0

Osnove fotografije

foto-prirunik za poetnike u fotografiji

(RADNA VERZIJA 1.1) O Strahoninec, foto grupa

VODITELJ: Davor erjav

listopad 2009.

1

0. SADRAJ 1. FOTOGRAFIJA 3

OSNOVNO 3

SVJETLO 4

BOJE 5

ANALOGNA I DIGITALNA FOTOGRAFIJA 7

2. POVIJEST FOTOGRAFIJE 10

CAMERA OBSCURA 10

PRVE FOTOGRAFIJE 11

PRVI FOTOAPARAT ZA IROKE MASE 11

PRVE FOTOGRAFIJE U BOJI 11

PRVA ELEKTRINA BLJESKALICA (BLIC) 12

PRVI DIGITALAC 12

PHOTOSHOP 12

PRVI PROFESIONALNI DIGITALAC 12

3. FOTOAPARAT 13

VRSTE FOTOAPARATA 13

SLR I DSLR FOTOAPARATI 14

DIJELOVI FOTOAPARATA (CANON EOS SISTEM) 15

Tijelo fotoaparata 15

Objektivi 19

Vrste objektiva 22

Filtri 24

Memorijske kartice 25

Baterije 25

Bljeskalica (blic) 26

Stativ 26

Torba 27

2

4. RUKOVANJE FOTOAPARATOM 28

DRANJE FOTOAPARATA 28

TRI OSNOVNE STVARI: f-BROJ (otvor blende), BRZINA ZATVARAA, ISO (osjetljivost senzora na svjetlo) 29

f-BROJ (otvor blende) 30

BRZINA ZATVARAA 32

ISO (osjetljivost senzora na svjetlo) 33

ZA NAPREDNIJE: FOKUSIRANJE CENTRALNOM TOKOM, WB (WHITE BALANCE, RAVNOTEA BIJELE BOJE),

KORITENJE HISTOGRAMA, RAW I JPEG 34

FOKUSIRANJE CENTRALNOM TOKOM 34

WB (WHITE BALANCE, RAVNOTEA BIJELE BOJE) 34

KORITENJE HISTOGRAMA 35

RAW I JPEG 35

5. IZRAAJNA SREDSTVA FOTOGRAFIJE 36

OKVIR 36

OBJEKTIV 37

UDALJENOST (plan) i KUT SNIMANJA (rakurs) 37

KOMPOZICIJA SLIKE 38

EKSPOZICIJA 39

OSVJETLJENJE 40

CRNO-BIJELO I BOJA 41

OBRADA FOTOGRAFIJE 42

6. TEHNIKE SNIMANJA 43

PORTRET 43

PEJZA (VEDUTE) 45

IVOTINJE 45

PREDMETI 46

DOGAAJI 47

MAKROFOTOGRAFIJA 48

APSTRAKCIJE 48

7. RJENIK POJMOVA 49

3

1. FOTOGRAFIJA

OSNOVNO

Ako rije fotografija prevedemo na hrvatski jezik dobit demo rije svjetlopis (na grkom jeziku rije photos znai svjetlo, a graphein znai pisati). Pisati svjetlom, ustvari,

zapisati svjetlo na neki medij elja je ljudi jo iz davnih vremena. Nizom izuma koje navodimo

u poglavlju Povijest fotografije ljudi su uspjeli u svom naumu da zarobe svjetlost.

Jasno nam je da svjetlost ne moemo pospremiti u kutijicu, uhvatiti ju, jer svjetlost je

neuhvatljiva. Ili moda nije? Ipak nije, jer da jest, danas ne bi bilo fotografije, ni filma, ni

televizije ni mnogih drugih modernih medija.

Fotografija je privlana. ovjek jednostavno voli primati poruke vidom i najvedi dio

svih poruka (vidnih, slunih, pojmovnih, opipnih, okusnih, mirisnih) ipak upamti ako ih vidi.

Vid je za ovjeka vrlo vano osjetilo; poznata je izreka uvaj to kao oko u glavi. Fotografija

je najpouzdaniji i najprecizniji medij za pohranjivanje vidnih podataka. Nita na svijetu toliko

precizno i vjerno ne prenosi sliku kao fotografija (osim moda filma, ali i film je zapravo

sastavljen od fotografija).

Fotografija moe biti koritena za biljeenje (dokumentiranje) stvarnosti, ali moe biti

i stvaralaka ili umjetnika. Vedina ljudi fotografiju koristi za dokumentiranje stvarnosti.

Najvedi broj fotografija na svijetu su obiteljske fotografije; s roendana, vjenanja, putovanja

i sl. Nakon njih slijede novinska fotografija i klasina dokumentarna fotografija (za

znanstvena istraivanja, pohranjivanje podataka u arhivima, za razne dokumente, za uenje -

u raznoraznim knjigama, udbenicima i sl.). Manji broj ljudi stvara umjetnike fotografije. Cilj

takve vrste fotografije jest uivanje u ljepoti zarobljene slike i prenoenje neke umjetnike

poruke, misli ili emocije.

Fotografijom se moemo baviti amaterski ili profesionalno. Ako smo amateri to znai

da fotografiju jednostavno volimo, elimo ju istraiti i da nas fotografija zanima jednostavno

jer je fotografija. Amo na latinskom jeziku znai voljeti. Ako smo profesionalci znai da od

fotografije ivimo, tj. da od nje zaraujemo za ivot. Profesionalni fotografi najede rade u

fotografskim studijima, u novinama, za razne agencije ili institucije. Kvaliteta fotografije ne

ovisi o tome jesmo li amateri ili profesionalci, ak ne mora ovisiti niti o opremi koju

posjedujemo (teoretski, i mobitelom se mogu napraviti dobre fotografije). Samo znanje,

vjetina, matovitost, originalnost i upornost mogu osigurati da de fotografija koju

napravimo biti kvalitetna i dobra (moda ak i umjetniki lijepa).

Bez fotoaparata nema fotografije. Zato je za fotografe vrlo vano da fotoaparat bude

uvijek pri ruci. Ako ga nema nema ni fotografije. No, prije nego to fotoaparat uzmemo u

ruke ipak bismo morali nauiti neke osnovne stvari vane za fotografiju i upoznati se s

4

fotoaparatom koji posjedujemo. Za poetak demo pokuati objasniti najvaniju stvar na

svijetu, barem za fotografe: svjetlo.

SVJETLO

Bez svjetla nema fotografije. Potpuno crna fotografija nema smisla. Da bi na njoj bilo

barem neto to moemo vidjeti treba nam svjetlo (sunevo, ono koje dolazi od vatre ili

nekog rasvjetnog tijela; arulje, bljeskalice i sl.). Ako imamo previe svjetla, fotografija moe

biti potpuno bijela. Takva isto nema smisla. Svjetlo je zato za fotografa saveznik i prijatelj ako

ga fotograf razumije i zna odrediti. Uravnoteeno svjetlo na fotografiji ini je ugodnom oku.

Foto: podeksponirana, pravilno eksponirana i preeksponirana fotografija

Fotografi od svih svjetala najvie vole tzv. bijelo svjetlo (to je svjetlo koje proizvodi

Sunce). Ono zapravo nije bijelo ved se sastoji od svih boja koje ljudsko oko moe vidjeti. Taj

skup boja zovemo spektar boja. Staklena prizma rastavlja sunevo svjetlo na spektar duginih

boja.

Foto: staklena prizma rastavlja sunevo svjetlo na spektar boja

5

Svjetlo se ponaa kao val. iri se pravocrtno i to brzinom od 300 000 km/s. Svjetlo je

zbog toga neto najbre to postoji u Svemiru. Ono je teko objanjivo. Nalazi se negdje na

granici materije (tvari) i energije. Sastoji se od sitnih estica manjih od atoma (zovu se

fotoni), ali te estice ponaaju se kao valovi, tj. energija Napomenuo sam da je to teko

objasniti. Odbija se od tvrdih predmeta, prolazi kroz prozirne ili polu-prozirne predmete,

lomi se i moe potpuno nestati samo u crnoj tvari.

Crte: Shema odbijanja svjetla (bijela ploha odbija sve boje svjetlosti, crvena ploha odbija

samo crvenu svjetlost dok ostale boje svjetlosti upija, crna ploha upija sve boje svjetlosti i ne

odbija nijednu)

ovjek moe vidjeti svjetlost zahvaljujudi oku. U dnu oka postoje dijelovi koji su

osjetljivi na jainu svjetla i na boje. Svjetlost i boje zapravo u stvarnosti ne postoje. Njih

proizvodi ljudska mata, odnosno misli i to zahvaljujudi oima koje hvataju valove odbijenog

svjetla svugdje oko nas (a ti valovi postoje oni prenose energiju od Sunca prema Zemlji).

BOJE

Boja je fenomen koji je potaknut svjetlom ili osjedaj koji u mozgu izaziva svjetlost koju emitira neki izvor svjetla (Sunce, arulja, reflektor, svijeda) ili ju reflektira (odbija) neka

povrina. Razvijene civilizacije raspoznaju mnoge boje, dok primitivnim civilizacijama boje

nisu vane. Mala djeca isprva ne raspoznaju boje, ved ih kroz ivot ue. Boje su, dakle,

nauene.

Boje na povrinama predmeta vidimo zahvaljujudi djelominom odbijanju svijetla.

Dakle, crveni predmet sa svoje povrine odbija crveno svjetlo, a ostale boje svjetlosti upija.

Zeleni predmet odbija zelene valove, dok ostale upija. Crni predmet upija vedinu zraka

svjetla, a bijeli ih vedinu odbija. Zato je ljeti u crnoj majici vrude (jer u sebe upija sunevu

svjetlosnu energiju), a bijela majica odbija vedinu sunevog zraenja pa je u njoj ugodnije.

Tri su osnovna obiljeja boja koja zanimaju fotografe: ton boje (eng. hue), zasidenost

(eng. saturation) i svjetlina (eng. lightness ili luminance).

6

Dvije su skupine boja: kromatske i akromatske (boje i neboje).

Svaka boja po svjetlini moe biti u nijansi tamnija ili svjetlija:

Zasidenost boje jest njena jaina ili istoda:

Spektar (duginih) boja ima sedam boja: crvenu, naranastu, utu, zelenu, plavozelenu

(cijan), plavu i ljubiastu:

Od duginih boja (primarnih boja) mijeanjem nastaju sve ostale boje.

Foto: aditivna i supstraktivna sinteza boje

7

Boje su i u odnosu suprotnosti, kontrasta. Takav kontrast kod boja nazivamo

komplementarnim kontrastom. Kontrast boja vano je poznavati jer je u fotografiji mogude

koristiti kontrast boja kao izraajno sredstvo.

Slika: krug komplementarnih boja strelicama su oznaeni komplementarni kontrasti

Foto: drvene bojice u komplementarnom kontrastu

ANALOGNA I DIGITALNA FOTOGRAFIJA

Analogna fotografija podrazumijeva snimanje na film, a digitalna na neki fotoosjetljivi

medij (svjetlosni senzor). Digitalna fotografija pohranjuje se na neki digitalni medij (najede

na memorijsku karticu, tvrdi disk ili CD-ROM), ali moe se razviti na papir. Isto tako analogna

se fotografija skeniranjem moe digitalno pohraniti.

Film je jedan od izuma u fotografiji koji je omogudio jednostavno zapisivanje svjetla

na medij. Film je engleska rije koja u prijevodu znai tanki sloj. Filmovi su zapravo prozirne

plastine (celuloidne) vrpce koje na sebi imaju tanke premaze kemikalija koje su osjetljive na

svjetlo. Zato nerazvijeni film ne smijemo izlagati svjetlu jer demo ga unititi. Film koji se

nalazi u posebnoj zatvorenoj kutijici ulae se u analogni fotoaparat i zatim se zatvara kako se

ne bi osvijetlio. Kad se pritisne okida na aparatu, film se kratko

osvjetljava i zatim se mora pomaknuti navijanjem kako bi se kod

narednog okidanja aparata osvijetlio sljededi dio filma. U jednoj kutijici

najede ima filma za 36 ekspozicija, to znai da se jednim filmom

moe dobiti 36 negativa (ili pozitiva, ako je film pozitiv) i 36 fotografija.

