oporuka, pisma i molitve

Download Oporuka, pisma i molitve

Post on 06-Jul-2015

1.510 views

Category:

Spiritual

3 download

Embed Size (px)

TRANSCRIPT

  • 1. Oporuka OPORUKA NAEGA SVETOG OCA FRANJE Ovako je Gospodin dao meni, bratu Franji, da ponem initi pokoru. Dok sam bio u grijesima, bilo mi je veoma mrsko i gledati gubavce. I Gospodin sam dovede me meu njih i ja sam im iskazivao milosre. I kad sam odlazio od njih, ono to mi se inilo mrskim pretvorilo mi se u duhovnu i tjelesnu slast. Nakon toga malo sam ekao i onda sam napustio svijet. Gospodin mi je dao toliku vjeru u crkvama, da sam jednostavno molio govorei: Klanjamo ti se, Gospodine Isuse Kriste, ovdje i u svim tvojim crkvama koje su po cijelom svijetu, i blagoslivljamo te, jer si po svojem svetom kriu otkupio svijet. Zatim mi je Gospodin dao i daje toliku vjeru u sveenicima koji radi svoga reda ive po propisu svete Rimske Crkve, da se hou utjecati njima kad bi me i progonili. I kad bih posjedovao toliku mudrost koliku je imao Salomon i naiao na najsiromanije sveenike ovoga svijeta, u upama gdje oni borave neu propovijedati protiv njihove volje. I njima i svima ostalima hou iskazivati strahopoitanje, ljubit u ih i potivati kao svoje gospodare. I neu na njima gledati grijeha, jer u njima vidim Sina Bojega i oni su moji gospodari. I to inim zbog toga to od samog Svevinjeg Sina Bojega nita ne vidim na tjelesni nain na ovom svijetu osim njegova presvetog tijela i krvi, koje oni uzimaju i jedino oni drugima dijele. I traim da se ove presvete tajne nadasve tuju, aste i uvaju na dragocjenim mjestima. Gdje god naem na nedostojnim mjestima napisana sveta njegova imena i rijei, pokupit u ih i molim da se pokupe i stave na dostojno mjesto. I sve teologe i one koji navjetaju svete Boje rijei moramo astiti i potivati jer nam oni daju duh i ivot. I kad mi je Gospodin dao brau, nitko mi nije pokazao to mi valja initi, nego mi je sam Svevinji objavio da moram ivjeti po nainu svetog Evanelja. I ja sam to u nekoliko rijei i jednostavno dao napisati, a gospodin papa mi je potvrdio. I oni koji su dolazili da prihvate ovaj ivot, dali su siromasima sve to su imali. I bili su zadovoljni jednim habitom zakrpanim iznutra i izvana, pojasom i donjom odjeom. Vie nismo htjeli imati. Mi klerici molili smo asoslov kao i klerici, a neklerici su molili Oenae; i vrlo rado smo se zadravali u crkvama. I bili smo neuki i svima podloni. I ja sam radio svojim rukama i hou raditi, te odluno traim da i sva ostala braa obavljaju kakav poten posao. Koji ne znaju, neka naue, i to ne iz pohlepe kako bi primili plau za rad, nego radi primjera i da izbjegnu besposlicu. I kad ne bi dobili plau za rad, utecimo se stolu Gospodnjemu traei milostinju od vrata do vrata. Gospodin mi je objavio pozdrav, da kaemo: Gospodin ti dao mir. Neka se braa uvaju da nipoto ne primaju crkava, siromanih prebivalita niti ita drugo, to se za njih gradi, ako nije kako dolikuje svetom siromatvu, koje smo u Pravilu obeali; a u njima neka uvijek prebivaju kao pridolice i putnici. Pod poslunost strogo zapovijedam svoj brai da se ne usuuju, gdje god se nalazila, traiti kakvo pismo u Rimskoj kuriji, ni sami ni preko posrednika, ni za crkvu niti za koje drugo mjesto, niti pod izlikom propovijedanja, pa ni zbog tjelesnog progonstva. Nego gdje god ne budu primljeni neka bjee u drugu zemlju da s Bojim blagoslovom ine pokoru. I vrsto hou sluati generalnog upravitelja ovog bratstva i gvardijana kojega mi on htjedne dati. I elim da me on tako dri u svojim rukama, da ne mogu nikamo ii niti to initi mimo poslunosti i njegove volje, jer je moj gospodar. A iako sam priprost i bolestan, ipak elim stalno imati klerika koji e mi obavljati asoslov, kako stoji u Pravilu. I neka se od sve ostale brae trai da tako sluaju svoje gvardijane i da obavljaju asoslov prema Pravilu. I koji bi se nali, koji ne bi obavljali asoslov prema Pravilu i koji bi ga htjeli nekako preinaiti ili ne bi bili katolici, sva su braa, gdje god bila, pod poslunost duna, gdje god takvoga nau, predvesti ga najbliem kustodu onoga mjesta gdje su ga nali. I kustod je strogo pod poslunost duan takvoga dobro uvati danju i nou kao ovjeka u okovima, tako

