SVETI,

+ + • t • • UVODNIK

Dragi čitatelji!

Prije gotovo dvije tisuće godina, jedan je čovjek imenom Savao jahao u Damask. Vjerojatno je razmišljao o tome kako bi volio uhvatiti pripadnike neke nove kvazivjere, koji štuju nekog Krista Otkupitelja i bičem im istjerati te besmislice iz glave. Najednom ga prene nevjerojatna svjetlost s neba, padne s konja i začuje gromoglasan, ali vapijuć glas: "Savle, Savle, zašto me progoniš?!" Svjedočanstvo dalje kazuje kako je Savao nakon tog događaja bio slijep tri dana, kako ga je ozdravio Ananija, pripadnik te nove vjere koju je Savao nastojao istrijebiti, on im je odmah pristupio, dobio novo ime - Pavao-i ostalo je povijest. Postao je jedan od najgorljivijih apostola i pisac nevjerojatnih, i danas jednako aktualnih i zanimljivih poslanica. Da su tada postojali znanstvenici i mudri vještaci, ovako bi logički protumačili Savlov slučaj: konj se vjerojatno preplašio zmije ili nekog šuma, zbacio Savla, ovaj je udario glavom u kamen, nakon čega je privremeno oslijepio i od šoka čuo nekakve glasove. Nikada se nije sasvim oporavio i u svojoj ludosti je uzeo sebi umjetničko ime, tumarao uokolo i govorio besmislice o nekom Bogu. Moguće. Ali, čudesni su putovi Gospodnji. Nedokučivi ljudskom razumu i nevidljivi ljudskim očima. Na nama je samo da odaberemo - želimo li vjerovati da taj Krist postoji i da je uz nas? Mnogi primjeri svjedoče o brojnim čudesnim Božjim intervencijama u ljudski život. Ipak, obično se to ne događa na silovit, šokantan način kao Savlu nego, dopustite mi da budem slikovita, na sljedeći način: Krist dođe do tebe, potapša te po ramenu i kaže ti: "Želiš li ići za mnom?" Stojiš par trenutaka u nevjerici, neki glas u tebi govori da bi moglo biti dobro ići za tim tipom jer si čuo na vjeronauku i u crkvi da te može odvesti u kraljevstvo Božje, a tamo je, kako čuješ, sve super, anđeli pjevaju i družiš se sa svecima i dobrim ljudima. "Pa 'ajmo.", kažeš mu. Na putu u početku razgovarate, malo mu pričaš o svojim radostima i problemima (daleko više o ovome drugome). Cesto ti ne odgovara ništa, ali suosjećajno klima glavom i imaš dojam da te sluša. Onda on govori, ali nakon nekog vremena pitaš se gdje je kraj tom monologu ("Di se gasiš?", misliš u sebi) i "zujiš" pogledom po stvarima koje viđate uz cestu. Stvari su šarene, primamljive i oku ugodne. Najradije bi stao i zadržao se u šarenilu, ali on kaže kako ti to ne preporučuje jer to je tek lijepa fasada. Ipak silaziš s puta (jer želiš odmor i dosta ti je monologa). Ako i kad se vratiš, sav si blatnjav, prašnjav i izudaran. On te ne prekorava jer si se dugo zadržao, već te prijateljski čvrsto zagrli i pita te želiš li nastaviti put. Odgovoriš potvrdno, jer si čuo kako te jedino on može očistiti i okrijepiti za dalje. Na putu nailazite na mnoga raskršća. Put kojim koračate izgleda kao kozja staza, pun kamenja i trnja i nije baš najudobniji. Na svakom raskršću odvojak je popločan mramornim pločama i nakon ovog izgleda kao put iz snova. Jasno, poželiš otići tim putem, barem pogledati kamo ide. Zatrčiš se - i padneš u ponor. Plačeš i zoveš upomoć jer si sav slomljen. Vidiš njega kako stoji na rubu ponora. Vidjevši te takva, i on plače. Pruža ruku da te izvuče i strpljivo čeka dok se oporaviš kako bi mogao nastaviti put. I onda, ako nastaviš, unatoč svim ranama, ožiljcima i modricama, on te dovede umorna i iscrpljena do nekih vratiju. Kaže: " Umoran si od tolikog hoda i tolike borbe. Nisi me uvijek slušao i mnogo si me žalostio, ali opraštam ti, jer te volim i jer si i ti pokazao da me barem malo voliš, čim si došao do ovdje. Ovo je moj dom. Uđi ako želiš." Vratimo se liku s početka naše priče. U jednoj od poslanica je rekao: "Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove?" Zaista, tko ne bi poželio takvog suputnika?

Urednica

OBAVIJEST ČITATELJIMA: Objavljujemo NATJEČAj ZA KRATKU PRIČU. Tema je slobodna, po vašem izboru. Svoje radove, zajedno sa osobnim podacima pošaljite do 20. studenog na adresu elektroničke pošte kruvenica@gmail.com ili dajte napisani tekst nekome iz uredništva. Najbolji rad/radove ćemo nagraditi i objaviti u božićnom broju "Kruvenice" .

@(ru1'enica

t t + t ., • List župe sv. Stjepana 1., pape i mučenika, Hvar • ., t + t t J.ot.daftč

+385(0)2II41269,

ŽUPNIKOVA BESIDA + • + t + + STAV PREMA VJERONAUKU SVJEDOČI O NAŠOJ VJERI

"Lete danci kano sanci, a godišta kano ništa" - veli jedan stara pjesma. Proletjelo u čas ovih četiri - pet mjeseci od našeg zadnjeg broja "Kruvenice" kojim smo se nekako pripremali na turistički sezonu istakavši na naslovnici poziv sv. Pavla "Gajite gostoljubivost". Vidjeli smo da su Hvarani ovog ljeta bili orni pružiti gostoprimstvo, ali čuje se da nije bilo dovoljno onih koji bi ga uživali. Rastali smo se u gužvi oko Prvih pričesti i Krizme, a sad se, evo ponovno sastajemo početkom nove školske i katehetske godine. Počinje novi ciklus kateheza, priprema za redovni prijem Euharistij e i potvrde kao i za izvanredne primatelje. Pruža se, međutim, i nova mogućnost svima koji su sve to već primili, ali su svjesni da se sakramenti ne primaju kao ukras nego kao nešto što na specifičan kršćanski/katolički način omogućava život s Bogom. I kako je život živ koliko ga se živi tako i formacija u vjeri ne smije prestati nego pratiti taj život vjere. Doduše, kateheza nije jedini način kako vjernici uče o svojoj vjeri ikako je u sebi bude. Postoje razne udruge (npr. bratovštine) ponegdje neki duhovni pokreti (u Hvaru ih za sada, barem formalno, nema) koje svom članstvu pružaju neku vrst kateheza na susretima članova. Naša su liturgijska okupljanja uvijek i kateheza. Naime, liturgijski tekstovi su sami po sebi kateheza npr. sve sastavnice sv. mise: pjesme, psalmi, čitanja,

molitve, velika euharistijska molitva sve je to kateheza. Ako ih pratimo s pažnjom puno govore. Da ih možemo u nekoj mjeri pratiti s pažnjom služi naš župni liturgijski listić. Šteta što ga mnogi u

župi koriste samo kao izvor župnih obavijesti. U listiću je barem ponekad dodatak koji je uglavnom nekakva kateheza. I ono što se govori uz podjelu sakramenata, npr. krštenja kojemu češće prisustvujemo u župnoj crkvi, jedna je velika kateheza o značenju i djelovanju sakramenta krštenja, baze na kojoj izrasta cijeli naš vjernički život. Ako netko prati crkveni tisak mnogo toga može naučiti o svojoj vjeri i u njoj biti potaknut. Logično je da svi ti oblici vjerske pouke, paralelno sa onim što nas uče, izazivaju i određena pitanja. Zanemarimo li pitanja koja se u nama javljaju dok slušamo, čitamo, molimo ili slavimo rezultat će biti poguban za našu vjeru. Vjerojatno će naša osobna vjera slabiti, a k tome ćemo biti sve manje sposobni drugima bilo što objasniti. I zato ništa ne može zamijeniti pravu katehezu, vjerske susrete u kojima vjeroučitelj izlaže neki vjerski sadržaj, a sudionici tog susreta reagiraju na ponuđeno trudeći se doći do veće jasnoće. Temu takvog susreta može ponuditi vjeroučitelj, ali jednako tako može je inicirati vjeroučenik nekim svojim pitanjem. Tako smo radili prošle školske godine na susretima za odrasle četvrtkom. Nema ni jednog područja života koje od vjernika­kršćanina ne zahtjeva da mu priđe sa kršćanske točke gledišta. Da bi se čovjek služio softverom / programom koji mu omogućava ulazak u Internet ne mora konzultirati svoju religiju, ali čim se uhvati u tu mrežu informacija i te kako mora voditi računa o principima svoje religije. Da bi netko montirao digitalni prijemnik TV signala i naučio operirati sa raznim pomoćnim uređajima uz TV prijemnik ne mora pitati vjeroučitelja za mišljenje. Ali, čim se prepusti ponudi satelitskih TV stanica i te kako će se morati suočiti sa gledištima svoje religije. Religija je sveprožimajuća stvarnost, ona je totalitarna, zadire u svaku poru egzistencije. Naravno, čovjek u svojoj slobodi ili svom nerazumijevanju religije može isključiti neka područja života iz religijske 'kontrole', ali tada čini nasilje nad onim što religija jest. Doduše, neće time nauditi religiji ali od sebe, kao navodno religioznog čovjeka, pravi pervertita. Među sljedbenicima svih religija, gledano na ovaj način, ima mnogo religioznih perverznjaka. Većina

takvih svoju religioznu perverznost pokušava obraniti prizivima na slobodu. Pozivati takve na vjeronauk, na vjerske susrete kroz koje bi mogli sagledati svoju religioznu perverznost uzaludan je posao. Među religioznim ljudima ima još više onih koji stvarno isključuju neka područja života

• t • t ;; • ŽUPNIKOVA BESIDA

ispod religijske kontrole a da toga nisu ni svjesni. Ili, ako su i svjesni, oni zapravo žale što je tome tako međutim jednostavno ne uspijevaju dotična područja staviti pod kontrolu svoje (kršćanske) religije. Bilo dase radi o nerazumijevanju, bilo dase radi o demotiviranosti ili nemoći vjerski susreti, razgovor o takvim temama, nastojanje da bolje shvatimo o čemu se radi može pomoći da svoj život, kroz svoju kdćansku religiju, uistinu predamo Bogu i tako postanemo autentično religiozni ljudi. Ako analiziram odjeke na ponude vjeronaučnih susreta moram priznati da sam duboko razočaran stanjem vjere u župi sv. Stjepana. KrUanstvo (vjerujem daje isto i s drugim religijama) hoće ljude koji su kršćani po svom osobnom, razboritom, svjesnom slobodnom izboru. Zbog povijesnih okolnosti, u vremenu kad je izgledalo da je .sav svijet" krUanski moglo je donekle biti prihvatljivo da postoje kršćani koje su drugi .upisali" u kdćanstvD. Danas, II suvremenom raskdćanjenom svijetu, kojega u velikom postotku grade ikrUani izgubljenog identiteta, postaje veoma važno da kršćanstvo bude osobni, §to god je vile moguće racionalni izbor. Sve pokazuje da u našoj župi postoji vrlo mali broj takvih kršćana. Meni kao župniku je jedan od prvih pokazatelja takvog stanja prezir vj erske pouke u župi, a drugi j e prilično nizak stupanj angažiranosti kršćana u vjerničkoj zajednici. Toliki su i takvi izazovi suvremenog svijeta da se ni jedan tradicionalni kršćanin s njima ne može nositi na kdćanski način ako se stalno ne pitao primjeni evanđelja ukonkretnomživotu. Kad je kršćanin u svakodnevnom životu angažiran na bazi svoje vjere to se ne da sakriti. Nažalost, činjenica da grad Hvar nastanjuje, po mojoj procjeni, više od 70% (nominalnih, .blagoslovnih") krŠĆana ne pokazuje se u konkretnom svakodnevnom životu Grada i Hvarana. Zato se našareligioznostiz dana u dan sve očitije svodi na dio povijesnog i turističkog imidža ovog Grada nego Ito ravnanalim životima. Kršćanstvo u Hvaru postaje muzejski izložak zahvaljujući hvarskim .kršćanima" koji prihvaćaju takvu ulogu. Najtragičnije je to što se takvo življenje vlastitog krlćanstva sistematski ugrađuje u svijesti i srca naše djece i mladih tako da je zagraden put procesu obnove, onome što se danas zove re-evangelizacija i o čemu se govori na svim stranama. Ndi će mladi prije doći do drugačije religioznosti za vrijeme studija u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Dubrovniku, Zadru nego što će to uspjeti u samom Hvaru (nažalost, ta nova religioznost često i neće biti krlćanska). Nastavi li se taj proces tako

odvijati pojava da netko među nama, mlađi ili stariji, izabere krlćanstvo iz vlastitog uvjerenja bit će isključivo plod čuda. Od ovakvog krŠĆanstva kakvo danas .živi" u Hvaru gotovo da je više štete nego koristi zato što ga se mlađim naraštajima ne predlaže kao vrednotu vrijednu življenja i zalaganja nego kao teret proUosti kojega treba privremeno izdržati (dok se ne steknu potrebni certifikati da si kršćanin), a onda će se, s tim certifikatima, moći i sami smjestiti na prvu slobodnu muzejsku policu. Vjerojatno ce vam ovo zvučati prestrogo ali kako drugačije protumačiti činjenicu da u našoj župi generacije prvopričesnika, kratko nakon prve pričesti praktično prekidaju svaku religioznu praksu na dva do tri mjeseca, da bi joj se postupno, ali prorijeđeno, vratili u daleko manjem broju s početkom nove školske godine? Pa svi koji nedjeljom i preko ljeta dolazite u našu katedralu možete posvjedočiti koliko u crkvi viđate

predljetnih prvopričesnika. Kako protumačiti činjenicu da tek rijetki od pripravnika za krizmu prakticiraju sakramente tijekom priprave a da lijepi broj odustaje od svake vjerske prakse kratko nakon primanja krizme te da od vjerske pouke odustaje najčešće cijela generacija? Kako protumačiti činjenicu da se sve češće iznenadimo kad, povodom prve pričesti ili krizme, vidimo neke roditelje u crkvi za koje ni ne pamtimo kad smo ih zadnji put vidjeli među nama, a s priličnom sigurnošću znamo da ih i opet nećemo vidjeti dok novo dijete ne dozori za neki sakramenat? Brak, usprkos činjenici da dvoje ljudi živi zajedno, može postati kao okvir bez slike. Obitelj u kojoj nema unutrašnje komunikacije članova postaje samo formalno obitelj. Ako učenici nisu zainteresirani za ono što im profesori iz svog stručnog znanja i životnog iskustva mogu ponudi ti, ali jer je škola obavezna ne mogu se nje ispisati, ikola još samo nosi naslov škole, ali to škola nije. Kad župnik ima osjećaj, i kad na temelju brojnih pokazatelja može zaključiti da je većem broju njegovih vjernika vlastita vjera zadnja 'rupa na svirali' tada "župna zajednica" postaje prazna forma, okvir bez slike. Ostaje tek čovjek pojedinac ili neka skupina s kojima se može graditi istinski odnos svećenika i vj ernika ili čak vj ernika i vjernika jer i sam svećenik je prvenstveno vjernik. Tako bih volio doživjeti u novoj školskoj godini da moji župljani ozbiljno shvaćaju svoju vjeru, da je žele produbiti i po njoj živjeti i da se ne moram pitati u Ito ode sve to vrijeme posvećeno katehizaciji.

don Mili

RAZGOVOR S POVODOM • t • t + + Razgovor s Darkom Šošom i Tončijem Buzolićem

BOKUN FORA NA ATLANTIKU

Ovog ljeta, od 10.-17. srpnja, povijesna francuska luka Brest bila je središte Svjetskog festivala mora i mornara. Sudjelovalo je preko 3000 brodova, a Hrvatsku su predstavljali sljedeći brodovi: gajeta falkuša velo i molo, bracera, neretvanska lađa, viški guc, splitski leut, betinska gajeta, ninska condura, rovinjska batana i hvarska gajeta "Mociguzica" . Članovi hvarske posade bili su Darko Šoša, Tonči Buzolić - Lojko i arheolog Branko Kirigin. Popili smo kavu sa barba Darkotom i barba Tončetom 1

"proćakulali" o festivalu, gajeti 1

ostalim morskim temama.

Kruvenica: Sudjelovali ste na Svjetskom festivalu mora u Brestu. Kako je došlo do inicijative za tim? Šoša: Pozvao nas je prof. Joško Božanić. Njemu samom je bilo teško sakupiti toliko brodova, budući da se jako malo ljudi još bavi time. Pitao je Kirigina zna li za koji brod, a on je preporučio nas. Tako smo se uključili i poslali snimljeni materijal.

Kruvenica: Zašto baš gajeta i odakle ime "Mociguzica "? Šoša: Gajeta je tipični brod ovogpodneblja, kojije služio višenamjenski. N e postoji autentičniji brod od gajete i leuta. Svi ostali kaići i sl. došli su s drugim narodima. Nazvali smo je "Mociguzica" zbog toga što je to hvarski toponim, jer je brod nizak pa se to i dogodi-moči ljude koji su u njemu i kao uspomena na trud i muke ljudi koji su plovili gajetama. Znam da su ljudi na istoimenoj punti na Vloku trebali potezati gajete na konope da bi probili kurenat, pana drugoj strani opetveslati ... Tonči Lojko: Kad smo bili u Brestu, onda je pri predstavljanju voditelj rekao: "Evo, sad je jedan brod smiješnog imena." Nismo htjeli biti humoristični, premda je ime šaljivo. Hvarani znaju priču o punti Mociguzici, dok su u Brestu ljudi to tek trebali upoznati.

Kruvenica: Možete li nam ispričati kako je bilo u Brestu? Šoša: Prvo je trebalo završiti brod na svu forcu, nije bilo novca niti je bilo jednostavno. Obnavljao sam škaf i dijelove, stavio sam jarbol i lantinu jer toga nije bilo. Nismo htjeli obojiti brod u bijelu boju, jer nam se činilo preturistički, već po starinsku, u tamnozelenu. Ususret nam je izašla udruga hvarskih iznajmljivača "Hvare moj" i dala 5 000 kn da se brod završi. Da nije bilo njih, brod ne bi ni išao na festival i zato uistinu hvala tim ljudima koji su mi pomogli da brod stavim u funkciju. Gradonačelnik je također dao poticaj u novcu, a sponzori su se kasnije javili, kako bi brod uopće mogao ići. Kad smo završili brod, malo smo veslali po portu. Prije odlaska otišli smo u kapelicu sv. Mikule u Zoraće zapaliti svijeću i pomoliti se. Gajetu smo ukrcali u Tončijev kamion i u Kaštelima je prekrcali u kamione koji su išli dva dana prije nas. Bili su nam zatrpali brod drvenim čapljama i daskama za meso, tj. suvenirima koje su također slali u Brest. Bilo je tonu i po robe ugajeti! Rastresla se, što od tereta, što od vožnje. Kad smo stigli, trebalo ju je prepiturati, popravljati i štukati, a kad smo je stavili u Atlantik, počela je propuštati more. Srećom, na vrijeme smo ugradili malu pumpu na plovak koja je izbacivala more. Brest je daleko, na samom zapadu Europe. Radi se o punti koja je rascijepljena na sredini i tvori veliki zaljev kojeg nazivaju Vrata Atlantika. Velika je razlika plime i oseke - po šest metara, ostane ti brod na suhom. Bili smo među pet zemalja koje su bile počasni gosti. Dobili smo veći mol i hangare i tu su se događale manifestacije - brodogradnja,

k r u ven i e al5

t ci + .; • • RAZGOVOR S POVODOM

krpljenje mreža i ostali poslovi vezani uz more. Hvar se predstavljao skromno: gajetom sa nama trojicom u narodnoj nošnji, zastavom grada, prospektima i to je bilo sve. Tonči Lojko: Turistička zajednica nam je dala prospekte, ali smo ih već prvi dan razdijelili. J edrili smo najviše od svih, prvi smo izašli namore i jedini samoinicijativno izašli na Atlantik, dalje od zadnje lanterne. Tamo su velike struje, aAtlantikje zelen i surov. Ali, tako se hvarska gajeta smočila u Atlantiku!

Kruvenica : Koliko je vaše predstavljanje na festivalu bilo popraćeno i prihvaćeno u Hvaru, pa i u Hrvatskoj ? Šoša: Mislimo da se malo zna o tom festivalu. Mediji nisu dovoljno popratili, više su o tome pričali Francuzi nego mi. Bilo je tek nešto riječi o falkuši, ali bilo je još drugih brodova vrijednih spomena. U Brestu je bilo milijun ljudi koji su pogledali, mahali, slikali ... Pripremamo prezentaciju koju bismo održali prije Božića. Imamo dosta snimljenog materijala i fotografija. Mislimo napraviti predavanje kako bismo upoznali ljude s ovom manifestacijom, ali i potaknuli da se obnovi još koji brod. U Brestu smo gledali Norvežane kako grade vikinški brod. Velike su razlike u našoj i njihovoj brodogradnji. Cilj je isti, ali pristup je drukčiji.

6lkrUyenic:a

Kruvenica: Barba Darko, svojedobno ste sudjelovali u ekspediciji Faros - Paros. Možete li nam ispričati iskustva i dojmove s tog putovanja ? Šoša: Ekspedicijaje rezultat inicijative arheologa Branka Kirigina. Faros je njegov velik projekt, i kako je često odlazio na Paros radi usporedbe njihove i starogradske arheologije, napravio je kontakte. Trebalo mu je dvije godine za organizaciju ekspedicije. Kako se poznajemo još odsrednje škole, budući dasam mu crtao artefakte i spajao keramiku, pozvao je i mene. Ekspedicija je trajala mjesec dana, a sam put do Parosa osam dana. Prošli smo dvije moguće rute dolaska Grka na otok Hvar. Jedna je išla preko Palagruže, uz talijansku obalu, jer nekad se uvijek putovalo bliže kraju, prema Krfu i oko Peloponeza do Parosa u Egejskom moru. Natrag smo išli prema Ateni, preko Krfa, te uz albansku obalu. Paros je okrugli otok, površine kao Vis i sav je zasijan pšenicom. Pun je pješčanih plaža i puno puše. Zato nemaju krovove na kućama, već terase. N emaju ni odrine, ni lozu. To nas je jako iznenadilo. Znaju za nas upravo radi Kirigina, a i sami imaju mnogo spomenika - među ostalim i rudnike mramora koji je bio namijenjen za atensku Akropolu. Jako je lijep otok, sa dva mjesta veličine našeg Starog Grada ili Jelse, a u mjestima su sve jednokatnice. Ribarsko mjestonasjeveru otoka, okrenuto prema Turskoj, ima venecijansku obalu jednako kao H var

RAZGOVOR S POVODOM • + t t C) + Fabriku - jednak vez kamena. Imaju i mali mandrac. Tu je postojala trgovina Venecije i Turske dok su bili u miru. Na otokuje i puno malih crkvica koje su, ako sam dobro razumio, izgrađene kao rezultat dogovora s Turcima da se neće dirati u takav teritorij gdje su te crkvice. Nema mnogo stanovnika na otoku, svi su otišli živjeti u Atenu. Stranci su pokupovali kuce i uredili ih, no domaći se bune - mjesta su jako čista i uredna, ali nikoga nema, to su mrtva mjesta.

