kako prepoznati bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski
Embed Size (px)
TRANSCRIPT
34
Uvod
Bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski jezik pred- stavljaju standarde razvijene iz jednog organskog idi- oma koji se, budui da je rasprostranjen na širem pro- storu, razlikuje po regijama u smislu dijalekata. Iako su dijalekti ono po emu se ova etiri jezika najviše razlikuju, njihovi standardi, koje pronalazimo u pisa- noj rijei koja se objavljuje u knjigama, asopisima i drugim publikacijama, zasnovani su ipak na istom narjeju, a to je štokavsko. Razlike i u štokavskom narjeju na razliitim prostorima (ukljuujui done- kle i kajkavsko i akavsko za hrvatski standard) pred- stavljaju pak osnovu za razlike u standardima ovih etiriju jezika, koji se, pored uvanja osnovice koja je vrlo slina, ipak pokušavaju pribliiti upotrebnoj praksi. I dok je lahko prepoznati, recimo, srpski jezik u tekstu pisanom ekavskom varijantom (esto i iri- linim pismom), u ijekavskim latininim tekstovima1 potrebno je ipak podrobnije potraiti razlike na osno- vu kojih se moe prepoznati radi li se o bosanskom, hrvatskom, srpskom ili crnogorskom jeziku.
Budui da u bibliotekarstvu postoji potreba da se pri klasificiranju i katalogiziranju odredi i jezik odre- enog teksta, to je ovaj lanak napisan iskljuivo u svrhu pomoi bibliotekarima da što bre i jedno- stavnije odrede o kojem je jeziku rije, bez preten- zija da sumira sve jezike razlike izmeu ova etiri standarda, kao ni da ih nauno prikae i obrazloi. Naravno, to ne znai da razlike nee biti struno i nauno zasnovane na adekvatnoj literaturi.
O slinostima i razlikama izmeu etiri standarda
Bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski su etiri stan- dardna jezika koja ne samo da dijele istu dijalekat- sku osnovicu kao bazu (štokavsko narjeje) nego su im i tokovi standardizacije u odreenim periodima bili zajedniki (uglavnom u periodu standardizacije nekadašnjeg srpskohrvatskog). To je i razlog zbog koga se esto istie injenica da je zapravo rije o jednom jeziku – Dalibor Brozovi (2002) je za or- ganski idiom predloio naziv srednjejunoslaven-
KAKO PREPOZNATI BOSANSKI, CRNOGORSKI, HRVATSKI I SRPSKI STANDARDNI JEZIK? Zenaida Karavdi mr. sc, viša struna saradnica Univerzitet u Sarajevu, Institut za jezik [email protected]
Saetak Bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski standardni jezik za osnovicu imaju štokavsko narjeje i stoga imaju dosta slinosti. Meutim, kako se prostiru na razliitim teritorijama, a i historija razvoja im je razliita, to se u njima mogu pronai i znatne razlike. U svim tim slinostima i razlikama, postoje odreena pravopisna, gramatika, tvorbena pravila, kao i leksika po kojima se moe prepoznati o kojem je standardnom jeziku rije. Ovaj tekst namijenjen je bibliotekarima kao pomo pri odrei- vanju kojem standardu odreeni tekst pripada i sadri najvanija pravila i leksiku po kojima se to moe utvrditi.
Kljune rijei: bosanski jezik, crnogorski jezik, hrvatski jezik, srpski jezik, standardni jezik, norma, normativne razlike
BOSNIACA 2017; 22: 34-46 UDK 811.163.4.’282.4
1 Iako se u teoriji navodi da su pisma bosanskog jezika i latinica i irilica, u praksi e se u poslijeratnoj literaturi naii gotovo iskljuivo na latinicu; tekstovi pisani prije rata, s druge strane, ne poštuju dosljedno normu bosanskog jezika, koja tada kao takva, pod tim ime- nom, i sa svim osobitostima, nije bila ni uspostavljena pa je za takve tekstove teško ustvrditi da su pisani bosanskim jezikom. To još i više vai za crnogorski jezik, ija se norma drastino promijenila u odnosu na dotadašnju uvoenjem dva nova grafema.
STRUNI RAD Dokumentarno naslijee
35
ski, ali taj naziv nije postao opeprihvaen, a Snje- ana Kordi (2010, 98) zastupa tezu da je to isti i standard. S druge strane, esto se istie i injenica da je raz- dvajanje ovih jezika više politiki nego lingvistiki problem jer se tie demokratskog prava svakog na- roda da se izjasni kojim jezikom govori. Zbog toga se i dešava da jezik koji obini slušalac prepoznaje, npr., kao tipino bosanski – zbog uvanja duina i ijekavice – sam govornik naziva srpskim (u Repu- blici Srpskoj), ili da jezik koji se prepoznaje kao srpski – zbog kraenja duina i ekavice – ili crno- gorski – zbog silaznih akcenata izvan poetnih slo- gova – govornik naziva bosanskim (u Sandaku), ili pak da tipini hrvatski izgovor s mnoštvom hrvat- skih rijei govornik naziva bosanskim (npr. govor Bošnjaka u Zagrebu). Slinost standarda uglavnom omoguava i opravdava ovakve nazive, jer postoji ijekavska varijanta srpskog jezika, dosta rijei tipi- nih za hrvatski jezik, koje se ipak koriste i u Bosni i Hercegovini u pograninim dijelovima, ušlo je i u bosanski standard, a i hrvatski i crnogorski standard nisu se previše odmaknuli od nekadašnjeg srpskohr- vatskog standarda, što je opravdano rješenje, jer ve- like promjene u pravopisu, pored toga što obino nailaze na otpor, za kratko vrijeme poinju stvarati poteškoe u itanju tekstova nastalih na osnovu sta- rog pravopisa, a time se gubi osnovni smisao norme – da olakša razumijevanje napisanog teksta. Da stvar bude još kompliciranija, i minimalne pro- mjene koje su unesene u svaki od etiri pojedina standarda, kao što su glas h u kahva, lahko i meh- ko u bosanskom, ili odvojeno pisanje ne u u hr- vatskom, eša upotreba konstrukcije da + prezent umjesto infinitiva u srpskom, kao i krupnije, kao što je uvoenje dva nova fonema i u crnogorskom ili pokušaj uvoenja digrafa ie na mjestu nekadaš- njeg jata u hrvatskom, nailaze na jak otpor svih onih koji koriste odreeni standard pa se tako na sve etirima jezicima pišu tekstovi koji imaju neki svoj pravopis, odnosno izbor iz pravopisnih pravila koji se zasniva uglavnom na mješavini novih pravi- la i nekadašnjih, srpskohrvatskih, a po kriterijima koje uspostavlja(ju) sam(i) autor(i). Zbog toga se, praktino, odreivanje jezika nekog teksta svodi na odreivanje nacionalne pripadnosti samog autora teksta, ali ni to nije uvijek pouzdan metod – npr. Kosovari koji pišu “štokavskim”, iz politikih ra- zloga, najradije e odabrati (nedosljedan) hrvatski standard, a nazvat e ga prema svojoj nacionalnoj pripadnosti – Albanci e naješe navesti da je to hrvatski, a Bošnjaci da je bosanski.
Ipak, nisu sve promjene ostale neprihvaene. i- njenica je takoer da su se nove norme uglavnom nastojale pribliiti stvarnom govoru jer je norma srpskohrvatskog, koliko god bila opa, upravo zbog te svoje uopenosti u razliitim rješenjima bila stra- na praktino na cijelom teritoriju na kojem je va- ila. Standardizacija sva etiri zasebna jezika prvo se prihvatila mijenjanja tih pravila, i na tome se uglavnom i zasnivaju razlike izmeu etiri današnja standarda. I upravo ta razliita rješenja odmah su prihvaena kod svih govornika i na njima se zasniva prepoznavanje o kojem se standardu radi.