2. da mu ga nitko ne moe oteti iz ruku, dok ga osobno ne preda u ruke svoga ministra. I ministar je strogo pod poslunost duan poslati ga po takvoj brai koja e ga kao svezana u okovima uvati danju i nou, dok ga ne predvedu pred Ostijskog gospodina, koji je gospodar, zatitnik i popravlja cijelog bratstva. I neka braa ne govore: Ovo je drugo Pravilo. Jer to je sjeanje, opomena i poticaj i moja oporuka, koju ja, mali brat Franjo, ostavljam vama, svojoj blagoslovljenoj brai, da Pravilo koje Gospodinu obeasmo, to bolje katoliki opsluujemo. I generalni ministar i svi ostali ministri i kustodi ne smiju pod poslunost ovim rijeima nita ni dodavati ni oduzimati. I neka uvijek uz Pravilo uza se imaju i ovaj spis. I na svim skuptinama koje budu drali, kada itaju Pravilo, neka itaju i ove rijei. I strogo pod poslunost nareujem svoj svojoj brai, klericima i neklericima, da ne unose u Pravilo i u ove rijei tumaenja, govorei: Tako se ima shvatiti. Nego kao to je Gospodin meni dao da jednostavno i isto kazujem i napiem Pravilo i ove rijei, tako ih i vi jednostavno i isto shvatite i svetim djelima opsluujte do konca. I tko god bude to opsluivao, neka ga na nebu napuni blagoslovom svevinji Otac, a na zemlji neka ga blagoslovom obaspe njegov ljubljeni Sin s presvetim Duhom Utjeiteljem, sa svim silama nebeskim i sa svima svetima. I ja brat Franjo, va mali sluga, potvrujem vam koliko god mogu iznutra i izvana taj sveti blagoslov. Amen. OPOMENE 1. O tijelu Gospodnjem Gospodin Isus veli svojim uenicima: Ja sam put, istina i ivot: nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali; odsada ga i poznajete i vidjeli ste ga. Kae mu Filip: Gospodine, pokai nam Oca i dosta nam je! Isus e mu: Filipe, toliko sam vremena s vama i jo me ne poznaje? Tko je vidio mene, vidio je i Oca. (Iv 14, 6-9) Otac prebiva u nepristupanu svjetlu (1Tim 1, 16) i Bog je duh (Iv 4, 24) i Boga nikada nitko ne vidje (Iv 1, 18). Budui da je Bog duh, moe se samo duhom vidjeti, jer duh je onaj koji oivljuje; tijelo ne koristi nita (Iv 6, 63). Ni Sina meutim, kad je rije o onom po emu je jednak Ocu, ne moe nitko vidjeti drukije nego Oca, drukije nego Duha Svetoga. Stoga su osueni svi koji su vidjeli Gospodina Isusa Krista kao ovjeka, a nisu ga gledali i vjerovali po duhu i boanstvu kao pravog Sina Bojega. Isto su tako i sada osueni svi oni koji vide sakramenat to se Gospodinovim rijeima posveuje po rukama sveenika na oltaru pod prilikama kruha i vina, a ne gledaju i ne vjeruju po duhu i boanstvu da je to uistinu presveto tijelo i krv Gospodina naega Isusa Krista, prema svjedoanstvu samoga Svevinjega koji kae: Ovo je tijelo moje i moja krv novoga Saveza koja se za mnoge prolijeva (Mk 14, 22. 