Kruvenica: Dalmacija, pa i Hvar, u posljednje vrijeme su prezentirani u domaćim i stranim medijima kao "Mediteran kakav je nekad bio". Što mislite, radi li se tek ° pukoj frazi ili još uvijek !Zastoji takav Mediteran kod nas? Soša: Naravno da postoji, ali je na klimavim nogama. Tonči Lojko: Do nas je, ali pogotovo do vas mladih hoce li to biti puka fraza. Trebamo se angažirati. Evo, Darko se angažirao da nam mandrac ne bude preplavljen plastikom, nego da ostane i koja gajeta ili batana. Potrebno je konstantno govoriti o tome. Pogledajte paljenje broda u Komiži za sv. Mikulu - bilo je posve opravdano i normalno da se brod žrtvuje. Bili su to stari brodovi kojih se ionako trebalo riješiti. Godišnje je uz taj jedan stari za izgoriti bilo napravljeno nekoliko novih. U međuvremenu se taj običaj promijenio. Počeli su se proizvoditi plastični brodovi i Komižanima je postao problem pronaći brod za spaljivanje. Tako su počeli goriti plastiku, a oni "saji" su padali ljudima po odjeći, koja im j e onda nagorjela. Šoša: Kad su ti drveni brodovi građeni, oni su rađeni sajednom ljudskom mjerom. Tada nije bilo današnjih alata ni tehnika i sve je upućivalo na rad ruku - pilanje, tesanje, izvlačenje drva iz šume -sve je bilo prilagođeno ljudskim mogucnostima. Sve ostalo -nova tehnologija, materijali i motori­čovjek je svojim zahtjevima išao u obijest i sve je izmaklo kontroli. Drveni brod kad plovi po moru ne pravi val da bi drugog potopio, niti može napraviti takav val. A današnji brod odraz je situacije - onaj brod koji glisira po moru može te vrlo lako potopiti, čak i ubiti. Drveni brod ima mjeru, ne može više no što može. Bezobzirnost se ovdje može primijetiti preko stvari - kad danas čovjek ima betona, željeza i aluminija, ne može graditi kuću od kamena. On će napraviti što i koliko hoce - pet katova, dvadeset apartmana, uopce ne misli može li održavati tu kucu, ali zbog pohlepe gubi mjeru. Brodovi su donedavno imali i znali svoju granicu, imali su svoj mir. Ljudi u

Brestu su to primijetili, tu staloženost i o tome bi trebalo govoriti ljudima. Tonči Lojko: Svjedoci smo porasta nautičkog turizma i koliko ta tehnika napreduje. Od tog silnog pritiska nas u Hvaru više ništa ne može impresionirati. Kad smo došli u Brest, bili smo uistinu impresionirani! Tako cemo pokušati to erezentirati unašempredavanju. Soša: Vidjeli smo u Brestu razne brodove. Ioni na najvećim brodovima, gdje je falkuša veličine njegovog topa, pozdravljaju tebe u malom brodu i ti njega. Svaki brodje namoru mali brod. Na moru nema velikog i malog. To je prekrasno osjetiti, jer tamo svatko svakog poštuje, unatoč različitim vjerama i kulturama. Vidjeli smo brodove od košare, od kože, od dasaka vezanih konopom - sa minimalno materijala napravljen je maksimum. Gajeti ne treba kabina, već vesla i jedro. A mi se ovdje pred strancima trudimo da naši brodovi budu kao njihovi, naše kuce kao njihove, naša jela kaonjihova ... Tonči Lojko: Brest je velika stvar. Ljudi vide svoje mjesto u svijetu. Znali su nas pitati: "Tko je tamo bio najbolji?", ali to uopce nije bit tog festivala. Bitan je zadivljujuć odnos čovjeka i mora. U Hvaru živimo od mora, ali koliko možemo nabrojiti ljudi ovdje koji jedre? Postali smo dodvorni, stvaramo dodvornički turizam.

Kruvenica: Na tragu svega rečenog, kakvu poruku bisteželjeliuputitiHvaranima? Šoša: Neka se ne uvrijede što se tako iznosi starina na površinu, već da to shvate kao poticaj. Neka se probude, neka pokažu ono materijalno i duhovno što imaju. Potrebno je malo više volje i samosvijesti. Više te cijene ako znaš cijeniti svoje, a ne da olako pretvaramo konobe uducane, plastificiramo brodove umjesto da ih gradimo od drva, umjesto drvenih stavljamo plastične prozore ... Ljudi bi trebali biti više jedni s drugima, da se zalažu da barem nešto ostane. Nije smisao sagraditi brod koji će zadovoljavati turiste, bitno je da sami pronađemo smisao II takvim stvarima. Naravno, za sve j e potrebno ljubavi. Tonči Lojko: Trebamo poticati druge svojim primjerom. Kao što je gajeta prilagođena ribanju i prijevozu ljudi, tako i turizam trebamo prilagoditi našim potrebama. Ne smijemo biti robovi turizma i kotačići u stroju koji će samo proizvoditi turizam.

Uredništvo

kruv"nl~aI7

+ + t + • + GOSPA OD RUŽARIJA

BitkakodLepanta

GOSPA OD POBJEDE U NAJVEĆEM OKRŠAJU GALIJA

Dana 7. listopada 1571. g. sukobile su se flote Osmanskog Carstva i Svete lige u najvećoj bitci brodova na vesla. Bitka je dobila ime po gradiću Lepanto (danas grčki Naupaktos) - iako se nije odigrala ni blizu tog grada, već desetak milja od Patrasa - jer su Mlečani u to vrijeme Korintski zaljev nazivali Lepantskim. Kao i u prethodna dva velika pomorska okršaja Istoka i Zapada u grčkim vodama (Bitka kod Salamine između Grka i Perzijanaca 480. pr. Kr. i Bitka kod Akcija između Oktavijana Augusta i MarkaAntonija 31. pr. Kr.), pobjedu je odnio Zapad.

Turska postaj e pomorska velesila Od svog nastanka u 13. st. pasve do početka 16. st. Osmansko Carstvo širilo se isključivo kopnenim osvajanjima. No, carstvo koje se prostiralo na tri kontinenta - Europu, Aziju i Afriku - moralo je imati i jaku mornaricu. Stoga su Turci pod sultanom Sulejmanom II. Veličanstvenim

nastojali stvoriti pomorsku velesilu uz pomoć zapovj ednika iz tradicionalno pomorski orijentiranih zemalja od kojih su najznačajniji bili Grk Hajredin Barbarossa i Hrvat Piali-paša. Prvi veći uspjeh turske mornarice bio je osvajanje Rodosa 1522. g., a nakon bitke kod Santa Maure­u kojoj su Turci pod zapovjedništvom Hajredina porazili flotu Svete lige 27. rujna 1538. g. -Osmansko Carstvo postaje pomorska velesila. Na kraju Trogodišnjeg rata (1537.-1539. g.) Mlečani su s Turcima sklopili separatni mir - bez znanja

Slkruveni<.

ostalih članica Svete lige - zbog čega su smatrani izdajnicima kršćanskog svijeta, ali nakon toga tridesetak godina na moru nije bilo značajnijih sukoba. Ciparski rat - u sklopu kojeg se dogodila i Lepantska bitka - izbio je zbog turskih pretenzija na Cipar kojeg su držali Mlečani. Iako postoji mnogo povijesnih, geografskih i strateških razloga zbog kojih su Turci smatrali da Cipar mora pripadati njima, legenda kaže da su Osmanlije posegnuli za ovim otokom zbog toga što je sultan Selim II. najviše volio piti ciparsko vino. Istina ili ne, ali povijest je ovog sultana, s kojim započinje opadanje osmanske moći, zapamtila pod nadimkom - Pijanica. Mlečani su inicirali osnivanje nove Svete lige, u koju su uz njih bili uključeni Papinska Država i Španjolska, ali njihov pokušaj obrane Cipranije uspio. Stoga je papa Pio V. 1571. g. uputio poziv svim kršćanskim zemljama da se pridruže Svetoj ligi. Pozivu se odazvale Malta te talijanske države Savoja, Parma, Genova i Toskana. Kapetanom udružene flote imenovan je Don Juan Austrijski, polubrat Filipa II., kralja Španjolske. Flota Svete lige okupila se u Mesini na Siciliji.

TurcinaHvaru Dok su se kršćanske snage pripremale za odlučujući sukob, alžirski potkralj Uluč-alija, poturčeni Talijan, poveo je dio flote u Jadran te napao tamošnje mletačke posjede. Uz pomoć kopnenih snaga osvojio je Ulcinj, Bar i Budvu te se zaputio na Korčulu. Prema kroničaru Andrei Morosiniju mletački knez Korčule Antonio Balbo pred Turcima je pobjegao iz grada, a njegov primjer slijedili su i korčulanski muškarci ostavivši u gradu žene i djecu. Stoga su se tamošnje žene obukleumuškaodjelai uzele oružje. Legenda - koju prenosi i Andrija Kačić - dalje priča kako su te žene uz pomoć Gospe potjerale Turke. Ali Uluč­aliji nije ni bio cilj osvajanje Korčule, već pljačka i palež, tako da su nakon pustošenja korčulanskog predgrađa Turci produžili prema Visu i Šolti. Međutim, zbog vjetra nisu mogli pristati na te otoke, pa jetako stradao Hvar. Dana 2. kolovoza Turci su iskrcali dio snaga u Pokonjem Dolu, a zatim su s 8 O brodova krenuli na Hvar. U hvarsku luku nisu mogli ući zbog topova s Fortice, pa su krenuli u Velu Garšku. Hvarani su se pred napadačima sklonili u tvrđavu. Tako se većina stanovništva spasilo - stradalo je oko 50 ljudi. Grad je opljačkan i spaljen, a Turci su nastavili svoj pohod prema ostalim mjestima na

GOSPA OD RUŽARIJA + ci + t t •

otoku. Sudbina Hvara zadesila je još Stari Grad, Vrbosku i Jelsu, a vjerojatno i neka sela u unutrašnjosti otoka. I ovdje se stanovništvo spasilo u tvrđavama (Starograđani u Hektorovićevom Tvrdaiju, J elšani u crkvi­tvrđavi) ili bijegom po okolnim uzvišicama (Vrboska još nije imala crkvu-tvrđavu) odakle su se mogli lakše suprotstaviti Turcima. Ipak, dosta je stanovnika ubijeno ili prodano u roblje. U Starom Gradu su u crkvi sv. Vicenca Turci ubili pet dominikanki. Nakon pohoda na Hvar, Uluč-alija se pridružio osmanskim snagama koje su se okupljale kod Lepanta. U isto vrijeme, Turci su osvojili i posljednju mletačku utvrdu na Cipru, Famagustu.

Odlučujući sukob Mesinu je flota Svete lige napustila 16. rujna, a 26. dana istog mjeseca u vode oko Krfa skupilo se 209 galija, 6 galeaca i 28 transportnih brodova sa 80.000 ljudi, od kojih je 30.000 bilo vojnika, a 50.000 mornara i veslača. Nadmoćni Turci - 221 galija, 38 galeaca i 18 fusta sa 41 000 veslača, 13 000 mornara i 34000 odabranih vojnika, većinom janjičara - pod zapovjedništvom Ali-paše odlučili su sačekati kršćanske snage u svojim vodama. Don Juan je 2. listopada uputio svoju flotu u Patraski zaljev, a Ali-paša je isplovljavanje iz Lepanta naredio 6. istog mjeseca. Turci su bili toliko sigurni u svoju pobjedu da su prije bitke u Istanbul poslali fregatu danajavi veliku pobjedu. Dana 7. listopada 1571. g. kod otočića Oksije u Patraskom zaljevu flote su se formirale jedna nasuprot drugoj. Bitka je započela u podne -napadom egipatskog potkralja Muhameda Sciloco, zapovjednika desnog turskog krila, na

lijevo krilo savezničke flote kojim je zapovijedao Mlečanin Agostino Barbarigo. Kršćanske su snage odnijele prevagu, a u bitci su poginula oba zapovjednika. Uluč­

alija je s lijevim turskim krilom u početku uspio nadmudriti Đenovežanina

Giovannija Andreu Doriu, zapovjednika desnog krila, ali su Turci odbijeni uz pomoć rezervnih snaga kojima je zapovijedao Santa

Cruz. Prednost floti Svete lige donijele su mletačke galeace, koje su na početku bitke topovima uništavale turske snage. I u centru su kršćani nadvladali - don Juan, koji je zapovijedao centrom (uz njega su tu još bili zapovjednici Mlečanin Sebastiano Venier i zapovjednik papine flote Marco Antonio Colonna), navalio je svojom galijom na galiju turskog glavnog zapovjednika - u sukobu je stradao i sam Ali-paša. Od turskih zapovjednika samo se Uluč-alija uspio spasiti bijegom. I Hrvati su dali svoj obol u pobjedi. Naime, u mletačkoj su floti sudjelovale galije dalmatinskih komuna - Hvara, Cresa, Krka, Raba, Zadra, Šibenika, Trogira i Kotora. Zadarska galija je zarobljena prije bitke, a trogirska i kotorska galija stradale su u bitci. Dubrovčani su sudjelovali kao opskrba, ali bez zastava, kako se ne bi zamjerili Turcima čiji su bili vazali. Hvarskom galijom Sveti Jerolim - od koje se sačuvala polena "Zvir" -zapovijedao je Ivan Balči, a bila je raspoređena u centar Ligine flote. U bitci je poginulo 25 000 Turaka i 8 000 kršćana. Stradalo je 175 turskih galija i 25 drugih brodova, dok su kršćani izgubili samo 15 ratnih brodova. Nakon bitke ponovno su na površinu izbila neslaganja među saveznicima. Mlečani su prvi uspjeli dojaviti pobjedu i sve zasluge za nju pripisali sebi. Povjesničari su skloniji pobjedu pripisati inovaciji mletačkih galeaca - koje su donijele prednost saveznicima na početku bitke­ali zasluge ponajprije pripadaju zapovjedničkim sposobnostima don Juana Austrijskog. Stečenu prednost u pobjedi kod Lepanta kršćani nisu uspjeli (ili znali) iskoristiti - propustili su uništiti do kraja tursku flotu pustivši Uluč-aliju pobjeći, a

k r u ven i e al9

+ + t + • + GOSPA OD RUŽARIJA

on je nakon toga postao novi zapovjednik turske flote. Veliki vezir Mehmed-paša Sokolović je na vijest o porazu izjavio: "Kršćanisu mi kodLepanta odrezali bradu, a ja sam njima na Cipru ruku. Meni će brada ponovno narasti". I stvarno, već za godinu dana Turci su potpuno obnovili svoju flotu. Međutim, status pomorske velesile nikad nisu vratili. Planove don Juana o napadu na sam Istanbul, osujetila je nesloga saveznika. N akon još dvije godine iscrpljujućeg ratovanja Venecija je opet izdala saveznike te potpisala mir s Turcima u kojem je zauvijek izgubila Cipar. Dominacija Turaka na kopnu potrajat će još preko sto godina, a bitće okončana bitkom kod Beča 1683. godine. Bitka kod Lepanta posebno je utjecala na populariziranje molitve ruzarija. Nastanak ove pučke molitve uz pomoć brojanice (vjerojatno donesene s Bliskog istoka za vrijeme križarskih ratova) pripisuje se sv. Dominiku, a njenom širenju pridonijeli su najviše dominikanci. Papa Pio V. naložio je moljenje krunice za pobjedu kršćanskih snaga u Lepantskoj bitci. Zato je mletački senat nakon bitke naredio da se upiše kako ni oružje ni vojskovođe nisu pribavili pobjedu nad TurcimanegoMarijaod Krunice koju će slaviti kao Gospu od Pobjede. Upravo pod tim imenom papa j e proglasio dan 7. listopada blagdanom. Kasnije je ime blagdana promijenjeno u Gospu od Ruzarija, a mjesec listopad posvećen je Mariji i moljenju krunice. Ovo je dalo novi poticaj širenju krunice pa se diljem katoličkog svijeta osnivaju bratovštine Ružarija (jedna takva postojala je i u Hvaru), a ružarij postaj e - i do danas ostaje - najpopularnija katolička molitva.

J oško Bracanović

"I Hvaranin Ivan Balči, koji je bio suprakomit dalmatinske galije, napao je jednu neprijateljsku galiju i dohvativši je željeznim hvataljkama sa svih strana, iako s velikim naporom, prodre na nju sa svojim vojnicima. On prvi napadne njenog zapovjednika, koji ranjen u glavu padne mrtav. Kad je posada turske galije vidjela da joj je zapovjednik pao, okrene se sva na Balčija. U velikoj gužvi i borbi, u kojoj pade mnogo njih s obje strane borio se Balči i borba svrši njegovom pobjedom izapljenom neprijateljskegalije. "

(Aleksandar Gazarović, Povjesni događaji Hvara složeniutriknjige, 1660.)

Tragom štovanja Gospe od Ružarija na otoku Hvaru

LETRATI OD LEPANTA

"Auxilium christianorum" (Pomoćnice kršćana) (Zaziv u lauretanskimlitanijama odLepantske bitke 1571.)

Kadaje 1571.g. papaPio V.,dominikanac, u ozračju neizvjesne Lepantske bitke proglasio urbi et orbi potrebitost molj enja krunice i četrdesetsatno klanjanje pred Presvetim, tadašnji kršćanski svijet shvatio je to vrlo ozbiljno. Bilo je to novo vrijeme Crkve, koja je težila reformama i obnovi nakon potrebnog Tridentskog sabora (1545 - 1563), a u isto vrijeme razdoblje širenja turske opasnosti na Sredozemlju. Pobjeda ujedinjenih kršćanskih

zemalja u istoj bitci, prve nedjelje listopada te godine, bila je svojevrsna potvrda kako molitva ružarija i usrdno obraćanje Mariji za pomoć mogu učiniti čuda. Time je ustanovljen novi blagdan -Gospa od Svete krunice (Ružarija), prvotno nazvana Gospom od Pobjede. Dvije godine kasnije, 1573.g. Pijev nasljednik papa Grgur XIII. ustanovio je blagdan Festa del Rosario za sve crkve i kapele koje imaju oltar Ružarija, te se sljedećih stotinjak godina proslava postupno raširila, posebice nakon stogodišnjice bitke i pobjede nad TurcimakodBeča 1683. g. Promatramo li štovanje Gospe od Ružarija u kontekstu našeg mjesta i otoka, sjetit ćemo se da su i naši preci sudjelovali u spomenutoj znamenitoj

GOSPA OD RUŽARIJA • • CI- t • + bitci, a kod nas su djelovali i dominikanci -najzaslužniji red za promicanje pobožnosti krunice. Posebice u tom neizvjesnom i burnom vremenu kraja 16.st. pa nadalje, krunica nije bila samo moćno oružje protiv turske (pa samim tim i islamske) dominacije, već i sredstvo spasa za duše živih i mrtvih. Velika obnova Crkve nakon Tridentskog sabora je, među ostalim, izuzetno promicala pobožnosti. Ono što je na našem otoku ostalo kao sjećanje na spomenuto su slike i kipovi. Na oltaru sv. Jeronima i Gajetana u Katedrali nalazi se kip Gospe od Ružarija ispred kojeg se sada moli krunica, a nekad se nalazio II dominikanskoj crkvi sv. Marka. Tamo je vjerojatno služio i za nošenje u procesiji, a nakon što su samostan i crkva napušteni početkom 19. st., kip je ustupljen Katedrali, te se, prema zapisu iz 1811. .ima u nju prenijeti svečanomprocesijom ". Pod pulpitima (propovjedaonicama) nalaze se dvije ikone. Desna (južna) zamijenjena je slikom bl. Alojzija Stepinca, a lijeva(sjeverna) prikazuje Gospu sa Djetetom koja u ruci drži krunicu. Rezultat je to intervencije biskupa Cesara Bonaiutija iz sredine 17. st., koji je na taj način proširio dvije stare ikone novim likovima i posvetio ih Gospi od Ružarija i Gospi od Zdrav Ija. Treća hvarska Gospa Ružarica potječe također iz sv. Marka. Nalazi se u Biskupskom muzeju, nakon što je prije dvadesetak godina prenesena iz Anuncijate. Tada je tek i otkrivena, budući da je bila preslikana drugom svetačkom slikom. Radi se o prikazu Bogorodice s Djetetom, okružene andelima, sa sv. Dominikom i Katarinom Sijenskom, a oko njih je petnaest medaljona - otajstava krunice - vizualni podsjetnik vjernicima. Premda se slika pripisuje vrlo cijenjenom kotorskom slikaru Tripu Kokolji, koji je kod nas djelovao na prijelazu 17./18. st., radi se o osrednjem djelu, sa nezgrapnim andelima i Bogorodici koja ne zrači klasičnom ljepotom na koju smo navikli. Ipak, ovo djelo zaslužuje pomnije istraživanje. Pogotovo bi bilo zanimljivo otkriti zašto je preslikana i donedavno bila skrivena očima javnosti. Možda je slika izgubila svoju funkciju nakon odlaska dominikanaca? U Starom Gradu, u dominikanskoj crkvi sv. Petra mučenika nailazimo na još jednu sliku Ružarice. Naslikao ju je talijanskislikar Andrea Michieli zvan Vicentino oko 1606. g. i iznjemožemo jasno iščitati ikonografski program. Ne samo da sc nalazi u dominikanskoj crkvi, već su na njoj prikazani i sve bitne ličnosti vezane uz Lepantsku bitku - papa Pio v., španjolski kralj Filip II., kardinal Karlo Boromejski, don Juan Austrijski... Svi oni kleče ispred monumentalne Bogorodice. Posebno zanimljiva slika Gospe od Ružarija nalazi

se u Dolu. To je malena slika, skinuta sa svog negdašnjeg oltara i sada stoji naherena na južnom zidu župne crkve. Prikazuje Gospu s Djetetom iznad koje su Bog Otac i medaljoni s otajstvima. U donjem dijelu su sv. Dominik i vjerojatno sv. Klara i bratimi u bijelim tunikama. Slika je zanimljiva upravo radi tih bratima koji pobožno hodaju u procesiji, a pripisuje se svestranom Hvaraninu Martinu Benetoviću (takoder autoru ciklusa Kristove muke na ogradi kora u "frotrih "). Potrebno je naglasiti kako nisu za promicanje pobožnosti krunice na našem otoku bili zaslužni samo dominikanci i Lepantska bitka. Veliku ulogu imale su i bratovštine sv. Ružarija koje su djelovale pri dominikanskim crkvama. Značajan je bio dolazak i veronskog biskupa Augustina Valiera, apostolskog vizi ta tora. Zapis njegove vizitacije početkom 1579. g. pruža bitne podatke o stanju i inventaru mjesta i župa koje je pohodio. Otok se tada još oporavljao od turske provale, a i pojavila se kuga. Vali er, kao dosljedni promicatelj posttridentske obnove, upućuje na osnivanje bratovština i na potrebitost novih tema II crkvenoj umjetnosti. Tako nakon njegova odlaska na Jadranu nastaje prava mala revolucija u narudžbi prikaza Gospe od Ružarija. Tu ni Vrboska, opustošena od Turaka 1571.g., nije iznimka. Premda povjesničari umjetnosti nisu suglasni II datiranju slike, vjerojatnije je da je slikanaručena kod Francesca da Ponte Bassana (premda nisu suglasni ni po pitanju autorstva) netom nakon vizitacije.Na neobično tamnoj slici prikazani su Bogorodica s Djetetom uz znameni te ličnosti Lepantske bitke. Muški likovi su s jedne, a ženski s druge strane Bogorodice, a okruženi su medaljonima u kojima su prikazi otajstava vrlo vješto i detaljno obrađeni. Premda slika zbog svoje guste, noćne atmosfere (aureola oko Bogorodica jedini je izvor svjetla) i samog smještaja u crkvi ne dolazi do izražaja, možemo bez ikakvog ustezanja reći kako je to najljepši prikaz Gospe Ružarice na našem otoku. Postoji legenda kako je svojedobno neki bogati čovjek svim silama želio kupiti tu sliku i ponudio je svotu zlatnika koji bi ju prekrili kad bi se po njoj postavili "na nož", ali Vrbov ljani, naravno, nisu pristali na to. Ona im je bila i ostala spomen zavjeta, uspomena na turska pustošenja njihovim mjestom, ali i potvrda kako molitva, vjera i zagovor mogu biti spasonosni i plodonosni.

Zorka Bibić

t + • + • t OBLJETNICE

150 godina Meteorološke postaje Hvar

KROTITELJI VREMENA U ljudima je oduvijek postojao čudesan poriv otkrivanja tajni svijeta u kojem živimo. Tek malobrojni imaju čast nakon dugog traganja spoznati poneku tajnu prirode i biti upisani u povijest kao oni koji su zbog svog otkrića oplemenili čovječanstvo.

Takva je znanost i meteorologija. Pitanja poput "zašto je nebo plavo?", "kako nastaje duga?" ili "zašto gromovi ubijaju ljude?" vjerojatno su oduvijek prisutna u ljudskom umu. Gotovo otkad je pisane riječi, ljudi se bave vremenom, najčešće uz opise pojedinih događaja. Tako nam, primjerice, zapis star gotovo 45 O godina, onaj o turskom pohodu na Hvar i Korčulu u ljeto 1571. svjedoči kako se na dan Velike Gospe podigla velika nevera praćena sjevercem koja je oštetila turske galije i potjerala ih sa Korčule neobavljena posla, dok je Hvar zbog istih Turaka prošao sa velikim gubicima.

Svestrani Grgur Bučić Godine 1858. - kada je sve počelo -meteorologija je bila znanost u povojima. Ipak, Austro-Ugarska Monarhija, kojoj je pripadao i Hvar, iskazivala je zanimanje za promatranje meteoroloških i klimatoloških pojava. U tu svrhu planiralo se izgraditi 88 stalnih ili privremenih meteoroloških postaja na teritoriju Monarhije. Tako je u Hvaru 1848. g. postojala privremena postaja gdje je istraživanja vršio tada vodeći organizator meteorološke službe KarelJ elinek i pisao izvješća o temperaturi zraka i tlaku. Deset godina kasnije, dvadesetdevetogodišnji Grgur Bučić, vrativši se sa studija u Padovi, zaposlio se u telegrafskom uredu u Hvaru. Možda bi sve ostalo na tome -svakodnevnom odašiljanju u svijet lijepih i manje lijepih, važnih i manje važnih brzojava - da se u njemu nije probudio nemiran istraživački duh. U skladu sa devetnaestostoljetnim izazovom što boljeg znanstvenog napretka, kojeg je uspio prepoznati u sebi, odlučio se i sam baviti znanošću. Tako je nabavio ili sam konstruirao skromne

aparate (npr. anernograf - uređaj za mjerenje vjetra) za promatranje meteoroloških i klimatoloških pojava i najprije ih postavio po svojoj kući i po krovu. Budući da je bio telegrafi st, svakodnevno je slao svoje izvještaje u Beč.

