osma faza genocida poricanje dr edina bećirević

5/26/2018 Osma Faza Genocida Poricanje Dr Edina Be irevi

1/

Edina Beirevi

OSMA FAZA GENOCIDA -PORICANJE

Peto poglavlje iz knjige NA DRINI GENOCID, ISTRAIVANJEORGANIZIRANOG ZLOINA U ISTONOJ BOSNI, Edina Beirevi,

Buybook, Sarajevo, 2009. Knjiga predstavlja adaptiranu doktorsku disertacijupod naslovomGenocid u istonoj Bosni 1992-1993. god.: srpski politiki, vojnii socijalni projekat,koja je 24. 3. 2008. god. odbranjena na Fakultetu politikihnauka u Sarajevu.


2/

2

SADRAJ

Bosanski Srbi inegiranje genocida...................................................................3Uloga spasilaca.................................................................................................8Posmatrai: indiferentnost kao mehanizam negiranja....................................12Izvrioci: negiranje aktivne vojne uloge u genocidu........................................18Pseudoglupost kao mehanizam negiranja......................................................22Nasilje kao dio porodine tradicije...................................................................24Emotivni razvoj ega.........................................................................................32Prvi nivo emotivnog razvoja............................................................................33Drugi nivo emotivnog razvoja..........................................................................36Drugi/trei nivo emotivnog razvoja..................................................................36Trei nivo emotivnog razvoja..........................................................................38Orijentacija socijalne dominacije.....................................................................39Nedostatak emotivnog razvoja - uzrok masovne participacije u genocidu?...41Eksterni pasivni posmatrai............................................................................45Meunarodni poricatelji genocida i rtve.........................................................51Izbjegavanje, definiranje i izluivanje..............................................................53Refleksije poricanja na rtve genocida...........................................................54Zakljuna razmatranja.....................................................................................56


3/

3

Bosanski Srbi i negiranje genocida

U uvodu ovoga rada naveli smo da genocid karakterizirakolektivitet, kako u pogledu rtve, tako i u pogledu poinilaca.Drutvene situacije u kojima veinska populacija tolerira ilipodrava genocid nad drugim narodom, kao to smo vidjeli, nisuhistorijska novina. Pitanja koja zaokupljaju istraivae susljedea: Kako je genocid mogu? Da li nam genocid ukazuje namranu stranu ljudske prirode? Da li je, priznavanjem te mranestrane ljudske prirode, jednostavnije raditi na prevenciji

genocida? Odgovori na ova pitanja se izbjegavaju, ne samo nanivou nacije u ije ime je poinjen genocid, ve smo svjedoci dase odgovori na ova pitanja izbjegavaju i u svijetu meunarodnediplomacije, meunarodnog prava, akademije, medija, itd. Vesmo vie puta u ovoj knjizi spomenuli da je faza negiranjaposljednja faza genocida. I prema ovoj fazi genocidni procesi suveoma slini, jer su kroz fazu negiranja genocida proli svi narodina strani izvrilaca genocida. Dubil pie da je kolektivno

pamenje poslijeratnih Nijemaca funkcionisalo kao kakav rigidanprogram za obradu informacija koji sve podatke koristi samo zastabilizovanje ve urezanih misaonih i emotivnih matrica, tedodaje:

Naknadno postaje jasno da su mnogi oigledno iracionalnistavovi tog vremena - poput potrebe Nijemaca da sebe stilizuju urtve, prebacivanja svekolike krivice na Hitlera kao pojedinca ilitumaenja epohe nacionalsocijalizma kao kakve elementarnenepogode - imali funkciju da odre stereotipnu predstavu osvijetu kakav jestvorio totalitarni sistem.1

U ovu sliku negiranja stvarnosti - u kojoj su Nijemci za nacistikireim i sva zla poinjena tokom vladavine tog reima krivili

1

Helmut Dubil, Niko nije osloboen istorije, Samizdat B92, Beograd 2002.,str.15.


4/

4

Hitlera - uklapa se i pitanje krivice, koje je veina Nijemacaodbijala kao koncept koji im se namee bez razloga. Premapisanju Dubila, upravo zbog problema sa krivicom, veinaNijemaca dugo nakon rata imala je blokadu kolektivnog

pamenja.

2

Dubil o krivici u ovom radu raspravlja kao o jednomod ovjekovih elementarnih egzistencijalnih iskustava, i ograujese od teze da krivica Nijemaca o kojoj raspravlja nije u vezi sakrivino-pravnim konceptom. Bitan dio naeg identiteta ine imoralni kriteriji steeni vaspitanjem: njima se rukovidimo kaddelamo, ali o njih moemo i da se ogrijeimo. Mogunost krivicepotie iz mogunosti ovog ogreenja, tj. iz iskustva drastinograzilaenja izmeu moralnih kriterijuma koje smo internalizovali i

ivota koji ivimo.3Ogreenje o internalizovane moralne norme,

dakle, proizvodi krivicu, ali proces priznavanja i preuzimanjaodgovornosti za poinjeno zlo moe vratiti ljudsko dostojanstvo.

Krivica u strogom smislu nastaje zapravo, i paradoksalno, tekonda kada nismo spremni da je prihvatimo, odnosno dapreuzmemo odgovornost za zlo koje smo poinili ili je poinjeno unae ime. Ova vrsta krivice, koju Ralf ordano naziva drugom

krivicom, proistie iz nespremnosti da zloine, nepravdu ili ak isamo posljedice nemarnosti u nekadanjem delanju integriemou proces obrazovanja naeg identiteta. Ako bismo varirali uvenureenicu iz govora Riharda fon Vajcekera od 8. maja 1985., moglibismo rei da krivica nastaje tek onda kad odbijemo da seneugodne prolosti sjeamo tako da ona zaista moeda postanedio naega bia.4

Koncept krivice Dubila, ordana i Fon Vajcekera korespondirajuu osnovi sa konceptom koji je artikulirao Karl Jaspers u djeluPitanje krivice.5 Jaspers navodi da, pored krivine odgovornostiza zloine, postoje politika, moralna i metafizika krivica. Ove tri

2Isto.

3Isto, str. 16.

4

Isto, str. 16.5Karl Jaspers, Pitanje krivice, SamizdatFree, Beograd 1999.


5/

5

vrste krivice u odnosu na stepen politike odgovornosti kojeNijemci imaju za holokaust, imaju i odreene vrste kajanja,ispatanja i pravnog zadovoljenja. Jaspers takoer istie da sumoralni propusti osnova za raanje zloina, i shodno tome

odgovarajue politike krivice. Konformistiko prilagoavanje,neprimijetno pospjeivanje nepravde, te stvaranje atmosfere ujavnosti koja onemoguuje jasno vienje stvari i time potpomaeinjenje zla, preduslovi su za politiku krivicu.6 Naime, Jaspersmoralnost pojedinanih lanova drutva povezuje sa politikimkontekstom zajednice, a kolektivnu krivicu za okvir politikeodgovornosti. Tako u njegovoj interpretaciji samo organi jednedrave mogu biti odgovorni. Meutim, jedan narod moe snositi

kolektivnu moralnu krivicu jer je iz naina ivota jednogstanovnitvaizrasla politika realnost.7Drinka Gojkovi postavljaniz dilema u poreenju koncepta kolektivne krivice srpskognaroda za ratove voene u njegovo ime devedesetih godina sakolektivnom krivicom Nijemaca za nacizam. Gojkovi kae:

...ako ne mogu s punom odlunou da govorim o krivicikolektiva - da li onda mogu, opet s punom odlunou, da

govorim o njegovoj nevinosti? ivim u dravi ija je predratna iratna politika direktni uzronik masovnog stradanja drugih nacija.Iste sam nacionalnosti kao i planeri, naredbodavci i izvrioci tihdjela. Sa njima me povezuje vrijeme, prostor i politiki okvir.Svoja djela ili nedjela oni smiljaju i izvravaju u mom ivotnomprisustvu. Da li je mogue da njihovi postupci nemaju sa mnomnikakve veze? Moda nisam kriva za ono to su oni uinili, ali

mogu li mirne due da kaem da sam nevina? A ako nisamnevina - onda samipak - kriva?8

Bjeanje od osjeaja krivice, prema tvrdnji Dubila, jedan je oduzroka negiranja genocida. Prihvatanje moralne kolektivne

6Isto, str. 23.

7Isto.

8

Drinka Gokovi, Budunost u trouglu: o krivici, istini i promjeni",(http://www.b92.net/casopisrec/57.3/pdf/29.pdf. pristupljeno 05.6.2007.)


6/

6

krivice predstavlja prvi korak u katarzi jednog naroda koja jeneophodna da se genocid ne bi ponovio. Meutim, kolektivnonegiranje genocida ima bogat izbor odbrambenih mehanizamakoji se odvijaju na nivou pojedinane svijesti pripadnika jednog

naroda. Jedan od najeih uzroka neprihvatanja odgovornostiza genocid jeste izgovor da u uvjetima totalitarnih reima veinapodanika samo izvrava nareenja vlasti. Naunik saUniverziteta Yale Stanley Milgram je u julu 1961., tri mjesecanakon to je poelo suenje nacistikom zloincu AdolfuEichmanu, izveo eksperiment u kojem je mjerio koliko su ljudispremni sluati autoritet i onda kada je to po cijenu nanoenjabola drugim ljudskim biima. Ispitanicima u ovom eksperimentu

reeno je da ljudima sa druge strane zida mogu davatielektrookove kao kaznu za pogreno odgovorena pitanja, nakonto im tako kae ovlateno lice. Tek treina ispitanika odbila jenanositi bol drugima, uz objanjenje da imaju izbor i da nemoraju sluati nareenja zbog toga to se to protivi njihovimubjeenjima i moralnim normama.9Eksperiment sa slinim ciljemproveden je na Univerzitetu Stanford 1971. godine. PsihologPhillipe Zombardo je u eksperimentalnom zatvoru ispitivaoponaanja volontera studenata koji su kao ispitanici glumilizatvorske straare zatvorenike. U veoma kratkom vremenu istraari i zatvorenici su se adaptirali na zatvorske uvjete. aktreina studenata volontera u ulozi straara pokazali susadistike tendencije, a eksperiment je izmakao kontroli i zavrioprije vremena jer su ispitanici dolazili u situacije koje su imaleopasne psiholoke posljedice.10 Milgram sugerira da se

objanjenje za ponaanje ispitanika koji su, ukoliko im je takonareeno, spremni nanositi bol drugima, potrai u teorijikonformiteta i teoriji podanika drave. Prema prvoj teoriji,pojedinac koji u kritinim situacijama nema kapaciteta da

9Vidi: Stanley Milgram, "Behavioral Study of Obedience, Journal of Abnormal

Psychology,1963.10

Vidi: Philip Zimbardo, Understanding How Good People Turn Evil",

Democracy Now, 30.3. 2007. http://www.democracynow.org/article..1?sid=07/03/30/1335257.(pristupljeno 20.6. 2007.)


7/

7

samostalno donosi odluke okree se grupi i odluku preputahijerarhiji grupe.

Prema drugoj teoriji, sutina poslunosti sastoji se u tome dapojedinac u kriznim situacijama sebe vidi kao instrument koji

izvrava elje druge osobe ili institucije i jednostavno se nesmatra odgovornim za svoja djela.11 injenica da veina ljudislua naredbe vlasti kad je u pitanju masovno injenje zloina nemoe se osporavati. O tome svjedoe brojni sluajevi genocida upovijesti. Kako smo vie puta ponovili u ovoj knjizi, genocid jeproces koji podrazumijeva kolektivitet ne samo na strani rtve,nego i na strani poinioca. Nakon poinjenog zloina genocida

nastupa faza osporavanja genocida i negiranja uea, kako nakolektivnom, tako i naindividualnom nivou poinilaca.

U ovom poglavlju prouit emo negiranje genocida obinih ljudi,bosanskih Srba u istonoj Bosni. Osim na mehanizam odbranepripadnika srpskog naroda, obratit emo panju i na pripadnikemeunarodne zajednice koji su odreenim sudskim procesima irelativistikim stavom u naunim i diplomatskim krugovima

pothranili mit o jednakoj krivici za zloine u Bosni i Hercegovini.Negiranje genocida u Bosni i Hercegovini od pripadnikameunarodne zajednice nije samo usporilo proces proienjaod prolosti i krivice kod srpskog naroda, ve je produbilo itraume kod rtava genocida. Na taj nain, proces pomirenjaonemoguen je u korijenu.