24) i: Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju ima ivot vjeni (Iv 6, 54). Stoga presveto tijelo i krv Gospodnju prima onaj koji posjeduje duh Gospodnji to prebiva u svojim vjernicima. Svi drugi koji nemaju toga duha a usuuju se primiti ga, osudu sebi jedu i piju (1Kor 11, 29). Prema tome, sinovi ovjeji, dokle e vam srca ostati tvrda? (Ps 4, 3) Zato ne upoznate istinu i ne vjerujete u Sina Bojega? (Iv 9, 35) Evo, danomice se ponizuje, kao kad je siao s kraljevskih prijestolja (Mudr 18, 35) u krilo Djevice; danomice dolazi k nama u poniznu obliju; danomice silani iz krila Oeva (Iv 1, 18) na oltar po sveenikovim rukama. I kao to se je svetim apostolima pokazao u pravom tijelu, tako se i sada nama pokazuje u svetom kruhu. I kao to su oni svojim tjelesnim pogledom vidjeli samo njegovo tijelo, ali su, promatrajui duhovnim oima, vjerovali da je on Bog; tako i mi, gledajui tjelesnim oima kruh i vino, gledamo i vrsto vjerujemo da je tu ivo i istinito njegovo presveto tijelo i krv. Na taj je nain Bog nazoan meu svojim vjernicima stalno, kako sam kae: Evo, ja sam s vama u sve dane do svretka svijeta (Mt 28, 20). 2. O zlu samovolje Jahve, Bog, zapovijedi ovjeku: Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! (Post 2, 16-17) Adam je, dakle, mogao jesti sa svakog stabla i, dok se nije suprotivio posluhu, nije sagrijeio. Onaj, naime, jede sa stabla spoznaje dobra koji svoju volju smatra svojim 3. vlasnitvom i uznosi se dobrima koja Bog u njemu govori i radi; i tako mu je po utjecaju avla i prijestupu zapovijedi ono voe postalo voe spoznaje zla. Stoga treba da podnosi kaznu. 3. O savrenom posluhu Gospodin kae u Evanelju: Koji se ne odree svega to posjeduje ne moe biti moj uenik (Lk 14, 33); i: Tko hoe ivot svoj spasiti, izgubit e ga (Lk 9, 24). Onaj ovjek ostavlja sve to posjeduje i gubi svoj ivot koji se sav predaje posluhu u rukama svoga poglavara. I to god radi i govori to sam znade da nije protiv njegove volje, ako je dobro to ini, to je pravi posluh. I ako bi podlonik kadgod neto smatrao boljim i korisnijim za svoju duu negoli je ono to mu poglavar nalae, neka ono svoje dragovoljno Bogu rtvuje, a ono poglavarevo neka nastoji izvriti. To je ono pokoravanje ljubavi (1Pt) jer udovoljava Bogu i ljudima. A ako poglavar zapovijeda neto to je protiv njegove due, premda ga ne mora sluati, neka ga ne naputa. Pa kad bi ga stoga neki progonili, neka ih radi Boga jo vie ljubi. Jer koji radije trpi progonstvo negoli se dijeli od svoje brae, taj zaista ostaje u pravom posluhu, jer polae duu svoju za brau (Iv 15, 13). Ima, naime, mnogo redovnika koji se, pod izlikom da vide bolje negoli im nalau njihovi poglavari, obaziru natrag (Lk 9, 62) i vraaju se na svoju bljuvotinu (Izr 26, 11; 1Pt 2, 22); to su ubojice i svojim zlim primjerom upropauju mnoge due. 4. Neka nitko sebi ne prisvaja predstojnitvo Nisam doao da budem sluen, nego da sluim, kae Gospodin (usp. Mt 20, 28). Oni koji su postavljeni nad druge neka se tim predstojnitvom tako hvale kako bi se hvalili kad bi bili odreeni za slubu da brai peru noge. A koliko se vie uznemiruju zbog oduzeta im predstojnitva negoli zbog slube pranja nogu, toliko vie zarauju u kese (usp. Iv 12, 6) na tetu due. 5. Neka se nitko ne uznosi, nego neka