Bosanski jezik
Standardizacija bosanskog jezika nije bila suviše radikalna. Zbog injenice da je standardizacija bo- sanskog jezika nastavak standardizacije zapoete još sedamdesetih godina prošlog stoljea, u vidu borbe za “bosanskohercegovaki standardnojeziki izraz” kako su ga tada zvali, što je podrazumijevalo borbu za ulazak znaajki bosanskohercegovakih govora u standard, to su promjene koje su unesene u nju nastojale uglavnom poštovati jeziki izraz svih naroda u Bosni i Hercegovini, ne samo Bošnjaka, kako je “bosanskohercegovaki standardnojeziki izraz” i zamišljen. Stoga uglavnom i nisu pravljeni neki dramatini rezovi, nego je blaga prednost data nekadašnjoj “zapadnoj varijanti” srpskohrvatskog jezika, koja se u Bosni i Hercegovini doista i koristi- la u cijelom zapadnom dijelu, s tim da je i “istona varijanta” ostala dozvoljena. Ono što jeste bilo radikalno u bosanskom jeziku je- ste vraanje ili prihvaanje glasa h u rijeima u ko- jima je uobiajeno u govoru Bošnjaka, prvenstveno lahko, mehko i kahva, ali i u hrskati, hren, hur- ma... Dok je u potonjim h uglavnom prihvaeno, još uvijek se osjea jak otpor prema lahko, mehko i ka- hva i pitanje je koliko e ovi oblici moi opstati kao iskljuivi u normi bosanskog jezika. Osim toga, na osnovu dijalekata u brojevima se opredijelilo samo za sufiks -er- umjesto -or- (deveterica, jedanaeste- ro), a podignuti su na nivo standarda i neki prijašnji dijalektizmi, kao što su erende, stahor, baša, bail- disati se, guvno, horoz, pozaimati... I ovim se rješe- njima takoer prua stanoviti otpor. Pored toga, ono što je izmijenjeno, a uglavnom prihvaeno, jest i izostanak glasovne promjene u prisvojnom pridjevu od imenica na -ica (caricin, majkin, ne i *cariin, *majin) te pridjevi na -iji (djeiji, boiji). Od ostalih moguih promjena, bosanski jezik opre- dijeljen je za sljedee:
BOSNIACA 2017; 22: 34-46
• iskljuivo u opi, opina, sveenik (sveštenik samo pravoslavni)
• je kao refleks kratkog jata u izvedenicama od glagola tei (utjecaj)
• dozvola prefiksa prije- pored pre- (prijevod, prevod), protu- pored protiv- (protivotrov, pro- tuotrov), su- pored sa- (saborac, suborac)
• prednost sufiksu -ica u odnosu na -ka (profeso- rica, doktorica)
• ravnopravnost glagolskog nastavka -irati u od- nosu na -ovati i -isati (angairati/angaovati, orijentirati/orijentisati)
• dozvola sufiksa -ni pored -ski (autobuski/auto- busni); isto i kod pridjeva izvedenih od imeni- ca na -ija (operacijski/operacioni, redakcijski/ redakcioni)
• izbacivanje sufiksa -um (preludij, aluminij) • razdvojeno pisanje futura I (pisat u, *pisau) • pisanje uobiajenih konstrukcija prijedlog +
imenica u priloškoj slubi sastavljeno, kao pri- log (uvis, uredu)
• prednost glasu b nad v u posuenicama (Babi- lon, labirint)
• sporadino vraanje etimološkog u umjesto v u rijeima august i euro, ali Evropa
• dozvoljen dubletni komparativ od pridjeva suh: suhlji/suši, ali od gluh samo gluši
• ravnopravna upotreba nekih rijei koje su se doivljavale kao hrvatske, npr. tisua, kruh
• sufiks -(s)t(a) (akrobat(a), komunist(a)) • genitiv mnoine bez dodavanja nepostojanog a
(afiksa, akorda) • naporedna upotreba glagola sa sufiksom -nu- i
bez -nu- (mai i maknuti, pui i puknuti) • naporedna upotreba sufiksa -iv i -ljiv (predvi-
div i predvidljiv) • taka iza skraenica dr. i mr. • h dosljedno u haos, hemija, hirurgija... • prednost s u odnosu na z u konsekventan, im-
pulsivan... • sufiks -tija dosljedno u demokratija, birokra-
tija... • dozvoljeno pisanje stranih imena i izvorno i
fonetski • rimski brojevi bez take, osim u naslovima
Osim ovih pravopisnih, fonetskih, tvorbenih i done- kle morfoloških pravila, postoje i sintaksike zna- ajke. One se svode na:
• preporuenu upotrebu infinitiva umjesto kon- strukcije da + prezent (hou rei umjesto *hou da kaem)
• preporuenu upotrebu glagola trebati u linom glagolskom obliku (trebam raditi umjesto *treba da radim)
• mjesto enklitike po mogustvu na drugom mjestu u reenici, ali bez razbijanja imena i prezimena (Lijepa je ena prošla ulicom, ali Abdulah Sidran je naš uveni pjesnik)
Crnogorski jezik Samostalna standardizacija crnogorskog jezika za- poela je najkasnije – 2007. godine i stoga je ovaj standardni jezik najmanje normiran od sva etiri standarda. Od osnovnih zadataka koji se postavljaju pred one koji normiraju jedan standardni jezik – a to je izrada pravopisa, gramatike i rjenika – uraena su dva, tj. dosad su napravljeni pravopis i gramati- ka, dok se uveliko radi i na rjeniku crnogorskog jezika. Iako je najkasnije krenuo putem nove, samostalne standardizacije, crnogorski jezik moda je unio naj- radikalnije promjene, a to su nova dva grafema – i , koja stoje na mjestu sj i zj u ostala etiri standar- da kada u crnogorskom jeziku dolazi do jotovanja (ever/sjever, enica/zjenica), ali i u nekim drugim rijeima na mjestu s i z (eka, ato). Ipak, s obzirom na radikalnost ove promjene,2 ona još nije postala opeprihvaena, a vrijeme e pokazati hoe li ona i opstati u crnogorskom standardu ili e se od nje odustati. Ono što je novo u odnosu na dotadašnji standard i odmah je postalo opeprihvaeno jeste normira- nje odrinog oblika glagola biti (jesam) iskljuivo s -ije-: nijesam, nijesi, nijesmo, nijeste, a donekle i jekavsko jotovanje t i d (erati, e), iako su u po- tonjem dozvoljeni i nejotovani oblici (tjerati, gdje). Ovome se pridruuje i imenica svijetlo, koja u osta- lim trima standardima ima iskljuivo oblik svjetlo te oblici pridjeva s -ije- (lijepijem, ali i lijepim). Ostala pravopisna pravila uglavnom se slau s pri- jašnjim, zajednikim, te novim pojedinanim stan- dardima, a od moguih razliitih rješenja, crnogor- ski normativci opredijelili su se za sljedea: • iskljuivo št u opšti, opština
2 Promjene u grafiji su inae najnezahvalnije u standardizaciji jer vrlo brzo dovode sve starije tekstove do neitljivosti. Tipian primjer za to je pokušaj zamjene njemakog ß sa ss (i još nekih drugih grafema) – iako je bilo potpuno opravdano grafeme koji nisu zajedniki za veinu jezika, naroito za engleski, zamijeniti grafemima ili kombinacijom grafema koji postoje u veini jezika, pogotovo u eri kom- pjutera i interneta, i iako je ostavljen period od više godina da se vidi hoe li prijedlog biti prihvaen, na kraju se ipak ispostavilo da je navika i tradicija jaa od praktinosti te se odustalo od potpune zamjene, nego su dozvoljena oba grafema.
Zenaida Karavdi: kako prepoznati bosanski, crnogorski, hrvatski...
37
• i kao refleks kratkog jata u izvedenicama od glagola tei (uticaj)
• jednakost prefiksa prije- i pre- (prijevod/pre- vod, prijenos/prenos), ali prednost sufiksu pro- tiv- u odnosu na protu- (protivotrov), te sa- u odnosu na su- (sadrug)
• ravnopravnost sufiksa -ka i -ica (autorka/au- torica, ali samo profesorica, ne i *profesorka)
• dozvoljavanje nekih glagola -irati u odnosu na one na -ovati (angairati/angaovati, ali samo imponovati), ali ne i na -isati (orijen- tisati)
• jednakost sufiksa -ski i -ni kod pridjeva izve- denih od imenica na -ija (akcijski/akcioni)
• naporednost imenica sa sufiksom -um i bez njega (aluminij(um))
• futur I moe se pisati i sastavljeno i rastavljeno (pisau / pisat u)
• pisanje uobiajenih konstrukcija prijedlog + imenica u priloškoj slubi sastavljeno, kao pri- log (odskora, uglas)
• prednost glasu v nad b u posuenicama (lavi- rint)
• v umjesto u u rijeima avgust, Evropa, klovn i sl.
• nedozvoljen glas h u rijeima kao urma, lako, meko, kava/kafa
• samo sufiks -or- u brojevima (devetoro) • dozvoljena je i glasovna promjena i njen izo-
stanak u prisvojnom pridjevu od imenica na -ica (majkin/majin)
• prisvojni pridjevi su na -ji, ne na -iji (kozji/ koi)
• naporednost sufiksa -(s)t i -(s)ta (akrobat(a), aktivist(a))
• dopuštanje nepostojanog a u genitivu mnoine nekih imenica (afikasa, pored afiksa)
• naporedna upotreba glagola sa sufiksom -nu- i bez njega (maknuti/mai)
• naporedna upotreba pridjeva sa sufiksima -ljiv i -iv (predvid(lj)iv)
• nema take iza skraenica dr i mr • h dosljedno u haos, hemija, hirurgija... • s dosljedno u konsekventan, impulsivan, ko-
smopolit... • sufiks -tija dosljedno u demokratija, birokra-
tija...