Ve smo naveli da je jedan od razloga zbog kojeg mnogi ne ele

priznati genocid, a esto o tome ne ele ni razmiljati, to to namgenocid ukazuje na mranu stranu ljudske prirode. Genocidpodrazumijeva masovno uee naroda u ije ime je genocidplaniran, organiziran i u ije ime se genocid provodi. Mnogi autori

11 Vidi: Stanley Milgram, Obedience to Authority. An Experimental View,

HarperCollins, 1974.Za analitiki pogled o problematinoj etikoj dimenziji Milgramovog

eksperimenta vidi C. D. Herera, Ethics, Deception and Those MilgramExperiments, Journal of Applied Philosophy, Vol. 18. No. 3. 2001.


8/

8

posvetili su dunu panju istraivanju ponaanja obinih ljudi, jer,kao to smo naglasili, bez masovnog uea stanovnitva,genocid nije mogu. Stanovnitvo u ije ime drava obinoizvrava genocid dijeli se na izvritelje, posmatrae i spasitelje.12

Kada je u pitanju genocid u Bosni i Hercegovini, vrlo esto sepostavlja pitanje: kakav je morao biti profil prosjenog pripadnikasrpske nacije koji je davao preutnu saglasnost za masovnaubistva? Ili: kakav je morao biti profil prosjenog egzekutora koji

je bio spreman da povlai obara onoliko puta koliko mu jenareeno? I konano, jedno od najvanijih pitanja: po emu sugraani srpske nacionalnosti koji su, po cijenu svog ivota bili

spremni zatititi svoje susjede druge nacije od odlaska u logor,ubistva, silovanja - bili drugaiji od ostalih, posmatraa iegzekutora? U ovom poglavlju izostavit emo analizupsiholokog profila ideologa i planera genocida, jer smo tukategoriju obradili u prvom, drugom i treem poglavlju. U ovompoglavlju fokusirat emo se samo na obine ljude koji su mobili-zirani za genocid.

Uloga spasilaca

Norman Cigar navodi da je vrlo esto prinuda bila faktor koja jeSrbe tjerala na zloine. Srbi koji su odbijali da slijede genocidnu

politiku srpskog rukovodstva smatrani su posebnom opasnou,jer su predstavljali neprijatan izazov ovoj politici. U vrijemepriprema rata, srpske vlasti su one srpske policajce koji suodbijali da se pridrue srpskoj stvari prvo nagovarali da im seprikljue, a akobi odbili, uslijedile bi prijetnje kako njima, tako injihovim porodicama.13Ne postoji veliki broj zabiljeenih primjera

12Vidi: R. Hilberg, nav.dj.; V. J. Barnett, nav.dj.; E. Fogelman, nav.dj.

13

Tafro, Ljudi umiru gledajui, str. 45, navedeno prema Norman Cigar,Genocid u Bosni - Politika etnikog ienja, Bosanski kulturni centar i


9/

9

u istonoj Bosni da su na poetku rata komije Srbi ili tolikodaleko da bi rizikovali svoj ivot i ivote svojih porodica da bispasili komije Bonjake. Meutim, svijetlih izuzetaka, naravno,ima. Jedan od takvih primjera obradili smo u studiji sluaja

Rogatica. Stanovnici sela Rasput Njive sauvali su ivote svojihkomija Bonjaka u selu Maar.14 U naem istraivanju primjersela Rasput Njive je najistiji primjer spasilaca od genocida.Naime, stanovnici sela Rasput Njive iz okoline Rogatice, svojimkomijama Bonjacima iz susjednog sela Maar pomagali su bezlinih interesa, a time su u opasnost dovodili i vlastite ivote.

Neki primjeri ukazuju na to da su straari u logorima koji su bili

na poziciji da zatite svoje bive prijatelje Bonjake to ponekad iradili. Prema svjedoenju Ibre Osmanovia iz Vlasenice, koji jebio zarobljenik u logoru Suica u Vlasenici, njegov dugogodinjiprijatelj Ljubinko uri, inae uvar u logoru, spasio mu je ivotkada je Slaan Paji htio da ga ubije. Ljubinko je rekao: Neu tidozvoliti da njega odvede. Eno u hangaru moe uzeti enukoju hoe, ali njega ne moe odvesti.15 Ovo je jedan odprimjera koji pokazuje da se proces dehumanizacije muslimana u

nekim sluajevima nije mogao provesti u potpunosti. Naime, imaprimjera da su straari u logorima pokazivali empatiju kada suispred njih stajale osobe sa imenom i prezimenom, sa kojima suimali zajedniku prolost, prijateljstvo. Kao to vidimo iz ovogprimjera, Ljubinko uri nema moralnih dilema da ubici da bilokoju enu iz hangara, ali zbog emotivne prijateljske veze saOsmanoviem, Slaanu Pajiu nee dozvoliti da ga ubije.

U istom sluaju svjedoio je i Reo akii iz Vlasenice. On jetakoer ispriao da mu je jedan Srbin, kojem nije znao ime,spasio ivot tako to nije dozvolio drugom srpskom vojniku da ga

Institut za istraivanje zloina pritiv ovjenosti i meunarodnog prava,Sarajevo, 1998., str. 101.14

Vidi: poglavlje IV, studija sluaja Rogatica.15

Svjedoenje Ibre Osmanovia u sluaju Vasiljevi, 10.10.1995., dostupnopod ovim datumima na www.icty.org., str. 271. (pristupljeno 13.12.2006.)


10

10

ubije. Reo akii imao je zadatak da u blizini Zabokovljazakopa mrtva tijela Bonjaka ubijena u logoru Suica. Dok suzatrpavali jamu, jedan od vojnika htio je da ubije akiia i ostaleBonjake zbog toga to nije elio da ostavlja ive svjedoke.

Meutim, drugi srpski vojnik mu to nije dozvolio.

16

Dakle, na ova dva primjera moemo vidjeti da su pripadnicisrpske vojske u rijetkim sluajevima reagirali kao ljudska bia iprotivili se ubijanju. U prvom navedenom sluaju, kada jeLjubinko uri u Ibri Osmanoviu vidio svog prijatelja, a neBonjaka, bila je to emotivna reakcija. Meutim, u drugomsluaju, ini se da reakcija bezimenog vojnika ima veu moralnu

vrijednost, jer srpski vojnik koji nije dozvolio ubijanje Bonjakanije ih poznavao, ali je unutar svog moralnog univerzumareagirao kao ljudsko bie prema drugim ljudskim biima.

Primjera da su Srbi rtvovali svoj ivot da bi spasili komijeBonjake ima u drugim krajevima Bosne i Hercegovine. Premasvjedoenju jednog Prijedoranina, pravi Srbi, kaznili su Srbinauhvaenog u pomaganju Bonjacima i Hrvatima tako to su ga

zatvorili u isti logor, i kako kae, srpske vlasti bile su brutalne upostupanju sa nelojalnim Srbima.17 Srbi koji se nisu slagali sagenocidnom politikom politikog i vojnog rukovodstva njihovenacije, uglavnom su naputali okupirana podruja Bosne iHercegovine i odlazili u inostranstvo. Meutim, kako smo vidjelina primjerima gradova i sela istone Bosne, najvei broj Srba jeostao u Bosni i Hercegovini, a oni koji su bili na teritorijiRepublike Srpske na razliite su naine uestvovali u genocidu.

Meutim, sluaj oca i sina, Neka i Slobodana okia, pokazujeda se Bonjacima moglo pomoi i bez posljedica za linu

16Svjedoenje Rede akiia u sluaju Vasiljevi, 10.10.1995., dostupno pod

ovim datumima na web stranici suda, str. 311. (pristupljeno 13. 12. 2006.)17

Vidi: tekst Logori - Smrt bez pravila, Vreme, 17. avgust,1992., u FBIS-EEU-92-174. 08.9.1992. navedeno prema Norman Cigar, Genocid u Bosni -

Politika etnikog ienja, Bosanski kulturni centar i Institut za istraivanjezloina pritiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 1998., str. 101.


11

11

sigurnost. Naime, u julu 1995. godine, etvorica Bonjakazalutala su u srpsko selo na putu od Srebrnice prema Tuzli.

oki stariji ih je nahranio, dao im odjeu, i otiao po svog sinakoji je bio na liniji fronta da etvorici Bonjaka pokae put do

Tuzle. etvorica Bonjaka su uhvaeni, i prije nego to sustrijeljani, natjerani su da priznaju ko im je pruio pomo. ProtivNeka i Slobodana okia podignuta je optunica zbog saradnjesa neprijateljskim vojnicima, ali su ove optube brzo otpale isluaj je zatvoren.18 Da se i protiv nacistikog genocida mogloprotestovati nekanjeno, i ak postii rezultate, govori sluajNjemica koje su bile udate za Jevreje. Naime, oko 2.000 Njemicasu 1943. organizirale uline proteste protiv zatvaranja i

deportacije njihovih mueva Jevreja. Nacistike vlasti reagiralesu tako to su oslobodile njihove mueve Jevreje i vratile ihkui!19Ova dva primjera, posebno posljednji, govore nam o tomeda je mogue biti u ulozi spasilaca i bez posljedica za sopstveniivot. Primjer Njemica koje su protestovale zbog sudbine svojihmueva i postigle eljeni rezultat, govori o tome da genocidnadrava trai potpuni konsenzus u izvrenju genocida, te da bimasovnije pobune stanovnitva mogle sprijeiti ili bar ublaiti ge-nocid. Da li je svijest o tome da se neto moglo uraditi naspreavanju genocida razlog za naknadnu kolektivnu krivicuzbog koje se genocid negira?

Istraivanja su pokazala da veliki broj ljudi, nakon to je genocidzavren, negiraju da su znali ili razumjeli ono to se oko njihdeavalo. U ovom poglavlju fokusirat emo se na usporedbu

18Vidi: Office of the Prosecutor, Expert Military Reports submitted by Richard

Butler, Military Analyst in support of case Prosecutor v. Vidoje Blagojevi,Dragan Obrenovi, Dragan Joki and Momir Nikoli, IT-02-60 ReportSubmitted November 1, 2002. CD ROM. Navedeno prema Emir Suljagi,Community ofMurder: Comparing Twentieth Century Genocides. 14.10.2005.Magistarska teza. European Regional Master's Degree in Democracy andHuman Rights in Southeast Europe. University of Sarajevo-University ofBologna. Dostupna u biblioteci Centra za ljudska prava Univerziteta u

Sarajevu, str.51.19Isto.


12

12

izmeu procesa negiranja kod podanika nacistikog reima uAustriji i Njemakoj tokom II svjetskog rata i Srba u agresiji naBosnu i Hercegovinu 1992.-1995.

Posmatrai: indiferentnost kao mehanizam negiranja

Objanjavajui komplicirane mehanizme negiranja holokaustakod obinih Nijemaca, koji nisu bili umijeani u ubistva, Laqueurobjanjava paradoks negiranja znanja:

Zapravo je sasvim mogue da, iako je veliki broj Nijemaca mislioda Jevreji nisu vie ivi, oni nisu nuno vjerovali da su Jevrejimrtvi.20Ovakva vrsta logike inkonzistencije koja se prihvata uvremenima velikog psiholokog pritiska, obino za vrijeme rata ilinekih drugih vanrednih okolnosti, reflektira dezintegracijuracionalnosti.21Srpski svjedoci iz istoneBosne koji su se pojavilikao svjedoci pred ICTY-jem pruaju primjere klasinog negiranjaznanja i dezintegracije racionalnosti.

Milenija Mitrovi, iz opine Skelani (zaselak Kuii) tokomsvjedoenja 22. 10. 2004. godine sudijama je prvo doaralaatmosferu komijske solidarnosti koja je prije rata bilakarakteristika odnosa izmeu Srba i Bonjaka. Ispriala je o tomekako su jedni drugima pomagali pri etvi, zajedno pili kafu, jednidruge pozivali na svadbena veselja, te kako nikad nisu pomislilida je rat mogu. O Bonjacima je, prema onome to je rekla uhakoj sudnici, Milenija imala pozitivno miljenje: Oni su svi bili

20Walter Laqueur, The Terrible Secret: Suppression of the Truth about Hitlers

Final Solution, Little Brown, Boston, 1980., str. 201.21Stanley Cohen, nav.dj., str. 8.