Stručnjaci iz bečkog Kraljevskog centralnog zavoda za meteorologiju i zemaljski magnetizam bili su iznimno zadovoljni njegovim radom, te su mu poklonili suvremene uređaje kako bi što kvalitetnije mogao vršiti mjerenja. To muje bilane samo iskazana čast, već i velik poticaj za daljnja istraživanja. A onda je u tada nedavno porušenom zvoniku nekadašnje crkve sv. Venerande, sa kojeg se pružao izvanredan pogled na mjesto i pučinu (jer tada nije bilo borova kao danas), pronašao idealno mjesto za svoja istraživanja. I - heureka­tako je rođena meteorologija u Hvaru i prva stalna meteorološka postaja na ovim prostorima (ona u Dubrovniku, osnovana 1851. g., radila je uz prekide). Osim svakodnevnog izvještavanja, bavio se i pisanjem o promatranim pojavama.

OBLJETNICE • ci t i t t

Među ostalim, pisao je o buri (čestom vjetru u Hvaru), konstitucijama i nastanku oblaka, o zanimljivim pojavama poput crvenila neba, polarne svjetlosti, o pijavicama i meteorima. Značajno je i njegovo definiranje hvarske klime kao izuzetno pogodne, čime je udaren temelj osnivanja Higijeničkog društva 1868. g. i početka hvarskog organiziranog turizma. Kakav je dojam mogao ostavljati Bučić u ondašnjem Hvaru? Jesu li Hvarani promatrali svoga sumještanina kao nekakvog čudaka koji je neprestano okružen svojim neobičnim aparatima i koji, za razliku od njih, nije zainteresiran za politička i društvena pitanja, već pažljivo promatra nebo i more i strpljivo bilježi svaki pomak u prirodi? To možemo samo nagađati. Godine 1866. postavio je u mandraću drvenu kućicu sa uređajima za registriranje plime i oseke. Jednog dana veliki morski valovi uništili su mu tu kućicu. Ipak, ta nezgoda nije omela njegova promatranja - nastavio je mjerenja na pučini. Ako jei bilo podsmjehivanjaHvarana, morala su pasti u vodu 1868. g. kada Bučić dobiva počasni doktorat Filozofskog fakulteta u Grazu. Dopisuje se sa meteorolozima iz cijele Europe i dalje neumorno šalje izvještaje u Beč. Pošto su dostavljani podaci bili stalni i kvalitetni, Hvar je dobio značajno mjesto na prvoj sinoptičkoj karti Europe 1877. g., a na Jadranu je, uz Trst, bio jedina meteorološka postaja. Grgur Bučić bio je strastveni istraživač i na drugim područjima-ribarstvu, oceanografiji, arheologiji i numizmatici. U bečkom Prirodoslovno m muzeju čuva se okarnina ribe koju je pronašao. Nije neobično pomisliti kako ljudi poput njega, nevjerojatno i žarko predani poslu, nemaju vremena za brak i obitelj, međutim, Bučić je imao dvanaestero (!) djece. Možda mu je istraživački terenski rad bio svojevrsni bijeg od cike i galame njegove brojne obitelji (voljeli bismo znati kako je onda bilo gospođi Bučić).

Bučićevi naslj ednici Nakon Bučićeve smrti 1911.g., promatračko mjesto preuzima njegova nećakinja Jozefina Bučić, koja će ući u povijest kao prva žena meteorolog na Jadranu. Vršit će motrenja na tornju sv. Venerande sve do 30. rujna 1918.g., kada dolazi do talijanske okupacije i zatvaranja postaje. Nakon deset godina prekida, 1928. g. postaja se seli u franjevački samostan, gdje će padre Pavao Miličić i Ivo Miličić-Degheta do 1944. g. biti vjerni pratitelji hvarskog vremena. Te iste godine, pred naletom rata, kuća Novak-

Hahan na uzvisini iznad samostana postaje nova meteorološka postaja, a promatranja vrši Mornarica NOV-a. Sv. Veneranda će pod svoje okrilje ponovno primiti meteorologe 1950. g., nakon više od 20 godina izbivanja. Tada su motritelj i bili Štefica Vučetić "Marjuči" , Nikola Bracanović "Šorga" i Petar Zaninović. Godine 1953. Hvar je još osjećao posljeratnu turobnost. Tada je dvadesetčetverogodišnji Zorko Maričić Banjuš odlazio na migavicu i na taj način zarađivao svoj svagdašnji kruh, budući da mu je bilo odbijeno raditi kao kurir na pošti "zbog nepodobnosti" - jedinog posljeratnog opravdanja, najčešće bezrazložnog. Jednog dana muje prišao NikolaBracanović "Šorga" i upitao ga bi li želio raditi na meteorološkoj postaji. Nitko drugi nije htio, jer je plaća bila malena, a uvjeti rada loši i naporni - iziskivali su mnoga noćna dežurstva uz induktorske telefone, boravak u negrijanim prostorijama, kao i česte nestanke struje, čak po zimi. Ipak, mladi Maričić je pristao i toranj sv. Venerande mu je postao drugi dom. Bilo mu je potrebno, kao i njegovim prethodnicima, upoznati ne samo nazive, već i pomno promatrati pojave oko sebe i biti spreman na sva iznenađenja koja mogu prirediti. Trebao je naučiti ukrotiti vrijeme. Možda postoji i nekakva znakovitost u

+ + t + • + OBLJETNICE

svemu tome, primijetimo li da je Maričić Banjuš rođen točno 100 godina nakon Bučića i po zvanju je - telegrafist! Ispit je položio s odličnim, a sjeća se kako mu je Božo Modrić, jedan od tadašnjih vodećih sinoptičara, rekao na odlasku: " Ti, Maričiću, oblake poznaješ bolje od mene, jer ih promatraš!" Reći će i danaskako je u meteorologiji praksa - neprestano pomno promatranje -najvažnije, a pogotovo ljubav prema poslu. To su prepoznali i Hvarani, koji i danas, 20 godina nakon njegova umirovljenja, znaju "ćapat" barba Banjuša na potezu riva-mandrać-štandarac i upitati "Kakovo će bit vrime?" ili kakvu meteorološku zanimljivost, koje neumorno "baca iz rukava". Spomenimo samo jednu od mnogobrojnih anegdota: na Veliki petak 2004. g. cijeli je dan padala kiša i postojala je mogućnost da procesija uopće ne prođe Pjacom. Barba Zorko je pogledao u nebo i rekao: "Zodnji put precesjun ni izoša iz crikve pri pedeset godišć, 1954. g ... ali neće još puno, ferrnat će padot." Tako je i bilo -procesija se nesmetano mogla održati. No kad bismo ga upitali je li sto posto siguran kakvo će sutra biti vrijeme i bi li se kladio na to, odgovorit će: "Ne, jer se razumin u vrime." Prognoza nikada nije posve točna (zato se i naziva prognozom), a 80% pogođenog vremena smatra se vrlo uspješnomprognozom.

Od 1953. g. motritelj i su, uz barba Banjuša, bili Jurica Bojanić, Tonči Štambuk, Cvite Novak i Matko Carić, a danas su hvarski krotitelj i vremena na tornju sv. Venerande Marijo Bratanić, Zorko Budrović i Juraj Carić. Neizostavno je ovdje spomenuti i hvarskog meteorologa "u dijaspori"­Marka Vučetića - koji sa svojom suprugom Višnjom kroz iznimno zanimljive tekstove i publikacije govori ne samo o meteorologiji, već i o svojem hvarskom i dalmatinskom zavičaju, čime na vrlo pristupačan način približavaju ovu znanost i običnim ljudima. Vjerujemo kako je njihova knjiga "Vrijeme na Jadranu" prisutna i čitana u mnogim hvarskim domovima. Ove godine veliki je jubilej hvarske meteorološke postaje. Nažalost, kako to obično biva, zakazalaje organizacija simpozija i proslave kojom bi se obilježila obljetnica, ali se nadamo da je još na vrijeme dostojno obilježiti tu veliku feštu, onako kako zaslužuje biti. U pripremi je predavanje na tu temu, kao i ideja postavljanja meteorološkog stupa u park (đardinet). Želimo svim negdašnjim i sadašnjim hvarskim zaljubljenicima u meteorologiju sretan 150. rođendan hvarske meteorologije, a vrijednim trima sadašnjima čuvarima postaje - barba Marijotu, barba Zorkotu i barbajuricijoš puno, puno vedrih dana!

Z.B.

OBLJETNICE + ci •• t t

METEOROLOŠKE ZANIMLJIVOSTI GRADA HVARA

Do~j ll9,jaYl!, svojstvo Iznos Datwn

Najviša tenp:ratura zraka 37,7"C 10.8.1956. Najniža tenp:ratura zraka! -8,O"C 6.1.1947. Najviša Illiesečna srednja terqx:ratura 28,O"C srpanj 2003. Najniža Illiesečna srednja terqx:ratura 4,O"C veljača 1956. Najduži niz dana sa teIIJl. ispod o" C 5. - 15. 3. 1987. Najviša tenp:ratura m>ra 27,4°C 10.8.1992. Najviša Illiesečna srednja terqx:ratura m>ra 25,4°C kolovoz 1998. Najniža tenp:ratura m>ra 9,f7'C 5.3.1963. Naiiači\j~ 140-150 km'h 14.11. 2005. Najviše oborina na dan 285Vm' 4.10.2004. Najviše oborina na Illiesec 478,9Vm' rujan 1862. Najviše oborina na sat 9O,2Vm' 20. 12. 1976.(od5-6h) Naj~e oborina na Illiesec O,OOVm' tijekom ljeta3

Najviše SIlIlČanih sati na dan 14,Ohldan lipanj/srpanj Najviše SIlIlČanih sati na Illiesec 407,1 h srpanj 1984. Najviše SIlIlČanih sati na godinu 3052,1 h 2003. Naj~e SIlIlČanih sati na Illiesec 45,6 h prosinac 2002. Naj~e SIlIlČanih sati na godinu 2490,9 h 1976. Najniža vlaga 18% Mlgla prosjek 1 dan/g. Najviši snijeg 4 20-25 cm 11. - 13. 3. 1956. Najduže traj~e snijega pet dana 11. - 15. 3. 1956. Najkasniji snijeg 16.3.1962

Podatke priredio Zorko Maričić Banjuš, a pribilježio Prošper Maričić Špaleta prema podacima iz arhiva Meteorološke postaje Hvar

1 Zahlađenje 6. siječnja 1947. g. uzrokovalo je stradanje rogača i palmi na hvarskoj rivi, koje su se počele obnavljati tek krajem ljeta te godine.

2 Pretpostavlja se da je najjači vjetar bila bura (NE), koja je iščupala i slomila velik broj stabala u šumici izmeđuZvijezde mora i Rotonde. Nestalo je struje i nije bilo moguće objektivno izmjeriti pravu brzinu vjetra.

3 Često tijekom ljetnih mjeseci.

4 Snijeg je padao tri dana i u gradu Hvaru je napadao od 20-25 cm, dok je na najvišim brdima Hvara napadao i do 70-80 cm. Autobus koji je taj dan putovao za Stari Grad upao je u snijeg kod Brusja, putnici su se pješke(!) vratili u Hvar i ujutro su se leutom vratili u Stari Grad. Autobus iz S. Grada stigao je u Hvar tek 19. ožujka.

Hvarske meteorološke posebnosti

BLAGODATNO PODNEBLJE I VRIJEME PONEKAD TUGA HVARANA

Pisati o hvarskom vremenu i klimi jedinstvena je prilika baš u godini u kojoj se navršava 15 O. godina od početka sustavnih meteoroloških mjerenja u gradu Hvaru. S Grgurom Bučićem i njegovom postajom započinju službena meteorološka mjerenja, ali to ne znači da se vremenska događanja nisu i prije bilježila, i to u pravilu opisujući neke druge događaje, moguće posljedice nevremena. I ne samo to, ponekad su vremenska događanja bila toliko upečatljiva ili česta na pojedinim mjestima da su ostala zapisana za vijeke vjekova, kao toponimi (Vitarnica, Vitarnja, Trišće borje (trisk=grom), Gromikova, Prisjuga, Glova od bure itd.). Ponekad i na prvi pogled bezazleni toponimi, kao primjerice Biskupoda i Biskup, kriju u sebi tragična vremenska događanja koja su se pod prašinom daleke povijesti izgubila iz sjećanja puka. Stoga ćemo za ovu priliku dati popis vremenskih događanja (prije početka službenih meteoroloških mjerenja) koja su ostavila traga u povijesti Hvara i Hvarana, a nadopunit ćemo ga i zanimljivim službenim zapisima koje su ostavili marni meteorološki motritelji počevši od Grgura Bučića. Popis hvarskih vremenskih zanimljivosti nužno će biti manjkav i necjelovit jer bi cjelovitiji popis zahtijevao puno više prostora, a što nije primjereno ovome trenutku.

k r u ven i e al15

+ t + • + OBLJETNICE

Biskupi GornjeDalmacije Brodolom koji je imao nemale posljedice u duhovnom i svjetovnom životu Hrvata čini se da se dogodio na stjenovitim nepristupačnim obalama otoka Hvara između Svete Nedilje i uvale Pišćene na ili u blizini otočića/hridi Biskup. Brodolom spominje TomaArhiđakon u svojoj Kronici: "Dogodilo se, pak," piše Toma "da su onih dana bili sazvani svi sufraganti Dalmacije na provincijski sinod, koji je trebao da se održi u splitskoj crkvi. A biskupima Gornje Dalmacije činilo se da će moći bolje prijeći svoj put, ako budu svi odvezeni jednim brodom. Tada, pripremivši brod, po dogovoru stignu u luku, te natovarivši sve ono, što je onima, koji su plovili, bilo potrebno, gotovo se svi biskupi ukrcaju u isti brod, i to kotorski, barski, ulcinjski i svački. Dok su, pak, okolo otoka bili tjerani ne mnogo suprotnim vjetrovima, evo se iznenada olujna vijavica baci sa svom tutnjavom sred valova, te smjesta zapanjeni mornari ispremiješanom vikom potrče, da stave ruke na opreme oko jedara nastojeći iz petnih žila da spuste jedra, bace sidra, da ne bi brod nagazio na vrlo pogibeljna mjesta, koja su bila već blizu. Ali prije nego što su mogli išta smišljeno učiniti, isti se je čas brod, nasrnuvši na suho, sav slupao, i pošto je oluja rasla, komad po komad razbijao i lomio. I tako su božjim sudom jadni biskupi i svi oni, koji su sa njima bili, poginuli." Isti događaj, ali i zanimljiv toponim spominje i naš istaknuti povjesničar i političar Franjo Rački (1828.-1894.), koji kaže da "na otoku Hvaru ima rt koji se zove Punta dei vescovi (Rt biskupa)". Naime, u brodolomu koji se vjerojatno dogodio između 1030. i 1050. za vrijeme splitskoga biskupa Dabralja stradali su biskupi Gornje Dalmacije. S nešto većom sigurnošću pretpostavljamo daje rutakojomje biskupski brod plovio jednim dijelom vodila od grada Korčule do grada Hvara. Možda su negdje tijekom toga dijela putovanja zastajali i noćili (vjerojatno na Šćedru) jer ih putem nije u potpunosti pratio povoljan vjetar. Jedno je sigurno, do hvarske luke nikada nisu doplovili. Što se uistinu dogodilo nesretnim biskupima podno južnih strmina otoka Hvara teško da će se ikada sa sigurnošću moći tvrditi, ali iz Tomina izvješća nameće se zaključak da ih je snašla pijavica. Pritom treba odbaciti pretpostavku da se spustila s otoka, j~r pijavice se rasplinjuju po dolasku na kopno. Cini se da su se biskupi "držali kraja", to jest da su plovili uz obalu, a u tom slučaju bio im je dio morskog horizonta od jugozapada do zapada nepregledan. Odatle je iznenada mogla

naići pijavica, a tada doista ne bi bilo vremena za spasonosnu "manorvu" ni današnjim manjim brodovima s motorom, a kamoli tadašnjem tromom jedrenjaku. Uz ovakvu pretpostavku biskupi su se, dakle, najednom našli u klopci: pred njima je pijavica, koja im priječi bijeg na otvoreno more, vjetar ih goni na nepristupačnu obalu, a velika dubina onemogućuje da sidro dohvatiti dno. Spasa nije bilo! Usput rečeno, pijavice (tromba marina) su relativno česta pojava u hvarskim vodama pa, istina rjeđe, znaju nanijeti veće štete. Ako je moguće tromba marina uzela danak u životima biskupa Gornje Dalmacije i mornara, dotle je jedno drugo nevrijeme rezultiralo prekrasnim hvarskim zdanjem. Naime, spasivši se iz nevremena i brodoloma, zapovj ednik jadranske flote Petar Superancio se zarekao sagraditi crkvu u Hvaru. Tako je crkva sv. Marije od Milosti (franjevačka) sagrađena od novčanih priloga zapovjednika brodova koji su se tom prigodom zatekli u hvarskoj luci. Sakupljena svota novca je 25. siječnja 1465. predanajakovu Zečiću da obavi izgradnju. Za pretpostaviti je da se nevrijeme dogodilo na samom prijelomu 1464. i 1465. što i ne začuđuje jer božićne i novogodišnje pulentade gotovo da su redovita pojava u Paklenome kanalu gdje zbog položaja i konfiguracije kanala izazivaju pogibeljnastanja.

Vrata (Vrota) od datulja Pogodnost podneblja nekog kraja može se vidjeti ili osjetiti po raznim učincima, ali moguće najuočljivije je na množini, jedinstvenosti i ljepoti biljnog pokrova. Napose je vidljiva pogodnost podneblja kada bilje iz jedne klimatske zone toplinom obdarenije uspijeva u drugoj zoni.

OBLJETNICE + + • t ..; t

Očito, posebitost mikroklimatskih prilika grada Hvara od davnine je potvrđivalo bilje s posebnim toplinskim prohtjevima. Možda najzanimljiviji ovakav pokazatelj pogodnosti hvarskog podneblja je prikazan na veduti Hvara iz 1486. godine, a koja se nalazi u rukopisu njemačkog hodočasnika Konrada von Griinemberga koji se na put u Svetu zemlju uputio iz rodnog Konstanca 22. travnja 1486. godine. U Hvar je stigao na dan svetoga Vida, 15. lipnja 1486. i pri tom posjetu očito napravio zanimljivu vedutu na kojoj se nedaleko gradskih vrata vidi prekrasna velika palma. Palma je simbol tople, štoviše žarke afričke obale pa je pravi pokazatelj i tople hvarske klime. Inače, palma je, ili više njih bilo uz gradska vrata i prije Konradovog dolaska u Hvar, što se može zaključiti po jednome dokumentu iz 1466. godine gdje se spominje toponim, naziv za južna gradska vrata - Porta di Dato11o. Kako je trebalo vremena da palma naraste, a i da Hvarani prihvate toponim Porta di Dato11o, očito je palma tu bilai prije 1466. godine. Hvar su posjetili i mnogi drugi srednjovjekovni hodočasnici koji su se nekada dragovoljno, a nekada pod silinom nevremena zaustavljali u Hvaru ili njegovoj okolici. Ostavili su mnoga zanimljiva svjedočanstva iz kojih se može zaključivati o hvarskom vremenu i podneblju.

Koliko god Hvar svoj prosperitet zahvaljuje pogodnosti vremena i klime, toliko se te iste pogodnosti povremeno izvrću u najteže tragedije ovoga grada. U tri sata poslije ponoći 1. listopada 1579. udario je grom u hvarsku tvrđavu i to baš u skladište baruta. Cijeli grad i galije usidrene u luci strahovito su stradali i bilo je mnoštvo mrtvih osoba. Pri ovoj elementarnoj nepogodi Hvar je stradao više nego nekoliko godina ranije (1571.) pri haračenju Turaka. Udari groma sastavnica su hvarskog podneblja. Rušili su zvonike, spaljivali šume, ubijali blago (domaće životinje), rušile ili otkrivale kuće, ubijali turiste u gliseru, ali ovaj udar groma 1. listopada 1579. svakako je bio najspektakularniji, ali i najpogibeljniji za grad i njegovežitelje.

Nevrijeme kao uvod u početak ustanaka pučana O buni i ustanku hvarskih pučana pisali su mnogi znanstvenici i ovom prilikom nećemo se upuštati u dublje proučavanje tijeka i trajanja same bune i ratnih zbivanja, ali sve je započelo iznimnim vremenskim zbivanjima i čudotvornim plačem Križića koja su na trenutak odgodili početak ustanka. Dana 6. veljače 1510. nad Hvarom je zavladala velika tama, bjesnila je velika oluja,

kru ve n I e .117

t + • + • t OBLJETNICE

lijevalo je kao iz kabla, a oko 19 sati je tri puta podrhtavala zemlja. Potres je srušio krov crkve sv. Marije Anuncijate. Kako navode kroničari, u tom trenutku oko 19 sati proplakao je Križ. Kako je već danima nad ovim područjem bjesnilo nevrijeme, hvarska luka je bila puna brodova koji su tu potražili sklonište. Vjerojatno se radilo o višednevnom jakom i olujnom jugu koje je baš 6. veljače kulminiralo te se još k tomu dogodio i potres. Inače, 5. veljače je u hvarskome puku povezan s teškim nevremenima koj a mo gu doni jeti čakisnijeg: -Sv. Agata (5. veljače) snigom bogata. Da su Hvarani dobro znali hvarsku ružu vjetra potvrđuje jedna nesvakidašnja građevina - mlin uz današnje grobište, a nekada uz sjeverni zid augustinskog samostana na vrhu Sv. Nikole "nižeg"(danas zvanom Glavica), jedinstven je povijesno meteorološko-energetski spomenik. Mlin, vjetrenjača sagrađena je 1750. i njezin položaj je morao biti pomno odabran. Graditelju vjetrenjače morao je biti poznat vjetrovni potencijal Glavice i uz to baremjoš spoznajakojije vjetar najčešći (možda i u određenom razdoblju godine kada je trebalo najviše upotrebljavati mlin) tako da jedra (krila) vjetrenjače može postaviti u

najpovoljniji položaj. Puka spoznaja da ljeti puše maestral, a zimi jugo i bura nedostatni su za podizanje vjetrenjače i njeno učinkovito

iskorištavanje. Nažalost, meteoroloških istraživanja o položaju hvarske vjetrenjače i vjetrovnogrežimana tom mjestu zasadanije bilo.

Baj amonti - Botteri - Bučić Zbog stradavanja pri pucnjavi iz topova na tučonosne oblake, austrijska carica Marija Terezija (1717.-1780.) zabranjuje 1750.g. uporabu topova u te svrhe, a i ukida procese protiv vještica koje su se znale okriviti za nemilosrdnu tuču. Njezin sin i nasljednik na prijestolju Josip II. (1741.-1790.) ovoj zabrani 1780. dodaje i zabranu uporabe crkvenih zvona. Ali, carske su zabrane bile slabog učinka u našim krajevima. Tako Julije Bajamonti (1744.-1800.) enciklopedist, prosvjetitelj, glazbenik i erudit prilikom ustoličenja Ivana Dominika Stratika (1732. - 1799.) za biskupa Hvarske biskupije piše učenom biskupu pismo u kojem ga upozorava i traži pomoć u iskorijenjivanju neznanja i praznovjerja koje se uz ostalo odnosilo i na običaj da se luđački zvoni za vrijeme nevremena kako bi se zaštitili nasadi od tuče. U pismu također navodi: "Vrijeme je da prestanemo biti barbari, izgradimo gromobrane!" No, ovo ukazuje na tadašnju zabludu da se može učiniti učinkovita obrana od tuče pomoću gromobrana. Uz Julija Bajamontija vezana je još jedna moguće prvorazredna meteorološka zanimljivost. Naime, Bajamonti je kao općinski liječnik boravio u Hvaru od 1785. do 1790. godine i čini se da je u tom razdoblju obavljao meteorološka mjerenja. Time bi Bajamontijevamjerenja bila prva, koliko se zasada zna, meteorološka mjerenja na Hvaru. Vjerojatno je Bajamonti i autor knjižice o Hvaru, objavljene u Napulju 1790., gdje se hvali hvarska klima i sigurnost luke. Moguće da je nakon Bajamontija meteorološka mjerenja nastavio Mate Botteri, a nakon njega Grgur Bučić, ali taj dio hvarske meteorološke povijesti još je nedovoljno istražen.

Iz meteoroloških mjerenja i opažanja Početkom rada Bučićeve postaje hvarska meteorologija dobiva novi zamah. Sada se vremenska zbivanja ne prepuštaju hiru pojedinca ili kolektivnom pamćenju žitelja, već se sustavno svi izmjereni podaci i opaženi učinci vremena bilježe u za to predviđene formulare koje se potom dostavljaju meteorološkim središnjicama na

OBLJETNICE • + t t C) + obradu i čuvanje. Danas na otoku Hvaru osim glavne Meteorološke postaje Hvar postoji klimatološka postaja u Jelsi te kišomjerne postaje u Brusju, Svetoj Nedilji, Zastražišću, Gdinju, Bogomolju i Sućurju. Neko vrijeme radila je i kišomjerna postaja u Starome Gradu, a ona na Šćedrn prestala je s radom nakon 60-tak godina, što je ravno kulturocidu. Na svim ovim postajama redovito se bilježi sve II vezi s vremenom, no za ovu priliku prikazat ćemo samo nekoliko zanimljivih događaja zabilježenih u 150 godina dugoj povijesti hvarske postaje.