• preporueno je pisanje stranih rijei fonetski • bez take iza rimskih brojeva, osim u naslo-
vima O sintaksikim znaajkama crnogorskog jezika, na- alost, nemamo konkretnih podataka, ali na osnovu primjera mogli bismo izvui zakljuke: • prednost upotrebi infinitiva u odnosu na kon-
strukciju da + prezent (moraju pribaviti, više se ne moe oporaviti)
• prednost bezlinoj upotrebi glagola trebati (Kad je trebalo da ih ostavim...)
• enklitike ne tee drugom mjestu u reenici (Crnogorski govori organski se pribrajaju..., Oko vrata viela se dotrajala..., Duge jesenje kiše su nepodnošljive)
Hrvatski jezik Hrvatski jezik se kao “zapadna varijanta” izdvajao još u okviru srpskohrvatskog, a i prije srpskohrvat- skog postojala su izriita (odnosno napisana, u vidu prirunika) pravopisna rješenja za hrvatski jezik koja su se vremenom mijenjala. Najnoviji pravopisi odluili su se za neka ranija rješenja (npr. neprelazak l u o u stol, sol, kolca, stolca; Muratagi-Tuna 2005, 129–130), dok se, s druge strane, od nekih odustalo zbog ustaljenosti kasnijih pravila (etimološki pravo- pis, osim ponekih ustupaka, kao što su uvanje d i t i ispred c, i – podcrtati, nadovjean, odušnuti, dobitci; Muratagi-Tuna 2005, 124). Kod hrvatskog jezika problem predstavlja postoja- nje više pravopisa3 koji imaju razliita rješenja (npr. ne u u Babi-Finka-Moguš naspram neu u Badu- rina-Markovi-Mianovi). Ipak, pored razliitosti, odreena su se pravila ustalila i manje-više svi ih korisnici poštuju. To bi bila sljedea pravila: • iskljuivo u opi, opina • je kao refleks kratkog jata u izvedenicama od
glagola tei (utjecaj) • prednost prefiksu prije- u odnosu na pre- (pri-
jevod, prijenos), protu- u odnosu na protiv- (protuotrov, protupravno), su- u odnosu na sa- (suborac, suradnja)
• prednost sufiksu -ica u odnosu na -ka (profeso- rica, doktorica)
• prednost glagolima na -irati u odnosu na one
3 Vladimir Ani, Josip Sili: Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Sveuilišna naklada Liber – Školska knjiga, Zagreb 1986, 1987, 1990; Pravopis hrvatskoga jezika, Novi Liber – Školska knjiga, Zagreb 2001; Pravopisni prirunik. Dodatak Enciklopedijskome rjeniku hrvatskoga jezika, Zagreb 2004; Stjepan Babi, Sanda Ham, Milan Moguš: Hrvatski školski pravopis, Zagreb 2005, 2008, 2009, 2012; Lada Badurina, Ivan Markovi, Krešimir Mianovi: Hrvatski pravopis, Zagreb 2007, 2008; Stjepan Babi, Milan Moguš: Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb 2010, 2011; Hrvatski pravopis (gl. ur. eljko Jozi), Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2013...
BOSNIACA 2017; 22: 34-46
38
na -ovati i -isati (angairati, orijentirati) • prednost sufiksu -ni u odnosu na sufiks -ski
(autobusni), ali prednost -ski kod pridjeva izvedenih od imenica na -ija (operacijski, re- dakcijski)
• izbacivanje sufiksa -um (preludij, aluminij) • razdvojeno pisanje futura I (pisat u, *pisau) • pisanje uobiajenih konstrukcija prijedlog +
imenica u priloškoj slubi sastavljeno, kao pri- log (uvis, ustranu)
• prednost glasu b nad v u posuenicama (Babi- lon, labirint)
• u umjesto v u rijeima august, Europa, klaun i sl.
• komparativ od pridjeva suh i gluh iskljuivo suši i gluši
• dozvoljen glas h u rijeima kao hrskati, hren, hurma, ali ne i *lahko, *mehko, *kahva
• dubletni sufiks -er- i -or- u brojevima (devete- ro/devetoro)
• provoenje glasovne promjene u prisvojnom pridjevu od imenica na -ica (cariin, majin)
• prisvojni pridjevi su na -ji, ne na -iji (boji, ko- zji)
• iskljuivo sufiks -(s)t, ne i -(s)ta (akrobat, ko- munist)
• dopuštanje nepostojanog a u genitivu mnoine nekih imenica (afikasa, akorada, pored afiksa, akorda)
• prednost glagolima sa sufiksom -nu- nad onim bez -nu- (maknuti, puknuti)
• prednost sufiksu -ljiv nad -iv u pridjevima (predvidljiv)
• taka iza skraenica dr. i mr. • k dosljedno u kaos, kemija, kirurgija... • z dosljedno u konzekventan, impulzivan, koz-
mopolit... • sufiks -cija dosljedno u demokracija, birokra-
cija... • prednost pisanju stranih imena izvorno • dosljedno taka iza rimskih brojeva
Sintaksika pravila za hrvatski jezik su sljedea: • infinitiv umjesto konstrukcije da + prezent
(hou rei, elim vjerovati) • glagol trebati u linom glagolskom obliku
(trebam olovku, trebam doi) • preporuena je enklitika na drugom mjestu u
reenici u biranom izrazu (August je Šenoa umro od...)
Srpski jezik
Standardizacija srpskog jezika je, ini se, tekla najmirnije i s najmanje ekstremnih rješenja, pr- venstveno stoga što su govornici srpskog jezika imali znatan udio u ukupnom broju govornika srp- skohrvatskog jezika, ali više zahvaljujui injenici što se standardizacija srpskohrvatskog jezika pro- vodila na prostoru Srbije (dogovori oko Pravopisa iz 1960. godine, kao i njegova priprema i štampa, obavljeni su u Novom Sadu). Stoga srpski jezik, pored ekavice, po kojoj se ionako dovoljno razli- kuje od ostalih standarda, u ijekavskoj varijanti, osim pojedinih rijei kao što su svjetlout, svje- tloplav..., pored svijetlout, svijetloplav..., nema nekih veih specifinosti, nego je uglavnom opre- dijeljen drugaije nego hrvatski i donekle bosanski i crnogorski: • iskljuivo št u opšti, opština • i kao refleks kratkog jata u izvedenicama od
glagola tei (uticaj) • jednakost prefiksa prije- i pre- (prijevod/pre-
vod, prijenos/prenos), ali prednost sufiksu pro- tiv- u odnosu na protu- (protivotrov), te sa- u odnosu na su- (sadrug)
• prednost sufiksa -ka u odnosu na -ica (autorka) • prednost glagolima na -ovati i -isati u odnosu
na one na -irati (angairati, orijentisati) • prednost sufiksa -ni u odnosu na -ski kod pri-
djeva izvedenih od imenica na -ija (akcioni) • imenice sa sufiksom -um ne preporuuju se
bez njega (aluminijum) • futur I piše se sastavljeno (pisau) • pisanje uobiajenih konstrukcija prijedlog +
imenica u priloškoj slubi razdvojeno (u stra- nu, do tamo)
• prednost glasu v nad b u posuenicama (lavi- rint, Vavilon)
• v umjesto u u rijeima avgust, Evropa, klovn i sl.
• nedozvoljen glas h u rijeima kao urma, lako, meko, kava/kafa
• samo sufiks -or- u brojevima (devetoro) • glasovna promjena u prisvojnom pridjevu od
imenica na -ica (majin) • prisvojni pridjevi su na -ji, ne na -iji (kozji,
boji) • prednost sufiksu -(s)ta u odnosu na -(s)t (akro-
bata, komunista) • bez nepostojanog a u genitivu mnoine nekih
imenica (afiksa, akorda) • naporedna upotreba glagola sa sufiksom -nu- i
bez njega (maknuti/mai)
39
• prednost sufiksu -ljiv u odnosu na -iv u pridje- vima (predvidljiv)
• nema take iza skraenica dr i mr • h dosljedno u haos, hemija, hirurgija... • s dosljedno u konsekventan, impulsivan, ko-
smopolit... • sufiks -tija dosljedno u demokratija, birokra-
tija... • preporueno je pisanje stranih rijei fonetski • bez take iza rimskih brojeva
Isto vrijedi i za sintaksika pravila: • preporuena je upotreba konstrukcije da + pre-
zent umjesto infinitiva (mogu da kaem, elim da vidim)
• preporuena je bezlina upotreba glagola tre- bati (treba da poemo)
• enklitike ne tee drugom mjestu u reenici (postojei tekst je upotpunjen...)