13

13

dobri ljudi.22 Na pitanje advokata da li zna ta se desilo sanjenim komijama Bonjacima u maju 1992. godine, svjedokinjaMitrovi je brzo odgovorila: Nisam znala, nisam znala. Nisamnita znala. Nisam nikogasretala jer nisam nigdje ila.23

Cohen kae da postoje stanja negiranja - i mentalna i politika - ukojim negiranje znai da se informaciji ne posveuje dovoljnopanje.24 Ovakav mentalni stav bio je najei nain negiranjakod Nijemaca u II svjetskom ratu. Motivi za neposveivanjepanje mogli su se nai u injenici da su rtve bile Jevreji, a neNijemci, a bilo je i onih koji nisu eljeli da se suprotstavljajuautoritetu drave.25 Istraivanja su pokazala da je veina

Nijemaca tokom II svjetskog rata bila indiferentna premastradanju Jevreja, odnosno da su bili indiferentni prema svemuto je izlazilo iz okvira nune svakodnevnice.26

Ponaanje veine Srba tokom genocida nad Bonjacimapokazuje da indiferentnost nije bila ekskluzivitet Nijemaca, te dase slini mehanizmi negiranja stvarnosti pojavljuju i u drugimsluajevima genocida. Svjedokinja Novka Boi iz Radijevia,

sela udaljenog svega tri kilometra od Fakovia, svjedoila je predICTY-jem 27. 10. 2004. godine. Prema njenom svjedoenju, inise da je svjedokinja Boi prihvatila indiferentnost kaomehanizam negiranja.27 I Novka Boi je, isto kao i svjedokinjaMilenija Mitrovi, o svojim susjedima Bonjacima imala ispriatisamo najbolje pred sudijama ICTY-ja. Veliki broj Bonjakinja iBonjaka bili su joj prijatelji. Ali, svjedokinja Boi nije znala da

22 Milenija Mitrovi, svjedoenje u sluaju Ori 22. 10. 2004, str. 1042.

Transkript dostupan na http://www.un.org/ictv/transe68 /041021ED.htm .(pristupljeno 04.4.2006.)23

Isto.24

Stanley Cohen, nav.dj., str. 148.25

Isto.26

Isto.27

Novka Boi, svjedoenje u sluaju Ori, 27. 10. 2004,

http://www.un.org/icty/transe68/041027ED.htm str. 1307. (pristupljeno4.4.2006.)


14

14

objasni zbog ega je veliki broj Bonjaka u maju 1992. godinepobjegao iz svojih kua. Priznala je da zna da su otili, ali nijeznala da objasni razlog zbog ega se to desilo. Na pitanjeadvokata koje je impliciralo uenje zato svjedokinja Boi nije

barem pokuala da sazna ta se desilo sa njenim susjedimaBonjacima, odgovorila je da nije pokuavala da sazna: Mi smosvi radili. Bili smo svi previe zauzeti svojim poslovima. Ja zaistanisam bila zainteresirana za to to se deavalo, i kako je dosvega toga dolo.28 Nakon to se advokat zaudio dasvjedokinja nije bila zainteresirana za sudbinu svojih prijatelja,ona je konfuzno dodala: Oni su... oni su imali svoje razloge. Neznam. Naime, Bonjaci iz sela anjevo protjerani su iz svojih

kua i ivjeli su u susjednim brdima.29

Advokat nije prihvataoneznanje kao odgovor svjedokinje Boi i nije odustajao unamjeri da razotkrije nedostatak logike utemeljenosti njenogstava. Odluio je da svjedokinju u potpunosti suoi sainjenicama: Moemo li pokuati da sagledamo te razloge?Zbog ega bi ljudi napustili svoje domove u kojima su ivjeli cijeliivot i polja koja su njihov jedini izvor zarade? Zbog ega bi daklemogli ljudi odjednom napustiti svoje domove? Svjedokinja Boi

je odgovorila: Ne znam. Ne znam zbog ega su otili. Oni suotili. Nai su ljudi takoer odlazili. To je bilo tako. Ja ne znamzbog ega. To nije neto to vam ja mogu objasniti. Ne znam.Na daljnja pitanja advokata da li je mogue da su Bonjaci otili

jer su bili otjerani pukama, Novka Boi je odgovorila: Neznam, ne znam ko bi to mogao uraditi. Ko im je mogao prijetiti?Zbog ega su otili? Ja ne znam. Ono to sam ja mogla da vidim

jeste da nisu dobijali prijetnje od ljudi koji su im bili u blizini. To jesve.30

Pratei dinamiku ispitivanja i odgovora Novke Boi, postajeoigledno da dodatna pitanja pokazuju koliko je njeno negiranje

28Isto, str. 1308.

29Intervju: Hamed Tiro, Tuzla, 16.9.2006.

30

Novka Boi, svjedoenje u sluaju Ori, 27. 10. 2004, str. 1307,http://www.un.org/ictv/transe68/041027ED.htm.(pristupljeno 04.4.2006.)


15

15

teko odrivo. U momentu kada ju je advokat upitao da li je znalada su se njeni susjedi Bonjaci krili u susjednim umama, te da liih je viala, pale su maske njenog negiranja. Konfuzno jeodgovorila: ta ja znam? Nou, kad padne mrak, mi koji smo bili

tamo, radili smo tokom dana. Kad padne mrak, ili bismo u kreveti spavali. Zaista nisam mnogo gledala okolo. ak i da jesam, tabih vidjela u umi, meu drveem? Ne znam.31 Meutim,svjedokinji Novki Boi nije bilo dozvoljeno da ovdje zavri priu.Uslijedilo je sljedee pitanje: Tano je, zar ne, da ste vidjeligrupe muslimana meu drveem nakon to su u maju 1992.nestali iz anjeva? Dakle, moje pitanje je: Zarniste vidjeli da sumuslimani iz anjeva koji su protjerani iz svojih kua pobjegli u

okolna brda? Novka Boi je odgovorila: Ne znam ta samvidjela. Mi bismo ih vidjeli, ali ne mogu rei da smo razgovarali.Ne mogu rei da je bilo neke mrnje ili da smo neto jednidrugima uradili. Stvarno ne znam nita o tome, ne mogu reinita, i ne znam.

Sljedei dijalog izmeu advokata Johna Jonesa i Novke Boinavodimo da bismo dodatno argumentirali kako je njen

indiferentni stav potpuno apsurdan, te da samo dokazuje daparadoks negiranja ne znai i neznanje.

John Jones: Ako uzmete u obzir injenicu da je podruje okoDrine, gdje vi ivite, bogato plodno zemljite, mislite li da je boljeivjeti na plodnoj farmi koja ima puno stoke ili u umi iznad sela?

Novka Boi: Pa, bolje je da ivite na svojoj zemlji i da obraujete

zemlju, kao to smo mi radili.

John Jones: Da li ste uli za izraz etniko ienje?

Novka Boi: Ne.32

31

Isto, str. 1310.32Isto


16

16

Za razliku od Milenije Mitrovi, Novka Boi ide korak dalje unegiranju. Ona primjenjuje princip okretanja glave, koji ni u komsluaju nije neznanje. Kako smatra Cohen, ova fraza implicira daposmatra ima pristup stvarnosti, ali odbija da je percipira jer mu

je to jednostavniji izbor. Cohen pie: Ovo moe bitijednostavnaprevara: informacija je dostupna i registrirana, ali vodi premazakljuku koji se svjesno izbjegava.33

Dio svjedoenja svjedokinje Boi mogao bi se uklopiti u teorijunezainteresiranosti, mada je njen posljednji odgovor, u kojemtvrdi da nikada nije ula za termin etniko ienje, tolikonevjerovatan da bi se mogao okarakterizirati kao potpuno

svjesna la kojom je svjedokinja eljela prekratiti neprijatnaispitivanja o tome ta je znala o sudbini svojih komija Bonjaka.Primjer Novke Boi u kojem se na povrini naizmjenino videsvjesne lai i ignorantski odnos prema sudbini Bonjaka, ini se,potvruje argument Jean-Paul Sartra da osoba koja nije iskrenakrije neprijatnu istinu na svjesnom nivou: Deava se da su...onaj kojem je la reena i onaj koji lae jedna te ista osoba, toznai da ja u ulozi obmanjivaa moram znati istinu koja je u ulozi

obmanjenog od mene sakrivena. Jo gore, ja moram znati vrlopreciznu istinu da bih je paljivije prikrio.34

Slavka Mati, bosanska Srpkinja iz sela Bjelovac (optinaBratunac), koja je takoersvjedoila pred ICTY-jem, pitana je otome da li je bila svjesna sudbine svojih 240 komija Bonjaka izsusjednog sela Sikirii, od kojih su mnogi ubijeni u zloglasnojkoli Vuk Karadi u Bratuncu, a neki u logoru Sase. Svjedokinja

Mati je odgovorila: Ne znam. Nisam eljela da znam i nisamznala. (...) Znam da su sa obje strane ljudi nestajali, ali ja nisamprovodila puno vremena razmiljajui o tome.35

33Stanley Cohen, nav.dj., str. 5.

34Jean Paul Sartre, Being and Nothingness,Philosophical Library, New York,

1956. str. 50.35

Svjedoenje Slavke Mati u sluaju Ori (IT-03-68), 29.10. 1994.http:/www.un.org/icty,str. 2227. (pristupljeno 07.12.2006.)


17

17

Ni Austrijanci nakon II svjetskog rata nisu bili spremni razgovaratio tome koliko su znali o genocidu nad Jevrejima, okoncentracionim logorima, gasnim komorama... etrdeset godinanakon rata, historiar Gordon Horowitz intervjuirao je seljane koji

su ivjeli u neposrednoj blizini logora Mauthausen. On jepokuao da istrai koliko su Austrijanci znali o tome ta sedeavalo u koncentracionom logoru. Saznanja i odgovori svodese na sljedei zakljuak: imali su dovoljno informacija, ali suodbijali da ih poveu kako bi izbjegli sklapanje koherentne slike.Jedna Austrijanka napisala je zvaninu albu vlastima zbogincidenta koji se desio u blizini njene kue. Naime, jedanzatvorenik je ubijen, a jedan ranjen i ostavljen u njenom

vidokrugu vie od pola dana. U albi je stajalo: Zahtijevam da setakva nehumana djela prekinu, ili da se obavljaju tamo gdje ihniko ne moe vidjeti.36

Mehanizam indiferentnosti funkcionira na istom principu i kodNjemica i Austrijanki 1940-ih, kao i kod Srpkinja 1990-ih godina.Razlika izmeu ne znam i nisam eljela da znam jezanemarljiva i podrazumijeva isti stepen otuenja od

ljudskosti37 koji se reflektira u nemaru prema sudbini drugihljudskih bia - bili to jevrejski zatvorenici ili komije Bonjaci.Odgovor nisam eljela da znam koji je ponudila Savka Matimnogo je iskreniji od odgovora ne znam. Naime, odgovarajuina takav nain, Savka Mati i javno i samoj sebi priznaje da suse tu, oko nje, njenim komijama Bonjacima deavale uasnestvari, a da je ona izabrala da to ne zna. Dakle, Savka Mati

svojim odgovorom nisam eljela da znam sebi daje unutarnji,privatni azil u kojem je nee muiti savjest zbog toga to su joj

36 Gordon J.Horowitz, In the Shadow of Death: Living Outside the Gates of

Mauthausen, B. Tauris, London, 1991, str. 35.37

Sintagmu otuenje od ljudskosti koristi Erich Fromm, objanjavajuirazloge koji ljude navode da ine zloine. U zavrnom dijelu ovog poglavlja, ukojem emo prezentirati zakljuke ove komparativne studije o negiranjuzloina detaljno emo obrazloiti i Frommovu shemu koju je prezentirao u

knjizi S onu stranu okova iluzije - moj susret s Marxom i Freudom, Naprijed,Zagreb, 1989.


18

18

komije ubijane i odvoene u logor ispred njenih oiju. Meutim,iako ona sebi ovim objanjenjem daje nesigurni privatni azil,sluaocima njenog objanjenja ovaj odgovor je dovoljan da jojuskrate moralno opravdanje zbog toga to nije reagirala. Jer,

pravilno razumijevanje izraza nisam eljela da znam, praktinoznai, znala sam, ali sam izabrala da ne reagiram i da me to neinteresira.

Kao to smo vidjeli na osnovu studije koju je proveo Horowitz ublizini logora Mauthausen u Austriji, te na osnovu primjerasvjedoenja Srba iz istone Bosne pred ICTY-jem, principinegiranja znanja o zloinima praktino su identini. Mehanizmi

negiranja svode se na veoma slab izgovor za otuenje odljudskosti koje pasivnim posmatraima daje klju za privatni,unutarnji mikrokosmos, azil u okviru kojeg je svakodnevni ivotmogu.