Kad se film ispuca u fotoaparatu se premota u svoju kutijicu i s tom

kutijicom ide na razvijanje u tamnu komoru. Tamna je zbog toga da se

film ne osvijetli prije nego to ga se razvije. Film se razvija posebnim

kemikalijama koje razvijaju i fiksiraju (uvrduju) sliku na filmu. Dobili

smo negativ film sa svjetlom i bojama suprotnim onima u prirodi.

8

Nakon razvijanja film se preko posebnih strojeva (osvjetljivaa) prenosi na foto papir na

kojem napokon dobijemo fotografiju. Ovako dobivenu fotografiju zovemo analognom

fotografijom. Ona, dakle, nastaje kemijskim putem.

Film moe biti i pozitiv (tada je razvijen i fiksiran u pravim bojama) a takav se koristi

za gledanje preko dijaprojektora na projekcijskom platnu. Pozitiv se jo naziva dijafilm. Ako

elimo razvijati pozitive tada nedemo modi razvijati fotografije. Pozitiv se kupuje posebno (to

nije ista vrsta filma kao i negativ).

U digitalnoj se fotografiji umjesto filma i kemije koristi svjetlosni senzor (ip) i

elektrina energija. Digitalni fotoaparati zato ne mogu raditi bez izvora elektrine energije

(baterije). Prvi digitalni fotoaparati bili su puno slabije kvalitete od analognih, ali s vremenom

je digitalna fotografija dostigla analognu i pokazala neke svoje prednosti. Prije svega

jeftinija je i praktinija. Digitalnu fotografiju moemo vidjeti odmah na zaslonu fotoaparata,

ne moramo kupovati filmove, pohranjivanje fotografija je jednostavno i brzo, zauzima

mnogo manje prostora od pohranjivanja negativa, fotografije se mogu munjevito slati

Internetom bilo kamo u svijetu, obrada fotografije je bra i jednostavnija s vie mogudnosti

nego kod analogne fotografije, itd.

Foto: svjetlosni senzor ili ip zamijenio je film iz analognog fotoaparata

9

Meutim, pravi ljubitelji fotografije (i amateri i profesionalci) osim digitalne fotografije

koriste i analognu. Mnogi kau da nikad zapravo ne naui fotografiju ako nisi nauio razvijati

filmove i fotografije u tamnoj komori. Spomenuo bih tonski raspon crno-bijelog filma kao

jednu od njegovih velikih prednosti.

Foto: zaljubljenici u fotografiju koriste i analogne i digitalne fotoaparate

10

2. POVIJEST FOTOGRAFIJE

CAMERA OBSCURA

Camera obscura je prvi oblik fotoaparata koji je u 11. st. Izumio Ibn al-Haytham. Na

latinskom jeziku camera obscura znai mrana kutija ili mrana prostorija. To je potpuno

tamna prostorija koja ima malenu rupicu kroz koju prolazi svjetlo. Na suprotnom bijelom

zidu u takvoj se prostoriji projicira slika vanjskog svijeta (poput fotografije) i to okrenuta

naglavake.

U 16. st. povedana je otrina i svjetlost camere obscure tako to je povedana rupica za

svjetlo i u nju je stavljena leda (u 16. st. izumljen je teleskop). Takve kamere koristili su slikari

za slikanje pejzaa (naravno slikalo se runo). Jo uvijek je postojao problem kako trajno

zadrati sliku koja je nastala unutar camere obscure. Treba napomenuti da su dananji

fotoaparati zapravo camere obscure, samo su tehniki dotjerani.

U 17. st. napravljene su prve prijenosne camere obscure.

11

PRVE FOTOGRAFIJE

1826. Nicephore Niepce, francuski izumitelj, napravio je prvu fotografiju pomodu

camere obscure i fotoosjetljivog papira. Prva fotografija eksponirana je ak 8 sati zbog slabe

osjetljivosti papira.

PRVI FOTOAPARAT ZA IROKE MASE

Napravio ga je George Eastman 1900. godine pod

imenom Kodak Brownie. On je izumitelj i fotografskog

filma. U fotoaparat je bio ugraen film i kad se potroio

kamera se zajedno s filmom slala u tvornicu Kodak gdje je

film razvijen i zamijenjen novim filmom u fotoaparatu.

PRVE FOTOGRAFIJE U BOJI

1861. godine kotski fiziar i matematiar James Clerk Maxwell napravio je prvu trajnu fotografiju u boji. 1907. godine brada Lumiere proizveli su prvi komercijalni film u boji.

12

PRVA ELEKTRINA BLJESKALICA (BLIC)

Proizvela ju je tvrtka General Electric 1927. Razvojem elektronike niu se mnogi izumi

vani za digitalnu fotografiju 1967. IBM proizvodi disketu, prvi medij za pohranjivanje

elektronikih podataka to je pretea memorijskih kartica koje danas koristimo. 1994. je

proizvedena prva memorijska kartica u tvrtci SanDisc.

PRVI DIGITALAC

Proizvela ga je japanska tvrtka Sony 1981. pod nazivom Mavica. Imao je rezoluciju

od 0,28 megapiksela. Podatke je pohranjivao

na disketu.

1990. Kodak je prikazao javnosti DCS

100 - prvu komercijalno dostupnu digitalnu

kameru. Zbog visoke cijene nije se koristila

nigdje osim u novinarstvu i za profesionalnu

upotrebu. Ipak, to je znailo roenje

komercijalne digitalne fotografije.

PHOTOSHOP

Program za digitalnu obradu fotografija poeo se razvijati od 1990. Danas se koristi kao

najmodniji alat za obradu digitalnih fotografija.

PRVI PROFESIONALNI DIGITALAC

Canon 1D prvi je pravi profesionalni

digitalni fotoaparat koji se na tritu pojavio

2001. godine.

13

3. FOTOAPARAT

VRSTE FOTOAPARATA

Dvije su osnovne vrste fotoaparata koji se danas najede koriste to su kompaktni fotoaparati i SLR fotoaparati.

Kompaktni fotoaparati su manji, praktiniji i jednostavniji. Sastoje se od manjeg tijela

koje je najede veliine ake (malo su vedi od mobitela). Imaju jedan objektiv promjenjive

fokusne duine, tzv. zoom objektiv i najede ugraenu bljeskalicu. Njima se fotografira tako

da se na LCD zaslonu (koji je na stranjoj strani aparata) odredi kadar i jednostavnim

pritiskom na okida (koji je najede na vrhu aparata) snimi fotografija. Ovakvi fotoaparati

najede nemaju optiko trailo. Ako ga i imaju njime se ne gleda kroz objektiv, ved kroz

poseban prozorid. Imaju ograniene mogudnosti za kreativno snimanje, no neki od

kompakata ipak nude neke mogudnosti kontroliranja bljeskalice, odreivanje modusa

snimanja (makro, sport, pejza, portret, nodno snimanje) te podeavanja svjetline fotografija.

Prvenstveno su napravljeni za snimanje u automatskom reimu, a to znai da se njima

jednostavno nacilja i fotografira bez razmiljanja. Fotoaparati bez mogudnosti runog

podeavanja nazivaju se point-and-shoot-camera (uperi i okidaj). Ovakvi se fotoaparati

ugrauju i u mobitele.

Prednosti ovakvih fotoaparata su njihova kompaktnost (mali su i lako prenosivi, stanu

u dep), niska cijena, najede su vrlo otri ako se snima na otvorenom i rade izvrsne makro

snimke (snimke izbliza). Nedostaci su im, meutim, mnogi. Ne mogu im se mijenjati

objektivi, ograniene su im mogudnosti za kreativno snimanje, okidaju sa zakanjenjem

(puno vedim od SLR-a) i najede pruaju malo mogudnosti za obradu fotografije jer nude

pohranjivanje samo u JPEG formatu.

SLR aparati su vedi i kompliciraniji. Sastoje se od tijela fotoaparata na koje se mogu

stavljati razliiti objektivi i vanjska bljeskalica. Njima se fotografira gledajudi kroz trailo i u

trailu je vidljiv kadar koji gleda objektiv. SLR aparati nude potpunu kontrolu u

fotografiranju to znai da fotograf njima moe postidi upravo ono to eli fotografijom. Da

bismo nauili fotografirati ovakvim fotoaparatima treba puno uenja i upornosti u

fotografskim vjebama. Nedostaci su im veda cijena, veliina (pogotovo ako imamo vie

objektiva i vanjsku bljeskalicu), teina opreme (moe teiti i nekoliko kilograma ako koristimo

kvalitetnije teleobjektive) i osjetljivost na vremenske prilike (vlaga i praina) te na udarce.

Kako bilo, fotografsku kreativnost lake demo ostvariti SLR i DSLR fotoaparatima pa demo ih i

malo bolje upoznati.

14

SLR I DSLR FOTOAPARATI

SLR je kratica od Single Lens Reflex to oznaava da kamera ima jednu ledu (objektiv) i zrcalo. Ovakvi fotoaparati kod nas se nazivaju zrcalo-refleksnim fotoaparatima.

DSLR je kratica od Digital Single Lens Reflex, dakle digitalni zrcalno-refleksni fotoaparat.

Princip rada ovih fotoaparata je sljededi. Zahvaljujudi zrcalu koje se nalazi iza

objektiva u tijelu fotoaparata i pentaprizmi koja se nalazi iznad zrcala kroz trailo je vidljiv

kadar koji de se kroz objektiv zabiljeiti na film ili na svjetlosni senzor. Pri okidanju fotografije

zrcalo se podie i proputa svjetlo iz objektiva do filma ili senzora. Dakle, svjetlo prolazi kroz

objektiv i lomi se na odreeni nain da bi se dobila otra slika. U objektivu blenda (pomini

otvor) kontrolira koliinu i kut svijetla koja de dodi do filma ili senzora. Kad je blenda

pritvorena prolazi manje svjetla u otrijem kutu, a kad je otvorena prolazi vie svjetla u ne

toliko otrom kutu. Zato je blendom mogude kontrolirati koliinu otrine na fotografiji. Prije

osvjetljavanja filma ili senzora zatvara se otvara na kratko vrijeme koje se mjeri najede u

dijelovima sekunde (1/125, 1/250, 1/500) ili pri duim ekspozicijama i u desetinama sekunde

ili u sekundama. Zatvara se nalazi tik ispred filma ili senzora.

Shema (preuzeto s Wikipedije): 1 objektiv, 2 zrcalo, 3 zatvara, 4 fotoosjetljiv medij

(film ili senzor), 5 autofokus, 6 sabirna leda, 7 pentaprizma, 8 trailo

15

Skice: presjek SLR-a (iza zrcala i zatvaraa vidi se film) i DSLR-a (iza zrcala i zatvaraa je

svjetlosni senzor)

DIJELOVI FOTOAPARATA (Canon EOS sistem)

Tijelo fotoaparata

Tijelo Canonovog digitalnog fotoaparata sastoji se od brojnih dijelova. Nije potrebno

spominjati sve, ved samo one najvanije.

S prednje strane u sredini se nalazi veliki metalni krug (navoj objektiva) koji slui za

privrdivanje objektiva. Na sebi ima crveni kruid i bijeli kvadratid (oznake za montiranje

objektiva). U donjem dijelu navoja objektiva vidimo 8 metalnih kontakata koji slue za

komunikaciju tijela fotoaparata s objektivom. S njegove desne strane nalazi se tipka za

otputanje objektiva. Kroz navoj objektiva vidimo pomino zrcalo, a ako ga podignemo

vidimo zatvara. Kad bi se zatvara otvorio, vidjeli bismo svjetlosni senzor.

Lijevo od navoja objektiva nalazi se ruka (grip) sa srebrnim okidaem na vrhu i

kontrolnim kotaidem. Okida slui za fokusiranje i okidanje fotografija, a kontrolnim

kotaidem odreujemo brzinu zatvaraa (tj. duinu ekspozicije).