Karakteristina leksika U potrazi za specifinim rijeima, prvenstveno u odnosu na bosanski, pregledani su normativni rje- nici sva etiri standarda – za bosanski, rije je o rjeniku Halilovi, Pali, Šehovi (2010), za crno- gorski je, naalost, na raspolaganju bio samo pravo- pisni rjenik u okviru Pravopisa crnogorskog jezika (2009), za hrvatski je uglavnom korišten Hrvatski jezini portal (http://hjp.znanje.hr/) zasnovan na rjenicima V. Ania i Hrvatskom enciklopedijskom rjeniku, dok je za srpski korišten Renik Matice srpske (2007). Rezultati pokazuju da su, pored ka- rakteristine leksike, standardni jezici, za razliku od poetaka, kada su manje ili više teili razliko- vanju od ostalih standarda, poeli napuštati taj put i krenuli su putem ponovnog pribliavanja, narav- no, iz razloga demokratinosti i tolerancije prema manjinskim grupama, ali sigurno i iz razloga bolje razumljivosti. Tako od specifinih rijei moemo iz- dvojiti sljedee4:
4 Svi navedeni rjenici imaju i normativnu ulogu, tj. propisuju koje su rijei i oblici rijei “pravilni” za dati jezik. Pri tome, te preporuke predstavljaju skalu s manje ili više stepena – npr. Rjenik bosanskog jezika ima etiri stepena: strogo preporueno (kad je naveden samo jedan oblik rijei), prepo- rueno (kad se kod alternativne rijei upuuje na ovu preporuenu, ali se u natuknici preporuene rijei ne navodi alternativna), blago preporueno (kad se i alternativa navodi u natuknici preporuene rijei), nije preporueno (kad rijei uope nema u rjeniku), uz mogunost dubleta, odnosno ravnopravnih sinonima. S obzirom na to, bilo bi previše komplicirano uzeti u obzir sve ove stepene preporuenosti pa su zbog jednostavnosti u tabe- lama, a i u cijelom radu, uzete u obzir samo snano preporuene rijei. To znai da se u rjenicima kao dozvoljene mogu pronai i alternativne rijei koje se obino nalaze u nekom od preostala tri standarda, ali ostaje injenica da se neka druga rije ili oblik te rijei preporuuje u datom standardu.
bosanski crnogorski hrvatski srpski bronza bronza bronca bronza buranija/mahuna/mohuna mahuna mahuna boranija/mahuna cvekla - cikla cvekla disajni/dišni disajni dišni disajni djelovanje dejstvo/djejstvo djelovanje dejstvo dobijati/dobivati - dobivati dobivati/dobijati dobrovoljac/dragovoljac dobrovoljac dobrovoljac/dragovoljac dobrovoljac duhati/puhati duvati duhati/puhati duvati/puhati dulum/dunum - dulum dulum embrio(n) embrio embrij embrion epiderma - epiderma epiderm erende - rende rende findan - fildan fildan fudbal/nogomet fudbal nogomet fudbal genij(e) genije genij genije grah - grah grah /pasulj gumno/guvno gumno/guvno gumno gumno herbar(ij) herbarijum herbarij herbar(ijum) hiljada/tisua hiljada tisua hiljada
BOSNIACA 2017; 22: 34-46
Zenaida Karavdi: kako prepoznati bosanski, crnogorski, hrvatski...
41
BOSNIACA 2017; 22: 34-46
43
BOSNIACA 2017; 22: 34-46
44
Ono što je isto, ili gotovo isto u sva etiri standarda je sljedee:
bosanski crnogorski hrvatski srpski dedo/djed ed/djed djed djed(a) dinosaur - dinosaur(us) dinosaur(us) d(v)ogled/durbin/dalekozor - dogled/dalekozor/durbin d(v)ogled/durbin/dalekozor perika/vlasulja perika perika/vlasulja perika/vlasulja perut perut perut perut pritisak/tlak - pritisak/tlak pritisak/tlak shema/šema shema/šema shema/šema shema sinov(ljev) - sinov(ljev) sinov(ljev) sk(e)rlet - sk(e)rlet sk(e)rlet snaha snaha snaha snaha spekulirati/špekulirati špekulisati spekulirati/špekulirati spekulisati/špekulisati spilja/špilja - spilja/špilja spilja/špilja (s)prud - sprud (s)prud
S druge strane, u sva etiri standarda prisutne su i rijei koje moda i ne bismo oekivali u njima:
bosanski crnogorski hrvatski srpski Banjaluanin/
Banjoluanin Banjaluanin Banjaluanin/
postdiplomski postdiplomski/ poslijediplomski postdiplomski postdiplomski
sintaksiki/
sintaktiki
talas/val val val talas/val ulje ulje ulje ulje/zejtin zbir zbir zbir/zbroj zbir/zbroj
Zenaida Karavdi: kako prepoznati bosanski, crnogorski, hrvatski...
45
Naravno, to ne znai da su ove rijei tipine i da se široko upotrebljavaju, ali je sama injenica nji- hovog postojanja dovoljan signal da se prestalo s razjednaavanjem te da se u normu vraaju i neke nepravedno izbaene rijei.
Zakljuak Kako je ovaj rad pisan s namjerom da olakša bibli- otekarima prepoznavanje o kom se jeziku u odre- enom tekstu radi, na osnovu provedene analize moemo zakljuiti da je rije o bosanskom jeziku ako se u tekstu upotrebljavaju rijei lahko, mehko, kahva; hren, hurma i sl., pridjevi kao koziji, boiji,
uz karakteristinu leksiku. Crnogorski se najlakše prepoznaje po grafemima i te rijeima kao ni- jesam, e, erati. Hrvatski je najlakše prepoznati ako se javlja odvojeno pisanje ne u, stol, sol, kol- ca, podcrtati, dobitci, takoer uz karakteristinu leksiku, dok je srpski, izuzev po irilici i ekavici, u ijekavskoj latininoj varijanti prepoznatljiv po rijet- kom infinitivu, glagolu trebati u bezlinom obliku i karakteristinoj leksici. Ukoliko ovi parametri nedostaju, postoje i odreeni broj pravila po kojima se moe razaznati o kom se standardnom jeziku radi. Preglednosti radi, daju se tabelarno primjeri za svako od ovih pravila:
bosanski crnogorski hrvatski srpski opi opšti opi opšti utjecaj uticaj utjecaj uticaj prijevod/prevod prijevod/prevod prijevod prevod protivotrov/ protuotrov protivotrov protuotrov protivotrov sadrug/sudrug sadrug sudrug sadrug autorica autorka/autorica autorica autorka angairati/angaovati angairati/angaovati angairati angaovati orijentirati/orijentisati orijentisati orijentirati orijentisati akcijski/akcioni akcijski/akcioni akcijski akcioni aluminij aluminij(um) aluminij aluminijum pisat u pisau / pisat u pisat u pisau ustranu, dotamo odskora, uglas ustranu, dotamo u stranu, do tamo labirint lavirint labirint lavirint Evropa Evropa Europa Evropa august avgust august avgust hurma urma hurma urma devetero devetoro devetero/devetoro devetoro majkin majkin/majin majin majin koziji kozji/koi kozji kozji akrobat(a) akrobat(a) akrobat akrobata afikasa/afiksa afikasa/afiksa afikasa/afiksa afiksa maknuti/mai maknuti/mai maknuti maknuti/mai predvid(lj)iv predvid(lj)iv predvidljiv predvidljiv dr. dr dr. dr hemija hemija kemija hemija kosmopolit kosmopolit kozmopolit kosmopolit demokratija demokratija demokracija demokratija Bach/Bah Bah Bach Bah
BOSNIACA 2017; 22: 34-46
46
Kao što se iz tabele vidi, rješenja nisu jednoznana, nego se naješe dva, ponekad i tri standarda podudaraju. Meutim, kombinacija ovih pravila trebala bi biti dovoljna da se, pored karakteristinosti s poetka, nesumnjivo i jednoznano odredi o kojem je jeziku rije.
HOW TO RECOGNIZE BOSNIAN, MONTENEGRIN, CROATIAN AND SERBIAN STANDARD LANGUAGE
Abstract
The Bosnian, Montenegrin, Croatian and Serbian standard language as their base have Štokavian dialect and therefore have a lot of similarities. However, as they spread in different territories, and the history of their development is differ- ent, one can also find significant differences. In all these similarities and differences, there are certain spelling, gram- matical, constructive rules, as well as lexicon, that can be used to identify one of these four standard language. The intention of this text is to help librarians with identification of standard language of some text and contains the most important rules and lexicon that can be used in that purpose.
Key words: Bosnian, Montenegrin, Croatian, Serbian, standard language, norm, normative differences
Documentary heritage
PROFESSIONAL PAPER
Literatura Babi, S., Finka, B., i Moguš, M. 2006. Hrvatski pravopis. Zagreb: Školska knjiga. Badurina, L. Markovi, I., i Mianovi, K. 2007. Hrvatski pravopis. Zagreb: Matica hrvatska. Brozovi, D. 2002. “Lingvistiki nazivi na srednjojunoslavenskom podruju” Jezik 49: 1–9. Halilovi, S. 2004. Pravopis bosanskoga jezika za osnovne i srednje škole. Zenica. Halilovi, S., Pali, I., i Šehovi, A. 2010. Rjenik bosanskog jezika. Sarajevo: Filozofski fakultet. HJP – Hrvatski jezini portal [online] hjp.znanje.hr. Datum pristupa: 15. 1. 2018.