Izvrioci: negiranje aktivne vojne uloge u genocidu

Veliki broj srpskih svjedoka koji su se pojavili pred ICTY-jemnegirali su da su tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bilivojno aktivni. Sama injenica da su negirali pripadnost VRSmoe imati dva znaenja: da su se na svjesnom nivou, makarzakanjelo, svjedoci stidjeli zbog svojih aktivnosti, ili da su,

negirajui pripadnost vojsci, pokuavali da izbjegnu odgovornostza poinjene zloine. Svjedoenje Nikole Popovia Cojke usluaju Ori spada u ovu drugu kategoriju. Nikola Popovi je,prema izjavama brojnih svjedoka, u VRS bio aktivan od samogpoetka agresije, ali je u julu 1995. godine, za vrijeme okupacije igenocida u Srebrenici poinio brojne zloine.38 Tokom

38 U svom priznanju krivice, Momir Nikoli imenuje Nikolu Popovia kao

jednog od izvrilaca zloina nad Bonjacima u julu 1995. godine u Srebrenici.Nikolievo priznanje dostupno je javnosti, pod datumom 06.5. 2003.


19

19

svjedoenja Popovi je bio suoen sa valjanom dokumentacijomkoja govori o njegovoj ulozi u zloinu nad Bonjacima. Nakon tomu je predoen dokument Vojne pote Bratunac u kojem jestajalo da je bio aktivan vojnik tokom cijelog rata, upitan je da li je

tano da je mobiliziran 18. aprila 1992. godine. Nikola Popovi jeodgovorio: Ne znam. Ne mogu biti siguran. Ne znam.39Popovije na sudu poricao da je sudjelovao u pogubljenjima, ali je nakoncu potvrdio da je bio pripadnik vojne policije pri Bratunakojbrigadi. Naime, pripadnici ove jedinice sudjelovali su uprevoenju, pritvaranju i ubijanju bonjakih zatvorenika. efsigurnosti Bratunake brigade Momir Nikoli priznao je 2003.godine u Hagu krivicu za zloine poinjene u julu 1995., i u

meuvremenu jeosuen na 23 godine zatvora.40

Komparativna istraivanja Stanleyja Cohena koji se bavioanalizom razliitih mehanizama negiranja ukazuju na to da sunaini negiranja genocida i ostalih masovnih zloina kod onih kojinisu bili samo pasivni posmatrai, ve aktivni uesnici slini kao ikod poinilaca mirnodopskih i pojedinanih krivinih djela. Dokideoloke voe znaju tano ta su uradili, to opravdavaju, i ne

ustruavaju se da kau da bi to ponovno uradili da imaju priliku,poinioci na niim nivoima zvue kao obini delinkventi. Jedan oduobiajenih izgovora je: Ja nisam ni bio tamo u to vrijeme. Ta-koer, jedan od izgovora kojim se obini poinioci pokuavaju

Statement of Facts and Acceptance of Responsibility Arhiv ICTY. Priznanjeje dostupno i na web stranici www.un.org/icty/mnikolic/ trialc/facts030506.htm(pristupljeno 20.02.2007); Takoer vidi lanak: IWPR izvjetaj Lauren Etell iz

Haga, Ori serazbjesnio na svjedoka, (TU Br. 384, 03-dec-04).39 Svjedoenje Nikole Popovia u sluaju Ori (IT-03-68) od 09. 12. 2004.transkript dostupan na http://www.un.org/icty/ transe68/041209IT.htm.(pristupljeno 08. 12. 2006.)40

U svom priznanju krivice, Momir Nikoli imenuje Nikolu Popovia kaojednog od izvrilaca zloina nad Bonjacima u julu 1995. godine u Srebrenici.Nikolievo priznanje dostupno je javnosti, pod datumom 06.5. 2003.Statement of Facts and Acceptance of Responsibility Arhiv ICTY. Priznanje

je dostupno i na web stranici www.un.org/icty/mnikolic/ trialc/facts030506.htm

(pristupljeno 20.02.2007); Takoer vidi lanak: IWPR izvjetaj Lauren Etell izHaga, Ori se razbjesnio na svjedoka, (TU Br. 384, 03-dec-04).


20

20

posluiti je izgovor tzv.zamjene identiteta.41 Ilustrativan primjerponovno nalazimo u svjedoenju srpskog vojnika iz istoneBosne pred ICTY-jem.

Svjedok Dragan uri tokom svjedoenja je pokuavao stvoriti

dojam da uope nije znao ta se deavalo okonjega u Bratuncutokom rata.42uri je takoer negirao da je bio pripadnik VRStokom agresije, ali kada mu je prezentirana platna lista vojnika sanjegovim imenom, rekao je da se ne sjea. urievo negiranjenatjeralo je sudije da reagiraju u neuobiajenom stilu, veomanetrpeljivo: Ljudi ne primaju novac ni zbog ega. Ako ste primili9.300 dinara, za ta ste ih primili? Da boravite kod kue?43

Nakon mukotrpnog ispitivanja, uri, kojem je takoerprezentiran spisak uesnika genocida u Srebrenici sa njegovimimenom, konano je priznao da je bio pripadnik Bratunakebrigade, ali je i dalje tvrdio da nije znao kakva je bila strukturaVRS.

Pored pokuaja da pokae kako nije bio svjestan svega to se

oko njega deavalo, da nije shvatao strukturu Vojske RepublikeSrpske i da, u skladu s tim, i ne zna kako se zvala brigada i etau kojoj je primao platu, uri je pokuao upotrijebiti i mehanizamodbrane na koji nam je Cohen ve ukazao, a to je mehanizamzamjene identiteta. Nakon to mu je pokazan dokument salistom vojnih obveznika u eti Jeestica 1, i sa njegovim imenomna tom spisku, on je odgovorio: U Jeestici i u okolnim selimaima nekoliko ljudi sa imenom Dragan uri. Zapravo, u Jeestici

trenutano imaju dvojica, Ostali su se odselili.44Tek nakon tomu je pokazan drugi dokument u kojem je stajalo njegovo ime,godite i ime oca, priznao je da je to on. No i dalje je tvrdio danije siguran da se njegova eta zvala Jeestica 1.

41Stanley Cohen, nav.dj., str. 78.

42 Svjedoenje Dragana uria u sluaju Ori, 14. 10. 2004. str. 744. Arhiv

ICTY43

Isto, str. 757.-759.44Isto.


21

21

Zanimljiv sluaj negiranja pripadnosti vojsci takoer se desio naICTY tokom svjedoenja Slavoljuba Filipovia, vojnika VRS, koji

je negirao da je u ratu nosio uniformu. ak i kada je u sudniciprikazan videosnimak u kojem Filipovi u vojnikoj uniformi daje

intervju, nastavio je sa negiranjem. Opravdanje je bilo da mu jeneko dao uniformu prije nego to je stao pred kameru.45 Velikibroj bosanskih Srba iz istone Bosne pred hakim sudijamaodbijali su da priznaju pripadnost Vojsci Republike Srpske. To-kom paljive analize njihovih svjedoenja, ini se da je kod ovihsvjedoka na nekom nivou ipak postojala svijest o tome da jesama pripadnost Vojsci Republike Srpske tokom 1992.-1995.podrazumijevala involviranost u zloine. Stoga bi se mogao

izvui zakljuak da je negiranje pripadnosti srpskoj vojsci tokomagresije i genocida prouzrokovano isto sebinim interesima -srpski svjedoci negiraju pripadnost vojsci motivirani zatitom odeventualne istrage o njihovoj indivudualnoj krivinoj odgovornosti.S druge strane, Srbi iz istone Bosne su se zbog ovoga estoosjeali frustriranim i bili su skloni nacionalistikim ispadima.Recimo, nakon negiranja pripadnosti VRS, Slavoljub Filipovi jebez povoda izjavio: Mi nikada nismo prihvatali Bosnu iHercegovinu. ak ni sada mi je jo uvijek ne prihvatamo. Srbi jouvijek ne prihvataju Bosnu i Hercegovinu.46

No, jedan od najilustrativnijih primjera jeste svjedoenje NikolePetrovia pred ICTY-jem od 15. aprila 2005. godine. Petroviu jetakoerpredoena lista vojnih obveznika na kojoj je bilo i njegovoime. Petrovi je sve ovo negirao u ve videnom maniru bivih

vojnika VRS. Meutim, svjedoenja pred sudom - vjerovatnozbog autoriteta sudija i treme onih koji se, iako u svojstvusvjedoka, i sami osjeaju krivim, esto na povrinu izvukuklasina priznanja. Upitan da li mu je poznato da su Bonjaci pro-tjerani i da su mnogi mueni u zloglasnom logoru Sase, koji je bioudaljen samo tri kilometra od Bjelovca, Petrovi je rekao: uo

45 Svjedoenje Slavoljuba Filipovia u sluaju Ori, 03.12.2004. str. 2529.

Arhiv ICTY46Isto, str. 2509.


22

22

sam neke prie da su Bonjaci protjerani, ali nisam nikad uo zalogor Sase.47Nakon ovoga, Petroviu je predoen dokaz da je13. maja 1992. bio pripadnik jedinice Slavoljuba Rankia koja jezapalila bonjaka sela Voljevica i Zaluje. Nakon to je Petrovi

suoen sa informacijom da postoje svjedoci koji tvrde da su gavidjeli u toj akciji u kojoj su ubijeni brojni civili, ene i djeca, akue zapaljene, on je rekao: Koliko ja znam, niko me tamo nijevidio.48

Pseudoglupost kao mehanizam negiranja

Prema Cohenovim istraivanjima, obini poinioci esto igrajuuloge pseudoglupih ljudi koji nisu znali ta se deava, usprkosinjenici da su njihove teze o neznanju neodrive. Takvu uloguimao je svjedok Nikola Popovi kada je na ICTY-ju upitan da limu je poznato ta se desilo sa stanovnicima Glogove u maju

1992. godine. Naime, u treem poglavlju obradili smo masakr uselu Glogova. Ovo selo udaljeno je od Kravice svega osamkilometara. U glavnom svjedoenju, svjedok je rekao da jeGlogova oiena na poetku rata. Na zahtjev da objasni taznai oiena, Nikola Popovi je rekao: Ne znam nita otome. Glogova nije dio Kravice. Blie je Bratuncu. Ne znam nitao tome ta se to tamo deavalo. Advokatica ga je podsjetila da

je upotrijebio rije ienje i zatraila je od njega da objasni ta

to znai. Popovi je rekao: Znai da tamo vie nije bilomuslimana. Da su muslimani otili.49Na pitanje da li je uo dasu u Hrani, Glogovi, Suhoj, Borkovcu, Voljevici, Magaiima,

47 Svjedoenje Nikole Petrovia, sluaj Ori (IT-03-68), 15.4. 2005, T7326-

7329. Arhiv ICTY.48

Isto.49

Svjedoenje Nikole Popovia, Sluaj Ori (IT-03-68), 09. 12. 2004,

transkript dostupan na http://www.un.org/icty/ transe68/041209IT.htm.(pristupljeno 08.12. 2006.)


23

23

Mihajloviima hiljade muslimana ubijene, Popovi je odgovorio:Ne, nikad nisam uo nita o tome.50

Ovakva vrsta negiranja Nikolu Popovia svrstava u one koji imajustav arogantnog negiranja. On otvoreno negira injenice koje je

kao pripadnik VRS morao znati. Cohen u tipologiji negiranja pravistrogu razliku izmeu ideologa i obinih izvrilaca. Premanjegovom miljenju, ovi drugi negiraju samo zato da ne bi bilikrivino odgovorni, dok su ideolozi svjesni svojih djela i nalazeopravdanje za to to je uraeno u ime vieg cilja - ne kaju se iuradili bi to ponovno kada bi imali priliku.51Ovo je, ipak, previeotra podjela da bi bila prihvatljiva u stvarnosti. Veliki je broj

obinih poinilaca koji su i dalje inficirani genocidnomideologijom i oigledno za to ne osjeaju nikakvu krivicu.Svjedoenje Nikole Popovia Cojke jedan je od tih primjera.Naime, ovaj svjedok je, usprkos tome to je bio pripradnikzloglasne vojne policije Bratunake brigade, koja je u kontinuitetuuestvovala u genocidu nad Bonjacima, od 1992. do 1995godine, smatrao da ima pravo da se pojavi u svojstvu svjedokaoptube u sluaju Tuilatvo protiv Nasera Oria. Nikola Popovi

jeste obini poinilac, no veomaideologizirani obini poinilackoji je svojim svjedoenjem pred ICTY-jem pokazao da ga nimalone mui savjest, te da smatra da je genocid proveden nadBonjacima bio opravdan. Ovakvi ideologizirani poinioci, kojisu znali ta se deavalo i veoma spremno uestvovali, jednakosu opasna kategorija kao i ideolozi i naredbodavci. Klju zato suopasni jeste zapravo u tome da ih je mnogo vie nego

naredbodavaca, tee ih je locirati i ne moe im se svima suditi.Ideologizirani poinioci u miru se kriju iza jo vee mase pasivnihposmatraa. U sluaju ponovljene krizne situacije, poredideologa i planera, oni predstavljaju najveu opasnost zaeventualno ponavljanje genocida zbog toga to spadaju u grupuentuzijastinih poinilaca genocida.