Objektivi

16

Na stranjoj strani fotoaparata na vrhu vidimo trailo s okularom koje slui za

odreivanje kadra koji demo fotografirati. Na desnoj strani traila je maleni kotaid za

podeavanje dioptrije (za ljude koji nose naoale, ali fotografiraju bez njih). Dioptrija se moe

podesiti od -3 do +3 dioptrije. Iznad traila je tzv. hot shoe mjesto za montiranje vanjske

bljeskalice. Ispod traila nalaze se dva LCD zaslona. Manji slui kao kontrolni zaslon za

postavke aparata (brzina zatvaraa, f-broj, balans bijele boje, koliina slobodnog prostora na

memorijskoj kartici, mjerenje svjetla, veliina i kvaliteta fotografija, svjetlomjer, stanje

baterija). Vedi zaslon koristi se za ostale postavke u meniju aparata i pregled snimljenih

fotografija. S lijeve i desne strane dvaju zaslona nalaze se kontrolne tipke. Najede koritene

tipke su srebrne boje i koriste se za odreivanje ISO vrijednosti (osjetljivosti senzora), naina

mjerenja svjetla, naina mjerenja AF moda (autofokusa) i za odreivanje WB (ravnotee

bijele boje). Tipka Av je jo dosta vana jer pomodu nje odreujemo otvor blende. Kad je

drimo palcem i istovremeno kaiprstom okredemo kontrolni kotaid kod okidaa mijenjamo

otvor blende.

S desne strane, na samom boku fotoaparata nalazi se pokrov utora za memorijsku

karticu. On se otvara tako da se prstima povue unazad i otvori prema desnoj strani.

Memorijska kartica se vadi pomodu tipke za izbacivanje koja se nalazi odmah do nje. Kod

umetanja memorijske kartice treba biti jako paljiv da se ne otete tanki kontakti u utoru.

17

S gornje strane fotoaparata u sredini vidimo hot shoe za montiranje vanjske

bljeskalice, a tono u nastavku hot shoea je ugraena bljeskalica koja se po potrebi moe

izbaciti, tj. otvoriti.

Desno od ugraene bljeskalice i hot shoea nalazi se funkcijski kotaid s funkcijama A-

DEP (automatski pregled dubinske otrine), M (manualna ili runa ekspozicija), Av (prioritet

otvora blende), Tv (prioritet brzine okidanja), P (programirani mod), automatski mod (zeleni

kvardatid), portretnim modom, pejzanim modom, makro modom, sportskim modom,

nodnim portretom i iskljuenom bljeskalicom.

Pored funkcijskog kotaida nalazi se prekida za ukljuivanje i iskljuivanje

fotoaparata (ON/OFF). Pored njega je kontrolna aruljica koja svijetli kad je aparat ukljuen.

S gornje strane vidljiv je i okida i kontrolni kotaid koji se nalaze na ruki fotoaparata.

Na krajnjoj lijevoj i desnoj gornjoj strani su alkice za remen koji bi stalno trebao biti oko vrata

kako nam fotoaparat ne bi sluajno ispao iz ruke.

18

Foto: utor za memorijsku karticu (CF kartica) i ugraena bljeskalica (pop-up bljeskalica)

Foto: Tijelo fotoaparata u presjeku (kad malo zavirimo u unutranjost) s prednje i stranje

strane. U aparatu se nalazi i modno raunalo koje vrlo kvalitetno pretvara svjetlo (koje je

fotoaparat proitao senzorom) u digitalni oblik koji sprema na memorijsku karticu.

19

Objektivi

Objektiv je oko fotoaparata. To je optiki instrument koji je zaduen za sabiranje ili

prikupljanje svjetla u tijelo fotoaparata na njegov svjetlosni senzor. Canon EOS sustav koristi

EF objektive (EF je kratica za Electro Focus, tj. elektrini fokus). Canon je proizveo preko 60

modela EF objektiva za najrazliitije fotografske namjene. Cijene su im od nekoliko stotina

kuna do nekoliko desetaka pa i stotina tisuda kuna. Skupi objektivi namijenjeni su

profesionalnim (specijaliziranim) fotografima, a oni jeftiniji prosjenim korisnicima.

Foto: kolekcija Canonovih EF objektiva za analogne i digitalne EOS fotoaparate

Elektrini fokus znai da objektiv u sebi ima ugraen motor koji prema uputama iz

tijela fotoaparata pokrede staklene lede u njemu i automatski fokusira (izotrava) sliku koja

se projicira na svjetlosni senzor. U tijelu fotoaparata izmeu pentaprizme i zrcala nalazi se

ureaj za fokusiranje. On (zapravo raunalo u tijelu) u odreenim tokama budude

fotografije pokuava napraviti im kontrastniju sliku tako da pokrede motor za fokusiranje u

objektivu. Taj motor okrede prsten za fokusiranje u objektivu u jednu ili drugu stranu. Kad je

fokus iliti otrina postignuta, motor autofokusa se zaustavlja. Sliku fokusiramo tako da

okida prvo stisnemo do polovice. Fokusirati moemo i runo jer svaki objektiv na sebi ima

prsten za runo fokusiranje. Prije runog fokusiranja prekida za fokusiranje na objektivu

potrebno je prebaciti s AF (auto fokusa) na MF (manualni fokus) jer se u protivnom moe

otetiti objektiv.

20

Osnovni vanjski dijelovi objektiva su bajonet, prsten za zumiranje, prsten za

izotravanje i prekida za fokusiranje. Bajonet je vrsta navoja pomodu kojeg se objektiv

uvrduje na fotoaparat. Moe biti plastini ili metalni. Na bajonetu su kontakti za

komunikaciju objektiva s tijelom fotoaparata. Prsten za zumiranje (na zum-objektivima) slui

za promjenu fokusne duine objektiva tj. za promjenu kuta vidnog polja objektiva

(pribliavanje i udaljavanje slike). On je iri od prstena za fokusiranje (izotravanje) koji slui

za runo izotravanje kada je prekida za fokusiranje na MF.

Foto: vanjski dijelovi objektiva

Unutranjost svakog objektiva sastoji se od tri osnovna dijela: skupine leda, motora za fokusiranje i blende.

Lede su najvaniji dio svakog objektiva. To su posebno bruena okrugla stakla koja

imaju zadatak preciznog usmjeravanja svijetla na svjetlosni senzor. Takva stakla su optiki

instrumenti koje su dugogodinjim istraivanjem optiari prepravljali i poboljavali kako bi

slika koju takva stakla stvaraju bila to ida, jasnija i preciznija. Optika je znanost koja se bavi

prouavanjem prirode svjetlosti. Staklo lomi svjetlo pa je zato pogodno za preusmjeravanje

svjetlosnih zraka u eljenom smjeru i pravcu. Sve lede imaju zakrivljenu (sfernu) povrinu.

Takvu je povrinu vrlo teko izbrusiti pa su zbog toga lede skupe. Za dobru sliku u

fotoaparatu nije dovoljna jedna leda (kao recimo za naoale) pa svaki objektiv ima vie leda

(neki i dvadesetak). Osim to su izraene od posebnih optikih stakala ili posebnih minerala,

lede na svojim povrinama imaju i posebne kemijske premaze koji slue za bolji prolazak

svjetlosti kroz njih. Takvi premazi zovu se antirefleksivni premazi (od njih su lede zelenkastih,

21

plavkastih i crvenkastih boja). Premazi leda su osjetljivi na dodir i masne otiske prstiju (mogu

se izgrebati ili otetiti) pa se zbog toga lede objektiva nikada ne smiju dirati prstima ili istiti

grubim krpicama. Za to postoje posebne mekane krpice pomodu kojih kada je ba potrebno

moemo oistiti vanjsku ledu objektiva.

Shema: lede u objektivu

Motor za fokusiranje u objektivu pomie skupinu leda kako bi se postignuo fokus ili

izotren dio slike. Na fotografiji de uvijek biti potpuno otar samo jedan njezin dio koji je od

fotoaparata udaljen za tono odreenu duinu. Neki objektivi na sebi imaju prozorid koji

pokazuje na kojoj de udaljenosti slika biti potpuno otra.

Blenda je tredi vaan dio objektiva. To je zapravo otvor objektiva. Blenda se sastoji od tankih

metalnih listida koji se po potrebi otvaraju i zatvaraju u vedi ili manji krug (blendu pokrede jo

jedan maleni motor). Blendom kontroliramo koliinu svjetlosti koju proputamo kroz

objektiv ali i kut pod kojim svjetlost iz objektiva upada na svjetlosni senzor. Kada je blenda

otvorena dolazi vie svjetla pod irim kutom, a kada je pritvorena dolazi manje svjetla pod

uim (otrijim) kutom. Blendom kontroliramo koliinu otrine na fotografiji. Ako elimo

fotografiju koja je u potpunosti otra pritvorit demo blendu, a ako elimo otar samo maleni

dio na fotografiji otvorit demo blendu. esto moemo primijetiti da kvalitetniji objektivi

imaju vie, a jeftiniji manje listida blende.

22

Vrste objektiva

a) Fiksni objektivi (prime-objektivi)

b) Objektivi promjenjive fokusne duine (zoom-objektivi)

Fokusna duina objektiva oznaena je velikim brojevima na vanjskom dijelu objektiva.

Zoom-objektivi imaju vie fokusnih duina (npr. 18-55 mm, 17-40 mm, 70-200 mm, 100-400

mm), a fiksni objektivi samo jednu fokusnu duinu (npr. 16mm, 50 mm, 85 mm, 500 mm).

Fokusna duina objektiva oznaava udaljenost optikog sredita objektiva do mjesta u

kojem se skupljaju sve zrake svjetlosti.

Za fotografe je od same fokusne duine zapravo vaniji vidni kut objektiva koji zatvara. Ipak, fokusnu su duinu zadrali kako bi se lake snali meu razliitim objektivima

koje koriste. Objektiv s kradom fokusnom duinom uhvatit de sliku u irem kutu, a objektiv s

vedom fokusnom duinom u uem kutu. Zato se objektivi dijele na irokokutne, normalne i

teleobjektive (uskokutne objektive). Preciznije: postoje superirokokutni, irokokutni,

normalni, teleobjektivi i superteleobjektivi.

a) irokokutni objektivi (od 6 mm do 35 mm)

Ovi objektivi imaju vidno polje od 180 do 54. Njima se hvata kadar puno ireg

vidnog polja od vidnog polja ljudskog oka. Objektivi koji hvataju 180 vidnog polja jo se

nazivaju riblje oko (fisheye). Ovakvim objektivima snimamo irok prostor, ali im je slika na

rubovima izobliena (mogu se primjenjivati u kreativnoj fotografiji).

23

Normalni objektivi (od 35mm do 70 mm)

50 mm objektiv ima vidno polje od 46 to odgovara

vidnom kutu ljudskog oka. Normalni objektivi zatvaraju vidno

polje od 54 do 30. Pomodu njih se mogu izraditi

najprirodnije fotografije. Imaju vrlo iroku primjenu.

Objektiv od 50 mm s vidnim poljem od 46 najedi je objektiv

koji se koristi na SLR fotoaparatima. Pogodni su za

fotografiranje portreta (ne izobliuju lice), pejzaa, predmeta i

sl.

b) Teleobjektivi (od 70mm do 600 mm)

Teleobjektivi zatvaraju kut od 30 do 5. Rije thelos na

grkom jeziku znai udaljen. Ovi se objektivi jo koriste za

pribliavanje vrlo udaljenih predmeta. Najede se koriste za

snimanje sporta, ali i za portrete i pejzae. Teko se mogu

primjenjivati u zatvorenim prostorima jer najbolje hvataju

udaljenije predmete.

Osim gore spomenutih objektiva postoje jo i specijalni

objektivi kao to su makro-objektivi (za snimanje izbliza), tilt-shift

objektivi za snimanje s korekcijom perspektive. Na objektive se

mogu dodavati razliiti optiki dodaci kojima se mijenjaju svojstva

objektiva (ekstenderi, makro-prstenovi, filtri).

Valja napomenuti da su objektivi osjetljivi na udarce,

prainu i vlagu i da ih se moe lako otetiti. Zato s objektivom

uvijek moramo postupati krajnje oprezno. Objektivi su valjkastog

oblika pa se moe desiti da se otkotrljaju sa stola. Zato

objektive nikad nedemo poledi na stol, ved demo ih zatvorene

staviti u uspravnom poloaju ako je ved to potrebno, ali najbolje bi bilo da ih odmah

pospremimo u torbu.

Za ozbiljnu fotografiju trebalo bi imati otprilike tri do etiri objektiva. Neki fotografi

imaju ih i vie. Prije nego to se neki objektiv nabavi dobro je raspitati se o objektivu koji

kupujemo i po mogudnosti ga isprobati. Fotografi tede novac za kvalitetne objektive i kada

se jednom objektiv nabavi, njegova vrijednost ne pada znaajno.