Već 2. prosinca 1869. Grgur Bučić je imao priliku opisati iznimno nevrijeme nad Hvarom. U opisu nevremena pokušao je dati i objašnjenje zašto je došlo do tako jakog vjetra, nagle promjene tlaka i naglogpada tempera ture zraka. 29. studenoga barometar me opominje da dovršim morska opažanja koja se po pravilu vrše pri kraju mjeseca. Zbilja, istoga dana poslije podne 29. studenoga nagla oluja sa sjevera učinila je (prouzrokovala) pad barometra za 4 linije, te se zadržao oko 336 sve do jutra. Poslije podne ponovno je počeo padati i dosegao je minimum poslije podne drngogadana nevremena (329. 60). Barometar se održavao oko ove visine sve do poslijepodne trećeg dana. Zatim se vrlo brzo uzdigao do izvanrednog maksimuma ujutro u 6 do 342.90.

Uz ovo nevrijeme ostavio je i opis zanimljivog događaja koji se zbio u Starom Gradu: U Starom Gradu na otoku Hvaru, gdje se brda dižu prema jugu i gdje se stoga vjetar obrušavao u padu, nevrijeme je ostavio znak demoliravši jednu piramidu koja je pokrivala jedan visoki toranj (zvonik) i koju je iščupao nanoseći velike štete (okolnim) nižim kućama. I kako se u svakom ozbiljnom događaju znade naći smiješnih epizoda, tako je i ovaj žalosni događaj popraćen zanimljivim događajem. Kad se rušila gore spomenuta piramida, jedan anđeo od drva, sav obložen mjedi i veće veličine od naravne kako bi trebalo biti, pade stropoštajući se na krov jedne kuće, probije jedan pod i u letu se zaustavi (otpočine) neželjeni gost na krevetu siromašnog (jadnog) vlasnika kuće koji za sreću bi upozoren od jednog kamena koji se odlomio od zvonika, te je imao vremena pobj eći s obi telji. Grgur Bučić je posebno bilježio pjavu pijavica te njemu možemo zahvaliti da su i hvarske pijavice zabilježene u popisu tornada (pijavica) tadašnje monarhije.

122. 1871, November 26. - Hafen von Lesina, Bucchich in Ztschr. d. Osterr. Ges. f. Met. 7, 231, 1872.

193. 1896,M1itz29. 1230 mittags, Inse\ und Stadt Lesina,Dalmatien,Met.Ztschr.1896,s.184.

Dok je meteorološka postaja radila u vrtu franjevačkog samostana, službu meteorološkog motritelj a obavljao je o. Pavle Miličić, gvardijan samostana. On je ostavio nezaboravne opise vremena koje je upisivao u službene izvještaje te time doprinio zornijem prikazu vremenskih zbivanja. Tako je za 18. listopada 1933. upisao: Cio dan potpuno oblačno. Cio dan namahove rosi. Vjetar sjevernjak. More dosta nemirno, uzburkano. Vidjela se pastirica, preteča loša vremena. Noćas između 17/10 u Dubovici, morskoj uvali i okolici u blizini Hvara u površini kojih 6 km, pijavica "tromba marina" izlila se i razrovala dotično zasula veliku površinu šuma, maslina i bajnih vinograda kojim je u opće nestalo traga i onemogućena svaka obnova kulture. Računa se preko milijuna Din. štete. Ljudskih žrtava nije bilo. O ovoj pijavici iz Dubovice kasnije će se još opširnije pisati i u popularnoj i u znanstvenoj literaturi. Padre Pavao je imao sreću pa je dva puta u svome meteorološkom vijeku vidio polarnu svjetlost i to 25. siječnja 1938., a evo što je tom prilikomzapisao: Noću na 26/1 iza 9hp-2hm n (21-2 sata) na više navrata sa strane N-NW dobar treći dio neba prikazao se u žarkom crvenilu. Svijet koji je opazio ovu neobičnu pojavu bio je potresno iznenadjen, s toga komentirao svaki na svoj način prema svojoj bujnoj fantaziji. Osobito su bili zaprepašteni naši inače odvažni ribari pa su nekoji i noćni lov napustili i kućama se povratili. J edni su govorili da se je zapalila negdje velika šuma, drugi tvornica, drugi nagoviješta li znak s neba preteča budućeg krvavog rata itd, itd. Kašnje se doznalo da je to bila:"Polarna svjetlost" kod nas veoma rijetka pojava.

Idrugiput24. ožujka 1940.: Danas navečer od 7h - 745 sa strane NW i NE opažala se jaka i krasna polarna svjetlost u obliku metle, a obuhvaćala je treći dio neba. Pripominjem da se ovdašnje naše pučanstvo nije toliko impresioniralo, dapače bez ikojeg straha promatralo je i divilo se ovoj lijepoj nebeskoj pojavi.

kr.YIIBic.l19

+ + t + • + OBLJETNICE

Novijizapisi Nažalost, vremenom su opisi vremenskih događanja postajali sve šturiji i samo uskom krugu ljudi razumljivi, što je uvelike smanjilo životnu povezanost vremena i čovjeka. Postaja je opet preseljena u Sv. Venerandu, a evo i nekoliko zapisa koje su zabilježili motri telj i na toj bučićevskoj lokaciji.

Dana 18 - IX - 1966. u jutro prolazna nevera uz umjeren pljusak kiše, a zatim povremeno slaba kiša. Od 14.30 - 21.10 neprekidna umjerena ali jaka kiša uz istočni vjetar 3 -5 B. Količina oborine od 700 - 2110 = 108.3 mm. Ovakvu količinu oborine ljudi ne pamte. Po gradu štete naročite nije bilo osim vinograda gdje je došlo do osipanja zrna grožđa. Iza bure dolazi jugo, ili obrnuto? Sasvim svejedno­i jedan i drugi vjetar karakteristični su za cijeli Jadran, pa tako i za Hvar. Hvar je od bure dobro zaštićen, a od juga spasonosnu zaštitu mu pružaju Pakleni otoci.

Dana 16-1 -1967. u 15.30 vjetarsa NE pojačao na 8-9 B. Čitava luka bila je u dimu mora. Poslije 16.15 vjetar naglo slabi na 4-5 B. Ljudi odavna ne pamte ovakvu kratkotrajnu jaku buru Noću između 17 - 18 - II (1967.) jako do olujno jugo. More u luci valovito, koje je jače oplakivalo obalu. Pucali su vezovi na čamcima, a deset njih manje je oštećeno. More je izbacilo dosta kamenja na obalu, i ivica obale. Dana 8 -I -1968. od 7.10 bura jača na 6 B, odmah zatim u 7.25 na 8 B. Prevladava oblačno vrijeme. Vjetar i dalje jača sa NE da bi oko 900 puhao jačine 9-10, a na udare i preko lOB. Čitavo more u luci i na otvorenom u stalnom dimu. Poslije 10.10 bura naglo slabi na 4-5 B. Vjetar je čupao i lomio borove

u čemprese dok je na pojedinim zgradama nosio crijepsa krova.

U 16. stoljeću ginuli su Hvarani od udara u barutanu tvrđave, a u 20. stoljeću nažalost stradao je stranac, hvarskigostizAustrije: Dana 24 - VIII - 74. u jutarnjim satima vrlo jaka grmljavina na stanici iz pravca SE - NW. Umjerena udaljena grmljavina u SW i W traje sve do prije podne. Oko 10. OO sati naoblaka (Cb cap. Cu i St fra) bila je najtamnija. Baš oko ovog sata blizu uvale Solina na Paklenim otocima daleko od stanice 6 -7 km u pravcu SW smrtno je stradao jedan Austrijanac, a drugi ošamućen od udara groma. Obojicasusenalazila ugliseru ito u vožnji.

Spomenimo još da je snijeg rij edak gost na otoku, a napose u gradu Hvaru, no i snijeg ponekad zna zabijeliti hvarske krovove. Dana 4-1-1979. padao jeslabdo jaksnijegod 6.18 do 9.54 sati. Snijeg se na tlu zadržao do 18.10, visina snijega u krugu meteorološke stanice iznosila je 6 cm, zbog brzog topljenja uzrokovanog blizinom mora i temperaturom koja je konstantno bila veća od O C. Na okolnim brdima snijega je bilo više i njegova visina je iznosila od 10-15 cm što je otežalo cestovni promet, a također je došlo do lomljenja mnogih grana po okolnim borovim šumama.

Na kraju možemo reći da je meteorologija od samih svojih početaka i kad se nije tako zvala, bila suživot čovjeka i prirode i da su nastojali jedan drugogarazumjeti i shvatiti svoju ulogu naZemlji. Hvarani su očito brzo i zdušno prigrlili meteorologiju, odnosno promatranje i uvažavanje prirode i prirodnih pojava. Stoga ne začuđuje da su na Hvaru ponikli velikani hrvatske meteorologije, kaovećspomenuti Grgur Bučić, ali i Erald Marki (osnivač i dugogodišnji voditelj meteorološkog opservatorija Marjan u Splitu) i Berislav Makjanić, redoviti profesor na Prir o do sl ovn o - ma tem a tičko m fakulte tu Sveučilišta u Zagrebu, koji je prenio znanje mnogim današnjim našim meteorolozima. Dakako, hvarskom klimom i vremenom pozabavili su se mnogi hrvatski i strani znanstvenici, ali i mnogi Hvarani. Ovom prilikom spomenimo još samo velikog Grgu Novaka i njegov rad Klimatički odnosi grada Hvara (Uz osobit obzir prema Visu i Spljetu) iz 1912. god., a o svima njima jednom drugom prilikom.

Marko Vučetić -Vuna

DA NI... • + t t C) + LJEPOTA SVAKODNEVNOGA

Alois Caspar iz Ostinghausena u Njemačkoj i Ante Kuzmičić IZ

Zastražišća u Hrvatskoj susreli su se samo jednom. Na nedovršenom bunaru. Skoro vršnjaci, imali su različite živote. Ali u tri su bitne stvari slični: Obojica su riječju i životom bili kršćani i zato su se sreli. Obojica vole svoje supruge i zato su se susreli na nedovršenom bunaru. I obojica imaju isti hobi.

Bogoslov koji je tijekom godina radio u Njemačkoj i stanovao kod Casparovih tog je ljeta slavio svoju mladu misu, pa su Alois i Erika došli na slavlje. Usput su svratili i na Hvar i ostali nekoliko dana u Zastražišću. Tog ljeta smo otac i ja bili sami, jer je majka otišla u Canberru u posjet mojoj sestri i njezinoj obitelji. Otac ju je htio razveseliti, pa je u Osiku, gdje držimo koze, kokoši, patke i Sokola, odlučio sagraditi bunar, da se ne mora voda uvijek od doma nositi. Bio je srpanj i radovi su stali zbog lavande. Tog jutra je otac otišao u polje, a ja sam ostao s gostima. Ugledavši ga kako silazi niz brijeg, Alois Caspar i ja smo odlučili dočekati ga u Osiku. Vraćajući se s polja, otac je u rukama nosio kamenje koje je naumio ugraditi u gornju ploču bunara. Alois Caspar se oduševio izgledom kamenja i otac mu ga je poklonio, da ga sjeća na ovaj susret i na ovuzemljuo Alois Caspar je rođen u ravnici i cijeli svoj život je proveo u ravnici, u kraju gdje, kao što veli njihova poslovica, ponedjeljkom pogledaju s prozora ide li im itko u subotnji posjet. Kamenje je viđao jedino na slici. Stoga je, putujući po svijetu, skupljao kamenje i donosio ga doma. U kući je napravio police i čuvao to kamenje, kojemu je priroda podarila ljepotu i oblik koji na nešto podsjećaju. Kad mu dođe dragi prijatelj, odvede ga pred kamenje i pokazuje mu ga. Dok ga je meni pokazivao, bilo mije jasno zašto voli kamenje. Ali mi nije bilo jasno zašto moj otac voli kamenje i zašto ga skuplja. Rođen je u kamenu, cijeli svoj život živi II kamenu, bori se s njim i hrani se onim što kamenu otme. Tada sam postao svjestan onoga

što sam oduvijek znao. Moj otac ima čudan hobi. Kad bi radeći u polju naišao na neki neobični kamen, na neki lijepi kamen, na neki drugačiji kamen, na kamen koji na nešto podsjeća, ne bi ga bacao na gomilu, među ostalo kamenje, niti bi takav kamen nosio kući, čuvao ga, izlagao ili pokazivao. Ostavio bi ga u polju, ali na posebnom mjestu, da II trenucima umora odmori svoju dušu na njemu. Da u trenucima kad mu već bude dosta kamenja pronađe ljepotukamena unjemu. Cijeli život sam to znao, ali tek tada sam postao toga svjestan. Otac me je, skupljajući kamenje, naučio da u životu među običnim prepoznam neobično, među istim pronađem drugačije i među svakodnevnim uočim lijepo. I da to ne podcjenjujem, niti da precjenjujem, nego da to sačuvam duboko II srcu, za dane upitnosti, za dane umora, za dane muke. I da na tome odmorim dušu, uvidim smisao i nastavim dalj e. Da ništa drugo od svog oca nisam naučio, i ovo bi bilo dovoljno.

NikolaKuzmičić

KUNTENAT ČOVIK

iman kajić od četiri metra mr;že varše pariće i motor

iman kuću i kućicu u kojo n su kokoše bravi i tovar

iman maslin i lavande i laz puste meje

sodin pomidore paprike krumpire fažol i zeje

od nedije i za fešte /ipa obučen veštid

gren na misu i na balote i iman boji obid

iman ženu i dicu i svi smo fala Bogu zdravi

nisan s nikin u svađi niti san komu ča grubo opravi

u mistu di san se rodi pomalo pasojen svoj vik

; pari mi se da se more reć da san kuntenat čovik

krD'I'I!DIc:aI21

t • + t + • AKTUALNA PITANJA

Svjetske probleme najbolje je rješavati na lokalnoj razini

GLOBALIZAM TREBA GRADITI NA TEMELJIMA ZAVIČAJNOG I NACIONALNOG

Miguel de Unamuno svojedobno je izjavio da sve manje vjeruje u socijalno, političko, moralno i sva ostala pitanja, koja su ljudi izmislili da se ne bi morali odlučno suočiti s jedinim pravim pitanjem­s ljudskim pitanjem. Sve što sada činimo, govorio je Unamuno, samo je dizanje galame da ne čujemo pravo pitanje. Ova Unamunova misao aktualna je i u ovom našem vremenu i društvu, u kojemu uvijek spremni i budni "graditelji" javnoga mnijenja zasipaju medijski prostor" velikim" pitanjima globalizma, univerzalizma i kozmopolitizma ne bi li umanjili i obezvrijedili vrijednosti i pitanja lokalnog, zavičajnoginacionalnog. Prema njihovom sudu zavičajno i nacionalno je manje bitno i značajno od globalnog i univerzalnog. Oni svjesno i namjerno izbjegavaju i zanemaruju govor o bitnim i temeljnim vrijednostima nadajući se da će na taj način

nametnuti svoja stajališta i zavesti lakomisiene i lakovjerne. Međutim misleći ljudi zdravog razuma dobro znaju da nitko ne može biti kozmopolit, odnosno "građanin svijeta", ako u prvom redu nije dobar

čovjek. I uovomslučajupravoje pitanje, kako kaže Unamuno, ljudsko pitanje. Naime, sve vrijednosti, i one univerzalne, globalne i kozmopolitske izviru iz osobnosti čovjeka

pojedinca. Ne može se voljeti čovječanstvo ako se ne voli čovjeka i to najprije sebe, što ne znači biti egoist, već se radi o svijesti o sebi, svojoj vrijednosti, svom ljudskom dostojanstvu. Tu je istinu na najbolji način izrazio Krist rekavši: "Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!" Biti svjestan sebe, svoje ljudske osobnosti i vrijednosti temelj je istinske ljudskosti, dakle i one univerzalne, općečovječanske. Budući da je čovjek kao jedinstvena osoba ujedno i društveno biće, naravno da će poštivati i cijeniti i članove zajednice u kojoj živi, najprije svoje najbliže, potom svoga zavičaja i nacije. Čovjek koji iskreno voli svoj zavičaj, svoju domovinu, razumjet će i cijeniti i druge koji vole svoje zavičaj e i domovine. Tek putem ljubavi i svijesti o sebi možemo doći do osjećaja ljubavi i štovanja za opće i univerzalno. Utemeljeno je stoga zapitati može li čovjek koji ne voli sebe, svoje najbliže, članove uže i šire zajednice prihvatiti i poštivati ljubav drugih prema njihovim roditeljima i članovima njihovih nacijai domovina. Sve rečeno može nam se učiniti općepoznato i prirodno, međutim svjedoci smo da se u našem vremenu i društvu u ime svakoga od nas donose sudbonosne odluke, o kojima ovisi kvaliteta življenja ne samo nas danas nego i onih koji će na ovim prostorima živjeti nakon nas, odnosno naših potomaka. Odgovorne strukture, političke i gospodarske, donoseći u naše ime pojedine odluke od strateškog značaja za našu budućnost, rado ističu da se radi o "višim interesima", o tzv. "prioritetima", koji nadilaze naše osobne i nacionalne interese i vrijednosti. Primjerice oni nas uvjeravaju da ćemo ulaskom u neke međunarodne asocijacije, lakše rješavati svoje lokalne i nacionalne probleme, te da ćemo bolje zaštititi svoje nacionalne interese. Zvuči privlačno i prosperitetno, međutim ako te "velike" i obećavajuće riječi" vratimo" na lokalnu i nacionalnu razinu, ako ih primijenimo u "svome dvorištu", razmišljat ćemo i zaključivati na drugi način. Primjerice pitanje pitke vode, koja je strateški značajno blago ne samo u našim nacionalnim okvirima nego i na globalnoj razini, bolje će se riješiti na lokalnoj i nacionalnoj razini nego u nekim međunarodnim institucijama ili na globalnoj razini. Naime, ako krupnom, odnosno svjetskom kapitalu omogućimo da koristi to naše nacionalno blago, teško da bismo to blago sačuvali

AKTUALNA PITANJA • + t t C) + za sebe izanaše potomke, budući da krupni kapital posluje .logikom profita", koja ne poznaje dobrobit budućih naraštaja, već je zanima isključivo trenutačna i brza zarada. Ako pak pitku vođu mi sačuvamo za sebe, sačuvat ćemo j e ne samo za naše potomke nego i za naše susjede. Drugi naš .lokalni", odnosno nacionalni resurs od strateškog značaja je naše čisto more i riblji fond, o kojemu se u posljednje vrijeme mnogo govorilo i pisalo u svezi sa ZERP-om. Ako to more i njegov riblji fond sačuvamo za sebe, od njega ne ćemo imati koristi samo mi danas nego i naši budući naraštaji, ali i naši susjedi. Ako pak nekontroliranim izlovom uništimo riblji fond; a more nepažnjom i nemarom onečistimo, od našeg nacionalnog morskog blaga ne će imati koristi niti naši potomci, niti naši susjedi. Stoga je bilo neutemeljeno postavljati pitanje dali ZERP ili EU, jer je obilniji riblji fond i čisto more u interesu ne samo Hrvatske nego i svih članica EU. Jednostavna istina, koju .propovjednici" globalizma i internacionalizma ne znaju ili ne žele znati, sastoji se II tome da se primjerice najteži trenutačni planetarni problemi kao što su ozonske rupe i globalno zatopljenje mogu najbolje riješiti u "svome dvorištu", odnosno II svome zavičaju i domovini. Naime, ako svatko II svome zavičaju sačuva čisti zrak, vodu, zemlju i more, ove će egzistencijalne vrijednosti biti sačuvane II svim zavičajima na planetu Zemlji i na taj način riješit ćemo probleme naglobalnoj razini. Kako pak čuvati vrijednosti zavičaja i domovine bez ljubavi, koju zovemo domoljubljem, a koju su mnogi u prošlosti, a poneki danas zbog ideoloških i političkih razloga nazivaju .nacionalizmom" s negativnim prizvukom i na taj način plemenitu ljubav prema domovini i naciji proglašavaju negativnim, neljudskim osj ećaj em. Suvremeni "propovjednici" internacionalizma i kozmopolitizma i osporavatelji nacionalnih osjećaja zapravo su svojevrsni šovinisti, jer promiču prijezir prema onima koji iskreno vole i štuju svoje, svoju baštinu, kulturnu i duhovnu, odnosno sve ono dobro i pozitivno što ih kao ljudske osobe veže uz članove zajednice koju zovemo nacijom. S pravom možemo zaključiti da će oni koji iskreno vole i štuju svoje, također iskreno voljeti i štovati i druge i sve njihovo, jer ljubav nije isključiva. Ljubav je velikodušna, dobrostiva i nezavidi, kaže sv. Pavao.

Tin Kolumbić

BAŠĆINA U SARCU

Kako stori prošek u molen sudu bašćina moja

u sarcu mt ZTlJe.

I dušu i tilo mt gTlJe.

Ćutin je u didinoj skrinji,

na materinoj rikamonoj blazinji,

na očevon grebu, u našen moru

i modren nebu, u droge n kraju

u zemji ikamiku na sve četiri bonde,

u vonju zumrada ilevonde,

u zlamenu Oca, Sina i Svetega Duha,

u vonju domoćega kruha, uharvoskin

drogin ričima: dide, nona, otac i mat,

prijatej, susid, sestra i brat.

Kad umren i pritvorin se u proh,

ni me stroh da će se naša bašćina

izgubit. Ioni ča će za non bit

bašćinu će ćutit i ju bit.

kr.YIIBic.l23

+ + t + • + INICIJATIVE

Mogu li u Hvaru zaživjeti katolički skauti po primjeru Riječke nadbisku pij e?

SKAUTI - DINAMIČNO SVJEDOČENJE VJERE

"Pozivamo mlade da posjete www.katolickiskauti.comianimiraju župnike neka nas slobodno pozovu u svoj kraj da se predstavimo. Mi ćemo doći gdje god treba~ grad~ selo~ župu jer nam je zajednički cilj: dobrobit naših mladih~ naše Crkve i naše zemlje", poručuje koordinator Zdruga katoličkih skauta Riječke nadbiskupije Marin Miletić.

Na obrađivanje ove teme potakla nas je želja našeg župnika don Milija Plenkovića koju je izrekao prije ljeta- da u Hvaruzaživi skautizam. I nije samo sjedio sklopljenih ruku. Predložio je studentu teologije Zoranu Sansoviću bi li se prihvatio tog projekta, on je načelno pristao, i nama nije preostalo drugo nego se raspitati malo više o skautizmu koji je punom snagom zaživio u

Riječkoj nadbiskupiju. Zavirili smo na internetsku stranicu katoličkih skauta www.katolickiskauti.comiprenijeli također što je za program Hrvatskog katoličkog radija (HKR) rekao pokretač hrvatskog katoličkog skautizma; koordinator Zdruga katoličkih skauta Riječke nadbiskupije Marin Miletić. Temelji skautizma su: pod jedan - Bog, kao prijatelj koji nas ljubi i voli, pod dva - Crkva, koja nasljedujući svoga Gospodina želi ljubiti svoje mlade i sve dati za njih kako bi ih upoznala s prijateljem Kristom. I pod tri - Domovina, kao zemlja koja nam je dana na čuvanje i razvijanje. Katolički skauti su mladi ljudi koji žele savršenije njegovati kršćanski život kroz skautizam. Izranjaju napose iz župnih zajednica gdje su kroz skautizam pozvani upoznati i svjedočiti bogatstvo vjere, druženja i novih saznanja. Oni kroz razna hodočašća, volontarijat, a posebice kroz svoj boravak u prirodi teže za upoznavanjem našeg prijatelja Isusa Krista kao jedinog Boga, Spasitelja i Otkupitelja čovjeka i svijeta. I nezaobilazno, skauti izviru iz krila Crkve i oni su uvijek u zajedništvu sa svojim nadbiskupom Ivanom Devčićem i papom Benediktom XVI. U brojnim su inicijativama mladi iz Zdruga katoličkih sk auta Riječke nadbiskupije. Krajem prošle godine bili su u posjet Vukovaru, gradu koji se tih dana po 16. put prisjećao

stravičnog stradanja svojih stanovnika na Ovčari u jugo-srpskoj agresiji na Domovinu. Skauti su Vukovar posjetili zajedno s časnicima riječkih viteških brigada 128. i 111., te su tom prilikom udarili temelje skautizma i u tom kraju. Najnovije, ovog ljeta skauti su ugostili djecu iz Srebrenice u Bosni i Hercegovini, mjesta bolnih uspomena gdje je u nekoliko dana srpska vojska ubila 8000 muslimana. Djeca, islamske i pravoslavne vjeroispovijesti, njih 38, boravili su u skautskom sjedištu u Driveniku, a njihov zajednički dolazak predstavljao je još jedan korak međuvjerskog dijaloga te pomirenja i praštanja.