50

Isto.51Stanley Cohen, nav.dj. str. 78.


24

24

Nasilje kao dio porodine tradicije

Drutva koja se suoavaju sa posljedicama genocida imajutendenciju da, voena konceptom pojedinane krivineodgovornosti, narod u ije ime je genocid izvren oslobaajukolektivne moralne, politike ili metafizike krivice o kojoj govoriJaspers. Koliko god se ovi stavovi inili humanim i intelektualnoirokim, oni nas mogu odvesti na stranputicu u kojoj e se tekonai odgovori kako je genocid bio mogu, a nee ni pomoi utraenju uspjenog modela prevencije genocida. Identitetpojedinca i percepcije koje stie o svijetu oblikuju se usociokulturalnom kontekstu. Veliki broj autora istie danacionalna kultura koja u osnovi svog mita imanasilje pokazujeveu tendenciju ka injenju genocida od kultura koje nisunasilne.52

Postoje tri osnovne karakteristike koje se vezuju za kulturunasilja koja omoguava realizaciju genocida. To su: koritenjeagresije kao norme u rjeavanju problema; konfliktna orijentacijabazira se na pretpostavci netrpeljivosti prema drugome zbogosjeaja prijetnje od drugoga, ideologija nadmonosti koja senaslanja na historiju dehumanizacije ukljuujui dugotrajnuinstitucionalizaciju predrasuda, kao i nesklonost ka prihvatanjukulturne raznolikosti. Sve navedene karakteristike mogu se

odnositi na iroki kulturoloki nivo nacije, ali i na vie lokaliziranekulture koje su povezane sa manjim grupama i organizacijama.53Uraene su brojne relevantne studije o kulturi nasilja koja se

52Ervin Staub, Preventing Genocide: Activating Bystanders, Helping Victims

Heal, Helping Groups Overcome Hostility, u Levon Chorbajian and GeorgeShirinian, nav.dj., str. 258.53

Linda M.Woolf i Michael Rhulsizer, Psychosocial roots of genocide: risk,

prevention, and intervention u Journal of Genocide Research, 2005., str.101.-128.


25

25

njeguje unutar srpske porodice kroz mitove o Kosovu,viktimizaciji Srba, te potrebi za osvetom. Do sada smopokazalina mnogim primjerima kakve efekte kosovski mit ima, kako nanivou socijalne, tako i individualne psihologije. Osim kosovske

mitologije, Njegoev Gorski vijenac, u kojem se velia nasiljenad muslimanima, imao je velikog utjecaja na njegovanje kulturenasilja u pravoslavnim, srpsko-crnogorskim porodicama.54Premapisanju Milorada Ekmeia, Gorski vijenac objavljen je udvadeset edicija izmeu 1847. i 1913., i postao je najitanijaknjiga meu Srbima. Upravo je Gorski vijenac zajedno sakosovskim mitom srpskom nacionalistikom pokretu pruio etikuu sljedeem stoljeu.55

Anzulovieva analiza linog konflikta kojeg je prepoznao kodMilovana ilasa (1911.-1995.), jednog od poznatijihkomunistikih lidera i kasnije disidenta, pokazuje kako jekomplicirano izii iz porodinog kulta nasilja.56ilas kae da su,Gorski vijenac u njegovom selu znali napamet svi seljaci, i ta im

je knjiga bila praktino zamjena za Bibliju.57U drugom poglavljuspomenuli smo da je u novembru 1924. poinjen masakr nad

muslimanima u crnogorskom selu ahovii. U tom napaduubijeno je oko 350 muslimana. U svojoj knjizi Zemlja bez pravde

ilas opisuje taj strani zloin i uasne detalje masakra u kojemsu ubijeni ene, djeca, starci, ali i krvolonost crnogorskih seljakakoji su tijela masakrirali i nakon to su ihubili.58

54

O utjecaju koji je Njego imao na kreiranje kulture nasilja u srpsko-crnogorskoj kulturi vidi II poglavlje ove disertacije.55

Milorad Ekmei, Profiles of Societies in the Second Half of the NineteenthCentury u Ekmei at al., History of Yugoslavia, McGraw-Hill, New York,1974, str. 372. Navedeno prema Branimir Anzulovi, Heavenly Serbia: fromMyth to Genocide, C. Hurst&Co., London, 1999., str. 61.56

Branimir Anzulovi, Heavenly Serbia: from Myth to Genocide, C. Hurst&Co., London, 1999., str. 61.-67.57

Milovan iias, Land Without Justice, str. 130. Navedeno prema Branimir

Anzulovi, nav.dj., str. 192.58Isto.


26

26

U ovoj knjizi ilas opisuje i ulogu sopstvenog oca u ovommasakru. Njegova ispovijest mnoge je okirala stepenom linog iintelektualnog potenja. Ta knjiga, kao i njegovo razoarenje ukomunizam, svjedoe o ilasovom naporu da se otrgne od kulta

nasilja njegove porodine i plemenske tradicije. Meutim, fazailasovog kosmopolitskog stava i intelektualnog potenja nijedugo trajala. Njegova prva knjiga u postkomunistikom perioduposveena je velianju Njegoeve poetike nasilja, pjesnika kojem

je odsijecanje glave bilo sveti i herojski akt.59ilas je svojuknjigu o Njegou posvetio upravo kultu nasilja, priznavi da jenasilje u osnovi zlo, ali da je u svrhu srpskih nacionalnih ciljevadozvoljeno zbog toga to je srpstvo konkretna forma ljudske

elje za dobrom, za slobodom.60

Dakle, oigledno je da je ilasposustao u borbi da se odvoji od zloinake porodine tradicije.Umjesto borbe, bilo mu je mnogo jednostavnije da tom nasilju daromantini prizvuk. Primjer bezuspjenog pokuaja Milovana

ilasa da se otrgne od porodinog kulta nasilja svjedoi da supsiholoki mehanizmi negiranja, pomou kojih se na porodinomnivou zloinaka tradicija predstavlja herojskom tradicijom,veoma komplicirani.

Istona Bosna kao region prua nam neumitne historijske dokazeda je genocid proces koji se ponavlja kroz povijest. Uz pomoistog mehanizma romantiziranja kulta porodinog i plemenskognasilja koji je koristio ilas, i srpske porodice u istonoj Bosni supokuale skinuti moralnu odgovornost sa srpskog naroda zapoinjeni genocid nad Bonjacima u II svjetskom ratu. Naime, u

odreenom broju srpskih porodica u ovom regionu zloin jepostao dio porodine tradicije koji se pogreno predstavlja kaodio herojske srpske prolosti.

Jedna od takvih poznatih srpskih porodica koja je zloininkorporirala u porodinu tradiciju je porodica Eri iz sela Kravica.Erii imaju dugu ustaniku, vojniku i etniku tradiciju. Kao

59

Isto, str. 63.60Isto.


27

27

najstariji poznati predak o kome postoje pisani zapisi pominje seVaso Eri, roen 1844. godine. Nakon to je sam nauio da ita ipie irilicu, postao je lider Srba iz sela Kravica. Vaso Eri jeSrbe iz Kravice vodio iz jedne u drugu pobunu, a Bosnu je

napustio i otiao za Srbiju nakon austrijske aneksije. Vaso Eribio je lan Narodne odbrane i povjerenik poznatog etnikogmajora Koste Todorovia. Njegova dva sina, Vaso i Jakov Eri,koji su bili aktivni pripadnici Narodne odbrane u Kravici, umrli suu austrijskom zatvoru tokom I svjetskog rata. I trei Eri izKravice, Mikailo, koji je uestvovao u organizaciji Narodneodbrane prije atentata na Franca Ferdinanda, umro je uaustrijskom zatvoru tokom I svjetskog rata. lanovi porodice Eri

posebno poznati po genocidu nad Bonjacima tokom II svjetskograta su dva brata, Nego i Golub Eri, unuci Vase, a sinovi GolubaEria. Nego i Golub Eri su u selu Sopotnik, u neposrednoj bliziniKravice, u decembru 1941. godine masakrirali 86 bonjakihcivila. Golub i Nego Eri osueni su na smrt, ali je njihova kaznazamijenjena doivotnim zatvorom.61 Obojica su agresiju naBosnu i Hercegovinu doekali u Kravici, na slobodi, sa prilikomda ponovo uestvuju u genocidu nad Bonjacima.

Surovost i mrnja Srba iz Kravice prema Bonjacima koje suidentificirali sa Turcima prenosi se iz generacije u generaciju.Ponosan sam na Goluba i Negu,62 rekao je novinaru ChuckuSudetiu Mihailo Eri iz Kravice, jedan od rijetkih Srba koji jeodbio da uzme puku i uestvuje u izvrenju genocida nadBonjacima u julu 1995. Bio je u stanu u Bratuncu kad su Srbi iz

Kravice doli po njega da se pridrui masovnom ubijanju vezanihbonjakih zarobljenika. Mihailo je jedan od rijetkih Srba koji jezgaeno odbio taj poziv.63S druge strane, njegov otac Zoran Erispremno ga je prihvatio. U razgovoru sa novinarom SudetiemMihailov otac nije pokazao kajanje. Da li je bilo asno sviju ih

61Chuck Sudetic, Blood and Vengeance, Penguin Books, New York, 1999. str.

349.62

Isto.63Isto, str. 351.


28

28

ubiti, upitao je novinar Zorana Eria, a on je odgovorio:Apsolutno. Nije pokazao nikakve znakove kajanja ili grinjesavjesti. Samo je od svoje supruge zatraio da mu naspe jorakije.64

U nastavku ovog potresnog svjedoenja, saznajemo da jeMihailo Eri - koji je zbog genocida nad Bonjacima u julu 1995.godine osuivao svog oca - bio veoma ponosan na svog djedaGoluba i njegovog brata Negu65, koji su u II svjetskom ratumasakrirali vie od 80 civila u selu Sopotnik. Prva logina misaokoja se javlja jest da Mihailo moda nije znao ovaj dio biografijesvog djeda i njegovog brata. Meutim, da se dio porodine bio-

grafije nije krio, te da je to zapravo bio dio porodinog folklora,nedavno je na hakom sudu svjedoio lan Mihailove porodiceSlavia Eri, unuk Goluba Eria. Prenosimo dio dijaloga koji jetekao u sudnici ICTY-ja:

Pitanje: Gospodine Eriu, rekli ste da je va djed bio pokojniGolub Eri.

Odgovor: Da.Pitanje: Njegov brat bio je Njegoslav Eri zvani Njego?

Odgovor: Da.

(...)

Pitanje: Da li vam je poznato da su va djed i njegov brat bili

osueni na dugotrajnu zatvorsku kaznu zbog toga to su u seluSopotnik tokom II svjetskog rata masakrirali 86 muslimana u seluSopotnik?

64Isto, str. 352.

65

Chuck Sudetic, Blood and Vengeance, Penguin Books, New York, 1999. str.349.


29

29

Odgovor: Da.66

Sluajevi porodica Eri i ilas pokazuju kako romantiziranonasilje koje njeguje dio srpske nacionalne kulture izgledaprimijenjeno u stvarnosti. U preporukama za prevenciju genocida

sve ee se pominje agresivna nacionalna kultura kao jedan odosnovnih uzroka za realizaciju genocida.

Znaajan dio ove knjige (II poglavlje) posveen je komparativnojanalizi u kojoj je ukazano na povezanost srpske nacionalnekulture, ideologije, nacionalnih planova i genocida nadBonjacima. Dehumanizacija drugoga vaan je segment upripremi i izvoenju genocida. Ideologija antagonizama67koja serazvija meu razliitim narodima uvijek prethodi genocidnim idrugim djelima masovnog nasilja. Ideologija antagonizmarazvijala se prema Tutsijima, Armenima, Jevrejima, Bonjacima...i u mnogim drugim sluajevima. Svi primjeri modela ideologijeantagonizama nisu zavrili genocidom, meutim, nijedangenocid nije zapoeo bez aktiviranja ideologije antagonizma.