24

Filtri

Filtri su stakla koja se stavljaju ispred objektiva i slue za razne svrhe. Filtri se najede

privrduju pomodu navoja na objektiv, a postoje i sistemi gdje se filtri u obliku ploica

umedu u za to predvien nosa. Svaki objektiv ima naznaen promjer navoja (najedi su 58

mm, 67 mm i 77 mm). Filtri izmeu ostalog i tite staklo objektiva od udaraca, praine i

prljavtine.

UV-filtar napravljen slui za djelomino blokiranje UV-

zraka i na digitalnim se fotoaparatima koristi uglavnom za

zatitu (naziva se jo protect-filter). Moe se koristiti kod

snimanja na velikim visinama (planine) i pri magliastoj

atmosferi. Bezbojan je pa ne utjee na boje.

Polarizacijski filtar slui za polariziranje svjetla tj. za skidanje neeljenih refleksija s

povrine vode, stakla i sl. Polarizacijskim filtrom dobivamo i puno zasidenije (jae) boje i

kontraste. Moe se koristiti za sunana vremena ili sa studijskom rasvjetom.

ND-filtri (neutral density) neutralne su sive boje i slue za smanjivanja intenziteta

svjetla. Imaju oznake ND2, ND4, ND8, ND64, ND1000 itd. Koriste se kad je svjetlo prejako a

elimo otvoriti blendu ili produljiti vrijeme ekspozicije.

Graduirani filtri su postupno zatamnjeni i slue za snimanje pejzaa (svjetlo nebo i

tamno kopno ili more). Dobar je za snimanje prvog plana koji je u sjeni.

25

Filtri za specijalne efekte su star filtri, soft filtri, close-up filtri, infracrveni filtri.

Najede se koriste close-up filtri za makro fotografiju. Imaju oznake 1+, 2+, 4+, 10+. Te

oznake oznaavaju pozitivnu dioptriju koju imaju. Pomodu njih se moe vie pribliiti objektu

snimanja.

Memorijske kartice

Memorijske kartice slue za pohranjivanje fotografija. Canon EOS 350D i mnogi drugi DSLR fotoaparati najede koriste CF kartice (compact flash). Kartice imaju kapacitet od 512

MB, 1 GB, 2 GB, 4GB, 8 GB, 16 GB, 32 GB ili 64 GB. Bolje je koristiti vie kartica kapaciteta 1-4

GB. U najvedoj kvaliteti (RAW-formatu) na karticu od 1GB stane stotinjak fotografija.

Kartice se razlikuju i po mogudoj brzini

zapisivanja i itanja podataka. Profesionalci koriste

brze kartice jer njihovi fotoaparati zapisuju velike

fotografije i ponekad moraju pohranjivati mnogo

fotografija u kratko vrijeme (rafalno snimanje) u

sportskoj fotografiji.

Prebacivanje fotografija vri se pomodu itaa kartica jer je prebacivanje putem USB

kabla iz aparata na kompjutor sporo.

Kad je sadraj kartice prebaen na raunalo i napravljena sigurnosna kopija kartica se

brie iskljuivo formatiranjem u fotoaparatu.

Baterije

Baterije koje se koriste su punjive. To znai da su iskoristive vie puta. Bilo bi dobro da

uvijek imamo rezervne baterije uza se jer bez njih nije mogude fotografirati. Najede se

koriste LI-ion (lithium-ion) ili NiMH (Nickel Metal Hydride). Na Canon EOS aparate mogude je

dodati baterijski grip koji omogudava koritenje dvije baterije pa je vrijeme koritenja

aparata produeno. Baterije je najbolje isprazniti do kraja prije punjenja. Baterije se trebaju

uvati na suhom mjestu na sobnoj temperaturi. Kad se istroe (nakon nekoliko godina

intenzivnog koritenja) ne smiju se bacati u smede ved odloiti u posebne kontejnere

(crvene) za baterije.

26

Bljeskalica (blic)

Bljeskalica je pomodni izvor svjetla u fotografiji i koristi se za nadopunjavanje

postojedeg svijetla (osim u studiju gdje su bljeskalice jedini izvori svjetla).

Bljeskalicu koja je ugraena u fotoaparat rijetko

demo modi upotrijebiti pametno. Ona, naime, vrlo esto

uniti fotografiju jer je premala, preblizu objektiva i

usmjerena je direktno prema objektu snimanja (ponitava

sve sjene pa objekti snimanja izgledaju spljoteno), a

vrlo esto dolazi do prejakog osvjetljavanja.

Zato se u ozbiljnoj fotografiji koriste vanjske

bljeskalice. One se mogu privrstiti na fotoaparat (na hot-

shoe, tj. leite bljeskalice) ili se mogu koristiti odvojeno

od fotoaparata pomodu kabla ili daljinskim upravljanjem.

Kad je bljeskalica privrdena na fotoaparat i fotografira se

u zatvorenom prostoru ona de se najede usmjeriti

prema stropu ili bonom zidu kako bi se svjetlost odbila i rasprila. Tako dobivamo puno

kvalitetnije i prirodnije svjetlo, bez otrih sjena. Na bljeskalice se mogu stavljati razliiti

nastavci pomodu kojih rasprujemo ili usmjeravamo svjetlo. Zovu se difuzeri (rasprivai) i

bounceri (odbijai, reflektori).

Stativ

Svaki ozbiljniji fotograf kad je god potrebno

fotografira pomodu stativa. To su najede sklopivi

tronoci napravljeni od laganih materijala. Stativ se sastoji

od noga i glave. Na glavu stativa privrduje se fotoaparat.

Glava je pomina pa se fotoaparat moe zakretati lijevo-

desno, gore-dolje.

Stativ osigurava stabilnost i onemoguduje

potresanje fotoaparata pa pomodu njega fotografije

ispadaju puno otrije. Uz stativ se koristi i iani ili daljinski

okida pomodu kojeg okidamo fotografije bez diranja

fotoaparata i time se osiguravamo od potresanja i

zamudenih fotografija.

27

Torba

Torba je vaan dio fotografske opreme jer se fotoaparat sastoji od mnogih dijelova.

Torba bi trebala biti namijenjena upravo za noenje fotografske opreme, a ne neka druga.

Fotografske torbe su napravljene od vrstih i izdrljivih materijala koji su podstavljeni

spuvom i imaju posebne pretince u koje se stavljaju tijelo fotoaparata, objektivi, vanjska

bljeskalica, filtri, memorijske kartice, baterije, kablovi i sl. Foto-torbe su najede otporne na

kiu (imaju posebne kabanice u sebi). Mogu biti u obliku torbe na jedno rame ili u obliku

ruksaka. Bitno je dobro rasporediti teinu ukoliko se nosi puno fotografske opreme. Za vedu

koliinu opreme najbolje je imati ruksak.

28

4. RUKOVANJE FOTOAPARATOM

DRANJE FOTOAPARATA

Jedna od osnovnih vjetina koje fotografi moraju svladati jest pravilno dranje fotoaparata. Ako nauimo pravilno drati fotoaparat izbjedi demo neotre fotografije i brzo

umaranje kod fotografiranja.

Foto: pravilno dranje DSLR fotoaparata

DSLR se desnom rukom uhvati za ruku (grip) i to tako da palac bude na stranjem

dijelu tijela fotoaparata, a kaiprst blizu okidaa i kontrolnog kotaida. Lijevom rukom

hvatamo objektiv i to s donje strane. Palcem i kaiprstom lijeve ruke moemo na objektivu

okretati prstene za zumiranje i izotravanje.

Laktovi bi morali biti to je vie mogude uz tijelo fotografa jer tako postiemo

stabilnost. Laktom lijeve ruke moemo se poduprijeti o trbuh ili ako smo u kleedem poloaju

o koljeno lijeve noge. U sluaju da leimo na trbuhu, laktove podupiremo o tlo. Ako

fotografiramo u sjededem poloaju sa stolice okrenemo ju tako da na naslon naslonimo

laktove. Kad je god mogude moramo koristiti vrste objekte (zid, stup, klupu, okvir prozora,

panj i sl.) kako bismo se na njih oslonili i postigli stabilnost.

Fotoaparat se mora drati vrsto, ali opet ne prevrsto jer demo se brzo umoriti i ruke

de nam drhtati. Desna ruka mora tijelo fotoaparata drati vrde od lijeve ruke koja dri

objektiv. Lijeva ruka slui samo za podupiranje. Fotoaparat se dodatno podupire i glavom, jer

ga na glavu moramo prisloniti ako elimo gledati kroz trailo. Fotografira se dredi oba oka

otvorenima. Najbolje je kroz trailo gledati desnim okom, a lijevim gledati scenu.

Kod okidanja fotografije najede dolazi do potresanja zbog nervoznog pritiskanja

okidaa kaiprstom desne ruke. Pritisak na okida mora biti im blai. Disanje mora biti

29

normalno, umjereno. Fotografira se pri blagom izdisaju. Okida ima dva koljena. Prvim se

fokusira, a drugim fotografira.

Fotoaparat uvijek mora biti osiguran remenom za noenje oko vrata. Ako padne

najvjerojatnije de dodi do ozbiljnog otedenja opreme.

Foto: podupiranje radi postizanja stabilnosti

(gore: u kleedem poloaju podupiremo se laktom o koljeno)

(desno: moemo se poduprijeti o naslon stolice)

30

TRI OSNOVNE STVARI: f-BROJ (otvor blende), BRZINA ZATVARAA, ISO

(osjetljivost senzora na svjetlo)

Pri fotografiranju potrebno je uskladiti tri meusobno povezana imbenika ekspozicije. Ekspozicija je izloenost svjetlosnog senzora svjetlu. Ekspozicija de ovisiti o f-

broju, tj. o otvorenosti objektiva (koliini svjetlosti koju objektiv proputa kroz sebe), o

vremenu osvjetljavanja senzora (to vrijeme odreuje zatvara, tj. koliko je dugo otvoren) i o

ISO vrijednosti (osjetljivosti senzora na svjetlo). Kad nauimo usklaivati ta tri imbenika,

spremni smo napraviti tehniki dobru fotografiju (osvijetljenu upravo onoliko koliko je to

potrebno).

f-BROJ (otvor blende)

f-broj je vrijednost otvora blende (otvorenosti

objektiva) i to je brojana vrijednost koja moe biti f/1.2,

f/1.4, f/1.6, f/1.8, f/2, f/2.2, f/2.5, f/3.2, f/3.5, f/2.8, f/4,

f/4.5, f/5, f/5.6, f/6.3, f/7.1, f/8, f/9, f/10, f/11, f/13, f/14,

f/16, f/18, f/20, f/22, f/32. Otvor blende moemo

kontrolirati na fotoaparatu. Dakle, fotograf sam odreuje

koliko de objektiv biti otvoren ili zatvoren za prolazak

svjetlosti.

Otvor blende (f-broj) je omjer arine duljine objektiva i promjera otvora objektiva.

to je f-broj manji to je otvor objektiva vedi (blenda je veda); dakle, naopake. Svaki objektiv

na sebi ima oznaku najvede mogude otvorenosti blende (1:4 znai da se moe otvoriti do f-

broja f/4; 1:5.6 znai da se moe otvoriti do f-broja f/5.6). Objektivi s otvorom blende

1:1.2, 1:1.4, 1:2.8 svjetlosno su jaki i zbog toga su skuplji od objektiva s otvorom blende 1:4,

1:5.6 i sl. Svjetlosno jaki objektivi nazivaju se i brzim objektivima jer je pomodu njih mogude

povedati brzinu zatvaraa i dobiti dobru fotografiju.

to to sve kontroliramo f-brojem? Dvije su osnovne stvari: koliinu svjetla koja dolazi

do svjetlosnog senzora i polje dubinske otrine.

Otvaranjem blende dovodimo vie svjetla do senzora, dakle brzina zatvaraa de biti

veda. Zatvaranjem blende do svjetlosnog senzora dovodimo manje svjetla, dakle bit de nam

potrebna manja brzina zatvaraa. Uz to moramo istovremeno i kontrolirati osjetljivost

senzora (ISO vrijednost). Na manje osjetljiv senzor morat demo poslati vie svjetla, a na

osjetljiviji senzor manje svjetla.

to je polje dubinske otrine? Jedna od najvanijih stvari u kreativnoj fotografiji. Polje

dubinske otrine odreuje koliko de otrine biti na fotografiji. Naziva se jo i DOF (depth of

field). Polje dubinske otrine moe biti plide ili dublje. Plitko polje znai da de samo jedan

31

malen dio fotografije biti otar (u fokusu), a duboko polje znai da de velik dio fotografije ili

ak cijela fotografija biti otra (u fokusu). Pomodu otvora blende kontroliramo polje dubinske

otrine. Ako objektiv otvorimo (recimo na f/1.4) polje dubinske otrine bit de jako plitko. Ako

objektiv pritvorimo (recimo na f/5.6) polje otrine postaje dublje i vie toga na fotografiji je u

fokusu, a ako ga pritvorimo jako (recimo na f/16 ili f/22) velika je vjerojatnost postizanja vrlo

dubokog polja otrine (mogude je i da je cijela fotografija u fokusu).