"Dobri Bog blagoslivlja" Marin Miletić, koordinator Zdruga katoličkih skauta Riječke nadbiskupije, pojašnjava da se u našoj zemlji skautizam počeo razvijati sredinom devedesetih, no vrhunac se događa zadnje tri godine. Odredi katoličkih skauta postoje,primjerice, u Slavonskom Brodu, Gospiću, Delnicama, naravno Rijeci, Kastvu i Matuljima. "Dobri Bog je", govori Miletić, "to prepoznao i blagoslovio onoga trenutka kada smo

INICIJATIVE + + • t..; t

mi postavili temelje kako trebaju uopće biti postavljeni svaki temelji pokreta koji raste unutar Crkve, a to je zajedništvo s biskupom i mjesnom Crkvom". I, dakako, kada Gospodin vidi ljude, svoja stvorenja, da unutar njegove Crkve djeluju aktivno, onda On to blagoslivlja. Organizirani su prvenstveno na razini župa, zatim na razini škola gdje onda svoju važnu ulogu imaju vjeroučitelji, usko povezani s župom. Voditelji moraju autentično živjeti i dobro poznavati nauk Crkve. Riječki sk auti su mnogo zahvalni svojemu nadbiskupu koji je imao sluha i veliko srce za onu novost u našim katoličkim prilikama. Tu svakako nezaobilazno spada i njihova kuća u Driveniku kojusu tri godine obnavljali. Danas ima smještaj za50 osoba. "Velika jestvarda Riječka nadbiskupija ima službeno prvi centar za razvoj katoličkog skautizma", smatra Miletić. Njegov puni naziv je Pastoralni dom "Bl. Alojzije Stepinac", centar za razvoj skautizma Riječke nadbiskupije, a svečano je otvoren 7. svibnja 2007. g., na blagdan sv. Dujma, zaštitnika župe.

Skautisu smladima24 satana dan Važnost njihovog rada prepoznao je i šibenski biskup Ante Ivas, predsjednik Odbora HBK za mlade. Uz to što su svoj rad, na njegov poziv, predstavili četrdesetorici šibenskih svećenika, također je 60-tak sk auta bilo pretprošlog ljeta na otoku Prviću gdje se biskup Ivas bolje upoznao sa skautima i uistinu oduševio. Napisao je i predgovor za njihovu knjižicu "Skautizam odA do Ž". Važno je reći i to kako su skauti preuzeli volontiranje gotovo u svim važnijim institucijama grada Rijeke.

Marin Miletić to ovako tumači: "Mi živimo u društvu i želimo tom društvu biti kvasac. To je ono što naši mladi rade." A u prilici kada god dođu praznici, zimski ili ljetni, skauti su uvijek zajedno. Čak skupa slave i N ovu Godinu, točnije bi bilo reći blagdan Marije Bogorodice. "Ima mnogo projekata, ali ono što ja mislim da je najvažnije jest biti s mladima - i upravo iz toga dolazi sve ono dobro, sve one dobre stvari", rekao je Miletić i dalje naglašava: "Dok Gospodin sve to ne blagoslovi nema tu nikakvog efekta. I upravo to se odgodilo. Bogu je milo naše djelovanje, vidi da se mi tu dajemo bez sustezanja i uistinu sve to radimo samo radi ljubavi i ničega drugoga."

Pozvani su još u Porečku i Pulsku biskupiju i Varaždinsku biskupiju. Što se pak tiče budućnosti skauta koordinator Zdruga katoličkih skauta Riječke nadbiskupije bio je više nego jasan: "Najvažnije je da se uistinu svaki mladi čovjek pronađe, a katolički skautizam tu im nudi jedan dinamizam, pravu priliku za mladog čovjeka koji uvijek teži za dinamizmom. Vole dinamičnost i žive za dinamičnost, a mi im to upravo nudimo, na zdravim temeljima. I evo, moram reći bez lažne skromnosti, još nismo upoznali osobu koja bi nam se priključila, da bi nas olako odbacila i napustila. To je ono najvažnije, biti stalno zajedno i stalno u pokretu, čvrstih korijenja. Zbog toga pozivamo mlade da posjete naše web stranice i animiraju župnike neka nas slobodno pozovu u svoj kraj da se predstavimo. Mi ćemo doći gdje god treba, u bilo koji grad, u bilo koje selo, u bilo koju župu u našoj domovinu jer nam je zajednički cilj: dobrobit naših mladih, naše Crkve i naše zemlje. " Nakon ovih riječi ne treba više čekati ...

AnteNovak

kruvenic.l25

+ + t + • + INICIJATIVE

Svjetski dan mladih u Sydneyu okupio 225.000 mladih iz cijeloga svijeta

SYDNEY "ZARAŽEN" BENEDIKTOM XVI.

Papa je u Australiji pozvao mlade da njihova vjera sazrijeva kroz studij, posao, šport, glazbu i umj etnost. Neka je prati molitva i hrane sakramenti i neka bude izvor nadahnuća za sve što ih okružuje.

Ljeti na našemu Hvaru, kojeg zahvaljujući neopisivoj ljepoti i brojnim mondenim facama poznaje "cili svit", uglavnom svi rade jer to je "vrime od jematve", rekli bi Forani u svojem neformalnom govoru misleći tu na zaradu i plaće. Da ima posla zimi mnogo toga bi bilo drugačije. Tu u prvom redu mislimo i na mlade jer i oni u pravilu odrađuju svoje prve poslove samo ljeti te tako nemaju vremena za bilo što drugo; primjerice pohoditi neka događanja - u prvom redu vjerska­izvan granica otoka. J edno od tih događanja smo, podsjetite se, najavili u prvom broju "Kruvenice" . Ono je u Australiji okupilo 225.000 mladih, od čega je njih 670 doputovalo iz Hrvatske i BiH. Riječ je o Svjetskom danu mladih od 15. do 20. srpnja u Sydneyu na kojem je sudjelovao i papa Benedikt XVI. Iako je sve to daleko iza nas, izdvojili smo neke zanimljivosti. U Sydneyu, kojeg svi doživljavamo samo kroz plaže iproslavuNove Godine u "badićima", bilaje oštra zima, a glavni naglasak Papinih govora nije bio problem pedofilije, što se jedino moglo

zaključiti iz kratkih i površnih izvještaja hrvatskih medija. To je bilo tek jedno od pitanja brojne svite novinara koji su s Benediktom XVI. zajedno putovali avionom u Australiju. Papa je zapravo veliku pozornost usmjerio na čovjekovu nebrigu prema prirodi, neizvjesnu budućnost mladih, kao i na problem Aboridžina u Australiji koji su donedavno bili diskriminirani, sve dok im se australska vlada nije i službeno ispričala. "Imao sam radost susresti se s mladima iz cijeloga svijeta, koji su spremni prepustiti se vodstvu Duha Svetoga kako bi velikodušno pridonijeli izgradnji civilizacije ljubavi", istaknuo je Papa po povratku u Vatikan. Sada, nakon što su se ugasila svjetla Svjetskoga dana mladeži, što ostaje od toga velikog cr kvenog događaja? "Ostaje začuđenost Sydneya", rekao je izvjestitelj Radio Vatikana iz Australije, "začuđenost toga modernoga, sekulariziranoga grada, koji religiju stavlja u privatnost i koji je prije ovoga događaja bio hladan i ravnodušan, ali je potom 'zaražen' likom Benedikta XVI. koji nije došao samo kao učitelj, nego kao Kristov namjesnik kako bi - pred tolikim relativizmom - naviještao istinu iz Evanđelja. " Sve će vam biti jasnije ako znate da se na svijetu 20 % svih aparatazakockanje nalazi uAustraliji i da je najvećareligija tog kontinenta "kocka".

"Kada su me vukli prema križu, razmišljao sam o smrti i prestrašio se" Svjetski dan mladih obilježilo je nekoliko središnjih događanja. Tijekom čitave noći na bdijenju na hipodromu Randwick na klanjanju pred Presvetim u šutnji 230.000 mladih učinilo je očiglednom Kristovu nazočnost među njima. Na Križnom putu po povijesnoj jezgri Sydneya i rivi

INICIJATIVE + ci t t +

vladala je nadrealistička tišina i duboka sabranost. Glavnu ulogu, odnosno Isusa, igrao je Alfio Stuto, Australac talijanskoga podrijetla. Nosio je veliki i teški križ. Za Radio Vatikan je rekao: "Kada su me vukli prema križu na uzvisini, razmišljao sam o smrti i prestrašio se. Kad emocije ovladaju osobom, ona postaje ranjiva; gledajući vojnike prestrašiš se. U tom procesu svatko se otvara prema drugome i svoje život dovodi u odnos s Božjim djelom." Također, dvanaest mladića i djevojaka sa svih pet kontinenata ručali su s papom BenediktomXVI., čime je Papaželio još jednom na simboličan način izraziti zajedništvo s mladima cijelog svijeta. Benedikt XVI. je u Australiji pozvao mlade da njihova vjera sazrijeva kroz školovanje, posao, šport, glazbu i umjetnost. Neka je prati molitva i hrane sakramenti i neka bude izvor nadahnuća za sve što ih okružuje. "Život nije u stalnom sabiranju materijalnih dobara. On je mnogo više od uspjeha. Biti istinski živ znači biti promijenjen iznutra, biti otvoren snazi Božje ljubavi." Inače, na svečanoj misi otvorenja ovog susreta zanimljivo je bilo vidjeti, uoči čitanja evanđelja, Aboridžine kako pred oltarom plešu svoj tradicionalni ples. Isto tako, aboridžanske poglavice su Svetoga oca na dočeku u sidnejskoj luci prigodno darivali, a u Papinu čast na molu Barangaroou postrojila se skupina od 43 starija Aboridžina sTorresova tjesnaca, "čuvararegije" . Najveći broj mladih došao je iz Sjedinjenih Američkih Država, njih 15.000. Naši, iako u daleko manjem broju, rekli su nam Hrvati iz Sydneya, svojim veseljem, pjesmom i plesom zaustavili su u jednom trenutku promet u gradu, a prilikom dolaska u zračnu luku njihovo dobro raspoloženje popratili su domaći mediji i posvetili im dosta pažnje. Zajedno s našima bio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić.

Lijepu gestu za Hrvate učinili su "naši" Australci. Franjevačka mladež koja djeluje pri Hrvatskom katoličkom centru sv. Nikole Tavelića u Sydneyu tijekom protekle godine priredila je više dobrotvornih akcija kako bi "framašima" (franjevačka mladež) iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine financirala odlazak u Sydney. Zahvaljujući tome sudjelovalo je osmero "framaša".

Sljedeći Svjetski dan mladih 2011. godine u Madridu Iz Torina je u Sydney za ovu prigodu dopremljen sarkofag jednog od zaštitnika Svjetskog dana mladih, talijanskog blaženika Pier Giorgija Frassatija. Bio je čitavo vrijeme izložen u katedrali i mladi su tu u velikom broju dolazili moliti. Pier Giorgio Frassati umro je 1925. s24 godine. Bio je laik, aktivist Katoličke akcije i sportaš, te svjestan, kako su prijateljstvo, sport, kultura, studij i društveni angažman Božji dar i talenti o kojima govori Isus i kao takvi moraju uroditi plodovima. On je primjer posvemašnje kršćanske dosljednosti, zahvaljujući kojoj je radost života uspijevao prenijeti i drugima. Već sa 17 godina znao je cijelu noć moliti pred Presvetim. Papa Ivan Pavao II. ga je 1990. godine proglasio blaženim. Njegov život i djelovanje stavlja se kao primjer mladima trećeg tisućljeća. S tim ćemo i zaključiti, vjerujući da će se na odlazak na sljedeći Svjetski dan mladih, za tri godine u Madridu, tko zna, odlučiti i netko iz Hvarsko-bračko-viške biskupije. Ipakje Španjolska bližaodAustralije.

A.N.

+ + t t t • RAZMIŠLJANJA

Benediktovim stopama

ŽIVOTOM SLAVITI BOGA

Svaki put kada čujem da neka djevojka odlazi u benediktinke (koludrice) ili neki drugi red, obuzme me osjećaj radosti. Kroz glavu mi uvijek prođe misao: "Blago nj oj, imat će puno vremena za molitvu, zapravo, cijeli život bit će joj molitva." Rad i molitva temeljno je benediktinsko pravilo. Možemo li danas i mi laici govoriti o radu kojega prati molitva? Je li moguće uključiti molitvu u naš svakodnevni život i rad? Nažalost, živimo u vremenu kada nemamo vremena za nikoga i ništa osim za sebe, dok nas nad našim glavama prati krilatica" vrij eme je novac". Budući da nas okružuje svijet hedonizma u kojemu su nam kroz medije ponuđena sva sredstva za zadovoljenje svih naših ljudskih potreba i tjelesne ugode, više uopće nije popularno biti na raspolaganju drugima, živjeti za bližnje, žrtvovati se, a prije svega biti molitelj i misliti na Boga. Zapravo, tko danas, od 'tolikega lavura' uopće i stigne misliti naBoga, moliti gai zahvaljivati mu za plodove svakodnevnevnoga rada? Samo da je zdravlja, rekli bi neki, pa se sve dalje može ... No, jesmo li svjesni da je i zdravlje Božji dar? U toj utrci za poslom i stjecanjem što više materijalnih sredstava, kako bismo osigurali što sigurnijih i ljepših 60, 70 ili 8 O godina života, jesmo li negdje, usput, izgubili dušu? Može li j edan sat tj edno, što ga eventualno provedemo u crkvi, ispuniti onu vječnu čežnju naše duše zaBogom? Ipak, ima jedan svjetionik u našem Hvaru, koji vječno izgara u danonoćnoj molitvi. Nekoliko srca unutar samostanskih zidina živi svoju životnu molitvu za Boga i spas duša - koludrice (benediktinke). Kada čujemo da je netko doživio

poziv da cijeli svoj život posveti Bogu, čini nam se možda preteškim. J e li lako odreći se svijeta i svega što on pruža i otići u tišinu samostana, živjeti u zajednici različitih osoba povezanih Duhom Božjim u molitvi i radu? Sigurna sam da nije. Ali glavna nagrada, koju je Bog obećao onima koji ga ljube, zasigurno se ne može usporediti niti sa ijednim milijunskim jack-potom ili bingom. Ona je neprocjenjiva. Vječni život! Ima li privlačnijega cilja? Uvjerena sam da ovaj cilj titra pred očima svake koludrice, ali i svakog čovjeka koji istinski tražiBogaisreću.

Odgovarajući na Božji poziv, koludrica zavjetuje obraćanje svoga vladanja i stalnost u zajednici, prema Pravilu sv. Benedikta, živeći u čistoći, siromaštvu i poslušnosti. U Crkvi je svečano posvećena i pozvana da "ništa ne pretpostavlja Kristovoj ljubavi" (Pravilo, 4,21). Koludrice nastoje usmjeravati sav svoj život na traženje i slavljenje Boga, da bolje ostvare svoj životni poziv, žive zajedno, u skrovitosti i sabranosti, molitvi i radu. Sedam puta dnevno koludrice se okupljaju na molitvu, a svojim marljivim radom stječu sve potrebno za život. Ako se vratimo na početak našega razmišljanja o molitvi i radu, mislim da možemo mnogo naučiti od sv. Benedikta, osnivača benediktinaca, koji je svojim monasima dao dobre smjernice za život: "Moli i radi ... da se u svemu slavi Bog!" Molitva i rad nerazdruživo su povezani. Ne možemo očekivati dobre plodove ako sve radimo svojim slabim ljudskim snagama, bez zaziva Bogu da nas blagoslovi. Negdje i jednom naše će se snage istrošiti. Dalje više nećemo moći. Isto tako, molitva bez mukotrpnog rada ostaje samo prazan vapajuzraku. Sveti Benedikt besposlicu je smatrao "neprijateljicom duše", a iznad svega se zalagao za rad povezan s molitvom. U svom Pravilu za monahe sv. je Benedikt zapisao: "Prije nego započneš neko dobro djelo, veoma usrdnom molitvom od Njegaisprosi da ga On dovrši."

ZrinkaNovak

RAZMIŠLJANJA + + t i + + POVIJESNI OKVIR

Sv. Benedikt (480-547.), osnivač reda benediktinaca, rođen je u Nursiji u talijanskoj pokrajini Umbriji, a umro je uMontecassinu. Bio je podrijetlom iz ugledne patricijske obitelji. Studirao je retoriku i pravo u Rimu. Nakon završenog studija, napušta Rim, prijatelje i studij i povlači se u Subiaco, gdje tri godine živi pustinjačkim načinom. Tu ga otkrivaju pastiri. Ubrzo mu se pridružuju ljudi željni duhovnoga života. Osniva dvanaest samostana u Subiacu, a sam odlazi na Monte Cassino i tu osniva veliki samostan.

Oko 530. god. piše Pravilo za monahe. U njemu označuje svrhu i poslanje svojih monaha, a to je tražiti Boga i u svemu ga slaviti. Skladno i dobro uređen monaški samostanski život osigurao je redu brzo širenje, a posebno za vrijeme karolinga, kad je Pravilo sv. Benedikta prihvaćeno kao jedino pravilo monaškog života u Zapadnoj Europi. Benediktova sestra sveta Skolastika slijedila je primjer svoga brata i počela okupljati djevojke za monaški život po Benediktovom Pravil u.

U naše krajeve prvi benediktinci stižu za vrijeme hrvatskih vladara. Bili su na dvoru kneza Trpimira i on im osniva 852. samostan u Rižinicama kod Solina. Najviše benediktinskih samostana bilo je osnovano u 11. i 12. stoljeću. Krajem srednjega vijeka dolazi do ugasnuća mnogih benediktinskih samostana ili se na njihovu mjestu nastanjuju drugi redovi. Posljednji samostan benediktinaca zatvara Napoleon.

Danas benediktinci žive na Ćokovcu kod Tkona na otoku Pašmanu, a benediktinke žive u Hvaru, Cresu, Krku, Pagu, Rabu, Šibeniku, Trogiru i Zadru. Samostan koludrica sv. Benedikta u Hvaru posvećen sv. Mariji (Sancta Maria di Liesna) postoji od 1664. godine, kada su iz Raba u Hvar došle dvije redovnice da bi samostan mogao započeti svoje djelovanje. Za osnutak samostana zalagala se hvarska komuna od 1534. godine, a neki su Hvarani svojim darovnicama poticali njegovu izgradnju Biskup Milani osobno je otišao u Rab i doveo redovnice u hvarski samostan koji je sagrađen na ostavštini pj esnika Hanibala Lucića.

ANĐELI, ČUVARI MILI

Oni svojom nevidljivom prisutnošću nose našedane. Svojom nježnoscu i nečujnošću

neprimjetno vraćaju osmijeh našim umornim licima. Blago poput snježnih pahulja u tihim zimskim noćima spuštaju se na naše izranjene duše~ podajući im uvijek nove snage i cijeleći najteže rane. Kad poželimo poći krivim putem~ oni nas blago usmjeravaju na pravi. I kad nas nitko ne čuje~ oni nam svojim blagim šaptom kazuju da nismo sami. Oni nas tako tajnovito i čudesno šalju jedne drugima~ baš onda kada je potrebno. Oni odzvanjaju u glazbi~ plaču u kišama~ spavaju u snjegovima i bdiju nad nama na nebesima. Oni nas s radošću dočekuju kad prvi put zaplačemo ovom svtJetu~ bodre nas na našim zemaljskim stazama i s utješnom mudrošću prihvaćaju kad napuštamo ovozemne staze~ kako bismo pošli u susret Ocu. Anđeli su naJsJajntJe svjetlo u najmračnijoj noći~ Oni su najljepši Božji glasnazemlji.

Mirj am Zaninović

kruvenical29

t t + + t + RAZMIŠLJANJA

Posljednja mlada misa u Hvaru bila je 1911. g.!

DON ŠIME KOVAČIĆ­POSLJEDNJI HVARSKI MLADOMISNIK

Don Šime Kovačić rođen je u Hvaru 20. listopada 1888. godine u težačkoj

obitelji Stjepana Kovačića i Kate rođene Miličić. Kovačići su imali osmero dj ece: četiri sina i četiri kćeri. Krštenje 1. studenog iste godine. Završio je osnovnu građansku školu, te klasičnu gimnaziju. Položivši ispit zrelosti

1906. upisuje teološko-filozofski fakultet na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu zajedno s poznatim povjesničarom i arheologom Grgom Novakom. Nakon nekog vremena obojica su napustila fakultet te se vratila kući. Za razliku od Novakove obitelji, don Šimina obitelj nije bila zadovoljna. Otac ga šalje paližat (za one koji ne znaju, paližat znači izbacivati zemlju motikom ili lopatom) na polje iza franjevačkog samostana. Vidjevši koliko je težak život poljoprivrednika i težaka, don Šime se odlučio vratiti svom studiju. Nakon završenih studija, primio je sakrament svećeničkog reda te je proslavio svoju mladu misu 17. travnja 1911. godine. Za vrijeme svoga svećeničkog života obavljao je razne službe - od hvarskog kapelana i dušobrižnika u V. Grabiju do arhivara, bibliotekara, vjeroučitelja i hvarskog kanonika. Dugi niz godina bio je duhovnik hvarskih koludrica, a njegova nećakinja, nedavno preminula madre Alojzija Budrović, kasnije je postala dugogodišnja opatica samostana. Većinu svog svećeničkog života je proveo u rodnom Hvaru. Umro je 1959. te je pokopan na mjesnom groblju uHvaru.

Što sad ljubav (don Šime) ima s tim kad te više ne volim ... E sad. Zašto uopće pišemo o don Šimi? Ako promotrimo njegov život, vidimo da se nije puno razlikovao od života ostalih svećenika. Službe koje je on obavljao obavljali su mnogi i prije i poslije njega. Što je onda toliko važno i zanimljivo

30lkruvenica

u njegovu životu i njegovoj osobi da ga razlikuje o drugih? Samo jedna činjenica, a to je daje don Šime Kovačić bio posljednji svećenik iz grada Hvara. Dakle, od njegove mlade mise 1911., (dakle, prije 97 godina) pa do danas nijedan Hvaranin nije zaređen za svećenika. Zašto je to tako? Rekli bi neki: Ko to zno? Dio krivnje, što nije bilo barem još jedno ređenje, leži i u don Šimi koji je jednog mladića odgovorio od odlaska na studij teologije, a i sama madre Alojzija (inače zadnja Forka redovnica) se dobro namučila dok nije uspjela nagovoriti ujaka da joj dopusti ulazak u samostan. Ali odavno j e don Šime umro, a svećenika Foranina nema, a nedavnom smrću madre Alojzije se simbolički osušila loza hvarskog duhovnog (svećeničko-redovničkog) života. Pitanje je - što sad? Ili ćemo njivu prodat ili ćemo posadit novu lozu? A odakle sime? (Sad poljoprivrednici vicedu da se ne sodi sime loze nego mladica) Ala dobro je, odakle mladica?

Odakle mladica za novu lozu? Logično je odgovoriti - iz obitelji. Eee, tot smo ga! Tu je zastoj! U obitelji! J er nitko nije voljan "žrtvovat", iako je to blagoslov, a ne žrtva, svoje dijete za službenika Crkve. Svi smo se veselili prilikom ređenja i mlade mise našega don Tonija Plenkovića, ali sam skoro 100% uvjeren da su mnogi roditelji, posebno očevi, u sebi pomislili: Hvala ti, Bože, što to nije bio moj sin! Možda mislite da govorim gluposti, ali vjerujem da se ne varam. To znam iz osobnog iskustva jer mi je jednom prilikom moja teta s mamine strane rekla: "Budi što god hoćeš, samo, molim te, nemoj nipošto poć u pope". Preispitajte malo sami sebe i zamislite da vam vaše dijete dođe i kaže: "Mama, tata ja bih htio/htjela biti svećenik/časna sestra". Što bi ste odgovorili? Kako biste reagirali? Zar ne biste - možda većina- nastojali napraviti sve da to spriječite? Jer, "neka bude Foranih i popih i švorih, somo da ni moj sin ili moja ćer." Nije dovoljno mladicu loze posaditi da bi bilo plodova. Lozu treba okopavati i zalijevati. J er što će nam oltari i crkve ako nema svećenika koji bi na oltarima naših crkava prinosili misnu žrtvu? Smiješno je misliti da Bog poziva mlade iz drugih obitelji, samo iz naše ne. Bog uvijek poziva, a mi bismo trebali našoj djeci biti poticaj i ohrabrivati ih da se odazovu na Božji poziv. J er, "Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima." (Mt 25,29)

MilanŠarić

PITAM SE, PITAM... + + • t ..; t

Jaonama

VAJALO BL ..