Uvod
Bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski jezik pred- stavljaju standarde razvijene iz jednog organskog idi- oma koji se, budui da je rasprostranjen na širem pro- storu, razlikuje po regijama u smislu dijalekata. Iako su dijalekti ono po emu se ova etiri jezika najviše razlikuju, njihovi standardi, koje pronalazimo u pisa- noj rijei koja se objavljuje u knjigama, asopisima i drugim publikacijama, zasnovani su ipak na istom narjeju, a to je štokavsko. Razlike i u štokavskom narjeju na razliitim prostorima (ukljuujui done- kle i kajkavsko i akavsko za hrvatski standard) pred- stavljaju pak osnovu za razlike u standardima ovih etiriju jezika, koji se, pored uvanja osnovice koja je vrlo slina, ipak pokušavaju pribliiti upotrebnoj praksi. I dok je lahko prepoznati, recimo, srpski jezik u tekstu pisanom ekavskom varijantom (esto i iri- linim pismom), u ijekavskim latininim tekstovima1 potrebno je ipak podrobnije potraiti razlike na osno- vu kojih se moe prepoznati radi li se o bosanskom, hrvatskom, srpskom ili crnogorskom jeziku.
Budui da u bibliotekarstvu postoji potreba da se pri klasificiranju i katalogiziranju odredi i jezik odre- enog teksta, to je ovaj lanak napisan iskljuivo u svrhu pomoi bibliotekarima da što bre i jedno- stavnije odrede o kojem je jeziku rije, bez preten- zija da sumira sve jezike razlike izmeu ova etiri standarda, kao ni da ih nauno prikae i obrazloi. Naravno, to ne znai da razlike nee biti struno i nauno zasnovane na adekvatnoj literaturi.
O slinostima i razlikama izmeu etiri standarda
Bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski su etiri stan- dardna jezika koja ne samo da dijele istu dijalekat- sku osnovicu kao bazu (štokavsko narjeje) nego su im i tokovi standardizacije u odreenim periodima bili zajedniki (uglavnom u periodu standardizacije nekadašnjeg srpskohrvatskog). To je i razlog zbog koga se esto istie injenica da je zapravo rije o jednom jeziku – Dalibor Brozovi (2002) je za or- ganski idiom predloio naziv srednjejunoslaven-
KAKO PREPOZNATI BOSANSKI, CRNOGORSKI, HRVATSKI I SRPSKI STANDARDNI JEZIK? Zenaida Karavdi mr. sc, viša struna saradnica Univerzitet u Sarajevu, Institut za jezik [email protected]
Saetak Bosanski, crnogorski, hrvatski i srpski standardni jezik za osnovicu imaju štokavsko narjeje i stoga imaju dosta slinosti. Meutim, kako se prostiru na razliitim teritorijama, a i historija razvoja im je razliita, to se u njima mogu pronai i znatne razlike. U svim tim slinostima i razlikama, postoje odreena pravopisna, gramatika, tvorbena pravila, kao i leksika po kojima se moe prepoznati o kojem je standardnom jeziku rije. Ovaj tekst namijenjen je bibliotekarima kao pomo pri odrei- vanju kojem standardu odreeni tekst pripada i sadri najvanija pravila i leksiku po kojima se to moe utvrditi.
Kljune rijei: bosanski jezik, crnogorski jezik, hrvatski jezik, srpski jezik, standardni jezik, norma, normativne razlike
BOSNIACA 2017; 22: 34-46 UDK 811.163.4.’282.4
1 Iako se u teoriji navodi da su pisma bosanskog jezika i latinica i irilica, u praksi e se u poslijeratnoj literaturi naii gotovo iskljuivo na latinicu; tekstovi pisani prije rata, s druge strane, ne poštuju dosljedno normu bosanskog jezika, koja tada kao takva, pod tim ime- nom, i sa svim osobitostima, nije bila ni uspostavljena pa je za takve tekstove teško ustvrditi da su pisani bosanskim jezikom. To još i više vai za crnogorski jezik, ija se norma drastino promijenila u odnosu na dotadašnju uvoenjem dva nova grafema.
STRUNI RAD Dokumentarno naslijee
35
ski, ali taj naziv nije postao opeprihvaen, a Snje- ana Kordi (2010, 98) zastupa tezu da je to isti i standard. S druge strane, esto se istie i injenica da je raz- dvajanje ovih jezika više politiki nego lingvistiki problem jer se tie demokratskog prava svakog na- roda da se izjasni kojim jezikom govori. Zbog toga se i dešava da jezik koji obini slušalac prepoznaje, npr., kao tipino bosanski – zbog uvanja duina i ijekavice – sam govornik naziva srpskim (u Repu- blici Srpskoj), ili da jezik koji se prepoznaje kao srpski – zbog kraenja duina i ekavice – ili crno- gorski – zbog silaznih akcenata izvan poetnih slo- gova – govornik naziva bosanskim (u Sandaku), ili pak da tipini hrvatski izgovor s mnoštvom hrvat- skih rijei govornik naziva bosanskim (npr. govor Bošnjaka u Zagrebu). Slinost standarda uglavnom omoguava i opravdava ovakve nazive, jer postoji ijekavska varijanta srpskog jezika, dosta rijei tipi- nih za hrvatski jezik, koje se ipak koriste i u Bosni i Hercegovini u pograninim dijelovima, ušlo je i u bosanski standard, a i hrvatski i crnogorski standard nisu se previše odmaknuli od nekadašnjeg srpskohr- vatskog standarda, što je opravdano rješenje, jer ve- like promjene u pravopisu, pored toga što obino nailaze na otpor, za kratko vrijeme poinju stvarati poteškoe u itanju tekstova nastalih na osnovu sta- rog pravopisa, a time se gubi osnovni smisao norme – da olakša razumijevanje napisanog teksta. Da stvar bude još kompliciranija, i minimalne pro- mjene koje su unesene u svaki od etiri pojedina standarda, kao što su glas h u kahva, lahko i meh- ko u bosanskom, ili odvojeno pisanje ne u u hr- vatskom, eša upotreba konstrukcije da + prezent umjesto infinitiva u srpskom, kao i krupnije, kao što je uvoenje dva nova fonema i u crnogorskom ili pokušaj uvoenja digrafa ie na mjestu nekadaš- njeg jata u hrvatskom, nailaze na jak otpor svih onih koji koriste odreeni standard pa se tako na sve etirima jezicima pišu tekstovi koji imaju neki svoj pravopis, odnosno izbor iz pravopisnih pravila koji se zasniva uglavnom na mješavini novih pravi- la i nekadašnjih, srpskohrvatskih, a po kriterijima koje uspostavlja(ju) sam(i) autor(i). Zbog toga se, praktino, odreivanje jezika nekog teksta svodi na odreivanje nacionalne pripadnosti samog autora teksta, ali ni to nije uvijek pouzdan metod – npr. Kosovari koji pišu “štokavskim”, iz politikih ra- zloga, najradije e odabrati (nedosljedan) hrvatski standard, a nazvat e ga prema svojoj nacionalnoj pripadnosti – Albanci e naješe navesti da je to hrvatski, a Bošnjaci da je bosanski.
Ipak, nisu sve promjene ostale neprihvaene. i- njenica je takoer da su se nove norme uglavnom nastojale pribliiti stvarnom govoru jer je norma srpskohrvatskog, koliko god bila opa, upravo zbog te svoje uopenosti u razliitim rješenjima bila stra- na praktino na cijelom teritoriju na kojem je va- ila. Standardizacija sva etiri zasebna jezika prvo se prihvatila mijenjanja tih pravila, i na tome se uglavnom i zasnivaju razlike izmeu etiri današnja standarda. I upravo ta razliita rješenja odmah su prihvaena kod svih govornika i na njima se zasniva prepoznavanje o kojem se standardu radi.