Foto: na lijevoj fotografiji blenda je pritvorena na f/14 polje otrine je duboko;

na desnoj fotografiji blenda je otvorena na f/2 polje otrine je plitko

Kod jakog otvaranja i jakog zatvaranja objektiva treba biti paljiv. Jako otvoren

objektiv znai da demo imati puno svjetla, ali je i polje otrine plitko pa je pitanje hodemo li

imati dovoljno otrine fotografiranog objekta. Kod jakog zatvaranja objektiva dobit demo

veliku otrinu fotografije, ali izgubit demo puno svjetla pa demo vrijeme ekspozicije morati

jako produiti. Sve ovisi o naim eljama i dostupnom svjetlu.

Plitko polje otrine (malen f-broj iliti velik otvor blende) koristit demo kad elimo neki

objekt snimanja odvojiti od pozadine. Samo moramo voditi rauna da nam je cijeli objekt u

fokusu, a ne da se desi da nam ponestane otrine. Duboko polje otrine (velik f-broj iliti

malen otvor blende) koristit demo kada elimo cijelu fotografiju ili velik njen dio otar.

Moramo voditi rauna da nam takva fotografija nije preslabo eksponirana (pretamna,

podeksponirana).

Na fotoaparatu f-broj

kontroliramo tako da palcem

desne ruke pritisnemo na

gumb Av (na stranjoj strani

fotoaparata) i kaiprstom

vrtimo kontrolni kotaid.

Otvor blende se namjeta

prije kadriranja (gledanja kroz

trailo) .

Foto: namjetanje blende

32

BRZINA ZATVARAA

Brzina zatvaraa odreuje vrijeme za koje de svjetlosni senzor biti izloen svjetlu.

Kaemo da brzinom zatvaraa odreujemo duljinu ekspozicije. Najede se koriste brzine

zatvaraa koje su krade od stotog dijela sekunde (stotinke sekunde). Brzinu zatvaraa

prilagoavamo otvoru blende (f-broju) i ISO vrijednosti (osjetljivosti senzora na svjetlo).

Mjerna jedinica za brzinu zatvaraa je sekunda. Ovo su mogude brzine zatvaraa

(poevi od najbre):

1/4000, 1/3200, 1/2500, 1/2000, 1/1600, 1/1250, 1/1000, 1/800, 1/640, 1/500, 1/400,

1/320, 1/250, 1/200, 1/160, 1/125, 1/100, 1/80, 1/60, 1/50, 1/40, 1/30, 1/25, 1/20, 1/15,

1/13, 1/10, 1/8, 1/6, 1/5, 1/4, 03, 04, 05, 06, 08, 1, 13, 16, 2, 25, 32, 4, 5, 6, 8,

10, 13, 15, 20, 25, 30, BULB.

Crvenom bojom oznaene su vrlo kratke ekspozicije (vrlo brz zatvara), zelenom

normalne ekspozicije (najede se fotografira tim brzinama zatvaraa), plavom produljene

ekspozicije, a naranastom duge i vrlo duge ekspozicije. BULB nam omogudava da sami

odredimo duljinu ekspozicije i iznad 30 sekundi (dakle, moe biti i vie minuta pa ak i

nekoliko sati).

Kratke ekspozicije (crvene) koristimo kada elimo zamrznuti pokret (najede u

fotografiranju sporta i brzih objekata). Duge ekspozicije koristimo kod slabih svjetlosnih

uvjeta (malo svjetla) ili kada elimo snimiti pokret (dobijemo karakteristian zamuden dio

slike u kojem se objekt krede).

Najede se trudimo to je vie

mogude skratiti vrijeme ekspozicije (koristiti

to bri zatvara) jer time osiguravamo

otrinu fotografije. Izvjeban fotograf moe

normalnim objektivom (50 mm) snimati na

brzini zatvaraa 1/50 ili teleobjektivom (200

mm) snimati na brzini zatvaraa 1/200. Ako

moramo produljiti vrijeme ekspozicije zbog

slaboga svjetla najbolje je koristiti stativ kako

bismo izbjegli zamudenje fotografije zbog

potresanja fotoaparata.

Brzina zatvaraa (vrijeme ekspozicije) jest ono to najede namjetamo za vrijeme

fotografiranja. Nakon to smo postavili ISO vrijednost i otvor blende, izmjerimo svjetlo

pomodu svjetlomjera u trailu i namjetamo brzinu zatvaraa. Nju kontroliramo pomodu

kontrolnog kotaida ispred okidaa kaiprstom desne ruke.

33

ISO (osjetljivost senzora na svjetlo)

ISO je oznaka za osjetljivost senzora na svjetlo. Nekada su postojali filmovi vie ili

manje osjetljivi na svjetlo. Manje osjetljivi filmovi koristili su se za dnevno snimanje u dobrim

svjetlosnim uvjetima, a osjetljiviji filmovi za snimanja u slabijim svjetlosnim uvjetima ili za

nodna snimanja. Osjetljiviji film nije davao toliko finu sliku kao manje osjetljivi, ved je slika

bila zrnata (zato su se filmovi zvali filmovima manjeg i vedeg zrna). Oznake za osjetljivost

filma bile su ASA (American Standards Association). Postojali su filmovi od 25 ASA, 50 ASA,

100 ASA, 200 ASA, 400 ASA, 800 ASA i 1600 ASA. Slino tim vrijednostima danas se u

digitalnome svijetu koristi oznaka ISO (International Organization for Standardization).

Na digitalnim fotoaparatima pojavljuju se oznake ISO 100, ISO 200, ISO 400, ISO 800,

ISO 1600, itd. To su oznake za osjetljivost svjetlosnog senzora na svjetlo. Senzor je na svjetlo

najmanje osjetljiv kada je namjeten ISO 100, a najosjetljiviji kada je namjeten ISO 1600. To

znai da de za ISO 100 otvor blende i duljina ekspozicije morati biti veda, a za ISO 1600

manja. Dakle, za dobre svjetlosne uvjete koristimo ISO 100 ISO 200, a za slabije svjetlosne

uvjete ISO 400 ISO 800. Za nodno snimanje koristit demo ISO 1600.

Najbolje je koristiti im niu ISO vrijednost (100-400) jer time izbjegavamo digitalni

um na fotografijama. Digitalni um se javlja zbog preopteredenosti senzora na visokim ISO

vrijednostima. Slino kao kad glazbeno pojaalo poglasnimo previe glazba poinje

tretati i gubi joj se kvaliteta. Digitalni um vidimo kao malena arena zrnca na fotografiji

koja nagruju sliku. Canonov EOS 350D dobro radi do vrijednosti ISO 400, ali ved na 800

pokazuje dosta znaajan um, pogotovo ako fotografiramo pod slabim svjetlom.

ISO demo namjestiti pomodu gumba ISO koji se nalazi na stranjoj strani tijela

fotoaparata meu navigacijskim (srebrnim) tipkama.

34

ZA NAPREDNIJE: FOKUSIRANJE CENTRALNOM TOKOM, WB (WHITE

BALANCE, RAVNOTEA BIJELE BOJE), KORITENJE HISTOGRAMA, RAW I JPEG

Ulazimo polako u podruje malih tajni majstora fotografije. Za naprednije fotografe

potrebno je pojasniti jo nekoliko sitnica koje de im jako dobro dodi.

FOKUSIRANJE CENTRALNOM TOKOM

Kako bismo postigli potpunu kontrolu

fokusiranja (izotravanja) koristit demo

fokusiranje centralnom tokom. U trailu

fotoaparata moemo vidjeti 9 toaka autofokusa

koje su uokvirene crnim kvadratidima. Kad je

neki objekt u fokusu (izotren) toka de

zasvijetliti crveno i ut de se dvostruki zvuk (bip-

bip!) potvrde fokusa. Fotoaparat je namjeten

da automatski pronae objekt koji je najblie objektivu i da taj objekt automatski izotri.

Fotoaparat taj najblii objekt trai u 9 toaka autofokusa.

Napredniji fotografi koriste samo jednu (najede centralnu) toku za fokusiranje.

Time sami biraju objekt koji de biti izotren. Naravno, on ne mora na kraju biti u centru

fotografije. Kad se odluimo o objektu koji de biti fokusiran (kamen, drvo, ljudsko oko i sl.) na

njega namjestimo centralnu toku fokusa i okida pritisnemo do polovice. Objektiv tada

izotrava predmet koji smo eljeli (potvruje se crvenim svjetlom u toki i zvukom). Ne

skidamo prst s okidaa, ved ga drimo na prvom koljenu. Kaemo da smo zakljuali fokus.

Tada tako s prstom na prvom koljenu okidaa rekomponiramo kadar i okinemo fotografiju.

Rekomponiranje znai ponovno komponiranje kadra.

Kako ukljuiti jednu toku fokusa? Za to koristimo krajnji gumb na gornjem desnom

dijelu pozadine tijela aparata. Pomodu tipke SET odreujemo automatsko ili runo biranje

toke autofokusa.

WB (WHITE BALANCE, RAVNOTEA BIJELE BOJE)

Ravnotea bijele boje je vana za fotografije u boji. Postizanjem pravilne ravnotee

bijele boje sve su boje na fotografiji vjerne, a ne previe plave, zelene, ute ili crvene.

Najtonije mjerenje ravnotee bijele boje moemo postidi snimanjem sive karte ili bijelog

papira i runim namjetanjem WB-a. Ako balans bijele boje namjestimo na automatsko

mjerenje, fotoaparat de sam pokuati namjestiti balans, meutim, dobro de pogoditi samo

kod nekih osvjetljenja (dnevno svjetlo). U fotoaparatu postoji mogudnost namjetanja

sljededih WB-a: AWB (automatska ravnotea bijele boje), Daylight (dnevno svjetlo, sunano

vrijeme), Shade (sjena, hlad), Cloudy (oblano vrijeme), Tungsten (svjetlo obine arulje),

35

Fluorescent (svjetlo neonske arulje), Flash (svjetlo bljeskalice), Costum WB (runo

namjetanje ravnotee).

KORITENJE HISTOGRAMA

Histogram je grafiki prikaz rasporeda

koliine svjetla ili boja na fotografiji. Histogram

de pokazati je li fotografija pravilno eksponirana

(presvijetla, pretamna, slabog ili prejakog

kontrasta). Histogram prikazuje 256 vrijednosti

tonova na fotografiji od najtamnijeg do

najsvjetlijeg tona (od 0 do 255). Ako je

fotografija pretamna, vedina vrijednosti tonova

nalazit de se na lijevoj strani, ako je presvijetla

vedina vrijednosti tonova nalazit de se na

desnoj strani. Isto tako ako ima puno vrijednosti na 0 ili na 255 to znai da su dijelovi

fotografije izgubljeni (0 tamniji dijelovi su izgubljeni zbog preslabog svjetla, 255

najsvjetliji dijelovi fotografije su pregoreni i izgubljeni).

Provjera histograma kod pregleda fotografija na fotoaparatu ukljuuje se tipkom

DISP. Uz fotografiju se prikazuje bijeli histogram, a pregoreni dijelovi (ako ih ima) treptat

de crno-bijelo.

RAW I JPEG

Fotografija snimljena Canonom EOS 350D zauzima otprilike 10 MB memorije. U

takvom izvornom obliku zapisana je u formatu RAW (eng. raw = sirov). Svi napredni

fotografi fotografiraju iskljuivo u ovom formatu. Dodue, takva fotografija kad se prebaci na

raunalo nije upotrebljiva gotovo ni za to. Ne moe se objavljivati na Internetu, koristiti u

dokumentima, ne moe se ak ni ispisivati niti razvijati. Nju treba naknadno obraditi i snimiti

u komprimiranom (stisnutom) obliku kao JPEG. Mogudnosti obrade RAW datoteke su

ogromne puno vede nego JPEG formata.

