstava.

Generalno, postoje četiri vrste učesnika u tekaful životnom osiguranju:

Ugovaratelji, koji uplaćuju doprinose

Tekaful operater, koji upravlja fondovima prema zahtjevima Šerijata

Osiguranici, od čijeg doživljenja ili smrti zavisi isplata

Korisnici, koji primaju naknade od fonda

Prednosti police islamskog životnog osiguranja mogu se ukratko sumirati u sljedećem: -

Polica obezbjeđuje materijalnu zaštitu potomcima osiguranika, a što je preporučeno Kur'anom

i hadisima Poslanika s.a.w.s.

„Oni koji će između vas uskoro umrijeti i koji ostavljaju svoje žene, neka oporukom ženama

svojim opskrbu za godinu dana unaprijed odrede...“

„Da svoje nasljednike ostaviš bogatim bolje ti je nego da ih ostaviš siromašnim i ovisnim od

ljudi” (El-Buhari i Muslim)

- Polica osiguranja predstavlja oblik buduće materijalne sigurnosti za udovicu i druge koji su

zavisili od osiguranika. Postoji predaja da je Muhamed, s.a.w.s., rekao:

„Ja i zaštitnik siročeta bit ćemo zajedno u Džennetu kao ova dva prsta (sastavio je Poslanik

srednji prst i kažiprst“ (Buhari)

- Zaključivanjem police osiguranja doprinosimo smanjenju stope siromaštva a samim time i

zajedničkom dobru i ekonomskom prosperitetu kao i komfornom životu na ovom svijetu.

Uzvišeni Allah nas savjetuje da ga molimo za udoban život, pa kaže: „... Gospodaru naš,

podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju.“

- Učešće osiguranika u Tekaful životnom osiguranju potiče međusobnu saradnju, bratski

osjećaj prema drugima, koji osigurava pozitivan status, a to može pružiti osjećaj zajedništva u

društvu. Na primjer, osiguranik plaća premiju, koja omogućava osiguravatelju da investira i

22

ostvari dobit, dok osiguravatelj obezbjeđuje finansijsku zaštitu korisnicima osiguranja. Takva

finansijska saradnja podstiče osjećaj bratstva i ekonomski napredak.

Porodični tekaful, kao i polica konvencionalnog životnog osiguranja, može biti individualni i

grupni.

3. ZAKLJUČAK

Industrija osiguranja u islamu je u stalnom porastu o čemu govore I statistički podaci.

Neminovno je da je osiguranje u gotovo svakom aspektu čovjekovog života postalo

nezaobilazno, pa tako i u životu svakog muslimana. Za islamsko tržište osiguranja – takaful,

karakteristične su niske stope povećanja obima, ali visoke stope ekonomskog rasta, što

pozitivno utiče na sektor u celini. Teško je objasniti i shvatiti neiscrpne rasprave koje vode

učenjaci o tome je li neki od načina financiranja (halal) dopušten. Jasno je da se od islamskih

učenjaka (alima) očekuje da objasne zašto je neki način financiranja prihvatljiv i nije kamata,

iako se, po obliku i ekonomskim efektima, čini sličnim ili istim. Danas susrećemo četiri

modela Tekaful društva: mudaraba model (čisti ili modifikovani), wakala, kombinovani

model, te waqf model. Optimalni model i model koji se danas najviše koristi u svijetu jeste

kombinovani model mudarabe i wakale. Postoje tendencije da kombinovani model postane

univerzalni model organizovanja tekaful društava na čitavom svijetu. Islamsko osiguravajuće

društvo može osigurati sve vrijednosti koje su pod rizikom a njihove usluge mogu koristiti i

pripadnici drugih vjeroispovijesti, naravno sve opet u skladu sa islamskim propisima. Islam

putem svojih propisa, u kojima regulira društveno-ekonomske odnose, poziva i podstiče na

uspostavljanje društva koje će biti izgrađeno na međusobnom potpomaganju, saradnji i

aktivnom pružanju svih vidova pomoći, ne tražeći za to nikakvu protuuslugu.

23