Bosanski jezik
Standardizacija bosanskog jezika nije bila suviše radikalna. Zbog injenice da je standardizacija bo- sanskog jezika nastavak standardizacije zapoete još sedamdesetih godina prošlog stoljea, u vidu borbe za “bosanskohercegovaki standardnojeziki izraz” kako su ga tada zvali, što je podrazumijevalo borbu za ulazak znaajki bosanskohercegovakih govora u standard, to su promjene koje su unesene u nju nastojale uglavnom poštovati jeziki izraz svih naroda u Bosni i Hercegovini, ne samo Bošnjaka, kako je “bosanskohercegovaki standardnojeziki izraz” i zamišljen. Stoga uglavnom i nisu pravljeni neki dramatini rezovi, nego je blaga prednost data nekadašnjoj “zapadnoj varijanti” srpskohrvatskog jezika, koja se u Bosni i Hercegovini doista i koristi- la u cijelom zapadnom dijelu, s tim da je i “istona varijanta” ostala dozvoljena. Ono što jeste bilo radikalno u bosanskom jeziku je- ste vraanje ili prihvaanje glasa h u rijeima u ko- jima je uobiajeno u govoru Bošnjaka, prvenstveno lahko, mehko i kahva, ali i u hrskati, hren, hur- ma... Dok je u potonjim h uglavnom prihvaeno, još uvijek se osjea jak otpor prema lahko, mehko i ka- hva i pitanje je koliko e ovi oblici moi opstati kao iskljuivi u normi bosanskog jezika. Osim toga, na osnovu dijalekata u brojevima se opredijelilo samo za sufiks -er- umjesto -or- (deveterica, jedanaeste- ro), a podignuti su na nivo standarda i neki prijašnji dijalektizmi, kao što su erende, stahor, baša, bail- disati se, guvno, horoz, pozaimati... I ovim se rješe- njima takoer prua stanoviti otpor. Pored toga, ono što je izmijenjeno, a uglavnom prihvaeno, jest i izostanak glasovne promjene u prisvojnom pridjevu od imenica na -ica (caricin, majkin, ne i *cariin, *majin) te pridjevi na -iji (djeiji, boiji). Od ostalih moguih promjena, bosanski jezik opre- dijeljen je za sljedee:
BOSNIACA 2017; 22: 34-46
• iskljuivo u opi, opina, sveenik (sveštenik samo pravoslavni)
• je kao refleks kratkog jata u izvedenicama od glagola tei (utjecaj)
• dozvola prefiksa prije- pored pre- (prijevod, prevod), protu- pored protiv- (protivotrov, pro- tuotrov), su- pored sa- (saborac, suborac)
• prednost sufiksu -ica u odnosu na -ka (profeso- rica, doktorica)
• ravnopravnost glagolskog nastavka -irati u od- nosu na -ovati i -isati (angairati/angaovati, orijentirati/orijentisati)
• dozvola sufiksa -ni pored -ski (autobuski/auto- busni); isto i kod pridjeva izvedenih od imeni- ca na -ija (operacijski/operacioni, redakcijski/ redakcioni)
• izbacivanje sufiksa -um (preludij, aluminij) • razdvojeno pisanje futura I (pisat u, *pisau) • pisanje uobiajenih konstrukcija prijedlog +
imenica u priloškoj slubi sastavljeno, kao pri- log (uvis, uredu)
• prednost glasu b nad v u posuenicama (Babi- lon, labirint)
• sporadino vraanje etimološkog u umjesto v u rijeima august i euro, ali Evropa
• dozvoljen dubletni komparativ od pridjeva suh: suhlji/suši, ali od gluh samo gluši
• ravnopravna upotreba nekih rijei koje su se doivljavale kao hrvatske, npr. tisua, kruh
• sufiks -(s)t(a) (akrobat(a), komunist(a)) • genitiv mnoine bez dodavanja nepostojanog a
(afiksa, akorda) • naporedna upotreba glagola sa sufiksom -nu- i
bez -nu- (mai i maknuti, pui i puknuti) • naporedna upotreba sufiksa -iv i -ljiv (predvi-
div i predvidljiv) • taka iza skraenica dr. i mr. • h dosljedno u haos, hemija, hirurgija... • prednost s u odnosu na z u konsekventan, im-
pulsivan... • sufiks -tija dosljedno u demokratija, birokra-
tija... • dozvoljeno pisanje stranih imena i izvorno i
fonetski • rimski brojevi bez take, osim u naslovima
Osim ovih pravopisnih, fonetskih, tvorbenih i done- kle morfoloških pravila, postoje i sintaksike zna- ajke. One se svode na:
• preporuenu upotrebu infinitiva umjesto kon- strukcije da + prezent (hou rei umjesto *hou da kaem)
• preporuenu upotrebu glagola trebati u linom glagolskom obliku (trebam raditi umjesto *treba da radim)
• mjesto enklitike po mogustvu na drugom mjestu u reenici, ali bez razbijanja imena i prezimena (Lijepa je ena prošla ulicom, ali Abdulah Sidran je naš uveni pjesnik)
Crnogorski jezik Samostalna standardizacija crnogorskog jezika za- poela je najkasnije – 2007. godine i stoga je ovaj standardni jezik najmanje normiran od sva etiri standarda. Od osnovnih zadataka koji se postavljaju pred one koji normiraju jedan standardni jezik – a to je izrada pravopisa, gramatike i rjenika – uraena su dva, tj. dosad su napravljeni pravopis i gramati- ka, dok se uveliko radi i na rjeniku crnogorskog jezika. Iako je najkasnije krenuo putem nove, samostalne standardizacije, crnogorski jezik moda je unio naj- radikalnije promjene, a to su nova dva grafema – i , koja stoje na mjestu sj i zj u ostala etiri standar- da kada u crnogorskom jeziku dolazi do jotovanja (ever/sjever, enica/zjenica), ali i u nekim drugim rijeima na mjestu s i z (eka, ato). Ipak, s obzirom na radikalnost ove promjene,2 ona još nije postala opeprihvaena, a vrijeme e pokazati hoe li ona i opstati u crnogorskom standardu ili e se od nje odustati. Ono što je novo u odnosu na dotadašnji standard i odmah je postalo opeprihvaeno jeste normira- nje odrinog oblika glagola biti (jesam) iskljuivo s -ije-: nijesam, nijesi, nijesmo, nijeste, a donekle i jekavsko jotovanje t i d (erati, e), iako su u po- tonjem dozvoljeni i nejotovani oblici (tjerati, gdje). Ovome se pridruuje i imenica svijetlo, koja u osta- lim trima standardima ima iskljuivo oblik svjetlo te oblici pridjeva s -ije- (lijepijem, ali i lijepim). Ostala pravopisna pravila uglavnom se slau s pri- jašnjim, zajednikim, te novim pojedinanim stan- dardima, a od moguih razliitih rješenja, crnogor- ski normativci opredijelili su se za sljedea: • iskljuivo št u opšti, opština
2 Promjene u grafiji su inae najnezahvalnije u standardizaciji jer vrlo brzo dovode sve starije tekstove do neitljivosti. Tipian primjer za to je pokušaj zamjene njemakog ß sa ss (i još nekih drugih grafema) – iako je bilo potpuno opravdano grafeme koji nisu zajedniki za veinu jezika, naroito za engleski, zamijeniti grafemima ili kombinacijom grafema koji postoje u veini jezika, pogotovo u eri kom- pjutera i interneta, i iako je ostavljen period od više godina da se vidi hoe li prijedlog biti prihvaen, na kraju se ipak ispostavilo da je navika i tradicija jaa od praktinosti te se odustalo od potpune zamjene, nego su dozvoljena oba grafema.
Zenaida Karavdi: kako prepoznati bosanski, crnogorski, hrvatski...
37
• i kao refleks kratkog jata u izvedenicama od glagola tei (uticaj)
• jednakost prefiksa prije- i pre- (prijevod/pre- vod, prijenos/prenos), ali prednost sufiksu pro- tiv- u odnosu na protu- (protivotrov), te sa- u odnosu na su- (sadrug)
• ravnopravnost sufiksa -ka i -ica (autorka/au- torica, ali samo profesorica, ne i *profesorka)
• dozvoljavanje nekih glagola -irati u odnosu na one na -ovati (angairati/angaovati, ali samo imponovati), ali ne i na -isati (orijen- tisati)
• jednakost sufiksa -ski i -ni kod pridjeva izve- denih od imenica na -ija (akcijski/akcioni)
• naporednost imenica sa sufiksom -um i bez njega (aluminij(um))
• futur I moe se pisati i sastavljeno i rastavljeno (pisau / pisat u)
• pisanje uobiajenih konstrukcija prijedlog + imenica u priloškoj slubi sastavljeno, kao pri- log (odskora, uglas)
• prednost glasu v nad b u posuenicama (lavi- rint)
• v umjesto u u rijeima avgust, Evropa, klovn i sl.
• nedozvoljen glas h u rijeima kao urma, lako, meko, kava/kafa
• samo sufiks -or- u brojevima (devetoro) • dozvoljena je i glasovna promjena i njen izo-
stanak u prisvojnom pridjevu od imenica na -ica (majkin/majin)
• prisvojni pridjevi su na -ji, ne na -iji (kozji/ koi)
• naporednost sufiksa -(s)t i -(s)ta (akrobat(a), aktivist(a))
• dopuštanje nepostojanog a u genitivu mnoine nekih imenica (afikasa, pored afiksa)
• naporedna upotreba glagola sa sufiksom -nu- i bez njega (maknuti/mai)
• naporedna upotreba pridjeva sa sufiksima -ljiv i -iv (predvid(lj)iv)
• nema take iza skraenica dr i mr • h dosljedno u haos, hemija, hirurgija... • s dosljedno u konsekventan, impulsivan, ko-
smopolit... • sufiks -tija dosljedno u demokratija, birokra-
tija...