Na fotoaparatu moemo birati kako demo pohranjivati fotografije na memorijsku

karticu u RAW ili JPEG formatu. Ako pohranjujemo kvalitetne RAW datoteke s 1 GB

memorije moemo pospremiti stotinjak fotografija. Ako pohranjujemo komprimirane JPEG

datoteke tada demo na memorijsku karticu od 1 GB modi spremiti izmeu 220 i 1300

fotografija, ovisno o kompresiji. Kod spremanja u JPEG obliku gubimo mnoge dragocjene

podatke o fotografiji pa je takve fotografije jako teko naknadno obraivati vedinu

obrade fotografije napravi fotoaparat i to automatski.

36

5. IZRAAJNA SREDSTVA FOTOGRAFIJE Fotografijom izraavamo svoju kreativnost i matovitost. Fotografija moe biti

umjetniko djelo. Da bismo razumjeli ili/i izraivali umjetnike (lijepe) fotografije moramo se

upoznati s osnovnim izraajnim sredstvima fotografije. Prizor koji je nama lijep treba nauiti

prenijeti na fotografiju. kljocnuti okidaem nede biti dovoljno. Tek kad u potpunosti

shvatimo izraajne mogudnosti fotoaparata i fotografije tek onda i to uz puno vjebe,

kreativne snage i mate moemo stvarati lijepu fotografiju.

Vrlo dobra vjeba za savladavanje izraajnih sredstava fotografije jest analiza

umjetnikih fotografija velikih majstora fotografije. Osim toga, i fotografiranje uz prethodno

razmiljanje i primjenu steenih znanja jako pomae.

OKVIR

Okvir fotografije ine linije koje je omeuju. Fotografija je najede pravokutnog

formata. Postoje i kvadratni formati. Neke su fotografije krunog formata (snimljene fish-eye

objektivima).

Okvir fotografije uvelike odreuje fotografiju. SLR fotoaparati na film (35 mm)

izraivali su fotografije omjera 2:3. I Canon EOS 350D ima taj omjer stranica okvira. Za

fotografiju to je jedan od najljepih omjera. Danas se u digitalnom svijetu jo koristi i okvir

omjera 3:4. On nije toliko izduen kao okvir omjera 2:3. Moe se koristiti i kvadratni okvir koji

ima omjer stranica 1:1. On se postie izrezivanjem fotografije u naknadnoj digitalnoj obradi.

Za razliku od ljudskog vida, fotografija je zabiljeena u vrlo otrim granicama. Ljudski

vid je na rubovima mekan i postupno nestaje, dok je kod fotografije okvir (rub) otar. Zbog te

svoje otrine okvir moe biti izraajnim sredstvom fotografije. Prizor koji vidimo i hvatamo

fotoaparatom moramo negdje izrezati. Ponekad u okvir ne stavljamo sliku cijelog motiva

pa je taj otar izrez preko motiva ponekad vrlo efektan. Npr., ako snimamo ljudsko lice

(portret) potpuno je doputeno napraviti rez na vrhu glave (u kosi) kako bismo dobili im

vedu sliku lica i ostvarili prisnost s fotografiranom osobom.

Formati: 1:1 3:4 2:3

37

OBJEKTIV

Ovisno o irini kuta koji objektiv zatvara i on moe biti izraajno sredstvo fotografije.

Za svaki prizor koji snima, fotograf prvo bira objektiv koji de staviti na fotoaparat.

irokokutni objektivi dat de fotografiju iroko zahvadenog kuta koja je na svojim

rubovima djelomino manje ili jae izobliena. irokokutni objektivi mogu zahvatiti

ogroman prostor ako su dovoljno udaljeni od predmeta snimanja. Opdenito imamo dojam da

smo udaljeni od predmeta snimanog irokokutnim objektivom. Ovakvi objektivi imaju veliku

dubinsku otrinu pa su kadrovi snimljeni njima velikim dijelom u fokusu.

Normalnim objektivima snimaju se prizori u kojima elimo imati dojam kao da smo

tamo perspektiva se ne izobliuje na rubovima.

Teleobjektiv ima uzak kut snimanja i jako pribliava predmete koji se fotografiraju.

Teleobjektivom jako izdvajamo snimani predmet od pozadine. Imaju plitko polje otrine pa je

esto samo jedan manji dio fotografije u fokusu.

Makro-objektiv slui za pribliavanje predmetu snimanja pa pomodu njega moemo

snimiti izrazito malene predmete. Ima vrlo plitko polje dubinske otrine pa pomodu njega

lako odvajamo predmet snimanja od pozadine.

UDALJENOST (plan) i KUT SNIMANJA (rakurs)

Plan je udaljenost od snimanog objekta. Kao i u filmskoj umjetnosti u fotografiji

razlikujemo daleki plan (total), polutotal, srednji plan, ameriki plan, blizi plan, krupni plan i

detalj plan. Ovisno o udaljenosti zahvadamo prostor. Kad smo udaljeniji zahvadamo vedi

prostor, a kad se vie pribliimo predmetu snimanja zahvadamo manji prostor.

Daleki plan (total) i polutotal najede se hvataju irokokutnim objektivima ili

normalnim objektivima, ali fotografirajudi velike udaljenosti. Totalom se zahvada velik

prostor (najede pejza ili veduta), a u polutotalu se ved u pejza ili vedutu unosi figura

ovjeka.

Srednjim i amerikim planom zahvadaju se ljudi itava figura ili figura iznad koljena

(ameriki plan). Srednji planovi su narativni (slue za prianje prie). U fotografiji srednji se

plan koristi i za portrete ako se portretirana osoba eli ukljuiti u prostor u kojem boravi.

Blizim i krupnim planom pribliavamo se predmetu snimanja. Blizim planom

prikazujemo osobu od struka nagore. U krupnom planu predmet u potpunosti ispunjava

kadar. Krupni plan ljudskog lica posebno je zanimljiv za portrete zbog izraavanja emocija.

Detalj plan slui za isticanje nekog detalja na predmetu snimanja. Posebno je

zanimljiv u makro-fotografiji.

38

Rakurs je vertikalni (okomiti) kut snimanja. Fotoaparat se moe postaviti u razinu

predmeta koji snima (normalni rakurs), moe snimati ispod razine predmeta snimanja (donji

rakurs), a moe biti i iznad snimanog predmeta (gornji rakurs). Uobiajeno je fotografirati

normalnim rakursom, ali ako elimo fotografiju iz drukijeg kuta koristimo gornji ili donji

rakurs. Gornjim rakursom postavljamo se iznad snimanog predmeta i time esto

iskazujemo svoju dominaciju nad njim. Predmet iz gornjeg rakursa izgleda manji nego to je

u stvarnosti. Donjim rakursom postavljamo se ispod snimanog predmeta i time esto

iskazujemo da je predmet snimanja dominantan. Predmet iz donjeg rakursa izgleda vedi nego

to je u stvarnosti. Postoji jo i naziv za izrazite donje i gornje rakurse: ablja i ptija

perspektiva.

KOMPOZICIJA SLIKE

Kompozicija slike u fotografiji je preuzeta iz podruja likovne umjetnosti. Kompozicija

je raspored elemenata koji se nalaze na fotografiji. Fotografija je dvodimenzionalna (ima

duinu i visinu), a prikazuje prostor koji ima tri dimenzije (duinu, visinu i dubinu). Kod

komponiranja fotografije potrebno je posebno paziti na raspored prednjeg plana, sredine i

pozadine. Isto tako, raspored elemenata morat de ovisiti o tome kako je ovjek nauio itati

pismo (slijeva na desno). Fotografiju nedemo itati, tj. gledati doslovno kao to itamo. Na

fotografiji demo u kompoziciji prvo uoiti predmet koji je u fokusu (izotren). Ako su svi

predmeti na fotografiji izotreni mi demo svejedno odabrati glavni predmet (fokusnu toku)

fotografije. Vano je znati taj najvaniji predmet smjestiti u prostor fotografije.

Poetnici u fotografiji najede glavni predmet (fokusnu toku) smjetaju u sam

centar fotografije. To je u velikoj vedini sluajeva greka. Takve su fotografije najede

dosadne. Kompozicija u kojoj je glavni predmet u centru nazivamo centralnom

kompozicijom. Iako ju najede treba izbjegavati, centralna kompozicija je ponekad poeljna

kada elimo naglasiti neku simetriju.

Pravilo zlatnog reza je moda najbolje pravilo u kompoziciji fotografije. Zlatni rez je

otkriven davno (ved u staroj grkoj umjetnosti u kiparstvu i arhitekturi). Po pravilu zlatnog

reza fokusnu bi toku trebalo izmaknuti iz centra u jednu od tredina fotografije. Ako bismo

fotografiju podijelili na tri dijela (i po duini i po visini) najbolje je rjeenje za smjetanje

fokusne toke (toke interesa) u jedno od sjecita tih tredina. Ljudskom je oku takva

kompozicija najugodnija. Dakle, ako snimamo neki predmet bolje ga je smjestiti na tredini

fotografije nego na centru.

Fotografiju moemo komponirati horizontalno (vodoravno), vertikalno (okomito) i

dijagonalno. Horizontalno se komponiraju pejzai i vedute, vertikalno portreti pojedinaca,

visoke zgrade, drvede, slapovi i sl., a dijagonalno najede neki detalji u pejzau ili predmeti.

39

Horizontalnom kompozicijom izraavamo irinu, prostranost i stabilnost, vertikalnom visinu,

veliinu i stabilnost, a dijagonalnom dobivamo dojam kretanja, dinamike, nestabilnosti.

Postoje jo i kvadratna, trokutna i kruna kompozicija. Kvadratnom izraavamo

simetriju i pravilnost oblika, trokutnom postiemo razigranost, moemo i naglasiti neiju

vanost (kod portreta triju osoba), a krunom centralnu simetriju.

U kompoziciji de veliku ulogu igrati planovi (udaljenost od snimanog predmeta).

Gotovo svaka fotografija ima prednji, srednji i stranji plan. Prednji i srednji plan su najede

najvaniji (prikazuju predmet interesa), a stranji plan je zapravo pozadina koja slui kao

kulisa. Ako je stranji plan loe odabran on de smetati za gledanje predmeta interesa u

prednjem planu. Stranji se plan najede neutralizira tako da se baci van fokusa (s plitkim

poljem otrine) ili da se pojednostavni ako se moe. Predmet interesa mora biti u fokusu, pa

ako je u srednjem planu onda se i prvi plan fotografije baca van fokusa kako ne bi smetao za

promatranje glavnog predmeta.

EKSPOZICIJA

I ekspozicija moe biti izraajno sredstvo u fotografiji. Podsjetimo se; ekspozicija je izloenost svjetlosnog senzora ili filma svjetlu. Ekspozicija moe biti vremenski krada ili dulja

(ovisi o brzini zatvaraa). Ona ovisi prvenstveno o koliini svjetlosti pri kojoj se fotografira.

Kod slabijeg osvjetljenja potrebno de biti dulje eksponirati, a kod jaeg osvjetljenja krade.

Kad se fotografiraju nepomini predmeti vremenska duljina ekspozicije nije vana.

Kod pokretnih motiva treba pripaziti na duljinu ekspozicije. Ako se neki predmet krede brzo i

ako ga elimo zamrznuti trebat demo koristiti kratke ili vrlo kratke ekspozicije. Ponekad

namjerno produljimo vrijeme ekspozicije kada elimo prikazati pokret javlja se

karakteristino zamudenje predmeta

koji se krede. To je takozvano

zamudenje pokreta (motion blur). Ako

fotoaparatom pratimo kretanje brzog

predmeta (automobila naprimjer) i

koristimo dulju ekspoziciju zamrznut

demo taj predmet, a pozadina de dobiti

zamudenje pokreta. Taj se postupak

snimanja zove panoramiranje

(panning).

Fotografije mogu biti eksponirane normalno, mogu biti podeksponirane (tamne) i

preeksponirane (svijetle). Ponekad namjerno fotografiju podeksponiramo jer elimo postidi

atmosferu tame i mistike. Takva se tehnika snimanja zove low-key fotografija. Ponekad

namjerno fotografiju preeksponiramo i dobijemo gotovo bijelu fotografiju, sa sasvim njenim

40

tonovima. To je high-key fotografija. Namjerno posvjetljavanje i potamnjivanje fotografije

spada u kreativnu fotografiju i u tom sluaju ekspozicija moe postati snano izraajno

sredstvo. Low-key i high-key fotografije najede se podeavaju u obradi fotografije na

raunalu, ali mogu se i snimati izravno na fotoaparatu.