"Vaj alo bi, tukalo bi, bilo bi potriba" ... to su neke od fraza koje sve češće čujemo, bilo da se radi o javnimiliprivatnimpotrebama. U prvoj polovici ove godine, sada već bivši maturanti sudjelovali su u emisiji Parlaonica na temu "Ima li dovoljno sadržaja za mlade u gradu Hvaru?" Usprkos činjenici da je, po mom, a i mišljenju mnogih drugih s kojima sam razgovarao, afirmacijska grupa (ona koja je tvrdila da ima sadržaja) imala bolje argumente od negacijske grupe, pobijedila je ova druga. Da li je razlog pobjede strastvenije iznošenje argumenata ili su stvarno imali bolje argumente ne znam, ali to i nije bitno. Ono što sam očekivao, a nije se dogodilo u toj emisiji, bilo je da netko te "negativce" upita: "Što ste konkretno vi učinili da se situacija u gradu promijeni na bolje?" A možda je ipak bolje da ih nisu pitali jer bi (iskreni) odgovor vjerojatno bio "ništa ili gotovo ništa", barem koliko ja vidim, a još me, fola Bogu, vid dobro služi. Naravno, moramo priznati da je tamo bila i afirmacijska grupa i da su spomenute određene aktivnosti i mogućnosti aktiviranja koje jedan lijepi broj mladih našega grada i koristi. Čovjek se zapita: Zašto brojnim našim mladima fali samoinicijative? Zar ih obitelj ili škola ne potiču na akciju? O da, obitelji ih uglavnom potiču da se aktiviraju, ali najčešće za dobru plaću. Ne znam koliko je obitelji ukojimase djecu potiče i uči da se uključe u nekakav oblik rada koji neće biti plaćen? Čini mi se da i škola, a pod tim mislim na Srednju školu Hvar, jer se vjerojatno pod "mladima" u toj emisiji mislilo na srednjoškolce i

eventualno studente, nekim svojim potezima učenike uči da se bez rada može doći do rezultata. Kako se može dogoditi da netko redovno izbjegava nastavu, a prođe s vrlo dobrim, a nerijetko i s odličnim uspjehom iako bi u svakoj normalnoj školi takvi učenici bili izbačeni iz škole ili barem dobili ukor zbog velikog broja izostanaka? Da se ne bi moralo tako postupiti izmišljaju se razne bolesti, razne "aktivnosti".

I tako u našoj školi svi učenici bez problema prolaze sve razrede, usprkos činjenici da na kraju godine imaju tri ili više negativnih ocjena (po zakonu se sa tri jedinice pada razred). Javna je tajna da se za prolaz na drugom popravnom roku dovoljno samo pojaviti u školi. I onda se takvi žale da u Hvaru nema ničega za njih, a ništa ne poduzimaju nego čekaju daim 'padne mana s neba', daim se sve servira kao na pladnju. Istodobno se na one koji redovito rade i koji nešto pokreću gleda kao naštrebere i budale. Nije čudo što se i pozitivci zapitaju koliko ima smisla truditi se oko bilo čega. Ta lakše je sjediti i skrštenih ruku se žaliti na probleme. Uistinu, mladi stvarno ponekad nailaze na nerazumijevanje i osporavanje svojih inicijativa. I zato je dobro da se požale, da kritiziraju sredinu u kojoj žive, ali to ih još više obavezuje da se i sami više potrude kako bi se situacija promijenila. Sigurno je jedno: problem (nepostojanja) sadržaja za mlade se neće riješiti u kafićima na Pjaci. Ništa lakše nego sjediti i vikati: Kriva je Vlada! Kriv je gradonačelnik, Crkva, stariji su krivi, itd. Uvijek je netko drugi kriv. Nažalost, tu je i problem izostanka dobrih primjera u koje bi se mladi Hvarani mogli ugledati. Jer kad govorimo o Hvaru onda su u prvom planu lokalni "filozofi" koji puno govore, a malo čine. Hoće li netko uspjeti nadglasati te jadikovke i doviknuti svima: "Dosta je jadanja i žalopojki! Uzmimo 'motiku' u ruke i homo 'kopat'!" Vjerojatno bi se na takvoga gledalo kao na ridikula i budalu. J er zašto bi netko 'uze motiku u ruke i išo kopat' kad je lakše sjediti na Pjaci, pit kavu i govorit kako ne valja država, kako su političari pokvareni, a mi jadni, nevojni sve moramo tarpit i cekot da non niko do ništo za lavurat. A neće Foranin teški posol. Foranin bi iti bit menadžer i direktor. I ako ne bude takega, finega posla prodat ćemo didovinu, pa će bit šoldih, baren za popit kafu .... Eee, vajalo bi, bilo bi potriba od puno tega, somo ... koćelavurat?!

M.Š.

kruvenic.131

t + • + t + TURIZAM

Prilagodba ponude suvremenim turističkim trendovima je nužna

PROMOCIJA TURISTIČKOG PROIZVODA

• .... . '

U današnje doba promocija vlastitog proizvoda jedna je od najznačajnijih stvari koje pomažu da se vlastiti proizvod na tržištu i proda. Potencijalni potrošač turističkog proizvoda mora biti jako dobro informiran i upoznat sa svim prednostima onoga što mu se nudi. Ovdje se ne radi samo o pronalaženju i uvjeravanju novih potrošača, već i o podsjećanu onih koji su proizvod već

konzumirali. Najpopularnijinačinkomuniciranja s tržištem je putem promotivnog miksa koji se sastoji od:

1. ekonomske propagande 2. odnosas javnošću 3.osobneprodaje 4. unapređenja prodaje (sales promotion)

Prenošenje lijepo osmišljenih, kreativnih poruka kupcima putem ekonomske propagande najpopularniji i najčešći je vid promocije. Hvar se promovira različitim sredstvima ekonomske propagande i to putem oglasa kao najčešćeg

oblika. Različite omotnice, vizitke, cjenici, brošure, prospekti, letci i ostali slični materijali koji nose logotip Hvara ili slike pojedinih znamenitosti ili ljepota također su jedni od najčešćih načina promoviranja. Tu ne smijemo zaobići ni suvenire sa imenom grada Hvarakao što su, majice, šalice, tanjurići, levanda i sl., no ništa

manje važni nisu ni česti odnosi s javnošću, dok su ispitivanja pokazala da je potrošačima nadraži direktan kontakt sa ponuđačem putem osobne prodaje od čega valja istaknuti promociju putem multimedijalne prezentacije koju sam detaljno istražio budući da sam sa tom prezentacijom osvojio međudržavno prvo mjesto iz marketinga na području promocije turističke destinacije. Neprestano povećavanje turističke ponude, pojavljivanje "novih" turističkih destinacija kao i stalno prilagođavanje turizma novim trendovima, nameće sve važniju ulogu marketinškim aktivnostima u postizanju krajnjeg cilja -produžavanje turističke sezone i povećanje profita od turizma. Dobra promocija turističkog odredišta sa naglašavanjem bogatstva ponude, prezentacija vlastitih prednosti te isticanje različitih pogodnosti budućim potrošačima, u današnjim prilikama je uvjet bez kojeg razvoja turizma jednostavno nema. Sagledavajući podatke do kojih možemo doprijeti i poziciju Hrvatske kao zemlje u tranziciji jasno je da je osim prilagodbe ponude suvremenim turističkim trendovima nužna još bolja i in tenzi vnij a p romidž b a koj a bi cilj anim skupinama turista približila želje za destinacijom obzirom na njihove zahtjeve i preference. Od promocije Hrvatske kao zemlje, jednako tako važna je i promocija grada Hvara kao turističko odredište sa svojim posebnostima u ponudi u odnosu na druga mjesta u Hrvatskoj. Određivanje profila modernog potrošača turističkih usluga je vrlo bitno za promociju, a profil modernog turista najkraće bi izgledao ovako:

1.Neovisan 2. Do bro informiran 3. Tehnološki orijentiran 4. Zahtjevan u pogledu "vrijednostizanovac" 5. Aktivan (tražipromjenuinovesad!Žaje) 6. Ekološkisvjestan

Sagledavajući činjenice zaključujemo da je promocija nekog turističkog odredišta jako važna i treba mnogo u nju ulagati ako želimo unaprijeđenje turizma kao takvog, no treba uzeti u obzir da to nije jednostavan i kratak, nego baš naprotiv, mukotrpan i dugotrajan proces. Ali uz kvalitetno vodstvo i dobru volju rezultati će se pokazati prije ili poslije.

IvoTudor

TRILOGIJA FORSKEGA BLOGA + + • t ..; t

Štorija drugo

LOZA

Od posljednje "Kruvenice" prošlo je više od četiri mjeseca. Srdele nismo ni jeli jer ih je na peškariju bilo vrlo malo. Na tržnici se sada prodaje grožđe, a i vrijeme je jematve, pa je ovo i pravo vrijeme za pisanje o još jednoj kulturi koja je odgojila i othranila ovaj otok i mnoge naše krajeve. Uvijek me jedna misao muči: kako je naš otok izgledao prije stotinu godina? Po pisanim i fotografskim saznanjima, izgledao je kao perivoj­svugdje su bili uredni nasadi loze i maslina. Tada nije bilo lavande, od borova je rastao gluhoc (a ne alepski kao danas), koji je uglavnom služio za izgradnju brodova, i makija: česmina, planika, pasja kita (veprina) ... Zamišljam sve one ograde i pristave koje je sad osvojila makija ili bor. A tada je nanašemotokuživjelo oko 18 000 stanovnikaisve je bilouređeno. Što je, odakle je i tko je donio tu hraniteljicu na naš otok? Latinski naziv joj je vitis vinifera. Postoji još od razdoblja tercijara, a u mnogim povijesnim zapisima spominje se prije pet, šest tisuća godina na području srednje Azije, Mezopotamije, Sirije i

Egipta. U staroj Grčkoj prije tri tisuće godina razvija se vinogradarstvo koje se zatim širi po Mediteranu. Kako znamo, Grci su osnovali koloniju Faros na našem otoku, kao i kolonije na susjednim otocima i obali (Issu - Vis, Korkyru -Korčulu, Epetition - Stobreč itd.). Pretpostavlja se da su oni donijeli sa sobom i vinovu lozu četiristo godina prije Krista na naše prostore. Zanimljivo, otok Hvar ima najviše obradive zemlje na svim jadranskim otocima, a otok Vis možda najkvalitetniju za sadnju loze (salbuni -lako obradiva zemlja). Najnoviji podaci govore da je loza na otoku starija od 800. god. pr. Kr. Da su drevni stanovnici Iliri sadili lozu prije dolaska Grka, sada se zna. Kako su došli do sadnica? To je pitanje nakoje tek trebamo početi tražiti odgovor. Stari Grci su prije 2400 godina u blizini Farosa parcelirali šest kilometara dugo Starogradsko polje i podijelili ga na 73 pravokutne čestice dimenzija 181x905 m. Neke su čestice podijeljene i unutar parcela na kvadrate dimenzija 181x181 m. Takva geometrijska podjela, najveća na našim otocima, ostala je gotovo netaknuta do današnjih dana i nedavno je ager uvršten na UNESCO-vu listu. Pod rimskom vlašću osnivaju se nova naselja, te se loza širi i na druga obradiva područja na otoku. Dolaskom Hrvata povećava se broj stanovnika, nastaju novanaselja u središtu otoka oko agera-uz već postojeća Stari Grad i Pitve - Dol, Vrbanj, kasnije Vrisnik, Vrboska, J elsa i Svirče. Kasnije se formiraju naselja Brusje i Grablje, te mjesta na istoku otoka (Plame), jer su dijelom i stanovnici bazena oko agera bili prisiljeni tražiti nova područja obradivih površina i ispaša.

Od zrna do vina Isus je u svojim prispodobama opisao sebe kao trs, a narod kao lozu. Jasna i prekrasna usporedba. J edan moj prijatelj je rekao: "Ovi naš škoj i postoji dabisenanjemusodilaloza. " Sadnja loze i rad oko nje mukotrpan je posao. Potrebno je raditi kroz čitavu godinu: obrezivati, kopati, orati, okopavati, vezivati, sumporavati, polijevati. Treba plijeviti divlje mladice, skidati zaperke, kidati listove koji su višak, uništavati travu raznim sredstvima (insekticidi se pak ne preporučuju). A što ako u međuvremenu padne tuča? Ako nastane suša? Ako je previše kiše? Sav trud pada u vodu. Prije se berba obavljala na način da se grožđe ubere nožicama ili britvulinom, prenese košarama od pruća ili spartima do mjesta gdje su drvene kace u kojimase gnječi meškomi stavlja u mihe (mješine),

kruvenic.l33

t + • + TRILOGIJA FORSKEGA BLOGA

te se goni "na živo" do konobe. Nakon vrenja u badnjevima (depozitima) vino se odlijeva, a ostatak se stavlja u turanj i tiješti se - turnoje. Vino se ulijeva u bačve u kojima onda počinje proces vrenja, a ostatak tiješćenja - drof se odlaže. I?rof služi za kuhanje rakije i gnojidbu. Vino se prvI put pretače kad završi vrenje, najčešće u studenom. Kasnije pretakanje je u veljači ili ožujku. Za pretakanje je bolje da je sunčan i buran dan. N~ši stari nisu mnogo marili za to. Berba je nekad blla naporna jer su neka polja bila udaljena, pa je trebalo nekoliko sati od vinograda do konobe. Tijekom jednog dana bi berači napravili i tri, četiri ture. "Živo" bi gonilo uglavnom dvije, tri mješine. Goniču nije bilo lako jer put je dug, a bilo je potrebno i paziti na ."živo", da se mj~ši~.e ~,e probiju, a po dolasku Je trebalo "raspartit ZI."? ~ iskrcati mošt (mast) i životinju nahramt1 1 napojiti. Danas je berba znatno lakša. Postoje putevi do gotovo svakog vinograda. Grožđe se s~avlja. ~ plastične sanduke i nosi do auta, kamIOna Ih traktora i uglavnom se predaje proizvođačima vina (vinarima). Kooperantima - vinogradarima je tako olakšan trud, jer vinar (vinarija) brine o kvaliteti vina, otkupu, preradi i plasmanu na tržište. Brine se o zaštiti loze, nabavi umjetnog gnojiva, sumpora i drugihpotrepština.

Čuveni plavac mali i j oš čuveniji vinari Koje su sorte vinove loze zastupljene na našem otoku? Od bij elih nalazimo bogdanušu (autohtona sorta), tribjan, parč, lasinu, kuč, roićku, pošip, višku, kurtelašku ... , a od crnih (crvenih) mali i veliki plavac i darnekušu. Naravno, uzgajaju se sort~ kardinal i cibib, koje su isključivo stolno grožđe 1 kao takve se prodaju. Sorta plavca malog uzgaja se na južnim padinama otoka - iznad Svete Ned~lje, Ivan Dolca i Zavale i daju najbolje crno VlnO,

možda i na svijetu. Darnekuša se sadi na visinskim vinogradima (najviše oko Svirača), a plavac veliki, jasno, i mali, oko Vrbanja, Svirača, PitavaiJ else. Bijele sorte najviše su zastupljene oko Hvara, Milne, Staroga Grada i u naseljima uz ager. Davno prije vino se prodavalo u Veneciji. U Austro­Ugarskoj Monarhiji otkup je bio osigu~an, ali problem nastaje 1892. g. ugovorom Između Monarhije i Italije o otkupu vina i tada nastaje kriza koja se produbljivala sljedećih nekoliko godina. Proizvodnja vina bila je najveća oko 1900. godine. Računase daje tada otok Hvar d~vao 120~ vagona vina. Upravo je tada otokom pocela haratI filoksera, koja je uništila lozu u tolikoj mjeri da su stanovnici napuštali otok tražeći spas najviše u prekomorskim zemljama. O tim teškim trenucima našega škoja svjedoči ploča uklesana iznad vratiju crkvice u IvanDolcu, aglasi:

U slavu Majke Božje ovu crkvu sagradi Ivan Carić pok. Jurja - lug i peronospora

Od g.1852. uništava grožđe Bijaše teških nevolja - žiloždera došla do Zadra Lozje gine. Strahotom se čeka propast naroda.

Puče! Skoreni uvrijede Bogu -Obrati se B.D.Mariji - nek te Svemogući

Očuva od ova tri biča. G.G.1901.

Poslije ove tuge vinarstvo se ~bnavlja naJ~ls.e zahvaljujući obitelji DubokovIć - Nadahm, prih vaćan j em novog načina sadnj e loznih cj epova. Prije se sadila pitoma loza koja je manje otporna, pa je ovu novost narod ubrzo prihvatio. Važan je podatak da je obitelj Duboković imala ogroman posjed zvan Konteja u Zavali (koji je i sada obrađeni vinograd) i podrum, koji je na žalost devastiran. U Jelsi su imali podrum čak sa staklenim bačvama! Osnivanjem zadruga, a poslije i vinarija, težacima je donekle bio garantiran otkup grožđa. Djelovale .. su tvrt.ke

Dalmacijavino" u Starom Gradu, J els11 Vrbanju, ; "Vinoprodukt" u Svirčima. Još se sjećamo broda

TRILOGIJA FORSKEGA BLOGA + + • t ..; t

"Duboka" koji je prevozio vino iz otkupa. Jedna anegdota iz grada Hvara: težak pretače svoje vino iz gumenog crijeva do broda-cisterne i ide popiti čašicu svog vina u gostionici "Slavko", jer "tuko popit žmul kupovnega". Ovdje trebamo spomenuti i pok. ing. Ivu Politea koji se trudio da sortu plavca malog podigne na razinu kakvu danas poznajemo. Godine 1963. pokrenuo je projekt, a tek 1977. na tržištu se pojavljuje čuveno (današnjim rječnikom: vrhunsko) vino Faros,prvo na našem otoku i među prvim vrhunskim vinima u tadašnjoiJugoslaviji. Kraj em osamdesetih godina neki mlađi vinogradari krenuli su sa proizvodnjom vina vlastitim trudom. Trebalo je puno ulaganja, muke i rada, alirezultati su odlični. Tko danas ne zna za Zlatana Plenkovića i njegova vrhunska vina Zlatan otok, Zlatan plavac i sl., za AntunaPlančićainjegove: Bogdanjušu,Ager, Parč ili Slavogost, za ing. Andru Tomića i vina Svitlac, Opolo nobile, Sveti Klement ili prošek Hectorovich, Carićeva vina Ploški plovac, Cesaricu, vina PZ Svirče Plavac Hvar, Ivan Dolac barique i Bogdanuša, te za našega Vjekoslava Bracanovića Luvijeta sa vinima poput Pošipa ili Paklenega vina. U posljednje vrijeme vinar Plančić velikim strojem obrađuje kamenjar za budući najveći vinograd u Hrvatskoj (oko milijun čokota) od Poljica do Zastražišća. Zlatan Plenković izuzetno je doprinio razvoju Svete Nedilje, stvorivši lakšu prohodnost do puteva, zasadivši vinograd i izvan otoka, u Makarskom primorju, te je njegovom zaslugom plavac mali postao sinonim i zaštitni znak vina i izvan naše domovine. Svima njima podrška na hrabrosti i izdržljivosti što su se upustili u takavposao.

Pit S miron istilon! Što sve možemo salozorn i grožđem? Lozovinu dajemo "živu" koje ga slatko jede, pogotovo ako je ostala koja "cehja", a pruće nam služi za peći srdele i gire (nema bolje žerave za tu vrstu ribe). Kad loza ostari, njen trs nam služi za ogrj ev ili pečenje. Grožđe je puno željeza. Sušimo ga (u šufitu na žici) i koristimo kao desert u zimskim mjesecima. Grožđice se koriste u kanditorskoj industriji i kolačima. Mi stariji slažemo se u jednom: najbolja marmelada je ona od grožđa. Prije četrdesetak godina to su sve naše majke spravljale. Pokušajte napraviti, nije teško. Na dan Svih svetih napravilo bi se obliju - kruh sa malo sušenog grožđa. Od grožđa se pravio i varenik, a taj pripravak je služio kao zaslađivač u spremanju hrane, primjerice

pašticade. Kad se crno vino doda u kozje mlijeko, to se naziva smutica ili bikla. Stariji bi rekli da je to lijek. Od grožđa se pravi prošek (pravi i manje pravi), rakija i pjenušac. I ono najvažnije: od grožđa se pravi vino. Postoje mnoge narodne izreke na tu temu: "Da ni za se napit, ne bi ni ji", "Vino irno dušu, a corno dvi", "Kad vidiš da jidu grožje vic, jer bit će manje vina", "Ca trizan misli, topjongovori" ... Na kraju (jer još bi se moglo puno pisati), i naš Isus je svoje prvo čudo (očitovanje da je Bog) učinio sa vinom u Kani Galilejskoj.(Jednom su mi hodočasnici donijeli vino iz Kane. Naše je bolje.) I najvažniji čin sv. mise, pretvorba, mora biti sa vinom i to pravim. Vino je znak zajedništva, a i ljubavi. Samo ga treba piti samirom istilom! Hvala svima koji su mi na bilo koji način, pričom, podacima, razgovorom, sjećanjem pomogli oko ovog teksta.

Miko Bibić - Žiže

kruvenic.l35

t + t t t + PREDSTAVLJAMO HVARSKE INSTITUCIJE

Dobrovoljno vatrogasno društvo Hvar

NAJSTARIJE VATROGASNO DRUŠTVO SREDNJODALMATINSKIH OTOKA

Dobrovoljno vatrogasno društvo (DVD) Hvar je najstarije vatrogasno društvo srednjodalmatinskog otočja, gdje prije toga nije postojala nikakva vatrogasna tradicija. Osnovano je 1950. godine i od tada bez prekida radi i djeluje. DVD je u svom 58-godišnjem radu zabilježilo mnoge vrijedne rezultate, kadrovski i materijalni napredak, a u mnogim intervencijama pokazalo je spremnost i obučenost da zaštiti ljude, imovinu i prirodna bogatstva. DVD je u početku djelovalo i radilo u neadekvatnim prostorima na hvarskoj pjaci. Prva oprema stigla je kao pomoć Vatrogasnog podsaveza Split 1951. godine. DVD Hvar uselio je u novi prostor na Dolcu 1961. godine -vatrogasni dom u sklopu tržnice, koji je sagrađen osobnim radom vatrogasaca. To razdoblje, do 1970 godine karakteristično je po tome što se DVD nastojao popuniti opremom, modernizirati i osposobiti za

sve zahtjevnije intervencije. Godine 1968. kupljena je prva motorna štrcaljka tipa "Magirus" , kamionet "Zastava" i više metara tlačnih cijevi. Skupština općine Hvar i Mjesna zajednica Hvar 1970. g. kupuju navalno vozilo TAM 5500. U to vrijeme sudjeluje se i na brojnim vatrogasnim natjecanjima, te se ostvaruju zapaženi rezultati. Od 1976. g. u DVD-u rade dva profesionalna vatrogasca, a 1977. na korištenje dobivamo prostor sadašnje mesnice naDolcu. Treba naglasiti, angažman Općine Hvar na reaktiviranju i osnivanju DVD-a na otoku, kao i osnivanju Vatrogasnog saveza koji koordinira radom DVD-a na otoku i uspostavlja sustav zajedničkog djelovanja u intervencijama na velikim šumskim požarima. I tako iz dana u dan, iz godine u godinu brojni članovi DVD-a Hvar stvarali su osnove jedne moderne vatrogasne udruge. Selili smo se iz prostora u prostor, gradili garaže, popravljali stare strojeve, krpali vatrogasne cijevi, osposobljavali mlade naraštaje, sudjelovali na mnogim natjecanjima, ostvarili niz prijateljstava i uspostavljali suradnju sa svim DVD-imaDalmacije i mnogima u Hrvatskoj. O gradnji pravog vatrogasnog doma počelo se razmišljati 8 O-tih godina. Veliki trud uložen je u dobivanje građevinske parcele, izradu projektne dokumentacije, zatvaranju financijske konstrukcije i, uz pomoć mnogih ljudi, 1988. g. položen je kamen temeljac novog vatrogasnog doma. Završeni su grubi radovi, osposobljen garažni prostor, tako da se moglo normalno živjeti i raditi. Baš tada razmišljajući o završetku vatrogasnog doma i obećanjima koja su data na sjednici Skupštine DVD-a, održane 28.12. 1990. godine od strane čelnika komune izabranih na prvim demokratskim izborima, da će se uložiti svi napori kako bi se objekt u cijelosti priveo svrsi, agresija na Hrvatsku, složena gospodarska situacija i cijeli niz okolnosti doveo je do toga dasu daljnji radovi stali. Ali nije stala aktivnost vatrogasaca, koji su i dalje marljivo radili i stvarali. Većina hvarskih vatrogasaca priključila se Hrvatskoj vojsci na braniku domovine- više od 100 vatrogasaca bilo je uključeno u postrojbe HV. DVD Hvar i njegovi članovi intervenirali su na dvaput na požarima koji su bili direktna posljedica neprijateljskih djelovanja, a djelovali su i u specijalističkoj postrojbi Civilne zaštite. Trideset vatrogasaca nagrađeno je Spomenicom domovinskog rata, kao članovi DVD-a Hvar. U tom periodu u Društvo su stigle i mnoge vrijedne

PREDSTAVLJAMO HVARSKE INSTITUCIJE + + • t ..; t

donacije u opremi od Hvarana na privremenom radu u inozemstvu injihovih prijatelja. Međutim, i pored toga što su agresija na Hrvatsku i teška gospodarska situacija utjecali i na sveukupni razvoj vatrogastva, mi ističemo upravo ovaj zadnji petnaestogodišnji period kao razdoblje najvećih aktivnosti i najvećeg napretka društva u modernu vatrogasnu postrojbu. Solidno udareni temelji kroz protekli period dali su poticaja i zanosa da se krene još jače u stvaranje moderno opremljene, stručno obučene i organizacijski čvršće udruge vatrogasaca. Danas DVO Hvar raspolaže sa 12 vozila raznih namjena i ostalom potrebnom i vrijednom opremom. Obuka, osposobljavanje i školovanje kadrova vrši se permanentno. Od 2005. godine stalno se ulaže u dovršetak i potpuno opremanje vatrogasnog doma. U DVO-u Hvar stalno je zaposleno 6 vatrogasaca kao profesionalna jezgra, a u sezoni se zapošljava još 10 sezonskih vatrogasaca. Operativna postrojba DVD-a Hvar broji 73 člana, a pričuva operativne postrojbe broji daljnja 44 vatrogasca. Logistička grupa broji 17vatrogasaca. DVO Hvar stalno radi na unaprjeđenju vatrogastva. I na kraju, koristimo ovu prigodu da na javimo veliku obljetnicu hvarskih vatrogasaca. Naime, 2010. g. svečano ćemo obilježiti 60 godina života i rada Dobrovoljnog vatrogasnog društva Hvar.