Prethodnica nasilja u Jugoslaviji bila je povijest koju su uilasrpska djeca o bici na Kosovu, iz etrnaestog stoljea, koja jevodila turskoj dominaciji nad Srbima. Nain na koji je ova historijaprezentirana u kolama generirala je kontinuirano neprijateljstvoprema muslimanima i kreirala jaka nacionalna osjeanja.68

66 Svjedoenje Slavia Eri u sluaju Ori pred ICTY, 14.10.2004. T1261.

Arhiv ICTY.67 Ervin Staub i idem., Turning against Others: The Origins of Antagonismand Group Violence, The Bulletin of Peace Psychology (1992.), 11.-14. Viditakoer Ervin Staub, Preventing Genocide: Activating Bystanders, HelpingVictims Heal, Helping Groups Overcome Hostility u Levon Chorbajian andGeorge Shirinian, eds. Studies in Comparative Genocide, Macmillan PressLTD., str. 258. Staub u oba navedena rada insistira da su ideologijeantagonizama neophodan uvjet za genocid.68

K. S. Bjornson and Kurt Jonasson, The Former Yugoslavia. Some Historical

Roots of Present Conflicts.Montreal Institute for Genocide and Human RightsStudies, Concordia University, Occasional Papers (1994.). Navedeno prema


30

30

Ideologija antagonizama preko nacionalne kulture se, dakle, usrpskom narodu njegovala na nivou porodice. Da bi biloefektivno, negiranje ranijih zloina, u ovom sluaju genocida nadBonjacima, moralo se smjestiti unutar herojske vojnike

prolosti. Bonjaci su preko Gorskog vijenca i openito srpskeepike oznaeni kao opasni neprijatelji, koji su dehumanizirani dote mjere da je njihovo istrebljenje po srpskoj nacionalnoj kulturiasno djelo i vojniki in. Transformacija zla u vie dobroproces je kojeg, da ponovimo, ilas objanjava tako to tvrdi da

je nasilje, koje je u osnovi zlo, dozvoljeno u svrhu srpskihnacionalnih ciljeva, jer je srpstvo konkretna forma ljudske eljeza dobrom, za slobodom.69Radi se o specifinoj vrsti negiranja

koja zlo predstavlja kao dobro, a ovaj proces se deava kroznacionalnu kulturu i porodinu tradiciju, dakle, uvijek na nivouzajednice.

Da bi bila kredibilna, negiranja na nivou zajednicenaslanjaju sena zajedniki kulturni vokabular. Negiranja takoer mogu bitizajednika na osnovu veze izmeu ljudi - bili to partneri ili cijeleorganizacije - kako bi podrali i jedni drugima opravdali negiranja.

Bez svjesnih dogovora, lanovi znaju koje problematine takeda izbjegnu, koje je injenice bolje ne spominjati. Ovo uzajamnoosnaivanje negiranja koje ne dozvoljava velike komentare -najefektivnije je kada smo ih nesvjesni. Rezultirajua vitalna lau porodici moe praktino postati orsokak.70

Samo uz ovaj zajedniki proces negiranja, sutinsko zlo, koje jekarakteristika tradicije porodica ilas, Eri i njima slinih, moe

na pojavnom nivou dobiti karakteristike prihvatljivog i dobrog,romantiziranog nasilja. Naime, neke injenice su ipak previe

Preventing Genocide: Activating Bystanders, Helping Victims Heal, HelpingGroups Overcome Hostility u Levon Chorbajian and George Shirinian (eds.),str. 255.69

Milovan ilas, Njego: Poet, Prince, Bishop, Harcourt, Brace and World,New York, 1966., str. 426. Navedeno prema Branimir Anzulovi, nav.dj., str.

63.70Stanley Cohen, nav.dj., str. 64.


31

31

brutalne da bi se mogle ignorirati. Cohen kae da se unutarporodice brutalne injenice moraju reinterpretirati, i to na taj nainto e koristiti minimiziranje, eufemizme i ale.71 Na ovaj nainvitalna la ostaje u mraku, pokrivena porodinom utnjom.

Meu lanovima porodice postoji tajni sporazum da se straneinjenice prezentiraju u prihvatljivom formatu. lanovi porodiceEri ponovno mogu posluiti kao ilustracija. Naime, etnike iz IIsvjetskog rata Mihailo Eri vidi kao heroje, iakoje nemogue danije znao da su bili osueni za ubistva velikog broja muslimana.Moe se zakljuiti da su se u porodici Eri ta ubistva prezentiralakao herojski i neophodan in. Zato Mihailo Eri, koji prezire iosuuje svog oca to je uestvovao u genocidu nad Bonjacima

u julu 1995., svoga djeda i njegovog brata smatra herojima. U pr-vom sluaju, sluaju genocida nad Bonjacima u julu 1995.,Mihailo Eri bio je svjedok uasa masovnog ubijanja, dok je ozloinima svoga djeda sluao u romantiziranoj, njegoevskojinterpretaciji. Za razliku od prve, romantizirana verzija genocidabila je prihvatljiva za Mihaila Eria.

itajui Sudetievu knjigu u kojoj su naveni detalji razgovora sa

Mihailom Eriem, moemo primijetiti da je on svjestan uzrokapoetka rata i da su mu poznati zloini nad Bonjacima i u 1992.godini. Meutim, o tome nije spreman govoriti. Taj dio on samokratko potvruje dok mu novinar navodi injenice o ubistvima ukoli Vuk Karadi u maju 1992. godine. Jedino o emu jeMihailo Eri spreman otvoreno govoriti jeste genocid nadBonjacima u julu 1995., koji predstavlja kao neprimjerenu i

munu osvetu srpskog naroda zbog napada na Kravicu u januaru1993. godine. Priznati kontinuitet genocida nad Bonjacima,govoriti otvoreno o II svjetskom ratu, agresiji i genocidu koji jepoeo 1992. godine, znailo bi za njega potpuni gubitak tradicijei, to je jo vanije, kulturnog identiteta na kojem je izgraendobar dio i njegovog linog identiteta. Stoga, da bi sauvao svojlini/kulturni identitet, Mihailo Eri je spreman da, kao zloinca,

71

Daniel Goleman, Vital Lies, Simple Truths: The Psychology of Self-Deception,New York: Simon and Schuster, 1985, str. 17.


32

32

identificira samo svog oca, dok etnike brau Eri, od kojih jejedan njegov djed, odluuje sauvati u svijetloj uspomeni.Meutim, bez obzira na brojne studije, vrlo je malo psiholokihteorija koje bi objasnile zbog ega obini ljudi u neobinim

okolnostima izvravaju ili toleriraju genocid. I naravno, zbog eganeki drugi ljudi iste nacionalnosti, istog stepena izloenosti propa-gandi kao i poinioci, odbijaju da uestvuju u genocidu i odluujuse na to da spaavaju potencijalne rtve?

Emotivni razvoj ega

Jedna od najsveobuhvatnijih psiholokih teorija koja je pokualada ponudi odgovor zbog ega tako malo pojedinaca ima uloguspasilaca rtvi u genocidnom procesu jeste teorija JaneLoevinger koja je zasnovana na stepenima emotivnog razvojaega.72

Prema pisanju Loevingerove, svaka individua napreduje krozseriju od devet razvojnih faza: impulsivnost, samozatitniki stav,konformitet, samosvjesnost, savjesnost, individualnost iautonomno funkcioniranje. Prelazak iz faze u fazu prati poveannivo svjesnosti i autonomnog odluivanja, a svaka od sljedeihfaza predstavlja kompleksniji nain linog razumijevanjapojednica u odnosu na svijet.73 Stepen emotivnog razvoja ega

moe sugerirati i odgovor zbog ega obini ljudi na razliitenaine odgovaraju na masovne zloine: odreeni broj u svojstvuizvrilaca, veliki broj kao pasivni posmatrai, dok se trei -najmalobrojniji - pojavljuju u ulozi spasilaca. Slijedei schemuLoevingerove, Baum radi jednostavnije analize sugerirakoritenje tri nivoa - prvi je emotivna nezrelost, drugi

72

Jane Loevinger, Ego Development, Jossey-Bass, San Francisco73Isto.


33

33

konformistika popustljivost i trei autonomno funkcioniranje.74Uskraenoj interpretaciji, dakle, Baum objanjava tri stepenaemotivnog razvoja linosti.

Prvi (nizak) nivo emotivnog razvoja karakteriziraju narcistikougaanje samom sebi, impulsivnost, naivnost, oportunizam, brigaza preivljavanjem i potreba za autoritetom, bazine emocije(Ijutnja), neosjetljivost i obamrlost kao odbrana, posmatranjedobrog i loeg u vidu stereotipa, te na koncu rigidnost ispoznajna jednostavnost.

Drugi (umjeren) nivo emotivnog razvoja individue karakterizirakulturoloki konformitet, pokuaji da se integriraju potrebedrugoga i empatija, izraena snaga ega, te sofisticiranijaodbrana, kao to je racionalizacija.

Trei (najvii) nivo emotivnog razvoja prati emotivna autentinosti autonomija, nenaglaen kulturoloki identitet, unutarnjaspoznaja, empatija, tolerancija, sklonost ka integriranjusuprotnosti, ideje univerzalne pravde i spiritualnosti, kreativnost,

integracija emocija sa spoznajamai suoavanje sa stvarnou.

75

Koristei shemu koju nude Loevinger i Baum, a na osnovureakcija nagenocid ili uea u genocidu, iz primjera koje smove naveli u tekstu, kao i uz nove primjere, pokuat emonapraviti klasifikaciju osoba koje negiraju ili priznaju genocid. Uzto, pokuat emo i da ih klasificiramo prema nivoima teorijeemotivnog razvoja.

Prvi nivo emotivnog razvoja

74 Steven K. Baum, A bell curve of hate?, Journal of Genocide Research,

6(4), December, 2004, str. 569.75Isto, str. 567.-577.


34

34

Baum za primjer osobe iz nivoa jedan, koju obiljeava kognitivnajednostavnost, ekstremizam i ekskluzivna socijalna identifikacija,navodi profil bombaa samoubice koji je indoktriniranekstremnom ideologijom. U svakom sluaju, svaka

ideologija/kultura koja je iskljuiva i koja nije inkluzivna moe bitiprethodnica genocidu i drugim masovnim zloinima. U ovaj profilse uklapa i prosjean srpski vojnik koji je spremno uestvovao ugenocidnim akcijama nad Bonjacima 1992.-1995. Ekstremnareligiozna ideologija kosovske mitologije i Njegoevih epova, koja

je Srbe vijekovima indoktrinirala protiv Bonjaka i svega to jeislamsko, pripremila je za genocid individue iz srpskog narodakoji se nalaze na niskom nivou emotivnog razvoja.

Klasian primjer osobe na prvom nivou emotivnog razvoja jestesvjedok Dragomir Miladinovi, koji je na ICTY-ju svjedoio 13.decembra 2004. godine. Opisujui akciju na selo Jeesticu(optina Bratunac) u avgustu 1992. godine, izjavio je da je selonapalo nekoliko hiljada Turaka.76 Prema njegovim rijeima,napadai su bili podijeljeni u tri grupe. Prvi su sudjelovali uubijanju i progonu Ijudi, drugi su bili zaokupljeni pljakanjem

srpskih kua i njihovim spaljivanjem, dok su treu grupu inilicivili koji su odnosili ono to su ukrali, uglavnom hranu. Tokomunakrsnog ispitivanja, svjedoku je postavljeno pitanje da li su onikoji su napadali njegovo selo pljakali kue i odmah jeli ukradenuhranu. Kada je svjedok odgovorio potvrdno, advokat mu jeskrenuo panju na to da su civili to inili vjerovatno zbog toga tosu bili oajniki gladni. Meutim, Miladinovi nije pokazao

nikakvo zanimanje za injenicu da su ljudi iz Srebrenice koji sunapali njegovo selo zbog hrane bili potpuno izgladnjeli upravozbog toga to su ih Srbi drali u okruenju i uskraivali im hranu.Ni pored upozorenja sudije, Miladinovi nije odustao od toga daBonjake zove Turcima. Sudija Agious mu je na kraju

76

Dragomir Miladinovi, svjedok Tuilatva u sluaju Ori, 13. 12. 2004. ArhivICTY.