Foto: low-key i high-key fotografija

OSVJETLJENJE

Osvjetljenje je jedno od najvanijih izraajnih sredstava u fotografiji. Jasno je da bez

svjetla nema ni fotografije. Fotografi de uvijek (pa kad i ne fotografiraju) razmiljati o svjetlu i

analizirati svjetlo kojim su okrueni.

Dva su moguda izvora svjetla prirodno i umjetno. Najbolje prirodno svjetlo jest

Sunevo svjetlo, a moe jo biti i svjetlost vatre, munje, mjeseina, fitoplankton i sl. Od

umjetnih svjetala postoje najrazliitije arulje (tungsten, fluorescentna, halogena, metal-

halidna) i bljeskalice (ugraene, vanjske, studijske). Svaki izvor svjetla je specifian po svojoj

boji, jaini i nainu na koji emitira svjetlo (usmjereno ili raspreno).

etiri su osnovna izraajna svojstva svjetla jakost, vrsta, smjer i rasprenost.

Jakost svjetla je koliina svjetla koju proizvodi neki prirodni ili umjetni izvor svjetla.

Najjau svjetlost emitira Sunce. O jakosti svjetla uvelike ovisi krajnji izgled fotografije.

Vrsta svjetla utjee na boje koje demo dobiti fotografijom. Kaemo da svjetlo moe

biti hladnije i toplije. Fotografi su se dogovorili da de temperaturu (boju) svjetla izraavati u

Kelvinima (mjerna jedinica za temperaturu) pa su tako nastale neke osnovne vrste

osvjetljenja poznate u fotografskom svijetu. Postoji: daylight (dnevno svjetlo, sunan dan),

cloudy (oblano), shade (sjena), tungsten (arulja), fluorescent (neonska arulja), flash

(bljeskalica). Balans bijele boje mora se zbog toga prilagoavati osvjetljenju kako bi boje

fotografije bile vjerne. Svjetlost prema toplini krede se od plavih tonova (hladno svjetlo) do

utih tonova (toplo svjetlo), iako je u stupnjevima Kelvina najtoplije svjetlo plave boje, a

najhladnije ute boje.

41

Smjer svjetla je vrlo vaan za fotografiju. Kut pod kojim svjetlo upada u prizor koji se

snima fotoaparatom stvarat de sjene koje su gotovo isto toliko vane za fotografiju koliko i

osvijetljeni dijelovi. Svjetlo moe biti gornje, donje, prednje, postranino, kontrasvjetlo

(stranje), troetvrtinsko (pod 45). Kada se fotografira priroda, fotografi najvie vole jutarnje

i veernje svjetlo zbog smjera svjetla (pojaavaju se i produuju sjene). Kod snimanja

portreta, recimo, izbjegava se izravno (prednje) svjetlo jer tim svjetlom nestaju sve sjene s

lica koristi se troetvrtinsko svjetlo pod kutom od 45 koje lijepo naglaava sjene na licu.

Rasprenost svjetla jo je jedno znaajno svojstvo svjetla koje koriste fotografi. Svjetlo

se iri pravocrtno i ako ga emitira Sunce, reflektor ili bljeskalica ono je jako usmjereno i

stvara tvrde (otre) sjene. Takvo svjetlo je rijetko iskoristivo u fotografiji, osim ako se otrim

sjenama eli postidi jak kontrast. Tvrdo, usmjereno svjetlo najede se na neki nain

omekava na razne naine kako bi se dobile meke sjene. Najbolji prirodni difuzor

(raspriva) svjetla su oblaci. Puno je bolje fotografirati za oblana nego za sunana vremena.

CRNO-BIJELO I BOJA

Crno-bijela i fotografija u boji dva su razliita svijeta. Digitalni fotoaparati napravljeni

su prvenstveno za fotografiju u boji. Ako elimo iz fotografije u boji digitalnim putem

napraviti crno-bijelu to nede biti previe jednostavno. Svaki kanal boje mora se posebno

namjetati.

Crno-bijelu fotografiju ine tonovi izmeu dviju neboja: crne i bijele. Ona je ista igra

svjetla i sjene. Kontrasti na njoj dolaze puno vie do izraaja nego kod fotografije u boji.

Crno-bijela fotografija moe biti uvjerljivija od fotografije u boji, ali svijet koji nas okruuje

nije crno-bijeli pa ga treba nauiti tako gledati. Ako elimo izraivati crno-bijele fotografije

moramo nauiti zanemariti boju za vrijeme fotografiranja i misliti o sjenama i osvijetljenim

dijelovima prizora, o kontrastu, volumenu, teksturi, kompoziciji, planu, rakursu i sl. Moramo

biti svjesni da de fotografija koju obraujemo kao crno-bijelu biti puno kontrastnija od

stvarnosti. Crno bijela fotografija zbog manjka boje puno je jednostavnija od kolor-

fotografije. U njoj se sve svodi na temeljna svojstva svjetla kontrast i svjetlinu.

Fotografija u boji je kompleksnija nudi puno vie informacija. Boje su vrlo bitna

sastavnica fotografije. One imaju mnoga svojstva i na razliite naine djeluju na ljudsko oko,

misli i osjedaje. Najtee od svega jest postidi sklad boja na fotografiji. Za to treba imati puno

iskustva i znanja. Neusklaenost boja na fotografiji vidljiva je kao kriavost i fotografija

zbog toga djeluje kiasto i runo. Boju u obradi fotografije moemo snano mijenjati i

postizati mnoge efekte. Moemo u pojaavati, gasiti, mijenjati joj ton, zasidenost i sl.

Najbolje je o boji razmiljati prije samog okidanja fotografije i uklopiti ju u kompoziciju.

Bojama moemo postizati kontraste i na taj nain isticati pojedine boje. Moemo kombinirati

srodne boje i postizati harmoniju ili spajati nespojive boje i postizati disharmoniju.

Mogudnosti su neograniene, ali savladati boju u fotografiji zaista nije jednostavno.

42

OBRADA FOTOGRAFIJE

Nakon fotografiranja (pogotovo ako smo ozbiljni i fotografiramo u RAW-formatu)

slijedi obrada fotografije. Kao to se u analognoj fotografiji film razvija kemijskim putem prije

prenoenja na fotografski papir, tako se u digitalnoj fotografiji kompjutorski obrauje

materijal koji smo snimili.

Za obradu fotografije prvo nam treba neki program za prebacivanje iz RAW-formata u

JPEG-format (RAW-konverter). U tom programu namjeta se balans bijele boje (uto plavo,

tj. toplo hladno), tinta (magenta zeleno), ekspozicija, svjetlina, tamni tonovi, briljanca,

kontrast i zasidenost boje. Jo se mnoge sitnice mogu doraivati u pretvaranju RAW u JPEG

fotografiju; kanali boja, svaka boja posebno (zasidenost, ton, svjetlina), otrina fotografije,

vinjetiranje, ispravci kromatskih aberacija i sl. Ovakva obrada je osnovna.

U daljnjoj obradi radi se s JPEG fotografijom. Daljnja obrada podrazumijeva neki od

programa za digitalnu obradu fotografije (najpoznatiji je Photoshop, ali postoje mnogi

besplatni programi poput Gimp-a i sl.). Dananji programski alati za obradu fotografije su

vrlo modni. Njima se moe gotovo sve (ak se mogu posluiti za digitalno slikarstvo).

Najede se rade korekcije raznih greaka (brisanje mrlji, nepoeljnih odsjaja, korekcije lica,

brisanje vika predmeta na fotografiji i sl.). Fotomontaa je kao kreativan postupak

doputena, ali ne dozvoljava se u dokumentarnoj i novinskoj fotografiji.

43

6. TEHNIKE SNIMANJA Ovdje demo u osnovnim crtama objasniti kojim se fotografskim tehnikama koriste iskusni fotografi u razliitim situacijama i za razne prilike. Profesionalci uvijek odaberu jedno

od podruja fotografije kojim se bave (portretiranje, pejzai, , ivotinje, fotografiranje

predmeta reklamna ili industrijska fotografija, fotoreporterstvo i ulina fotografija

dogaaji, makrofotografija, umjetnika fotografija apstrakcije). U tom podruju oni

pokuavaju biti najbolji i svoju opremu prilagoavaju svom poslu.

PORTRET

Portret je sveobuhvatan prikaz nekog ovjeka ili skupine ljudi. Jedan od najvanijih zahtjeva portretne fotografije jest prikazati ovjeka u cijelosti (njegov izgled, raspoloenje,

ek i njegovo iskustvo, misli, svjetonazor). ovjekovo lice je vrlo vaan motiv portretiranja jer

s lica moemo iitati i vanjtinu i unutranjost ovjeka. Kae se da su oi ogledalo due.

Zbog toga oi igraju kljunu ulogu u ljudskom portretu. Oi bi uvijek morale biti u fokusu.

Odmah nakon oi po vanosti slijedi lice i glava (kosa). Kod portreta s krupnim planom (lice

ispunjava kadar) vano je izdvojiti ovjeka iz prostora u kojem se nalazi. To se postie plitkim

poljem otrine, no ono ne smije biti preplitko (u fokusu osim oiju morala bi biti cijela glava).

Dakle, pozadina bi trebala

biti jednostavna i van

fokusa (mutna). Za portrete

demo blendu otvoriti prema

potrebi (f/2.8 f/5.6)

Nije jednostavno

odabrati pravi trenutak za

okidanje fotografije

ljudskog lica, jer ono se

mijenja bez prestanka

(okretanje glave, podizanje i

sputanje obrva, treptanje,

pokreti ustiju, itd.).

Rasvjeta je vrlo vana u portretiranju ovjeka. Najbolja je prirodna rasvjeta (Sunce),

no valja izbjegavati fotografirati ljude kad je Sunce visoko na nebu jer je tada prejako i baca

rune sjene ispod nosa, obrva i brade. Ako se portret snima vani najbolje je odabrati oblano

vrijeme, sjenu ili jutarnje i veernje doba dana. Snimanju portreta u zatvorenom prostoru

uvelike pomae bono svjetlo koje dolazi kroz prozor, ali koje je raspreno bijelom zavjesom

ili prozranim roletama. U fotografskom studiju (ateljeu) koristi se umjetna rasvjeta

44

(fotografski reflektori, studijske bljeskalice). U studiju je najlake kontrolirati osvjetljenje. U

sluaju da koristimo bljeskalicu potrebno ju je usmjeriti prema stropu jer izravno svjetlo

bljeskalice spljoti lice (poniti sve sjene). Izravnu bljeskalicu moemo koristiti kod

snimanja na vrlo jakom suncu za dosvjetljavanja sjena na licu.

Portretom prikazujemo samog ovjeka, ali moemo ga smjestiti u neki prostor.

Najbolje ga je smjestiti u neki njemu svojstven prostor (knjievnika meu knjige, sportaa na

borilite, uenika u kolu i sl.). Kada ovjeka smjetamo u prostor moramo voditi rauna da

nam panja pri gledanju fotografije koja de se snimiti ne odluta na prostor (pozadinu). Ipak

je u portretu najvaniji ovjek. Za ovakve portrete koristimo blizi ili srednji plan.

Kod portreta vrijedi pravilo priblii se

ovjeku. Ne smeta ako se neki dijelovi tijela reu

rubom fotografije, no na neke sitnice moramo paziti.

Ne smijemo izrezivati na podruju uha, oiju, nosa,

usta, laktova, prstiju, koljena, potkoljenice i stopala.

Dozvoljeni su rezovi u podruju kose, tijela, iznad

koljena. Vrijedi i pravilo smjera pogleda i smjetanja

glave u kadar. Ako portretirani ovjek ne gleda ravno

u fotoaparat, ved ulijevo ili udesno, na strani prema

kojoj gleda treba ostaviti vie praznog prostora.

Uopde se izbjegava smjestiti motiv u sredite (centar)

fotografije. Kod portretiranja je dobro aparat

okrenuti okomito jer se na taj nain moe puno bolje

ispuniti kadar ljudskim licem ili tijelom. Visina

fotoaparata kod portretiranja morala bi biti u razini

oiju (najede se koristi normalni rakurs).