Rino Budrović

Sve zemlje svoje vatrogasce drže herojima. Mi svoje tek kada ih izgubimo. Kaže priča, kada je Bog stvarao vatrogasce, da je jedan anđeo opazio na licu vatrogasca suzu. "Bože, čemu ta suza?", zapita anđeo. Bog mu odgovori: "To je suza od tuge zbog poginulih vatrogasaca. Suza odanosti zbog domovine koju brani, boreći se protiv stihije. To je suza za sve boli i patnje kroz koje je prošao. I to je suza za odlučnost kojom će se i dalje boriti i kojom će spašavati živote svojih bližnjih. " Vatrogasci žive opasno i mole se: "Bože, neka se moja vještina i moje znanje udruže kako bih dobro obavio svoju zadaću, i Gospodine, znam mogu se suočiti s najgorim, zato čuvaj našu ekipu, moju braću i sestre. Ne daj da itko strada i da se svi sigurno vratimo svojim domovima i obiteljima. Amen. " Oni to šapću i jure u noć, kroz zid dima nestaju i suočavaju se s ognjem. Oni su naši susjedi i prijatelji, oni su heroji o kojima se ne pišu pjesme i njih se rijetko prisjećamo za sve ono što su učinili i što za nas čine. Zato kada čujete vatrogasnu sirenu i kada vidite rotirajuće svjetlo na vatrogasnom vozilu, stanite sa strane i pogledajte s ponosom, jer oni idu spašavati živote, domove i domovinu. I pomolite se za njihovu sigurnost i sretan povratak kući.

Iz teksta Ivice Ursića "Jedno prazno mjesto za stolom" pisanog povodom prve obljetnice kornatske tragedije. Čitav tekst možete pročitati na: http://ivicaursic.com

t •• t «) t ŽUPNA KRONIKA

2 7. travnj a - 8. rujna 2008.

Na susretu mladih u Varaždinu sudjelovalo je nekoliko srednjoškolaca iz Hvara pod vodstvom don Ante Matulića koji je bio i glavni organizator hodočašća iz Hvarske biskupije. N a TV-u smo mogli gledati kako je to izgledalo u Varaždinu, a sami učesnici su bili zadovoljni iskustvom susreta.

Povodom nedjelje turizma, 27. travnja, o. biskup je uputio svoju poslanicu pod naslovom "Crkva prati čovjeka" u kojoj je upozorio na dobre, ali i loše strane turizma te poručio da je turizam misijska šansa za svećenike, redovnike, redovnice i sve Kristove vjernike koji svakoga čovj eka s kojim se susreću i povezuju mogu učiniti Isusovim učenikom.

U četvrtak, 1. svibnja, kod crkvice Mandaline u Plajici vjernici Hvara i Milne tradicionalno su se okupili na blagoslovu polja. Ove godine župnik je malo promijenio obred blagoslova tako da procesija više nije išla samo oko crkve već po starom putu i kroz okolna polja. Istog dana - kada se inače slave sv. Josip radnik i Praznik rada - ove je godine pala i svetkovina Uzašašća Gospodnjeg - Spasovo. U 10 h misu j e predvodio don J oza Jelinčić, a pj evan u večernju misu slavio je župnik. Prije mise započela je svibanjska pobožnost.

Devetnica Duhova započela je u petak, 2. svibnja, a molila se dijelom u sklopu svibanjske pobožnosti, a dijelom preko mise.

Postavljanje novog ozvučenja u Katedrali završeno je u subotu, 3. svibnja. Radove je izvela tvrtka Strasser iz Njemačke (zastupništvo Zagreb). Ovaj projekt je koštao oko 9.000,00 eura, i to je vjerojatno prvi put da je neki zahvat u crkvi u cjelini isplaćen donacijama žu pIjana.

Slavlje prve pričesti u našoj župi na 6. vazmenu nedjelju, 4. svibnja, predvodio je kapelan don Ante­koji je ujedno i pripremao ovogodišnjih 37 prvopričesnika - uz koncelebraciju župnika. Prvu pričest su primili: Ana Felicia Barbarić, Tonko Bonković, Mari Bracanović, Mirjam Bracanović,

Tomislav Brkušić, Gordana Budrović, Luka Čović, Jakov Ćurin, Nikolina Ćurin, Stjepan Ćurin, Kuzma Domančić, Ivan Franulović, Filip Gačić, Ivona Gavrić, Jakov Hailo, Ivana Ivanković, Ivona Jeličić, Josipa Jurčević, Vičenca Katanec, Marijo Kovačević, Ivona Maljković, Nikla Matijašević, Marko Matijević,

Lučija Mioč, Laura Mošić, J osip Novak, Ivan Pavičić, Petar Radojković, Ante Ravlić, Giulia Regini, Ante Silić, Antonijo Šeputić, Kristijan Tandara, Josipa Visković, St j epan Visković, Mateo Vlahović iJ ozepina Vučetić.

ŽUPNA KRONIKA + • t + + + Navečer su se prvopričesnici okupili na posveti Gospi i svibanjskoj pobožnosti. Tog je dana s početkom u 20 h premijerno izvedena predstava Dramskog studija mladih Hvar "Ljuba Ivanova" u Lođi.

Stota godišnjica jednog od najvećih ulova srdele u hvarskoj povijesti - kada je S. svibnja 1908. g. Jakov Carić Veli ulovio SOO barila srdele -obilježena je u ponedjeljak, S. svibnja, ispred natpisa u Burku koji svjedoči o ovom događaju. ~~' . Inicijativa za ovo obilježavanje došla je od našeg suradnika Mikota Bibića-Žižeta koji je održao kraći govor o ovom događaju. Zatim se župnik "--__ -= pomolio za pokojne ribare, a Zorka Bibić je pročitala dva teksta iz knjige Marina Carića "Otok" te položila cvijeće uz natpis. Za malobrojne sudionike ove proslave kasnije je upriličena zakuska u konobi "Luviji".

Predavanje "Obiteljsko stablo Maričić 'Banjoš' i ostale hvarske obitelji povezane na ovo stablo" održao je Prosper Maričić Špaleta u Lođi u četvrtak, 08. svibnja, u 19 h.

U četvrtak i petak, 8. i 9. svibnja, župnik je s malom grupom srednjoškolaca bio na državnom natjecanju iz vjeronauka u Varaždinu. Hvarska grupa nastupila je pod geslom "Važno je sudjelovati" pasui rezultati bili u skladusgeslom.

Proslava svetkovine sv. Prošpera mučenika, suzaštitnika grada i otoka Hvara, započela je "u žežin", 9. svibnja, svečanom večernjom s otvaranjem "orke" . Te večeri je u Lađi održana završnica festivala turističke kulture te otvaranje izložbe likovnih radova Osnovne škole "Hvar". Na sam dan svetkovine, u subotu, 10. svibnja, u 8 h ronilački klub "Pelegrin" organizirao je akciju čišćenja hvarskog porta i Križne luke. Recitirana misa u Katedrali započela je u 1 O h, a predvodio ju je župnik. U 11 h započela je smotra školskog turizma u okviru projekta "Turistička kultura". Udruga "Forske užonce" je, po sada već ustaljenomu običaju, organizirala "Fjeru sv. Prošpera" na Pjaci. U podne je nastupio u ophodu gradom Orkestar Hrvatske ratne mornarice. Svečanu misu s početkom u 18 h predvodio je o. biskup uz sud j elovanj e više svećenika i redovnika s otoka Hvara te obje bratovštine. Nakon mise svečeve relikvije su u procesiji pronesene Pjacom. U 20 h održano je predstavljanje turističke destinacije Hvar, priređen je svečani stol povodom 140 godina turizma u Hvaru te

ŽUPNA KRONIKA • t ci t + t pripremanje barske mjesavine u organizaciji županijskog Ureda državne uprave, Odsjeka za prosvjetu, kulturu, informiranje, šport i tehničku kulturu te hvarske osnovne i srednje škole. Na terasi hotela Riva Udruženje obrtnika otoka Hvara organiziralo je gastro manifestaciju "Dobar kus". U 21 h u Katedrali je započela ura klanjanja koja je ove godine na neki način zamijenila - zbog poklapanja sa sv. Prošperom - tradicionalno duhovsko bdijenje koje se običava držati u crkvi DuhaSvetoga.

O. biskup podijelio je sakrament potvrde pedesetorici krizmanika na svetkovinu Duhova, 11. svibnja. Ovogodišnji krizmanici su: Anamarija Babić, Lea Barbarić, Ivan Boko, Ivan Bonković, Dragana Božić, Ivona Budrović, Ivan Buzolić, Juraj Carić, Anj a Cvetić, Danij ela Dabović, Jadran Domančić, Kristina Domančić, Mirna Domančić, Vedran Dulčić, Matko Hure, Ana J eličić, Marija Jurić, Joško Kovačević, Božo Kunac, Katarina Kuzmičić, Matea Lučić, Sanja Malečić, Petar Marušić, Veronika Mateljan, Lovre Mihaljević, Đurđica Mihovilčević, Marijana Mihovilčević, Paula Mihovilčević, Sandra Mioč, Viktorija Nižetić, Juraj Novak, Danijela Pavlović, Marco Perić, Laura Petričević, Toni Petrić, Miro Plenković, Ivana Puljić, Petra Rodin, Mirna Rosso, Petra Savić, Ivan Tomas, Hrvoje Tomičić, J akica Tomić, Lucija Tudor, Toni Vešović, Antonio Vidović, Antonijo Visković, Adriana Vučetić, Marija Zaninović i Toni Zaninović. Istog dana obilježavao se Majčin dan, pa smo se naših majki sjetili u svibanjskoj pobožnosti koja je započela u 18 h. Nakon nje uslijedila je svečana večernja svetkovine Duhova te zatvaranje "orke" sv. Prošpera, azatim ijoš jedna misa.

Mjuzikl "Lito duro i paso, provo jubov ostaje" u organizaciji literarno-scenske grupe "Nastanjeno srce" Srednje škole Hvar izveden je u ponedjeljak, 12. svibnja, ufranjevačkomsamostanu.

Proslava 140. obljetnice organiziranog turizma u gradu Hvaru započelo je u četvrtak, 15. svibnja, u 18.30 h, gradskim ophodom "Hrvatske gradske glazbe Stari Grad" i nastupom folklornog društva "Šaltin" ispred Lođe. U 19 h svečano je podignuta obljetnička zastava, a u 19.30 otvorena je u Lođi izložba "Povijest hvarskog turizma", autora prof. Marinka Petrića. U 21 h održan je koncert Olivera Dragojevića. Obilježavanje obljetnice se nastavilo i idućeg dana, 16. svibnja, okruglim stolom "Hvarski turizam nakon 140 godina" u Lođi, na

ŽUPNA KRONIKA + ci + t + t kojem je donesena deklaracija o hvarskom turizmu.

U subotu, 17. svibnja, u "Propuhu " je Dramski studio mladih izveo predstavu" Tata nije kriv za sve" .

Svetkovina Presvetog Trojstva proslavljena je u nedjelju, 18. svibnja. Tog dana je u Katedrali održan vrlo dojmljivi koncert Radojke Šverko i Giannija Gamulina u organizaciji Grada i Hvarskog ordinarijata uz prisutnost velikog broja publike sacijelog otoka.

U utorak, 20. svibnja, održan je redovni sastanak Župnog pastoralnog vijeća.

Na Tijelovo, 22. svibnja, svečana koncelebrirana misa započelaje u 19 h, a predvodio ju je o. biskup, uz sudjelovanje prvopričesnika (na veliko nezadovoljstvo župnika), obje bratovštine i katedralnog zbora. Nakon mise uslijedila je tijelovska procesija po Pjaci. Togje dana izašao 5. broj Kruvenice.

Šestoro katakumena primilo je sakramente u petak, 23. svibnja, u Anuncijati. Pripremao ih je župnik, asakramente imje podijelio o. biskup.

U nedjelju, 25. svibnja, skupljena milostinja bila je namijenjena za Mianmar - nastradalima u ciklonu. Skupljeno je oko5 .000 kn.

Maturanti (tj. jedna manja grupica) su imali misu zahvale u ponedjeljak, 26. svibnja, u crkvi Duha Svetoga. Tog dana započele su Hvarske ljetne priredbe koncertom klapa u klaustru franjevačkog samostana.

Župno ekonomsko vijeće je svoj drugi sastanak od osnutka održalo u utorak, 27. svibnja.

Svetkovina Srca Isusova proslavljena je u petak, 3 O. svibnja. Večernju misu predvodio je župnik, uz koncelebraciju petrinjskog župnika vlč. Marija Miglesa.

Blagdan Pohođenja BDM, u subotu, 31. svibnja, obilježen je tradicionalno misom u Gospinoj crkvi u Zaraću s početkom u 8 h koju je predvodio župnik. U crkvi su postavljene nove klupe (14 komada) koje je izradio meštar Miro Barbarić, zahvaljujući donacijama hodočasnika. U planu je izrada ormarazaruho i opremu crkve.

kruvenical41

ŽUPNA KRONIKA + • + t + + Istog dana bio je i blagdan Srca Marijina. Te je večeri bila zadnja svibanjska pobožnost. U 20.30 ispred Katedrale koncert je održala grupa mladih iz Petrinje uz hvarski sastav "Stvoreni za nebo". Petrinjci su u Hvaru boravili od petka do nedjelje, a bili su smješteni kod naših župljana, kojima još jednom zahvaljujemo na gostoprimstvu.

Nedjelja turizma - inače određena 2 7. travnja, što je naša župa propustila tada obilježiti - obilježena je 1. lipnja.

Lipanjska pobožnost - zlatna krunica i litanije Srcu Isusovu - započela je u ponedjeljak, 2. lipnja i održavala se kroz cijeli mjesec, a započinjala bi petnaestak minuta prije večernje mise.

Sekcija pastoralnog vijeća za rad s obitelji imala je svoj prvi sastanak u utorak, 3.lipnja.

Zadušnicu za hvarskog biskupa Celestina Bezmalinovića predvodio je župnik u koncelebraciji s don] ozom]elinčićem u srijedu, 3. lipnja, na 14. obljetnicu smrti.

Od nedjelje, 8 . lipnja, uvedena je misa u katedrali u7h.

U ponedjeljak, 9. lipnja, polaznici glazbene škole iz Graza imali su u Katedrali svoj tradicionalni koncertuz vrlo slab odaziv publike.

Koncert dalmatinskih pjesama izveo je zbor Osnovne škole Hvar pod vodstvom prof. Mirande Krivić u Sv. Marku u srijedu, 18 . lipnja.

Misu zahvale za proteklu školsku i vjeronaučnu godinu župnik je predvodio u nedjelju, 22. lipnja. Nakrajumise pjevanje "Tebe Bogahvalimo" .

U ponedjeljak, 23. lipnja, župnikje odveo hvarske ministrante na susret s ministrantima otoka Brača.

Svetkovina Rođenja Ivana Krstitelja, suzaštitnika samostana hvarskih benediktinki, obilježena je u utorak, 24. lipnja, sv. misama u 8 h kod benediktinki i u 19 h u Katedrali. U 20.30 h istog dana održan je posljednji sastanak Župnog pastoralnog vijeća prije ljetne stanke.

O. biskup predvodio je misu za domovinu na Dan državnosti, 25 . lipnja.

ŽUPNA KRONIKA + • t • + + Ovogodišnji hvarski osmaši, zajedno sosmašima Starog Grada i Jelse, imali su misu zahvale u svetištu Gospe od Zdravlja na Račiću u Jelsi u četvrtak, 26.lipnja, u 19 h.

U nedjelju, 29. lipnja, proslavljena je svetkovina sv. Petra i Pavla. Dan uoči svetkovine Papa je otvorio Godinu sv. Pavla kojom se obilježava 2000 godina od rođenja ovog sveca.

Don Toni Plenković zaređen je za svećenika u rodnim Svirčima u subotu, 5. srpnja. Dan uoči njegove mlade mise, u subotu, 12. srpnja, u Svirčima je održana akademija. Mladu misu don Toni je imao u sviračkoj župnoj crkvi u nedjelju 13. srpnja.

U subotu, 12. srpnja, preminula je benediktinka s. Alojzija-Katica Budrović. Misa zadušnica održana je u crkvi benediktinki u ponedjeljak, 14. srpnja, u 19 h, a predvodio ju je o. biskup uz sudjelovanje više svećenika, redovnika i redovnica. S. Alojzija pokopana je na hvarskom groblju.

U nedjelju 13. srpnja misu u 10 h u katedrali predvodio je vlč. J osip iz Žumberka. Od ovog dana nedjeljna večernjamisa počinjalaje u 20.3 O.

Na blagdanGospeKarmelskeusrijedu, 16. srpnja, pjevanu misu u 19.30 predvodio je p. Jakub, redovnik iz Češke, redovni gost naših koludrica.

Na 16. nedjelju kroz godinu, 20. srpnja, misu u Katedrali je po prvi put predvodio don Toni Plenković uz koncelebraciju župnika. Na kraju mise biskup je s djecom priredio mladomisniku recital, a župnik mu je u ime Hvarana izrekao čestitku. Dar u ime župe Hvar don Toniju je predao Milan Šarić. Večernju misu tog dana predvodio je o. biskup uz koncelebraciju vlč. Borne, mladomisnika Zagrebačke nadbiskupije.

Misu na blagdan sv.J akova, 25. srpnja, u "Zvij ezdi mora" prevodio je župnik.

Fra Jaki Gregov prevodio je misu u "Zvijezdi mora" na blagdan sv. Joakima i Ane, u subotu, 26. srpnja, uz koncelebraciju župnika. Najavio je skoro unutrašnje uređenje ove crkve, a sam je obećao obnoviti kip "Gospe od Utjehe" s glavnog oltarado blagdanasv. Ane iduće godine.

kruvenical43

ŽUPNA KRONIKA + • t • + + U nedjelju, 27. srpnja, župnik je predvodio blagoslov polja, misu i blagoslov obitelji na Svetom Klementu u istoimenoj crkvi. Misa se služi na spomen poginulih u Viškoj bitci, 20. srpnja 1866. godine.

Župnik je otišao na "godišnji odmor" u sklopu kojega je proveo desetak dana u Valle d'Aosta (Pie mont - Italija), potom tjedan dana u kampu za mlade "Modrave" između Draga i Pirovca te konačno na Katehetskoj ljetnoj školi u Zagrebu.

Dan domovinske zahvalnosti obilježen je u utorak, 5. kolovoza, misom za Domovinu koju je predvodio donAnte.

Na blagdan sv. Lovre, 10. kolovoza, Hvarsko pučko kazalište izvelo je "Prikazanje života sv. Lovrinca" na Palmižani u sklopu Hvarskih ljetnih priredbi.

Jutarnju misu svetkovine Vele Gospe, u petak, 15. kolovoza, u Zvijezdi mora predvodio je fra Jaki. Svečanu misu s početkom u 20 h imao je o. biskup uz koncelebraciju župnika. Nakon ove mise upriličen je kratki dopadljivi recital na čast Gospi kojijeo. biskup pripremiosdjecom.

Život sv. Rokačitanje-nažalost, sve je manje onih koji znaju pjevati "živote" - na svečev blagdan u subotu, 16. kolovoza, u crkvi Duha Svetoga, a nakon togamisuje služio donAnte. Istog dana, u franjevačkom samostanu predstavljena je knjiga o hvarskom prirodoslovcu MatiBotteriju. O knjizi su govorilij oško Kovačići autor Milovan Buchberger.

Don J osip Šantić, bivši hvarski župnik, sada generalni vikar Vojnog ordinarijata, predvodio je misu u 10 h u nedjelju, 17. kolovoza. Od tog dana nedjeljna večernjamisazapočinjalaje u20 h. U 20.30 h, istog dana, u Lođi je predstavljena knjiga Nikše Petrica "Spomenici Velog Grablj a", u organizaciji Matice hrvatske i udruge "Pjover". Knjigu j e predstavio prof. dr. Marin Zaninović.

Misu za pokojnog župnika don Josipa Mihovilovića predvodio je don Ante na drugu godišnjicu smrti, u srijedu, 20. kolovoza.

Knjiga "Mirotvorac u Bolonji" fra Bernardina Škunce, franjevca hvarskog samostana Gospe od Milosti, predstavljena je u hvarskoj Lođi u subotu

30. kolovoza u 20.30 h u organizaciji Matice hrvatske. O autoru i knjizi govorili su Kuzma Kovačić, Nikša Petrić, Sergio Bracanović te Tin Kolumbić. Ulomke iz djela čitali su glumci Hvarskog pučkog kazališta Prošper Miličić i Ante N ovak, a prigodne pjesme otpjevao je Dinko Lupi uz pratnju Vinka Maroevića iz Staroga Grada. Na kraju je o svom djelu govorio sam autor. "Mirotvorac u Bolonji" je povijesni roman, pisan u obliku kronike, koji govori o dolasku sv. Franje Asiškog uBolonju 1222. godine. Djelo je inspirirano viješću o govoru sv. Franje u Bolonji, što je zabilježio splitski kroničar TomaArhiđakon. Knjigaje izišla uizdanjuAlfe iz Zagreba.

U ponedjeljak, 1. rujna uZvijezdimorajeotvorena izložba amaterskih slika Zdenke Klarić

Franičević" Trijumfmilosti" .

Već desetu godinu zaredom proslavlj ena j e misa na Glavici sv. Nikole kod križa u prvu rujansku subotu, 6. rujna, s početkom u 17 h. Misu je predvodio dominikanac o. Mario Marinov, uz koncelebraciju don Emila Pavišića, don Stanka J erčića, don Ivice H uljeva i kapucina o. Mihe. Križ je postavljen 1997. g., na spomen 850. obljetnice Hvarske biskupije.

Katehetska nedjelja proslavljena je 7. rujna. Misu u 10 h sa zazivom Duha Svetoga predvodio je župnik.

Na blagdan Male Gospe, u ponedjeljak, 8. rujna, pjevanumisu u 19 hpredvodioježupnik.

IN MEMORIAM + • t i + + MADRE ALOJZIJA (KATICA) BUDROVIĆ (1921 - 2008 )

Dana 12. srpnja napustila nas je naša draga m. Alojzija (Katica) Budrović preselivši se u Očev dom nakon dugih i plodnih godina redovničkog života. Napustila je ovaj svijet bez ikakve muke. Tog jutra bila sam kod nje i pričale smo možda petnaest, dvadeset minuta. Samo što sam otišla od nj e i spustila se u prizemij e, sestra Sara je trčala za mnom govoreći: "Madre Metilda, madre Alojzija umire!" Potrčala sam do nje, a ona je već bila mrtva. Ugasila sekaosvijeća, bezpatnjeiagonije. M. Alojzija rodila se 26. srpnja 1921. od oca Prošpera i majke Stane rođ. Kovačić. U obitelji je drugo od petero djece. U samostan je ušla 26. prosinca 1941. godine. Privremene zavjete položila je 27. studenog 1943., a svečane doživotne 1946. godine. Poziv za redovnički život osjetila je u ranoj mladosti. Imala

je ujaka svećenika don Šimu Kovačića koji je ujedno bio i ispovijednik sestara. Želio je da ona nastavi školovanje, ali ona je, poput svetog oca Benedikta, prekinula školovanje nakon prve godine fakulteta. Njezin ujak svećenik, kad je uvidio da je to zaista pravo zvanje, konačno se pomirio s tim. Nije bilo ni lako tada poći u samostan. Naime, bilo je to ratno doba, a u samostanu je bila nevolja i bijeda, pa su sestre i gladovale. Odmah nakon položenih zavjeta bila je vratarica sve do izbora opatice 1961. godine. Vodila je i upravljala samostanom do 1997. g., punih 36 godina. Bila je vrlo inteligentna. Imala je lijepih vrlina i manje lijepih, kao što ih ima svaki čovjek. Kako kaže Sveto Pismo: "Nitko nije tako savršen dane bi nikad griješio." Provela je punih 67 godina u samostanu. Sve do II. Vatikanskog sabora klauzura je bila vrlo stroga, ali sa svim tim u prvoj polovici prošlog stoljeća u samostanu je bilo šest sestara iz grada Hvara. Sa m. Alojzijom umrla je zadnja Hvarka, a u početku je ovaj samostan i bio osnovansamozaHvarke. A sada, što se tiče duhovnih zvanja Hvar je postao pustinja sasušena i neplodna. Treba moliti Gospodina da ga natopi i orosi svojom milosti, kako bi i Hvarvećjednom donio duhovne plodove. Danas se mladi teško odlučuju za duhovno zvanje, a mnogo njih nije sposobno ni za brak. Većina njih misli da je sreća i zadovoljstvo u zabavi, besposlici, noćnom lunjanju i u razvratnostima, ali se grdno varaju. Psalam 104. koji opjeva slavu Božju na jednom mjestu kaže: "Kad razastreš tmine i noć se spusti, tad se šuljaju u njoj životinje šumske, lavići riču i od Boga hranu traže. Kad sunce ograne liježu na ležaje svoje. Tad čovjek izlazi na dnevni posao i na rad do večeri. " A danas mladi naopako žive. Oni liježu na ležaje svoje kad svane i sunce ograne, kadi životinje. Ali kako se ono kaže - pitat će jednog dana starost gdje je bila mladost. Život teče i prolazi poput rijeke brzice. Život nije samo zabava. Treba na nj ega gledati posve drugačije. Na blagdan svetog oca Benedikta jedna antifona kaže: "Sveti Benedikt je gledao na svijet kao na uveli cvijet." Kad bi netko od nas mogao proći ovim gradom nakon sto godina, nikoga ne bi našao od sadašnjih stanovnika. Prema tome, ovaj je svijet zaista kao uvenuli cvijet, pa mislili mi o životu što hoćemo i kako hoćemo.