• preporueno je pisanje stranih rijei fonetski • bez take iza rimskih brojeva, osim u naslo-
vima O sintaksikim znaajkama crnogorskog jezika, na- alost, nemamo konkretnih podataka, ali na osnovu primjera mogli bismo izvui zakljuke: • prednost upotrebi infinitiva u odnosu na kon-
strukciju da + prezent (moraju pribaviti, više se ne moe oporaviti)
• prednost bezlinoj upotrebi glagola trebati (Kad je trebalo da ih ostavim...)
• enklitike ne tee drugom mjestu u reenici (Crnogorski govori organski se pribrajaju..., Oko vrata viela se dotrajala..., Duge jesenje kiše su nepodnošljive)
Hrvatski jezik Hrvatski jezik se kao “zapadna varijanta” izdvajao još u okviru srpskohrvatskog, a i prije srpskohrvat- skog postojala su izriita (odnosno napisana, u vidu prirunika) pravopisna rješenja za hrvatski jezik koja su se vremenom mijenjala. Najnoviji pravopisi odluili su se za neka ranija rješenja (npr. neprelazak l u o u stol, sol, kolca, stolca; Muratagi-Tuna 2005, 129–130), dok se, s druge strane, od nekih odustalo zbog ustaljenosti kasnijih pravila (etimološki pravo- pis, osim ponekih ustupaka, kao što su uvanje d i t i ispred c, i – podcrtati, nadovjean, odušnuti, dobitci; Muratagi-Tuna 2005, 124). Kod hrvatskog jezika problem predstavlja postoja- nje više pravopisa3 koji imaju razliita rješenja (npr. ne u u Babi-Finka-Moguš naspram neu u Badu- rina-Markovi-Mianovi). Ipak, pored razliitosti, odreena su se pravila ustalila i manje-više svi ih korisnici poštuju. To bi bila sljedea pravila: • iskljuivo u opi, opina • je kao refleks kratkog jata u izvedenicama od
glagola tei (utjecaj) • prednost prefiksu prije- u odnosu na pre- (pri-
jevod, prijenos), protu- u odnosu na protiv- (protuotrov, protupravno), su- u odnosu na sa- (suborac, suradnja)
• prednost sufiksu -ica u odnosu na -ka (profeso- rica, doktorica)
• prednost glagolima na -irati u odnosu na one
3 Vladimir Ani, Josip Sili: Pravopisni prirunik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Sveuilišna naklada Liber – Školska knjiga, Zagreb 1986, 1987, 1990; Pravopis hrvatskoga jezika, Novi Liber – Školska knjiga, Zagreb 2001; Pravopisni prirunik. Dodatak Enciklopedijskome rjeniku hrvatskoga jezika, Zagreb 2004; Stjepan Babi, Sanda Ham, Milan Moguš: Hrvatski školski pravopis, Zagreb 2005, 2008, 2009, 2012; Lada Badurina, Ivan Markovi, Krešimir Mianovi: Hrvatski pravopis, Zagreb 2007, 2008; Stjepan Babi, Milan Moguš: Hrvatski pravopis, Školska knjiga, Zagreb 2010, 2011; Hrvatski pravopis (gl. ur. eljko Jozi), Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 2013...
BOSNIACA 2017; 22: 34-46
38
na -ovati i -isati (angairati, orijentirati) • prednost sufiksu -ni u odnosu na sufiks -ski
(autobusni), ali prednost -ski kod pridjeva izvedenih od imenica na -ija (operacijski, re- dakcijski)
• izbacivanje sufiksa -um (preludij, aluminij) • razdvojeno pisanje futura I (pisat u, *pisau) • pisanje uobiajenih konstrukcija prijedlog +
imenica u priloškoj slubi sastavljeno, kao pri- log (uvis, ustranu)
• prednost glasu b nad v u posuenicama (Babi- lon, labirint)
• u umjesto v u rijeima august, Europa, klaun i sl.
• komparativ od pridjeva suh i gluh iskljuivo suši i gluši
• dozvoljen glas h u rijeima kao hrskati, hren, hurma, ali ne i *lahko, *mehko, *kahva
• dubletni sufiks -er- i -or- u brojevima (devete- ro/devetoro)
• provoenje glasovne promjene u prisvojnom pridjevu od imenica na -ica (cariin, majin)
• prisvojni pridjevi su na -ji, ne na -iji (boji, ko- zji)
• iskljuivo sufiks -(s)t, ne i -(s)ta (akrobat, ko- munist)
• dopuštanje nepostojanog a u genitivu mnoine nekih imenica (afikasa, akorada, pored afiksa, akorda)
• prednost glagolima sa sufiksom -nu- nad onim bez -nu- (maknuti, puknuti)
• prednost sufiksu -ljiv nad -iv u pridjevima (predvidljiv)
• taka iza skraenica dr. i mr. • k dosljedno u kaos, kemija, kirurgija... • z dosljedno u konzekventan, impulzivan, koz-
mopolit... • sufiks -cija dosljedno u demokracija, birokra-
cija... • prednost pisanju stranih imena izvorno • dosljedno taka iza rimskih brojeva
Sintaksika pravila za hrvatski jezik su sljedea: • infinitiv umjesto konstrukcije da + prezent
(hou rei, elim vjerovati) • glagol trebati u linom glagolskom obliku
(trebam olovku, trebam doi) • preporuena je enklitika na drugom mjestu u
reenici u biranom izrazu (August je Šenoa umro od...)
Srpski jezik
Standardizacija srpskog jezika je, ini se, tekla najmirnije i s najmanje ekstremnih rješenja, pr- venstveno stoga što su govornici srpskog jezika imali znatan udio u ukupnom broju govornika srp- skohrvatskog jezika, ali više zahvaljujui injenici što se standardizacija srpskohrvatskog jezika pro- vodila na prostoru Srbije (dogovori oko Pravopisa iz 1960. godine, kao i njegova priprema i štampa, obavljeni su u Novom Sadu). Stoga srpski jezik, pored ekavice, po kojoj se ionako dovoljno razli- kuje od ostalih standarda, u ijekavskoj varijanti, osim pojedinih rijei kao što su svjetlout, svje- tloplav..., pored svijetlout, svijetloplav..., nema nekih veih specifinosti, nego je uglavnom opre- dijeljen drugaije nego hrvatski i donekle bosanski i crnogorski: • iskljuivo št u opšti, opština • i kao refleks kratkog jata u izvedenicama od
glagola tei (uticaj) • jednakost prefiksa prije- i pre- (prijevod/pre-
vod, prijenos/prenos), ali prednost sufiksu pro- tiv- u odnosu na protu- (protivotrov), te sa- u odnosu na su- (sadrug)
• prednost sufiksa -ka u odnosu na -ica (autorka) • prednost glagolima na -ovati i -isati u odnosu
na one na -irati (angairati, orijentisati) • prednost sufiksa -ni u odnosu na -ski kod pri-
djeva izvedenih od imenica na -ija (akcioni) • imenice sa sufiksom -um ne preporuuju se
bez njega (aluminijum) • futur I piše se sastavljeno (pisau) • pisanje uobiajenih konstrukcija prijedlog +
imenica u priloškoj slubi razdvojeno (u stra- nu, do tamo)
• prednost glasu v nad b u posuenicama (lavi- rint, Vavilon)
• v umjesto u u rijeima avgust, Evropa, klovn i sl.
• nedozvoljen glas h u rijeima kao urma, lako, meko, kava/kafa
• samo sufiks -or- u brojevima (devetoro) • glasovna promjena u prisvojnom pridjevu od
imenica na -ica (majin) • prisvojni pridjevi su na -ji, ne na -iji (kozji,
boji) • prednost sufiksu -(s)ta u odnosu na -(s)t (akro-
bata, komunista) • bez nepostojanog a u genitivu mnoine nekih
imenica (afiksa, akorda) • naporedna upotreba glagola sa sufiksom -nu- i
bez njega (maknuti/mai)
39
• prednost sufiksu -ljiv u odnosu na -iv u pridje- vima (predvidljiv)
• nema take iza skraenica dr i mr • h dosljedno u haos, hemija, hirurgija... • s dosljedno u konsekventan, impulsivan, ko-
smopolit... • sufiks -tija dosljedno u demokratija, birokra-
tija... • preporueno je pisanje stranih rijei fonetski • bez take iza rimskih brojeva
Isto vrijedi i za sintaksika pravila: • preporuena je upotreba konstrukcije da + pre-
zent umjesto infinitiva (mogu da kaem, elim da vidim)
• preporuena je bezlina upotreba glagola tre- bati (treba da poemo)
• enklitike ne tee drugom mjestu u reenici (postojei tekst je upotpunjen...)