Portreti mogu biti i grupni. Kod grupa je vano postidi dovoljno duboko polje otrine

tako da su sva lica u fokusu (otvor blende trebao bi biti izmeu f/5.6 i f/11). Isto tako, grupu

ljudi treba posebno namjestiti za fotografiranje. Potrebno je paziti da svi na fotografiji imaju

otvorene oi. Na grupnim portretima svi bi ljudi trebali gledati u fotoaparat.

Objektivi koji se koriste za portrete su najede normalni ili teleobjektivi. irokokutni

objektivi se izbjegavaju jer jako izobliavaju sliku na rubovima (ponekad i u centru ako se

snima iz blizine) pa glava moe biti izobliena.

45

PEJZA (VEDUTE)

Pejza je umjetniki prikaz krajolika u prirodi. Veduta je umjetniki prikaz nekog grada

(veduta de se fotografirati vrlo slino pejzau).

Pejza se fotografira ujutro ili prije zalaska sunca tada je osvjetljenje najbolje zbog

boje, smjera i rasprenosti. Poeljno je fotografirati i tijekom oblanog dana zbog mekog

svjetla.

Kod pejzaa je vano imati

duboko polje otrine (sve bi trebalo

biti u fokusu). Zato se koriste veliki f-

brojevi (iznad f/11), tj. blenda se

pritvara. Za krajolike je najbolje

koristiti irokokutne objektive, ali

mogu se koristiti i normalni pa ak i

teleobjektivi. Vrlo je vano da je

fotografija pejzaa vrlo otra pa se u

pejzanoj fotografiji redovito koristi

stativ.

Jedna od osnovnih stvari kod snimanja krajolika jest izravnati crtu horizonta u

vodoravan poloaj. Horizont je najbolje smjestiti na tredinu fotografije, dakle, ne u centar

(polovinu). Ako elimo naglasiti nebo s oblacima, horizont de biti u donjem dijelu fotografije,

a ako elimo naglasiti prizor na kopnu ili moru horizont de biti u gornjoj tredini fotografije.

Za pejzae se najede koriste totali i polutotali. To je zbog toga to se pejzaom

najede eli prikazati veliki otvoreni prostor u njegovoj ljepoti.

Pejzaom zapravo na umjetniki nain opisujemo prizor iz prirode. Kada biramo

krajolik koji elimo ovjekovjeiti na fotografiji to je najede neki posebno lijep krajolik ili

prizor u krajoliku. Ponekad izlazak ili zalazak sunca, magla, kia, snijeg ili vjetar moe iz

potpuno obinog krajolika napraviti fotografski vrlo zanimljiv prizor.

IVOTINJE

Za fotografiranje ivotinja vrijedi vedina pravila kao kod portreta, osim to de se

ivotinje puno ede snimati blizim i srednjim planom te polutotalom. Vrlo vana sitnica kod

snimanja ivotinja jest spustiti se na razinu oiju ivotinja. Kada fotografiramo maku ili

nekom malog psa, najede demo morati ledi da bismo dobili dobar rakurs za snimanje.

Kod fotografiranja ivotinja vrlo se esto koriste teleobjektivi ili superteleobjektivi

(pogotovo kod opasnih ivotinja koje se fotografiraju na fotosafariju). Na taj im nain ne

46

smetamo i moemo ih dovoljno pribliiti

za atraktivnu fotografiju. ivotinje su esto

brze i okretne pa demo morati koristiti

velike brzine zatvaraa (1/500, 1/2000,

1/4000). Oprema za fotografiranje

ivotinja (teleobjektivi) je najede vrlo

skupa. ivotinje je najbolje fotografirati u

njihovom prirodnom okoliu u prirodnim

svjetlu. Fotografi koji profesionalno

fotografiraju ivotinje esto se moraju

maskirati (stopiti s okoliem) i znaju potroiti cijeli dan da bi snimili tek pokoju fotografiju

ivotinje u divljini. Za to treba puno strpljenja.

PREDMETI

Predmeti se fotografiraju normalnim objektivima (najede 50 mm objektivom) jer se

njima izbjegavaju sva moguda iskrivljenja. Predmeti se mogu fotografirati u prirodi ili u

studiju. U prirodi predmeti su prikazani kao dio krajolika (pejzaa), a u fotografskom se

studiju izdvajaju od okoline i postaju zapravo jedini

motiv fotografije.

Predmeti se najede fotografiraju radi reklame,

promidbe, prodaje. To spada u podruje reklamne

fotografije. Cilj je takve fotografije prodati proizvod na

fotografiji pa se reklamni fotografi trude prikazati

predmet to je ljepe mogude. Predmeti koji se

reklamiraju su npr.: nakit, slatkii, hrana, tehniki

instrumenti, strojevi, automobili i sl.

I industrija moe imati koristi od fotografija

predmeta. Industrijska fotografija bavi se

fotografiranjem produkata industrijske proizvodnje i

slui za unapreivanje proizvodnje. Ona spada u

dokumentarnu fotografiju.

Vrlo esto se fotografiraju i umjetniki oblikovani predmeti (kipovi, slike i sl.). Na taj

nain nastaje fotografska reprodukcija. Reprodukcije se koriste u tiskanim foto-katalozima,

knjigama o umjetnosti, udbenicima i sl. U arheologiji i povijesnim znanostima fotografija je

esto orue za dokumentiranje iskopina, dokumenata i raznih drugih povijesnih izvora.

Predmeti mogu postati i motivom za umjetniku fotografiju. To najede spada u

podruje apstraktne fotografije.

47

DOGAAJI

Od samih poetaka fotografije ljudi su biljeili dogaaje. Fotoreporteri su fotografi

koji profesionalno rade za novine, asopise i izvjetajne agencije i zadatak im je uhvatiti vijest

u fotografiji. Zabiljeiti neki dogaaj fotoaparatom ponekad je puno vanije od usmenog ili

pismenog prenoenja vijesti. Ljudi vjeruju fotografiji vie negoli pisanoj rijei. Ta uvjerljivost

fotografije upravo u fotoreportai dolazi najvie do izraaja. Fotoreporteri moraju uvijek biti

na mjestu dogaaja. To ponekad znai da riskiraju i vlastiti ivot za fotografiju (ratni

izvjestitelji, opasne situacije; poplave, nesrede i sl.). Fotoreporterima nije dozvoljena

montaa fotografija oni su u podruju dokumentarne fotografije. Bez obzira na to to su

moda djelomino ogranieni u fotografskoj kreativnosti, oni imaju mogudnost prenijeti

okantne i zastraujude prizore, uzbudljiva i dinamina dogaanja, emocije sretnih i tunih

ljudi, ljudsku nesredu i sredu, ljudsku portvovnost, kukaviluk, okrutnost, njenost i to sve iz

stvarnoga svijeta bez imalo lai. Fotoreporteri su desetljedima koristili maloformatne SLR

fotoaparate na film za svoje potrebe (lako se prenose), a danas vedina koristi digitalne SLR

fotoaparate.

Amateri najradije prenose

dogaaje s gradskih ulica. U fotografiji

postoji posebno podruje koje

nazivamo ulinom fotografijom. Ova

vrsta fotografije je jedna od najstarijih,

jer su jo najstariji fotografi (u 19. st.)

izlazili na ulicu i fotografirali, jer na ulici

su bila dogaanja. Poseban polet ulina

je fotografija doivjela izumom malog

prijenosnog 35-milimetarskog

fotoaparata (Leica) koji se mogao lako

prenositi i bio je jednostavan za uporabu. Ulinom fotografijom se biljee (dokumentiraju)

svakodnevni dogaaji i obini ili neobini ljudi koje ulini fotograf sluajno susrede na ulici.

Ovakva vrst fotografije osim dokumentarnih ima vrlo esto i umjetnike osobine.

Jedno veliko podruje u fotografiranju dogaaja zauzima i sportska fotografija. Sport

je zanimljiv, napet, dinamian, pun preokreta, emocija, iekivanja Zbog toga je vrlo

atraktivan za fotografsko biljeenje. Sportski fotografi koriste najede duge teleobjektive

kako bi zabiljeili najzanimljivije sportske trenutke. Zbog dinaminosti sporta koriste velike

brzine zatvaraa za zamrzavanje trenutaka ili tridesetinku (ponekad ezdesetinku) za

biljeenje pokreta (panning, motion blur).

48

MAKROFOTOGRAFIJA

Makrofotografija je posebno podruje fotografije koje se bavi snimanjem s velikim povedanjima. Najede se snima malen predmet ili sitna ivotinja (kukci) iz velike blizine. Za

makrofotografiju se koriste posebni makro-objektivi koji omogudavaju vrlo blisko snimanje

(ponekad na udaljenosti od samo par centimetara). Makroobjektivi su esto dosta skuplji od

obinih objektiva i najede imaju arine

udaljenosti 60 mm, 100 mm ili 185 mm.

Makroobjektive mogu zamijeniti posebni nastavci za

obine objektive (close-up filteri ili makro-

prstenovi), ali najbolji se rezultati u makrofotografiji

postiu ba pravim makroobjektivima. U

makrofotografiji se redovito koristi stativ i posebne

bljeskalice koje se montiraju na sam kraj objektiva.

Dobre rezultate daju i mali kompaktni digitalni

fotoaparati jer oni zbog male veliine svjetlosnog

senzora i svoje optike imaju mogudnost makro-

snimanja.

APSTRAKCIJE

Apstraktna fotografija slina je apstraktnom slikarstvu. Svakodnevnim rjenikom; prikazuje neto na prvi pogled nejasno, neke geometrijske likove i tijela koja ne

prepoznajemo na prvi pogled. Apstrahirati znai izvudi neto iz ega. U likovnim

umjetnostima apstrakcija znai svesti stvarni motiv koji prikazujemo na temeljne likovne

elemente (liniju, boju, plohu, teksturu, kontrast, geometrijski lik, tijelo i sl.). Motivom

fotografske apstrakcije moe postati gotovo bilo to. Apstrakcije su zanimljive same po sebi i

snano zaokupljaju ljudsku panju i golicaju matu. Mogu prikazivati ritam ega (npr. drvena

ograda snimljena iz otrog kuta), zanimljive oblike (npr. spiralno stubite snimljeno iz ptije

perspektive) i sl. U apstrakciji je posebno uspjena crno-bijela fotografija (upravo zbog

nedostatka boje).

Za razvijanje mate i uvjebavanje fotografskog naina miljenja te uenje o

izraajnim sredstvima fotografije koristit de fotografiranje apstraktnih fotografija s unaprijed

odreenim zadatkom. Npr.: uhvatiti ritam linija ili sjena, pronadi krugove, poigrati se

sjenama obinih predmeta (vilice, ae), snimati kugle, pronadi zakrivljene ili cik-cak linije,

itd.

49

7. RJENIK POJMOVA

AF kratica za autofokus

akromatske boje neboje; crna, bijela i nijanse sive boje

amater onaj koji voli ono to radi (lat. amo = voljeti)

ameriki plan vrsta plana u kojem se prikazuje ljudska figura od koljena nagore

analiza fotografija vana aktivnost fotografa; kritiko promatranje tehnikih, vizualnih,

umjetnikih, izraajnih i ostalih vrijednosti fotografija

analogna fotografija fotografija koja podrazumijeva razvijanje filmova (negativa i pozitiva) i

izradu fotografija iz negativa

antirefleksivni premazi kemijski premazi na ledama objektiva koji slue za smanjivanje

refleksija (odbijanja) svjetla

apstrakcija izvlaenje vanog, temeljnog, bitnog iz ega

apstraktna fotografija grana fotografije s apstraktnim motivima

ASA American Standards Association; stara oznaka za osjetljivost filma na svjetlost (50

1600)

atelje fotografski studio (v.)

autofokus sustav automatskog fokusiranja pomodu elektrinog motora u objektivu ili

fotoaparatu; radi na principu pronalaenja najvedeg kontrasta u toki fokusiranja

Av prioritet otvora blende

AWB Auto White Balance: automatska ravnotea bijele boje vrsta ravnotee bijele boje

koju program u raunalu fotoaparata sam odabere na temelju mjerenja

bajonet vrsta navoja za privrdivanje objektiva na fotoaparat objektiv se ne arafi,

nego samo zakrene i zakljua/otkljua

baterija izvor elektrine energije za fotoaparat, bljeskalicu, svjetlomjer

bijelo svjetlo sunevo sv