M.O.

kruvenical45

GRADSKA KRONIKA + • t. + + Od 24. travnja do 7. rujna 2008. CA ĆE MI SAN FRANCISCO ... . ,

A ,., • "

- 22. 6.2008. - Dječjem vrtiću 'Vanđela Božiković' nagrada županijske turističke zajednice za ostvareni projekt pod nazivom: Hvar od morskih oblutaka. Dječjem vrtiću "V anđela Božiković" iz Hvara na natječaju Turističke zajednice SDŽ-a pripala je prva nagrada za grupni dječji likovni rad pod nazivom "Jubov na kamiku" . Mališani su uz pomoć svojih teta složili Hvar od oslikanih morskih oblutaka, a na njima su prepoznatljivi motivi Lucićeva grada - Lođa, tvrđava, zvonik s katedralom, zdenac na Trgu sv. Stjepana, Arsenal, Franjevački samostan, ribar u brodu, putnički brod, sunce itd., da bi ih potom pohranili u škrinju kao pravo blago. Naši predškolci Andro Novak, Paola Borčić, Dina Škoro, Dominik Bonković, Antonija Plazonja i Nina Franulović su, dakle, zaslužili zlatne plakete za osvojeno prvo mjesto, ali i novčanu nagradu od 8 tisuća kuna. Taj novac bit će uplaćen vrtiću i poslužiti za nabavu didaktičke opreme. Međutim, svi prvonagrađeni radovi na razini turističkih zajednica naše županije upućeni su u Zagreb kako bi zajedno s ostalim radovima iz Hrvatske konkurirali i za nagradu na državnoj razini-kazalaj e Sanja Ćurin, ravnateljica Dječjeg vrtića, dodavši da su oslikani oblutci svoje mjesto našli i na "forskim" razglednicama.

- 23. 6.2008. - Umjesto Bebićeve smjene, prekid sjednice U ponedjeljak, 23. 6. 2008. građani Hvara u velikom su se broju okupili u gradskoj Lođi gdje je započela 39. sjednica Gradskog vijeća grada Hvara. Razlog tako velikog interesa Hvarana svakako j e bila deveta točka dnevnog reda koj om j e predloženo donošenje Odluke o iskazivanju povjerenja gradonačelniku i predsjedniku

Gradskog poglavarstva Pj erinu Bebiću. Sjednica je bila dosta konfuzna, da bi u jednom trenutku bila i naglo prekinuta. Naime, pet oporbenih vijećnika iz SDP-a, HSLS-a i HNS-a, koji su i tražili Bebićevu smjenu, povukli su dvije točke sa dnevnog reda koje su sami i predložili te na taj način uzrokovali prekid sjednice Gradskogvijeća. - Mora se priznati daje i ovogodišnje "Hvarske ljetne priredbe" bile jako bogate sadržajima koji su mogli zadovoljiti apetite i onih najzahtjevnijih. Bilo je raznih koncerata i predstava domaćih i inozemnih umjetnika koji su bili i jako dobro posjećeni od strane gledatelja. Ovim putem čestitamo svim sudionicima, te organizatorima.

- Dana 27. i 28. 6. 2008. na kaskadnom bazenu hotela "Amfora" predstavljena je modna revija pod nazivom "Sunčani Hvar Fashion Exchange" koja je sa nizom drugih događaja predstavila početak turističke sezone. Na reviji su predstavljena mnoga zvučna dizajnerska imena poput Hippy Gardena, Linee Exclusive, Maka, Envy Rooma, Elfsa, Arileo-e, Boudoira i Amarie, a njihove ljetne kreacije nosili su mnogi poznati hrvatski modeli.

- 26.06.2008. - Na sunčanom Hvaru solarna elektrana Društvo HEP - Obnovljivi izvori energije osnovano je 2006. kako bi grupiralo i podržavalo projekte temeljene na obnovljivim izvorima. Čitav otok Hvar, posebno gradove Hvar i Stari Grad, karakterizira kontinuirani porast potrošnje električne energije, a s druge strane velik broj sunčanih dana na toj lokaciji nudi mogućnost izgradnje jedne solarne elektrane, približne snage 1 do 2 MW. HEP je zainteresiran za suradnju s lokalnim zajednicama, isto tako i s privatnim investitorima, a do sada ima sporazume o suradnji s austrijskim tvrtkama "Verbund" i "Bewag", te "Dalekovodom" iz Zagreba. Postoje planovi i za projekte elektrana na biomasu, gdje su, u suradnji s "Hrvatskim šumama", definirane mikrolokacije na kojima se trenutačno odvijaju istražni radovi. Osnovna prednost obnovljivih izvora je da se radi o potpuno čistoj tehnologiji, a procjenjuje se da bi cijena jedne solarne elektrane mogla stajati i do 5 milijunaeura.

- 13. 7. 2008. - Na Hvaru održano prvo gay vjenčanje (žali Bože, na što smo spali) Fama Hvara kao gay-friendly odredišta koja najsunčaniji hrvatski otok prati posljednjih

GRADSKA KRONIKA • ;; + t + + nekoliko godina dovela je do neizbježnog: na idiličnom je otoku održano i prvo istospolno vjenčanje. Obred je, naravno, s obzirom na hrvatsku zakonsku regulativu, bio tek simbolična potvrda desetogodišnje veze koju je na ovaj način dodatno učvrstio par pristigao na Hvar čak iz Južne Amerike. Svoju su ljubav Jose Armando i Manuel slavili punih pet dana, u društvu brojnih uzvanika, među kojima je bio i homoseksualni par iz Paname, prvi par koji je u toj državi ozakonio svoju vezu. Nakon pet dana gay-fešte, kao finale se održalo i prvo hvarsko (a možda i hrvatsko) javno gay-vjenčanje. Mladoženje su izmijenili prstenje i zajedno bacili buket, a potom su se bacili na lokalne gastro-s p eci j ali tete.

- 17. 7. 2008. - Pijani Francuz gol šetao hvarskom rivom i simulirao seks s kamenim pločama J edan od brojnih francuskih turista koji su ovoga ljeta boravili na Hvaru bi je toliko je oduševljen i očaran ljepotom našeg predivnog mjesta da je poželio voditi ljubav ... ali sa čime?! Odgovor je -našom HVARSKOM RIVOM!? Francuz Garry iz mjesta La Rochelle koji se gol golcat strastveno bacio na bijeli kamen hvarske rive inače je dečko plivačice Laure Manaudou koja se nedavno našla usred skandala nakon što je njezin bivši dečko, također plivač, Luca Martin, na internet plasirao njene golišave fotografije.(e, jadna ćerce ... i ti uvik nađeš neke koji ćete osramotit ... ccc)

- 18. 7. 2008. - U 20 minuta dva smrtna slučaja - drama oko kola Hitne pomoći Toga dana u razdoblju od 18.40 do 19 sati u gradu su se dogodila dva slučaja koja su zahtijevala hitnu medicinsku intervenciju, no unatoč naporima liječnika, oba su pacijenta preminula zbog srčanih smetnji. Budući da je jedino vozilo Hitne pomoći otišlo pomoći prvom unesrećenom, drugi pacijent morao je 20 minuta čekati na dolazak liječnika. Činjenica je da ljeti na Hvaru boravi do pet puta više ljudi. Smatramo da bi nadležno ministarstvo trebalo u ljetnimmjesecima poslati pomoć s kopna te tako prilagoditi broj interventnih medicinskih timova broju korisnika lij ečničkih usluga.

- 21. 7. 2008. - U gradskoj Lođi otvorena je multimedijalna izložba povodom 150. godišnjice rođenja Ivana Vučetića, začetnika daktiloskopije i identifikacijske metode pomoću otiska prsta. Upravo se Vučetićevo otkriće primjenjuje u cijelom svijetu prilikom

kriminalističkog vještačenja, jer se sa stopostotnom sigurnošću utvrđuje identifikacija osoba. Osim Indije, Kine i Sjeverne Amerike, rado jeposjećivaoiHvar. I danas njegovi potomci živeu Hvaru, Splitu, Zagrebu i Argentini. Povodom rođenja ovog velikog Hvaranina, Hrvatska pošta izdala je poštansku marku s Vučetićevim likom. Izložbu je u ime Hrvatske matice iseljenika otvorila voditeljica projekta Ljerka Galic, u ime MUP-a predstavnik PU splitsko-dalmatinske te ravnateljica Muzeja hvarske baštine Nives Tomasović i gradonačelnik Hvara Pjerino Bebić. Nakon svečanog otvorenja, uSvo Marku, otvorena je i izložba "Hvaranin iz Argentine" koju su predstavili Nives Tomasović i autor izložbe Ivan Jurković iz Zagreba, a održana je i zanimljiva prezentacija Centrazakriminalistička vještačenja "Ivan Vučetić", uzuzimanje otisaka prstiju.

- 3.8.2008. - Jelena Perčin podiže kaznenu prijavu zbog gađanja hranom Glumica Jelena Perčin najavila je podizanje kaznene prijave te j e pozvaiai inspekciju nakon što je, prema njezinim riječima, od vlasnika poznate hvarske konobe "Luviji" doživjela uvrede, naguravanje i gađanje hranom. Naime, radi se o škampima na žaru za koje je poznata glumica rekla da su zagoreni, na što im je vlasnik konobe Roko Bracanović ponudio nove škampe, za koje je pak rekla da smrde i da nisu svježi. Tada je on bacio pladanj sa škampima, ali puno dalje od nje i rekao joj nakon niza njezinih uvreda da je razmažena mamina maza i da se ode tako ponašati na neko drugo mjesto gdje toprolazi.

- 4.8.2008. - Svjedok iz konobe: Jelena Perčin izvrijeđala je vlasnika, a ne on nju Cijelu priču za .Slobodnu Dalmaciju" iz prve ruke prepričao je Hvaranin J.Č (27), koji je sa svojim prijateljima svjedočio ovom nemilom događaju. Prema njegovim riječima, dok je Jelena bila u zahodu, njezina se prijateljica požalila na servirane škampe, rekavši da smrde i da su zagorjeli. Konobar im je na to rekao da će im donijeti nove i da im neće ništa naplatiti, nakon čega je došao vlasnik Bracanovićnoseći na pladnju friške škampe i ponudio se da će ih za društvo ispeći o svojem trošku. Prijateljica je na to rekla da ne treba, jer ga ne žele bacati u trošak, kad škampi ionako smrde -prisjetio seJ .Č. skandala u konobi. J.Č. još dodaje da Bracanović glumicu nije nazvao "fufom" nego maminom mazom ... Toliko o našim zvjezdama. Misle da novcem mogu kupit sve, no vidimo danije tako.

GRADSKA KRONIKA + • t i + + -4.8.2008. -Hvaremoj: TZkontra volontera Udruzi iznajmljivača privatnog smještaja "Hvare moj" onemogućuje se rad od Turističke zajednice Grada Hvara koja sebi daje za pravo da samo ona može pružati informacije turistima u Hvaru i brinuti se o privatnom smještaju, priopćila je Ana Popović, predsjednica Udruge. Na ove izjave dolazi i odgovor iz TZ Hvar: "Mi odobravamo postojanje i rad Udruge 'Hvare moj'. Od njihova osnutka mi ih podržavamo i mislimo da su donijeli dodatnu kvalitetu u hvarski turizam. Moramo im dati i vremena i prostora za njihovo djelovanje pa tek onda možemo ocijeniti njihov rad. Mislim da mogu biti vrlo efikasni, ali treba im dati vremena da to i dokažu" - rekla je direktorica TZ Vinkica Karković-Kolombo.

- 6. 8.2008. - Bourgeois odgovara: Provodimo evoluciju turizma na Hvaru Prema Programu ulaganja ORCO Grupa obvezala se da će do 2008. preurediti i staviti u funkciju većinu od 11 hotela "Sunčanog Hvara". Stoga se Hvarani pitaju zašto su pojedini hoteli još uvijek prazni ili čak zatvoreni. Od 11 hotela "Sunčanog Hvara" uređena su 3 hotela i podignuta na razinu četiri zvj ezdice: Riva, Adriana te Amfora, u koj ima rade restorani, barovi, plaže. Jacques Bourgeois na sve kritike samo mirno odgovara da svi pokazuju slike neuređenih hotela, a ne pokazuju ono što se uzdiglo, kao hotel Amforu ili Delfin u kojem se nalazi 10 puta više gostiju. Bourgeois još dodaje da se zarada najvećega hvarskog hotelskog poduzeća udvostručila, a popunjenost hotela se kreće od 80-95%, što bi se moglo ocijeniti iznenađujuće dobrim.

- 16. 8.2008. - U Hvarsku luku uplovio najluksuzniji jedrenjak na svijetu Ovoga smo ljeta u hvarskoj luci uživali u prelijepim brodovima, a uplovio je i "Sea Cloud", najljepši i najluksuzniji jedrenjak na svijetu. Izgrađen 1930/31. u njemačkom brodogradilištu u Kielu, dužine je 130 metara, širine 17 m, ima četiri jarbola, a površina mu je jedara 11.000 metarakvadratnih.

- 20. 8.2008. - Hvarani pomažu maloj Ivoni Nakon teksta o Ivoni B. (9) objavljenog sredinom svibnja u "Slobodnoj Dalmaciji", mnogi ljudi javili su se i htjeli pomoći. Maloj lvoni je prije dvije godine dijagnosticiran juvenilni idiopatski artritis, rijetka i teška bolest, od koje u Hrvatskoj boluje 300-tinjak djece. S obzirom na to da je

djevojčica po majci podrijetlom s Hvara, Maja Budrović, ravnateljica hvarskog Crvenog križa, pokrenula je akciju prikupljanja pomoći. To je ujedno bila i promocija novoga cd-a Mihe Marušića pod nazivom: "More, vino i gitare", te su na koncertu sudjelovala brojna lica sa hrvatske estrade poput: Zorice Kondže, Vinka Coce, Giuliana, Deana Dvornika, Gegota, Davora Radolfija, Tomislava Bralića, Ive Amulića, Tea Brajčića, Mihe Marušića,J oška Banova ...

- 24. 8. 2008. - Pjerina Bebića brat spriječio da se ne potuče s HSLS-ovim vijećnikom Domagoj Bebić, profesor informatike na Fakultetu političkih znanosti te gradski vijećnik u Hvaru, izvukao je svog brata Pjerina iz sukoba sa Joškom Rossom, HSLS-ovim vijećnikom, prije nego je došlo do fizičkog obračuna, tvrdi HSLS­ovac. "Brat mu dolazi na 'opasne' sjednice da mu govorišto daradi. Ovaj jekolerikpoponašanju, pa je izgubio busolu kad smo ga uhvatili u laži", tvrdi Rosso, no gradonačelnik Bebić demantira činjenicu da je moglo doći do fizičkog obračuna.

- 24. 8. 2008. - Hvar: grupa mladića napala turiste iz BiH Grupaod6 do 7 mladićajeunedjeljuizaponoći bez ikakvog povoda napala dvojicu državljana BIH Nikolu Dž. (22) i Arnela K. (23) dok su šetali pred hotelom Amfora, te su Nikolu teško ozlijedili. Ničim izazvani su sa klupe iz šumice počeli po šetačima bacati kamenje i staklene boce, pri čemu je Nikoli presječena arterija, vena i živac na lijevoj podlaktici. Tijekom noći su na krim. obradu u hvarsku policijsku postaju privedena dva maloljetnika iz Splita za koje se sumnja da su sudjelovali unapadu. - U večernjim satima, dana 27.8.2008. u Hvar je stigao White Gold Dom Perignon, poznati šampanjac čija je boca optočena bijelim zlatom, nabavne cijene 10.000 eura. Od 8 boca koje su na moru prodane u Hvar su stigle čak 2, te prešle u vlasništvo Ivana Gospodnetića, vlasnika restorana "Gariful".

GRADSKA KRONIKA + • + t + + - 27.8.2008. - Pijani Kevin Spacey na Hvaru izaziva incidente i napada fotoreportere Ovoga puta slavni američki glumac Kevin Spacey zaslužio je Oscara i za punokrvnu tragikomediju. To je dokazao svim prisutnim gostima hvarskog kafića "Teraca" gdje je, u vidljivo alkoholiziranom stanju, priredio predstavu za pamćenje. U općoj gužvi došlo je do naguravanja između Spaceyjevih "pomoćnika" i fotoreportera Cropixa Damjana Tadića, kojemu su glumčevi "jataci" oduzeli karticu iz fotoaparata, a daljnji obračun spriječili su prisutni Hvarani koji su otjerali podivljale glumčeve prijatelje. Predstava u mirnom hvarskom kafiću zapravo je bila određeni finale incidentakoji se zbio ranije te večeri, kada je Kevin Spacey već imao "bliski susret" s Cropixovim fotoreporterom Damjanom Tadićem na hvarskim Paklenim otocima. Tadić je, naime, američkoga glumca i njegovo društvo zatekao u restoranu na Palmižani i iz obližnjeg šumarka pokušao napraviti nekoliko fotografija. Spacey je spazio fotografai, došavši do njega, zaplijenio mu karticu s fotkama, nakon čega je uslijedio verbalni sukob. Tadić je, odlučan u namjeri da dobije željene fotke, nekoliko sati poslije Spacey ju na izlazu iz "Carpe Diema" ponudio ruku pomirenja, a glumac je prihvatio njegov poziv na piće u hvarski kafić "Teraca", u kojem je poslije upriličio neočekivani cirkus.

- 29. 8. 2008. - Obitelj Meneghello, vlasnici raskošnog imanja na Palmižani, otvorili su vrata svoje nove, gradske rezidencije Nasuprot jednostavnosti znamenitog imanja na Palmižani, Dagmar Meneghello je u novu kuću usadila luksuz, a uz autohtonost kuća čuva i stotin j ak vrij ednih um j etnina poznatih au tora. N o možda najvažnija činjenica koju valja istaknuti je ta da je Villa Meneghello, prema procjeni Independent.co.uk odabrana među pet najzanimljivijih zdanja na Mediteranu. Nakon nje svoje mjesto na ljestvici našle su i kuće Trullo Mandorla u Italiji, dubrovačka Villa Sheherezada, Villa Jelka u Crnoj Gori te Villa San Giovanni na venecijanskom otoku Torcello.

- 29. 8. 2008. - Sunčani Hvar: rast prihoda, ali i veći gubitak Hotelska tvrtka Sunčani Hvar u prvom je polugodištu ove godine ostvarila operativni prihod u iznosu 27,4 milijuna kuna, što je povećanje od 42 posto u odnosu na prošlu godinu, dok su operativni troškovi porasli za 7 posto, na 63,9 milijuna kuna, pokazuju revidirani podaci

koje su danas objavili iz Sunčanog Hvara. Prema tim podacima, u prvih šest mjeseci ove godine Sunčani Hvar bilježi gubitak prije oporezivanja u iznosu od oko 51,2 milijuna kuna, što je 3,3 posto više nego u isto vrijeme lani kada je gubitak iznosio 49,5 milijunakuna.

- Izložba pod nazivom "More zna te ljude", o tradicijskom ribarstvu otoka Hvara - koju smo najavili u prošlom broju Kruvenice, u organizaciji Muzeja hvarske baštine u sklopu međunarodnog projekta Neptun, koji se financira iz proračuna Europske unije, otvorena je u Arsenalu u nedjelju,

kruvenical49

GRADSKA KRONIKA + + t t + +

31. kolovoza. Na otvaranju su govorile autorice izložbe Nives Tomasović, Dejanira Burrnas Domančić i Mirjana Kolumbić Šćepanović. Izložba je nastala uz suradnju hvarskih ribara i njihovih baštinika, a likovno ju je oblikovao i grafički pripremio Ivo Vučetić. Izložba daje pregled tradicijskih ribarskih brodova, opreme i tehnike ribolova, povijesti ribolova, aliprikazuje i antropološki aspekt ribarstva koji donosi priče, običaje i vjerovanja vezana uz ribarstvo. Jedna od autorica izložbe, viša kustosica Mirjana Kolumbić kaže kako je uživala pronalaziti priče, sjećanja, vjerovanja, kao i praznovjerja vezana uz ribarenje i život na moru. Nažalost, bilo je jako teško pronaći stare ribarske alate da se oplemeni izložba, jer kada se "čistilo" konobe da bi se moglo otvoriti restorane i koješta, većina ribarskih alata je bačena na smeće.

- U subotu ujutro, dana 7. rujna 2008. u hvarsku luku uplovila je Ferrarijeva luksuzna jahta dužine 42 metra, na kojoj se vijorila zastava poznatog proizvođača automobila. Bruce Crossman, vlasnik tvornice u Hvar je uplovio jahtom mangusta 130, karakterističnog imena "Forever One" ,kojim upravljaosamčlanovaposade.

50lkru ve n i c.

DENTJERE NA SUNCE + • + i + +

H! H' H'

)

Osmogodišnji sin pita oca: "Tata, znaš li kako se zvala Adamova punica?"

Otac će: "Adam nije imao punicu, on je živio u raju!"

Otac čita priče sinu na krevetu, kako bi sin lakše zaspao. Nakon pola sata mama polagano otvara vrata od sobe i tiho pita:

"Je li konačno zaspao?" Sin odvrati šapćući:

"Da, konačno. "

"Jučer sam bio s Ivicom u crkvi. Odjednom zapali on cigaretu. Nisam mogao vjerovati da on u crkvi puši. Od zaprepaštenja skoro mi je ispalo pivo iz ruke."

*** Pred rajska vrata stoji zanatlija i pita sv. Petra:

"Zašto sam morao ovako mlad umrijeti, pa tek mi je 3 7 godina."

Sv. Petar se zagleda u svoje knjige pa će mu: "Po satovima koje si mušterijama zaračunavao,

ti imaš već 93 godine."

*** Prijatelj se tuži prijatelju: "Nikako navečer ne mogu

zaspati." "Znam kako ti je", odgovori drugi. "Ja brojim do tri." "Ah, i to ti pomaže?"

"Pa, ponekad brojim i do pola četiri."

Djed pita svoga unuka: "Pa, kako ti se u Rimu svidjela Sikstinska kapela?"

Unuk će: "Nisam je uopće vidio. Sigurno je bila negdje na turneji!"

"Mama, zamisli, jučer je učitelj Ivana poslao kući, jer se nije umio."

Majka: "I? Je li to što pomoglo?" Sin: "Da, danas je u školu došlo pola razreda neoprano!"

*** Govori isusovac kapucinu:

"Govori se da je Juda imao bradu kao kapucin!" Odgovori mu kapucin:

"Da, Juda je možda imao bradu, ali je sigurno da je bio iz družbe Isusove!"

Priredio: Jure Buzolić

KAZALO

2 UVODNIK

3 ŽUPNIKOVA BESIDA

RAZGOVOR S DARKOM ŠOŠOM I TONČIJEM BUZOLIĆEM

8 BITKA KOD LEPANTA

10 TRAGOM ŠTOVANJA GOSPE OD RUŽARIJA

12 150 GODINA METEROLOŠKE POSTAJE HVAR

15 HVARSKE METEROLOŠKE POSEBNOSTI

21 DANI...

22 GLOBALIZAM I BAšTINA

24 SKAUTI - DINAMIČNO SVJEDOČENJE VJERE

26 SYDNEY "ZARAŽEN" BENEDIKTOM XVI.

28 BENEDIKTOVIM STOPAMA

29 ANĐELU, ČUVARU MILI

30 DON ŠIME KOVAČIĆ

31 VAJALO BI

32 PROMOCIJA TURISTIČKOG PROIZVODA

33 TRILOGIJA FORSKEGA BLOGA - 2. LOZA

36 DVDHVAR

38 ŽUPNA KRONIKA

45 IN MEMORIAM - MADRE ALOJZIJA

46 GRADSKA KRONIKA

Sl DENTJERE NA SUNCE

kru ven i e .151

t, , ~ t List župe sv. Stjepana 1., pape i mučenika, Hvar tI