35

35

svjedoenja rekao: Dok sluam kako o Bonjacima govorite kaoo Turcima; shvatam da ste jo uvijek rob prolosti.77

Ova linija podjele izmeu osoba sa razliitim stepenomemotivnog razvoja i njihovim odgovorom na genocid, naravno,

nije uvijek adekvatna za analizu, posebno u graninimsluajevima, zbog toga to u ljudskim reakcijama na kriznesituacije ulogu igraju mnoge druge varijable. Meutim, uprimjerima kao to je Dragomir Miladinovi, kada je mrnjaprema drugome, u ovom sluaju prema Bonjacima, potpunotransparentna, iluzorno je i pomisliti da bi Miladinovi mogaoimati ulogu spasitelja. U isti model analize mogu se uklopiti i

SlaviaEri, te Nikola Popovi. U ovom kontekstu potrebno je jojednom naglasiti vanost kosovske mitologije koja je, kao tosmo do sada vidjeli, utjecala kako na srpske vojnike u bal-kanskim ratovima, tako i na srpske vojnike u agresiji i genociduna Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. Naime, za Miladinovia su,prema njegoevskoj tradiciji, Bonjaci zapravo Turci premakojima ne gaji nita drugo osim mrnje. Kod osoba iz prvognivoa, koje su na niem stepenu emotivnog razvoja, prema ovoj

tipologiji, agresivna nacionalna kultura igra veoma veliku ulogu. Sobzirom na to da su ove osobe, ve prema svom niskom stepenuemotivnog razvoja, sklone agresiji i vrlo neprijateljski raspoloeneprema drugim kulturama, agresivna kultura nacije kojoj pripadaju,ove strane linosti moe samo dodatno akcentirati. Izvriocigenocida najee pripadaju kategoriji I emotivnog razvojazbog toga to ih ekstremni stavovi i netrpeljivost prema svemu

to je drugo ine pogodnim subjektima genocidne propagandekojoj je cilj da od to vie ljudi napravi masovne ubice. Naravno,to ne znai da e svi pripadnici ove kategorije biti ubice ilimasovne ubice tokom genocida, ali ih nizak stepen emotivnograzvoja svakako ini pogodnim da postanu izvrioci genocida.

77 Vidi tekst: Merdijana Sadovi, Tokom sasluanja o napadima na srpska

sela, svjedok je ukoren zbog neprikladnog ponaanja, IWPR, 17. 12. 2004.

http://www.iwpr.net/?apc state=henitri2004&1=sr&s=f&o=163044 (pristupljeno10. 12. 2004.)


36

36

Drugi nivo emotivnog razvoja

Osobe koje su na drugom nivou emotivnog razvoja karakterizirakonformitet prema socijalnim normama. To bi bila obina,prosjena osoba iz srednje klase, potivalac zakona, vjernik kojiposjeuje crkvu. U genocidu, osobe iz drugog nivoa su pasivniposmatrai, ali u zavisnosti od drugih varijabli mogu biti ipotencijalni poinioci kao i spasioci. Dakle, osobe iz prvog idrugog nivoa imaju nedovoljno nerazvijen lini identitet i previerazvijen socijalni identitet. Oni reflektiraju ta god njihova kulturazagovara, posebno u podruju politike, religije i moralnosti.Primjeri srpskih svjedokinja koje smo naveli u ranijem tekstuovog poglavlja - Slavke Mati, Milenije Mitrovi i Novke Boi -posebno bi se mogli uklopiti u nivo osoba koje su na drugomnivou emotivnog razvoja. Za razliku od Miladinovia, Eria iPopovia, one nisu otvoreno zagovarale nacionalnu mrnju,

tavie, njihova retorika zadrava se na nivou tolerancije premaBonjacima. Meutim, njihov iskljuivi srpski identitet bio je tolikojak da im je dozvolio da okreu glavu kada su njihovi susjediBonjaci ubijani i protjerivani. Naime, na taj nain bile su u skladusa zvaninom srpskom politikom i kulturom. Sve to je moglopredstavljati neto suprotno od okretanja glave moglo ih jedovestiu sukob sa genocidnom politikom.

Drugi/trei nivo emotivnog razvoja

Svjedoka Miloa Okanovia, koji je za vrijeme rata bioradioamater u Srbiji, u selu Grabovica koje se nalazi prekoputa

sela Bjelovac, nije jednostavno analizirati prema zadatoj shemi


37

37

emotivnog razvoja. U nekim dijelovima njegovo svjedoenjeizuzetno je iskreno. Objanjavajui zbog ega su se mukarci unjegovom selu naoruavali i od ega su se titili, on je rekao: Mismo znali da je okolo nas bilo vrlo malo hrane. Nismo mislili da

e bilo ko doi da nas napadne zbog toga to su nas mrzili. Mismo znali, ako nas neko i napadne, da e to biti zbog hrane.78Uovom sluaju Okanoviev odgovor je potpuno osloboen mrnje ipotpuno je u suprotnosti sa zvaninim srpskim diskursom premaBonjacima. Meutim, u nastavku svjedoenja Okanovi nije biospreman da ide dalje. Iako je ponovno potvrdio da mu je poznatoda su Bonjaci u srebrenikoj enklavi bili gladni, na pitanjeadvokata da li mu je poznato da su Srbi iz Bratunca blokirali

konvoje humanitarne pomoi tokom 1992. i 1993., te da je to biorazlog to su Bonjaci bili gladni, svjedok Okanovi je odgovorio:To mi nije poznato.79

Okanovi je fakultetski obrazovan i iz ostatka njegovogsvjedoenja oigledno je da je dobro informiran, daprati medije,te da ih je pratio i tokom rata. injenica da su Srbi draliBonjake u okruenju u Srebrenici, te da nisu dozvoljavali prolaz

UNHCR-ovim humanitarnim konvojima sa hranom bila je veomadobro poznata. Nemogue je da osoba Okanovievog profila nijebila upoznata sa tim injenicama. Dio njegovog svjedoenja ukojem potvruje da je znao da su Bonjaci gladni i da je znao danisu dolazili s namjerom da ga ubiju svrstava ga meuosobe natreem nivou emotivnog razvoja, sa kosmopolitskom inkluzivnomorijentacijom koja nije sklona druge posmatrati kao prijetnju. Od

ovakve osobe oekivalo bi se da e djelovati kao spasilacdrugoga ako je to potrebno. Meutim, to to je odbio da priznaodgovornost Srba iz Bratunca za gladovanje Bonjaka vraa gana drugi nivo, nivo onih koji su - radi pripadnosti nacionalnojgrupi, radi konformiteta - spremni okrenuti glavu na drugu stranu.

78 Milo Okanovi, svjedok Tuilatva u sluaju Ori, 06.5.2004.

http://www.un.org/icty/transe68/050506IT.htm,str.7932. (pristupljeno 11. 12.

2006.)79Isto, 09.5.2004. (pristupljeno 11.12. 2006.)


38

38

Sheme Jane Loevinger i Stevena Bauma u osnovi su dobar grubiokvir za daljnja istraivanja koja se provode u namjeri da sepronae odgovor na pitanje zbog ega tako veliki broj ljudiuestvuje u genocidu, a jo vei broj ljudi to pasivno posmatra.

Odgovor na ovo pitanje moe pomoi u izradi efektivnih planovaprevencije genocida, pa su dobrodola sva istraivanja u ovomsmislu, ukljuujui shemu koju je razvila Loevinger. Meutim, pri-mjer sa Miloem Okanoviem govori da ova tipologija, kao imnoge druge, u stvarnosti ne moe biti striktno primijenjena sobzirom na kompleksnost ljudske prirode kada je u pitanjuanaliziranje pojedinaca tokom genocidnog procesa.

Trei nivo emotivnog razvoja

I tokom naeg istraivanja, jedan od klasinih primjera treegnivoa bili bi mjetani srpskog sela Rasput Njive iz okoline

Rogatice koji su u ljeto 1992. godine spasili svoje komijeBonjake. Da podsjetimo, trei nivo emotivnog razvoja prateemotivna autentinost i autonomija, nenaglaen kulturolokiidentitet, unutarnja spoznaja, empatija, tolerancija, sklonost kaintegriranju suprotnosti, ideje univerzalne pravde i spiritualnosti,kreativnost, integracija emocija sa spoznajama i suoavanje sastvarnou.80 Mjetani sela Rasput Njive nisu vidjeli nitaneobino u tome to su svoje komije titili od etnika. Jedan od

njih, Borivoje Lelek, kae da je siguran da bi, ako bi se opetzaratilo, mjetani selaRasput Njive isto postupili.81U ovaj, najviinivo emotivnog razvoja, svakako se moe ubrojati i sluaj dr.Zorana Gavria iz Rogatice koji je izgubio ivot jer je krenuo upotragu za prijateljem amilom Poljom.82

80Vidi: Steven K. Baum, 2004. nav.dj.,str. 567.-577.

81

Vidi poglavlje IV, studija sluaja Rogatica82Isto.


39

39

irom Bosne i Hercegovine bilo je primjera da su komije Srbipomagali Bonjacima i imali ulogu spasilaca. Meutim, to su bilipojedinani primjeri, a spasilac vrlo esto dijeli sudbinu rtve. Otome govori i sudbina Srana Aleksia, mladia kojeg su

pripadnici srpske vojske ubili 1993. u Trebinju dok je branio svogprijatelja Alena Glavovia.83

Orijentacija socijalne dominacije

Odnos veza izmeu pojedinca, grupe i nacije u realizacijigenocida krije kljuni odgovor neophodan za razvijanje efikasnihprograma prevencije genocida. Nivo rasizma i iskljuivostizabiljeen u pluralistikim drutvima kao to su, recimo, SAD,upuuje nas na zakljuak da pluralizam sam po sebi nijegarancija da u odreenom trenutku nee doi do nasilja naddrugima. Istraivanja su pokazala da je nasilje u korelaciji sa

nivoom orijentacije prema socijalnoj dominaciji (socialdominance orientation - u daljem tekstu SDO). Pojedinci kojiimaju visok SDO skloniji su da prihvate rasizam, seksistiki suorijentirani, a podravaju i nacionalizam i kulturni elitizam.84Osimtoga, istraivai su ustanovili da je vjetaki podignutosamopouzdanje - kao posljedica usvajanja ideologije supremacije

83 Vidi: Trebinje e podii spomenik mladiu koji je branio Bonjake; 05. 3.

2007. http://www.pcnen.com/ detail.php?module=2&news id=22075(pristupljeno 20. 6.2007.)84

F. Prato; J. Sidanius; L.M. Stallworth; B. E Male, Social dominanceorientation: a personality variable predicting social and political attitudes, uJournal of Personality and Social Psychology, Vol. 67, No. 4, str. 741.-763.Navedeno prema Linda M.Woolf i Michael Rhulsizer, Psychosocial roots of

genocide: risk, prevention, and intervention u Journal of Genocide Research,2005. str. 103.


40

40

- u korelaciji sa agresivnim ponaanjem u situaciji kada jeugroen ego.85

Dakle, kao to moemo vidjeti, pluralistika drutva nisu nuno idrutva tolerancije. Ukoliko pluralizam u programu ima

segregaciju u kojoj e etnike i druge skupine ivjeti jedne poreddrugih, a ne jedne s drugima, otvara se plodno tlo za razvijanjepojedinaca sa visokim stepenom SDO. Naime, ako visok stepennacionalne SDO korespondira sa visokim stepenompojedinanog SDO, politiki program istrebljenja drugoga,odnosno genocida, mogue je realizirati. Dakle, za masovnonasilje potrebno je uspostaviti vezu pojedinanog i kolektivnog

SDO. Veliki broj teoretiara su, istraujui uzroke genocidnog idrugih vrsta masovnog nasilja, uspostavili vezu izmeupredrasuda i nasilja. Jedna od najstarijih teorija koja analizira ovuvezu je teorija rtvenog janjeta. Prema ovoj teoriji, u vremenimakrize dominantna grupa zbog vlastite frustracije pokazujeagresivnost prema marginaliziranim grupama u drutvu.Zanimljiva istraivanja o vezi izmeu predrasuda i nasiljaprovedena su na jugu SAD-a. Istraivanja objavljena 1940.

godine pokazala su da je tokom 19. i u ranom 20. stoljeulinovanje Afroamerikanaca zavisilo od cijene pamuka. Ako sucijene pamuka bile visoke, linovanjeje bilo rijetko. Suprotnotome, kada su cijene pamuka padale, linovanja bi postalauestalija.86

Meutim, ova teorija je pretrpjela mnoge kritike. Naime,suvremeni istraivai ustanovili su da frustrirani pojedinci u

drutvu pokazuju agresiju prema bilo kojoj grupi prema kojoj

85R. F. Baumeister, L. Smart, J. M. Boden, Relation of threatened egoism to

violence and aggression: the dark side of high self-esteem, u PsychologicalReview, Vol. 103, No.1, str. 5.-33. Navedno prema Linda M.Woolf i MichaelRhulsizer, nav.dj., str. 103.86

C. I. Hovland i R. R. Sears (1940.), Minor studies of aggression: VICorrelation of lynchings with economic indices, Journal of Psychology, Vol 9,

str. 301.-310. Navedeno prema Linda M.Woolf i Michael Rhulsizer, nav.dj. str.112.