Karakteristina leksika U potrazi za specifinim rijeima, prvenstveno u odnosu na bosanski, pregledani su normativni rje- nici sva etiri standarda – za bosanski, rije je o rjeniku Halilovi, Pali, Šehovi (2010), za crno- gorski je, naalost, na raspolaganju bio samo pravo- pisni rjenik u okviru Pravopisa crnogorskog jezika (2009), za hrvatski je uglavnom korišten Hrvatski jezini portal (http://hjp.znanje.hr/) zasnovan na rjenicima V. Ania i Hrvatskom enciklopedijskom rjeniku, dok je za srpski korišten Renik Matice srpske (2007). Rezultati pokazuju da su, pored ka- rakteristine leksike, standardni jezici, za razliku od poetaka, kada su manje ili više teili razliko- vanju od ostalih standarda, poeli napuštati taj put i krenuli su putem ponovnog pribliavanja, narav- no, iz razloga demokratinosti i tolerancije prema manjinskim grupama, ali sigurno i iz razloga bolje razumljivosti. Tako od specifinih rijei moemo iz- dvojiti sljedee4:
4 Svi navedeni rjenici imaju i normativnu ulogu, tj. propisuju koje su rijei i oblici rijei “pravilni” za dati jezik. Pri tome, te preporuke predstavljaju skalu s manje ili više stepena – npr. Rjenik bosanskog jezika ima etiri stepena: strogo preporueno (kad je naveden samo jedan oblik rijei), prepo- rueno (kad se kod alternativne rijei upuuje na ovu preporuenu, ali se u natuknici preporuene rijei ne navodi alternativna), blago preporueno (kad se i alternativa navodi u natuknici preporuene rijei), nije preporueno (kad rijei uope nema u rjeniku), uz mogunost dubleta, odnosno ravnopravnih sinonima. S obzirom na to, bilo bi previše komplicirano uzeti u obzir sve ove stepene preporuenosti pa su zbog jednostavnosti u tabe- lama, a i u cijelom radu, uzete u obzir samo snano preporuene rijei. To znai da se u rjenicima kao dozvoljene mogu pronai i alternativne rijei koje se obino nalaze u nekom od preostala tri standarda, ali ostaje injenica da se neka druga rije ili oblik te rijei preporuuje u datom standardu.
bosanski crnogorski hrvatski srpski bronza bronza bronca bronza buranija/mahuna/mohuna mahuna mahuna boranija/mahuna cvekla - cikla cvekla disajni/dišni disajni dišni disajni djelovanje dejstvo/djejstvo djelovanje dejstvo dobijati/dobivati - dobivati dobivati/dobijati dobrovoljac/dragovoljac dobrovoljac dobrovoljac/dragovoljac dobrovoljac duhati/puhati duvati duhati/puhati duvati/puhati dulum/dunum - dulum dulum embrio(n) embrio embrij embrion epiderma - epiderma epiderm erende - rende rende findan - fildan fildan fudbal/nogomet fudbal nogomet fudbal genij(e) genije genij genije grah - grah grah /pasulj gumno/guvno gumno/guvno gumno gumno herbar(ij) herbarijum herbarij herbar(ijum) hiljada/tisua hiljada tisua hiljada
BOSNIACA 2017; 22: 34-46
Zenaida Karavdi: kako prepoznati bosanski, crnogorski, hrvatski...
41
BOSNIACA 2017; 22: 34-46
43
BOSNIACA 2017; 22: 34-46
44
Ono što je isto, ili gotovo isto u sva etiri standarda je sljedee:
bosanski crnogorski hrvatski srpski dedo/djed ed/djed djed djed(a) dinosaur - dinosaur(us) dinosaur(us) d(v)ogled/durbin/dalekozor - dogled/dalekozor/durbin d(v)ogled/durbin/dalekozor perika/vlasulja perika perika/vlasulja perika/vlasulja perut perut perut perut pritisak/tlak - pritisak/tlak pritisak/tlak shema/šema shema/šema shema/šema shema sinov(ljev) - sinov(ljev) sinov(ljev) sk(e)rlet - sk(e)rlet sk(e)rlet snaha snaha snaha snaha spekulirati/špekulirati špekulisati spekulirati/špekulirati spekulisati/špekulisati spilja/špilja - spilja/špilja spilja/špilja (s)prud - sprud (s)prud
S druge strane, u sva etiri standarda prisutne su i rijei koje moda i ne bismo oekivali u njima:
bosanski crnogorski hrvatski srpski Banjaluanin/
Banjoluanin Banjaluanin Banjaluanin/
postdiplomski postdiplomski/ poslijediplomski postdiplomski postdiplomski
sintaksiki/
sintaktiki
talas/val val val talas/val ulje ulje ulje ulje/zejtin zbir zbir zbir/zbroj zbir/zbroj
Zenaida Karavdi: kako prepoznati bosanski, crnogorski, hrvatski...
45
Naravno, to ne znai da su ove rijei tipine i da se široko upotrebljavaju, ali je sama injenica nji- hovog postojanja dovoljan signal da se prestalo s razjednaavanjem te da se u normu vraaju i neke nepravedno izbaene rijei.
Zakljuak Kako je ovaj rad pisan s namjerom da olakša bibli- otekarima prepoznavanje o kom se jeziku u odre- enom tekstu radi, na osnovu provedene analize moemo zakljuiti da je rije o bosanskom jeziku ako se u tekstu upotrebljavaju rijei lahko, mehko, kahva; hren, hurma i sl., pridjevi kao koziji, boiji,
uz karakteristinu leksiku. Crnogorski se najlakše prepoznaje po grafemima i te rijeima kao ni- jesam, e, erati. Hrvatski je najlakše prepoznati ako se javlja odvojeno pisanje ne u, stol, sol, kol- ca, podcrtati, dobitci, takoer uz karakteristinu leksiku, dok je srpski, izuzev po irilici i ekavici, u ijekavskoj latininoj varijanti prepoznatljiv po rijet- kom infinitivu, glagolu trebati u bezlinom obliku i karakteristinoj leksici. Ukoliko ovi parametri nedostaju, postoje i odreeni broj pravila po kojima se moe razaznati o kom se standardnom jeziku radi. Preglednosti radi, daju se tabelarno primjeri za svako od ovih pravila:
bosanski crnogorski hrvatski srpski opi opšti opi opšti utjecaj uticaj utjecaj uticaj prijevod/prevod prijevod/prevod prijevod prevod protivotrov/ protuotrov protivotrov protuotrov protivotrov sadrug/sudrug sadrug sudrug sadrug autorica autorka/autorica autorica autorka angairati/angaovati angairati/angaovati angairati angaovati orijentirati/orijentisati orijentisati orijentirati orijentisati akcijski/akcioni akcijski/akcioni akcijski akcioni aluminij aluminij(um) aluminij aluminijum pisat u pisau / pisat u pisat u pisau ustranu, dotamo odskora, uglas ustranu, dotamo u stranu, do tamo labirint lavirint labirint lavirint Evropa Evropa Europa Evropa august avgust august avgust hurma urma hurma urma devetero devetoro devetero/devetoro devetoro majkin majkin/majin majin majin koziji kozji/koi kozji kozji akrobat(a) akrobat(a) akrobat akrobata afikasa/afiksa afikasa/afiksa afikasa/afiksa afiksa maknuti/mai maknuti/mai maknuti maknuti/mai predvid(lj)iv predvid(lj)iv predvidljiv predvidljiv dr. dr dr. dr hemija hemija kemija hemija kosmopolit kosmopolit kozmopolit kosmopolit demokratija demokratija demokracija demokratija Bach/Bah Bah Bach Bah
BOSNIACA 2017; 22: 34-46
46
Kao što se iz tabele vidi, rješenja nisu jednoznana, nego se naješe dva, ponekad i tri standarda podudaraju. Meutim, kombinacija ovih pravila trebala bi biti dovoljna da se, pored karakteristinosti s poetka, nesumnjivo i jednoznano odredi o kojem je jeziku rije.
HOW TO RECOGNIZE BOSNIAN, MONTENEGRIN, CROATIAN AND SERBIAN STANDARD LANGUAGE
Abstract
The Bosnian, Montenegrin, Croatian and Serbian standard language as their base have Štokavian dialect and therefore have a lot of similarities. However, as they spread in different territories, and the history of their development is differ- ent, one can also find significant differences. In all these similarities and differences, there are certain spelling, gram- matical, constructive rules, as well as lexicon, that can be used to identify one of these four standard language. The intention of this text is to help librarians with identification of standard language of some text and contains the most important rules and lexicon that can be used in that purpose.
Key words: Bosnian, Montenegrin, Croatian, Serbian, standard language, norm, normative differences
Documentary heritage
PROFESSIONAL PAPER
Literatura Babi, S., Finka, B., i Moguš, M. 2006. Hrvatski pravopis. Zagreb: Školska knjiga. Badurina, L. Markovi, I., i Mianovi, K. 2007. Hrvatski pravopis. Zagreb: Matica hrvatska. Brozovi, D. 2002. “Lingvistiki nazivi na srednjojunoslavenskom podruju” Jezik 49: 1–9. Halilovi, S. 2004. Pravopis bosanskoga jezika za osnovne i srednje škole. Zenica. Halilovi, S., Pali, I., i Šehovi, A. 2010. Rjenik bosanskog jezika. Sarajevo: Filozofski fakultet. HJP – Hrvatski jezini portal [online] hjp.znanje.hr. Datum pristupa: 15. 1. 2018.