41

41

imaju predrasude, meutim, za genocid budu odabrane samoneke. Wolf i Hulszier postavljaju pitanje zbog egaLatinoamerikanci ili Jevreji nisu bili linovani u isto vrijeme kada i

Afroamerikanci. Ili, zbog ega manjina Twa nije bila meta

genocida u Ruandi?

87

Istraivanja koja idu u pravcu teorijertvenog janjeta su u svakom sluaju veoma korisna, jer ukazujuna jedan vaan segment: uzronik variranja nivoa SDO-apojedinca i uvjete u kojima lina frustracija prerasta u nasiljeprema drugome na pojedinanom nivou. Za cjelokupnu analizuuzroka genocida, kao to smo do sada vie puta ilustrirali,neophodno je uzeti u obzir veliki broj drugih varijabli da bi sedobila kompletna slika. U ovoj knjizi je elaborirano da iza

genocida stoje drava, plan i detaljna organizacija. Meutim, zarealizaciju genocida neophodno je mobilizirati sve slojevestanovnitva, a posebno je neophodno mobilizirati to vie osobau kategoriji izvrilaca. Teorija o SDO-u moe biti korisna uidentificiranju faktora koji podiu nivo kako pojedinane, tako ikolektivne agresije.

Nedostatak emotivnog razvoja - uzrok masovne participacijeu genocidu?

Prije pola stoljea psihoanalitiar Erich Fromm predvidio je da binedostatak emotivnog razvoja mogao kreirati tendencije prema

faizmu i konzumerizmu. Teorija emotivnog razvoja, a i genocidkoji se ponavljaju kroz historiju, koji se nisu zaustavili umodernom dobu, ve su samo razvili matovitije i monstruoznijenaine realizacije, pokazuju da je From bio u pravu.

Kad je 1918. godine zavren I svjetski rat, Erich Fromm bio jeduboko zabrinut mladi ovjek opsjednut pitanjem kako je rat bio

87Linda M.Woolf i Michael Rhulsizer, nav.dj., str. 112.


42

42

mogu, sa eljom da shvati iracionalnost ponaanja ljudske rase istrastvenom udnjom za mirom i meunarodnim razumijevanjem.Prema sopstvenim rijeima, priznaje da je postao dubokosumnjiav prema svim slubenim ideologijama i deklaracijama i

uvjeren da u sve treba sumnjati.

88

Uvaavao je injenicu da suEinstein, Marx i Freud bili arhitekti novog doba zbog, kako kae,uvjerenja u temeljnu ureenost stvarnosti.

Fromm je elio shvatiti zakone koji vladaju u ivotu pojedinca, alii zakone drutva i njihov uzajamni odnos. To je pokuao krozsintezu djela Marxa i Freuda, od kojih je prvi mislio da je osnovastvarnosti drutveno-ekonomska struktura drutva, a drugi da je

to libidinozno ustrojstvo pojedinca. Ono to je Fromm pronaaokao zajedniko kod oba mislitelja jeste da su obojica izraavalaisto nepomirljivo nepovjerenje u klieje, ideje, racionalizacije iideologije koje ispunjavaju ljudske misli i koje tvore temelj onogto krivo shvataju kao stvarnost. I Marx i Freud su, naime,insistirali na tome da ovjek ivi u iluzijama, te da je razbijanjeiluzija osnovna pretpostavka ovjekove slobode. O tome Frommkae: Uzmogne li prepoznati iluzije kao takve, to e rei,

uzmogne li se probuditi iz stanja polusna, tada e se moiopametiti, postati svjestan vlastitih sila i snaga; promijenitistvarnost na taj nain da iluzije vie nee biti potrebne. Lanasvijesttj. iskrivljena slika stvarnosti slabi ovjeka. Biti u dodiru sastvarnou ini ga jaim.89 Genocid je proces koji se ponavlja,ne samo unutar istih, ve i u razliitim kulturama i, kao to smovidjeli, to je proces koji se deavao irom svijeta. Komparativne

studije o genocidu akcentiraju nekad sline, a nekad drugaijeuzroke genocida. No svi se slau u jednom: agresivna ideologija ikultura pokretaka su snaga svakog genocida. Meutim,agresivne ideologije i kulture sa osnovama nasilja i u vrijememira prave pripremu za genocid. to je drutvo vieideologizirano, to je jednostavnije od mase dobiti odobrenje za

88Erich Fromm, S onu stranu okova iluzije - moj susret s Marxom i Freudom,

Naprijed, Zagreb, 1989. str. 12.89Isto, str. 17.


43

43

genocid. Lana svijestpuni pukotine ljudske misli iluzijama kojeivot ine podnoljivim. Fromm pita i daje odgovor: Koje su toideologije kojima nas kljukaju? Budui da ih je toliki broj,spomenut emo samo neke od njih: mi smo krani, mi smo

dobri, nai su neprijatelji loi, nai nas roditelji vole i mi volimonjih, na brani sistem je uspjean, itd., itd.90

Iz ove konstatacije moemo naslutiti i zbog ega toliki broj ljudipotiskuje ili odbija u pravom svjetlu vidjeti i priznati da se oko njihdeava genocid, ili, ako suuesnici, zbog ega se ubjeuju da torade za vie dobro. Naime, ljudi su i u miru naviknuti na lanusvijest tako da u uvjetima terora dodatno potiskuju spoznaju o

neemu ega bi inae bili svjesni. Ako bismo koristili Frommovupostavku za analizu pasivnih posmatraa genocida, moglo bi serei da je strah uzrok to se pojedinci uklapaju u dominantnisocijalni diskurs. Kada se ne radi o teroru, ovakvo ponaanje,ak i ako mislimo da je pogreno, prouzrokovano je strahom odpromaaja, strahom od izolacije i progonstva. Kada se radi ookolnostima dravnog terora i opresije, onda je potreba zauklapanjem pojaana strahom od smrti, zatvora, umiranja od

gladi.91 Meutim, najintenzivniji ljudski strah jeste strah odizolacije: Za ovjeka, ukoliko je ovjek - to e rei, budui datransendira prirodu i svjestan je sebe i smrti - osjeaj potpunesamoe i odvojenosti blizak je ludilu.92 Veina psihijatrijskihevaluacija ratne zloince tretira kao normalne ljude. Da li toznai da je u drutvu koje jepripremljeno za genocid normalnobiti izvrilac ili posmatra, a da je uloga spasitelja zapravo

pozicija koja odstupa od genocidne normalnosti?Fromm naglaava da ovjekovo zdravlje zavisi od zajednitva sdrugima, jer da bi bio zdrav, ovjek mora nai zajednitvo sdrugima. Naime, potreba da bude jedno s drugima ovjekova jenajjaa strast, jaa od spolnosti, a esto i od elje za ivotom.

90Isto, str. 114.

91

Isto, str. 115.92Isto, str. 115-116.


44

44

Strah od izolacije i progonstva navodi ljude na potiskivanje tabua,jer bi individualna svijest znaila razliitost, odvojenost, pa onda iprogonstvo. To je razlog zato se pojedinac pretvara da ne vidiono to njegova grupa proglaava nepostojeim, a kao istinu pri-

hvata ono za to veina kae da je istinito, ak i ako ga njegovevlastite oi mogu uvjeriti da je to la. Naime, stado je tako vitalnovano za pojedinca da njegovi pogledi, vjerovanja i osjeaji tvoreza njega zbilju, vie od onoga to mu govore njegovi osjeti irazum.93

Fromm poredi drutveni obrazac sa hipnotizerovim glasom: kaoto u hipnotikom stanju razdvajanja hipnotizerov glas i rijei

zauzimaju mjesto stvarnosti, tako drutveni obrazac predstavljastvarnost za veinu ljudi. Ono to ovjek smatra istinitim,stvarnim i zdravim, klieji su koje je prihvatilo drutvo. Mnogostvari koje se ne uklapaju u te klieje iskljuene su iz svijesti iostaju na nivou nesvjesnog. Nema gotovo niega u to ovjek nebi povjerovao - ili to ne bi potisnuo - ukoliko se nad njeganadvije eksplicitna ili implicitna prijetnja progonstva. Fromm sefokusira i na ljudski strah od gubitka identiteta, jer ljudi su ono

to smatraju da jesu, zato strah od progonstva ukljuuje strah odgubitka identiteta, a sama kombinacija obaju strahova imanajmoniji efekt.94

Ukoliko bismo Frommovu teoriju o strahu od samoe, mentalnomzdravlju i izolaciji poredili sa teorijom Loevingerove o emotivnomrazvoju ega, ini se da ovjek tokom genocida moe sauvatimentalno zdravlje samo ukoliko se nalazi na stepenu I i II, dakle,ukoliko je u vrijeme terora i genocida ili poinilac ili pasivniposmatra iji se ego nalazi na niim stepenima razvoja.Meutim, to mentalno zdravlje bazirano je na lanojsvijesti, anjegova cijena je gubitak slobode. U skladu sa analizom From-move teorije, te sheme Loevingerove i Bauma, moemo rei dasu oni koji se nalaze na treem stepenu emotivnog razvoja ega

93

Isto, str. 116.94Isto.


45

45

svojim kosmopolitskim stavovima transendirali dominantnedrutvene stereotipe. Samo oni koji se nalaze na treem stepenurazvoja ega su zapravo slobodni. Ljudi koji uspiju da se oslobodelane svijesti i spremni su da odbiju initi nasilje u ime vieg

drutvenog cilja istovremeno su u potpunom kontaktu sa svojomljudskou. Fromm istie da ovjek nije samo pripadnik odreenezajednice, ve je i pripadnik Ijudske rase. Jer, za neke ljude jezastraujue biti potpuno neovjean, ak i onda kada je cijelodrutvo prihvatilo neljudske norme ponaanja. Sposobnost da sedjeluje u skladu sa vlastitom savjeu ovisi o stupnju do kojeg setranscendiralo granice neijeg drutva i postalo graanimasvijeta.95 Meutim, koliko je teko doi na nivo intelektualnog i

emotivnog razvoja koji garantira poziciju graanina svijetapokazuje i uloga koju su imali eksterni pasivni posmatraigenocida u Bosni i Hercegovini. Ta uloga je bila vidljiva kako utoku genocida tako i nakon to je genocid poinjen, u procesupokuaja njegovog osvjetljavanja.

Eksterni pasivni posmatrai

Sluaj Nikole Popovia, kojeg smo na poetku ovog poglavljaobradili u okviru kategorije ideologiziranog obinog poinioca,ukazuje nam na jo jednu kategirju, a to su eksterni pasivniposmatrai. Da podsjetimo, Nikola Popovi se u ulozi svjedoka

tuilatva ICTY-ja pojavio u sluaju Ori, iako su postojaleozbiljne indicije da se radi o kompromitiranom svjedoku koji jeuestvovao u genocidu nad Bonjacima u julu 1995. godine. i-njenica da je Nikola Popovi uope svjedoio pred ICTY-jem nastrani tuilatva mnogo govori o ignorantskom odnosumeunarodne zajednice prema Bosni i Hercegovini tokom 1992.-1995. Ovaj primjer nam pokazuje da je u odreenim krugovima

95Isto.


46

46

meunarodne zajednice ovakva politika nastavljena i nakon1995. Iako haki istraitelji i tuioci imaju mnogo aktivniju uloguod eksternih posmatraa, veoma esto su bili na ovoj poziciji.Sudnica ICTY-ja vrlo esto je bila pozornica na kojoj su stvarnost

negirali oni iji je poziv podrazumijevao upravo suprotno -demistificiranje bosanskohercegovake ratne stvarnosti.Meutim, problem u funkcioniranju tuilatva Hakog suda jesteu tome to su istraivaki i tuilaki timovi etniki podijeljeni.Njihov cilj je podizanje optunice, a ne posmatranje injenica ukontekstu ire stvarnosti. Stoga hake optunice iji je cilj optuitipojedinca veoma esto reduciraju stvarnost. To objanjavaodluku hakog tuilatva da u optunici protiv Nasera Oria

srpska sela oko Srebrenice predstavi kao zelene oaze u kojimasu nenaoruani srpski seljaci ivjeli mirno i sretno prije nego tosu ih napali naoruani Bonjaci. Naime, tuilatvo je potpunoignoriralo injenicu da su srpski seljaci oko Srebrenice bili aktivnipripadnici srpske vojske, kao i to da je u tim brdovitim selima ioko njih bila stacionirana teka artiljerija JNA kojom su ubijaniizgladnjeli Srebreniani tokom 1992. i 1993. godine.

Srebrenica je bila okruena srpskim grad

osma faza genocida poricanje dr edina bećirević

Documents